Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
8Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Nosac Samuel

Nosac Samuel

Ratings: (0)|Views: 3,754|Likes:
Published by GaGa_dr

More info:

Published by: GaGa_dr on Apr 28, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, DOC, TXT or read online from Scribd
See More
See less

12/15/2012

pdf

text

original

 
Dobrodoli na moj blog
28.11.2007.
Isak Samokovlija - Nosac Samuel cijela knjiga
 NOSA SAMUELl Ni otac, ni maeha, ni brat Jakov nisu pomiljali na Saruinu udaju, a Saruine drugarice imalesu ve i po dvoje, neke ak i po troje djece.Sarui se esto otimao teak uzdah iz dubine due. Nekad joj se inilo da su svi zaboravili na nju,da niko na svijetu ne vodi brigu o njoj. Bilo joj je teko, ali kraj svega toga, skriveno, u jednomkutku Saruinog srca, ivio je jo uvijek maliak nade i djevojka se zanosila da e joj ipak  jednog dana otac, onako iznenada, izbiti kui i odmah s avlijskih vrata, sveano i raspoloeno, povikati "Gdje si, Sarua, gdje si, keri moja? Hodi da poljubi ruku! Zaruio sam te, zaruio,moja dobra Sarua!"Godinama je tako ekala da uje tu vijest, taj oev poklik. Svako popodne ulila je ui i,svejedno to se dotada ve sto puta razoarala u tom svom iekivanju, uvijek bi joj srcezadrhtalo od radosti kad god bi u neuobiajeno doba zaula korake u avliji. Evo ga! ± zatreptala bi sva ± evo ga, sad e da vikne: "Sarua, gdje si? Gdje si, keri moja?"Ova jalova uzbuenja svu su joj duu bila istrgala. Otimala se da ne padne u oajanje. Najzad jeklonula, ali od nekog vremena (bila je tada ula u svoju dvadeset i etvrtu godinu) odjednom se unjoj rodilo neko udno vjerovanje. Ni sama nije znala kako je to dolo, ni zbog ega, ali nekiosjeaj govorio joj je da e se tog ljeta nasigurno i zaruiti i udati. Zaas joj s lica nesta tamnihsjenki. Oi joj se razvedrie. Ila je po kui nasmijana. Ponekad je i pjevala.Tih dana, kad je Saruino srce bilo puno tog radosnog iekivanja, upravo tih dana dogodilo seda je njena maeha iz najboljeg zdravlja pala u postelju. ± Nije nita, malo se prehladila ± govorile su ene. Zaista, izgledalo je po svemu da i nije nita.Meutim, nekoliko dana kasnije, poela je maeha da bunca u vatri. Pozvali su tja1-Hanuu. Ovastarica izlazei iz sobe klimala je glavom. Sarua je gledala ukoenih oiju u nju. Da neeumrijeti? Saruino srce grilo se pri ovoj pomisli.etiri dana poslije prvog tja-Hanuinog dolaska bolesnica je zaklopila oi.Maehina smrt pogodila je Saruu kao grom. Dugo se nije mogla da pribere. Kad je malo dolasebi, bacila je pogled po sirotoj djeci. Bila su bosa, neoeljana, uplakana i gladna. I cijela kuaizgledala joj kao kakvo zgarite. Duboko je uzdahnula, sagnula glavu i prihvatila za posao.I dosad je Sarua radila kao rob. Sad je sve ostalo na njenim leima. Valjalo se brinuti za svueljad na domu. Meu polusestrama bilo je i piljei. Dok su jedne bile prele desetu godinu ivijale se po avliji, istravale na sokak, druge su jo etveronoke puzile po kui i po dvoritu. Na jedne je valjalo pripaziti da ne padnu s taraba, na druge da se ne strmoglave u bunar. Jutrom ih jetrebalo redom umivati, eljati, hraniti, a neke i napitati. Ono malo haljina to je bilo na njimavaljalo je svaki dan na deset mjesta zakrpiti, a jednom nedjeljno makar kroz vodu provui.Od jutra do mraka lijetala je Sarua po kui i po avliji. Nije znala ta e prije: mijesiti hljeb,spremati sobu, gotoviti ruak. Usred posla trgnuo bi je vrisak i pla iz avlije. "Kuku meni!"kriknula bi i, s rukama punim tijesta, izlijetala da vidi ta je.Lijegala je kad su svi ve spavali. esto nije ni tada imala mira. Rii Jakov, njen brat, znao jekatkad i o ponoi, pa i jo kasnije, dolaziti kui. Valjalo je otvoriti mu vrata, pristavljati kavu i
 
miriti ga da ne prestravi djecu.Papuo, njen otac, hvalio je sprva gospoda to mu je Sarua kod kue, ali kad je prola alost,stao je da premilja ta e mu s tom keri da bude ako ovako potraje jo nekoliko godina. Neese nikad udati. Ta pomisao bila mu je strana. Odluio je da se i po trei put oeni. Traio je,raspitivao, prosio, ali mu niko nije htio da dâ ni udovice bez poroda, ni djevojke usidjelice. Nudili su mu dvije-tri udovice s djecom. Jedna mu se od tih ena mnogo dopala. Ali kako da jeuzme i da u kuu dovede jo cijelu hrpu djece? Bilo je i u njega previe toga blagoslova. Imao jedvoje, Jakova i Saruu, od prve ene. Dodue, ovo je dvoje bilo ve davno odraslo za enidbu iudaju, ali ono estoro, sve same keri, od druge ene, smetalo je i brojem i sitnim godinama.Osim toga, ivjelo se potvrdo i lealo jedno preko drugog u maloj sobi i jo manjoj kuhinji. Iglavno: ta bi rekao Jakov! Jakov je zapravo vodio mesaru, trgovao stokom, zaraivao i hraniosestru, i polusestre i njega samog. Nije se zbog toga mogao ni da eni. Kako da sad on, kojigotovo nita ne zarauje, dovede u ovu tjeskobu jo tri-etiri boja stvora? Jakov bi sigurno,kakav je nagao i naprasit, planuo, otiao bi iz kue i ostavio ga da gladuje i sa svojom roenom isa udoviinom djecom. Slegao je najposlije ramenima. "ta emo! ivot nije svadba. Udae sekad joj bude sueno. Sad joj se valja patiti, i njoj, i meni i svima nama."Saruu je tjeio kako je znao i umio. Obeavao joj je da e je udati im odrastu blizanke Beja iLeja. ± Strpi se, keri moja! ± govorio je Papuo. ± Eno pogledaj Jakova! Ni on ne moe da pomiljana enidbu, a stariji je od tebe. I radi, mui se, vue se po selima, noiva po hanovima, propada uravom drutvu, a sve zbog nas. ta e! Muka je sve to! Ali valja ivjeti.Sarua je bila razumna. Od onog dana kako se upregla u posao nije vie ni pomiljala na udaju.Bila je zaboravila na sve. Trala je po kui i bila majka, domaica, slukinja i pralja.Susjetke su je hvalile. Prooe etiri godine tako.Blizanice narasle. Sarua odahnula. Poela je opet, malo-pomalo, da pomilja na sebe. Nabavila je miriljav sapun i malo ogledalo.Skrivajui ove stvarice u njedra, sjeala se Sarua davno minulih dana, kad je namjetala ike po elu i kad joj je srce udaralo i treptalo od neke samo nasluene radosti. Nadala se da e seneto od tog prolog doba vratiti.im se nala u sobi, bacila je, stidljivo i kriomice kao prije nekoliko godina, kratak pogled umalo sjajno staklo.Srce joj se sledilo. Vidjela je da joj je lice uvelo, a zubi pocrnjeli i neka ra da ih je razjela.Poneki su se bili ve sasvim rasuli. ± Ko e me ovakvu uzeti! ± izvio se iz nje bezglasan i tugaljiv krik. Suze su joj pole na oi. Neka tuga obuzimala joj svu duu.Zavlaila se esto u skrovite kutke kue, sjedjela tu, naslanjala glavu na ruke i eljela da se sitaisplae.Bivala je sve zamiljenija i tia. Papuo se nekad ljutio na nju i karao je: ± Zaboga miloga, ne gledaj tako tuno. Kad se orava Luna udala, udae se i ti.2Prilika za Saruinu udaju ukazala se istom u nosau Samuelu.Prije dvije godine umrlo je tome ovjeku dvoje djece, a na ljeto je ostao udovac.Papuo ga je odmah uzeo na oko. ± Ako je on ne uzme, ne znam ko e! ± govorio je u sebi i sve vie strepio da mu ko drugi neugrabi nosaa Samuela, tu jedinu priliku za udaju njegove keri. Dugo je smiljao kako da
 
zapone razgovor o toj stvari s travarom Simonom, Samuelovim ujakom. Trebalo je udesiti daSimon ne primijeti kako gotovo oajniki nudi svoju Saruu. Zatraie u tom sluaju odveveliki miraz. A odakle? Ko zna ta e Jakov rei ako mu se i nekoliko dukata uini mnogo. Najzad se starkelja odlui da povede razgovor onako izdaleka. ± ta je, sinjor Simone, misli li se va Samuel eniti? ± upitao je jednog jutra imona,Samuelovog ujaka. Papuo je bio svjestan da je ovo pitanje opasno, ali je unaprijed bio sraunaokako e uzmaknuti. ± Misli! ± rekao je imon spremno, kao da je najmanje dva mjeseca ekao na to pitanje. ± Misli,i to brzo, vrlo brzo! ± naglasio je, malo se nakaljao i dodao: ± A zato me to pitate, sinjor Papuo? ± Hm!... Hoete da znate zato vas to pitam? Pa pravo da vam kaem, ne znam ni sam. ViamSamuela esto po ariji... Sav je nekako zaputen. Sami su dronjci na njemu, pa mi ga je ao.Trebalo bi da se ovjek eni da ima koga ko e ga gledati, ko e mu zakrpe priivati. ± Ne govorite pravo, sinjor Papuo! Nije niko lud da u svom subotnjem odijelu nosi vree branana leima. Ni vree brana, ni sepete ljiva. Ali manimo se sad zakrpa, govorimo malorazboritije. Koju mi to djevojku nudite? Hajde, da vas ujem, sinjor Papuo. ± Ne nudim vam ja nikoju, dragi Simone! Nikoju! Pitao sam samo onako. Ostajte mi zbogom.Papuo je uao u mesaru. Tri dana kasnije sreo je Simon Papua. ± Dajte, recite mi, sinjor Papuo, ta je to s vama. Mislite li ve jednom udavati svoju ker Saruu? Mislite li ili ne mislite?Simon je gledao Papuu pravo u oi. ± Pa mislim! Dabome da mislim ± odgovorio je Papuo raspoloeno. ± Ako imate kakvu dobru priliku, recimo kakvog trgovca ili kakvog zanatliju, vjerujte mi neu aliti da dam dobar miraz.Dobar, kad vam kaem. Ako vam je po volji, moemo otii do ue pa uz kavu da po-razgovaramo o tome. ± urim u radnju. Danas je pazarni dan ± odgovorio je Simon lukavo. ± Nita ne smeta. Moemo i ovako putem da progovorimo koju o tome. Koga biste mi to preporuili? ± Ja? vjerujte mi, sinjor Papuo, nisam o tome nikad razmiljao. Ne obiavam da vodim tue brige. Nego, juer sam sreo vau Saruu i vidio sam da joj se jo jedan zub slomio. ini mi se, bilo bi ve vrijeme da je kome utrapite. Ocvala je i ostarjela mnogo. ± A meni se ini, sinjor Simone, da vi ne vidite dobro. Moja Sarua niti je ocvala, niti ostarjela.Pa i da je! Pa ak da su joj se svi zubi polomili, i tada bih joj naao kakvog dobrog zanatliju. Amoda i trgovca. Ne zaboravite da je to kuanica, sinjor Simone! Kuanica kakve nemanadaleko. Hvala bogu, znate sami, deset godina vodi ona cijelu moju kuu. Vidjeete vi kakvu u ja priliku nai za nju. Samo se strpite malo. Zbogom ostajte! ± Svaku vam sreu elim! ± Simon je skrenuo u svoju ulicu. Nekoliko dana poslije toga poeli su Simon i Papuo otvoreno da se razgovaraju i odmah su sezakaili oko miraza.Simon je traio dvadeset dukata. I bio je zaintaio. ± Mnogo je dvadeset dukata, mnogo! ± uvjeravao je zabrinuto Papuo i gutao gorku pljuvaku. ± Nije ± dokazivao je Simon. ± Ali molim vas, kako da nije? Ne stiu se dukati tako lako, sinjor Simone. Sraunajte samokoliko ima groa u dvadeset dukata. Mnogo je to, mnogo! Razmislite malo! ± Razmislite vi. Samuel moe da eka. Istom je godina od Rifkuline smrti. Njemu se ne uri.Papuo i Simon pregovarali su svaki dan. Pregovori su slabo napredovali, ali Simon je bio

Activity (8)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Amila Bajrovic liked this
Amra Pašalić added this note|
:P
Ilda Mala Buci liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->