Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
14Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Ivo Andric - U vodenici

Ivo Andric - U vodenici

Ratings:

4.0

(2)
|Views: 18,593|Likes:
Published by Durlanski

More info:

Published by: Durlanski on Sep 19, 2007
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, DOC, TXT or read online from Scribd
See More
See less

11/13/2012

pdf

text

original

 
U vodenici - Ivo AndrićJos od svanuca nose se sunce i magla zimskog jutra. Nit sunce moze da rasteramagle, niti magla moze da zaseni sunce. Tako se menja i osvetljenje u fra-Petrovoj sobi, provetrenoj i mirnoj. Jedan prozor je malo podignut i od njega seoseca hladan mlaz kako polagano i stalno nadolazi i gubi se u sobnoj toplini.Fra Petar je lezao, potpuno odeven, pribran i nepomican, po nogama i do pasapokriven velikom sivom kabanicom. To je ta >>officirska<< kabanica za koju sunekad neki revnosni fratri govorili da je protivna reguli i krojem i bojom, a zakoju je fra Petar odgovarao: Hvala Bogu kad je sve ostalo u manastiru i uProvinciji po reguli, a Bog je velik i milostiv pa nece valjada zapeti za jednukabanicu. -- Sada, otkako je uzet i vezan za minderluk, ona mu je sluzila danjukao pokrivac. Njen crveni porub na pesevima i rukavima blestao je jutros nasuncu, kao nov.Dok smo tako bili u razgovoru, u sobu je usao momak Marijan, rumen idobrocudan decak, sa velikim plavim ocima i sirokom licu, sa tragovima doruckau uglovima usana. Dosao je da iznese sudove i uz put ispricao da je u velikomdvoristu graja i trka. Doveli, kaze, mlinara iz Graovika. Usao djavo tamo u njega,pa stekce i lomi se, pljuje crkveni prag i kao prut drhti od misnickog blagoslova.A gvardijan kaze: nije, nego pijan. I kaze: da ga poliju vodom i dobro istabanaju,pa ce proci.To govoreci, momce pokupi brzo prazne sudove i istrca napolje da ne biizgubilo nista od onoga sto se dole u dvoristu desava i sto je za njega takostrasno i toliko zanimljivo. -- Zatvorio sam vrata koja je decak u hitnji ostaviosamo pritvorena i okrenuo sam se u sobu.Fra Petar je lezao na svom uzdignutom lezaju, sa glavom i gornjim delom telavisoko podignutim. Donju polovinu tela pokrivala je sura kabanica sa crvenimgajtanima i padala u sirokim naborima po zemlji. Na belom jastuku bio je okofra-Petrove glave savijen venas prosede kose. U licu, koje je belo kao kod ljudikoji dugo leze i boluju, odudarale su zive smedje oci, guste obrve i jaki brkovi.Sa lakim osmejkom, fra Petar je govorio kao za sebe.-- E, ne moze narod zamisliti mlin bez djavola ni mlinara bez grijeha. Ono je,kazu, bio jednom neki mlinar mimo ostale i tvrdo odlucio da ne gubi duze i da nekrade od ujma i ne vara na dari. I da bi se sto bolje sjecao Boga i duse, objesio umlinu jedno raspelo. Pa, ha mu ruka podje dublje u tudji arar, ili kantar pritegnena njegovu stranu, on pogleda u razapetog Isuskrsta i vrati odmah onu pregrstbrasna natrag. Tako danas, tako sutra, moj ti mlinar sve siromasniji i siromasniji.Djeca gola, kuca prazna, i jos navalili i vjerovnici. Kad je vidio da ce pasti sasvimna tanke grane sa svoga postenja, a mlinar ti ode u vodenicu, okrene se raspelu ikaze: >>Oprosti mi, lijepi moj Isuse, ali ovako dalje ne moze. U ovoj vodenicinema mjesta za nas obojicu; jedan od nas dvojice mora napolje.<< I tako mlinarizbaci raspelo i pocne od toga dana da prikracuje svijet na ujmu i da stipka odmeljavine, kao sto cine i sve ostale njegove esnaflije. I otada, kazu, nemaizuzetka medju mlinarima.1
 
Smejao sam se glano i dugo, a fra Petar je, sa lakim osmejkom, gledao predase kao da misli na nesto posve drugo i daleko.Brzo su nestalo tragovi osmejka oko njegovih ociju. Gledao je pravo u svetlostkoja je sada plavila kroz prozor i od koje su njegove oci postajale jasne, a zeniceu njima tanke i ostre. Ne trepcuci, nekim dubljim glasom fra Petar je govoriopolagano.-- Sala, maskara! Ne znam sta govori iz ovog mlinara, djavo li je rakija li je, alise sjecam da sam davno, kad se ovaj mlinar nije bio jos ni rodio, cuo djavola umlinu kod Graovika. Ima otada... Eto toliko ima: bio sam manji od ovog nasegMarijana i sluzio kod fra-Filipa, ucio knjigu i cuvao krave.Nema vise takvih fratara kao sto je bio pokojni fra Filip. To je bio nesmiracovjek. Tijesan mu je bio Dolac. Ja i danas ne znam kad je taj spavao. Jazuk stomu bog nije dao pasaluk mjesto zupe. Razgradjivao je plot, pregradjivao kapelu,krpio, kradom od Turaka, krov na crkvi, prekopavao bastu koju su juce uskopali.Timario je konja da pokaze kako se radi a kako se ne radi, samarao momka,mjerio bir, dovikivao babu iz mutvaka, huktao, perjao, frktao, vikao. Nikom nijedao dekike s mirom da sjedi. I kad bi mrak pao i vise se nista nije moglo napoljuraditi, sakupio bi nas u kucu da cesljamo vunu ili da trijebimo grah.Kao da ga sada gledam. Bez habita, u pamukliji i plavim cohali caksirama,tezak, crven u licu, sa kapicom zaturenom na potiljak, sjedio bi na tronoscu icesljajuci i sam bunu ispitivao nas nauk ili tjerao da pjevamo Credo. (?) Jedvasmo gledali od umora i sna, pobadali smo nosomu vunu i pogresno grgutalimelodiju. Ali fra Filip nas je dizao vukuci nas dusmanski za usi, da su nam suzefrcale, i krupnim hrapavim glasom popravljajuci pjevao:-- ... et venturus, veeenturus est judicare vivos et mortus, mooortuoos. (?)A kod svakog ponovljenog slova povukao bi jace za uho. Ne znam kako namsvima nisu usi izrasle vise glave. Pa bi nam onda davao dobru i obilni veceru,salio se s nama, pa bi nas onda opet brzo-brzo tjerao da peremo noge, molimoBoga, i idemo spavati.A prijet zore, sa prvim orozima, on je vec vikao, namjestao, orginjao i sve zivopo kuci budio i tjerao na posao. Odsvud je, cini mi se, dopirao njegov tezak ipromukao glas:-- Ustaj, besposlenjace! Protari te krmelje, nehljebovicu! O, muko Isuskrstova,lijena svijeta!Jedino je misu govorio lijepo i sabrano. Ali odmah poslije toga pocinjala jehuka i angarija.Taj isti fra Filip je govorio da ne valja onaj domacin kome bar polovina kucneceljadi ne zeli smrt.Nego, ja se zapricao. I uvijek se zapricam kad se sjetim pokojnog fra-Filipa,Bog mu dao pokoj vjecni!2
 
Tu fra Petar prdje na svoju pricu o djavolu koji mu se nekad prikazao uvodenici ispod Graovika.Cuvaju fra-Filipove krave po strnistima, dete se jednog dana sklonilo uhladovinu kod te vodenice. Uza samu vodenicu rastao je orah i grane su mu islepod kroz i plele se sa gredama. Mali se popeo na orah i izgubio u granama,medju gustim liscem i jos nezrelim orasima. I kako deca brzo zaboravljajuozbiljne stvari i posloe a lako se predaju igri i dokolici, decak je sa oraha presaona gredu pod krovom. Otud je, izmedju razmaknutih starih dasaka, pogledao umlin. Kroz tu pukotinu video je samo sredinu vodenice, onaj prostor medjukosevima, sa punim i praznim vrecama od kostreti.Bila je susa i radio je samo jedan zrvanj, na pola vode. Cuo je kako mlinarnesto struze i kucka oko nacava, ali ga kroz uzak otvor nije mogao videti.Odjednom cu kako se naglo otvorise vrata na vodenici. Pade sjaj po vrecama idaskama i cim se vrata zatvorise, opet se ugasi. Ukrstise se dva glasa. Zenski,ostar i uzbudjen, i muski, tezak i zabrinut, ali oba sapatom i nerazumljiva.Decak prisloni jace lice uz daske, zaboravljajuci od cudnog ljubopitstva i nakrave i na sebe i na neobicno mesto na kom se nalazi. Sapat je postajao jaci, alise jos jendako mesao sa tutnjem vodenice i bio nerazumljiv. Malo-pomalo,pocese da rastu njihovi glasovi i da se odvajaju od huke i badnja, podrhtavanjakosa i ceketanja ceketala. Odjednom se izvi zenski glas, ostro i jasno:-- E, lijepo, kad je tako, ti radi sta hoces, ali ja ovako dalje ne mogu, da se stobom vidjam a da njega trpim kraj sebe. Ne mogu!-- Slusaj, prekide je covek.-- Necu da slusam - vikala je zena.-- Cekaj - govorio je muski glas priguesno - ama cekaj da ti kazem...-- Ne cekam ja vise, nego ubij ga, kao sto smo dogovorili, pa me vodi kudhoces i cini sa mnom sta znas.-- Ama, stani...-- Ubij ga! Ako si pri prijasnjoj rijeci, pa da bjezimo preko svijeta.-- Stani! Znas li ti da ima zaptija u svijetu i da se za krv ide u Vidin il navjesala i da...-- Ne znam nista. Ubij ga! - ciktala je zena jasnim glasom.Mlinar je tada govorio nesto tiho i nerazumljivo, po svoj prilici sasvimprislonjem uz zenu. Odmah zatim culo se otimanje, sustanje dimija:-- Ne! Ubij ga, pa...Tu se ponesose preko vodenice, u prepirci i otimanju, s kraja na kraj. Udrugom uglu gubili su se njihovi glasovi i postajali opet nerazumljivi, mjesajucise sa muklim pskanjem mlinskog kamena.Tek tada se trgnuo decak i, kao razbudjen, jedva odvojio od vrelih dasaka pokojima je bio polegao. Uhvati ga strah. Oseti kako mu naglo bije srce. Spusti sebrzo i oprezno niz orah i poce da bezi uza stranu.Pod grlom mu je tukla krv, a u usima odjekivala lupa vodenice pomesana sazeninim glasom koji je nerazumljivo ponavaljao >>ubij ga<< pa >>ubij ga<<.Nista nije razumeo od onoga sto je malocas slusao, niti je za njegove godine3

Activity (14)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Dragan Mitić liked this
Alan4d liked this
nara9 liked this
Isidora Sajic liked this
UKI1995 liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->