Home

---\\ Velja

Pisma sa pustinja

kog otoka

edomil Velja

Puni mjesec nad Kolombom

Posjete pustinjacima Jedina knjiga na pustom otoku Posjetapustinja

koj školiPriroda oko menePabba

đđ

-- odlazak u besku

nike

Kozak iz vje

nostiPun

a Ko

iUnapre

enje -- i odlazak

Samo za besplatnu distribuciju, kao dar Dhamme

Paba

đđ

a - odlazak u besku

nike

“Razmotrio sam danas svoju odje

u i uvidio da služi samo za zaštitu od zime ivru

ine, od smetnji muha, komaraca, vjetra, žege i gmazova, samo zato da prekrijeslabine. Kao što je postojanje te odje

e zavisno od mjere njenih sastojaka, isto tako iosoba koja se njom služi zavisno od mjere svojih sastojaka nije ni 'bi

e' ni 'život',nego ništa. Pa ipak sva ta odje

a nije još toliko odvratna koliko

e postati na gnjiležuovog tijela.Razmotrio sam danas isprošenu hranu i uvidio da ne služi ni za razonodu ni zaposlasticu, ni za užitak ni za ljepotu, nego tek za opstanak ovog tijela, da se održinepovrije

eno i da posluži isposni

kom nastojanju da se riješim osje

aja koji postojeod ranije i da ne izazovem nove, da provedem ostatak života besprijekorno ispokojno. Kao što je ta isprošena hrana ograni

ena na svoje sastojke, tako i osobakoja se njom služi u granicama svojih sastojaka nije ni 'bi

e' ni 'život', nego ništa. Paipak sva tako isprošena hrana nije još toliko odvratna koliko

e postati kad padne ugnjilež ovog tijela.Razmotrio sam danas svoje sklonište i uvidio da služi samo za zaštitu od zime ivru

ine, od smetnji muha, komaraca, vjetra, žege i gmazova, da izbjegnemvremenske nepogode, za spokojstvo u samo

i. Kao što ovo sklonište postoji samo ugranicama svojih sastojaka, isto tako i osoba koja se njim služi u granicama svojihsastojaka nije ni 'bi

e' ni 'život', nego ništa. Pa ipak ni sva ta skloništa nisu još tolikoodvratna koliko

e postati kad na njih spadne gnjilež ovog tijela.Razmotrio sam danas lijek koji koristim protiv bolesti i uvidio da služi jedino da ublažibolove i izlije

i bolest. Kao što je taj lijek ograni

en na svoje sastojke, tako i osobakoja se njim služi u granicama svojih sastojaka nije ni 'bi

e' ni 'život', nego ništa. Paipak ni svi ti lijekovi nisu još toliko odvratni koliko

e postati kad padnu u gnjilež

ovog tijela.” Za mene je buddhizam filosofsko uvjerenje. Oni za koje je religija treba da ovaj tekst shvate kaomolitvu prilikom zare

enja ili “bjekstva” iz svijeta u besku

ki život. (Rije

pabba

đđ

je iz istogkorijena i zna

enja kao i naša “pobje

i”.) Ta se “molitva” ponavlja i kasnije na našempustinja

kom otoku svake ve

eri prilikom neobaveznih sastanaka u

dana-sali,

dvorani za “darivanje” hrane isposnicima, uz druge sli

ne recitacije onih koji su tome obredu skloni ili mu nisuprotivni (jer je Buddho u na

elu zabranio vršenje obreda).U jednostavnom i kratkom obredu svog prvog i nižeg zare

enja (16. jula 1966.) trebao sam da usebi ponavljam ove izreke za vrijeme presvla

enja, skidanja svoje dotadanje bijele odje

e koja sesastojala od saronga (muške suknje), duge bijele košulje i rublja, i obla

enja redovni

kog odijelakoje se sastoji samo od dva dijela, donjeg i gornjeg. Donji dio je kao i sarong kakav sam do tadanosio,

etvorina duga oko metar i po, a široka oko metar, sašivena kao i gornji dio, ili ogrta

, odpravilno izrezanih duguljastih

etvorina platna koje simboliziraju rižina polja bogatih dobrotvora —

dayaka.

Ogrta

je dvostruko ve

i. Boja obadvaju dijelova je svjetlije ili tamnije naran

asta,najsli

nija boji vlažne cigle. Boja ne bi trebala da bude “umjetna” ili tvorni

ka, nego “prirodna”,dobivena iskuhavanjem korijena stabla

nuga.

Velika je zasluga pokloniti prvu odje

u onome tko se zare

uje. Moji su

dayake

bili seoski u

itelji,me

u njima i slikar s tropskim kolonijalnim šljemom od pluta i dalekozorom za promatranje pticaobješenim oko vrata. Donji mu je dio tijela — ogrnut sarongom i bos — ostao uro

eni

ki ili

“desilva”

kako se to ovdje naziva portugalskim izrazom. Spomena je vrijedno i to da se ovaj slikarproslavio sredinom 20. vijeka u Rusiji kao ilustrator jedne knjige isto

nih pri

a. U

itelji su ve

odavno osigurali tu po

ast za svoju zbornicu, iako su se kasnije javljali i drugi, privatni pojedincikoje sam morao odbijati. Ali kad je došlo vrijeme da izvrše svoju svetu obavezu stvar je zapela,bila zaboravljena u toku nekoliko posljednjih sedmica, tako da sam, da ih ne uvrijedim, kona

nonekoliko dana prije zare

enja morao oti

i u selo da ih podsjetim. Preostala su im dva-tri dana dasve pripreme uz povoljnu okolnost da je najimu

niji me

u njima vlasnik velike kroja

ke radnje usreskom mjestu Galle. (Završio je humanisti

ke studije londonskog univerziteta, a zatim sespokojno vratio na o

evo imanje i preuzeo trgovinu koja “ide” i bez njegovog neposrednogsudjelovanja, zahvaljuju

i obiteljskoj slozi.) Ali ve

sljede

e ve

eri pojavila su se njih trojica naotoku. Doveslali su po mrklom mraku upravo kad se završio naš obred u

dana-sali,

tako da smosvi još bili na okupu. Donijeli su svoje darove, ali ne meni, nego

maha-theri,

jer su bili još upoluprera

enom stanju. Odje

u je trebalo obojiti, a zdjelu za prošenje hrane “ispe

i”. To stru

nosavjetovanje s maha-therom ja sam promatrao izdaleka sa svoga niskog sjedišta na drugoj straniprostorije. Osje

ao sam se kao u predboži

ne dane u djetinjstvu kad po

nu pripreme za ki

enjebora.Darovi su zadržani da njihovo dovršenje bude izvršeno ovdje na propisan na

in i od stru

nihosoba. Bojenjem odje

e zadužen je najmla

i Nijemac, živahan i spretan mladi

koji je na Cejlondošao kao mornar, a sada živi robinsonski u

ungli. Da bi to mogao, odustao je od višeg zare

enjai ostao

saman

ro,

ili kako sam sebe naziva šaljivim cejlonskim izrazom za djecu iz sjemeništa

pun

i hamdru,

“mali pop”. Da svoje stanovište opravda, iako nije naro

it izuzetak, razradio je vrlorazboritu teološku teoriju koja polazi od pretpostavke da je potpuno zare

eni

hamuduru

pravilima

vinaye

— redovni

ke discipline — toliko i tako vješto vezan pukim formalnostima (protiv kakvih seborio ve

Buddho), da nije sposoban za samostalan život i da mu život i smrt zavise od stalnepratnje sluge, a ustanovu prosja

kih sluga je Buddho zabranio u prvom redu. — Ovamo je došaoda se o

isti i okrpi pred po

etak službenog razdoblja kiša

(vas)

kad svi redovnici treba da se

povuku u svoje samostane ili pustinja

ke kolibe na tri mjeseca (od jula do oktobra). Kaoprotuuslugu primio je zadatak da preostalih nekoliko dana boji moju budu

u odje

u tri do

etiriputa dnevno, jer se “prirodne” boje teško upijaju a brzo ispiru iz tkanine i blijede pa bojenje trebaobnavljati svakih nekoliko mjeseci.Pe

enje prosja

ke zdjele za hranu preuzeo je sam maha-thero jer je to postupak koji se ne vrši

esto i nije jednostavan. Prvoga dana mi je opširno tuma

io kako se

radi, kako treba pripremitivatru u posebno sagra

enoj maloj pe

i u dvorištu, a zatim limenu posudu premazati posebnomvrstom ulja koje davake treba još naknadno da nabave i pošalju... Drugog dana izvukao je izspreme veliku kartonsku kutiju “Made in Japan” u kojoj je bilo u svileni papir uredno zapakiranonekoliko posuda prebojenih crnim lakom. Tako sam, možda malo nepropisno, dobio zdjelu kakvuimaju svi ostali osim ameri

kog pustinjaka, koji se u to doba tako

er našao na otoku, a ina

e živina krajnjem jugu u sušnoj pustinji blizu sela koje se zove Bundala. Njegova je posuda pe

ena,kakva je trebala biti i moja, i nije mi ulijevala mnogo povjerenja jer me je po duguljastom,visokom i elipti

nom obliku i suviše podsje

ala na vlasnikovu obrijanu glavu.Odje

a bez zdjele uru

ena mi je neposredno pred po

etak obreda zare

enja. Predao mi ju je stariotac u

itelja kojeg sam smatrao svojim najboljim prijateljem u selu. U propisnoj bijeloj suknji ikošulji, sa sijedim brcima i per

inom, mali dobri starac, izraziti obudovjeli papu

ar, koji nije uspiopoudati znatan broj k

eri, stajao je na

elu reda prisutnih posjetilaca i doma

ih kroz

ije je ruke,zbog rajskih zasluga, dar trebao da pro

e prije nego što mi ga je starac kao vrhovni i najstariji

dayako

predao. S odje

om u naru

ju kleknuo sam pred maha-theru i zamolio ga da mi se smiluje,da primi ovu odje

u i udijeli mi zare

enje. Kad je on na to pristao, predao sam mu odje

u, a zatimga ponovo istim rije

ima zamolio da mi se smiluje, da mi vrati odje

u i da me zaredi. Maha-theromi je tada svežanj odje

e pojasom vezao oko vrata. Dok je to

inio, identificirao me je kao živobi

e rije

ima: “Kosa, dlake, nokti, zubi, koža — koža, zubi, nokti, dlake, kosa”

(kesa, loma, nakho,danto, taco

— ...). Zatim sam se presvukao u kuhinjskoj spremi uz pomo

našeg starog pojca iburmanskog

bhikkhua

koji se zatekao ovdje tih dana na putu u neko udaljeno i osamljenopustinja

ko sklonište gdje

e provesti razdoblje kiša kroz sljede

a tri mjeseca.Dok sam se obla

io, ponavljao sam u sebi tekst citiran na po

etku, koji naš stari pojac zna i daotpjeva. Na kraju sam se preobu

en vratio pred

maha-theru,

ponovo mu se tri puta ni

ice poklonioi kle

i ga zamolio da mi uz trostruko uto

ište (u Buddhu, njegovu nauku i njegov prosja

ki red)udijeli i zavjet od deset “izbjegli

kih”

(pabba

đđ

vrlina

(silam).

Ponavljao sam za njim re

enicu pore

enicu, najprije tri puta formulu trostrukog uto

išta, a zatim deset vrlina koje u prijevodu glase:Obavezujem se da

u nastojati da se suzdržim odubijanja dahom obdarenih bi

a,1.uzimanja onoga što mi se ne daje,2.spolnog op

enja,3.laganja,4.alkoholnih pi

a i drugih opojnih sredstava,5. jela nakon odre

enog doba dana (tj. od podne do sljede

eg jutra),6.prisustvovanja plesu, pjevanju, igrokazima,7.upotrebe vijenaca, mirisa i masti za uljepšavanje tijela,8.visokih i udobnih ležaja,9.primanja zlata i srebra (tj. novca uop

e).10.Poslije toga preostalo mi je jedino da zamolim maha-theru da mi bude u

itelj. Pristaju

i na to on