Professional Documents
Culture Documents
2
Ugovor o prodaji kojim ugovorne strane preuzimaju na sebe određene obaveze je
dvostran, teretan i komutativni pravni posao.
Pod bitnim elementima ugovora o prodaji u privredi smatraju se oni elementi koji su
neophodni za postojanje i vaLjanost ugovora. Bitni elementi po prirodi posla su
predmet i cena, a bitni sastojci po volji ugovornih strana su uslov, rok ili bilo koja
druga tačka ugovora zbog koje makar i jedna strana čini zavisnim zaključenje ugovora.
Kao nebitni elementi ugovora o prodaji u privredi smatraju se mnoge kaluzule koje bi se
npr. odnosile na kvalitet robe, mesto, vreme i način isporuke robe, mesto i način plaćanja
i sl.
Bitni i nebitni elementi ugovora zajedno čine sadržinu ugovora o prodaji u privredi. I
nebitni elementi ugovora postaju bitni kad na njima insistira jedna od ugovornih strana da
bi zakLjučila određeni ugovor o prodaji.
Ugovor o prodaji u privredi ima obligaciono pravno dejstvo jer istim nastaju prava i
obaveze ugovornih strana. Iz ugovora o prodaji u privredi nastaje obaveza prodavca da
izvrši isporuku robe, i kupca da plati ugovorenu cenu. Kupac ne postaje odmah vlasnik
robe. On tada postaje samo poverilac, da traži od prodavca da mu preda robu u svojinu.
Znači, pravo svojine se prenosi sa prodavca na kupca tek u momentu isporuke ili realne
predaje stvari.
Ugovor o prodaji u privredi, kao osnovni, najčešći i najvažniji ugovor, ima veliki privredno-
pravni značaj. On predstavLja značajan institut razmene robe za novac. Istim
ugovorom prodavac i kupac ostvaruju svoje ekonomske ciLjeve. Pored njega zakLjučuje
se i čitav niz drugih ugovora u privredi koji se odnose na ugovore o uslugama, jer se
često uz promet robe sa prodavca na kupca zahteva i zakLjučenje niza drugih ugovora,
kao što su npr. ugovor o otpremi, ugovor o skladištenju, ugovor o prevozu, ugovor o
zastupanju, ugovor o kontroli i dr.
Predmet ugovora o prodaji u privredi predstavLja roba, tj. telesne pokretne stvari koje su
namenjene za tržište. Da bi roba bila predmet ugovora o prodaji, ona treba da bude u
slobodnom prometu. Često u privredama niza država može doći do ograničenja prometa
roba, kako prema objektima, tako i prema subjektima prometa. Ograničenja koja se
odnose na objekat, pre svega se odnose na robe kao što su predmeti naoružanja i vojne
opreme, otrovi, droge i sl.
Ako ugovarač osiguranja zaključi ugovor u svoje ime a za tuđ račun dolazi do
razdvajanja lica koje kao ugovorna strana preuzima obaveze iz ugovora (ugovarač
osiguranja) i lica kome, po pravilu, pripadaju prava iz tog ugovora, jer je ugovor zaključen
za njegov račun (osiguranik).Osiguranik može biti ili tačno određeno lice (u tom slučaju
se radi o OSIGURANJU ZA TUĐ RAČUN), ili odredivo lice (lice koje će u momentu
nastanka osiguranog slučaja imati interes osiguranja) – u tom slučaju se radi o tzv.
OSIGURANJU “ ZA RAČUN KOGA SE TIČE”.
Pored osiguravača,ugovarača osiguranja i osiguranika , kod osiguranja
života,pojavljuje se i KORISNIK OSIGURANJA ( npr. Kod osiguranja za slučaj smrti).U
materiji osiguranja života,osiguranja od posledica nesrećnog slučaja, i kod osiguranja od
odgovornosti pojavljuje se tzv. OSIGURANO LICE,tj. lice u vezi sa čijim životom,telesnim
integritetom ili određenom radnjom (npr. Vožnja automobila) se zaključuje ugovor o
osiguranju.Osigurano lice može ,ali ne mora , biti ugovarač osiguranja. U materiji
osiguranja od odgovornosti može se pojaviti tzv. OŠTEĆENO LICE,koje u zezi sa
realizovanim osiguranim slučajem ima određena prava prema osiguravaču – pravo
zahtevanja pretrpljene štete za koju je odgovoran osiguranik,pa se zbog ovog i ovo lice
pojavljuje kao učesnik u poslu osiguranja.
Ugovor o osiguranju je pismeni ugovor (pismena forma).
Rizik,kao bitan element ovog ugovora, je osnov za njegovo razumevanje.Rizik
predstavlja budući neizvestan događaj,koji je nezavisan od isključive volje
zainteresovanih lica i čije je osiguranje dopušteno zakonom,javnim poretkom i
moralom.Od pravila da je rizik budući događaj može se izuzetno odstupiti. Osiguranjem
se mogu pokriti i štete nastale pre zaključenja ug. o osiguranju,pod uslovom da ugovorne
strane u trenutku zaključenja ugovora nisu znale niti su morale znati da je osigurani slučaj
već nastupio,ili ako su znale da je osig. slučaj nastupio ali nisu znale obim štete(često u
plovidbenom osiguranju,kada se osigurava roba koja već plovi a ug. strane u momentu
osiguranja nemaju mogućnost da saznaju da li se os. slučaj dogodio).
Rizici pokriveni osiguranjem određuju se na 2 načina: 1)tačnim nabrajanjem rizika i
2)određenjem vrste rizika.Rizici se obično dele na osnovne (koji su redovno pokriveni
osiguranjem i uz redovnu premiju) i dopunske (koji su pokriveni osiguranjem samo ako
je tako posebno ugovoreno i uz dopunsku premiju).
Još jedan bitan element ovog ugovora je osigurani slučaj – događaj unapred
predviđen ugovorom (ili zakonom) čije nastupanje znači realizaciju rizika I nastajanje
glavne obaveze osiguravača da isplati naknadu iz osiguranja,osiguranu sumu ili učini
nešto drugo.
Treći bitan element je suma osiguranja – novčani iznos koji se isplaćuje kada nastupi
osig. slučaj.
Podela prema:
1) MESTU REALIZACIJE RIZIKA:
A) Kopneno
B) Osiguranje u vazdušnoj plovidbi
5
C) Plovidbeno osiguranje
D) Transportno osiguranje
3) NAČINU NASTANKA:
A) Dobrovoljna osiguranja
B) Obavezna osiguranja
OBAVEZE OSIGURAVAČA
6
3.Obaveza obaveštavanja osiguravača o promenama rizika – zavisno od stepena
povećanja rizika u odnosu na trenutak zaključenja ugovora, prava osiguravača su
različita.Prvo, ako je ovo povećanje takvo da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je
takvo stanje postojalo u času zaključenja, on može raskinuti ugovor.Drugo, ako je
povećanje takvo da bi osiguravač zaključio ugovor samo uz veću premiju , on može
ugovaraču osiguranja predložiti novu stopu premije,a ako ovaj to ne prihvati ugovor se
raskida po zakonu.U oba slučaja ugovor ostaje na snazi ako se osiguravač ne bi koristio
ovim svojim ovlašćenjima u roku od mesec dana od kada je na bilo koji način saznao za
povećanje rizika,ili ako je i pre isteka tog roka na neki način pokazao da pristaje na
produženje ugovora(ako prima premiju,npr.). Ako se osigurani slučaj dogodio pre nego
što je osiguravač obavešten o povećanju rizika ili pošto je obavešten, ali pre nego što je
iskoristio svoja ovlašćenja,naknada iz osiguranja se smanjuje u srazmeri između plaćenih
premija i premija koje bi trebalo platiti prema povećanom riziku. Ako se posle zaključenja
ugovora desi smanjenje rizika,ugovarač osiguranja ima pravo da zahteva odgovarajuće
smanjenje premije,od dana kad je o smanjenju rizika obavestio osiguravača, a ako
osiguravač na to pristane može i raskinuti ugovor.
4.Obaveza sprečavanja nastupanja osiguranog slučaja i obaveza spasavanja –
treba da preduzme sve propisane i dogovorene mere da se spreči nastupanje, a ako
slučaj nastupi dužan je da preduzme sve što je u njegovoj moći da se šteta što više
smanji.Osiguravač je dužan da nadoknadi sve nužne,opravdane i razumne troškove
prouzrokovane pokušajem da se otkloni neposredna opasnost nastupanja osig. slučaja i
pokušajem da se šteta smanji,čak i kad su pokušaji ostali bez uspeha (čak i kada zajedno
sa naknadom štete prelaze svotu osiguranja). Ako osiguranik neopravdano ne ispuni
obavezu spasavanja,tj. obavezu sprečavanja , obaveza osiguravača se smanjuje za
onoliko za koliko je nastala veća šteta zbog toga.
5.Obaveza obaveštavanja o nastupelom osig. slučaju – najkasnije u roku od 3 dana
od kada je za to saznao.Ovaj rok se ne primenjuje jedino kod osiguranja
života.Propuštanje osiguranika da prijavi nastupeli slučaj u ovom roku ne dovodi do
gubitka prava na naknadu,već vodi obavezi osiguranika da naknadi osiguravaču štetu
koja je u uzročnoj vezi sa takvim propuštanjem,a osiguravač mora dokazati takvu
štetu.Ako se ugovori da propuštanje roka za prijavu vodi gubitku prava,to ne proizvodi
pravna dejstva..
36. Preduzetnik
Preduzetnik fizicko lice,”individualni privrednik”, koje obavlja
delatnost,proizvodnja,promet robe, vrsenje usluga, radi sticanja dobiti. Razlikujemo
individualnog preduzetnika I kolektivnog preduzetnika(ortacka radnja),koji nemaju
svojstvo pravnog lica. Postoje “veliki” I “mali” preduzetnici, “veliki” ostvaruju godisnji
prihjod veci od 200.000 $ ,upisuju se u sudski registar I polozaj im je utvrdjen zakonom o
preduzecima,ima status samostalnog privrednog subjektai snosi rizik svog poslovanja
neograniceno za preuzete obaveze u pravnom prometu,ima savoj ziro racun I podleze
poreskom rezimu, dok je “mali” fiz lice koje se upisuje u opstinski registar, I ostvaruje
mnogo manji prihod. Preduzetnik je I svako drugo fiz lice koje obavlja delatnost
slobodne profesije (advokat,lekar,inzenjer,umetnik) individualni poljoprivrednik nije
jer proizvodi za svoje potrebe,ali ako bi se registrovao kao robni proizvodjac…
Preduzetnik mora imati sredstva za obavljanje delatnosti koja ne uslovljava zakon jer
odgovaraju celom svojom imovinom(licna odgovornost). Uslovi da bi neko postao
preduzetnik: lice trerba da je punoletno, poslovno sposobno, neosudjivano,bez
obaveze “klauzule konkurencije”,delatnost mora da se smatra trgovackom,mora
dobiti dozvolu za njeno vrsenje,jer se drugacije ne moze upisati u registar. Radnja je
organizaciona forma za vrsenje delatnosti, moze biti trgovacka, radionica, kancelarija,
biro, agencija, servis, studio, pansion, apoteka… Jedno lice-jedna radnja,ali ono moze da
obavlja svoju delatnost u vise poslovnih prostora . Uslovi za osnivanje radnje: da osnivac
ima opstu zdravstvenu sposobnost,minimalno osnovno obrazovanje,obrazovanje
potrebno za odredjene delatnosti visih stepena,poslovno sposobno,da ima
prostor,opremu I kadrove, da mu nije zabranjeno obavljanje delatnosti. Radnja se osniva
na odredjeno I neodredjeno, moze prestati sa radom privremeno I trajno,odjavom ili po
sili zakona; ima firmu, koja je personalna, jer sadrzi ime preduzetnika,oznaku prebivalista
I delatnost.
10
42. Akcije, bitni elementi, izdavanje, isplata
Akcija je prenosiva hartija od vrednosti koja glasi na deo osnovnog kapitala
akcionarskog društva, koje je imalac akcije uneo kao udeo-ulog u akcionarsko društvo.
Osnovni kapital akcionarskog društva podeljen je na određeni broj akcija. Akcije glase na
jednake novčane iznose. Uneti ulog akcionara u društvo ulazi u imovinu društva i
akcionar ne moжe sa tim ulogom slobodno da raspolaжe. Međutim, akcionar u načelu
moжe slobodno da raspolaжe akcijom.
Akcionarsko društvo osnivaju pravna i fizička lica radi obavljanja određene delatnosti čiji
je osnovni kapital utvrđen i podeljen na akcije određene nominalne vrednosti. Zbir svih
nominalnih vrednosti ukupnog broja akcija predstavlja osnovni kapital akcionarskog
društva.
Akcije uvek glase na novac, i one nikad ne glase na robu. Koja će prava dobiti akcionar
zavisi od toga kako su ta prava određena zakonom i aktima akcionarskog društva pri
izdavanju akcija. Akcije su hartije od vrednosti koje donose prihod u obliku dividende.
Člansko pravo obezbeđuje imaocu akcije učešće u upravljanju u akcionarskom društvu,
a i uz učešće u dobiti, pa se takve akcije i nazivaju zbog tih članskih prava korporativnim
hartijama. Akcije se smatraju i deklatornim hartijama od vrednosti, jer se prava iz
akcija mogu vršiti i bez postojanja akcije kao hartije od vrednosti, tj. prava akcionara
postoje i pre izdavanja akcija.
Akcije spadaju u red dugoročnih hartija od vrednosti i one su masovne hartije od
vrednosti. Nije moguće izdavanje akcija na delove, niti se prava iz akcija mogu deliti.
Negocijabilnost akcije označava pravo imaoca-akcionara da akciju moze efikasno i lako
preneti.
Bitni elementi akcije su plašt akcije i kuponski tabak.
Plašt akcije mora da poseduje: firmu i sedište emitenta; oznaku serije sa kontrolnim
brojem akcije; oznaku da je akcija i oznaku vrste akcije; redosled emisije; ukupan obim
emisije, nominalnu vrednost akcije i broj akcija; firmu, odnosno ime kupca ili oznaku na
koga akcija glasi; prava iz akcije; mesto i datum izdavanja akcije; faksimil potpisa
ovlašćenog lica emitenta i pečat emitenta.
Kuponski tabak sadrzi kupone za naplatu dividende. Svaki kupon iz kuponskog tabaka
sluzi za naplatu dividende za određenu kalendarsku godinu. Svaki kupon sadrzi sledeće
elemente: firmu i sedište emitenta; oznaku serije sa kontrolnim brojem akcije po kojoj se
dividenda isplaćuje; redni broj kupona za naplatu dividende; godinu za koju se dividenda
isplaćuje; faksimil potpisa ovlašćenog lica, emitenta-izdavaoca.
Akcije se dele zavisno od toga kako je određen nosilac prava na akciju i nosilac prava iz
akcije na akcije na ime, akcije na donosioca, kao i mešovite akcije (plašt akcije na
ime, a kupon na donosioca).
Prema vrsti uloga, akcije se dele na akcije čiji je ulog u naturi i akcije čiji je ulog u novcu.
Prema načinu uplate uloga akcije se dele na privremene i stalne akcije.
Prema cirkularnoj sposobnosti akcije se dele na eksterne, trzišne, neograničene akcije,
interne, tzv. radničke akcije i akcije u ograničenom prometu.
Prema načinu na koju valutu glase, akcije se dele na akcije na domaću i akcije na
stranu valutu.
Prema redosledu izdavanja akcije mogu biti osnivačke (prve emisije) i akcije sledećih
emisija.
S obzirom na način izrazavanja vrednosti, akcije mogu biti nominovane (glase na tačno
određen iznos) i kvotne (glase npr. na jedan deo glavnice akcionarskog društva).
Postoji i podela akcija na akcije sa dodatnim novčanim davanjima i akcije sa povremenim
nenovčanim davanjima.
Postoje još garantovane i negarantovane akcije, garancijske, negarancijske i garantne
akcije, donatorske, mešovite, trezorske, zajedničke akcije i dr.
11
43. Organi akcionarskog drustva
Za ad je karakteristicno upravljanje po kapitalu, vlasnici ad ucestvuju srazmerno svojim
akcijama u upravljanju. Skupstina ad je najvisi organ ali ne I najvazniji, to je organ
vlasnika kapitala,ne bira se, nema odredjen mandat I ne moze se raspustiti,svi akcionari
imaju pravo da budu clanovi ali oni ne moraju da ucestvuju u njenom radu. Osnivacka
skupstina se odrzava radi konstituisanja ad, koje se osniva sukcesivno; redovna se
odrzava upo pravilu jednom god,na kraju poslovne god radi razmatranja rezultata I
usvajanja zavrsnog racuna,podele dobiti, utvrdjivanja poslovne politike za narednu god; I
vanredna skupstina koja se odrzava u slucaju narocite potrebe da se does neka
neophodna odluka.
Skupstina: donosi statut, program rada I plan razvoja, poslovnu politiku,raspodela I
namena dobiti I pokrice gubitaka, godisnji obracun, odlucuje o povecanju ili smanjenju
osnovnog kapitala,o promenama prava vezanih za pojedine klase I vrste akcija, bira I
razresava clanove upravnog odbora I nadzornog,odlucuje o statusnim promenama
drustva, oblika drustva… Upravni odbor se obavezno bira u drustvu koje ima vise od
100 zaposlenih,najvazniji,najodgovorniji organ jer odlucuje o svim pitanjima upravljanja
ad o kojima ne odlucuje skupstina. Sastoji se najmanje od tri clanaiz reda akcionara I
zaposlenih u drustvu kao I van drustva. Statutom se odredjuju nacin sazivanja sednica
odbora, kvorum, nacin glasanja. Delokrug odbora: priprema predloga odluka za
skupstinu,,donosi opste akte koje ne donosi skupstina, stara se o pripremi godisnjeg
obracuna I usvaja periodicni obracun godisnje racunovodstvene iskaze, izvestaje o
poslovanju I sprovodjenju poslovne politike, predlaze raspodelui dobiti drustva, bira
predsednika odbora, postavlja I razresava direktora, odlucuje o trajnoj poslovnoj saradnji
I povezivanju sa drugim preduzecima donosi investicione odluke odlucuje o raspolaganju
akcijama, osnivanju novih preduzeca, poslovnik o svom radu. Direktor je organ
preduzeca koji profesionalno vodi poslovanje, rukovodi procesom rada I poslovanja,
organizuje I vodi poslovanje, koordinira rad najodgovornijih rukovodilaca, prima radnika I
rasporedjuje ih, disciplinski staresina,izvrsava odluke organa preduzeca,zakonski
zastupnik pred,realizuje poslovnu sposobnost pred, zakljucuje privredne ugovore,
predstavlja pred pred trecim licima, potpisuje firmu, licno odgovara organima upravljanja
pred I drustvenoj zajednici za zakonitost rada pred, ima pravo I duznost da obustavi od
izvrsenja svaki akt organa pred za koji oceni da je protivan zakonu ili drugom opstem
aktu. Nadzorni odbor obavezno se bira u drustvu sa vise od 100 zaposlenih, I u svakom
pred koje obavlja delatnosti javnog interesa; najmanje 3 clana, bira skupstina., fiz ili
pravno lice. Nadzorna f-ja u pred, ima pravo uvida u poslovanje pred I rad organa,
poslovnih knjiga I dokumentacije, nadzor nad zakonitoscu rada uprave pred I izvrsnog
odbora direktora, pregleda god I period obracune, da li je sve u skladu sa propisima a
moze iih dati I na vestacenje, izvestava o god racunovodst izvestajima,donosi poslovnik o
svom radu…
12
Aktom o osnivanju javnih preduzeća utvrđuje se delatnost, firma, sedište i visina
kapitala koji se prenosi javnom preduzeću na upravljanje, način unutrašnjeg
organizovanja i vršenje delatnosti, lice koje će obavljati poslove privremenih organa, kao i
rok za donošenje statuta i imenovanje direktora.
Organi javnog preduzeća su: upravni odbor, nadzorni odbor i direktor.
Direktora javnog preduzeća bira upravni odbor, kad osnivačkim aktom nije drukčije
određeno.
46. Holding
Holding je preduzeće koje ima u svojini akcije ili udele zavisnog preduzeća, a
prvenstveno obavlja delatnost upravljanja, sticanja učešća kapitala u drugom preduzeću
putem akcija, udela ili zamenljivih obveznica (osnivanje, trajno ulaganje, kupovina,
razmena), kao i delatnost raspolaganja tim hartijama. Holding se može organizovati kao
ortačko društvo, komanditno društvo, akcionarsko društvo, društvo sa ograničenom
odgovornošću, društveno preduzeće i javno preduzeće.
13
47. Menica, karakteristike, uloga, elementi, izdavanje, isplata
MENICA – je najstarija novčana hartija od vrednosti. Zakon ne daje definiciju menice već
nabraja njene bitne elemente, koji treba da budu upisani na menici da bi ona postojala
kao isprava. Pojam menice mogao bi se, ipak, izvesti upravo na osnovu njenih bitnih
elemenata. Određivanje pojma menice zavisi od toga da li se menica izdaje u vidu poziva
nekom licu da izvrši meničnu obavezu (trasirana ili vučena menica) ili u vidu obećanja
izdavaoca menice da će on sam izvršiti meničnu obavezu (sopstvena ili vlastita menica).
Trasirana ili vučena menica je hartija od vrednosti, sastavljena u zakonom propisanoj
formi, kojom jedno lice (trasant) poziva drugo lice (trasata) da trećem licu (remitent) ili po
njegovoj naredbi, isplati određenu svotu novca, u mestu i u roku koji su u menici
određeni. Lice koje izdaje - vuče trasiranu menicu naziva se trasant, lice na koje se vuče
menica i koje se poziva da izvrši meničnu obavezu naziva se trasat, a lice u čiju se korist
menica vuče naziva se remitent. Trasirana menica sadrži naredbu za plaćanje ("platite").
U trasiranoj ili vučenoj menici izražavaju se pravni odnosi između transanta, trasata i
remitenta. Sopstvena ili vlastita menica je hartija od vrednosti, sastavljena u zakonom
propisanoj formi, kojom njen izdavalac obećava drugom licu (remitentu) da će njemu ili po
njegovoj naredbi isplatiti određenu svotu novca, u mestu i vremenu koji su u menici
označeni. U ovoj menici nastaje pravni odnos između izdavaoca menice i remitenta,
kojem će se ili po čijoj će se naredbi menica isplatiti. Sopstvena menica sadrži izjavu o
plaćanju ("platiću").
Za tržišno korišćenje menice potrebno je poštovati sledeća menična načela:
• Načelo pismenosti – formalnosti. Menica se mora izdati u propisanoj pismenoj
formi i mora da sadrži sve bitne zakonom propisane elemente.
• Načelo inkorporacije. Menična prava mogu se realizovati samo na osnovu
prezentiranja menice. Imalac menice može da realizuje ona menična prava koja su na
njoj označena, ali nikakve druge izjave meničnih dužnika.
• Načelo fiksne menične obaveze. Menične obaveze dužnika mora biti tačno
označene.
• Načelo menične solidarnosti. Svi menični dužnici solidarno odgovaraju za
izvršenje menične obaveze.
• Načelo samostalnosti menične obaveze. Svaka menična obaveza ocenjuje se
posebno tj. nezavisno od ostalih meničnih izjava.
• Načelo neposrednosti. Imalac menice – poverilac, pod određenim uzrocima može
da zahteva naplatu menične obaveze od bilo kojeg meničnog dužnika, ceneći sam koji je
od njih platno sposoban.
• Načelo menične strogosti. Menični dužnici su obavezni da isplate meničnu
obavezu naznačenu u menici i nikako isticanje određenih prigovora nema bilo kakvog
uticaja na izvršene menične obaveze.
14
Nebitni elementi – sastojci menice koji treba pobliže da objasne osobenost i određena
pravna dejstva menice. Tu spadaju sledeći podaci:
• broj primeraka u kome se menica izdaje
• označenje mesta plaćanja kod nekog trećeg lica
• izveštaj dužniku o izdavanju menice
• klauzula o podnošenju na prihvatanje vučene menice označenom dužniku
• klauzula o pokriću
• klauzula o kamati
• klauzula “bez protesta” ili “bez troškova”
• klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa”
Menične radnje koje se odvijaju između lica u meničnom poslu:
• izdavanje menice
• akceptiranje menica – to je izjava kojom dužnik svojim poslom potvrđuje da
prihvata da isplati meničnu obavezu
• avaliranje menice ili menični aval – podrazumeva izjavu jednog lica koje se unosi u
menicu kojom ono garantuje da će lice za koje je data izjava isplatiti menicu u roku
dospeća
• indosiranje menice ili indosament – izjava imaoca menice kojomon prenosi svoja
prava po menici na neko drugo lice
• isplata menica
• protest menice – nastaje ukoliko menični dužnik ne isplati menicu u roku dospeća
• amortizacija menice – dolazi u obzir kada imaocu menice nestane menica
• zastarelost meničnih prava
KARAKTERISTIKE MENICE
Menica ima sledeće opšte karakteristike:
• Prvo - menica je hartija od vrednosti.
• Drugo - menica je obligaciona hartija od vrednosti.
• Treće - menica je hartija od vrednosti po naredbi.
• Četvrto - menica je prezentaciona hartija od vrednosti.
• Peto - menična obaveza je apstraktnog karaktera.
• Šesto - obaveze meničnih dužnika su samostalne.
• Sedmo - menični dužnici su solidarni dužnici.
• Osmo - menica je strogo formalna hartija od vrednosti.
• Deveto - menične obaveze imaju fiksni karakter.
• Deseto - menične obaveze su stroge.
ULOGA MENICE
Osnovna funkcija menice u našem unutrašnjem platnom prometu je da služi kao kreditni
instrument. Menica se koristi u kreditne svrhe i u odnosima:
• između privrednih organizacija i fizičkih lica
• između banaka i fizičkih lica (potrošački krediti)
• između društvenih fondova i fizičkih lica.
VRSTE MENICA
• VUČENA ILI TRASIRANA MENICA
• SOPSTVENA ILI VLASTITA MENICA
• VUČENA (TRASIRANA) MENICA PO SOPSTVENOJ NAREDBI
• SOPSTVENA VUČENA (TRASIRANA) MENICA
• DOMICILIRANA MENICA
• KOMISIONA MENICA
IZDAVANJE MENICE
Menicu izdaje trasant stavljanjem svog potpisa ispod meničnog sloga. On to čini ili nakon
što je u menicu upisao sve njene bitne elemente, ili izdavanjem blanko-menice koju će
njen imalac (remitent, indosatar) naknadno popuniti. U oba slučaja je bitno to daje trasant
15
menicu potpisao, čim je jednostrano preuzeo obavezu za njenu isplatu. Za izdavanje
menice koristi se menični obrazac, koji sastavlja i emituje država.
AKCEPTIRANJE MENICE
Akceptiranje menice znači prihvatanje menične obaveze. To je menično-pravna radnja
koja se sastoji u izjavi koju daje trasat stavljanjem svog potpisa na menici, čime on
prihvata menično-pravnu obavezu i pristaje da stupi u menično-pravni odnos, i to u
svojstvu glavnog meničnog dužnika.
INDOSIRANJE MENICE
Indosiranje je naročiti prenos menice i drugih hartija od vrednosti. Reč je o takvoj
meničnoj radnji koja se vrši na poleđini menice. Prenos hartija od vrednosti indosiranjem
naziva se menično-pravni prenos. Indosiranje menice je menično-pravna radnja koja se
sastoji u davanju izjave kojom imalac menice prenosi menicu na drugo lice, zajedno sa
svim pravima iz menice.
CESIJA MENICE
Menica se može prenositi i građansko-pravnim putem ili cesijom. To je izuzetni način
prenosa menice, jer je za menicu tipično da se prenosi indosiranjem. Cesija menice je
menična radnja koja se može vršiti na poleđini menice, na alonžu i na nekoj posebnoj
ispravi koja je potpuno odvojena od menične isprave. Cesija treba da bude tako izražena
da se vidi daje to cesija. To se obično izražava recima:
• ustupam ovu menicu
• prenosim ovu menicu
• cediram ovu menicu i si.
AVALIRANJE MENICE
Aval je menično jemstvo. To je menično-pravna radnja kojom neko lice, stavljanjem svog
potpisa na menici, izjavljuje da prihvata da i samo izvrši obavezu iz menice umesto
dužnika za kojeg se jemči. Lice koje daje aval zove se avalista, a lice za koje se daje aval
zove se honorat.
INTERVENCIJA MENICE
Intervencija je menično-pravna radnja kojom se neko lice obavezuje da akceptira ili da
isplati menicu umesto drugog lica koje je trebalo da tu radnju izvrši. Lice koje interveniše
naziva se intervenijent, a lice za koje se interveniše naziva se honorat.
ISPLATA MENICE
Krajnji je cilj izdavanja menice da je njen imalac može naplatiti. Zato se menica prezentira
na isplatu. Prezentacija menice na isplatu je uslov naplate menice, jer se pravo iz menice
realizuje menicom. Menica ide dužniku, a ne dužnik menici. Zato je prezentacija za
isplatu obavezna menična radnja, za razliku od prezentacije na akcept, koja je
fakultativna menična radnja.
UMNOŽAVANJE MENICE
Umnožavanje menice vrši se izdavanjem dva ili više primeraka iste menice.
AMORTIZACIJE MENICE
Pod amortizacijom menice podrazumeva se sudski vanparnični postupak u kojem se
donosi odluka o proglašavanju menice nevažećom. Amortizacijom se proglašava
nevažećom nestala menica. Kao nestala menica smatra se svaka menica koja je
izgubljena ili ukradena, uništena ili znatno oštećena (pohabana, poderana, nagorela), ako
je nestala kopija menice koja sadrži originalni indosament ili ako nestane preudicirana
menica.
ZASTARELOST
Zastarelost je jedan od načina prestanka menično-pravnih odnosa. Do toga dolazi zbog
nevršenja meničnih prava meničnog poverioca za određeni vremenski period. Protekom
roka zastarelosti gubi se mogućnost prinudnog ostvarivanja menično-pravnog zahteva.
16
48.Ugovor o građenju
Ugovor o građenju je pravni posao iz koga za jednu stranu – izvođača, proizlazi
obaveza da prema određenom projektu izgradi u ugovorenom roku određenu građevinu
na određenom zemljištu, ili da na takvom zemljištu, odnosno na već postojećem objektu,
izvrši kakve druge građevinske radove za drugu ugovornu stranu – naručioca, za šta se
ova strana obavezuje da mu za to plati određenu cenu. Ugovor o građenju mora biti
zaključen u pismenom obliku.
Naručilac pre zaključenja ugovora o građenju investicionog objekta mora da obavi
sledeće radnje: da izradi investicioni program izgradnje objekta, obezbedi tehničku
dokumentaciju za izgradnju objekta, donese odluku o izgradnji objekta, obezbedi
finanijska sredstva za plaćanje cene izvođaču i pribavi od nadležnog državnog organa
odobrenje za izgradnju, odnosno rekonstrukciju investicionog objekta.
Ugovori o građenju se prema obimu i prirodi dele na ugovore o: izgradnji građevine,
obavljanju određenih građevinskih radova, građenju “ključ u ruke” i građenju-inženjering.
Sadržina ugovora o građenju obuhvata obaveze izvođača i obaveze naručioca.
Izvođač ima obaveze: da prijavi početak radova, da imenuje rukovodioca gradilišta, da
prouči tehničku dokumentaciju, izvršenja radova, obezbeđenja gradilišta, vođenja
određenih knjiga, predaje izgrađenog objekta ili izvršenih radova. Naručilac ima obaveze:
izvršenja radnji potrebnih za otpočinjanje gradnje i plaćanja cene.
Izvođač odgovara za nedostatke koji utiču kao i one koji ne utiču na solidarnost
građevine, odnosno ima obavezu da izgrađeni objekat ima određeni kavlitet. Nedostaci
građevine se utvrđuju pregledom. Nedostaci u kavlitetu izgrađenog objekta mogu biti
vidljivi i skriveni. Izvođač odgovara i za nedostatke u izradi građevine koji se tiču njene
solidnosti.
Solidnost građevine se zasniva na primeni odovarajućih tehničkih postupaka u izgradnji
objekata i odnosi se na stabilnost objekta, odnosno na nedostatke od kojih bi se objekat
srušio ili preti opasnost od rušenja.
SKLADISNA DELATNOST
Aktivnost na vrsenje smestaja i cuvanja robe predstavlja usluznu privrednu
delatnost kojom se u nasem sistemu mogu baviti preduzeca i drugi privredni subjekti.
Skladistar u vrsenju ove aktivnosti preuzima odredjene radnje u cilju odrzavanja robe u
stanju u kom je primljena na cuvanje i obezbedjenje smestene robe od nastupanja stete
na njoj. Skladisna delatnost obuhvata i utovar i istovar, pregled i slagane robe, sortiranje i
pakovanje, dorada, prerada... Skladisna delatnost ima veliki privredni znacaj. Roba koja
je uskladistena relativno duze vreme se nalazi izvan proizvodnog i potrosnog ciklusa, pa
tako uskladistenje robe omogucava da se u relativno duzem vremenskom periodu ostvari
ravnoteza ponude i potraznje odredjene robe i slobodnog skladisnog prostora. Skladisna
delatnost se klasifikuje prema vrsti skladista koje se vodi. Opsta skladista primaju na
cuvanje sve vrste robe, a specijalizovana samo odredjenu robu (npr. silosi za cuvanje
zitarica).
DRUGE VRSTE SKLADISTA
Javna – to su preduzeca koja su prema raspolozivom prostoru duzna da pod istim
uslovima primaju na cuvanje robe svih zainteresovanih subjekata i da ostavodavcima
izdaju skladisnice.
Carinska (slobodna) – to su organizacije koje smestaju na cuvanje naeocarinjenu
robu. Ova skladista se nalaze pod nadzorom carinskih organa i mogu se osnivati samo u
mestima gde postoje carinarnice.
Konsignaciona – osnivaju se pri preduzecima koja zastupaju inostrane firme za
smestaj i cuvanje robe svojih komitenata koju uvoze u nasu zemlju. Smestaj robe je
privremen.
SADRZINA UGOVORA O USKLADISTENJU
21
Obaveze skladistara – obaveze cuvanja i odrzavanja robe, obaveze izdavanja
skladisnice, obaveza da vrati robu i ostale obaveze.
Obaveze ostavodavca – obaveza da plati naknadu, obaveza na naknadu troskova
i obaveza o obavestavanju o robi.
Ugovor o prevozu robe je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana – transporter –
obavezuje da uz naknadu za drugu stranu – pošiljaoca- preveze od mesta otpreme do
mesta opredeljenje, za određeno vreme i neoštećenu određenu robu.
Prednosti drumskog prevoza robe u odnosu na druge vrste transporta ispoljavaju
se u: mogućnosti prevoza robe od skladišta pošiljaoca do skladišta primaoca, uz
isključenje utovara i istovara robe od skladišta do stanice, luke, pristaništa, znatnim
ubrzanjem prenosa, sniženjem transportnih troškova, itd. Nedostaci su u nemogućnosti
prijema masovnih tereta i uslovljenosti transporta klimatskim uslovima.
Ugovori o drumskom prevozu se dele preme prevoznom putu na ugovore o
međunarodnom prevozu i ugovore o unutrašnjem prevozu robe, a prema karakteru i vrsti
prevoza robe o linijskom i slobodnom prevozu.
22
Zaključivanje i sadržina ugovora o drumskom prevozu robe
OBAVEZE IZDAVAČA
1) Obaveza umnožavanja I stavljanja u promet – da u ugovorenom roku umnoži i
stavi u promet.Ako rok nije utvrđen onda u roku od 1 godine.Posledica neispunjenja je da
autor može raskinuti ugovor,tražiti naknadu štete i zadržati primljenu naknadu.Izdavač je
dužan da na vidnom mestu označi autora.Broj umnožavanja ne mora biti utvrđen
ugovorom.U tom slučaju ima pravo samo na jedno umnožavanje.Umnožavanje ne može
da prenese na treće lice bez saglasnosti autora.
2) Obaveza da plati naknadu – utvrđuje se u fiksnom iznosu ili u procentu.Naknada
utvrđena ugovorom mpže se menjati na zahtev autora,ako se korišćenjem dela ostvari
dobit koja je u očiglednoj nesrazmeri sa ugovorenom naknadom.
3) Ostale obaveze – Izdavač je dužan da autoru, po objavljivanju dela, preda određen
broj primeraka besplatno;da autora povremeno obaveštava o prodaji primeraka;…
23
OBAVEZE AUTORA
1) Obaveza predaje originala primerka autorskog dela – ako to ne učini u
ugovorenom roku izdavač može izjaviti da raskida ugovor i zahtevati naknadu štete zbog
neizvršenja.
2) Obaveza da izdavaču omogući nesmetano korišćenje ustupljenog imovinskog
autorskog prava.
Tovarni list:
24
Posiljalac je duzan da za svaku posiljku preda prevoziocu tovarni list na obrascu
prevozioca. Tovarni list sadrzi – mesto i datum njenog sastavljanja i izdavanja, naziv
uputne stanice, ime i prezime, tj. naziv primaoca i njegovu adresu, naznacenje vrste i
mase stvari, broj kola, ime i prezime, tj. naziv posiljaoca, zig otpremne stanice, prevozne i
druge troskove, spisak isprava koje se prilazu uz tovarni list. Posiljalac je odgovoran za
tacnost podataka i izjava koje je on uneo u tovarni list, kao i za tacnost podataka i izjava
koje je na njegov zahtev uneo prevozilac. Posiljalac i prevozilac mogu sporazumno
odrediti da prevozilac izda tovarni list po naredbi ili na donosioca (prenosivi). Prenosivi
tovarni list potpisuju prevozilac i posiljalac, ili lica koja oni ovlaste. Prenosivi tovarni list po
naredbi prenosi se indosamentom, a prenosivi tovarni list na donosioca predajom.
Tovarni list ustvari sluzi kao dokaz da je roba primljena na prevoz, uz obecanje da se
prevoz uredno i na vreme zavrsi i da se stvari izdaju primaocu na mesto opredeljenja.
Tovarni list se izdaje u tri primerka, prvi se predaje posiljaocu, drugi prati robu, a treci
ostaje kod prevozioca.
57. Banke
Banka je finansijska privredna organizacija koja samostalno obavlja registrovanu
delatnost radi ostvarivanja dobiti. Banka posluje na nacelima likvidnosti, rentabilnosti i
sigurnosti. Ona moze da obavlja depozitne, kreditne i druge bankarske poslove, kao
i da se bavi drugim poslovima koji su utvrdjeni statutom banke u skladu sa zakonom.
Banka se kod nas osniva iskljucivo kao akcionarsko drustvo i ima svojstvo pravnog lica,
samostalno odredjuje svoju unutrasnju organizaciju, raspolaze svojom imovinom u
pravnom prometu, zakljucuje ugovore i vrsi druge pravne poslove u okviru svog predmeta
poslovanja. Za preuzete obaveze odgovaraju svojom imovinom. Banku mogu da osnuju
domaca i strana pravna i fizicka lica (najmanje dva osnivaca). Osnivaju se po
sistemu koncesije (odobrenje nadleznog organa). Za osnivanje potrebno je – zakljuciti
ugovor o osnivanju, obezbediti sredstva za osnivacki kapital i dobijanje dozvole.
Ugovor o osnivanju banke je njen osnivacki akt. Osnivacki kapital banke obezbedjuje se
iz sredstava osnivaca. Novcani deo kapitala nemoze da bude manji od - 1 500 000
dolara u dinarskoj protivvrednosti. Statut je najvisi opsti akt banke.
Organi banke – Osnivaci upravljaju bankom u zavisnosti od visine novcanog uloga.
Organi banke su – skupstina, upravni odbor, nadzorni odbor, direktor i kreditni
odbor.
Poslovanje banke – Banka samostalno obavlja svoju delatnost.
Depozitni poslovi – poslovi primanja i drzanja svih novcanih depozita.
Kreditni poslovi – poslovi uzimanja i davanja kredita.
Emisioni poslovi – poslovi izdavanja hartija od vrednosti i kartica.
Depo poslovi – poslovi cuvanja sredstava i hartija od vrednosti.
Poslovi s efektima – poslovi kupovine i prodaje hartija od vrednosti.
Garancijski poslovi – poslovi izdavanja jemstva sa garancijom.
Banka moze da obavlja i poslove platnog prometa. Banka je duzna da osigura depozite
gradjana i da placa premiju osiguranja.
Imovina banke – cine je osnivacki kapital, rezerve i drugi fondovi. Banke posluju sa
gubitkom ukoliko njen godisnji prihod nemoze da pokrije rashode i druge obaveze. Banka
je nelikvidna ako nema dovoljno novcanih sredstava da izmiri svoje obaveze.
Vrste banaka – Poslovne banke koje obavljaju depozitne poslove, depo poslove, poslove
sa efektivom, garancijske poslove i poslove platnog prometa ; Nacionalne banke se
osnivaju samo u jednoj drzavi; Medjunarodne banke koje se osnivaju medjunarodnim
ugovorom i Emisiona banka koja odgovara za monetarnu politiku i finansijsku disciplinu
(NBJ).
25
Poslovanje preko Interneta, kao specifičnog elektronskog medija, predstavlja ne samo
tehnološku novinu u načinu poslovanja, već i novinu koja postavlja nove zadatke za
pravnu regulativu u ovoj oblasti poslovanja.
U tom smislu, identifikujemo četiri oblasti u kojima su više nego nužna nova ili adekvatno
izmenjena zakonska rešenja:
U pogledu statusa i registracije privrednih subjekata, kako pravnih lica ili preduzetničkih
radnji koje obavljaju delatnost (promet robe ili usluga), nema definisanih delatnosti koje
se odnose eksplicitno na poslovanje putem Interneta. Ova okolnost sama po sebi ne bi
izazvala posebne posledice, ali podvodjenje prometa robe ili pružanja usluga putem
interneta pod “klasičnu” šifru delatnosti, može da izazove niz problema u sferi prometa
robe ili usluga, naročito u delu vodjenja obaveznih evidencija.
Naravno, ovde je potrebno precizno razdvojiti stvarni promet robe ili usluga preko
Interneta, od korišćenja Interneta u markentiške svrhe, odnosno vida kataloške prodaje.
U ovom momentu samo mali obim roba ili usluga se faktički prodaje putem Interneta, jer
ona podrazumeva prodaju robe koja nema supstancu (izdavačka delatnost u
elektonskom obliku, razni softveri, internet konsalting i druga roba i usluge koje se mogu
preuzeti elektronskim putem).
U pogledu fizičkih lica, posebno pitanje je distribucija autorskih dela fizičkih lica –
umetničkih, dizajnerskih, stučno-profesionalnih i sl., ali čija distribucija u suštini ne
predstavlja obavljanje delatnosti, te se i ne registruje kao delatnost. Posebna specifičnost
ovakve distribucije je poreski aspekt - odredjenje u Zakonu o PDV-u, koji oporezuje
odredjenja dobra, pa i imovinska prava, bez obzira da li se ona distribuiraju u formi
registovane ili neregistrovane delatnosti.
Promet robe i usluga
U ovim propisima vezanim za ovu oblast elektronskog poslovanja nije moguće prepoznati
specifičnosti poslovanja preko Interneta, te su potencijalni problemi više nego izvesni.
26
Naprimer, prodaja softvera elektronskim putem, gde ne postoje zalihe, obzirom na
virtuelnu prodaju, a što je u direktnoj suprotnosti i naravno (neprijatno oštro)
sankcionisano zbog neadekvatne evidencije o prometu robe i usluga.
Platni promet - obaveza pravnih lica i preduzetnika je da sav naplaćen prihod realizuju
putem tekućeg računa, bez obzira na bezgotovinski ili gotovinski način plaćanja. U tom
smislu, putanja sredstava je od manjeg značaja od obaveze da ista moraju biti
evidentirana na tekućem računu, te je korišćenje stranih procesora nužno zlo do
momenta uspostavljanja domaćih instrumenata naplate sa kartica i uopšte plaćanja
elektronskim putem. U ovom momentu se ne mogu isključiti različiti stavovi kontrolnih
organa po ovom pitanju, naročito kada se radi o u suštini unutrašnjem prometu sa
doznakom iz instranstva.
Kod prodaje putem interneta stranom kupcu, svakako se radi o izvoznom poslu, sa svim
reperkusijama prema carinskim propisima i propisima o PDV-u.
Dokumenti izdati u elektonskom obliku imaju istu dokaznu snagu kao i pisani
dokumenti. Od opšteg principa jednake dokazne snage izuzimaju se; pravni poslovi
prometa nepokretnosti, pravni poslovi naslednog prava, ugovori o doživotnom
izdržavanju, ugovore koji uređuju imovinske odnose supružnika, ugovori kojima se
raspolaže imovinom lica koja su lišena poslovne sposobnosti, ugovori o poklonu kao i svi
drugi ugovori za koje je izričito propisano da se za njihovu punovažnost zahteva
upotreba pisanih dokumenata i svojeručnog potpisa.
Da bi dokument u elektronskom obliku bio punovažan neophodno je da obezbeđeno
čuvanje tog dokumenta na odgovarajući način. Pre svega, dokument mora da bude
sačuvan u obliku u kome je primljen, mora da bude dostupan za kasniju obradu, da oblik
u kome je sačuvan omogućava identifikaciju nastanka dokumenta, da tehnologija čuvanja
omogućava utvrđivanje svih izmena.
Elektronskom dokumentu se ne može osporiti punovažnost ili dokazna snaga
samo zbog toga što je u elektronskom obliku. Ovaj propis uspostavlja razliku u
pogledu dokazne snage između elektronskog potpisa i kvalifikovanog elektronskog
potpisa. Elektronski potpis može imati pravno dejstvo i može se koristiti kao dokazno
sredstvo u zakonom uređenom postupku, osim kada se posebnim zakonom zahteva da
samo svojeručni potpis ima pravno dejstvo i dokaznu snagu.
28
60.Kompjuterski kriminal
Istorijat
1.Prvi evidentirani slučaj kompjuterskog kriminala u SAD datira iz 1958. godine.
2.Prvi slučaj gonjen na federalnom nivou bio je izmena bankarskih zapisa (slogova) i
desio se 1966. godine.
3.Prvi slučaj u Nordijskim zemljama zbio se 1968. godine radilo se o tipičnoj softverskoj
krađi.
Godine 1983. radnici SUP-a Pula uhapsili su dvojicu radnika Istarske banke u Puli zbog
toga što su '' izveli malverzaciju na računaru'' kojom su nameravali ošteti Banku za 1o
onadašnjih milijardi. Naime, osumnjičeni su otvorili 11 fiktivnih štednih knjižica na koje je
pripisana kamata tako da je početni saldo sa pripisanim kamatama davao novo stanje. Ovo
je bio prvi otkriveni slučaj kompijuterskog kriminala u bivšoj SFRJ.
Pojam
Krađe ( može se izvršiti protvpravnim oduzimanjem tuđe stvari robe, podtaka, lozinke,
kodova i sl.) Kod nas je protivpravno oduzimanje tuđe stvari , bilo koje vrste, sankcionisano
krivičnim delom Krađa iz člana 165. KZ RS. Specijalno krivično delo koje sankcioniše
oštećenje računara, računarskih programa ili računara , što može da se izvrši i oduzimanjem
računarskih komponenti prediviđeno je čl 186b KZ RS pod nazivom Računarska sabotaža.
Krađe kompjutera i njihovih komponenti pričinjavaju ogromne štete.
U 1995. godini, u Evropi, šteta pričinjena krađom čipova iznosila je 9 milijardi $ .
Anonimnost koja vlada na Internetu čini ga idelnim za prodaju ilegalne robe, pa i kompjutera.
Prevare ( lažno prikazivanje činjenica ili prećutkivnje činjenica čime se drugo lice dovodi
ili održava u zabludi u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi) Krivično
zakonodavstvo RS predviđa posebno krivično delo . Računarska prevara koje u suštini
predstavlja posebnu vrstu klasičnog krivičnog dela Prevara iz čl. 171. KZ RS .
Računarske prevare su čest oblik kompjuterskog kriminala. U Njujorku 42 službenika su
fiktivnim isplatama prisvojili 250000,oo$. Penzioni fondovi su meta prevara, kroz isplate
preminulim prenzionerima.
Iznude (pribaljanje protivpravne imovinske koristi iznuđivanjem koristi od drugog) Kod nas
je ponašanje u kome neko pribavlja protivpravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom
pretnjom sankcionisano krivičnim delom Iznuda iz. 180. KZ RS.
( primer: Hakeri su tražili od 4 londonske banke znatnu sumu novca u zamenu za
informaciju kako su u šli u njihov računarski sistem).
Ucene pribavljanje protivpravne imovinske koriste pretnjom da će otkriti nešto što škodi
časti i ugledu. Prema opisu krivičnog dela ucena iz 18 1KZ RS ovo k.d se može izvršiti i
elektronskim putem.
Narušavanje privatnosti ( primer 1994. bivši poslanik grčke patrije Nova Demokratija
prodavao je svakom kandidatu za poslasnika iz izborne jedinice Atina podatke o 50000
birača u toj izbornoj jedinici. Kalifornijska policija je uhapisla muškarca koji je kreirao i
objavio oglas u ime jedne žene na Internetu opisujući je da kao osobu koju uzbuđuje
silovanje , nako toga u kratkom vremnu šest muškaraca se pojavilo pred vratima stana te
osobe javljajući se na oglas) Krivično zakonodavstvo R Srbije predviđa niz krivičnih dela
koja za svoju posledicu imaju narušavanje privatnosti ( npr Neovlašćeno objavljivanje ,
tuđeg spisa, portreta, fotografije , filma ili fonograma iz čl 71a KZ RS, Uvreda, Kleveta ) Sva
krivična dela koja narušavaju privatnost mogu da budu izvršena i putem interneta.
30
31