Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
 1
DONALD DAVIDSON
 Mentalni doga
 
 aji
∗ ∗∗ ∗ 
 
Mentalni se doga
aji kao što su opažanja, prisje
ć
anja, odluke i radnje ne dajuzahvatiti nomološkim mrežama fizi
č
ke teorije. Kako ovu
č
injenicu uskladiti s uzro
č
nomulogom mentalnih doga
aja u fizi
č
kom svijetu? Uskladiti slobodu s uzro
č
nimdeterminizmom predstavlja poseban slu
č
aj ovog problema ukoliko pretpostavimo kakouzro
č
ni determinizam za nužnu posljedicu ima zahva
ć
anje u nomološke mreže, doksloboda zahtijeva izbjegavanje takvog zahva
ć
anja. No obuhvatnije se pitanje i dalje možeodržati, pa
č
ak i za onoga tko vjeruje kako ispravna analiza slobodne radnje ne vodikonfliktu s determinizmom. Autonomnost (sloboda, autonomija) se može ali i ne morasukobiti s determinizmom;
č
ini se kako pitanje anomalnosti (nesposobnost potpadanjapod zakon) predstavlja drugu stvar.Po
č
injem s pretpostavkom kako su uzro
č
na ovisnost i anomalnost mentalnihdoga
aja nepobitne
č
injenice. Uzevši u obzir o
č
ite poteško
ć
e, cilj mi je objasniti kako jenešto ovako mogu
ć
e. Ja sam u skladu s Kantom kada on kaže,
 Nemogu
ć
e je za oštroumnu filozofiju kao i za najuobi
č 
ajnije rezoniranje zastupatistav o odbacivanju slobode. Filozofija stoga mora pretpostaviti nepostojanje istinitekontradikcije izme
 
u slobode i prirodne nužnosti u istoj ljudskoj radnji, budu
ć
i prekid sidejom prirode ne prednja
č 
i nad prekidom s idejom slobode.
Č 
ak i da nismo umogu
ć
nosti ni zamisliti kako je sloboda mogu
ć
a, ta o
č 
ita kotradikcija mora barem bitiuvjerljivo iskorijenjenja. Jer ukoliko je misao o slobodi kontradiktorna samoj sebi ili prirodi...to bi zna
č 
ilo kako
ć
e ona odstupiti od konkurencije s prirodnom nužnoš 
ć
u.
1
 
Opis je mog problema generaliziranje ljudskih radnji u odnosu na mentalnedoga
aje te zamijena anomalnosti za slobodu. Naravno, budu
ć
i je Kant vjerovao kako izslobode proizilazi anomalnost, vezanost je i bliža.
∗
Donald Davidson (1980):
Essays on Actions and Events
. Oxford: Clarendon Press. pp. 207 – 227. EssaysNo. 11.
 Mental Events
.
1
 
Fundamental Principles of the Metaphysics of Morals
, 75-6.
 
 2Dopustite mi sada da malo pažljivije pokušam formulirati „o
č
itu kontradikciju“ omentalnim doga
ajima, kontradikciju o kojoj želim diskutirati i na koncu je otkloniti.
Č
ini se kako ona proizilazi iz tri principa.Prvi princip iznosi kako su barem neki mentalni doga
aji u uzro
č
noj interakciji sfizi
č
kim doga
ajima (mi bismo ovaj princip mogli nazvati Princip uzro
č
ne interakcije).Tako primjerice ukoliko je netko potopio
 Bismarca
, onda su razli
č
iti mentalni doga
ajikao što su opažaji, uo
č
avanja, procjene, sudovi, odluke, intencionalne radnje i promjeneuvjerenja odigrali uzro
č
nu ulogu u potapanju
 Bismarca
. Zapravo, ja bih ustvrdio kako iz
č
injenice da je netko potopio
 Bismarca
slijedi da je on pokrenuo svoje tijelo na na
č
in koji je uzrokovan mentalnim doga
ajima odre
ene vrste, te kako je ovaj tjelesni pokret, sasvoje strane, uzrokovao potapanje
 Bismarca
.
2
Percepcija razjašnjava kako uzro
č
nostmože biti upravljena i od fizi
č
kog prema mentalnom: ukoliko
č
ovjek opaža kako mu sebrod približava, onda je približavanje broda moralo u njemu uzrokovati uvjerenje kako sebrod približava. (Ništa ne ovisi o tome da prihvatimo ovo kao primjere uzro
č
neinterakcije).Iako se percepcija i radnja daju kao najo
č
itiji slu
č
ajevi gdje su mentalni i fizi
č
kidoga
aji u uzro
č
noj interakciji, mišljenja sam kako se mogu pretpostaviti i razlozi u svezigledišta kako u kona
č
nici svi mentalni doga
aji, možda kroz uzro
č
ne odnose s drugimmentalnim doga
ajima, imaju uzro
č
ni odnos s fizi
č
kim doga
ajima. Ali ukoliko postojementalni doga
aji koji nemaju fizi
č
ke doga
aje kao uzroke ili posljedice, argument ih sene
ć
e ticati.Drugi je princip da tamo gdje postoji uzro
č
nost mora postojati i zakon: doga
ajipovezani kao uzrok i posljedica potpadaju pod striktne deterministi
č
ke zakone. (Ovajbismo princip mogli nazvati Principom nomološkog karaktera uzro
č
nosti). Kao i prvi,ovaj
ć
e princip ovdje biti tretiran kao pretpostavka, iako
ć
u o njemu re
ć
i nešto na putuinterpretacije.
3
 Tre
ć
i princip iznosi kako ne postoje striktni deterministi
č
ki zakoni na osnovikojih mentalni doga
aji mogu biti pretpostavljeni i objašnjeni (Anomalizam mentalnog).
2
Ove su tvrdnje obranjenje u esejima 1 i 3.
3
U eseju 7 ja elaboriram gledište o ovdje pretpostavljenoj uzro
č
nosti. Odredba kako zakoni trebaju bitideterministi
č
ki je snažnija od onoga što se zahtijeva rezoniranjem, te
ć
e stoga biti ublažena.
 
 3Paradoks o kojem želim diskutirati se javlja za nekoga tko je sklon prihvatiti ovetri pretpostavke ili principa, i tko misli da su oni me
usobno nekonzistentni. Naravno,nekonzistencija nije formalna ukoliko joj se ne pridoda više premisa. No ipak, prirodno jemisliti kako prva dva principa, princip uzro
č
ne interakcije i princip nomološkog karakterauzro
č
nosti, zajedni
č
ki impliciraju kako barem neki mentalni doga
aji mogu bitipretpostavljeni i objašnjeni na osnovi zakona, dok se principom anomalizma mentalnogto odbacuje. Mnogi su filozofi prihvatili, sa ili bez argumenta, gledište kako ova triprincipa vode kontradikciji. Me
utim,
č
ini mi se kako su sva tri principa istinita, stogaono što preostaje objasniti jest fenomen kontradikcije; u biti se radi o Kantovu stavu.Ostatak se ovog rada razdjeljuje na tri dijela. Pri dio opisuje verziju teorijeidentiteta mentalnog i fizi
č
kog koja pokazuje na
č
in na koji tri principa mogu bitiuskla
ena. Drugim se dijelom tvrdi kako ne mogu postojati striktni psihofizi
č
ki zakoni;ovo baš i nije princip anomalizma mentalnog, nego razložna pretpostavka iz koje slijedi.Posljednjim se dijelom nastoji pokazati kako iz
č
injenice nepostojanja striktnihpsihofizi
č
kih zakona, te naša druga dva principa, možemo zaklju
č
iti istinitost verzijeteorije identiteta, to zna
č
i, teorije koja identificira barem neke mentalne doga
aje sfizi
č
kim doga
ajima. Jasno je kako
ć
e ovaj „dokaz“ teorije identiteta u najboljem slu
č
ajubiti kondicionalan, budu
ć
i su dvije njegove premise neodržive, a ni argument se za tre
ć
une
č
ini uvjerljivim. Ali
č
ak i netko neuvjeren u istinitost premisa može biti zainteresiranbarem saznati kako one mogu biti uskla
ene i kako mogu poslužiti utemeljenju verzijeteorije identiteta mentalnog. U kona
č
nici, ukoliko je argument dobar, mogao bi pokopatigledište zajedni
č
ko mnogim prijateljima i nekim protivnicima teorija identiteta, kojim sepodržava kako takve teorije mogu proizi
ć
i jedino na temelju otkri
ć
a psihofizi
č
kih zakona.
I
Ova
ć
e se tri principa pokazati me
usobno konzistentnima na taj na
č
in što opisujugledište o mentalnom i fizi
č
kom koje ne sadrži nutarnju kontradikciju a nosi tri principa.Prema tom gledištu, mentalni su doga
aji identi
č
ni s fizi
č
kim doga
ajima. Doga
aji suuzeti kao neponovljivi, pojedina
č
no datirani kao što je odre
ena erupcija vulkana, (prvo)ro
enje ili smrt osobe, odigravanje nacionalnog prvenstva 1968 godine ili povijesno
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more