Home
---\\ Velja
č
i
ć
Rála-hâmijeva aranjaSveta šuma pod crnim stijenama
Č
edomil Velja
č
i
ć
Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme
PREDGOVOR
Razdoblje moga pustinja
č
kog života na mjestu ovdje opisanom slijedilo je moj dvogodišnji boravakna pustinja
č
kom otoku na jezeru iza morske obale na jugu Šri Lanke. Te sam prve utiske pokušaoizraziti u “Pismima s pustinja
č
kog otoka” napisanim 1966-67, od kojih sam deset objavio uzagreba
č
kim
č
asopisima 1967-70. Knjiga u kojoj bi ta pisma bila obuhva
ć
ena u zaokruženu cjelinunije još objavljena. Tre
ć
u godinu pustinja
č
kog života proveo sam na mjestu koje se nalazisjeveroisto
č
nije u bregovitom predjelu južno od Colomba. Ne znam još uvijek je li to bio za menesretan ili nepovoljan slu
č
aj koji me je naveo da napustim nakon godinu dana to mjesto koje je bilonajljepše i najudaljenije od seoskih naselja u džungli na koje sam naišao u životu. Da sam ostao,ostatak mog “života i rada” krenuo bi sasvim drugim introvertnim putem. Sudbina me je nagnalada slijede
ć
ih deset godina slijedim drugi put koji me je doveo do vrhunca intelektualnih napora idosega pod uvjetima koji su u mnogom pogledu bili oskudni i neugodni. Lijepu stranu ambijenta ukojem sam proveo desetlje
ć
e osamljeni
č
kog života 1969-1978. u
Ć
etiya-giri aranyi ocrtao samsažetije u zbirci haiku pjesama uklju
č
enih u knjigu "Od Nepala do Cejlona”. Teško
ć
e koje jeuglavnom stvarala ljudska okolica odrazile su se kona
č
no u ruševnosti vlažne i nedovoljnopokrovljene kolibe na velikoj i bogatoj, a1i tipi
č
no zanemarenoj i kona
č
no napuštenoj plantaži, kad je na kraju presušila i voda s vandalski opustošene šume na stjenovitom obronku. I mjesta koja sezovu Kalu-gala (“crna stijena”) i
Ć
etiya-giri (“gora u obliku buddhisti
č
kog spomenika
Ć
etiya”,polukugle) ima mnogo u Šri Lanki.Kad sam nakon 13 godina pustinja
č
kog života u ovoj zemlji ostao potpuniji besku
ć
nik nego štosam ikad ranije bio, interes intelektualnog rada upu
ć
ivao me je najprije na uzaludni pokušaj da senaselim negdje uz rub univerzitetskog campusa koji je produžetak botani
č
kog vrta u bliziniKandya. Ali, prevladala je ve
ć
deset godina stara težnja da se povu
č
em u visoke planine. Jedno odtriju privla
č
nih mjesta na visinama od 2-3000 metara našao sam ovdje u Nur’Eliyi (piše se NuwaraEliya). Ostala su dva bila u Indiji - još i danas nostalgi
č
na sje
ć
anja na Gulmarg u Kašmiru, takovisoko u Himalajama da je pristupa
č
no samo nekoliko mjeseci u ljetu pod prstenom vje
č
nogsnijega, i jezero Kodai, na približno istoj visini od 3000 metara na jugu Indije u Tamil Nadu, gdje je snijeg nepoznata vrsta “prašine” u ljudskim predodžbama. Na sva ta tri mjesta jednako mi je jasno postalo razumijevanje razloga zbog kojih su u Indiji od pamtivijeka sadhui i yogi težili zahimalajskim skrovištima i zašto ih je razrije
đ
eni uzduh poticao na koncentraciju duha na
č
isti dah.(Jednom je zgodom ameri
č
ki psiholog i filozof W. James,
č
iji je u
č
itelj yoge bio Ramakrišnin u
č
enik
svami Vivekananda, u jednom neo
č
ekivanom kontekstu napisao “ritam mojih misli koji je isto što iritam mog daha”.)U ovdašnjoj protuteži, ili iskrenije re
č
eno stara
č
koj nadoknadi Himalaja, na svega 2000 metara,nastanio sam se najprije na prljavom tavanu skladišta jedne male plantaže jagoda i
č
aja, koju samnazvao “tavan Ramayane”, u neposrednoj blizini vodopada na potoku gdje je prema predaji o kojoj još svjedo
č
i jedan mali hram za indijske hodo
č
asnike, bila zato
č
ena Sita, kreposna suprugabožanskog Rame, u podnožju planinske tvr
đ
ave demona Ravane, cejlonskog vladara, koji ju jeoteo magi
č
nom mo
ć
i letenja po zraku. Na tom tavanu tragi
č
nog vrhunca dramatske radnjeindijskog eposa pronašao me je slu
č
ajno rukovodilac ogromne nacionalizirane plantaže
č
aja izonog dijela biblijskog zemaljskog raja na koji sam se osvrnuo u autobiografskom
č
lanku “Usjevnovovjerstva i kukolj narkoti
č
ara”.Ovaj je tekst bio zamišljen i napisan 1968., na licu mjesta, kao prvo poglavlje knjige doživljajakoji su slijedili “Pisma s pustinja
č
kog otoka”. Za slijede
ć
e poglavlje preostalo mi je tada samonešto bilježaka koje nisam obradio zbog selidbe u
Ć
etiya-giri aranyu. To je trebao biti osvrt nakontrast ljudskog ambijenta i primitivne,
č
esto groteskne unutrašnje bijede protagonista prirodnoshva
ć
enog obitavališta u džungli. Nisam više nikad naišao sam u sebi ni na vrijeme ni na smionostda se upustim u tako ogor
č
ene dubine ljudske egzistencije - da ispod opore ljuske tragam zaspornim vrijednostima jezgre za koju sam sumnji
č
avo pretpostavljao da bi se dala razotkriti.
Č
. V.Nuwara Eliya, 25. 10. 1979.
RÁLA-HÂMIJEVA ARANJASveta šuma pod crnim stijenama
Aranja je u indijskim jezicima naziv za šumu u kojoj žive pustinjaci. Naziv “pustinjak”, vjerojatnoisto
č
no-mediteranskog porijekla, prema tome ne odgovara predodžbi isposnika koji se je povukaoiz ljudske zajednice u šumsku osamljenost i skrovitost prirode. Za razliku od aranja, gradski iseoski hramovi se nazivaju arama po vrtovima u koje su smješteni.Rála-hâmi je naslov bivših cejlonskih poglavica. Aranja gdje se sada nalazim u brdovitom je krajuu srednjem dijelu Šri Lanke, u džungli. (Opaska za jezikoslovce: rije
č
se izvorno izgovara
đ
ungla, ane džungla.) To podru
č
je pripada jednom neobi
č
nom rá la-hâ miju. Ovdje u blizini je i njegovonalazište dragog kamenja. Sav prihod od toga koristi za održavanje i uljepšavanje ove svete šumei još dvaju manjih pustinja
č
kih naselja bliže gradovima. Sâm živi ovdje, u pustinja
č
koj izbi, jošstrožim asketskim životom nego pripadnici Buddhina prosja
č
kog reda -
bhikkhui
.
Mahâ-thero
,starješina isposnika, razjasnio mi je da rála-hâmi živi prema idealu
bodhi-satte
, kao GotamoBuddho u svojim ranijim životima i staroindijski vladar Ašoka, zaštitnik i širitelj Buddhina u
č
enja (u3. st. pr. n. e.).Do aranje se može do
ć
i jedino uskim putem kroz krš i džunglu, oko tri sata hoda od najbližeg sela.Sve što ovdje stigne, od cigle do teškog grozda kokosovih oraha, donosi se na ljudskim glavama.Konj i magarac su po cejlonskim selima još nepoznati nosioci zapadne civilizacije. Samo sam jedanput u toku godine vidio slona koji je donio ve
ć
u koli
č
inu teškog gra
đ
evnog materijala zaogromni spomenik, dagobu, koji rála-hâmi sada podiže od ovdašnjeg crnog bakrenastog kamena,a i sâm
č
esto sudjeluje u klesanju, iako je isposni
č
ki mršav i star ve
ć
preko šezdeset godina.Taj sam put prevalio ve
ć
nekoliko puta. Silazak iz aranje može se uprili
č
iti za sun
č
anog jutra u
povoljnom godišnjem dobu vrlo ugodno, kroz bistre vodene struje, preko kamenja i neotesanihbrvana, i najzad u dolini kroz plavozelenu meko
ć
u rižinih polja i tamu nezaraslog šumskogpodnožja plantaža gume, do uskog seoskog puteljka. No, lijep i prijatan uspon, neminovno upopodnevnim satima, nije mi još niko spomenuo. Izgleda da uspon treba biti sudbonosno popra
ć
enprobijanjem kroz kišu i mulj barovitih nanosa i nasrtaje žedno zgr
č
enih pijavica u tjesnacima.Tim neobi
č
niji je prvi utisak dolaska na sveto i
č
isto tlo ove oaze u nepredvidivim osvjetljenjimatropskih predve
č
erja na široko raskriljenom nebeskom svodu. Na izlazu iz posljednje gudure udžungli, posjetilac ili karavana hodo
č
asnika
(dayaka
, ‘darovatelja’), optere
ć
ena obiljem hrane iostalih darova za sutrašnji dan stanovnicima svete šume, stiže na dvorište
č
isto kao pješ
č
anisprud. Pod prostranim potkrovljem posjetilac se okrijepi zdjelicom toplog
č
aja i o
č
isti od pijavica. Irála-hâmi je u to doba obi
č
no prisutan da nadzire prijem gostiju, iako ga onaj tko ga od prije nepozna ne može razlikovati od ostalih
upasaka
, koje sam ja nazvao “privatnim svecima” (za razlikuod zare
đ
enih isposnika) po analogiji nemogu
ć
eg engleskog prijevoda izraza
pa
ćć
eka-buddho
, ilišutljivi
buddho
, bezimeni, koji po ‘probu
đ
enju’ napušta ovaj svijet patnje zbog-vjere-u-sebe, bezmesijanskog slavlja i slavoluka - s gnušanjem, kao samac zaga
đ
eno kona
č
ište velikih karavana.Boravak na pustinja
č
kom otoku bio mi je od po
č
etka privla
č
an upravo zbog odcijepljenosti odkopna, zbog prostorne ograni
č
enosti koja poja
č
ava osje
ć
aj odvojenosti od svijeta. Doista, svakiizlazak iz âranje, povratak na prometne ceste obrubljene prljavštinom života ljudske zajednice,postajao mi je tokom ovih nekoliko pustinja
č
kih godina sve mukotrpniji. Ipak sam opazio na ve
ć
inistanovnika pustinja
č
kog otoka da ih upravo ta vodena granica uzbu
đ
uje i straši.
Č
esto tekposredno, iz podsvijesti, osobito u slu
č
aju Cejlonaca koji se po
č
inju bojati opasnosti nadmo
ć
nihvoda ili osje
ć
ati potrebu za nesputanim mogu
ć
nostima kretanja. Zapadnjaci, osobito privremeniposjetioci, po
č
inju osje
ć
ati nostalgiju za kopnom nakon nekoliko sedmica ili mjeseci. Ja takvutežnju nisam nikada svjesno osjetio. Proživio sam godinu i pol na otoku bez dragovoljnog i dužegudaljavanja a za tim sam prihvatio poziv u planine na nagovor i molbu da pomognem prijateljuprema kojemu sam se odavno osje
ć
ao obavezan. Razlozi zbog kojih sada namjeravam napustitiotok posve su druge prirode. Prva je pobuda bila da se povu
č
em u potpuniju samo
ć
u na još mnogomanjem morskom otoku koji je ve
ć
ranije služio istoj svrsi. Ta je želja bila neostvariva.Dolazak u ovu aranju u džungli poja
č
ao je od prvog
č
asa ugodni osje
ć
aj odvojenosti od vanjskogsvijeta i ‘stvarnih’ poteško
ć
a prometa s njim. Prilikom drugog dolaska kroz džunglu, koji je bionaporniji od prvoga, bojao sam se da
ć
e možda izostati ugodni osje
ć
aj kontrasta, neminovan prineo
č
ekivanom dolasku u tihu i svetu pro
č
iš
ć
enost ove oaze. Tek kad sam nakon kratkog oporavkana ulazu prešao most i zaputio se prostranom alejom jasmina, bio sam razuvjeren i oslobo
đ
ensumnje naglim osje
ć
ajem zahvalnosti sasvim neobi
č
ne prirode - zahvalnosti koju ne dugujemnikome, koju nemam kome izraziti. Gusti neprozirni obrub džungle zatvorio se je za mojim le
đ
ima još
č
vrš
ć
e. Sveta je šuma odisala prostranstvom i sigurnoš
ć
u neprodorne tišine. Bilo je u tome ineposrednosti predosje
ć
anja dobrih ljudi koji su pouzdano dobri zato, jer ne znam s njima govoriti- pouzdanje u brnjicu, njihovu ili svoju?
Č
esto sam o tome razmišljao.***U aranji nema sluga. Sav posao obavljaju
upasake
, ti “privatni sveci”, kojih
ć
u se i na slijede
ć
imstranicama
č
eš
ć
e rado sjetiti. Prije nego opišem njihov izgled i na
č
in života, važno je spomenuti daza dobrovoljni rad i nema mnogo ustaljenog posla. Hranu donose i pripremaju
dayake
, spomenutihodo
č
asnici, koji redovno imaju svoj stalni dan u godini ili mjesecu. Oni pripremaju doru
č
ak iru
č
ak. Prije 12 sati treba završiti posljednji obrok koji bi, po strogim isposni
č
kim pravilima, trebao
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Čedomil Veljačić: Rala-Hamijeva aranya - Sveta šuma pod crnim stijenama
Aranja je u indijskim jezicima naziv za šumu u kojoj žive pustinjaci. Naziv “pustinjak”, vjerojatno istočno-mediteranskog porijekla, prema tome ne odgovara predodžbi isposnika koji se je povukao iz ljudske zajednice u šumsku osamljenost i skrovitost prirode.…
(More)
2.9K
Reads
3
Readcasts
8
Embed Views
Get Scribd Mobile
To get Scribd mobile enter your number and we'll send you a link to the Scribd app for iPhone & Android.We've sent a link to the Scribd app. If you didn't receive it, try again.
We'll never share your phone number.
More From This User
Notes
Load more
