Pred vama je najnovi ji broj časopisa „XXI vek“ ko ji
se sasvim otvoreno bavi pitanjem odnosa ntar m-
tietničkog drštva kakvo je naše, pančevačko, odvek
bio. Kao što nate, sobodno, najotvoreni je i najiskre-
ni je ob javj jemo stavove sa ko jima se ponekad i ne
sažemo, kako bi svi odnosi mogi da se sageda j i
raičitih gova.
Od samog početka pred nama je jedini adatak da
na teškom tranicionom pt na kome smo kao gra-
đani, veikom bro j doši do ivice egistenci je damo
svoj doprinos da i takvim okonostima Pančevo i na
daje ostane spravno. Možda je taj doprinos mai i
benača jan, ai a ponavaoce priika on je, svakako,
više nego konstrktivan. O tome e se možda najboje
govoriti sa vremenske distance, kada jednoga dana,
nadamo se što je pre moge, Pančevo bde nanače-
no na karti gradova Evropske ni je kao grad sa najve-
im stepenom toeranci je. Do tada, ne samo Pančevo i
ne samo vast, ve svi a jedno kao po jedinci i kao gr-
pe, moramo činiti mnogo više nego što smo do sa da
činii, da prememo veik odgovornost kako bi grad
kome živimo bio dom svakome ko je spre man da pri-
hvati drgog i drgači jeg, bio da je reč o nacionanoj,
rasnoj i verskoj pripadnosti, poitičkom opredejenj ii
o bio ko joj drgoj vrsti beđenja.
Ako memo obir činjenic da se novim Stat-
tom Grada definiše deo koektivnih prava nacionanih
a jednica ko je žive na ovim prostorima, predviđena i
akonima, a t misim i na sžben potreb jeika
i pisma i formiranje Saveta a međnacionane odno-
se, moramo da konstat jemo da s činjeni načajni
koraci napred odnos na stanje od pre par godina.
Sa drge strane namo da se sa sva janjem svih tih
„prava” kasnio oko pet godina, da s ista odeta
početkom 90-tih, ai da, be obira ko je šta ti me
dobio ii igbio, Pančevo je sačvao najveoj meri
sik otvorenog grada, gde se pitanja o tome ko je šta
i odake doai, pre konstataci je kakav je ko kao oso-
ba, postavja j još samo konervativnim krgovima
potisntim na drštvene margine. Naravno, njih ne
treba potcenjivati i p stiti ih da rovare po onome što
s mnoge generaci je pre nas smatrae osnovom napret-
ka. Naša je džnost da napredimo mtietničnost i
prenesemo na bde generaci je.
Eto, moram da prinam, pa makar včao i pate-
tično, da sa stanovišta međjdskih, pa ako hoete
i međnacionanih odnosa, da se dobro oseam kao
Pančevac. Možda je to individana karakteristika
svakoga ko spe sebe i svo j porodic da kjči (pa i
da integriše), drštvene tokove, a da nigde ne štrči,
čak i kada abni nekome požei “bnă ia” me-
sto “dobar dan”. Kada smo kod integraci ja sigrno da
treba pohvaiti i naveiko podržati nedavno svo jen
Strategi j a drštven integraci j Roma, sa ko jom
je Pančevo pokaao da ima voj i žej da se soči
sa veoma teškom sitaci jom ko joj se naai romska
popaci ja. T se bra ja j i brojne aktivnosti i akci je
pržanj pomoi romskim drženjima, deci i opšte
toj popaci ji. No, i t se postavja j dva osnovna pita-
nja: Da i e Strategi ja biti sprovedena deo po svim
njenim tačkama i sa drge strane možda najvažni je
pitanje: Da i je romska popaci ja vojna da apočne
sa rešavanjem pitanja ko ja avise od njih samih kako
bi integraci ja bia ostvariva reanom vremenskom
piše: Valentin Mik
OD MulTIKulTuRAlIzMA DO INTERKulTuRAlIzMA
Dvosmernost osnovna polga
broj 4XXI vek
1