Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
8Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Istina i značenje (Davidson)

Istina i značenje (Davidson)

Ratings: (0)|Views: 714|Likes:
Published by sladjan

More info:

Published by: sladjan on Apr 19, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/16/2012

pdf

text

original

 
Donald Davidson
ISTINA I ZNA
Č
ENJE
Ve
ć
ina filozofa jezika, a u novije vrijeme i neki lingvisti, smatraju da zadovoljavaju
ć
ateorija zna
č
enja mora opisati kako zna
č
enja re
č
enica /sentences / zavise od zna
č
enja rije
č
i.Dokazuje se da kada se ne bi mogao osigurati takav opis /account / za neki odre
eni jezik,onda ne bi bilo mogu
ć
e objasniti
č
injenicu da možemo nau
č
iti taj jezik: ne bi bilo mogu
ć
eobjasniti
č
injenicu da ovladavanjem kona
č
nog rje
č
nika i kona
č
no postavljenog skupa pravilapostajemo sposobni da proizvodimo i razumijevamo svaku od potencijalno beskona
č
nog brojare
č
enica. Ne
ć
u osporavati ove nejasne tvrdnje, u kojima slutim više od zrna istine.
1
Namjestotoga želim pitati šta za teoriju zna
č
i dati opis kakav smo upravo skicirali.Jedan od prijedloga je da se po
č
ne tako što se svakoj rije
č
i (ili nekom drugom važnomsintakti
č
kom karakteru) u re
č
enici dozna
č
i neki entitet kao njeno zna
č
enje. Tako bi moglirije
č
i " Theaiteetos " dozna
č
iti Theaiteeta, a rije
č
i " leti " svojstvo letenja u re
č
enici "Theaiteetos leti ". Onda nastaje problem kako je zna
č
enje re
č
enica generirano iz tih zna
č
enja.Gledaju
ć
i na povezivanje / spajanje kao na važan aspekt sintakse, možemo mu pripisatirelaciju participacije ili oprimjeravanja / instantiating /; prema tome o
č
igledno je da smo ovdjepokrenuli beskona
č
an regres. Frege je pokušao da izbjegne regres time što je rekao da suentiteti koji odgovaraju predikatima (na primjer) " nezasi
ć
eni " ili " nepotpuni ", nasuprotentitetima koji odgovaraju imenima, ali se
č
ini da to u
č
enje prije samo nazna
č
ava poteško
ć
unego što je rješava.Stvar
ć
e se pokazati jasnom ako za trenutak pomislimo na kompleksne singularneizraze na koje se zajedno sa re
č
enicom odnosi Fregeova teorija. Razmotrimo izraz " otacAnnette " / " the father of Annette " / ; kako je zna
č
enje cjeline zavisno od zna
č
enja dijelova?
Č
ini se da bi odgovor bio da je zna
č
enje izraza " otac (………)" / " the father of " / takvo dase, kada ga postavimo pred singularni izraz, rezultat odnosi na / refers to / oca osobe na kojuse odnosi singularni izraz. Kakvu ulogu u tom opisu igra nezasi
ć
eni ili nepotpuni entitet zakoji stoji izraz " otac (………) " ? Sve što se možemo domisliti da kazemo je da taj entitet "proizvodi " ili " daje " oca x kao vrijednost kada je argument x, ili da možda taj entitetpreslikava ljude na njihove o
č
eve. Možda ne
ć
e biti jasno da li entitet, za koji bi stajao izraz "otac (………) " ispunjava bilo kakvu stvarnu objašnjavala
č
ku funkciju sve dok se držimoindividualnih izraza; umjesto toga zamislimo radije beskona
č
nu klasu izraza koju formiramopišu
ć
i izraz " otac (………) " više puta ili nikako ispred izraza " Annette " . Lako je ondapostaviti teoriju koja, za jedan proizvoljno odabrani izmedju tih singularnih izraza, kaže na štase odnosi / na šta referira : ako je taj izraz " Annette ", onda se odnosi / referira na Annette, jerako je termin kompleksan i ako ga sa
č
injava " otac (………) " postavljen pred singularnitermin t, onda se odnosi na oca osobe na koju se odnosi t. O
č
igledno je da u postavljanju oveteorije ne ukazujemo, niti nam je to potrebno, ni na jedan entitet koji bi odgovarao izrazu "otac (………) ".Bilo bi neprikladno prituživati se da ova na
č
elna teorija upotrebljava rije
č
" otac(………) " u odre
ivanju reference izraza koji sadrže tu rije
č
. Jer zadatak je bio da se dazna
č
enje svih izraza u jednom odre
enom beskona
č
nom skupu na osnovu zna
č
enja dijelova;
1
Vidi: "Theories of Meaning and Learnable Languages " ( Teorije zna
č
enja i jezici koji se mogu nau
č
iti ), u:Inquiries into Truth and Interpretation ( Istraživanja o istini i interpretaciji ), Clarendon Press, Oxford 1984.
 
Istina i zna
č
enje
 
2
nije bilo uvjetovano za izvršenje zadatka da se da i zna
č
enje atomskih dijelova. Na drugojstrani sada je jasno da zadovoljavaju
ć
a teorija zna
č
enja kompleksnih izraza ne zahtjeva nužnoentitete kao zna
č
enja svih dijelova. To nas upu
ć
uje da preformuliramo naš zahtjev u pogleduzadovoljavaju
ć
e teorije zna
č
enja tako da ne sugerišemo da individualne rije
č
i moraju uopšteimati neka zna
č
enja, u bilo kojem smislu koji transcendira
č
injenicu da te rije
č
i imajusistematski uticaj na zna
č
enja re
č
enica u kojima se javljaju. U stvari, navedeni primjermožemo poboljšati tako što
ć
emo utvrditi kriterij uspješnosti: ono što smo htjeli, i što smodobili, jeste teorije koja uklju
č
uje / enteils / svaku re
č
enicu u formi "
se odnosi na
 x
", gdje je"
" zamjenjeno sa strukturalnim opisom
2
singularnog izraza, a "
 x
" je zamjenjeno samim timizrazom. Nadalje, naša teorija ispunjava svoj zadatak a da se ne poziva na bilo kakavsemanti
č
ki pojam osim osnovnog " odnosi se na " / " refers to " /. Kona
č
no, teorija jasnopredlaže u
č
inkovitu proceduru sa kojom, za bilo koji singularni izraz u svijetu te teorije,odre
ujemo na šta se taj izraz odnosi.Teorija sa tako o
č
itim odlikama zaslužuje širu aplikaciju. Postupak koji je u tu svrhupredložio Frege posjeduje brilijantnu jednostavnost: ra
č
unajte predikate kao poseban primjerfunkcijskih izraza, a re
č
enice kao poseban primjer kompleksnih singularnih izraza. No sadaako ho
ć
emo da nastavimo u dosadanjem ( implicitnom ) pravcu, da zna
č
enje singularnogizraza identificiramo s njegovom referencom, pojavljuje se teško
ć
a. Do nje dolazi tako štou
č
inimo dvije racionalne pretpostavke: da logi
č
ki ekvivalentni singularni izrazi imaju istureferencu, i da se referenca singularnog izraza ne mijenja ako u njoj sadržani singularni izrazzamijenimo sa drugim koji ima istu referencu. Uzmimo sada da su "
 R
" i "
S
" skra
ć
enice zabilo koje dvije re
č
enice sa istom istinosnom vrijednosti. Tada sljede
ć
e
č
etiri re
č
enice imajuistu referencu:(1)
R
(2)
x ( x = x . R ) = x ( x = x )
(3)
 x ( x = x . S ) = x ( x = x )
 (4)
S
(1) i (2) su logi
č
ki ekvivalentni, kao što su (3) i (4), dok se (3) razlikuje od (2) samo u tome štosadrži singularni izraz "
x ( x = x . S )
" tamo gdje 2) sadrzi "
( x = x . R )
", a oni se odnose naistu stvar ako
 R
i
S
imaju istu istinosnu vrijednost. Stoga bilo koje dvije re
č
enice imaju istureferencu ako imaju istu istinosnu vrijednost.
3
I ako je zna
č
enje re
č
enice ono na šta se onaodnosi, onda moraju biti sve re
č
enice sa istom istinosnom vrijednosti sinonimne - što je jedanneprihvatljiv rezultat.O
č
ito je da moramo napustiti dosadašnji pristup kao put do teorije zna
č
enja. To jeta
č
ka na kojoj je prirodno obratiti se za pomo
ć
u razlikovanju izmedju zna
č
enja i reference.Teško
ć
a je, tvrdi nam se, u tome što su pitanja o referenci op
ć
enito naseljena / optere
ć
ena van-
 
2
" Strukturalni opis " nekog izraza opisuje taj izraz kao spajanje / concantenation / elemenata uzetih iz jednefiksirane kona
č
ne liste ( na primjer rije
č
i ili slova ).
3
Argumentacija je preuzeta od Fregea. Vidi: A. Church, Introduction to Mathematical Logic, ( Uvod umatematsku logiku ), sv.1, Princeton University Press, Princeton 1956, str.245. Možda nije loše spomenuti da taargumentacija nije zavisna niti od jedne pojedina
č
ne identifikacije entiteta na koje se - po pretpostavljanju -re
č
enice odnose.
 
Istina i zna
č
enje
 
3
 jezi
č
kim
č
injenicama, dok pitanja zna
č
enja nisu, a
č
injenice mogu izjedna
č
iti reference izrazakoji nisu sinonimni. Ako ho
ć
emo teoriju koja daje zna
č
enje ( kao razli
č
ito od reference )svake re
č
enice, onda moramo po
č
eti sa zna
č
enjem ( kao razli
č
itim od reference ) dijelova.Sve do sada smo išli Fregeovim stopama ; zahvaljuju
ć
i njemu put je dobro poznat i
č
ak dobro otrcan. No rado bih sada da upozorim da smo prispjeli u slijepu ulicu : skretanje sareference ka zna
č
enju ne vodi upotrebljivom opisu toga kako su zna
č
enja re
č
enica zavisna odzna
č
enja rije
č
i ( ili od drugih strukturalnih crta / karaktera ) iz kojih su sastavljene. Upitajmose npr. za zna
č
enje re
č
enice " Theaiteetos leti ". Fregeovski odgovor bi bio nešto nalik ovome:ako je dato zna
č
enje izraza " Theaiteetos " kao argument, onda zna
č
enje izraza " leti " dajezna
č
enje izraza " Theaiteetos leti " kao vrijednost argumenta. Ispraznost tog odgovora jeo
č
igledna. Htjeli smo znati šta je zna
č
enje izraza " Theaiteetos leti " ; ništa se ne napredujekada se tvrdi da je to zna
č
enje izraza " Theaiteetos leti ". Toliko smo ipak znali prije nego sepojavila neka teorija. U pseudo opisu koji nam je upravo dat bio je uzaludan govor o strukturire
č
enice i o zna
č
enju rije
č
i, jer nije imao nikakvu ulogu u proizvodnji datog opisa zna
č
enjare
č
enice.Ovdje
ć
e postati još o
č
itiji kontrast izme
u realnog i namjeravanog opisa ako tražimoteoriju koja bi bila analogna minijaturnoj teoriji reference singularnih termina kakvu smoupravo skicirali, ali razli
č
itu u tome što bi se bavila sa zna
č
enjima umjesto sa referencama. Taanalogija zahtjeva teoriju
č
ije su kosekvence sve re
č
enice u formi "
zna
č
i
 z
" gdje je "
"zamjenjeno strukturalnim opisom re
č
enice a "
 z
" singularnim izrazom koji se odnosi nazna
č
enje te re
č
enice; povrh toga teorija mora osigurati u
č
inkovitu metodu dolaženja dozna
č
enja neke arbitrarne strukturalno opisane re
č
enice. Ako bi taj kriterij bio zadovoljen,sigurno je da bi se našao artikuliraniji na
č
in za referiranje na zna
č
enja, nego što su bili svi kojesmo vidjeli do sada.
4
Zna
č
enja kao entiteti ili s tim povezan pojam sinonimije dopuštaju namda formuliramo sljede
ć
e pravilo koje povezuje re
č
enice i njihove dijelove: sinonimne su onere
č
enice
č
iji su odgovaraju
ć
i dijelovi sinonimni ( izraz " odgovaraju
ć
i " bi ovdje naravnotrebalo bolje odrediti ). U teorijama kakva je Fregeova mogu zna
č
enja kao entiteti povremenoobavljati ulogu reference i tako izgubiti svoj status entiteta koji su razli
č
iti od reference.Paradoksalno je da jedina stvar koju izgleda da zna
č
enja ne mogu obaviti jeste da nauljeto
č
kove teorije zna
č
enja - bar tako dugo dok od takve teorije tražimo da ne-trivijalno odredizna
č
enje svake re
č
enice u jeziku. Moj prigovor protiv zna
č
enja u teoriji zna
č
enja nije da suona ( zna
č
enja ) apstraktna ili da su uvjeti njihove identi
č
nosti nejasni, nego da nemajunikakve dokazne upotrebe.Na ovom mjestu možemo uvesti još jednu drugu misao koja daje nadu. Pretpostavimoda imamo zadovoljavaju
ć
u teoriju sintakse za naš jezik, teoriju koju sa
č
injava u
č
inkovitametoda kojom za svaki arbitrarni izraz utvr
uje da li kao izoliran ima ili nema smisla ( tj.re
č
enica), i kao što je uobi
č
ajeno, uzmimo da ta metoda uklju
č
uje još posmatranje svakere
č
enice kao sastavljene na dopušten na
č
in iz elemenata uzetih iz fiksirane kona
č
ne zalihe
4
Moglo bi se pomisliti da je Church u " A Formulation of the Logic of Sense and Denotation " ( Formulacijalogike smisla i denotacije , vidi : Structure, Method and Meaning: Essays in Honour of H.M.Sheffer, ed. P.Henle,H.M.Kallen i S.K.Langer, Liberal Arts Press, New York 1951,) dao teoriju zna
č
enja koja suštinski upotrebljavazna
č
enja kao entitete. Me
utim, to nije slu
č
aj: Churchove logike smisla i denotacije su interpretirane kao da seodnose na zna
č
enja, ali one ne pominju zna
č
enja izraza te tako ne mogu biti teorije zna
č
enja u smislu u kojemraspravljamo ovdje.

Activity (8)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Ma Ra liked this
gule88 liked this
cetirioci liked this
Mario Bakic liked this
ajero liked this
Amela Čosić liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->