np naslovna 13 ova 14/01/2010 18:16 Page 3

Godina IV. • broj 13 • www.noviplamen.org • cijena 15 kn

nP novi PLAMEN
»asopis demokratske ljevice za politiËka, druπtvena i kulturna pitanja

Antun Guste don Ivan

VujiÊ: Santini: GrubiπiÊ:
Fragmenti Politika Marxova metoda
socijaldemokracije koja je bila je bliæa
u Hrvatskoj dovela do krize ne moæe istini od crkveno
nas iz nje izvesti -religijske
np naslovna 13 ova 14/01/2010 18:16 Page 4

Ante Kuduz
Kadar 67,
tuπ, olovka/
papir, 1967.

Oton Gliha, GromaËe 10-72, ulje/platno, 1972.

Napokon Muzej
suvremene
umjetnosti

zagrebaËki meandar
na obali Save
Zvjezdana Fio
Stablo,
zemlja i zrak
u februaru,
ulje, akrilik/
platno, 1982.

Kamilo RuæiËka
Autoportret
pastel/
papir, 1923.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 1
IMPRESSUM
“Novi Plamen“
Ëasopis za politiËka,
druπtvena i kulturna
pitanja
IzdavaË:
“Demokratska misao“ d.o.o.
Pavla Hatza 14,
10 000 Zagreb
www.noviplamen.org
redakcija@noviplamen.org
»asopis izlazi kvartalno
Glavni urednici:
Filip Erceg
Mladen JakopoviÊ
Goran MarkoviÊ
Redakcija:
Goran »ubrilo, Filip Erceg,
Mladen JakopoviÊ, Goran
MarkoviÊ, Jasna Tkalec,
Marko Veπligaj
Urednik znanstvene
sekcije:
Neven JakopoviÊ
GrafiËki urednik:
Nenad PejuπkoviÊ
“Grafem“ d.o.o.
Tisak:
GMG GRAF, Sesvete
Æiro-raËun:
2484008-1103959884
(Reiffeisen banka)
Pretplate iz inozemstva
mogu se vrπiti na:
SWIFT RZBHH2X
IBAN: HR25
2484008 - 2100111688
SAVJET NOVOG PLAMENA
INTERNACIONALNI
Noam Chomsky - prof. emeritus, lingvist i
politiËki pisac, najistaknutiji æivuÊi javni
intelektualac prema anketi britanskog
Ëasopisa Prospect, slobodarski socijalist
Ken Coates - vodeÊi svjetski struËnjak
za samoupravljanje, predsjednik Bertrand
Russell Peace Foundation, 10 godina bio
Ëlan Evropskog parlamenta, a 5 godina
predsjednik Komisije za ljudska prava
Evropskog parlamenta
David Graeber - profesor na Yaleu,
vodeÊi svjetski antropolog, slobodarski
socijalist
Michael Albert - vodeÊi svjetski struËnjak
za participativnu demokraciju, urednik
ZNeta
Chris Ford - britanski humanistiËko
-socijalistiËki filozof i sindikalni aktivist
prof. dr. Bogdan Denitch - prof. emeritus
sveuËilista u New Yorku, predsjednik udruge
Tranzicija u Demokraciju i su-predsjednik
Demokratskih socijalista Amerike
John McDonnell MP - lijevo-laburistiËki
Ëlan britanskog parlamenta.
prof. dr. Dragan Plavsic - profesor prava
u Oxfordu
prof. dr. Catherine Samary - vodeÊa
Ëlanica »etvrte Internacionale, suradnica
francuskog izdanja Le Monde
Diplomatique, pariπka profesorica ekono-
mije i vodeÊa struËnjakinja za podruËje
bivπe Jugoslavije
prof. dr. Jean Ziegler - profesor na
pariπkoj Sorbonni, znameniti autor
i bivπi specijalni UN-ov povjerenik
za pravo na hranu
SLOVENIJA
dr. Sonja Lokar, predsjednica Gender
Task Forcea Pakta za stabilnost, bivπa
Ëlanica predsjedniπtva SK Slovenije
prof.dr. Rastko MoËnik, sociolog
i profesor sociologije kulture, Ëlan
Foruma za levico
prof.dr. Slavoj Æiæek, filozof i kulturni kritiËar
BiH
prof. dr. Nerzuk ∆urak, profesor na
Fakultetu politiËkih nauka u Sarajevu,
novinar
doc. dr. Salmedin MesihoviÊ, viπi asistent
na Filozofskom fakultetu u Sarajevu
Bratislav Napotnik, predsjednik
sindikalne organizacije ROS “»ajavec”,
Banja Luka
prof. dr. fra Marko OrπoliÊ, bivπi BiH
ministar za Multireligijska i multinacionalna
pitanja
Josip PejakoviÊ - glumac, predsjednik
Alternativnog ministarskog vijeÊa
prof. dr. Dragoljub Stojanov - profesor
ekonomije, bivπi BiH ministar za vanjsku
trgovinu
prof. dr. Miodrag ÆivanoviÊ - predsjednik
Stalnog meunarodnog komiteta za
humanizam i poredak, predsjednik
Evropskog pokreta BiH.
HRVATSKA
prof. dr. Inoslav Beπker - novinar
prof. dr. Nadeæda »aËinoviÊ - profesorica
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pred-
sjednica Hrvatskog PEN kluba
Kasum Cana - predsjednik Foruma Roma
Hrvatske i Ëlan Internacionalnog Roma
parlamenta u BeËu
prof. dr. Maja Hribar - OæegoviÊ
- teatrolog
dr. Ivan JakopoviÊ, politolog
dr. sc. Hrvoje JuriÊ, asistent na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu
prof. dr. Svetozar Livada, sociolog
Dorino Manzin, novinar
prof. dr. Predrag MatvejeviÊ - pisac,
profesor na rimskoj Sapienzi i pariπkoj
Sorbonni
prof. dr. Milorad Pupovac - lingvist,
saborski zastupnik
Boæo Rudeæ - direktor izdavaËke kuÊe
Prometej
dr. Guste Santini - financijski struËnjak,
poslovni konzultant i urednik znanstvenog
Ëasopisa Ekonomija/Economics
Slobodan ©najder, pisac i kazaliπni redatelj
prof. dr. Slobodan Uzelac
- potpredsjednik Vlade RH
mr. sc. Velimir ViskoviÊ, predsjednik
Druπtva hrvatskih pisaca, leksikograf,
urednik Knjiæevne republike i Sarajevskih
biljeænica
dr. sc. Antun VujiÊ, filozof i leksikograf,
saborski zastupnik SDP-a, bivπi ministar
kulture RH
SRBIJA
doc. dr. Vladimir MarkoviÊ - politiËki pisac
i predavaË na Fakultetu politiËkih nauka u
Beograd
Ratibor Trivunac - aktivist i politiËki pisac
Ibrahim Huduti RustemoviÊ - ekonomist,
predsjednik Muslimanskog kulturnog
centra u Subotici
Duπan VukadinoviÊ - politiËki pisac
prof. dr. Todor KuljiÊ, profesor Filozofskog
fakulteta u Beogradu
Biljana KovaËeviÊ-VuËo, odvjetnica
i predsjednica Komiteta pravnika za
ljudska prava
Duπan Gojkov, beogradski pisac, reæiser,
te urednik Balkanskog knjiæevnog glasnika
Miroslav SamardæiÊ, politolog iz Zrenjanina
CRNA GORA
doc. dr. Filip KovaËeviÊ - profesor
politiËke psihologije i psihoanalize na
Univerzitetu Crne Gore u Podgorici
np 13 14/01/2010 18:53 Page 2

SADRÆAJ

3 MEMENTO: SjeÊanje na pregaæene

4 HRVATSKA RAPSODIJA: Ivo JosipoviÊ - novi hrvatski predsjednik

9 Antun VujiÊ, Fragmenti socijaldemokracije u Hrvatskoj

14 OBLJETNICE: Goran MarkoviÊ, Kraj jedne epohe ili jed(i)ne alternative

18 GM Tomas, Gdje smo pogrijeπili?

24 BOSANSKI LONAC: Goran MarkoviÊ, Butmirski (ne)sporazum.

27 Sead KapetanoviÊ, Forum otpora u Sarajevu i Ljubljani

28 GORSKI VIJENAC: Filip KovaËeviÊ, PolitiËki nudizam crnogorskih bogova

30 INTERVIEW: Guste Santini, Politika koja je dovela do krize ne moæe nas iz nje izvuÊi
41 Ivan GrubiπiÊ, Marxova metoda bila je bliæe istini od crkveno-religijske

47 LJEVICA U DOBA KRIZE: NjemaËka, Portugal, Francuska

50 ANTIMILITARIZAM I MIROVNA POLITIKA: Sran Dvornik, 13 laænih razloga protiv NATO-a

55 SINDIKATI: Bruno BuliÊ, Svaki Ëovjek treba teæiti ka socijalizmu

58 Okrugli stol: Sindikati u potrazi za ofanzivnom strategijom
61 Petar PavloviÊ, Prema Ëvrstom radniËko-studentskom savezu
64 Pierre Khalfa, Sukob rada i kapitala i dalje je motor druπtvenog razvoja

66 SVIJET U 21. STOLJE∆U: Skandal koji je sramota svih nas • Hrvatska sramota
67 Bill Van Auke, Odredi smrti, nestanci i tortura u Pakistanu
68 Tom Eley, Obamina vlada πtiti CIA-ine muËitelje
70 Joπ jedno iraËko siroËe

71 (P)OGLEDI: Mladen JakopoviÊ, Progresivni patriotizam

72 Filip Erceg, Dijalektika kapitala (II.)
88 Jasna Tkalec, O istini, revoluciji i slobodi
91 Salmedin MesihoviÊ, Neoliberalizam kao poredak destrukcije
93 Ljubodrag SimonoviÊ, Manifest egzistencijalnog humanizma

101 (S)RODNA PITANJA Sonja Lokar, Na istorijskoj raskrsnici

103 KNJI©KI MOLJAC: Kristian BeniÊ, Kako je Sun Tzu pobijedio Marxa
106 Filip Erceg, Tri Jugoslavije

120 HISTORIJSKI REVIZIONIZAM: Goran MarkoviÊ, »etnici i antifaπizam

126 Nikola VukobratoviÊ, ZloËin, ideologija, historija

130 PROKULTURA: Marin JurjeviÊ, Grad i demokracija

132 GREEN: Jens Holm, StoËarska industrija i klima

133 PRAVA ÆIVOTINJA: Pokolj mora

134 Razgovor s dr. Martinom Balluchom
np 13 14/01/2010 18:53 Page 3
Memento
SjeÊanje na pregaæene
rije 40 godina zapoËelo je ameriËko
P bombardiranje Kambodæe, pri Ëemu
je ubijeno oko 600.000 seljaka, te po-
ploËan put za dolazak na vlast sumanutim
Crvenim Khmerima. Istovremeno je bjesnio
rat u Vijetnamu, Ëija je konaËna bilanca
oko 4 milijuna mrtvih. No to je samo djeliÊ
zloËinaËkog mozaika ameriËke vanjske po-
litike. Kao πto je marljivo dokumentirano u
znamenitoj knjizi “Killing Hope: US Military
and CIA Interventions Since World War II”
Williama Bluma, ovoj su agresiji od kraja
Drugog svjetskog rata prethodile (Ëesto i
po viπe puta u istoj zemlji) indirektne i di-
rektne ameriËke vojne intervencije u Kini,
GrËkoj, Filipinima, Koreji, NjemaËkoj, Iranu,
Gvatemali, Kostariki, Siriji, Indoneziji, Lao-
su, Haitiju, Alæiru, Ekvadoru, Kongu, Brazi-
lu, Peruu, Dominikanskoj Republici, Urug-
vaju, Gani, Kubi, Vijetnamu i drugdje, a na-
kon bombardiranja Kambodæe uslijedio je
IstoËni Timor, »ile, Bolivija, Angola, Zair, Ja-
majka, Grenada, Surinam, Libija, Nikarag-
va, Panama, El Salvador, Haiti, Srbija, Irak,
Afganistan, Pakistan itd. Militarizam i nasil-
je su sveprisutni, veÊ je preko milijun ljudi
umrlo u ratu u Iraku, a prema miπljenju
brojnih ekonomista bio bi dovoljan djeliÊ
od pola trilijuna dolara koje SAD-e koristi za
vojsku svake godine kako bi se ukinula
glad, od koje prema prethodnom UN-
ovom Rapporteuru za pravo na hranu Jea-
nu Ziegleru umire oko 36 milijuna ljudi sva-
ke godine!
RijeËima slavnog (demokratsko-socijalistiË-
kog) pisca Georgea Bernarda Shawa, “najveÊi
zloËin protiv naπih supatnika nije ih mrziti, ne-
go biti ravnoduπan prema njima: to je bit ne-
humanosti.” Za uredniπtvo Novog Plamena ti
ljudi nisu samo brojke, pa im posveÊujemo
ovu pjesmu.
3
Denise Levertov
Kakvi su bili?
1. Jesu li ljudi Vijetnama
Koristili kamene svjetiljke?
2. Jesu li imali ceremonije
Koje slave otvaranje pupoljaka?
3. Jesu li bili skloni tihom smijehu?
4. Jesu li koristili kost i bjelokost
Nefrit i srebro za ukrase?
5. Jesu li imali epsku pjesmu?
6. Jesu li razlikovali govor i pjevanje?
1. Gospodine, njihova osvijetljena srca postala su kamen.
Nije poznato jesu li u vrtovima
Kamene svjetiljke rasvijetlile ugodne staze.
2. Moæda su jednom, okupljeni, uæivali u cvatu
Ali kada djecu ubiπe
I pupoljci nestadoπe.
3. Gospodine, smijeh je gorak spaljenim ustima.
4. Moæda, u davnim snovima. Ukras je veselje.
Sve kosti bijahu pougljene.
5. Ne zna se. Imajte na umu,
VeÊina su bili teæaci ; njihov æivot
U riæi i bambusu.
Kad su se mirni oblaci zrcalili u riæiπtu
I bivoli sigurno kroËili po terasama,
Moæda su oËevi priËali sinovima stare priËe.
Kada su bombe razmrskale zrcala
Uspjelo se jedino kriknuti.
6. Nema joπ odjeka njihova govora
Koji je bio kao pjesma.
PriËalo se da je njihovo pjevanje sliËilo
Letu noÊnih leptira na mjeseËini.
Tko to moæe potvrditi? Sada je muk.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 4

Ivo
JosipoviÊ

NOVI
HRVATSKI
PREDSJEDNIK
np 13 14/01/2010 18:53 Page 5
Hrvatska rapsodija
Hrvati izabrali
„novu pravednost“
v o J o s i p o v i Ê , ugledni
I pravnik, nagraivani
kompozitor i sveuËiliπni
profesor, treÊi je hrvatski
predsjednik! Rezultat je to
drugog izbornog kruga u kojem je Ivo JosipoviÊ os-
vojio Ëak 20 posto viπe glasova od svog protukan-
didata Milana BandiÊa , toËnije 60,26 posto nas-
pram 39,74 posto. Takav rezultat bio je sasvim
oËekivan s obzirom da je u prvom krugu Ivo Josi-
poviÊ osvojio najviπe glasova od svih kandidata, od-
nosno 18 posto viπe od Milana BandiÊa koji je s
njim uπao u drugi izborni krug. U nedjelju, 10. si-
jeËnja, Hrvatska je izabrala „novu pravednost“ Ive
JosipoviÊa, odbacivπi populizam Milana BandiÊa.
Po zavrπetku prvog izbornog kruga, Ivo JosipoviÊ je
izjavio da Hrvatska za dva tjedna bira izmeu svjet-
la i tame, zbog Ëega je bio osuen od nekih mo-
ralista kao bogohulnik koji sebe proglaπava Svjet-
lom, dok je Milan BandiÊ poruËio da on, za razliku
od Ive JosipoviÊa, nije predsjedniËki kandidat na
daljinski upravljaË Zorana MilanoviÊa (predsjednika
SDP-a, iz kojeg se sam iskljuËio). Potom je Ivo Josi-
poviÊ, pomalo neoprezno i ishitreno, na predizbor-
nom skupu u Rijeci izjavio da Êe se uskoro cijela Hr-
vatska zacrvenjeti, æeleÊi pri tom reÊi da Êe on u
drugom krugu kao kandidat SDP-a (a crvena je tra-
dicionalna boja ljevice) pobijediti i u onim dijelovi-
ma Hrvatske u kojima u prvom krugu nije dobio ve-
Êinu glasova, πto je izborni stoæer Milana BandiÊa
doËekao kao vodu na mlin svoje nacionalistiËke re-
torike, plaπeÊi Hrvatice i Hrvate „baukom komuniz-
ma“ koji ponovo, eto, kruæi Lijepom naπom. Milan
BandiÊ, bivπi Ëlan SKH i SDP-a, poruËivao je sad iz
sveg glasa: neÊemo crvenu Hrvatsku Ive Josipovi-
Êa, veÊ Hrvatsku njezinih povijesnih boja, crven-bi-
jeli-plavi; mi nismo za nove podjele na crvene i cr-
ne, veÊ za Hrvatsku bez podjela!
Kriæ i petokraka
„»ovjek, a ne stranka“, zvuËao je neuvjerljivo nje-
gov izborni slogan, kad se zna da je sve donedav-
5
no bio u SDP-u i da cijelu
svoju politiËku karijeru du-
guje upravo - crvenima!
Dræavno izborno povjeren-
stvo je 5 do 12 zabranilo i
njegov izborni spot sa isjeËcima JosipoviÊevog go-
vora u Rijeci u kojem se poruËuje „STOP crvenoj Hr-
vatskoj“, ocijenivπi ga neprimjerenom manipulaci-
jom tuim rijeËima izvuËenim iz konteksta. Bila je
to prljava kampanja u kojoj se nisu birala sredstva
kako bi se doπlo do cilja. Nema πto Izborni stoæer
Milana BandiÊa nije uËinio ne bi li diskvalificirao Ivu
JosipoviÊa. IzvuËena je iz naftalina nekakva navod-
na afera s Posmrtnom pripomoÊi iz koje je Ivo Josi-
poviÊ toboæe izvukao 138 tisuÊa ondaπnjih njemaË-
kih maraka preko πtedionice Zlatica, u Ëijem je bio
Nadzornom odboru, dovodila se u pitanje njegova
imovina, govorilo se da ima osam stanova, da je
tajkun meu politiËarima, optuæivalo da je njegov
Zakon o zaπtiti autorskih prava (ZAMP) haraË na
ugostitelje, zatim da je zlostavljao studentice, da
mu je otac bio zapovjednik Golog otoka, da su mu
podrπku dali Milorad Dodik i Savo ©trbac , i sl. Na
sve te i sliËne optuæbe, JosipoviÊ je odgovarao mir-
no i dostojanstveno, da gospodin BandiÊ konfabu-
lira i da obmanjuje javnost, a kad je on prozvao
njega da se rastavio od æene kako bi otkupio dru-
πtveni stan, iako je jedan veÊ bio otkupio, onda je
BandiÊ kao pravi obiteljski Ëovjek i dobar katolik
traæio od JosipoviÊa da mu se ispriËa, i da mu ne
ulazi u privatni æivot, jer on, eto, moæe imati pravo
na privatnost, a JosipoviÊ ne. Kad se viπe nije ima-
lo Ëime oblatiti JosipoviÊa, onda se preπlo na klasiË-
ne ideoloπke diskvalifikacije, tipa: JosipoviÊ je ne-
vjernik (naime, JosipoviÊ se deklarirao kao agnos-
tik, πto je klerikalna desnica odmah prevela u ne-
vjernika i bezboænika), a BandiÊ katolik koji æivi kr-
πÊanska naËela. Iznad JosipoviÊeve glave se crtala
petokraka, a iznad BandiÊeve kriæ. To je bila jedna
prljava kampanja u kojoj je neizravno sudjelovala i
KatoliËka crkva. Joπ prije poËetka predsjedniËke
kampanje, Crkva je izrazila stav da bi buduÊi hrvat-
ski predsjednik trebao biti katolik, a u izboru Josi-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 6
poviÊ ili BandiÊ, dileme nije bilo: naravno, BandiÊ;
on je hercegovaËkog roda, naπe gore list, odgojen
u katoliËkom duhu, prvi na hodoËaπÊima i prvi u
crkvenim redovima. Kakav JosipoviÊ, on je sumnjiv;
potiËe iz komunistiËke obitelji, deklarirani je nevjer-
nik. JosipoviÊ ne dolazi u obzir! U jeku drugog iz-
bornog kruga, kardinal BozaniÊ je primio u audi-
jenciju Milana BandiÊa, πto je bila jasna poruka bi-
raËima za koga glasati, dok je biskup BogoviÊ u
svojoj propovjedi pozvao vjernike da glasaju za
osobu, a ne za stranku (a kako je BandiÊev slogan
glasio „Ëovjek, a ne stranka“, uopÊe nije bilo teπko
pogoditi, tko je ta osoba za koju bi trebalo glasa-
ti). Ipak, BandiÊu ni Crkva nije pomogla, mada je
Hrvatskoj od strane BandiÊa i Crkve nametnut dis-
kurs da treba birati izmeu vjernika i nevjernika,
πto je bilo krajnje neprihvatljivo i opasno za jednu
sekularnu dræavu koja æeli u EU. BandiÊ je
cijelo vrijeme kampanje za drugi krug pri-
æeljkivao referendum. Govorio je: ili mi ili
oni, a onda mu se doista dogodio referen-
dum, ali protiv njega.
GradonaËelnik ili dræavnik
Sada, kada je sve gotovo, kada se zna tko
je novi hrvatski predsjednik, lako je biti ge-
neral poslije bitke, ali sada ipak trijezne
glave moæemo reÊi, zaπto je Ivo JosipoviÊ
uvjerljivo pobijedio, a Milan BandiÊ izgu-
bio? Kao prvo, Ivo JosipoviÊ je, koliko god
to zvuËalo banalno, bio doista bolji, da ne
kaæemo superiorniji kandidat od Milana
BandiÊa. BandiÊ moæe biti i je relativno us-
pjeπan gradonaËelnik glavnog grada, ali to ne zna-
Ëi da moæe biti i dobar predsjednik dræave. Grado-
naËelniËka funkcija je krajnji doseg njegovih politiË-
kih moguÊnosti: plafon kojeg on nije u stanju pro-
biti. BandiÊ po svom habitusu, stilu, gardu i dræav-
niËkom znanju, naprosto nije adekvatna osoba za
predsjednika Republike. S druge strane, njegov
protukandidat Ivo JosipoviÊ idealna je kombinacija
politiËara opÊe prakse kakav bi u suπtini trebao bi-
ti predsjednik Republike. Njega je pak teπko zamis-
liti kao gradonaËelnika koji obilazi trænice i gradili-
πta, ali ga je lako zamisliti u druπtvo s Obamom ili
Angelom Merkel . To su razlike koje BandiÊ nije mo-
gao shvatiti, jer se kao i mnogi drugi politiËari pre-
cijenio, ali je zato njegove dræavniËke sposobnosti
najbolje ocijenilo biraËko tijelo. BandiÊ je Ëetiri pu-
ta uvjerljivo pobjeivao na izborima za zagrebaË-
kog gradonaËelnika. Slovio je kao nepobjedivi poli-
tiËar. A onda se dogodilo da Ivo JosipoviÊ i u pr-
vom i u drugom krugu izbora za predsjednika Re-
publike dobije u Zagrebu 20 posto viπe glasova od
njega. Time su ZagrepËani na neki naËin kaznili
BandiÊa, koji je svojom kandidaturom za predsjed-
nika ustvari æelio pobjeÊi s gradonaËelniËke funkci-
je na PantovËak, iako je tek prije godinu dana iza-
bran ponovo za gradonaËelnika. Tako se ne pona-
πa ozbiljan politiËar: ne moæeπ prije godinu dana
Hrvatska rapsodija
govoriti da Êeπ biti gradonaËelnik, a poslije godine
dana da æeliπ biti predsjednik dræave. Osim toga,
BandiÊ je politiËar za kojeg se afere lijepe kao mu-
he na selotejp. Na primjer, on je politiËar koji je
svojevremeno u pijanom stanju bjeæao autom is-
pred policije, da bi policajac koji ga je prijavio na
njegovu intervenciju ostao bez posla. Tu su zatim
afere sa „zlatni WC-ima“, sa ZagrebaËkim Holdin-
gom, sa ZagrepËankom, sa Tomom HorvatinËiÊem
u vezi Cvjetnog trga…Doduπe, niti jedna od tih afe-
ra nije mu dokazana, ali πto narod kaæe, gdje ima
vatre ima i dima. Za razliku od njega, JosipoviÊ je
u utrku za PantovËak uπao sasvim Ëist, bez repova,
sa moralnim i intelektualnim kapitalom, kojeg bira-
Ëi siti korumpiranih politiËara nisu mogli a da ne
nagrade. JosipoviÊ je poruËivao graanima: vidite,
moæe se biti i drugaËiji politiËar; nisu svi politiËari
isti; ja sam drugaËiji od ostalih. S jedne strane on:
tih, uglaen, fin, obrazovan, politiËar evropskog
profila koji kao da dolazi iz Finske, a s druge stra-
ne BandiÊ: sirov, jeftini populist, poluobrazovani
korumpirani politiËar provincijalnog tipa. To su bi-
la dva svijeta koja su u drugom krugu podijelila Hr-
vatsku kao rijetko kada do sada. To je bio referen-
dum „za“ ili „protiv“: ili pravedna, graanska i civi-
lizirana Hrvatska Ive JosipoviÊa, ili korumpirana,
primitivna, berluskonizirana Hrvatska Milana Ban-
diÊa. Da je kojim sluËajem pobijedio BandiÊ, Hrvat-
ska bi postala jedna karikaturalna „banana republi-
ka“; s Ivom JosipoviÊem, Hrvatska joπ ima neke
πanse. ©teta je samo πto po sadaπnjem Ustavu
predsjednik Republike nema velike ovlasti kako bi
realizirao svoj program, tako da Êe mnogo toga
πto se u kampanji obeÊavalo odnijeti vjetar. On je
nakon Tumana viπe svjetonazorska vertikala, ne-
go stvarna moÊ.
Nadalje, gledano Ëisto matematiËki, BandiÊ nikako
nije mogao pobijediti, jer mu niti jedna relevantna
stranka nije dala podrπku. Kao πto je primijetio ko-
lumnist VeËernjeg lista Milan IvkoπiÊ , BandiÊ je ust-
vari bio „niËiji kandidat“. Ostao je bez podrπke svo-
je stranke - SDP-a, a HDZ mu, sasvim ispravno, nije
æelio dati podrπku. Naime, HDZ u drugom krugu ni-
je podræao niti jednog kandidata, πto je bila korekt-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 7
Hrvatska rapsodija
na odluka: nije mogao podræati kandidata svoje su-
parniËke stranke, SDP-a, a nije htio riskirati ni s
kandidatom koji je do juËer bio u SDP-u. HDZ-ovi
koalicioni partneri takoer nisu podræali Milana
BandiÊa. Je donekle HSS, ali ne sasvim otvoreno.
HSLS je podræao JosipoviÊa, kao i SDSS i sve srpske
organizacije. JosipoviÊa su Ëak podræali i hadezeo-
vi disidenti, njegovi protukandidati iz prvog kruga,
VidoπeviÊ i Primorac . Dakako, podræala ga je i
predsjedniËka kandidatkinja HNS-a Vesna PusiÊ , za-
tim predsjedniËki kandidat IDS-a Damir Kajin …A
tko je podræao BandiÊa? Podræali su ga sve sami
gubitnici, kuka i motika: Miroslav Tuman , Boris
MikπiÊ , stranka odbjeglog ratnog zloËinca Branimi -
ra Glavaπa , HDSSB, okrivljenik za ratne zloËine u
PakraËkoj poljani T o m i s l a v M e r Ë e p , te splitski
gradonaËelnik Æeljko Kerum , koji se javno hvali ka-
Oni su podræali Ivu JosipoviÊa: Damir Kajin, Vesna PusiÊ, Darinko Kosor i Nadan VidoπeviÊ
ko bi ne bi volio da mu je zet Srbin (!). Istina, Ban-
diÊu su podræale gotovo sve braniteljske udruge,
ali su i JosipoviÊa podræali neki istaknuti i neokalja-
ni sudionici Domovinskog rata lijevo-liberalne pro-
venijencije. Na kraju, a πto je izuzetno vaæno: Josi-
poviÊa je podræao i odlazeÊi predsjednik Stipe Me -
siÊ ! I ne samo da ga je podræao, nego je Ëak uπao
u javnu polemiku s Milanom BandiÊem, tvrdeÊi da
taj Ëovjek laæe kad kaæe da je sudjelovao u njego-
voj predsjedniËkoj kampanji.
Ivo JosipoviÊ je demantirao sve one koji su sumnja-
li u njegovu pobjedu. Mnogi nisu vjerovali da on
moæe pobijediti. Govorili su da je blijed, tih, bez ka-
rizme, knjiπki moljac koji nema πanse. No JosipoviÊ
je pobijedio baπ zato πto je drugaËiji od ostalih: on
nije profesionalni politiËar, veÊ profesor, pa potom
politiËar; joπ nikada do sada nije povisio ton, govo-
ri smireno, sadræajno, nije bahat, ne igra prljavo. U
politiku je uπao ne kako bi se u njoj obogatio, jer
je i prije bio dosta dobro situiran, veÊ da bi radio
na opÊe dobro, a to graani osjeÊaju. On je bio
kandidat SDP-a, saborski je zastupnik i Ëlan SDP-a,
ali nikada nije bio posluπni vojnik stranke (partijski
aparatËik). Samostalan je i svoj, πto je vrlo vaæno
za predsjednika Republika koji se mora znati izdiÊi
iznad stranaËkih interesa. Jedan je od rijetkih koji
7
je u Saboru glasao protiv Sporazuma Kosor-Pahor,
iako je njegova stranka na kraju podræala taj Spo-
razum. JosipoviÊ je bio Ëlan SKH, ali nikad visoko
pozicionirani rukovodilac Partije; potom je Ëlan
SDP-a i autor prvog esdepeovog Statuta; 1994. iz-
lazi iz SDP, nezadovoljan πto RaËan i Tripalo nisu
postigli suradnju; posveÊuje se znanstvenoj karije-
ri, u meuvremenu doktorira, osvaja neke nagrade
za svoje kompozicije, i na poziv RaËana ponovo
ulazi u SDP…
Svakom prema zaslugama
Predsjednik Republike ne smije biti korumpiran, a
JosipoviÊa nitko ne dræi u πaci. On je Ëak digao
kredit kako bi mogao pokriti neke troπkove svoje
kampanje, dok je BandiÊ i bez stranaËke infra-
strukture imao daleko najskuplju kampanju. Iza
JosipoviÊa je stajala uglavnom njegova stranka
(koja se financira iz dræavnog budæeta), te nekoli-
ko dobronamjernih bogatijih pojedinaca, a iza
BandiÊa krupni kapital koji je oËito bio zainteresi-
ran da jedan krak korupcijske hobotnice zavrπi na
PantovËaku. JosipoviÊeve financije su bile transpa-
rentne, a BandiÊeve mutne ko muÊak. Za BandiÊa
se nije moglo znati sasvim pouzdano Ëiji je Ëovjek,
a za JosipoviÊa se pretpostavljalo da bi mogao bi-
ti svoj.
Ivo JosipoviÊ je imao i malo sreÊe: on je bio kandi-
dat SDP-a, stranke koja u ovom trenutku najbolje
kotira od svih politiËkih stranka. Da se danas ras-
piπu parlamentarni izbori, SDP bi po svim istraæiva-
njima javnog mnijenja osvojio najviπe glasova.
Negdje oko 30 posto. No za JosipoviÊa je glasalo
60 posto biraËkog tijela, πto Êe reÊi da su za nje-
ga glasali i oni koji inaËe nisu glasaËi SDP-a. To sa-
mo znaËi da su ga mnogi prepoznali kao nadstra-
naËkog kandidata koji moæe biti predsjednik svih
graana Hrvatske. Nije proπao „Ëovjek, a ne stran-
ka“, ali je proπao Ëovjek iznad stranke. Ivi Josipo-
viÊu je zasigurno pomoglo i to πto se Ivo Sanader
nije kandidirao za predsjednika Republike. Da se
Sanader kandidirao, tada dok se joπ nije iskompro-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 8
8 Hrvatska rapsodija
mitirao nakon svojeg odlaska iz politike i otkriva-
nja niza afera, JosipoviÊ bi teæe pobijedio. Ovako
mu je Sanader oËistio politiËki prostor. No, koliko
je god Sanader neizravno pomogao JosipoviÊu, to-
liko je ujedno odmogao Milanu BandiÊu. Svojim
pokuπajem stranaËkog puËa u zavrπnici utrke za
drugi krug, i zahtjevom da se Predsjedniπtvo HDZ-
a odluËi izmeu dva kandidata, te da jednog od
njih podræi, Sanader je πokirao i na neki naËin
prestraπio hrvatske graane. Bilo je sasvim oËito
da on podræava BandiÊa, a Ban-
diÊu je u tom trenutku najmanje
trebala podrπka omraæenog Sa-
nadera. Nepopularnost Ive Sa-
nadera negativno se reflektirala
na stav o Milanu BandiÊu. Po-
sumnjalo se da je on moæda kan-
didat na daljinski upravljaË Ive
Sanadera, a govorilo se i da njih
dvojicu veæe afera s Hypo ban-
kom. Bilo kako bilo, BandiÊ je
svojom kandidaturom za pred-
sjednika Republike iskljuËio sa-
mog sebe iz SDP-a i time zape-
Ëatio svoju politiËku karijeru; Ivo
Sanader je nakon neuspjelog
stranaËkog puËa iskljuËen iz svo-
je vlastite stranke, HDZ-a (koji
ga je prije πest mjeseci proglasio
poËasnim predsjednikom!), dok
je tihi i neupadljivi Ivo JosipoviÊ
pobijedio jedanaest drugih kandidata, te na kraju
Milana BandiÊa, i postao predsjednik Hrvatske.
BandiÊ se vraÊa na mjesto gradonaËelnika Zagre-
ba, s tim da je razvlaπten i u ZagrebaËkom Holdin-
gu i u Gradskoj skupπtini, Sanader Êe moæda u
„bajbokanu“, jer sve afere vode do njega, a Josi-
poviÊ na PantovËak! Reklo bi se: svakom prema
zaslugama!
Lijeva naπa
Ipak, ne treba podcijeniti ni glasove koje je osvo-
jio Milan BandiÊ. On je osvojio oko 40 posto gla-
sova, a to nije zanemarivo. Pri tom treba reÊi da je
BandiÊ trijumfirao na izborima u dijaspori. U BiH je
BandiÊ osvojio Ëak 95 posto glasova, a JosipoviÊ
samo 5 posto! U BiH je na izbore za drugi krug
izaπlo 130 posto viπe biraËa nego u prvom krugu,
πto govori o velikoj mobilizaciji koju je BandiÊ us-
pio izvrπiti meu bh Hrvatima. Naravno, to govori
i o lokalnom, rodovsko-plemenskom patriotizmu,
koji razmiπlja otprilike ovako: glasat Êemo za Her-
cegovca, jer je on „naπ“ (naπ roo ili rodjak!), a ne
za komunjaru JosipoviÊa…No, to iznad svega go-
vori o politiËkoj situaciji u BiH. Glasanjem za Mila-
na BandiÊa, Hrvati su ustvari glasali za treÊi enti-
tet u BiH, jer je Milan BandiÊ bio jedan od rijetkih
kandidata koji se zalagao za moguÊnost treÊeg
entiteta. Ovi su izbori kao ni jedni do sada poka-
zali koliko je Hrvatska podijeljeno druπtvo, i da
postoje goleme razlike izmeu tzv. domovinske i
iseljeniËke Hrvatske. No, ovo su i prvi izbori od de-
vedesetih na kojima je SDP ostvario uvjerljivu pob-
jedu. Pobjeda Ive JosipoviÊa ujedno je i pobjeda
Zorana MilanoviÊa. SDP je prvi put dobio na Pan-
tovËaku svog predsjednika. Netko je dobro primi-
jetio da bi Lijepa naπa uskoro mogla postati „Lije-
va naπa“, jer SDP je veÊ osvojio PantovËak, a po
svemu sudeÊi Êe pobijediti i na sljedeÊim parla-
mentarnim izborima, bili oni redovni ili izvanredni.
SDP je, doduπe, pobijedio na
izborima 3. sijeËnja 2000., ali u
vrlo heterogenoj i nestabilnoj
πesteroËlanoj koaliciji, koja se
pokazala krajnje neuËinkovi-
tom, zbog Ëega je ponovo iz-
gubio od reformiranog HDZ-a
2003. Istina je, meutim, da
HDZ vlada Hrvatskom, s preki-
dom od Ëetiri godine (2000. -
2004.), veÊ punih Ëetrnaest go-
dina, i da bi SDP sada mogao
ponovo osvojiti vlast, ali u dale-
ko stabilnijoj koaliciji (s neus-
poredivo slabijim HNS-om i re-
gionalnim IDS-om, eventualno
s HSLS-om koji s novim pred-
sjednikom Da r i n k o m K o so ro m
skreÊe ulijevo, te sa Srbima ko-
ji su dobre udavaËe i lijevih i
desnih).
Pobjeda Ive JosipoviÊa je dobra stvar i za regiju.
Na pitanje, koja Êe mu biti prva zemlja koju Êe
posjetiti u svojstvu predsjednika, odgovorio je da
Êe to vjerojatno biti neka od zemalja iz regije. Mo-
guÊe je da to bude i Srbija, no ako i ne bude, on
Êe sasvim sigurno pokuπati popraviti odnose sa
Beogradom koje je u posljednje vrijeme naruπio
njegov prethodnik Stipe MesiÊ. InaËe, JosipoviÊ je
izjavio da svjedoËenje Hrvatske za kosovsku neza-
visnost pred Meunarodnim sudom u Haagu „nije
bilo mudro“, a rekao je i da ne bi nikada pomilo-
vao Siniπu Rimca, merËepovca osuenog za ratne
zloËine…
Hrvatska je prvi put od osamostaljenja dobila biv-
πeg predsjednika (jer je Tuman umro ne doËekav-
πi kraj svojeg mandata, dok MesiÊ tek sad ide u
mirovinu, πaleÊi se da Êe biti „doæivotni bivπi pred-
sjednik“), i prvog predsjednika bez zatvorskog
staæa (jer su i Tuman i MesiÊ bili politiËki zatvore-
nici). Hrvatska je dobila predsjednika, kojeg se,
ako niπta drugo, njezini graani neÊe morati stid-
jeti.
Ivo JosipoviÊ je inaËe od poËetka bio pretplatnik
„Novog Plamena“, te se zaloæio za naπ Ëasopis
kod odreenih institucija. U broju 7. iz 2008. ima-
li smo i intervju s prof. JosipoviÊem, kojem ovom
prilikom Ëestitamo na izboru za predsjednika Re-
publike Hrvatske, u æelji da Hrvatska s njime na Ëe-
lu postane sretnija i pravednija zemlja!
np 13 14/01/2010 18:53 Page 9
Hrvatska rapsodija
Fragmenti
socijaldemokracije
u Hrvatskoj:
dr. sc. Antun VujiÊ
vakome su njegove nevolje najveÊe. U Hrvatskoj
S se obiËno misli da je deregulirana privatizacija ra-
nijeg socijalistiËkog gospodarstva, pljaËka javnog
dobra s preprodajom i razaranjem industrije (pa i one
kapitalistiËki kompetitivne) te socijalna bahatost nove
klase kompradorskih bogataπa istoËni grijeh tranzicije
uopÊe, ali posebno hrvatske. Od pretvorbe socijalistiË-
kog druπtvenog vlasniπtva, pa sve do nedavnog kriz-
nog poreza, obiËno se misli da su se sve “vrline” tran-
zicijsko-globalizacijskih procesa posebnom silom oko-
mile baπ na Hrvatsku. Odatle i mit o hrvatskoj tranzi-
ciji kao posvemaπnom razvojnom neuspjehu, o ano-
mijskom stanju demokracije, pa i cijelom hrvatskom
druπtvu kao korupcijskom, neradniËkom i Ëak “katato-
niËnom”. U takvim gorkim i defetistiËkim ocjenama,
koje ponavljanjem ostvaruju same sebe, prednjaËe
mediji. Njihovi su vlasnici zagospodarili pozicijama
ekonomske i (para)politiËke moÊi koja se reproducira
upravo zahvaljujuÊi takvom stanju. Stoga je i politiËko
djelovanje u korist bilo kakve razvojne promjene pos-
redovano filterom medijskih falsifikata. Na taj feno-
men, koji - kao novi prilog teorijama kolapsa - postaje
vaæan dio politiËke geografije, joπ Êemo se referirati.
Razumije se, Hrvatska nije neki poseban sluËaj. Nedav-
na komparativna istraæivanja stanja socijalne dræave u
Hrvatskoj1 pokazala su da je ona uglavnom na oËeki-
vanom mjestu - neπto iza »eπke i Slovenije i neπto is-
pred veÊine ostalih (ranijih) tranzicijskih zemalja (neke
sada i u EU). Ako se uzmu u obzir i posljedice joπ ne-
davnog rata, moæda to i nije tako komparativno loπe.
Ali, od komparacija se ne æivi. Hrvatska ima veoma
nisku stopu zaposlenosti, oko 45 % (zaposleni u od-
nosu na radno sposobno stanovniπtvo)2, alarmantni
vanjski dug (39,8 milijardi eura)3, nultu stopu gospo-
darskog rasta4, nepodnoπljivu unutraπnju nelikvidnost,
deficit robne razmjene s inozemstvom 11,2 milijardi
eura (23,6 % BDP-a) u 2008., deficit tekuÊeg raËuna
bilance plaÊanja 4,5 milijardi eura (9,4 % BDP-a), pro-
raËunski manjak (1,6 % BDP-a)5, socijalnu ugroæenost
najπirih slojeva (prosjeËna neto plaÊa u rujnu 2009.
godine pokriva 83,62 % troπkova æivota)6, πto sve pra-
ti neefikasna a skupa dræavna uprava, kao i navodno
9
periferija
u
razbijenom
ogledalu
ljevice
korumpirano pravosue. Za socijaldemokrate, to su
posljedice loπe voene politike populistiËko-konzerva-
tivne vlasti. Za vladajuÊu koaliciju efekti globalne kri-
ze, a za masovne medije i veÊinu graana poraæavaju-
Êi uËinak svih, podjednako nekompetentnih politiËkih
elita, pa i demokracije same. Bez prostora za πiru
anamnezu, posvetimo se nakratko analizi diskurza hr-
vatskih socijaldemokrata.
Diskurzi hrvatske socijaldemokracije
Neki od njih se zadovoljavaju personaliziranom kriti-
kom “nesposobne Vlade”, “izdajniËkog” premijera ko-
ji je dao ostavku bez ikakva obrazloæenja, “nelegitim-
ne” premijerke i “nekompetentnih” ministara... dræeÊi
da bi socijaldemokrati veÊ sami po sebi bili bolji. Ova
retorika u πiroj javnosti se Ëita kao oËekivano obiljeæje
bespoπtednog nadmetanja za privilegije omraæene po-
litiËke klase i pripada u repertoar standardnih nuspo-
java demokracije kojima dodatni komentar ovdje nije
potreban.
Drugi, meutim, upozoravaju i neπto krupnije, πto bi
moglo postati i predmetom spora na ljevici: limitirana
izvorno koruptivnim karakterom socijalnih i ekonom-
skih odnosa koje reprezentira, vlada donosi odluke za-
dane πirim globalizacijskim i tranzicijskim okvirom.
Njene namjere, smatra se, doduπe jesu upitne, ali je
joπ gore to πto su joj politiËke moÊi periferne, a mane-
varski prostor, posebno u uvjetima krize, iznimno suæ-
en. Jednom rijeËju, vlada je odreena interesima post-
komunistiËke (pseudo)kapitalistiËke klase koja jest au-
tohtona, ali nije autogeneriËna. Za njen uspon odgo-
vornost bi, prema ovim drugim socijaldemokratima,
dakle bila πira hrvatska, tranzicijska, ali i europska, tj.
globalizacijska. Odakle, naime, patoloπki oblici politiË-
ko-ekonomskih strategija: trgovina umjesto proizvod-
nje, zaπtita meπetarenja umjesto oporezivanja, raspro-
daja nacionalnih dobara umjesto njihovog oËuvanja i
koriπtenja? Hrvatska nije raj za ulaganje kapitala, ali
jest raj za njegovo izvlaËenje. Neki hrvatski poslovni
kompleksi - izvorno marginalni u europskom portfelju
- u vrijeme krize postaju profitabilniji dio svojih global-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 10
10
nih centrala (npr. telekomunikacije i
financijski sektor).
Kada takvi stavovi poprimaju or-
ganiziraniji oblik, oni barem dio hr-
vatskih socijaldemokrata vode i dru-
gim pitanjima: mora li opÊenito u
postkomunizmu to biti baπ tako,
tko je i zaπto izvlastio radniπtvo i
graane iz njihovog (druπtvenog)
vlasniπtva, u bescijenje rasprodao
prirodna i ranije stvorena dobra, a
razvio kompradore? Gdje je tu, na-
pokon, i sama Europska unija, na-
pose ona socijaldemokratska? Viπe-
godiπnju tranzicijsku politiËku
πutnju i u Hrvatskoj postupno naru-
πavaju disharmoniËni glasovi. Kada
se sruπio komunizam, sruπio se i
globalni istoËni “sistemski konku-
rent” zapadnom kapitalizmu, pa i onaj specifiËni jugo-
slavenski. Umjesto “konvergencije sustava” o kojoj se
rado govorilo u 60-ima i 70-ima, Istok je propao bez
konvergencije. U sociopolitiËkom smislu Zapad nije
uzeo od Istoka niπta. Ono najvaænije - socijalnu dræavu
- imao je i sam, i to bolju. Ali, Zapad je Istoku oduzeo
njegovu socijalnu dræavu, a da mu nije dao svoju. Glo-
balizacijom su ekspandirali træiπte i demokracija, ali ne
i socijalna dræava. OpÊi demokratski politiËki model
znaËio je u praksi vrlo odreen neoliberalni gospodar-
ski model, i taj je pobijedio na obje fronte - na Istoku
kroz drastiËni oblik postkomunistiËkog kapitalizma, a
na Zapadu kroz revizije socijaldemokracije (ukljuËujuÊi
i znameniti TreÊi put). Za Istok, TreÊi put bi bio u uvaæ-
avanju njegovih specifiËnosti, nacionalnih i socijalnih
interesa, a ne u njihovom potiranju. Istoku je zapadni
TreÊi put bio neπto vanjsko - podvrgavanje træiπnoj
ekonomiji i globalizaciji ne samo gospodarskih (træiπno
gospodarstvo), nego i svih socijalnih odnosa (træiπno
druπtvo), socijalnih prava, zaπtite osjetljivih socijalnih
skupina, mladih, æena, umirovljenika... sve do dekora-
tivnog pitanja opstanka kulturnog i nacionalnog iden-
titeta. Istok je, dakle, odavno prihvatio TreÊi put, do-
duπe ne kao vlastiti izbor, nego kao nuænost koju su
propagirale sve politiËke strane, ukljuËujuÊi i socijalde-
mokratsku. Socijaldemokratske stranke na Istoku (i hr-
vatski SDP), kad su se naπle na vlasti, ispunjavale su
sve zahtjeve “pristupanja Europi” kao sveto slovo. Od
tih zahtjeva niti jedan nije bio klasiËno socijaldemo-
kratski - osim demokracije same. Ovaj drugi diskurz
“kroÊenja træiπne zvijeri” u hrvatske socijaldemokracije
nije nov, ali je i danas - kad ga od radikalnijih lijevih ak-
tera mjestimice preuzimaju i velike europske socijalde-
mokratske stranke, pa i PES - svakako viπe lijevo od
njenih institucionalnih pozicija, a bliæi “autonomnim
zonama” otpora neoliberalnoj ideologiji u rijetkih ak-
tera civilnog druπtva, slobodnih mislilaca usamljenih
na akademskoj sceni ili nedavno pokrenutoj nezavis-
noj studentskoj inicijativi protiv komodifikacije obrazo-
vanja odnosno za ukidanje πkolarina na hrvatskim fa-
kultetima. Pitanje moæe li se u tom trokutu stvoriti kri-
tiËna doza politizacije koja bi nekoj novoj hrvatskoj so-
Hrvatska rapsodija
cijaldemokraciji omoguÊila ne sa-
mo izbornu pobjedu, nego i radi-
kalan preustroj druπtva, pitanje je
koje traæi i odgovore o moguÊnos-
tima nove sindikalne organizacije
koja bi bila kadra socijalizirati inte-
rese kognitivnog “proletarijata”,
sve ËeπÊe zaposlenog u fleksibil-
nim oblicima radnih odnosa. Pita-
nje je to ne samo o veÊem samo-
poπtovanju i kapacitetu governan-
cea, nego - u krugu od obrazovne
do industrijskih i tehnoloπkih poli-
tika odræivog razvoja - i o rekon-
strukciji razvojne perspektive tran-
zicijske Europe. Pronau li se od-
govori, moæda se i dostojanstve-
nim naËelima jednakosti, solidar-
nosti i slobode rekonstruiraju sa-
dræaji? U protivnom, moglo bi se dogoditi da onaj tko
vlada dræavom prekasno primijeti da je ostao bez dru-
πtva. Kako dalje sada, kada je za socijaldemokrate pre-
preka viπe i kada su se one politiËki dobro organizira-
le? Konzervativno-populistiËka vlada osigurala se πiri-
nom nagomilane dræavne uprave i koalicijom s poslov-
nim elitama s jedne, a laænim socijalnim partnerstvom
s atomiziranim i malobrojnim sindikatima s druge stra-
ne. Mnogobrojni samozvani akteri “civilnog druπtva”
suprotstavljaju se izabranim predstavnicima “politiË-
kog druπtva” kao zlu po sebi. Napokon, svemu tome
tabloidno aplaudiraju anomijski mediji, stojeÊi u ulozi
moralnog suca nad svakim tko bi taj sklad mogao na-
ruπiti.
Kulturalizacija sociopolitiËkih odnosa
u tranziciji
Subjektivno, u Hrvatskoj se Ëesto dræi da ona zaos-
taje joπ od vremena prije sloma Jugoslavije. Hrvatska
je imala specifiËno ideoloπko, politiËko i gospodarsko
nasljee, donekle i socijaldemokratsko, donekle i raz-
vojno. Podaci za Hrvatsku posljednjih godina sruπene
dræavne zajednice loπiji su nego oni iz 1970-ih godina.
Ipak, sa 5.350 GDP/USD per capita (1990) Hrvatska je
uz Sloveniju (6.940 USD) bila znaËajno razvijenija od
drugih dijelova bivπe Jugoslavije (npr. Srbija: 3,025
USD).7 Tada joπ izgledna brodogradnja, industrijski
(KonËar), petrokemijski (INA), farmaceutski (Pliva),
prehrambeni (Podravka) i dr. gospodarski kompleksi,
s turizmom, predstavljali su respektabilne razvojne po-
tencijale koji danas to viπe nisu ni u tragovima, ali su
bili dovoljno atraktivni da postanu plijen u preprodaji
izmeu domaÊih i vanjskih meπetara. Ideoloπki i poli-
tiËki slobodnija (sa Slovenijom), Hrvatska je razvila i re-
lativno uspjeπnu, premda Ëesto i kritiziranu, “tehno-
menadæersku” strukturu, kao i relativno razvijenu i
obuËenu radnu snagu. Tzv. samoupravni socijalizam
stvorio je tip “druπtvenog vlasniπtva” koji je ostvarivao
svojevrsnu radniËku participaciju i omoguÊavao radni-
cima osjeÊaj sudioniπtva u vlasniπtvu nad poduzeÊima,
a zdravstvena, obrazovna i druga socijalna prava bila
np 13 14/01/2010 18:53 Page 11
Hrvatska rapsodija
su svima dostupna i rado koriπtena. Relativno razvije-
ni (pluralistiËki koncipiran) civilni sektor, koji je u jed-
nostranaËju zamjenjivao politiËki pluralizam, pretrpio
je doduπe teπki udar redogmatizacije druπtva Titovom
retorzijom nad tzv. Hrvatskim proljeÊem (1972.), kao
i nad sliËnim demokratskim iskoracima u Sloveniji
(“cestna afera”, 1969.) i Srbiji (“anarho-liberalizam”,
1972.). Bili su to ujedno i posljednji neuspjeli pokuπaji
da se reformizmom saËuva i Jugoslavija i socijalizam
(“s ljudskim likom”). Kako je poznato, tada je to spri-
jeËeno gotovo staljinistiËkim “Ëistkama”, a poslije je bi-
lo kasno, iako se “socijalistiËki pluralizam” od polovice
1980-ih opet obnavljao. Tako, s uvoenjem stvarnog
politiËkog pluralizma 1990-ih, nije doπlo niti do pretva-
ranja druπtvenog vlasniπtva u radniËko dioniËarstvo,
niti do pretvaranje samoupravnih prava u participacij-
ska prava (kako je to æeljela tada nastala socijaldemo-
kracija)8, niti do preobrazbe reformistiËkog socijalizma
prema inherentnoj socijaldemokraciji. DapaËe, doπlo
je do rata.9 Druπtveno vlasniπtvo proglaπeno je fikci-
jom i najprije podræavljeno dræavnim titularom, a za-
tim privatizirano, a radniËka participacija (samouprav-
ljanje) ukinuta je kao relikt komunizma. Do danas ni-
su obnovljeni Ëak niti radni sudovi (za koje se SDP
upravo bori ovih dana).
U ratom zaoπtrenim politiËkim odnosima, s nominal-
nim opstankom komunizma u Srbiji (SS. MiloπeviÊ) koji
svakako nije pogodovao razvitku ljevice ni u Srbiji ni u
Hrvatskoj, socijaldemokracija u Hrvatskoj morala je
krenuti od poËetka. Komunisti, ma koliko reformirani,
pa i s preporukom borbe protiv MiloπeviÊa, Ëak ako su
nosili i etiketu “revizionizma u naπim redovima”, nisu
mogli raËunati niti na onaj obrat politiËkog klatna ko-
ji je relativno brzo doveo na vlast njihove reformirane
kolege u nekim drugim tranzicijskim zemljama (npr.
Maarska i Poljska). Socijaldemokracija se najprije for-
mirala s malom strankom izvan orbite ranije socijalis-
tiËke nomenklature, dapaËe iz opozicije komunistiË-
kom reæimu (Socijaldemokratska stranka Hrvatske -
SDSH, 1989). Premda jedva parlamentarna, ta je
stranka, uz pasivne komuniste, u jednom periodu bila
jedina ljeviËarska stranka u Hrvatskoj, u socijalnim pi-
tanjima za te prilike Ëak i radikalno ljeviËarska (npr.
11
protiv kompradorske “uzurpacije” druπtvenog vlasniπt-
va, za zaπtitu stanarskih prava i dr.). Meutim, izlas-
kom iz stranke (ili pasivizacijom konzervativnog dijela
Ëlanstva), pa i promjenom samog naziva stranke, od
Saveza komunista preko Stranke demokratskih pro-
mjena u Socijaldemokratsku partiju Hrvatske (1993.),
napokon i zaslugom otvaranja prvih (i korektnih) de-
mokratskih izbora (1990.), reformirani SDP Ivice RaËa -
na poËeo je igrati aktivniju ulogu. Isprva takoer veo-
ma slab, od 1994. fuzioniran s joπ slabijim SDSH, od-
jednom je kao ujedinjeni SDP postigao izuzetnu poli-
tiËku sinergiju te je ubrzo toliko ojaËao da je mogao i
pobijediti na izborima 2000. i formirati prvu koalicij-
sku vladu “lijevog centra” (od poËetka 2000. do kraja
2003.). S druge strane, stiπavanjem rata hrvatska se
politiËka javnost gotovo smjesta okrenula socijalde-
mokraciji i tome sukladnim socijalnim oËekivanjima.
Pokazalo se da u Hrvatskoj ima prostora za socijalde-
mokraciju. Koalicijska vlada na Ëelu s SDP-om svakako
je uËinila golem iskorak i u ekonomskoj i u socijalnoj,
napose u kulturoloπko-demokratskoj politiËkoj sferi,
ali u pogledu socijalnih oËekivanja, pa i u pogledu “is-
pravljanja nepravdi” socijalno-ekonomskih odnosa os-
tala je ambivalentna. Na tom mjestu, naime, sudbina
hrvatske socijaldemokracije poravnava se sa sudbi-
nom socijaldemokracije u tranzicijskim zemljama uop-
Êe.
Nove se stranke na Istoku, kako primjeÊuje Klaus
von Beyme10, nisu mogle nadovezati niti na iskustva
otprije Drugog svjetskog rata, niti na nasljee socijalis-
tiËke faze. Demokratske preobrazbe u tim zemljama
nisu pratili instrumenti oËuvanja socijalnih prava, nego
su ta prava odbaËena zajedno s komunistiËkom ideo-
logijom. To je omoguÊilo stvaranje novog, “postkomu-
nistiËkog” tipa kapitalizma koji je nastao na privatiza-
ciji kao podjeli veÊ ranije stvorenih dobara, a ne na ra-
du, ulaganju i stvaranju novih dobara. Taj se tip radi-
kalnog kapitalizma razlikuje od europskog, socijalno-
uravnoteæenog, a njegov je eksponent i drugaËija, tzv.
“kompradorska” klasa kapitalista koja nije aktivno po-
litiËki djelovala, nego je s politiËkim strankama na vlas-
ti sklapala neprincipijelne saveze kako bi “podalje od
politike” ostvarila svoje ekonomske interese. Socijalde-
mokratske stranke, koje nisu sve (kao ni u Hrvatskoj)
proizaπle iz komunistiËkih struktura - kao klasiËne za-
govornice interesa rada u konsolidiranim demokracija-
ma - same nisu bile dovoljno snaæne da tranziciji daju
oblik socijalnog ugovora, a reformirani komunisti, kao
da su pod uvjetnom kaznom, pomno su se Ëuvali da
ne daju povoda optuæbama kako se nisu iskreno pre-
obratili u demokrate. DapaËe, kad je rijeË o staroj no-
menklaturi, njen dobar dio prvi je i naslutio karakter
promjena te se u njima snaπao kao “kolibri” (komunis-
tiËki liberali), znaËajan (Ëak i uglaeniji) dio nove kapi-
talistiËke elite. U takvim uvjetima veÊina socijaldemo-
kratskih aktera preuzima zagovaranje zapadnjaËkih,
europejskih vrijednosti kao temeljni element svog po-
litiËkog identiteta, oËekujuÊi da Êe se s hipostazom
prikljuËenja Europskoj uniji (koje u sluËaju Hrvatske
dramatiËno zaostaje) i u njihove zemlje “preliti” za-
padnoeuropski standardi upravljanja i obiljeæja tamoπ-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 12
12
nje socijalne dræave. Biti “demokrat” u tranziciji je zna-
Ëilo ili s osmijehom izvrπavati zahtjeve slobodnog træiπ-
ta kao prethodnice Europske unije, ili zauzeti rigidnu
nacionalistiËku grimasu izolacije. IspunjavajuÊi pro-
gram “ulaska u Europu” Ëiji je prvi dio sastavljen od re-
zanja socijalnih prava i izruËivanja poduzeÊa i banaka
stranim vlasnicima, a drugi od izruËivanja optuæenika
za ratne zloËine Sudu u Den Haagu, socijaldemokraci-
ja je od strane konzervativno-populistiËke strane, uz
prikladno trovanje nacionalistiËkog bazena, napokon
histeriËno optuæena Ëak i za “veleizdaju”, to jest za
sve ono prvo πto je spremno izvodila vlada HDZ-a i pri-
je 2000. (barem prvi dio programa), i poslije 2003. go-
dine. Rezidue nacionalizma joπ su i na izborima 2007.
igrale vaænu ulogu u retorici HDZ-a, a retorici reakcije
pridonijelo je od nekih socijaldemokrata osporavano
pravo glasovanja hrvatskih dræavljana iz inozemstva
na izborima u Hrvatskoj. Je li motivacija biraËa sklonih
nacionalistiËkoj retorici viπe doprinijela tijesnoj pobjedi
HDZ-a, ili je pak retorika reakcije viπe doprinijela tijes-
nom porazu SDP-a manje je bitno i, uostalom, neprov-
jerivo. Mnogo znaËajniji fenomen je dominacija tema
na rascjepu izmeu centra i periferije, izmeu preteæ-
no socijaldemokratskog grada i razumljivo konzerva-
tivnog sela, te veoma uvjetne solidarnosti “pravih” i
nacionalizma “drugorazrednih” hrvatskih dræavljana iz
Bosne i Hercegovine. Taj kulturalni rascjep je, kao i u
veÊini tranzicijskih druπtava, bio i - joπ krajem 2007.
godine - ostao dominantan u odnosu na socioeko-
nomski rascjep izmeu rada i kapitala.
Zapaæanja Dauerstädta, Gerritsa i Márkusa11, po ko-
jima je u tranzicijskim zemljama na djelu rascjep “zam-
rznut na stupnju uvoenja masovne demokracije” te
da “neki IstoËnoeuropski stranaËki sustavi u mnogo
toga nastavljaju odraæavati sukobe poËetnog stadija
promjene reæima, iz razdoblja 1988. - 1990.” su sva-
kako toËna. Otuda proizlazi da politiËku promjenu u
korist socijaldemokracije nije moguÊe ostvariti bez na-
glaπenog pozicioniranja socijaldemokrata kao istin-
skog zastupnika interesa onih koji æive od svoga rada,
a ne kapitala, odnosno snaænog mobiliziranja upravo
tog socioekonomskog rascjepa. Da li je to, meutim,
sa stajaliπta EU uopÊe poæeljno, dapaËe - da li je doz-
voljeno?
Tektonski poremeÊaj na ideoloπkoj bojiπnici
Kako je poznato, HDZ je na prethodnim izborima
(2007.) odnio tijesnu pobjedu i sa SeljaËkom stran-
kom, dijelom liberala, Strankom umirovljenika i
predstavnicima nacionalnih manjina formirao Vladu.
Meu socijalno izraæajnim i politiËki dominantnim te-
mama izdvajala se SDP-ova najava uvoenja poreza
na kapitalnu dobit koju je promovirao jedan od vode-
Êih hrvatskih ekonomista, ujedno i SDP-ov kandidat za
premijera, profesor Ljubo JurËiÊ.
SDP je u prvoj fazi, oko godinu prije izbora, zaosta-
jao viπe od 10 posto; u drugoj fazi (pola godine prije
izbora) je biljeæio jednako toliku prednost, da bi na
kraju izgubio za 3 posto!
Srediπnju socijalnu toËku izbornog dnevnog reda u
Hrvatska rapsodija
kojoj se zapravo saæima i odnos prema radu i kapita-
lu, kao i pogodak u (zakonski legitimiran) koruptivni
socijalni odnos, kljuËan za postkomunistiËki kapitali-
zam, koju su socijaldemokrati razvili i upornim policy
raspravama “na terenu”, jedan hrvatski politiËki znan-
stvenik prokomentirao je ovim rijeËima: “JurËiÊeva na-
java poreza na kapitalnu dobit izazvala je zapravo tek-
tonski poremeÊaj na naπoj ideoloπkoj bojiπnici. Ta ide-
ja simboliËki Ëuva jednu od rijetkih preostalih Ëvrstih
odrednica ljevice da treba ispravljati nejednakosti, od-
nosno nepravde, bilo one prirodom ili druπtvom zada-
ne. JurËiÊev porez na kapitalnu dobit, najava usposta-
ve razvojne dræave koja se legitimira visokim stopama
rasta i odbacivanje ideje træiπnog druπtva (A. VujiÊ)
predstavljaju solidnu osnovu za lokalni lijevi ideoloπki
revival. Ne Ëudi da je HDZ odgovorio s ‘neÊe biti novih
poreza’ zagovarajuÊi tako jednu vrstu dioniËarskog
kapitalizma.”12 Kasnija stranaËka rasprava o tome da li
je baπ trebalo u izbore iÊi s temom poreza na kapital-
nu dobit kao (moæda) “nepopularnom” temom, otkri-
va najviπe: razliku izmeu shvaÊanja socijaldemokraci-
je kao politiËke odgovornosti i socijaldemokracije kao
spin-politike proπarane moæda i klijentelizmom. Ta nas
razlika vraÊa na temu predstavljenosti ili potpredstav-
ljenosti odnosa izmeu rada i kapitala u postkomunis-
tiËkim zemljama. Treba svakako uzeti u obzir da se ni
socijaldemokracija ne sastoji samo od anela, te da je
“odnos izmeu rada i kapitala” dovoljno dinamiËan da
ue i u socijaldemokraciju ne samo s prve, strane ra-
da, nego i s one druge, strane kapitala, potpomognu-
te medijskim pritiscima, ako ne i pojedinaËnim partito-
kratskim i klijentelistiËkim interesima.
Bit nije sporna, niti tradicionalno-ideoloπka, niti raz-
vojno-politiËka. Najava uvoenja poreza na kapitalnu
dobit, koji inaËe postoji u veÊini zemalja, zapravo je
metonimija socioekonomskog programa utemeljenog
na poveÊanju domaÊe proizvodnje i ekstenzivnijim so-
cijalnim aranæmanima kao πto su obrazovanje i zdrav-
stvo. Jednako kao i neπto manje zapaæene najave stro-
æe financijske regulacije, taj dio cjeline programa soci-
jaldemokrata uspio se provuÊi kroz anti-policy filter
medija i kolonizirati dnevni red zahvaljujuÊi tome πto
je podrazumijevao sukob (izmeu bogatih pobjednika
tranzicije i siromaπnih koji preæivljavaju od oporezova-
nog rada), personalizaciju (LLjubo JurËiÊ kao kandidat
SDP-a za predsjednika vlade) te velik dobitak ili πtetu
(vrijeme je to - za hrvatske prilike - znatne dioniËarske
aktivnosti) u ograniËenom vremenu (izbori)13. Usto,
“nova financijska arhitektura”, kako bi se antikriznim
rjeËnikom reklo, joπ tada je, 2006. i 2007. godine na-
javljivala otvorenu borbu protiv glavnih uzroka naπe
kasnije propasti: πpekulacija (stranim) novcem i njego-
vim derivatima kudikamo se viπe isplati nego (doma-
Êa) proizvodnja, mali radni kontingent, visoka stopa
nezaposlenosti, ogroman vanjski dug te deficit vanj-
skotrgovinske i platne bilance. U smislu konkretizacije
sfere industrijske politike taj program se - usmjere-
njem na stvaranje lokacijskih uvjeta za proizvodnje s
viπom dodanom vrijednosti - zapravo nadovezivao i na
projekt kulturno odræivog razvoja koji koalicijska vlada
predvoena socijaldemokratima poËetkom desetljeÊa
np 13 14/01/2010 18:53 Page 13
Hrvatska rapsodija
u svom jedinom mandatu nije stigla ozbiljnije zapoËe-
ti provoditi.14 Iz perspektive aktualne krize, koja se u
Hrvatskoj odraæava tek 2009. godine smanjenim eu-
ropskim narudæbama za mali dio izvozne ekonomije,
ali udruæuje uËinke s dugotrajnom domaÊom krizom
realnog sektora koja datira joπ iz jugoslavenske plan-
ske ekonomije, taj socijaldemokratski model razvojne
i socijalne dræave predstavljao je, dakle, i relativno pra-
voremenu antikriznu politiku. Navedeni “tektonski”
poremeÊaj u “kapital-odnosima” - zapravo presedan
(uz ovogodiπnju, politiËki vrlo artikuliranu, akciju stu-
denata protiv komodifikacije obrazovanja) na hrvat-
skoj politiËkoj sceni, odnosi se na dva svakako nova
uËinka: socijaldemokrati su po prvi put zauzeli jasnu
poziciju aktera rada nasuprot kapitala, a prvoklasna
policy tema doπla je prvi (i jedini) put na vrh nacional-
nog dnevnog reda, tradicionalno koloniziranog pred-
politiËkim temama bliæe ili Ëak veoma daleke proπlos-
ti.
ZakljuËak: protiv nemoÊi
Zaoπtravanje odnosa izmeu rada i kapitala? Moæ-
da je to put izlaska socijaldemokracije na Istoku, ili ba-
rem u Hrvatskoj, iz politiËkog rascjepa “zamrznutog
na stupnju uvoenja masovne demokracije” i prelaæe-
nje preko pukog odraæavanja sukoba iz vremena po-
Ëetka tranzicije. Meutim, za postavljanje nove politiË-
ke jednadæbe, potrebno je zatomiti spomenuti primor-
dijalni kulturni rascijep ne samo kao vjeËiti izvor inspi-
racije za retrogradnu ideoloπku ikonografiju, nego i
kao sredstvo perpetuiranja i zaπtite statusa quo od po-
litiËke (socijaldemokratske) promjene. Petrifikacijom
retoriËkog sukoba u proπlosti falsificira se stvarni ka-
rakter politiËkog sukoba u sadaπnjosti i buduÊnosti, a
ranije naznaËenom anomijskom teorijom opÊeg ko-
lapsa potiËe se politiËka nemoÊ.
Proizvodnja politiËke nemoÊi sastavni je dio politiËke
moÊi. Mediji, Ëiji su vlasnici u meuvremenu postali vi-
talan dio vladajuÊe oligarhije, i Ëiji listovi i doslovno
stoje u kompradorskoj poziciji izmeu europskog bro-
da s vlasnicima na palubi i kolonijalne Ëitateljske publi-
ke na suhom, preusmjeravaju borbu protiv korupcije u
opÊu nemoÊ, javno samosaæaljenje i defetizam. Ne-
moÊ pred obujmom afera ili difamacija, dakako ogra-
niËena je na ciljane skupine kao πto su npr. lijeËnici ili
profesori - i naravno, politiËari, potonji en gros (ako su
svi politiËari lopovi, onda su to i oni koji nisu lopovi, pa
ni nema nekog izbora). OpÊa difamacija politike i po-
litiËara istodobno osigurava i privid “slobode medija”
i zaπtitu njihove pojedinaËne (oglaπivaËke i politiËke)
klijentele, kako je to pokazalo i jedno novinarsko
svjedoËenje u Hrvatskom saboru15. Sprega takvih me-
dija i interesa poslovnih krugova u kojima se nalaze
njihovi vlasnici dodatna je determinanta moguÊnosti
politiËkog (posebno socijaldemokratskog) djelovanja
u uvjetima “medijske kolonizacije politike”16.
Mislim da je pitanje izgradnje socijaldemokratskih
modela - oËuvanja i izgradnje socijalne dræave, pitanje
odgovora na globalnu krizu, uspostavljanje socijalde-
mokratskih solucija u tranzicijskim i posttranzicijskim
13
druπtvima - usko povezano s razjaπnjenjem aktualnog
pitanja o stanju i putovima socijaldemokracije ne sa-
mo na Istoku, nego i u Europskoj uniji. Ako je Istok,
ma kakav bio, prije 1989. oznaËavao bipolarnost pla-
netarnog ostvarivanja socijalnih preferencija i opÊih
socijalnih uvjetovanosti, posredno utjeËuÊi i na Zapad,
njegovo prepuπtanje kolapsu, nakon πto je poloæio
oruæje, djeluje u najmanju ruku nesocijaldemokratski.
Kritika “istoËnih despocija” kao asocijalnih je toËna ko-
liko i nepoπtena. S komunizmom nije pao samo partij-
ski birokratizam, nego i socijalna prava tamoπnjih gra-
ana. Ranije deficitarna politiËka prava nisu se pribro-
jila socijalnim niti ih unaprijedila, nego ih, na radost ta-
bloida, zamijenila. Komunizam i nije pao pred kapita-
lizmom, nego pred demokracijom, ali je pred kapita-
lizmom pala i (socijal)demokracija. Kritiku takvog sta-
nja, pa onda ni uspostavu socijaldemokratskih soluci-
ja na Istoku, nije moguÊe voditi odvojeno od kritike
stanja i uspostave socijaldemokratskih solucija na Za-
padu. Buenje socijaldemokracije u Hrvatskoj putem
pitanja o odnosu rada i kapitala nije periferno pitanje,
nego ono uspostavlja i kritiËki odnos prema dominant-
nom neoliberalnom okruæenju, ne samo u Hrvatskoj i
drugim sliËnim zemljama, nego i u Europskoj uniji.
Dr. sc. Antun VujiÊ je filozof i leksikograf,
saborski zastupnik SDP-a i bivπi ministar kulture RH
(2000. - 2003.). »lan je Savjeta Novog Plamena.
1 T. Matkovic, Z. Sucur, S. Zrinscak: Inequality, poverty and mate-
rial deprivation in new and old members of the European Union,
Croatian Medical Journal, Zagreb: October 2007; 636-52
2 Kriza i okviri ekonomske politike, Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti, Zagreb: 2007.; 2
3 Centre for Macroeconomic Analysis, Croatian Chamber of Eco-
nomy,
http://hgk.biznet.hr/hgk/tekst.php?a=b&page=tekst&id=378
4 The World Bank, EU 10 Regular Economic Report, May 2009,
http://siteresources.worldbank.org/INTECA/Resour-
ces/257896-1242920964286/RER_CRO_May.doc
5 The World Bank, Croatia Country Brief 2009,
http://www.worldbank.hr/WBSITE/EXTERNAL/COUN-
TRIES/ECAEXT/CROATIAEXTN/0,,contentMDK:20150212~me-
nuPK:301252~pagePK:141137~piPK:141127~theSi-
tePK:301245,00.html
6 Savez samostalnih sindikata Hrvatske, http://www.sssh.hr/in-
dex.php?option=com_content&task=view&id=139&Itemid=77
7 http://en.wikipedia.org/wiki/Economy_of_SFR_Yugosla-
via#Yugoslav_economy_in_numbers_-_1990 - IMF/World
Bank, Fiscal year: calendar year - 1990
8 Prva socijaldemokratska stranka, Socijaldemokratska stranka
Hrvatske - SDSH formirana je 1989. U ovom pitanju tada joπ ne-
reformirani komunisti bili su neodluËni.
9 Teπke socijalne, ekonomske, pa i psiholoπke posljedice rata ov-
dje ne moæemo razmatrati, ali ih se ne smije zanemariti niti u
aspektu razvitka socijaldemokracije.
10 Klaus von Beyme: Parteien im Wandel, Westdeutscher Verlag,
Wiesbaden: 2000.
11 M. Dauerstädt, A. Gerrits, G. Márkus: Troubled Transition, Frie-
drich Ebert Stiftung/Wiardi Beckman Stichting, Alfred Mozer
Stichting. Bonn/Amsterdam: 1999.; p. 59.
12 TonËi Kursar: Tektonski poremeÊaj na ideoloπkoj bojiπnici, Jutar-
nji list, Zagreb: 7. 7. 2007.
13 Thomas Meyer: Mediokratie: die Kolonisierung der Politik durch
die Medien, Frankfurt am Main: 2001.
14 V. KatunariÊ i B. CvjetiËanin (ed.): Strategija kulturnog razvitka,
Hrvatska u 21. stoljeÊu, Zagreb: 2003.
15 Hrvoje Appelt, www.appeltreport.com
16 Thomas Meyer: Mediokratie: die Kolonisierung der Politik durch
die Medien, Frankfurt am Main: 2001.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 14
14
Novembarski praznici
Kraj jedne epohe ili
jed(i)ne alternative?
dr. sc. Goran MarkoviÊ
edmog novembra se obiljeæava dan kada su rus-
S ki komunisti izvrπili prvu uspjeπnu socijalistiËku re-
voluciju i time probudili nadu stotina miliona lju-
di da je novo, pravednije i humanije druπtvo moguÊe.
Devetog novembra se obiljeæava dan kad je pao Ber-
linski zid, simbol onog istog druπtva Ëiji upravljaËi su se
pozivali na ideologiju ruskih komunista koji su izveli
Crveni oktobar. Ruski boljπevici su juriπali na Zimski
dvorac, osvojili ga i otpoËeli epohu jednog novog dru-
πtva za koje se vjerovalo da je alternativa kapitalizmu.
NjemaËki graani su juriπali na Berlinski zid, sruπili ga
i otpoËeli epohu neoliberalnog kapitalizma za koji se
vjeruje da Êe izlijeËiti rane koje je nanijela birokratija
skrivena iza ideologije Lenjina i njegovih drugova.
Obljetnice
Devetog novembra ove godine se obiljeæavalo dva-
deset godina od pada Berlinskog zida, πto je simboli-
zovalo pad jednog sistema koji se sedamdeset godina
takmiËio sa zapadnim kapitalizmom u borbi za pre-
vlast na planeti. Stoga je ova proslava trebala
predstavljati i dokaz vjeËnosti kapitalizma, njegovog
trijumfa nad komunizmom, njegove vitalnosti i bezal-
ternativnosti. U pozadini svega je jedna ideja - pad
Berlinskog zida je oznaËio kraj komunizma i konaËnu
pobjedu kapitalizma. Poslije dvadeset godina, pitanje
da li je ovo istina i dalje ostaje znaËajno i vaænije nego
ikad prije, pogotovo u svjetlu globalne ekonomske kri-
ze i poraznih Ëinjenica o siromaπtvu, gladi, bolestima,
nepismenosti i nezaposlenosti koje globalni kapitali-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 15
Obljetnice
zam nije uspio rijeπiti. I ne
samo da ih nije rijeπio, ne-
go se ovi problemi stalno
poveÊavaju, uveÊavajuÊi
jaz izmeu siromaπnih i
bogatih u pojedinim dru-
πtvima i u planetarnim ok-
virima. U tom kontekstu,
izjave o konaËnom krahu
komunizma i trijumfu ka-
pitalizma zvuËe bijedno.
Kraj jedne epohe
Nema sumnje da je de-
veti novembar oznaËio
kraj jedne epohe - epohe
hladnoratovske podjele svijeta, podizanje gvozdene
zavjese i slom sovjetskog totalitarizma. Graani su
masovno okrenuli lea svemoÊnoj dræavi, odsustvu
ljudskih prava i sloboda, jednopartijskoj diktaturi,
praznim prodavnicama, cenzuri, ideoloπkoj torturi i
stagnirajuÊoj ekonomiji. Jednom rijeËju, oni su okrenu-
li lea jednom tipu druπtva koje se u zapadnoj litera-
turi i propagandi, a zatim i kod nas, nazivalo i naziva
komunizam ili realni socijalizam.
Tvrdilo se da je slom tog druπtva predstavljao kraj
epohe koju su ruski boljπevici zapoËeli Oktobarskom
revolucijom. Ta epoha, meutim, nije poËela sa Lenji-
nom, Trockim i Oktobarskom revolucijom. Ona jeste
poËela u istoj zemlji, ali ne pod istim reæimom i u isto
vrijeme. Ona nije poËela u Rusiji 1917. godine, kada
su boljπevici doπli na vlast, veÊ u Sovjetskom Savezu
sredinom 1920-ih godina, kada je Staljin pobijedio
svoje suparnike u boljπeviËkoj partiji i nametnuo novu
sovjetsku birokratiju kao vladajuÊu klasu koja Êe ga
posluπno, ali i iz vlastitih interesa, slijediti u uspostavi
birokratskog totalitarizma. Nova epoha je poËela on-
da kad je boljπeviËka revolucija u usponu i u svojoj pr-
voj fazi zamijenjena birokratskom kontrarevolucijom.
Stoga, ako pad Berlinskog zida iπta oznaËava, onda je
to kraj te sedamdesetogodiπnje birokratske kontrare-
volucije i diktature, koja nije bila samo diktatura pro-
tiv Ëovjeka, protiv radnika i njegovih prava, nego i dik-
tatura protiv nada koje je Oktobarska revolucija pro-
budila.
Kraj epohe birokratskog totalitarizma nije, meu-
tim, i kraj alternative nadiruÊem kapitalizmu. Sistem
koji je funkcionisao s one strane gvozdene zavjese
davno prije svog sloma nije predstavljao stvarnu alter-
nativu kapitalizmu. To su shvatile i brojne komunistiË-
ke i lijeve socijalistiËke partije i alternativni ljeviËarski
pokreti, koji se, poËev od 50-ih godina, vraÊaju izvor-
nom marksizmu, smatrajuÊi ga najpunijom negacijom
staljinizma i promiπljajuÊi alternativu ne samo kapita-
lizmu nego i sovjetskom sistemu.
Novo druπtvo i revolucija na bajonetima
Kad se danas πirom svijeta, a posebno u krizi ophr-
vanoj Evropi, slavi pad Berlinskog zida kao pad komu-
15
nizma, vaæno je podstak-
nuti raspravu o prirodi
tog druπtva kojeg su, iako
iznutra veÊ teπko obolje-
log, dokrajËili maljevi ber-
linskih graana koji su ru-
πili Zid. Ta rasprava nije
vaæna samo sa stanoviπta
istorije i teorije, veÊ i
prakse. Jer, ako je alter-
nativa ono πto je palo za-
jedno sa Zidom, a πto oËi-
gledno viπe niko ne æeli,
osim moæda vrlo malog
broja ostarjelih sovjetskih
i istoËnoevropskih biro-
krata, onda je kapitali-
zam zaista vjeËan. Drugim rijeËima, pravo pitanje je
da li je sa Zidom pala i alternativa.
Kad tvrdimo da sovjetski sistem nije predstavljao al-
ternativu zapadnom kapitalizmu, onda to ne tvrdimo
zato πto se od njega drastiËno razlikovao, veÊ zato πto
je imao zapanjujuÊe mnogo sliËnosti s njim. Na prvi
pogled ova tvrdnja izgleda bezumna. Zar se moæe go-
voriti o sliËnosti izmeu druπtva obiljeæenog svim onim
neslobodama i nedostacima o kojima smo ovdje veÊ
pisali i druπtva koje postoji na Zapadu? Itekako moæe,
ali sve zavisi od toga na πta se stavlja akcenat. Ako se
u prvi plan istiËe politiËki reæim, onda su razlike ne-
sumnjive, jer se politiËki reæim jednopartijske autokra-
tije zaista ne moæe porediti sa viπepartijskim sistemi-
ma Zapada u kojima su politiËke slobode barem for-
malno proklamovane a do odreene granice i ostvar-
ljive. Razlike su vidljive i u prirodi ekonomskog siste-
ma, jer jedan poËiva na dræavnoj intervenciji i kontroli
privrede, a drugi na privatnoj svojini i træiπtu. U osno-
vi ovih razlika se kriju suπtinske sliËnosti. I jedno i dru-
go druπtvo, dakle i istoËno sovjetsko i zapadno kapita-
listiËko, imaju dvije suπtinske sliËnosti - u ekonomskoj
sferi to je eksploatacija, a u politiËkoj dominaciji. I jed-
no i drugo poËivaju na podjeli druπtva na dominantnu
i potlaËenu klasu, odnosno, u politiËkoj sferi, na elitu
i masu. Jedni zapovijedaju, drugi izvrπavaju. Jedni stva-
raju viπak vrijednosti, drugi o njemu odluËuju. RazliËi-
te su samo forme u kojima se ove druπtvene nejedna-
kosti ostvaruju i izraæavaju. U jednom sluËaju putem
træiπta, u drugom putem dræave. U jednom sluËaju,
dominantna klasa je birokratija, u drugom to je buræ-
oazija.
Stoga se druπtvo u Sovjetskom Savezu i njegovim
satelitima ne moæe smatrati socijalistiËkim, joπ manje
kapitalistiËkim. RijeË je o novoj druπtvenoj formaciji,
koja se na istorijskoj liniji nalazi izmeu kapitalizma i
socijalizma, a moæe se nazvati birokratski kolektivizam
(u terminologiji Maksa ©ahtmana) ili etatizam (naziv
koji su koristili poznati jugoslovenski teoretiËari Bran -
ko Horvat i Svetozar StojanoviÊ). Razlozi za ovakvo
njegovo definisanje nisu samo doktrinarni veÊ i prak-
tiËni. Doktrinarni razlozi imaju veze sa shvatanjima
Marksa, Engelsa, pa i Lenjina i niza drugih teoretiËara
o tome kako novo druπtvo treba da izgleda da bi bilo
np 13 14/01/2010 18:53 Page 16
16
u stanju da predstavlja negaciju kapitalizma. Upravo
bi analiza usklaenosti Marksove doktrine sa priro-
dom sovjetskog sistema pokazala vapijuÊi raskorak,
buduÊi da su sovjetski birokrati i ideolozi potpuno za-
boravili Marksovu teoriju, iduÊi tako daleko da su nje-
gove radove prestali πtampati ili su ih smijeπtali u bi-
blioteke i podrume, kako bi sprijeËili da se sovjetski
podanici zapitaju o legitimnosti
onoga πto birokratija radi. Umjes-
to toga, Ëitav sistem je temeljen
na pojedinim Lenjinovim radovi-
ma, a potom na ideoloπkim “maj-
storijama“ Staljina i Ëitave plejade
manje ili viπe (ne)poznatih ideolo-
ga i birokrata kojima je bila po-
trebna “teorijska“, a zapravo,
ideoloπka platforma praktiËno-po-
litiËkog djelovanja i dominacije
nad druπtvom. Ne samo da je Ëi-
tav sistem zasnovan suprotno te-
meljnim stavovima Marksove teo-
rije, nego su i Lenjinovi stavovi ko-
riπteni selektivno, u mjeri u kojoj
je to odgovaralo sovjetskoj birokratiji. Tako, na pri-
mjer, Dræava i revolucija, Lenjinovo najpoznatije teorij-
sko djelo, nije mogla predstavljati ideoloπki temelj no-
vog druπtva, jer se u njemu pledira za sistem partici-
pativne demokratije, nego se sovjetska birokratija po-
ziva na Lenjinove radove pisane u vrijeme æestokih ok-
rπaja tokom graanskog rata.
Ostavimo li po strani Marksa i Lenjina, ili demokrat-
ske stavove inspirisane samoupravljanjem i antibiro-
kratizmom takvih vrsnih komunista kakvi su bili Anto -
nio Gramπi i Roza Luksemburg, da se sovjetsko druπt-
vo ne moæe smatrati socijalistiËkim proizlazi i iz rasko-
raka izmeu proklamovanih ciljeva i njegove zbilje. So-
cijalistiËko druπtvo je ono u kome nema ekonomske
eksploatacije, jer o viπku vrijednosti odluËuju oni koji
ga stvaraju. Nema ni politiËke dominacije, jer se gra-
ani ne dijele na elite i mase. To druπtvo poËiva na
stvarnom, a ne na fiktivnom samoupravljanju. U nje-
mu se partiji ne priznaje uloga vjeËne i neupitne avan-
garde, nego je ona sama jedna od mnogobrojnih or-
ganizacija u druπtvu samoorganizovanih i samoaktiv-
nih graana. Partija ne vodi, jer socijalizam nije druπt-
vo ovaca veÊ slobodnih ljudi. Ona samo pokuπava da
uvjeri slobodne ljude u ispravnost svojih stavova, a
ako joj oni ne povjeruju, ne æeli i nema moguÊnosti da
ih πalje u logore ili im Ëini druga zla. U socijalizmu su
interesi miliona vaæniji od interesa milionera, a kako
svi moraju æivjeti od svog rada, milioneri i ne postoje.
Umjesto nacionalizacije i privatizacije sprovodi se soci-
jalizacija i druπtvom upravljaju samoupravljaËi oslo-
boeni materijalne bijede i ideoloπkih okova. Jednom
rijeËju, socijalizam je druπtvo slobodnih ljudi. On je sve
ono πto kapitalizam nije a treba da bude da bi Ëovjek
æivio u skladu sa svojom prirodom i potrebama.
Ruski komunisti su Oktobarskom revolucijom htjeli
izgraditi upravo takvo druπtvo. Ali, ta revolucija nije bi-
la samo revolucija protiv kapitala, veÊ i revolucija pro-
tiv Kapitala, kako je pisao italijanski komunist i mark-
Obljetnice
sistiËki teoretiËar Antonio Gramπi. Drugim rijeËima,
ona nije smjerala samo ka ruπenju kapitalistiËkog dru-
πtva, nego je izvrπena u uslovima koji, prema piscu Ka-
pitala, Karla Marksa, nisu bili nimalo povoljni za jednu
socijalistiËku revoluciju. Ona je izvrπena u ekonomski
zaostalom ruskom druπtvu, joπ uvijek polufeudalnom,
sa malobrojnom radniËkom klasom, sa dosta nepis-
menih, u druπtvu bez ikakvih de-
mokratskih tradicija, sa nerazvi-
jenim radniËkim pokretom. Osim
toga, ta revolucija je ostala izolo-
vana i morala je da se bori protiv
intervencije Ëetrnaest kapitalis-
tiËkih zemalja. Zar je onda Ëudno
πto ta revolucija u osnovi nije us-
pjela? Ruski boljπevici su se os-
mjelili da zanemare vlastite teo-
rijske poglede i pokuπaju izgradi-
ti novo druπtvo tamo gdje za nje-
ga nije bilo objektivnih uslova.
Organizovali su revoluciju koja je
po svojim ciljevima, ali ne i po
svom ishodu, bila socijalistiËka.
Zaista su stvorili novo druπtvo, ali ono, zbog prirode
ruskog druπtva nije bilo socijalistiËko veÊ etatistiËko.
Alternativa sovjetskom sistemu i alternativa
alternativi
Prevlast birokratije u Sovjetskom Savezu, njegova
znaËajna uloga u Drugom svjetskom ratu i velika
vojna snaga su uËinili tu zemlju imperijalistiËkom vele-
silom, koja nakon 1945. godine izvozi svoje druπtveno
ureenje u druge zemlje. Tako sovjetski sistem stiæe u
zemlje IstoËne i Centralne Evrope na bajonetima Crve-
ne armije i nameÊe se njihovim graanima nezavisno
od njihove stvarne politiËke volje. Stoga je logiËno da
se taj novi sistem nije mogao odræavati drugaËije osim
bajonetima, logorima, zatvorima i cenzurom. Daleko
od toga da narod od njega nije imao bilo kakve koris-
ti. Ekonomski i kulturni napredak ovih zemalja poslije
Drugog svjetskog rata je bio nesumnjiv. Socijalna si-
gurnost graana je bila na daleko viπem nivou. Sve
zemlje IstoËnog bloka su se iz agrarnih razvile u indus-
trijske ili industrijsko-agrarne. Uvedeni su besplatno li-
jeËenje i πkolovanje. Ovaj napredak, istina, nije praÊen
moguÊnoπÊu veÊe potroπnje, poπto je dræava zanema-
rivala proizvodnju roba πiroke potroπnje, u nastojanju
da πto viπe razvije industrijski kompleks i vojni poten-
cijal. Da je standard porastao u odnosu na predratni,
nije sporno. Da je zaostajao za zapadnim, takoe je
nesumnjivo. Generacije stasale u tom novom druπtvu
su postajale sve nezadovoljnije tim zaostajanjem za
Zapadom. Ovo nezadovoljstvo, u kombinaciji sa neza-
dovoljstvom zbog nepostojanja politiËkih i drugih slo-
boda i sa nezadovoljstvom zbog ekonomske stagnaci-
je, je na koncu dovelo do nezadovoljstva sistemom u
cjelini. Postavilo se pitanje alternative.
Jedina vidljiva alternativa je bio zapadni kapitalizam
i to iz dva razloga. Prvo, decenijama je na globalnom
nivou voena borba izmeu dva svjetska sistema - ka-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 17
Obljetnice
pitalizma i birokratskog kolektivizma/etatizma. Na
ideoloπkom i propagandnom planu su analizirane i
objaπnjavane njihove prednosti i nedostaci. Podanici
dræava IstoËnog bloka su, stoga, mogli vjerovati da
im je jedina alternativa zapadni kapitalizam, jer su sa-
mo za njega znali, a i taj sistem je predstavljao, ba-
rem se njima tako Ëinili, najpuniju negaciju onog sis-
tema u kome su æivjeli i kojeg
na koncu viπe nisu æeljeli. Dru-
go, svaki pokuπaj da se alterna-
tiva sovjetskom sistemu izgradi
u okviru marksistiËke ili druge
radikalno-ljeviËarske ideologije
i politike nije mogao biti uspje-
πan, jer je sovjetski sistem de-
cenijama dugom propagan-
dom bio izjednaËavan sa mark-
sizmom i komunizmom. Para-
doksalno, ali sa slomom sovjet-
skog sistema propale su, ba-
rem privremeno, i sve alternati-
ve proistekle iz marksistiËke
tradicije, iako je njihova kritika
sovjetske realnosti i ideologije bila najradikalnija.
©ta su æeljeli stanovnici IstoËnog bloka kad su ruπili
Berlinski zid i primoravali svoje vlade na ostavke? Naj-
jednostavnije, æeljeli su pristojan æivot. Æeljeli su dobi-
ti mnogo toga πto su imali ljudi na Zapadu, ali su æe-
ljeli saËuvati i ono πto ljudi na Zapadu nisu imali. I tu
su pali u zamku vlastitih æelja i opozicionih obeÊanja.
Jer, neoliberalni kapitalizam ni graanima Zapada ni-
je garantovao ona prava koja su stekli za vrijeme so-
cijalne dræave. Pogotovo to nije mogao garantovati
stanovnicima IstoËnog bloka, koji su upravo imali da
budu izloæeni prvobitnoj akumulaciji kapitala. Tako se
i moglo (i moralo) desiti da su stanovnici bivπe Demo-
kratske Republike NjemaËke, nakon πto su sruπili Zid,
bili izloæeni straπnim posljedicama kapitalistiËke res-
tauracije obiljeæene prvobitnom akumulacijom kapita-
la. U njemaËkoj je prodano ili ugaπeno 14.000 predu-
zeÊa u dræavnom vlasniπtvu. Devedeset pet posto
vlasnika privatizovanih preduzeÊa je doπlo van IstoË-
ne NjemaËke. KapitalistiËka restauracija je u samo
dvije godine dovela do gubitka 1.3 miliona radnih
mjesta. U proizvodnim industrijama je danas zaposle-
na samo Ëetvrtina radnika iz 1989. godine. Ove eko-
nomske posljedice su imale znaËajan uticaj na demo-
grafiju. U dijelu NjemaËke koji je nekad Ëinila IstoËna
NjemaËka danas æivi 13 miliona stanovnika, u odno-
su na 14,5 miliona koliko ih je bilo prije ujedinjenja.
Stopa nezaposlenosti je godinama nakon ujedinjenja
iznosila visokih 20%, da bi se tek u posljednjih par go-
dina smanjila na, i dalje visokih, 12%. Dok radnici na
zapadu NjemaËke primaju 17,20 eura (bruto) po sa-
tu radnog vremena, njihovi drugovi u istoËnom dijelu
primaju 13,50 eura. Stoga nije Ëudno πto su stanov-
nici bivπe IstoËne NjemaËke izgubili iluzije. To se vidi
iz podatka da je na posljednje federalne izbore izaπlo
tek neπto malo viπe od 60% istoËnih Nijemaca. Prema
posljednjim istraæivanjima javnog mnjenja, 23% istoË-
nih Nijemaca smatra da su od njemaËkog ujedinjenja
17
imali viπe πtete, dok joπ 30% smatra da se pozitivni
efekti ujedinjenja tiËu moguÊnosti putovanja, sloboda
i smjeπtaja, dok su negativni efekti prisutni u sferi
zdravstvene zaπtite, socijalne sigurnosti, prihoda i so-
cijalne pravde. Samo 32% istoËnih Nijemaca smatra
svoju ekonomsku situaciju dobrom. PolitiËki se ovo
nezadovoljstvo izrazilo kroz jaËanje Partije demokrat-
skog socijalizma, koja predstav-
lja ideoloπki i programski refor-
misanu bivπu vladajuÊu partiju
IstoËne NjemaËke. U meuvre-
menu se ta partija ujedinila sa li-
jevim socijal-demokratima iz Za-
padne NjemaËke i stvorila Ljevi-
cu (Die Linke), koja uæiva veliku
podrπku biraËa u bivπoj IstoËnoj
NjemaËkoj, ali sve viπe i u ostat-
ku NjemaËke.
Dakle, sovjetski sistem je pro-
pao uslijed vlastitih protivrjeË-
nosti i nemoguÊnosti da rijeπi
vlastitu krizu. Dijelovi bivπe
(neo)staljinistiËke birokratije
su, zajedno sa tajkunima, nerijetko iz njenih vlastitih
redova, stvorili novu vladajuÊu klasu u bivπem IstoË-
nom bloku koja je u kratkom roku sprovela radikal-
nu kapitalistiËku restauraciju. Ali, ta alternativa sov-
jetskom sistemu se nije pokazala uspjeπnom. ©tavi-
πe, ona je osudila dræave bivπeg IstoËnog bloka na
(polu)periferni poloæaj u okviru globalnog kapitaliz-
ma, a u svakom pojedinom druπtvu dovela do znat-
no veÊih socijalnih razlika nego πto su bile ranije.
Stoga se u ovim druπtvima postavlja pitanje alterna-
tive onoj alternativi koja je prije dvadeset godina
sruπila (neo)staljinistiËku birokratiju i nagovijestila
demokratiju, slobodu i prosperitet. Nakon dvadeset
godina je oËigledno da je napredak postignut u sfe-
ri politike, jer su uspostavljeni, ponegdje vrlo krhki i
prividni, demokratski reæimi. U ekonomskoj, a pogo-
tovo socijalnoj, sferi se o nekom napretku ne moæe
govoriti, ili ga je ostvarila samo manjina. Bivπa dru-
πtva IstoËnog bloka pate od iste bolesti koju je uzro-
kovao neoliberalni kapitalizam na Zapadu - i kad
ima ekonomskog napretka, od njega nema koristi
veÊina stanovniπtva, veÊ se socijalne razlike Ëak i po-
veÊavaju.
Berlinski zid je simbol neuspjeha sistema birokrat-
skog kolektivizma na istoku Evrope. Pad Berlinskog
zida je oznaËio nesposobnost kapitalizma da stvori
djelotvornu alternativu birokratskom kolektivizmu.
Alternativa se joπ uvijek traæi. Ako se komunizam pro-
glasi mrtvim, onda je jasno da alternative nema. Sto-
ga se pad Berlinskog zida slavi i joπ Êe se dugo slaviti
kao pobjeda nad komunizmom, odnosno kao pobje-
da nad jedinom, a ipak loπijom, alternativom. Probu-
eni interes za Karla Marksa i jaËanje radikalne ljevi-
ce u mnogim zemljama Zapada, izmeu ostalih i u
NjemaËkoj, bi mogli znaËiti da je alternativa prona-
ena, makar ona joπ nemala dovoljno snage da na
dnevni red istorije postavi pitanje konaËne smjene ka-
pitalizma socijalizmom.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 18
18
Gdje smo pogrijeπili?
GM TAMAS
Donosimo intervju (prvobitno objavljen u
teoretskom časopisu International
Socialism) nedavno preminulog
marksističkog teoretičara Chrisa
Harmana s GM Tamasom, istaknutim
mađarskim disidentom i bivšim članom
madžarskog parlamenta za liberale
(Slobodni demokratski savez, jedna od
vodećih madžarskih stranaka čiji je neko
vrijeme Tamas bio i vođa). Profesor je fi-
lozofije na sveučilištu u Budimpešti, a
ovdje govori o razvoju situacije u
Istočnoj Europi nakon pada staljinizma
• Sada je dvadeseta godiπnjica kolapsa staljinistiËkog
reæima u Maarskoj i pada Berlinskog zida. To je ta-
koer godina u kojoj je svjetska ekonomska kriza
udarila IstoËnu Europu s razornim uËinkom. Vi ste
bili jedan od disidenata prije 1989.
- Disidentski pokret ovdje u Maarskoj nije bio velik.
Ja sam bio jedna od vodeÊih osoba u njemu i igrao
sam ulogu u pokretu otpora od kraja sedamdesetih.
Kada sam se odluËio u potpunosti sukobiti s reæimom
i dalje sam bio ljeviËar - liberterski socijalist. Ja i moji
prijatelji disidenti smo praktiËki svi doπli s ljevice, te za-
tim postali potpuni liberali. Neki su, ukljuËujuÊi i me-
ne, otiπli priliËno daleko u tom smjeru, a neki manje
daleko. Intelektualni i socioloπki korijeni ovih grupa
gotovo svugdje u IstoËnoj Europi su bili lijevi. Naπ prvi
sukob nije bio sa socijalizmom kao takvim, veÊ sa
staljinistiËkim reæimima. Dva ideoloπka profila bila su
veoma karakteristiËna: János Kis i ja. János Kis je bio
uËenik druge generacije György Lukácsa i stvarao je
marksistiËke radove visoke kvalitete (koji naæalost nisu
πiroko prevoeni). Ja sam bio manje marksist, a viπe li-
berterski socijalist, i to veoma lijevi. Svi smo krenuli u
smjeru liberalizma, ukljuËujuÊi i naπu poljsku i ostalu
braÊu i sestre “po oruæju”. U trenutku u kojemu smo
dosegnuli cilj, a u Maarskoj je to bila 1988., bili smo
priliËno posveÊeni liberalnom programu ljudskih pra-
va. To se dogodilo gotovo svima.
Obljetnice
“
Ono πto se dogodilo nije bila
transformacija ekonomije, veÊ “
destrukcija ekonomije
• Miklós Haraszti, koji je napisao knjigu “Radnik u rad-
niËkoj dræavi”, koja je imala velik utjecaj na ljevicu u
Britaniji, krenuo je u istom smjeru.
- Apsolutno. On je na poËetku bio gevarist, te se
smatrao konzistentnim komunistom. Sada je Ëlan ko-
misije za slobodu tiska Organizacije za sigurnost i su-
radnju u Europi, te sam ga vidio na slici sastanka
“vojno-humanitarnog” tipa u SlovaËkoj s Georgom
Bushom, kada je posjetio tu zemlju. Haraszti je borbe-
ni liberal dokle god se radi o slobodi tiska, te borbeni
neokonzervativac dokle god se radi o socijalnim i eko-
nomskim pitanjima. Ja sam krenuo drugim putem, ali
do sredine devedesetih nisam bio razliËit od ostatka
moje generacije. Tokom viπe od 15 godina disident-
stva bio sam nezaposlen i æivio sam zahvaljujuÊi pre-
voenju pod tuim imenima i poduËavanju jezika na
crno kako bih preæivio. Bio sam intelektualac disident,
pisao sam teoriju, politiËke eseje, te se bavio politiË-
kim novinarstvom u samizdatu (ruski naziv za necen-
zurirani disidentski materijal). Dræali smo ilegalne se-
minare o povijesnim, politiËkim, ekonomskim i socio-
loπkim temama. Tada mi je od 1968. bilo dozvoljeno
da poduËavam u inozemstvu - u SAD-u, Britaniji i Fran-
cuskoj, te sam obavljao neka istraæivanja u Oxfordu.
PoËetkom 1988. sudjelovao sam u rastuÊe organizira-
nom i formaliziranom pokretu otpora protiv reæima.
Govorio sam na demonstracijama i uzeo aktivno uËeπ-
Êe u prosvjednim akcijama. Dogaalo se cvjetanje ci-
vilnog druπtva, tisuÊa novih grupa, foruma za diskusi-
je i klubova. Bilo je to prekrasno vrijeme. Nismo mno-
go spavali - nisam mnogo spavao od 1988. do 1992.
Govorilo se, govorilo, govorilo, govorilo mnogim,
mnogim ljudima. To je bio period socijalne imaginaci-
je iz koje nije proizaπlo previπe, no bio je to trenutak
svjesnosti i nadanja slobodi. Nalazio sam se u srediπtu
svega toga, kasnije sam izabran kao poslanik Slobod-
nog demokratskog saveza koji je tada bio stranka di-
sidenata, te druga najveÊa stranka u parlamentu. To
je bila liberalna stranka, a ja sam u velikoj mjeri bio na
njezinom desnom krilu.
• “Liberalna” u europskom, a ne britanskom
ili ameriËkom smislu?
np 13 14/01/2010 18:53 Page 19
Obljetnice
- Zapravo u oba. Bila je zapravo priliËno lijeva po pi-
tanju ljudskih prava, prava manjina, kulturnih sloboda,
jednakih prava za gejeve i lezbijke itd. - u tom smislu
dosta sliËna ameriËkom liberalizmu. No, ekonomski je
bila neokonzervativna. Ja sam takoer zagovarao mje-
πavinu tog tipa.
Iznenada i neoËekivano naπli smo se u svai s kon-
zervativnom desnicom. Naπa prva predizborna kam-
panja bila je dizajnirana tako da bude usmjerena pro-
tiv naπeg zajedniËkog neprijatelja, poststaljinistiËke
partije. No ta je partija iznenada nestala i neko vrije-
me nije igrala nikakvu ulogu. Nekoliko njihovih Ëlano-
va je uspjelo doÊi do parlamenta, no oni su uglavnom
πutjeli. Tako smo se iznenada naπli suoËeni s konzer-
vativnom desnicom i njihovim priËama o “æidovskoj
zavjeri”, “neprijateljima naπeg roda” itd. VeÊ se zbio
stari sukob izmeu “pro-zapadnih” i “nacionalista”,
“kozmopolita” i “patriota”- te veoma zastarjeli izraz
maarske desnice - “onih tuinskog srca” i onih “snaæ-
no ukorijenjenih u tradiciji”. Tako je bilo 1990., a nas-
tavlja se i danas, bivajuÊi jednako dosadnim i nepro-
duktivnim. Tokom 1988. - 1989. joπ smo primali neke
prijetnje od stare staljinistiËke garde, u stilu “visjet Êe-
te” i sliËno. OËekivali smo viπe toga. Umjesto toga bi-
li smo napadnuti od strane nacionalistiËke desnice. Svi
su moji posteri bili zaπarani Davidovom zvijezdom i
svastikom. No, u to vrijeme takve sklonosti su bile od-
baËene od veÊine izbornog tijela.
Desnica je dobila izbore, no njezino je umjereno kri-
lo predstavljalo veÊinsko miπljenje, tako da se taj pro-
blem za neko vrijeme smanjio. Do kraja 1994., kada
sam u potpunoj zbunjenosti napustio profesionalnu
politiku, izbore su osvajale kombinacije socijaldemo-
krata i liberala; raspoloæenje je bilo sasvim drugaËije i
Ëinilo se da je desna nacionalistiËka opasnost nestala.
Ono πto mi se naknadno Ëini bitnim jest Ëinjenica da
je dva milijuna radnih mjesta izgubljeno dok sam pro-
veo prve dvije godine u najviπem tijelu svoje zemlje
kao tvorac zakona - i mislim da to nisam primijetio. To
je jedna od najveÊih sramota mojega æivota. Mislim da
to nije kruæilo politiËkim debatama u to doba. Posto-
jale su vaæne debate u vezi ustavnih prava i republi-
kanskih nasuprot monarhistiËkih simbola, borbe za
kontrolu dræavnog radija i televizije. Ne æelim reÊi da
politiËki sukobi nisu bili bitni, no oni su u usporedbi s
ekonomskom katastrofom bili od manjeg znaËaja, a
mi nismo uoËili njihovu meuovisnost. Zaπto je vlada-
juÊa klasa trebala centralizaciju medijske moÊi? Zato
πto je gubila veÊinsku potporu populacije koja je pos-
tajala siromaπnija. Bili smo potpuno naivni, naπ je dis-
kurz u to vrijeme je bio onaj klasiËnog liberalizma i bio
je priliËno neuËinkovit. Ova liberalna partija Êe sada
vjerojatno, priliËno zasluæeno, nestati iz parlamenta.
PoËeo sam shvaÊati πto se dogaalo oko mene u vri-
jeme kada mi je mandat dolazio kraju, te sam odluËio
da se ne kandidiram za parlament. To nije bio samo
maarski problem. Od Sibira do Praga, od Alma-Ate
do istoËnog Berlina - svugdje se nalazio isti problem.
Ono πto se dogodilo nije bila transformacija ekonomi-
je, veÊ destrukcija ekonomije. Nismo izumili neki novi
kapitalizam, veÊ crnu rupu. To je bila jedna od velikih
19
demonstracija destruktivne snage kapitalizma.
Metode su bile iste kao i one kojima moæemo svjed-
oËiti u drugim dijelovima svijeta: otpuπtanje i nadma-
πivanje konkurencije, privatizacija i zapoπljavanje jefti-
nije radne snage. Strani kapital je stigao u potrazi za
træiπtima roba, zatvarao industrijske pogone koje je
kupio za sitniπ. No, razlika je bila u razmjerima. Svug-
dje se zbivao veliki gubitak radne snage, posebno u in-
dustrijskoj proizvodnji, no ovdje je izgubljen cijeli na-
Ëin æivota. PriliËno uspjeπna kooperativna poljoprivre-
da je nestala, a nove se obiteljske farme nisu dokaza-
le træiπno isplativima. Nezaposlenost je na selu ende-
miËna. Dobro se sjeÊam kako su tokom rudarskog
πtrajka u Britaniji ljudi iznenada shvatili da neÊe nesta-
ti samo rudarska industrija, veÊ i kultura stotina ru-
darskih sela, te da Wales viπe nikada neÊe moÊi biti is-
ti. No, ovdje smo imali kvalitativnu promjenu; situaci-
ju u kojoj je cijela kultura nestala. Od 1945. staljinistiË-
ki je sistem, ma koliko bio Ëudoviπan, tiranski i dræav-
no-kapitalistiËki, stvorio kroz urbanizaciju i industrijali-
zaciju zanimanja i æivotne oblike za stotine milijuna lju-
di. Mogli su biti razoËarani i nezadovoljni s naËinom æi-
vota, no barem je to bio njihov naËin æivota. Nitko ih
nije pripremio na ono πto Êe ga zamijeniti. To za mno-
ge ljude osobno nije bilo neπto bolje, niti neπto πto bis-
mo mogli nazvati “promjenom“, veÊ umjesto toga
kraj ekonomije kao takve. Na velikim dijelovima istoË-
noeuropskog i euroazijskog teritorija nastupio je kraj
onoga πto smo znali kao civilizaciju, koja je u velikoj
mjeri bila ovisna o dræavi. Dræava je veÊ poËela funk-
cionirati u Putinovoj Rusiji i to na jedan veoma neugo-
dan naËin, no ona poËinje raditi regularno, biljeæi re-
gistracije, prikuplja porez, plaÊa namjeπtenike, odgo-
vara na pisma, prima graane s prigovorima. No, po-
Ëetkom devedesetih Ëak ni to nije bilo dostupno, bila
je to potpuna katastrofa. U meuvremenu, mi na vr-
hu svega toga smo slavili trijumf slobode i otvorenos-
ti i pluralizma i fantazije i uæitka i svega toga. To je bi-
lo neumjesno i glupo i duboko sam posramljen.
Nekako sam znao da postoje problemi. To se odraæ-
avalo u mojem pisanju. No, analize koje sam nudio bi-
le su umjetne politiËke prirode. Na primjer, postojali
su znakovi - ameriËka politika na Balkanu, Zaljevski
rat, opÊe nezadovoljstvo time πto se stvari ne razvija-
ju dobro. No, ovo se smatralo prijelaznim pojmovima:
prijelaz je teæak, no na kraju sve Êe biti dobro - isti pris-
tup koji su “pravovjerni komunisti“ imali u odnosu na
Staljina. Uæasne ærtve sada, a bljeπtava buduÊnost kas-
nije, “les lendemains qui chantent” (“sutraπnjica koja
pjeva“, slogan KomunistiËke partije Francuske iz Dru-
gog svjetskog rata).
No sve nije u redu i neÊe biti u redu. Kao netko tko
se profesionalno bavio teorijskim istraæivanjima, osje-
Êao sam da to moram shvatiti. Tako sam poËeo Ëitati
i nanovo Ëitati teoriju i ekonomske znanosti, empirij-
sku sociologiju i povijest, te sam pokuπavao shvatiti
πto se dogaa, pokuπavao sam shvatiti πto je pogreπ-
no u temeljima naπe misli, te pronaÊi neki izlaz. »ak
sam proπao i kroz literaturu konzervativne kritike libe-
ralizma, a odatle skoËio na marksizam (dosta je zabav-
no πto je konzervativna kritika liberalnih svetinja, kao
np 13 14/01/2010 18:53 Page 20
20
πto je ona Michaela Oakeshotta i Leo Straussa, ola-
kπala moj put prema marksizmu.) Tako sam proveo
mnogo godina u uËenju, a ne ponavljanju, buduÊi da
nikad prije nisam bio stvarno upuÊen marksistiËki Ëita-
telj. Vratio sam se natrag u πkolu. Veoma sam polaga-
no i detaljno pokuπavao razumjeti karakter prijaπnjeg
reæima, zaπto se prijelaz na træiπte dogodio tako kako
se dogodio, te zaπto træiπne reforme nisu bile rjeπenje
za bilo opÊe ili lokalne endemiËne probleme istoËno-
europskog dræavnog kapitalizma. To je uzelo dosta
vremena, a joπ je viπe vremena trebalo za javno for-
muliranje navedenoga i njegovo artikuliranje, te pro-
mjenu mog diskurza, jezika i vokabulara. To je bilo
sliËno dugoj bolesti i dugom oporavku. No, mislim da
sam konaËno na poËetku novoga æivota.
• Za mene je ovo nevjerojatno bitno, ne samo za Vas
kao za osobu, veÊ i zato πto su u bivπem IstoËnom
bloku deseci tisuÊa ljudi vjerovali u liberalno demo-
kratsku promjenu i vjerovali su da se ona moæe ost-
variti putem træiπta. Posjetili smo Poljsku tijekom ta-
moπnjih πtrajkova 1988. i razgovarali smo s ljudima
koji su generalno bili lijevi. Razgovarao sam s ljudi-
ma u Poznanu i za njih je tranzicija trebala biti us-
mjerena prema Skandinaviji. Nije postojalo razumi-
jevanje da je mogla biti i po bilo kojem drugom kap-
italistiËkom modelu. Tada sam rane 1989. otiπao u
Lenjingrad, kako se tada zvao, te razgovarao s hra-
brim ljudima koji su radili letke za izbore pojedinaË-
no napisane rukom. Nisu shvaÊali πto zapadni oblik
kapitalizma znaËi. Oni su pretpostavili da znaËi slo-
bodu, prosperitet itd.
- Mi smo bili bolje informirani. Doπli smo s ljevice.
Znali smo za zloËine modernog kapitalizma. Voe
maarske opozicije su svi otiπli na Zapad tokom osam-
desetih i mogli su sami vidjeti πto on znaËi. Vidjeli smo
πto znaËi Ronald Reagan. Znali smo πto se dogodilo
1973. u »ileu i nismo si mogli laskati idejom da smo
neznalice. Nismo bili. Mnogi od nas su bili entuzijastiË-
ni Ëitaoci Ëasopisa Spectator (Ëak sam i pisao za nje-
ga), Weekly Standard i Commentary. Prihvatili smo
kapitalizam sa svim njegovim nesavrπenostima, i naπ
cilj nije bila Skandinavija, veÊ SAD. U to je vrijeme dræ-
ava blagostanja nestajala veÊ dulji period. Otvorili smo
to poglavlje πirom otvorenih oËiju. Naravno, ljudi u
Poljskoj i SSSR-u su bili puno viπe izolirani od Zapada
nego πto smo bili mi i Jugoslaveni. Ne moæemo rabiti
tu ispriku.
Postojala su i sekundarna razmiπljanja. Mogli smo
vidjeti kako je posljednji radniËki pokret koji je uËinio
ljude entuzijastiËnima, pokret Solidarnost u Poljskoj,
bio odbaËen od njemaËke socijaldemokracije. Voe
njemaËkog SPD-a Herbert Werner i Helmut Schmidt,
kao i Bruno Kreisky, austrijski socijaldemokratski voa,
postavljali su si pitanje: ‘zaπto Rusi ne interveniraju?’.
Bojali su se da bi se to moglo proπiriti i na IstoËnu Nje-
maËku, te da bi se radniËko nezadovoljstvo moglo πi-
riti. Tu su bili i ljudi koji su kao Ëlanovi mirovnog pok-
reta bili ukljuËeni u Hladni rat na strani SSSR-a i nama
se Ëinilo da nekomunistiËka ljevica nije bila zainteresi-
rana za osloboenje IstoËne Europe od staljinistiËkog
Obljetnice
sustava. Zauvijek sam zadræao poπtovanje prema anti-
staljinistiËkim lijevim tradicijama, a mislim da su i osta-
li. I dalje osjeÊam poπtovanje prema tradicijama lije-
vog komunizma i komunizma savjeta. Odrastao sam
na djelima Borisa Souvarinea i Victora Sergea, a jedna
od prvih knjiga na francuskom koju sam proËitao bila
je Izdana revolucija. Tako da nikada nismo govorili:
‘sve je to isto, svaki je marksist gulagovac, svaki je ko-
munist tvrdokorni staljinist’. Nismo bili toliko glupi.
No, Ëinilo se da su pokuπaji mijenjanja sistema u stilu
SSSR-a s ljevice bili neuspjeπni, te da moramo platiti ci-
jenu kapitalizma kako bi okonËali diktaturu. Na poËet-
ku smo govorili kako je to cijena koju treba platiti, a
kasnije se razvila ljubav prema tome.
No, to nije trajalo. Moj vlastiti sluËaj u Maarskoj je
cause célèbre, buduÊi da sam bio poznat kao vodeÊi
disident, a bio sam i πef liberalne partije neko vrijeme.
Imao sam zapaæeni imidæ kao netko tko je pisao i joπ
uvijek piπe za visokotiraæne novine i tko se pojavljuje
na televiziji. To ne znaËi da je moj sluËaj bio bitan, no
bio je vidljiv.
Mislim da nije bilo moguÊe da se vratim onom tipu
zbunjenog liberterskog ljeviËarenja u kojega sam vje-
rovao tokom osamdesetih. Takoer, i dalje ne mislim
da djelomiËno uspjeπan socijaldemokratski model
“dræave blagostanja” moæe biti ponovno uspostav-
ljen. Takoer ne smatram da su razliËiti modeli nave-
denoga poæeljni. Nisam sklon zaboraviti 1968., pos-
ljednji revolucionarni trenutak u Zapadnoj Europi, koji
se razvio iz protesta prema “dræavi blagostanja”. Sklo-
ni smo zaboravljati probleme “dræave blagostanja” i
oni bi, Ëak da smo je i u stanju ponovno izgraditi, i da-
lje postojali - etatizam, konformizam, te autoritarni hi-
jerarhijski modeli bavljenja politikom. Neokonzervati-
vci su dvoliËni kada kritiziraju “dræavu blagostanja” u
tim terminima, no to ne znaËi da je verzija kapitalizma
u vidu “dræave blagostanja” toliko atraktivna, iako je
ona na mnogo naËina superiornija danaπnjoj verziji -
bila je egalitarnija i dopuπtala je malu dozu protuteæe
i kontra-hegemonije. To je bio, na kraju krajeva, sis-
tem kompromisa, dok je ovo sistem potpune domina-
cije kapitala. Ne mislim da postoji joπ toliko mnogo
verzija kapitalizma koje sustav moæe izmisliti kako bi
Ëak i prevaru pruæio kao ispunjeno obeÊanje ljudima
koji nisu vlasnici kapitala, te koji nisu zaπtiÊeni od stra-
ne imperijalistiËke dræave. Stoga, ako sada raskineπ s
kapitalizmom, imat Êeπ manje iluzija nego ikada rani-
je. Sada smo vidjeli sve kompromise. Stari socijalde-
mokratski kompromis 1914., staljinistiËko konstruira-
nje tiranskog dræavnog kapitalizma, diktature na ljevi-
ci i desnici, New Deal, nacionalsocijalizam, militaristiË-
ke sustave, nacionalistiËke sustave, katoliËki korporati-
zam à la Seipel/D Dollfuss i à la Salazar, neokonzervati-
vizam. Sve zamislive verzije su isprobane, a problemi
su izranjali ponovno i ponovno.
U trenutku u kojemu sam raskinuo s buræoaskim
mainstreamom nije ostalo drugih moguÊnosti, pa sam
morao postati revolucionarni marksist. Nisam vidio
drugih inteligentnih i poπtenih rjeπenja. Morate pogle-
dati Ëinjenicama u lice. To nije komotan izbor, niti iz-
bor kojega je odabrala veÊina, no to nije ni bitno. Mis-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 21
Obljetnice
lim da su sve moguÊnosti iscrpljene.
To je sada vidljivo s trenutnom krizom. Kada gospo-
dari svemira eksperimentiraju s razliËitim mjeπavinama
starih rjeπenja, te su joπ manje inteligentni i manje ra-
dikalni nego πto su bili tokom 1930. ili 1950., tko
moæe vjerovati da mogu spasiti kapitalizam na huma-
nistiËki naËin od njegovih najgorih aspekata. To se jed-
nostavno ne Ëini moguÊim. Da sam ranije raskinuo s li-
beralizmom mogao sam postati socijaldemokrat. No
gdje je socijaldemokracija? Ona je mrtva. To je tradici-
ja, no to nije æiva politiËka opcija. Ljudi i dalje glasuju
za laburiste i socijaldemokrate zato πto im se tradicio-
nalno Ëini da su oni metaforiËki dom za radniËku kla-
su i ljude iz niæe srednje klase, te da se bore za veÊu
jednakost. No, to je navika, a ne ideja i tu je razlika.
• Joπ nekoliko pitanja o Maarskoj. Tokom ranih
osamdesetih Maarska je predstavljana kao model
“træiπnog socijalizma”, temeljenog na masovnim
vanjskim zajmovima i to je doπlo na naplatu tokom
1988. i 1989. Tada ste vi disidenti preuzeli vladu.
- Mi nismo. Mi smo ostali u opoziciji.
• Preuzele su je nekomunistiËke snage. No, srediπnje
strukture dræave su ostale iste - policijski πefovi, oni
koju su upravljali vojskom, te poduzeÊima?
- Da. No najvaænija institucija dræave je bila partija, a
nje viπe nije bilo. Tako da su promjene bile ogromne,
Ëak i u dræavnom aparatu. Partija je bila uporiπte dræ-
avnih struktura, kako teritorijalno, tako i u svim eko-
nomskim granama (i horizontalno i vertikalno), tako
da je tvorila cjelinu u dræavi upravljajuÊi æivotom u
svim pogledima. U klasiËnim kapitalistiËkim zemljama
dræavna birokracija se nalazi izvan tvornice. Meutim,
partija je bila jednaka i u vladi i u rukovodstvu podu-
zeÊa - ona je bila instrument za odræavanje reda kao i
instrument za modernizaciju. Bila je to struktura koja
je nudila disciplinu, kulturu i dokolicu; koja je odredila
æivot ogromnom broju ljudi; pruæala sredstva napret-
ka, indoktrinaciju, osjeÊaj orijentacije, osjeÊaj pripad-
nosti, te Ëinilo se i stabilan projekt za buduÊnost. Ta-
ko da se ne moæe reÊi da je sve ostalo isto. Ne smije-
mo podcjenjivati promjene, iako je politika vodstva
KomunistiËke partije u sedamdesetima i osamdeseti-
ma bila dogmatski pro-træiπna.
U isto vrijeme, bitni elementi kontinuiteta ne smiju
biti zanemareni. Dræavni kapitalizam tipa onoga u
21
SSSR-u bio je robno-proizvodni, utemeljen na najam-
nom radu, neegalitaran, hijerarhijski, predstavljao je
represivnu novËanu ekonomiju, te klasno druπtvo, ne-
usporedivo sa svim klasnim druπtvima, koje je bilo iz-
vanredno uspjeπno u guπenju proleterskog otpora. Po-
bune protiv tog reæima uvijek su bile socijalistiËke re-
volucije - radniËka vijeÊa 1956. u Maarskoj, “huma-
nistiËki socijalizam” 1968. u »ehoslovaËkoj. Solidar-
nost zapravo nije bio sindikat, veÊ mreæa teritorijalno
organiziranih radniËkih vijeÊa koja su na poËetku htje-
la samoupravljaËku radniËku republiku samoorganizi-
ranog naroda; sve dok ga represija nije pretvorila u
gorko konzervativni, pesimistiËki i katoliËki pokret ko-
ji se dezintegrirao u trenutku politiËke “pobjede”.
Srednjeuropski stil “prosvijeÊenog apsolutizma”, koji
se temeljio na reformama usmjerenim odozgo prema
dolje, osmiπljenim od strane znanstveno i filozofski
izuËenih elitistiËkih donosioca planova, nije se promi-
jenio od 18. stoljeÊa. “KomunistiËki” ekonomski dono-
sioci planova su bezbolno preobraæeni u neokonzerva-
tivne monetaristiËke donosioce planova. Za njih je, u
karakteristiËnoj pozitivistiËkoj maniri, “socijalizam”
predstavljao pogreπku u ekonomskom raËunu. Margi-
nalna korisnost Ëinila se modernijom od radne teorije
vrijednosti, a birokrati se radije povode za popular-
nom modom nego dizajneri.
• Ljudi iz KomunistiËke partije su zadræali svoju moÊ?
- Da, posebno u provinciji - u lokalnim vijeÊima, po-
liciji, ekonomskom æivotu, gospodarskim komorama,
te buræoaskim strankama. Jedna je od teπkoÊa moje
bivπe liberalne stranke da, poπto je potjecala od disi-
denata, nije privlaËila bivπe Ëlanove KomunistiËke par-
tije. Zbog toga je ostala bez takvih korijena u lokalnoj
administraciji, meu lokalnim πefovima, te lokalnim
klikama.
©to se tiËe ekonomije, Maarska je u osamdesetima
ne samo ovisila o vanjskim dugovima, veÊ i sudjelova-
la u dobro zaπtiÊenom træiπnom mehanizmu Comeco-
na (ruski voeno vijeÊe za uzajamnu ekonomsku po-
moÊ). Tako da su se Ëak i dosta nazadne tehnologije
i roba s niskim troπkovima proizvodnje mogli izvoziti u
Sovjetski Savez s njegovim ogromnim unutraπnjim træ-
iπtem. To je zadræavalo staru preraivaËku industriju,
te u isto vrijeme privlaËilo ulaganja putem zapadnih
zajmova, pa je træiπte u Sovjetskom Savezu zajedno sa
stranim investicijama stvaralo prednosti. Træiπte je pos-
tojalo za ostale “staljinistiËke zemlje”, no bez zajmo-
va.
Jedan od razloga zbog kojega se reæim svugdje ras-
pao bio je taj πto KomunistiËka partija nije mogla pre-
æivjeti bez svoje ideologije i svojeg osjeÊaja identiteta.
Ma koliko god da je ona bila instrument moÊi i kon-
trole, svejedno je bila ovisna o dobrovoljnoj predanos-
ti Ëlanova, a partija je nastojala Ëlanove ideoloπki kas-
trirati. Marksizam je za njih bio neugodan, jer ako se
pusti da se marksizam razvija, on stvara pobune. Zbog
toga su neutralizirali marksistiËka istraæivanja i razmiπ-
ljanja na razliËite naËine - u Maarskoj putem Webe -
rovskih “modernizirajuÊih teorija” i nekontroliranog
esteticizma, a u Poljskoj i Rumunjskoj putem naciona-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 22
22
lizma. Do osamdesetih godina marksizam je kao po-
gled na svijet sigurno bio u manjini, ograniËen na sta-
re drugove koji nisu imali nikakvu ulogu u socijalizaci-
ji mlaih partijskih kadrova. »lanovi onih socijalistiËkih
partija u IstoËnoj Europi koje su nastale iz starih dræ-
avnih partija koji se nalaze u svojim Ëetrdesetim ili pe-
desetim godinama nisu u svojemu æivotu nikada pro-
Ëitali marksistiËku knjigu. Svugdje u IstoËnoj Europi,
ukljuËujuÊi naravno i Sovjetski Savez, partija je izgubi-
la svoju ideoloπku jezgru.
Bez nje je funkcionirala neko vrijeme, u potpunosti
prazna, zasnivajuÊi se na svojemu vlastitom opravda-
vanju; no pala je na prvom ozbiljnom izazovu, i to jed-
nome priliËno banalnome, koji je potjecao od liberala,
boraca za ljudska prava i “demokratskih nacionalista”.
Tada nisu imali πto reÊi. Njihov je stav bio: ‘mi æelimo
isto πto i vi (a to je liberalni kapitalizam), no neπto spo-
rije’.
• Oni su izrazito nasilno prekinuli demonstracije koje
su se odræale 16. lipnja 1988. na godiπnjicu smrti
Imre Nagya (i pretukli Vas pred TV kamerama), no
samo dvanaest mjeseci kasnije su se uruπili, kada je
velik broj istoËnih Nijemaca prolazio kroz Maarsku
kako bi putem austrijske granice preπli na Zapad.
- Zaustaviti istoËne Nijemce bi znaËilo masovnu upo-
trebu sile, a to nisu mogli uËiniti. U cjelini gledano,
promjene u IstoËnoj Europi su protekle bez prolijeva-
nja krvi, uz neke iznimke kao πto je Rumunjska. Nitko
nije æelio pucati i nije bilo nikoga iz “starih komunistiË-
kih partija” tko bi ærtvovao svoj æivot. Nitko nije po-
maknuo ni malim prstom u obranu sistema, na kraju
krajeva stvorenog Oktobarskom revolucijom. Nije pos-
tojalo prave motivacije za otpor promjeni. ©to je mo-
gao biti raison d’être za vladajuÊe “komunistiËke” par-
tije? Razlika izmeu monetariziranog i potræiπtenog i
obiËnog kapitalizma je infitezimalna. Mogli su izabra-
ti kineski put (divljaËki kapitalizam plus jednopartijski
sistem) no za to im je nedostajala ekonomska autarki-
ja i istinski revolucionarni korijeni kineske KomunistiË-
ke partije. Temeljna pokretna sila u IstoËnoj Europi je
bila, priliËno jednostavno, Zapad. Lideri “komunistiË-
kih” partija jednostavno nisu imali niπta za reÊi i non-
πalantno su se pretvorili u “socijalno-liberalne” parla-
mentarce koji su sami sebi bitni. Od drugih se strana-
ka razlikuju samo po proπlosti svojih Ëlanova, a ne
zbog njihove sadaπnjosti. PolitiËki programi i manifes-
ti tih bivπih “komunistiËkih” partija ne razlikuju se od
onih koje imaju ostali.
SjeÊam se da sam 1989. bio izabran u stari parla-
ment putem izvanrednih izbora kao prvi i jedini pri-
padnik opozicije, i imao sam govor u kojem sam “ko-
munistiËkog” premijera u lice nazvao laæljivcem, i to je
bilo uæivo emitirano na televiziji. To je bilo prvi puta da
je netko javno izrekao neku sliËnu stvar u proteklih 40
godina i to je izazvalo ogroman niz snaænih emocija.
No, tada je generalni sekretar partije doπetao do me-
ne u hodniku, predstavio se (prije toga se, naravno,
nismo sreli), te mi na moje veliko iznanaenje rekao
da sam apsolutno u pravu. Ova je pukotina postala
vidljiva.
Obljetnice
»ak je i fasada poËela podrhtavati. Broj 1 je optuæi-
vao broj 2 kao neprijatelja naroda...
• Recite mi neπto o Maarskoj danas.
- Dok su se industrija i poljoprivreda uruπavale, vlada-
juÊe politiËke snage su konstatirale kako Êe pretvoriti
Maarsku u svjetski centar financijskih usluga. To je bi-
la glupost. Nakon potpunog kolapsa u ranim devede-
setima dogodila su se neka vanjska ulaganja i uslijed πi-
roko dostupne jeftine radne snage tu i tamo je dolazi-
lo do neke izgradnje. No, kupnje su se uglavnom do-
gaale zbog likvidacije konkurencije i ËiπÊenja robnog
træiπta za multinacionalne korporacije. Meutim, kako
su radnici gubili poslove, ova su se robna træiπta prirod-
no naπla na tankom ledu. Do sada se veÊ multinacio-
nalne korporacije pakiraju i spremaju na odlazak. U cje-
lini gledano, dræava se i dalje pokuπavala nekako pobri-
nuti za rastuÊi broj ljudi koji je ostao bez ikakvih resur-
sa. Imamo puno viπe penzionera nego zaposlenih s pu-
nim radnim vremenom u privatnom sektoru. Æivotni
standard je potonuo, radni sati su postali duæi za one
koji su joπ zaposleni, a nezaposlenost je svugdje, s ola-
kπicama za nezaposlene za samo πest mjeseci. Mnogi
ljudi postaju gladni, a na to nisu navikli. Tokom sedam-
desetih i osamdesetih Maarska je bila prosperitetna u
odnosu na ostatak regije, posebno tokom sedamdese-
tih, kada je æivotni standard rastao. Sve je ovo u kolap-
su. Ono πto ovdje odreuje politiËke konflikte je oËaj-
niËka borba za dræavne resurse koji se smanjuju. To je
borba izmeu srednje klase i ostalih. To je baza eks-
tremne desnice. Nema dovoljno za sve. Postoji oËajniË-
ki grabeæ za socijalnom pomoÊi, olakπicama za stano-
ve socijalnih sluËajeva, europskim fondovima itd. U is-
to vrijeme politika “socijalistiËke” vlade koja se sastoji
u rezovima, joπ viπe rezova, te joπ neπto rezova, suprot-
stavlja srednju klasu “modernizatorima” koje predstav-
lja multinacionalni kapital, te stoga “stranci”. Opozici-
ja neoliberalnoj globalizaciji uglavnom poprima nacio-
nalistiËke forme. U manje ili viπe demokratskoj zemlji
potrebno je objasniti ljudima kako i zaπto se usuuju
ne pruæiti te resurse onima koji ih trebaju. Odgovor se
sastoji u kriminaliziranju i rasiziranju konflikta -
priËanjem kako su svi ljudi koji trebaju socijalnu pomoÊ
rasno drugaËiji od nas, rasno inferiorni u sluËaju Roma
ili neodgovorni i lijeni paraziti ovisni o pomoÊi u sluËa-
ju bijelaca niskog socijalnog statusa. Odgovor je tada
izgraditi viπe zatvora, prikupiti viπe policije i dræati pro-
letarijat, prekarijat, i niæe radniËke klase na svom mjes-
tu kao inferiorne. PriliËno je izvanredno koliko je opÊi
odgovor na krizu, galopirajuÊu anomiju, te πireÊe siro-
maπtvo, anti-plebejski. Otvorena mrænja spram starih
umirovljenika, nezaposlenih, te primaoca socijalne po-
moÊi kao parazita uravnoteæena je s mrænjom prema
vladajuÊem poretku kapitala kao “stranom”. Zapadno
- liberalna kritika istoËno-europskog rasizma, ksenofo-
bije i neofaπizma shvaÊena je kao strateπki napad koje-
mu je cilj poraziti “nacionalni” otpor bezoËnom koz-
mopolitskom financijskom kapitalu, i “politiËke korekt-
nosti” koja uniπtava æivot. JaËanje desnice ne znaËi sa-
mo odvratne kvazi-faπistiËke tradicije koje ponovno oæ-
ivljavaju, veÊ je takoer i rezultat socijalnog kolapsa i
np 13 14/01/2010 18:53 Page 23
Obljetnice
dezintegracije. Desnica obeÊava red, socijalnu kohezi-
ju, te preæivljavanje srednje klase, posebno za mlade,
bijele, krπÊanske obitelji nacionalnih korijena.
Sve se ovo dogaa u vrijeme u kojemu je radniËka
klasa bez ikakvog politiËkog predstavnika, Ëak i bez
manjinskog ili avangardnog tipa reprezentacije koji
moæe biti od presudne vaænosti u sluËaju konflikta. Ne
postoji Ëak ni simboliËno predstavniπtvo poput Laburis-
tiËke partije ili manjinskog radikalnog predstavniπtva
poput vas u Socialist Workers Party. Ovdje je radniËka
klasa tiha. Ona je uspavani div. To je jedina klasa u Is-
toËnoj Europi koja Ëeka, koja ne radi niπta, koja politiË-
ki ne postoji. Oni se ne pridruæuju ekstremnoj desnici u
njezinoj srËanoj borbi protiv niæih slojeva, a ne pridruæ-
uju se ni socijalistiËkoj ili socijaldemokratskoj opoziciji
buduÊi da ne postoji. Sindikati su do sræi uplaπeni mo-
guÊnosti gubitka svojih privilegija i svojih uobiËajenih
dogovorenih pozicija. Ne znam koliko Êe dugo stvari
ostati ovakve. U ovome trenutku jedina vidljiva borba
je ona srednje klase protiv niæih slojeva i protiv krize,
koja se smatra stranom zavjerom - neπto πto nam je
nametnuto od strane Zapada, od strane plutokrat-
skog, kozmopolitskog, protumaarskog, protupolj-
skog poretka. S jedne strane u ovome trenutku na
vlasti imamo neokonzervativne stranke - koje predstav-
ljaju globalno kapitalistiËko krilo dominantnih snaga, a
s druge strane “nacionalno konzervativnu” desnicu ko-
ja simboliËno predstavlja interese srednje klase, ne de-
klarirajuÊi se takvom. Tenzija je ogromna, prava politiË-
ka odreenja nisu predstavljana javnom mnijenju. To je
ono za πto se nekolicina nas bori, stoga je to je teπka
borba koja u ovome trenutku znaËi samo pitanje pro-
pagande i edukacije. Mogli bi doÊi do cilja, ali tada bi
moglo biti prekasno.
• Oko sebe imate malu grupu ljudi i ukljuËeni ste
u izborni proces.
- Postoji neformalna grupa intelektualaca na ljevici ko-
ja nastoji pomoÊi sindikatima u njihovom poslu - radeÊi
besplatno kao sluæba za odnose s javnoπÊu i ËineÊi ih
prihvatljivijima za druπtveni mainstream, gdje su stig-
matizirani. Oni se smatraju ljudima koji organiziraju pro-
slave za Prvi maj s balonima, kobasicama i pivom. Pre-
ma njima se odnose s prezirom. Ljudi iz te populacije ne
taje svoj potpun prezir prema onima koji obavljaju fiziË-
ki rad; Ëak i publikacije takozvanog lijevog centra otvo-
reno ismijavaju ljude koji imaju prljave ruke. Stanje je
sliËno kao tokom dvadesetih godina proπlog stoljeÊa:
antidemokratsko i antiradniËko, te æestoko antikomu-
nistiËko, u odsutstvu bilo kakve organizirane socijalistiË-
ke ljevice, tako da mi ne kaæemo da ne volimo nejedna-
kost samo u principu. Odlazimo do æeljezniËkih radnika
i metalskih radnika i pokuπavamo pomoÊi, razgovarati s
njima i uËiti. Ja nisam formirao ovu novu izbornu gru-
paciju. Od strane vodstva jedne malene ortodoksne
grupe sljednice KomunistiËke partije zajedno sa zeleni-
ma i feministicama upitan sam da li bih æelio biti na Ëe-
lu njihove liste kandidata u Europskim izborima. Dugo
sam oklijevao. Za mene kao beskompromisnog borca
protiv bivπeg reæima bilo je teπko pridruæiti se njegovim
nasljednicima, ma kako oni poπteni i nevini bili.Oni nisu
23
imali vlast - πef ove stranke je mladi inæenjer koji je imao
dvadeset godina kada se sistem uruπio. Na kraju sam
pristao. U meuvremenu su nam se pridruæile ostale
grupe - maarski Attac, ljeviËarske grupe “civilnog dru-
πtva”, a imamo i neku malenu suzdræanu podrπku sindi-
kata. Pokrenuli smo skromnu kampanju bez ikakvih
oËekivanja; meutim, privlaËimo odreenu pozornost.
Moæemo natjerati ljude da sjednu i sluπaju, a tada moæ-
da i da uzmu naπu literaturu i pokrenu neπto.
Dakle, nalazimo se na samom poËetku bilo kakvog li-
jevog, socijalistiËkog, marksistiËkog organiziranja, ali
smo barem poËeli. To je polagana i teπka borba, i viπe
nego ikada sam uvjeren da je apsolutno nuæna. Posto-
ji oπtra kaotiËna klasna borba. Tu su buræoazija i sred-
nja klasa, multinacionalni kapital i domaÊa srednja kla-
sa; s razliËitim, ali djelomiËno podudarnim interesima,
napadaju proletarijat i niæe slojeve. Ne postoji odgovor
- no trebalo bi biti odgovora. Takoer bi bilo u intere-
su nekih pripadnika srednje klase stvoriti savezniπtvo s
novim proleterskim snagama kao u stara vremena,
ako ne æele neki oblik autoritarne nacionalistiËke polu-
diktature. Ljudi Êe ovo shvatiti, no bojim se da bi tada
moglo biti prekasno. Jer, sada nam prijeti savez izme-
u konzervativaca i ekstremne desnice, u kojem Êe dik-
tat globalnog kapitala biti prihvaÊen uz prekrivanje na-
cionalistiËkim sloganima, uz rasiziranje i kriminalizira-
nje radniËkog otpora. Moæe se vidjeti kako ovaj buræ-
oaski establiπment pokuπava izgurati sve za koje se Ëi-
ni da se ne uklapaju. Gej i lezbijski klubovi i æenske gru-
pe su napadani, spaljeni u plamenu - jednako kao i oni
romski. Postoje usko i Ëvrsto organizirane neo-nacistiË-
ke teroristiËke organizacije koje su veÊ ubile nekoliko
Roma, te pokuπale ubiti nekoliko socijalistiËkih i liberal-
nih politiËara. “Nacionalno konzervativni” politiËari u
cjelini nisu voljni da osude takve dogaaje. Maarska
ima jedine nacionalsocijalistiËke dnevne novine i nacio-
nalsocijalistiËku TV postaju u Europi, moæda i na svije-
tu. Na stotine otvoreno antisemitskih komentara se
dnevno posta na web-stranicama mainstream novina
lijevog centra, da ne govorimo o ostalim izvorima. Au-
toritarna reforma obrazovanja se provodi koriπtenjem
tjelesnog kaænjavanja djece - πto je bilo zabranjeno na-
kon 1945. Postoje zahtjevi za ponovnom uspostavom
zloglasne æandarmerije, Ëiji su æar i okrutnost prilikom
deportiranja Æidova u 1944. iznenadili Ëak i Eichman-
na. Plaπljivim anti-segregacijskim mjerama u πkolama
se buËno suprotstavljalo i odbilo ih se od strane lokal-
ne vlasti. Djeca “tamne boje koæe” imaju svoje vlastite
bijedne “obrazovne” institucije. Moderna umjetnost se
ismijava na naËin koji se nije dogodio joπ od tridesetih
godina proπlog stoljeÊa. Kultura i modernistiËko naslje-
e ponovno se predstavljaju kao degenerirani i avol-
ski. Na sve se ove stvari gleda kao da imaju potencijal
pobune. Izbacuju se svi reakcionarni kliπeji. Reakcija uËi
stanovnike IstoËne Europe kako su ove borbe poveza-
ne. Svoje lekcije uËimo na teæak naËin. Ne treba nam
govoriti kako socijalisti, feministi, gej i lezbijski aktivis-
ti, borci za prava manjina i sindikalisti trebaju biti sku-
pa, buduÊi da smo svi neprestano napadani od istog
neprijatelja.
Preveo Petar PavloviÊ
np 13 14/01/2010 18:53 Page 24
24
Butmirski (ne)sporazum
dr. sc. Goran MarkoviÊ
redstavnicima tzv. meunarodne zajednice je bi-
P lo jako stalo da organizuju susrete sa voama po-
litiËkih stranaka u Butmiru. U tome su i uspjeli. Ali
samo u tome. Doπli su, vidjeli se, porazgovarali i raziπ-
li se. Reklo bi se da nisu postigli mnogo. To, naravno,
nije taËno. Uspjeli su podiÊi temperaturu i joπ jednom
uvjeriti graane da se nacionalne politiËke elite ne mo-
gu ni o Ëemu sporazumjeti. A to je vrlo vaæna poruka,
pogotovo u vrijeme kad se stalno raspravlja o potrebi
ostanka OHR-a kraÊe ili duæe vrijeme.
Nema mjesta teorijama zavjere, to je potpuno jasno.
Takvo πto bi, na koncu, bilo sasvim neozbiljno. I pored
toga, postavlja se ozbiljno pitanje: zaπto je butmirski
sastanak zakazivan na onakav naËin? ©ta se njime æe-
ljelo postiÊi? Da li je zaista cilj bio dokazati da Bosna i
Hercegovina ne moæe funkcionisati samostalno?
©ta hoÊe stranci?
Ideja je zaista plemenita - treba skupiti domaÊe lide-
re za pregovaraËki sto i pomoÊi im da se dogovore.
Ako je to i bila ideja, sprovedena je krajnje nevjeπto,
πto nije svojstveno zapadnoj diplomatiji. Svima je jas-
no da nacionalni lideri joπ uvijek insistiraju na svojim
maksimalistiËkim ciljevima i da ne mogu postiÊi kon-
senzus o temeljnoj ustavnoj reformi. Ne samo da je
sporna politiËko-teritorijalna organizacija Bosne i Her-
cegovine, o kojoj se Ëesto govori sa oËigledno nereal-
nih pozicija, nego se nacionalne politiËke elite ne mo-
gu sporazumjeti ni o strukturi i naËinu odluËivanja po-
jedinih politiËkih institucija, a pogotovo o obimu nad-
leænosti dræave.
Druga vaæna Ëinjenica je da se opπti izbori odræavaju u
oktobru 2010. godine. Svaka ozbiljnija rasprava o ustav-
noj reformi danas predstavlja uvod u izbornu kampanju.
Stoga je potpuno nerealno oËekivati da Êe razgovori na-
cionalnih lidera dati bilo kakve rezultate. Ako iπta moæe
uticati na njihov rejting, to je zauzimanje πto tvreg sta-
va u ovim razgovorima, kako bi se pred biraËima poka-
zali kao beskompromisni zaπtitnici nacionalnog ili dræav-
nog interesa. BuduÊi da su nacionalne politiËke elite iz-
gubile najveÊi dio svog legitimiteta, mogu pokuπati da
ga obnove samo insistiranjem na tvrdim nacionalistiËkim
ili dræavotvornim frazama. Svako popuπtanje se tumaËi
kao znak slabosti ili Ëak izdaje. ©ta se moæe postiÊi u tak-
vim okolnostima? Objektivno, vrlo malo.
Zaπto je onda organizovan butmirski samit? Stranci-
ma sigurno nije stalo do toga da na takvim samitima
pokazuju kako njihov projekat ne funkcioniπe. Joπ ma-
nje im je stalo da pokaæu kako su oni sami nesposob-
ni da zavedu red u Bosni i Hercegovini. Ali, ima tu neπ-
to drugo. Ako ga zavedu, a pogotovo ako su ga veÊ
Bosanski lonac
zaveli, onda viπe nema potrebe za armijom evropske
birokratije u Bosni i Hercegovini. Moæda je butmirski
samit predstavljao pokuπaj evropske birokratije da se-
bi kupi joπ malo vremena i privilegija ostankom u Bos-
ni i Hercegovini. A moæda se radilo o neËem sasvim
drugom - lobiranju?
©ta hoÊe “naπi“?
Nije lako odgonetnuti namjere i poteze stranaca na-
ma koji smo daleko od Brisela. Jedno je ipak jasno -
kad bi se domaÊe politiËke elite mogle sporazumjeti,
stranci bi imali znatno manji manevarski prostor, a
OHR bi, htio-ne htio, bio na izdisaju. Ove elite stalno
istiËu kako Bosna i Hercegovina ne moæe funkcionisa-
ti ili kako ovakva Bosna i Hercegovina ne moæe funk-
cionisati. Iz toga se izvode razliËiti politiËki ciljevi: pos-
tojeÊi ustavni sistem treba temeljito izmijeniti, odnos-
no konstitutivnim narodima treba dopustiti da iskoris-
te pravo na samoopredjeljenje i referendumski se iz-
jasne o otcjepljenju. Obje ideje ne samo da su nereal-
ne nego i opasne. Niti Ustav Bosne i Hercegovine do-
puπta otcjepljenje jednog od entiteta, niti bi to meu-
narodna zajednica priznala. Osim toga, takav pokuπaj
bi nesumnjivo doveo do usijanja politiËke sukobe u
zemlji, poπto najmanje jedna strana insistira na op-
stanku Bosne i Hercegovine kao dræave.
S druge strane, ni temeljna revizija ustavnog siste-
ma nije moguÊa jer o njoj nema saglasnosti nacional-
nih politiËkih elita. MoguÊe su samo manje izmjene
pojedinih ustavnih rjeπenja. Nema sumnje da ustavni
sistem Bosne i Hercegovine pati od krupnih nedosta-
taka - dræavna organizacija je komplikovana, a graa-
ni su diskriminisani ne samo u praksi nego i prema
vaæeÊim ustavnim rjeπenjima. Sve to zahtijeva usvaja-
nje novog ustava. Za to, meutim, nema ni osnovnih
pretpostavki. Nov ustav bi morao znaËiti nov ustavni
sistem, a ne samo nov ustavni tekst u kome bi bio iz-
raæen postojeÊi sistem. ZapoËinjanje procesa pisanja
novog ustava bi, zapravo, znaËilo stvaranje novog us-
tavnog sistema, a o tome kako on treba da izgleda
nema ni minimalnog konsenzusa. Stoga nije jasno ko
bi i kako napisao i usvojio novi ustav, makar bilo van
svake sumnje da je on poæeljan.
Bosna i Hercegovina nije jedina dræava Ëija istorija
oteæava izgradnju funkcionalne dræave. Ona nije jedi-
na dræava Ëije heterogeno druπtvo, izdijeljeno po viπe
osnova, oteæava kompromis o ustavu. Svaka na svoj
naËin, i neke druge dræave, poput ©vajcarske i Belgije,
su prolazile kroz brojne sukobe prije nego πto su izgra-
dile stabilno druπtvo i efikasnu dræavu. Viπenacional-
nost bosanskohercegovaËkog druπtva nije smetnja
np 13 14/01/2010 18:53 Page 25
Bosanski lonac
njegovom veÊem integrisanju, kao πto nije smetnja iz-
gradnji funkcionalne federalne dræave. Smetnju
predstavljaju nacionalne politiËke elite koje druπtvo
optereÊuju πtetnim ideologijama nacionalizma. Bosna
i Hercegovina moæe funkcionisati efikasno, ali je po-
trebno da bude ispunjen jedan preduslov - da se oslo-
bodi balasta nacionalne iskljuËivosti.
Da je to istina, najbolje pokazuju butmirski susreti.
Na njima se joπ jednom ispoljila uskogrudost i maksi-
malizam nacionalnih politiËkih elita. Nema sumnje da
je i nacionalnim liderima jasno da su promjene nuæne,
makar one bile relativno sitne. Status quo traje suviπe
dugo da bi se mogao tolerisati. S druge strane, nacio-
nalnim liderima je jasno i da su krupne ustavne pro-
mjene nemoguÊe. Ako neki od njih insistiraju na oËu-
vanju postojeÊeg stanja, dok drugi æele nov ustav, to
je viπe nastup usmjeren ka svojim biraËima, nego oz-
biljno promiπljanje moguÊeg i poæeljnog. Bosna i Her-
cegovina, njeni narodi i graani su i dalje taoci nacio-
nalizma, odnosno grupnih interesa nacionalnih politiË-
kih elita koje se grËevito bore za preraspodjelu sve os-
kudnijih glasova svojih etniËkih biraËkih tijela.
©ta je ponueno?
Amandmani na Ustav Bosne i Hercegovine koji su
trenutno u opticaju ne predstavljaju radikalnu novinu
u odnosu na Ëuveni aprilski paket, koji nije usvojen u
aprilu 2006. godine zato πto su u PredstavniËkom do-
mu nedostajala dva glasa za dvotreÊinsku veÊinu.
Amandmani ne predviaju bitniju preraspodjelu nad-
leænosti izmeu dræave i entiteta. U Ustav se kao nad-
leænost dræave unose odbrana i obavjeπtajni poslovi,
πto je veÊ preπlo u njenu nadleænost i bez ovih amand-
mana. Takoe se predviaju podijeljene nadleænosti
dræave i entiteta: unutraπnja bezbjednost, izborni pro-
ces, oporezivanje, pravosue, lokalna samouprava,
poljoprivreda, nauka i tehnologija, æivotna sredina. Sa
izuzetkom ove prve, sve ostale podijeljene nadleænos-
ti su bile predviene aprilskim paketom. Novina se jav-
lja u pogledu dodatnih nadleænosti. Ono Ëega nema u
sadaπnjem ustavnom tekstu, a πto je bilo predloæeno i
aprilskim paketom, je moguÊnost da nadleænosti koje
su sa entiteta prenesene na dræavu budu vraÊene en-
titetima ako se s tim saglase dræava i entiteti.
Ovim amandmanima se predlaæu izmjene u sastavu,
naËinu izbora i odluËivanja Doma naroda Parlamentar-
ne skupπtine Bosne i Hercegovine. Umjesto 15, u nje-
gov sastav bi se birao 21 delegat, od toga dvije treÊine
iz Federacije Bosne i Hercegovine a jedna treÊina iz Re-
publike Srpske. BuduÊi se da se ne bi, kao dosad, iz Fe-
deracije birali samo Boπnjaci i Hrvati, a iz Republike Srp-
25
ske samo Srbi, bila bi otklonjena jedna od najteæih dis-
kriminacija koju Ustav predvia. Osim toga, predlaæe se
da svaki konstitutivni narod ima najmanje πest delega-
ta u Domu naroda, πto teoretski otvara moguÊnost da
u ovaj dom budu birani i delegati nacionalnih manjina i
nacionalno neopredijeljenih (“Ostali“). PredstavniËki
dom, kao predstavniπtvo graana, bi imao 87 poslani-
ka umjesto sadaπnja 42, s tim πto bi najmanje tri mjes-
ta bila garantovana Ëlanovima koji ne pripadaju konsti-
tutivnim narodima. Takvo rjeπenje ne postoji u sadaπ-
njem ustavu, ali ga je predviao aprilski paket.
Domovi Parlamentarne skupπtine bi i dalje bili ravno-
pravni u vrπenju zakonodavne funkcije, a entitetsko
glasanje, koje je bilo jedan od razloga zbog kojih nije
usvojen aprilski paket, bi opstalo. PredstavniËki dom
bi ipak imao veÊe nadleænosti od Doma naroda, jer bi
samo on birao predsjednika Savjeta ministara i pot-
vrivao listu ostalih ministara, usvajao budæet, kontro-
lisao rad Savjeta ministara i odluËivao o sredstvima po-
trebnim za rad institucija Bosne i Hercegovine. Time bi
se naruπila dosadaπnja ravnopravnost domova u vrπe-
nju funkcija Parlamentarne skupπtine, koja je, sa izu-
zetkom potvrde imenovanja predsjedavajuÊeg Savjeta
ministara, bila potpuna.
Umjesto neposredno biranog kolektivnog Predsjed-
niπtva, Bosna i Hercegovina bi imala posredno biranog
predsjednika i dva potpredsjednika koji bi zajedno Ëi-
nili Predsjedniπtvo. Oni bi pripadali razliËitim konstitu-
tivnim narodima. Iako amandman ne kaæe da bi Ëla-
novi Predsjedniπtva morali biti iz reda konstitutivnih
naroda, iz naËina njihovog izbora je oËigledno da bi to
bio sluËaj. Time se diskriminacija prema nacionalnim
manjinama i nacionalno neopredijeljenim samo for-
malno uklanja, dok u stvarnosti ostaje. Za Ëlana Pred-
sjedniπtva bi mogao biti biran poslanik PredstavniËkog
doma, a izbor bi se vrπio tako πto bi delegati u Domu
naroda birali po jednog kandidata, a onda bi listu od
tri tako odreena kandidata morao potvrditi Predstav-
niËki dom. Predsjednik Predsjedniπtva je istovremeno
predsjednik Bosne i Hercegovine, s tim πto bi Ëlanovi
Predsjedniπtva, ako tako predvidi zakon, mogli da se
rotiraju na toj funkciji.
Butmirski paket predvia drugaËije nadleænosti i na-
Ëin odluËivanja πefa dræave u odnosu na vaæeÊa rjeπe-
nja i aprilski paket. Ustav Bosne i Hercegovine pred-
via da Ëlanovi Predsjedniπtva kao kolegijalni organ po
pravilu odluËuju konsenzusom o svim pitanjima iz
nadleænosti Predsjedniπtva, uz moguÊnost odluËivanja
veÊinom glasova, pri Ëemu Ëlanu Predsjedniπtva koji je
ostao u manjini pripada pravo veta. Aprilski paket je
predviao da predsjednik Bosne i Hercegovine o veÊi-
ni pitanja odluËuje samostalno, a da sa potpredsjedni-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 26
26
cima odluËuje o odbrani, imenovanju sudija Ustavnog
suda i Upravnog odbora Centralne banke. Butmirski
paket predvia donekle drugaËija rjeπenja. Predsjed-
nik i potpredsjednici, kao Predsjedniπtvo, konsenzu-
som odluËuju o: kontroli oruæanih snaga i komando-
vanju oruæanim snagama; imenovanju kandidata za
predsjednika Savjeta ministara; imenovanju Ëlanova
Upravnog odbora Centralne banke; dodjeli odlikova-
nja; uz sapotpis premijera, o pomilovanjima. Predsjed-
nik, kako vidimo, nije primus inter pares. Njemu pripa-
da pravo suspenzivnog veta, jer bi u roku od sedam
dana nakon usvajanja zakona u Parlamentarnoj skup-
πtini Bosne i Hercegovine imao pravo da od nje zahti-
jeva ponovnu raspravu i izjaπnjavanje o tom zakonu.
Butmirski paket predvia da Êe izvrπnu vlast u Bosni
i Hercegovini vrπiti Savjet ministara, Ëijeg predsjednika
PredstavniËkom domu Parlamentarne skupπtine pred-
laæe Predsjedniπtvo. PredstavniËki dom potvruje listu
ministara koju mu podnosi izabrani predsjednik Savje-
ta ministara. Za razliku od vaæeÊeg ustavnog teksta,
nadleænosti Savjeta ministara bi bile taksativno utvre-
ne Ustavom. One bi bile veÊe od nadleænosti koje mu
sada pripadaju. Savjet ministara bi vodio spoljnu poli-
tiku, πto je sada u nadleænosti Predsjedniπtva. Predla-
gao bi budæet, πto prema vaæeÊem tekstu moæe da Ëi-
ni samo nakon πto mu Predsjedniπtvo proslijedi usa-
glaπeni nacrt budæeta. On bi imao pravo zakonodav-
ne inicijative, a u njegovoj nadleænosti bi bilo izvrπava-
nje akata Parlamentarne skupπtine.
Amandmanima se predviaju Sud, Tuæilaπtvo, Dræ-
avna agencija za istrage i zaπtitu i sudsko i tuæilaËko
vijeÊe kao ustavne kategorije, a to su institucije koje
veÊ postoje u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine,
na temelju odluka visokog predstavnika i zakona usvo-
jenih u Parlamentarnoj skupπtini.
U Ëemu je problem?
Odgovor je jednostavan - u dnevno-politiËkim mani-
pulacijama i politiËkom maksimalizmu. Kako se vidi iz
predloæenog, ustavne promjene ne bi vodile radikal-
noj reviziji ustavnog sistema. One ne vode drastiËnom
poveÊanju obima nadleænosti dræave. NajveÊim dije-
lom, uz nekoliko izuzetaka, se ograniËavaju na unoπe-
nje na listu nadleænosti dræave onih pitanja koja su veÊ
prenesena u njenu nadleænost u prethodnom periodu.
To pitanje je za pojedine nacionalne politiËke elite
sporno iz razliËitih razloga. Srpska politiËka elita naËel-
no ne bi imala razloga da se protivi ovakvom ustav-
nom normiranju veÊ prenesenih nadleænosti, jer ih je
ona veÊ izgubila. Ako se, meutim, ima u vidu njeno
zalaganje za povrat svih ili dijela prenesenih nadleæ-
nosti entitetima, jasno je da njihovo ustavno normira-
nje njoj ne odgovara, jer bi kasnije bilo praktiËno ne-
moguÊe mijenjati Ustav u smislu povrata tih nadleæ-
nosti. BoπnjaËka politiËka elita u cjelini, bez obzira na
bliæu partijsku pripadnost, nije zadovoljna ovako
skromnim prenosom nadleænosti sa entiteta na dræa-
vu, pa se dijeli u dvije velike grupe. Jedan njen dio je
pragmatiËan i spreman je prihvatiti ponuene amand-
mane, dok bi drugi, okupljen u Stranci za Bosnu i Her-
Bosanski lonac
cegovinu, bio zadovoljan samo radikalnijim poveÊa-
njem nadleænosti dræave.
Butmirski paket, kao i aprilski prije njega, predvia i
moguÊnost povrata entitetima nadleænosti koje su veÊ
prenesene na dræavu, pod uslovom da se s tim sagla-
se i dræava i entiteti, πto je praktiËno nemoguÊe, ali
ipak predstavlja nekakav kompromis - boπnjaËka elita
se uzda u praktiËnu nemoguÊnost da do toga doe,
dok srpska æeli oËuvati barem teorijsku moguÊnost da
se to dogodi.
Radikalna promjena ili zadræavanje postojeÊe politiË-
ko-teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine je ta-
koe sporno pitanje. Dok srpska politiËka elita uporno
nastoji da oËuva Republiku Srpsku sa nepromijenjenim
ustavnim poloæajem, hrvatska politiËka elita æeli takvu
promjenu teritorijalne organizacije koja bi ukljuËivala
najmanje tri federalne jedinice, pri Ëemu bi jedna, ma-
da se to nigdje ne govori izriËito, imala hrvatsku veÊi-
nu. BoπnjaËka politiËka elita se zalaæe za ukidanje en-
titeta i regionalizaciju Bosne i Hercegovine. Postojanje
ovako razliËitih ciljeva je samo po sebi problem za
funkcionisanje dræave i ustavne reforme, tim viπe πto
se na radikalnoj politiËko-teritorijalnoj reorganizaciji in-
sistira u trenutku kad za to ne postoji ni minimum
konsenzusa. S druge strane, oËigledno je da ni posto-
jeÊa politiËko-teritorijalna organizacija ne moæe opsta-
ti sa nepromijenjenim ustavnim i politiËkim sadræajem.
Stoga treba traæiti kompromisno rjeπenje. Ono bi se
moglo ogledati u sljedeÊem - bila bi zadræana postoje-
Êa dvoentitetska struktura Bosne i Hercegovine, uz
dosljedniju primjenu principa konstitutivnosti naroda
na entitetskom nivou, Ëime bi stepen ravnopravnosti
tri naroda na nivou entiteta bio veÊi. Moglo bi se raz-
misliti i o smanjivanju broja kantona u Federaciji BiH -
na primjer na dva, jedan sa boπnjaËkom i jedan sa hr-
vatskom veÊinom, uz primjenu principa konstitutiv-
nosti naroda u veÊoj mjeri nego dosad.
Koliko su pozicije nacionalnih politiËkih elita o ustav-
noj reformi udaljene, vidi se iz joπ jedne Ëinjenice - boπ-
njaËke i hrvatske politiËke stranke su ponudile svoj na-
crte novog ustava Bosne i Hercegovine, dok to srpske
nisu uËinile. Razlog je jasan - prvi i drugi æele temeljnu
ustavnu transformaciju, dok treÊi ne æele da se mije-
njaju dejtonska rjeπenja. To πto boπnjaËka i hrvatska
elita piπu nacrte ustava ne znaËi da se njihova vienja
ustavnih reformi slaæu. Razlike su, zapravo, priliËno ve-
like. Dok hrvatska politiËka elita æeli federalnu dræavu
zasnovanu na etniËkom principu, boπnjaËka politiËka
elita æeli unitarnu dræavu zasnovanu na graanskom
principu.
Glavni uzroci nemoguÊnosti da se pronae zajedniË-
ki jezik leæe u prirodi nacionalnih ideologija, koje isklju-
Ëuju ideju zajedniËkog æivota viπe nacija na principu
ravnopravnosti, ideoloπko-politiËkoj (samo)obmani na-
cionalnih politiËkih elita da su jedini zaπtitnici interesa
nacije ili dræave, kao i njihovoj potrebi da radikalnom
nacionalistiËkom i/ili dræavotvornom retorikom poku-
πaju sprijeËiti sunovrat dobro poljuljanog legitimiteta.
Zbog toga, a ne zbog prirode bosanskohercegovaË-
kog druπtva, se teπko, a u izbornoj godini nikako,
moæe oËekivati manje trnovit put ka ustavnoj reformi.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 27
Bosanski lonac
Forumi otpora u Sarajevu
i Ljubljani
U Sarajevu je 12. i 13. septembra odræan prvi Forum
Resistance - Forum otpora u organizaciji niza druπtve-
nih organizacija iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Sr-
bije i Makedonije. Drugovi iz Hrvatske nisu mogli do-
Êi, ali su podræali ideju. Cilj odræavanja Foruma je bio
da se na jednom mjestu okupe pripadnici politiËkih i
nevladinih organizacija, kao i sindikata, raspravljaju o
razliËitim problemima s kojima se suoËavaju naπa dru-
πtva, razmjene iskustva o oblicima i sadræajima svoje
borbe i obrazuju zajedniËko koordinaciono tijelo.
U radu ovog skupa su sudjelovali Pokret “Dosta!“,
Pokret za socijalnu pravdu, Ëlanovi Saveza samostal-
nih sindikata Slovenije, RadniËko-komunistiËke partije
Bosne i Hercegovine, grupa Crveni kritiËar i Marks 21
iz Srbije, Nova iskra iz Makedonije, i druge politiËke i
nepolitiËke organizacije. Konferenciji su prisustvovali i
Nacrt Sarajevske rezolucije
Organizacije i sudionici “Forum Resistance“ odræanog u Sarajevu
12. i 13. IX. 2009. god. donose sljedeÊu rezoluciju:
I. »injenica je da se danas svijet nalazi na historijskoj prekretnici,
uslijed konaËnog raspada neoliberalnog ekonomskog, politiË-
kog, druπtvenog i kulturnog poretka. To iziskuje potrebu za
novim rjeπenjima kojim bi se prevaziπli problemi proizaπli iz op-
Êeg sunovrata u kojem se nalazi moderni svijet.
II. Teπko stanje na globalnoj sceni posebno i dodatno se reflekti-
ra na regionalnom i lokalnom nivou. To je posebno vidljivo na
prostorima Balkana, odnosno jugoistoËne Europe. Slom neoli-
beralnog poretka samo je dodatno pogorπao stanje u druπtve-
nim zajednicama i strukturama politiËke i ekonomske vlasti i
moÊi.
III. Pod formalnim plaπtom borbe za samoproglaπene nacionalne,
etniËke, religiozne, socijalne ciljeve i interese domaÊe oligarhij-
ske klike i elite veÊ duboko zaglibljene u blatu korupcije, nespo-
sobnosti, nevizionarstva, samozadovoljstva, se joπ uvijek odræ-
avaju na vlasti.
IV. Svojim djelovanjem te oligarhijske klike i elite zloupotrebljava-
ju i nacionalna i religijska osjeÊanja obiËnih ljudi kako bi se
odræali na vlasti i nastavili svoj anti-progresivni i anti-humanis-
tiËki projekt odræanja vlasti.
V. U zadnje dvije decenije te oligarhijske klike su pokazale da ust-
vari predstavljaju vladavinu najgorih (KAKISTOKRATIJA). »inje-
nica je da se kakistokratske elite uspijevaju odræati na pijedes-
talu moÊi zahvaljujuÊi i ponaπanju i uplivu stranih, vanbalkan-
skih elemenata. U prvom redu rijeË je o interesima multinacio-
nalnih institucija, kompanija i banaka i protektorskih uprava (u
BiH i Kosovu).
VI. Uzajamno djelovanje navedenih faktora dovelo je situaciju u
jugoistoËnoj Europi u slijepu ulicu. RadniËka klasa je obesprav-
ljena i sve se viπe svodi na zavisan poloæaj unutar sustava “bo-
æanstva“ neoliberalnog træiπta. ZnaËajan dio subjekata kritiË-
kog miπljenja i djelovanja je postao instrument vladajuÊe klase.
Intelektualizam se viπe ne cijeni i praktiËno se svodi samo na
27
delegati Poljske partije rada, francuske Nove antikapi-
talistiËke partije, grËke politiËke grupacije Spartakus
(Ëlanice 4. internacionale) i »etvrte internacionale.
UËesnici Foruma su raspravljali o graanskom aktiviz-
mu, demokratskim izazovima i novim politiËkim for-
macijama u Evropi. Na koncu je usvojena deklaracija,
koju ovdje objavljujemo.
Nastavak ovog foruma je drugi Forum otpora koji se
u Ljubljani odræao od 10. do 12. decembra. U trenutku
pisanja ovog teksta Forum joπ nije okonËan, ali naπi Ëi-
taoci mogu saznati o temama o kojima Êe se na njemu
raspravljati: spontani pokreti otpora protiv neoliberaliz-
ma u BiH i GrËkoj, borbe protiv neoliberalnog uniπtava-
nja i efekat na prirodno i socijalno okruæenje, studentski
i otpor mladih, buduÊnost organizovanja, i drugi.
Sead KapetanoviÊ
formu ili birokratsku sadræinu i suhoparne deklamacije. Obra-
zovni i znanstveni rad se nalazi u regresiji.
VII. Danaπnja kriza kapitalizma je poput krize iz 1929. godine vrlo
plodno tlo za nastajanje i rast ekstremnih πovinistiËkih, nacio-
nalsocijalistiËkih, faπistiËkih i fundamentalistiËkih pokreta.
VIII. Kao skupina odgovornih organizacija i pojedinaca “Forum Re-
sistance“, stoji na stajaliπtu potrebe za objedinjavanjem svih is-
tinski i nekompromitiranih progresivnih, demokratskih i ljevi-
Ëarskih pokreta u jedan zajedniËki front. Kreiranje “Forum Re-
sistance“ je prvi korak ka objedinjavanju tih snaga.
IX. “Forum Resistance“ predlaæe formiranje zajedniËkog bloka i
akcionog nastupa sa sindikalnim organizacijama, ali istovreme-
no se oπtro suprostavlja izigravanju interesa radniËke borbe.
“Forum Resistance“ se zalaæe za dostojne radne i æivotne uslo-
ve radnika i radnica.
X. “Forum Resistance“ svoju djelatnost usmjerava prema ostva-
rivanju ekoloπkih interesa.
XI. Potrebno je obogaÊivati postojeÊe i razvijati nove oblike parti-
cipativne demokratije, posebno u sferi ekonomije, kao i u dru-
gim oblastima druπtvenog æivota, Ëime radnici i graani ogra-
niËavaju moÊ buræoazije i politiËkih elita i uËe se da vrπe priti-
sak na njih u cilju praktiËne realizacije svojih legitimnih prava i
interesa. “Forum Resistance“ Êe raditi na razvoju klasne borbe,
aktivizma i solidarnosti radniËke klase. Potrebna je posebna
paænja kako bi se sprijeËilo koriπtenje participativne demokrati-
je protiv interesa radnih ljudi.
XII. “Forum Resistance“ osniva i “Koordinacioni Komitet za jugois-
toËnu Europu“ (“Coordination Committee of Forum Resistan-
ce for South-eastern and Eastern Europe” CCFR).
XIII. CCFR je otvoren za saradnju sa ljeviËarskim, progresivnim i de-
mokratskim organizacijama u jugoistoËnoj Europi i predstavlja-
Êe glavnu mreæu i krovnu organizaciju za navedene organiza-
cije i njihove aktivnosti.
XIV. “Forum Resistance“ konstatuje da na prostorima bivπe Jugo-
slavije ne postoji dovoljno snaæna lijeva partija koja zastupa
radniËke interese.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 28
28
PolitiËki
nudizam
crnogorskih
bogova
dr. sc. Filip KovaËeviÊ
K
ada je NiËeov Zaratustra imao trideset godina,
napustio je svoju kuÊu pored jezera i otiπao u
planine. Zaratustra je u planinama spoznao da je
Bog mrtav. Do koje bi spoznaje doπao Zaratustra da
se kojim sluËajem, umjesto meu njemaËke, zaputio
meu ove modre crnogorske planine u prvoj deceniji
21.vijeka? Jer, bogovi (istina, sa malim poËetnim slo-
vom - gramatiËka inferiornost koju oni nadoknauju
bukanjem) su u Crnoj Gori Ëesta pojava. U zadnjih
dvadeset godina samo se mnoæe. Moglo bi se reÊi, ko-
risteÊi omiljenu terminologiju premijera Mila –ukano -
viÊa, da meu bogovima vladaju “multiplikativni efek-
ti.“ U tome su crnogorski bogovi sliËni virusima svinj-
skog gripa (i nije im viruso-svinjsko samo to). Jer zna
se da su svinje svaπtojedi. A virusi paraziti. Kako dru-
gaËije nazvati svakodnevno i kontinuirano skandaloz-
no pustoπenje prirodne i kulturne baπtine Crne Gore?
»ije apetite pothranjuje divljanje “privatizacija“ i inte-
lektualno srozavanje mladih generacija? Jaz izmeu
najsiromaπnijeg i najbogatijeg u Crnoj Gori je za Gini-
sovu knjigu nacionalne sramote. Zapadne dræave su
odavno uhodale simbiozu. Znaju zapadne elite da ako
lipπe organizam-domaÊin, lipsaÊe i virus-parazit. Zato
su i izmislili koka-kolu, televizor i “ameriËki san.“ ©ap-
taËi sa strane na ovo upozoravaju i domaÊe crnogor-
ske vladaoce. Meutim, ne haju oni. Duboko su zaga-
zili u fantazije o svojoj grandioznosti da bi sada mogli
da prate racionalne savjete. Jer treba zadræati imidæ u
oËima svjetskog dæet-seta, tog druπtva sultana, trans-
nacionalnih prevaranata, holivudskih zvijezda, seksua-
lnih delikvenata i narkomana. A to koπta. I zato se vi-
rusna pohara πiri. Sa crnogorske obale i plaæa na rije-
ke i πume, sa juga na sjever, i to sve kompjuterski iscr-
tanim trasama “od boga danog“ autoputa Bar-Boljari.
Puta koji zavrπava kao i sve putanje, staze i bogaze
ove vlasti - u nedoiji. A i πto Êe bogovima putevi, kad
se oni i tako voze privatnim avionima i MUPovim heli-
kopterima? Ne za svoj raËun, naravno, jer ko je vidio
da bogovi koriste novac? Oni su mnogo suptilniji, i
mnogima dolaze u (ne)mirne snove. Zbog toga se na
javi toliko Êuti. A imalo bi da se priËa, odavde do Ba-
rija, pardon, do vjeËnosti, jer kome se na rame spusti
Gorski vijenac
“Avgustovski sluËaj nasilniπtva
podgoriËkog gradonaËelnika
Miomira Mugoπe, njegovog sina
Miljana i vozaËa Dragana RadonjiÊa
nad zamjenikom glavnog urednika
nezavisnog dnevnog lista Vijesti
Mihailom JovoviÊem i fotografom
Borisom PejoviÊem je najupeËatljivija
ilustracija osinosti crnogorskih
bogova i servilnosti crnogorskog
policijsko-bolniËko-tuæilaËkog
aparata
teπka tuæilaËka ruka italijanskog tuæioca –uzepea ©el-
”
zija, teπko da se vraÊa u rodni kraj.
Voljom bogova
Avgustovski sluËaj nasilniπtva podgoriËkog gradona-
Ëelnika Miomira Mugoπe, njegovog sina Miljana i vo-
zaËa Dragana RadonjiÊa nad zamjenikom glavnog
urednika nezavisnog dnevnog lista Vijesti Mihailom
JovoviÊem i fotografom Borisom PejoviÊem je najupe-
Ëatljivija ilustracija osinosti crnogorskih bogova i servil-
nosti crnogorskog policijsko-bolniËko-tuæilaËkog apa-
rata. Do incidenta je doπlo u noÊi 6. avgusta kada je
PejoviÊ fotografisao nepropisno parkirani gradonaËel-
nikov automobil. Tada su iz obliænjeg kafea istrËali
Mugoπa otac i sin i njihov vozaË i poËeli da ga vrije-
aju i maltretiraju. PejoviÊ je telefonirao svom πefu Jo-
voviÊu koji je ubrzo stigao na lice mjesta. Tada je, po
svoj prilici, zapoËeo i fiziËki obraËun u kojem je Jovo-
viÊu povrijeena bubna opna zbog Ëega je slijedeÊeg
dana hitno operisan. JovoviÊ je tvrdio da je u napadu
na njega od strane mlaeg Mugoπe koriπÊen i piπtolj
(koji je “ispario“ iz policijskog izvjeπtaja). Taj piπtolj ko-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 29
Gorski vijenac
ji se rastvara u vazduhu je, naime,
samo prvi element “bogovskog“
obrta ove more ljetne noÊi. Nai-
me, kada su krugovi oko Mugoπe
saznali za ozbiljnost povrede Jo-
voviÊa, negdje sredinom slijede-
Êeg dana u podgoriËki KliniËki
centar dolazi gradonaËelnikov vo-
zaË RadonjiÊ i od strane direktori-
ce radioloπkog odjeljenja dr Mi-
lanke RaiËeviÊ biva mu dijagnozi-
rana “ishemijska promjena na
mozgu i nagneËenje iznad lijeve
uπne πkoljke.“ ©to to u stvari zna-
Ëi postaje jasno nekoliko sedmice
kasnije kada istraæni sudija Neboj-
πa GoluboviÊ dodjeljuje Mihailu
JovoviÊu status prvookrivljenog,
tvrdeÊi da je RadonjiÊu nanio teπku tjelesnu povredu,
za koju moæe biti propisana kazna do osam godina
zatvora! (Ova optuænica ima joπ “bisera“ - naprimjer,
da je JovoviÊ “navodno neosuivan“). I tako dok se od
ærtve pravi nasilnik, premijer –ukanoviÊ i ostali Ëelnici
vladajuÊe koalicije poruËuju da treba saËekati da “nad-
leæni organi“ urade svoj posao prije donoπenja bilo
kakvih zakljuËaka o politiËkoj (Ëak i moralnoj!) odgo-
vornosti podgoriËkog gradonaËelnika. VozaË sa “ishe-
mijskim promjenama na mozgu“ i dalje vozi gradona-
Ëelnika (moæda zato nepropisno parkira!), a u podgo-
riËkoj gradskoj skupπtini propada pokuπaj inicijative za
raspisivanje referenduma o opozivu. Zarad oËuvanja
neprikosnovene partitokratije i tajkunskih interesa
ogoljava se suπtinska zavisnost svih crnogorskih insti-
tucija - od policije do bolnice - od volje bogova. Svoje-
vrsni “politiËki nudizam“ kako je ovakvo stanje stvari
nazvao profesor Milenko PopoviÊ.
Nema treÊeg puta
Povodom ovog sluËaja u sedmicama koje su usljedi-
le nije se oglasio niko od zvaniËnika Evropske komisi-
je niti ostalih EU ambasadora akreditovanih u Podgo-
rici. Potom se otkrilo da πef Evropske Komisije u Pod-
gorici Leopold Maurer treba da za svoju rezidenciju iz-
najmi vilu koja je u vlasniπtvu, pogodite koga, Miomi-
ra Mugoπe! Time su se razodjenuli i evropski “politiË-
ki nudisti.“ Naime, kao predstavnici tipiËne kolonijalne
sile, oni su vrlo brzo “srasli“ sa lokalnim vlastodrπcima.
Njima najviπe i odgovaraju na novac lakomi politiËari
jer ih je lako dræati pod kontrolom. Jer, ove uvaæene
diplomate se ponaπaju kao da su u Crnu Goru doπle
da “prespavaju“ mandat, da se nauæivaju u druπtvu
bezobrazno bogatih crnogorskih “bogova“ (Ëijoj se
moÊi javno ili tajno dive, a njihov πef Havijer Solana
nosi barjak u oboæavanju –ukanoviÊa) i da zatim odu
u neku sliËnu perifernu papagaj-dræavu, gdje Êe raditi
opet isto, i tako sve do penzije. Da li ih je briga, u kli-
matizovanim rezidencijama iza ograda visokog napo-
na ili crnih stakala limuzina, to πto u Crnoj Gori jedna
treÊina stanovniπtva æivi na rubu siromaπtva? Samo da
im se ovi “balkanski nesretnici“ (–ukanoviÊev termin)
29
bræe sklanjaju s puta, dok jure s
jednog prijema na drugi! Ipak,
mora se naglasiti da svaka priËa o
bogovima je ujedno i priËa o vjer-
nicima. Logika je neumoljiva - bez
vjernika, nema ni bogova. Pa, πto
onda da se kaæe o vjernicima cr-
nogorskih bogova, a da ne zazve-
Ëi kao vjetar kroz praznu tikvu?
To πto vjeruju njima, a ne svojim
oËima, je znak da su na djelu, mo-
ra biti, neke “maije.“ Teπko da je
moguÊe upotrijebiti ovdje termin
ideologija, jer takav je stepen inte-
lektualne osiromaπenosti u danaπ-
njoj Crnoj Gori da je moderna
koncepcija “ideologije“ neprim-
jenljiva. “Ideologija“ u Crnoj Gori
je dozlaboga uproπÊena i trivijalizovana i svodi se na
“hleb,“ puku i ogoljenu materijalnu dobit. Da li je zbi-
lja toliki strah od fiziËke gladi u Crnoj Gori? Ili je katas-
trofalno moralno pustoπenje posljednjih decenija mu-
tiralo svijest do to mjere da najelementarnije ljudske
potrebe smatra i za jedine moguÊe? Jer, ovdje se mo-
ralni bogalji promoviπu u mecene, a filozofija zgrtanja
postaje baza za formiranje univerziteta (takozvanog
“Univerziteta Donja Gorica“ Ëiji je –ukanoviÊ jedan od
suvlasnika).
Zna se recept na kojem je –ukanoviÊev DPS dobijao
sve izbore do sada. Prvo bi namjenski sijali strah kod
crnogorskih graana da je njihova elementarna egzi-
stencija ugroæena, a zatim bi, manipulativnim dejstvi-
ma i tehnikama, uz pomoÊ usluænih novinara i upre-
gnutih intelektualaca, okupljenih oko Dnevnika 2 i
dnevnog lista “Pobjeda,“ predstavljali sebe kao jedi-
nog moguÊeg spasioca. Ta transformacija muËitelja u
spasioca je ovih dana opet u igri jer treba svaliti svu
odgovornost za razorenu crnogorsku privredu i za
tektonske pukotine u crnogorskom budæetu na glo-
balnu ekonomsku krizu.
Meutim, crnogorska kriza je unutar-sistemska, i
medijske meditacije novih-starih ministara i njihova æi-
va vjera u nepogreπivost svog lidera su kao kapi vode
u pustinji. Da u toj pustinji poraste jedno zeleno drvo
trebaÊe godina i godina napornog vraÊanja na pravi
put. Mnogo Êe se lakπi Ëiniti ostanak u kolektivnim fa-
tamorganama DPS-a i njihovog manjeg koalicionog
partnera SDP-a (u kojem je od socijal-demokratije os-
talo samo ime), ali tu je onda putu kraj. I otvara se
ambis u pakao. Jer, dugogodiπnja navika crnogorskih
bogova da se ponaπaju kao da su “sa one strane do-
bra i zla,“ da bezobzirno krπe i zakonske norme i etiË-
ka pravila kada je to u njihovom liËnom, porodiËnom
ili klanovskom interesu postala je u stvari njihova pra-
va priroda. Zato smo suoËeni sa hamletovskim izbo-
rom. Ili sumrak bogova, ili sumrak Crne Gore. TreÊi
put ne postoji.
(KraÊa verzija ovog teksta objavljena je u dnevnom
listu Vijesti.)
Doc. dr Filip KovaËeviÊ je profesor politiËke
psihologije i psihoanalize na Univerzitetu
Crne Gore i Ëlan Savjeta Novog Plamena
np 13 14/01/2010 18:53 Page 30

30 Interview

GUSTE SANTINI
Politika koja je dovela
do KRIZE, ne moæe
nas iz nje izvesti
Razgovor vodili Filip Erceg i Mladen JakopoviÊ

Dr. Guste Santini jedan je od malobrojnih lijevih hrvatskih ekonomista s visokom

reputacijom, ekonomist kojeg nećemo često vidjeti na televiziji da sudjeluje
u raspravama o ekonomskim problemima. Nećemo ga vidjeti možda baš zato što
ne bježi od Marxa kao vrag od tamjana. On nije omiljeni gost popularnog
“Otvorenog“, jer govori suviše otvoreno, a što kod nas svakako nije popularno.
Naprotiv, Santini je prošle godine, povodom 160. obljetnice od prvog izdanja
Komunističkog manifesta, jedini kod nas, objavio - za inat svima preko svojeg
istraživačkog centra RIFIN, reprint te značajne knjige.
Teška i neizvjesna ekonomska kriza u kojoj se Hrvatska nalazi, i brojne afere,
najbolji su povod za razgovor s ovakvim ekonomskim ekspertom kakav je dr. Santini,
s vrhunskim ekonomistom od prakse koji je radio u Hrvatskoj narodnoj banci,
poslovnom bankarstvu, osiguranju, gospodarstvu, te je bio direktor Tvornice duhana
Zagreb i Instituta za javne financije.
U velikom intervjuu za “Novi Plamen“, dr. Santini govori o uzrocima svjetske
i domaće krize, o ekonomskom nacionalizmu, samoupravljanju, privatizaciji
brodogradilišta, poreznoj reformi i dr.
Naš je sugovornik, inače, poslovni konzultant, nastavnik po pozivu na
dodiplomskom i postdiplomskim studijima iz područja poslovnih kombinacija,
monetarnog i fiskalnog sustava i ekonomske politike.
Pokretač je i glavni urednik znanstvenog časopisa Ekonomija/Economics.
Urednik je ekonomske redakcije časopisa “Informator“, te je član uredništva
časopisa “Suvremena trgovina“.
Član je Znanstvenog vijeća za ekonomska istraživanja i hrvatsko gospodarstvo
HAZU-a. Pokretač je također tvrtke za financijski konzulting Rifin
(www.rifin.com). Autor je devetnaest knjiga, te pedesetak znanstvenih i
više stotina stručnih članaka.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 31
Interview
F. E. Dr. Santini, Hrvatska se nalazi u teπkoj ekonom -
skoj krizi. Jedni smatraju da je ta kriza posljedica
svjetske ekonomske krize, a drugi da se radi o struk-
turalnoj krizi koja nema veze sa situacijom na svjet-
skom træiπtu. Bilo kako bilo, Ëini se da je svijet na iz -
lasku iz recesije, a da prava kriza u Hrvatskoj joπ i ni -
je poËela. Zanima nas, πto je po Vaπem miπljenju
pravi uzrok krize hrvatskog gospodarstva?
- Ekonomske krize bitan su dio funkcioniranja kapi-
talistiËkog naËina proizvodnje. Kriza je, da slikovito
kaæem, “Ëistiliπte“ kapitalistiËkog naËina proizvodnje.
Naime, u svojoj biti suprotstavljeni kapital, s jedne
strane, i, rad, s druge strane, kao pretpostavka priv-
redne aktivnosti “posloæeni“ su tehnoloπkom razinom
(“ograniËenjem“) proizvodnog procesa koji se stalno
unapreuje. Raspodjela ostvarenih rezultata tako
odreene privredne aktivnosti odreena je kapital od-
nosom u kojem rad dobiva svoj faktorski dohodak, a
kapital svoj. Træiπte na kojem se suËeljavaju ponuda i
potraænja mijenja njihove meusobne odnose. Kako je
kapital nadmoÊan radu, tako prisvaja veÊi dio novo-
stvorene vrijednosti, pa se træiπte roba i usluga “ne Ëis-
ti“ kako bi se proces reprodukcije “glatko“ odvijao. I
to nije sve. Kako se proizvedeno ne proda (postoje
neutroπeni dohoci) bankarski sustav napaja potraænju
kreditima kako bi se træiπte roba i usluga “oËistilo“.
Dok su oËekivanja pozitivna, realizacija proizvedenog
je potpuna. Kada se oËekivanja promjene nastaje pe-
simizam kod svih sudionika procesa reprodukcije πto
ima uËinak katalizatora u pravcu kontrakcije privredne
aktivnosti. Ovom valja pridodati i ulogu dræave koja
pokuπava na sve naËine usporiti tendenciju pada pro-
fitne stope (Ëitaj: oplodnje kapitala). Krediti, monetar-
na i teËajna politika, dræavna intervencija putem fiskal-
ne politike, govoreÊi jezikom opÊe ravnoteæe, zapravo
su intervencije netræiπnog karaktera i iskrivljuju træiπne
signale. Tako iskrivljeni træiπni signali rezultiraju jalo-
vim investicijama, jalovim troπkovima, jalovim dræav-
nim rashodima, itd. Globalna financijska kriza nastala
je zbog pozitivnih oËekivanja, s jedne strane, i, ne-
primjerenog rasta kredita, s druge strane. Posebno je
31
“Brutalnost
kapital
odnosa
vraÊa
ljevicu
na scenu
vaæno reÊi da krediti nisu usmjereni u pravcu razvoja
”
realnog sektora, veÊ u simbol ekonomiju, obveznice,
dionice, derivate itd. Kako su oËekivanja rasla, tako su
veliki igraËi s financijskih burzi preπli na robne burze
kao πto je nafta, sirovine, itd. I tu se dogodila “kvaka
22“. Nafta, sirovine, hrana inputi su realnog sektora
Ëiji spekulativni rast cijena nije bez inflatornog pritiska
bilo moguÊe pratiti. Osim toga, inflacija je i povratna
informacija investitorima da se stvari ne odvijaju su-
kladno njihovim oËekivanjima. Rezultat cijele priËe je
danaπnja kriza. Neoliberalizam nije osposobljen da se
“nosi“ s krizom, pa je “iz naftalina“ pozvan Keynes i
intervencionisti svih boja. Umjesto globalne politike
vodi se nacionalna politika. Drugim rijeËima, kada ide
dobro dræava nije poæeljna; meutim, kada krene loπe
dræava mora intervenirati u interesu odræanja kapital
odnosa. To je u grubim crtama priËa na razini global-
nog. Hrvatska, kao i druge tranzicijske zemlje, padom
Berlinskog zida uspostavila je træiπni model privreiva-
nja pri Ëemu nije prethodno dala dijagnozu stanja sus-
tava koji je æeljela napustiti. Istina bog, data je ocjena
u smislu, sve je gore da gore ne moæe biti. Treba πto
prije napustiti postojeÊi samoupravni sustav i druπtve-
no vlasniπtvo kao njegovu materijalnu osnovu. Da
podsjetim, prvi Ëin nove vlasti bio je zatvaranje Institu-
ta KonËara koji je okupljao velik broj struËnih i znan-
stvenih radnika, ili, πto je isto, razvojnu komponentu
KonËara. Isto tako nije se odredio ni poæeljni sustav
veÊ su se stvari stihijski mijenjale πto je rezultiralo veli-
kim smanjenjem broja zaposlenih i poveÊanjem broja
prijevremenih umirovljenika. Programom stabilizacije
iz 1993. godine napravljen je prvi korak u pravcu sta-
bilizacije. Meutim, kako stabilizacijski program nije
pretoËen u razvojni program, razvoj je postao, i naæa-
lost ostao, rezidualna stavka. Tu je geneza naπih pro-
blema. Oni su se dodatno intenzivirali izlaganju nacio-
nalnog gospodarstva svjetskim uvjetima, a da pret-
hodno nije ama baπ niπta uËinjeno da se to i takvo
gospodarstvo osposobi za svjetsku utakmicu. Ovo se
najbolje vidi iz kretanja deficita robne razmjene s ino-
zemstvom. PodsjeÊam da je do 1995. godine vanjsko-
trgovinska bilanca bila gotovo uravnoteæena. Nakon
np 13 14/01/2010 18:53 Page 32

32
1995. godine dinamizira se deficit robne razmjene s
inozemstvom i nikad on nije bio manji od 5 milijardi
dolara. Danas je deficit robne razmjene jednak veliËi-
ni izvoza, odnosno, πto je isto, pokrivenost uvoza izvo-
zom iznosi manje od polovine. Konzumerizam, koji je
prisutan u svim tranzicijskim zemljama, rezultirao je
velikim inozemnim dugom, rasprodajom obiteljskog
srebra, te predaje nacionalne financijske industrije ino-
zemnim investitorima koji nemaju (a zaπto i bi) iste in-
terese kao i graani Hrvatske. Tako imamo dvije krize.
Onu inozemnu i onu nacionalnu. Inozemna kriza Êe se
rijeπiti nezavisno od naπe volje. Nacionalnu krizu moæ-
emo rijeπiti jedino promjenom ekonomske politike. Da
parafraziram Einsteina, politika koja nas je dovela u
danaπnje stanje nije u moguÊnosti da rijeπi prisutne
gospodarske probleme. Prema tome, kriza Êe biti
duæa i dublja nego πto to sugeriraju politiËari, bez ob-
zira da li se radi o onima na vlasti ili onima u oporbi.
Interview
postotak smanjenja imaju one toËke koje su bliæe oba-
li od onih koje su na veÊoj udaljenosti. I dok neke toË-
ke, najmanji dohodak per capita, bivaju potpuno, u
vrijeme oseke, otkrivene, one koje su udaljene izgubi-
le su tek dio svoje dubine. Drugim rijeËima, πto je do-
hodak per capita veÊi to je i moguÊnost amortizacije
krize veÊi. Dohodak per capita u razvijenim zemljama
tek Êe smanjiti πtednju, dok Êe u nerazvijenim zemlja-
ma taj dohodak postati tako malen da neÊe omoguÊi-
ti reprodukciju radne snage. Uostalom, zemlje koje
imaju velike stope rasta druπtvenog proizvoda i velik
dohodak per capita imaju problem viπka πtednje, a
one koje imaju manje stope rasta i manji dohodak per
capita imaju problem njezinog manjka.

F. E. Nije li ipak kriza hrvatskog gospodarstva u ko -

relaciji sa globalnom ekonomskom krizom. U svojoj
knjizi “Refleksije jednog Turanjca“ zapisali ste na
jednom mjestu: “©to su male zemlje nerazvijenije,
to je njihova ovisnost veÊa“, ili drugim rijeËima:
“Ako je pak zemlja nerazvijenija, kao Hrvatska, tada
je intenzitet udara svjetske recesije dramatiËno veÊi
(progresivan), jer postoji veza izmeu veliËine druπt-
venog proizvoda per capita (sposobnost amortizaci -
je vanjskog udara) i konjukturnog ciklusa“. Moæete
li nam ovo malo pojasniti?

- ToËno. I da nemamo ovu naπu hrvatsku krizu ima-

li bi znatnih poteπkoÊa u njezinom rjeπavanju. Naime,
u uvjetima male i otvorene zemlje koja je, budimo re-
alni, nerazvijena, rjeπavanje krize predstavlja izuzetan
izazov. Ovo stoga πto mala i otvorena zemlja ima ma-
nji broj stupnjeva slobode, dakle, moguÊnosti za vo-
enje autonomne ekonomske politike. Izvanjsko je ok-
vir i ograniËenje nacionalnom. »ak kada je rijeË o ma-
lim i razvijenim zemljama problemi krize su znatno iz-
raæeniji nego πto je to sluËaj u velikim zemljama. Nai-
me, velike zemlje imaju u velikom broju grana i grupa-
cija moguÊnosti da odræe i unaprijede odnosne pos-
lovne kombinacije na nacionalnom træiπtu, πto ne vri-
jedi za male zemlje. Podsjetio bih na Lenjinove tzv. pri- M.J. U svojoj posloviËnoj strateπkoj “samozatajnos-
vilegirane nacije. Radi se o malim evropskim zemljama ti“, hrvatski sindikati su se u prijedlozima za borbu
koje su svoju veliËinu identificirale kao resurs i dinami- protiv korupcije u poduzeÊima sa znaËajnim dræav-
zirale privrednu aktivnost nacionalne ekonomije na nim vlasniπtvom uglavnom ograniËili na kritiku “poli-
tim osnovama. Danas male zemlje koje su razvijene tiËkog utjecaja“ u tim firmama, nekritiËki kopirajuÊi
imaju jednu ili viπe multinacionalnih kompanija koje recepte svojih neoliberalnih protivnika. Meutim, ni-
djeluju globalno a u domicilnoj zemlji investiraju u is- je li pravi problem upravo u tome da su partitokrat-
traæivanje i razvoj, marketing i financije. Upravo nave- ski i drugi privatni interesi zamijenili ozbiljnu dræavnu
dene funkcije su razdjelnica izmeu razvijenih i neraz- i javnu kontrolu nad tim poduzeÊima? Ako su mena-
vijenih zemalja. Tako Êe biti i u buduÊe. Da bih pojas- dæeri toliko ogrezli u raznim sumnjivim radnjama, ne
nio, dozvolite da to slikovito prikaæem. Zamislite sebe bi li progresivan i efektan odgovor bio baπ u jaËanju
na obali neke plaæe gdje se dubina mora postepeno javne kontrole? Uostalom, nisu li npr. njemaËko rad-
poveÊava. U uvjetima plime more je na najveÊoj razi- niËko i sindikalno suodluËivanje (Mitbestimmung),
ni. Recimo da je to boom. Meutim, kada je oseka, re- kao i istraæivanja najnovije nobelovke za ekonomiju
cimo kriza, more se maksimalno povlaËi. Odredimo li Elinor Ostrom, dokaz da javno vlasniπtvo i javna kon-
na bilo kojoj toËki te plaæe dubinu mora imamo doho- trola mogu biti itekako ekonomski uspjeπni, a prema
dak per capita. ©to je pliÊe to je manji dohodak i veÊi njenim istraæivanjima Ëak i uspjeπniji od privatnog?
np 13 14/01/2010 18:53 Page 33

Interview 33

- Privatizacija u Hrvatskoj je, kao πto to javnost zna, druge strane. Tako su oni umjesto da poveÊavaju sto-
provedena na najgori moguÊi naËin. Danaπnji guver- pu akumulacije i dinamiziraju razvoj svoje osnovne or-
ner Rohatinski i ja smo 1994. godine dali svoj prijed- ganizacije udruæenog rada maksimalizirali osobne do-
log za koji i danas mislim da je bio superiorniji od ta- hotke, koji su sa svoje strane bili porezna osnova za
da i danas vaæeÊeg. Naπ model je polazio od razine sve i svaπta. Tako je, umjesto ureenog i uËinkovitog
efikasnosti. Meutim, oËito da to nije bio dobar pri- sustava, samoupravljanje krenulo krivim putem. Osim
jedlog jer je na poËetku uspostave hrvatske dræave toga, valja reÊi da je samoupravljanje u svojoj biti mo-
ukinut SDK (Sluæba druπtvenog knjigovodstva) koji je ralo zadovoljiti odnos rada i kapitala. Ni to nije uËinje-
po mome miπljenju morao preuzeti brigu o uËinkovi- no na zadovoljavajuÊi naËin. Inflacija je stalno obezvrj-
tom upravljanju druπtvenog/dræavnog vlasniπtva. Nije eivala druπtveni kapital, pri Ëemu nije bilo razvidno u
problem πto je vlasniπtvo podræavljeno (na tim temelji- kojoj je mjeri druπtvo doprinijelo rastu materijalne os-
ma uspostavio sam podjelu poreza po kriteriju vreme- nove rada, a u kojoj mjeri su to Ëinili udruæeni radnici.
na), problem je πto druπtveno vlasniπtvo nije ostalo Zahtjev nekih ekonomista o potrebi osiguranja mini-
materijalnom osnovom mirovinskih osiguranja. Pa, malne uËinkovitosti putem programirane akumulacije
kao πto znate, imali smo rasprodaju druπtvenog/dræ- ocijenjen je kao tehno-menadæerski prijedlog i njezini
avnog vlasniπtva ispod cijene. Zaposlenicima smo zagovornici su imali znatnih poteπkoÊa da objasne da
omoguÊili da kupe jedan dio tog vlasniπtva. Meutim, tome nije tako. Osim toga, i poslovne banke, servis
to je bilo krivo, jer stariji se sjeÊaju, bile su znatne raz- udruæenog rada, nisu alocirale πtednju u najuËinkoviti-
like u poloæaju pojedinih grana/grupacija u primarnoj je projekte, veÊ je to prepuπteno komitetima koji su,
raspodjeli, πto je rezultiralo razli- po prirodi stvari, favorizirali jed-
Ëitim stopama akumulacije. Tako
je Naftaplin imao najveÊu aku-
mulaciju jer se nije utvrdio iznos
“ Nije dobro da Hrvatska
ne na teret drugih. Stoga je nuæ-
no razdvojiti samoupravni mo-
del od modela koji je bio u primi-
rudarske rente, a tekstilna i du- nema nacionalno bankar- jeni u bivπoj dræavi. Upravo u va-
hanska industrija su tavorile bez πem pitanju implicite ste pret-
akumulacije ili, kako smo to tada
stvo. Ovo nikako ne zna- postavili da radniËka participaci-
nazivali, na pozitivnoj nuli. Jasno Ëi da je trebalo braniti ja unapreuje upravljanje u od-
je da model privatizacije koji nije dolazak stranih banaka. nosnim tvrtkama umjesto da ih
temeljen na prethodnim uπteda- unazauje. Isto se moæe reÊi i za
ma moæe imati - i imao je - razli-
Upravo suprotno, trebalo slobodnu razmjenu rada koja je
Ëite diskrecione kriterije koji su im je dozvoliti dolazak, bila i jest rjeπenje za podruËje za-
znaËili prvobitnu akumulaciju ka- ali postaviti takva pravila jedniËke potroπnje i upravljanje,
pitala. Dovoljno je podsjetiti na πto privatni kapital nije u stanju
tadaπnje rjeπenje stare devizne
igre koja bi osigurala uËiniti na druπtveno zadovolja-
πtednje koja se pokazala kao razvoj nacionalnog vajuÊi naËin. ©to se tiËe sindika-
“uËinkovit instrument privatizaci- gospodarstva, a ne ta, valja reÊi da je njihova uloga
je“. Naπ je model privatizacije za u globaliziranom svijetu smanje-
uËinkovite tvrtke predlagao da
razvoj konzumerizma koji na, jer kapital odnos determinira
se u njih “ne dira“, veÊ da im se nam se dogodio ukupna kretanja procesa repro-
omoguÊi da nastave poslovnu
aktivnost pri Ëemu valja, istini za
volju, reÊi da nismo predlagali ostanak samoupravlja-
” dukcije. Osim toga, ne treba gu-
biti iz vida da razvoj “πtedi“ rad-
nu snagu, πto poveÊava rezervnu armiju radne snage.
nja kao temeljnog modela, πto ne znaËi da radnici ni- TreÊa tehnoloπka revolucija traæi visoko obrazovani
su mogli zadræati vlasniπtvo pa samim time, putem rad koji je i sam kapitaliziran, ulaganja u obrazovanje,
svojih predstavnika, participirati u upravljanju. Ovdje i samo takav rad je moguÊe suËeliti kapitalu. Neprim-
je potrebno uËiniti jednu digresiju. Samoupravljanje jeren stupanj obrazovanosti stvara strukturnu krizu
kao model konvergencije rada i kapitala ne samo da koju nije moguÊe rijeπiti potezom pera. Naime, u vrije-
je dobro rjeπenje, veÊ je, po mome miπljenju, za sada me Adama Smitha, Karla Marxa, itd., rad je bio krat-
najuËinkovitiji put kako ovo neizvjesno globalno selo koroËan i svodio se na opsluæivanje procesa. Danas je
usmjeriti da sluæi ËovjeËanstvu, dakle, »ovjeku sa veli- rad aktivni Ëimbenik procesa reprodukcije i nije mogu-
ko ». Drugo je pak pitanje kako smo mi operacionali- Êe preslikavanje znaËaja i uloge sindikata tada i sada.
zirali model u praksi. Po mome miπljenju, samouprav- Ipak, sindikati bi morali jasno identificirati da pored
ni sustav viπe je bio kontrolni mehanizam Partije, a radnika postoje i oni nezaposleni radnici koji su dio
manje proizvodni odnosi udruæenih proizvoaËa. Doz- radnog kontigenta i da nije moguÊe osigurati socijalni
volite da ovu misao ekspliciram. Samoupravni model mir ako se ne vodi podjednaka briga o jednima i dru-
privreivanja je morao u veÊoj mjeri posvetiti paænju gima. Osim toga, sluËajno ili ne, velik broj, Ëesto suËe-
uËinkovitosti, πto se nije dogodilo. Naime, udruæeni ljenih, sindikata pokazuje da se radi o problemima u
radnici nisu bili sigurni da Êe dodana vrijednost uistinu samim sindikatima, pa se postavlja pitanje u Ëijoj su
njima pripasti, πto su vrlo jasno vidjeli po nelinearnos- funkciji ovako organizirani sindikati/radnici. I dalje u
ti obveza prema zajednici, s jedne strane, i razliËitim svijetu sindikati imaju ozbiljne ekonomiste koji optima-
poloæajem (neravnopravnim) u primarnoj raspodjeli, s liziraju poloæaj radnika u nacionalnoj, odnosno globa-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 34

34 Interview
liziranoj ekonomiji. Pri tome ekonomske analize ne politike mora odobriti upravni odbor banke. To πto
predstavljaju argumentirane zahtjeve sindikata. Ovo politika ima utjecaja na poslovanje banke je sasvim
je u sluËaju Hrvatske, s obzirom na njezinu otvore- druga priËa koja pokazuje da odnosna banka napuπta
nost, posebno znaËajno. gospodarske kriterije u korist politiËkih kriterija, pa sa-
mim time, poznati su izvori tih i takvih nevolja. Odgo-
M.J. ©to mislite o prijedlogu HUP-a da se osnuje in - varajuÊi potvrdno na vaπe pitanje æelim dodati da je
dustrijska banka koja bi podupirala obnovu realnog potrebna snaæna nacionalna banka koja ne mora biti u
sektora? Ima li ikakve moguÊnosti za obnovu hrvat - dræavnom ili preteænom dræavnom vlasniπtvu, ali koja
ske ekonomije bez obnove monetarnog suverenite- svoje poslovanje mora usmjeravati na dinamiziranja
ta zemlje, Ëiji bi kljuËan aspekt bilo osnivanje dræav - gospodarskog razvoja u istoj mjeri kao πto HBOR dina-
nog bankarskog sektora? mizira investicijsku aktivnost. InaËe, zainteresirane Ëita-
oce upuÊujem na moje radove u svezi potrebe i naËina
- Moji stavovi o rasprodaji bankarskog sustava su jav- funkcioniranja nacionalne komercijalne banke.
nosti poznati. Moram reÊi da su i kolege koje danas za-
govaraju nacionalno bankarstvo tada mislili drugaËije. F.E. Jeste li Vi “ekonomski nacionalist“, kakvim Vas
Bilo kako bilo, nije dobro da Hrvatska nema nacional- je okvalificirao Ante GavranoviÊ u predgovoru Vaπe
no bankarstvo. Ovo nikako ne znaËi da je trebalo bra- knjige “BespuÊima ekonomske politike“? Naime, biti
niti dolazak stranih banaka. Upravo suprotno, trebalo nacionalist danas viπe nije popularno: nacionalizam u
im je dozvoliti dolazak, ali postaviti takva pravila igre Hrvatskoj izaziva samo negativne konotacije - najËeπ-
koja bi osigurala razvoj nacionalnog gospodarstva, a Êe i opravdano. Pod nacionalizmom se kod nas mis-
ne razvoj konzumerizma koji nam se dogodio. Ovako li u pravilu na etniËki nacionalizam, na πovinizam,
internacionalizirani bankarski sustav moæemo poistov- ksenofobiju, ali ne i na ekonomski nacionalizam. ©to
jetiti kao odvajanje tijela od njemu pripadajuÊeg krvo- je, meutim, za Vas, dr. Santini, ekonomski naciona-
toka. Ukoliko ne postoji integracija tijela i krvotoka jas- lizam: autarkiËni izolacionizam, protekcionizam, soci-
no je da organizam neÊe zadovoljavajuÊe funkcionira- jalno odgovorna dræava ili neπto treÊe?
ti. To se upravo nama dogodilo. Osim toga, jednom Êe
se valjda uËiniti analiza o uËincima internacionalizira- - Ekonomski nacionalist, kako ja shvaÊam znaËenje
nog bankarskog sustava. I dalje smatram da nam je tog pojma, predstavlja nastojanje da se dinamizira
potrebna nacionalna komercijalna banka, pri Ëemu ni- nacionalno gospodarstvo i da odnosna zemlja ostvari
je od odluËujuÊeg znaËaja da ona bude dræavna, veÊ bolje rezultate od ostalih zemalja s kojima se uspore-
da dijeli sudbinu hrvatskog gospodarstva. Naime, iz os- uje, odnosno koji su joj glavni vanjskotrgovinski part-
nova ekonomije je poznata razliËitost politika teme- neri/konkurenti. Drugim rijeËima, ja se zalaæem za di-
ljem ukupnih odnosno marginalnih troπkova. Upravo namiziranje hrvatskog gospodarstva. Da sam Kinez
tu Ëinjenicu, kad smo internacio- borio bih se za dinamiziranje ki-
nalizirali bankarsku industriju, iz-
gubili smo iz vida. Upravo se ras-
pravlja o problemima u Poπtan-
“Problem brodograevne
neskog gospodarstva. I tako da-
lje. Adam Smith je osporavao
merkantiliste, jer je Velika Brita-
skoj banci koja je najveÊa dræav- industrije temeljno je nija tada bila najrazvijenija zem-
na banka. VeÊ se problemi spo- lja. Isto je uËinio i David Ricardo
menute banke koriste kao argu-
pitanje opstojnosti svojim modelom komparativnih
mentacija kako nije moguÊe ima- hrvatskog gospodarstva. prednosti, pa je sugerirao Portu-
ti uËinkovitu nacionalnu banku. Naprosto jedina “marka“ galu da proizvodi vino dok je En-
Jasno da su te i takve argumen- gleskoj predlagao razvoj tekstil-
tacije bez osnova. Treba znati da
kojom joπ raspolaæemo je ne industrije, tada vodeÊe grane.
banka ima svoju filozofiju funk- brodogradnja, koja je List je protekcionizmom, kojeg je
cioniranja koja je zasnovana na desetljeÊima devizama nauËio u SAD, preferirao nje-
opÊem, posebnom i pojedinaË- maËko gospodarstvo. U svim
nom kao uostalom i bilo koja
snadbjevala bivπu zemlju. zemljama svi vodeÊi ekonomisti
gospodarska grana. U istoj mjeri Ne treba zaboraviti da je vodili su brigu o razvoju nacio-
kao i u proizvodnji automobila, naπa brodogradnja bila nalnog gospodarstva. I Keynes je
aviona ili bilo Ëega drugog, pos- imao u vidu probleme Velike Bri-
toje tehniËko-tehnoloπka pravila
svojevremeno treÊa tanije kada se suprotstavio posli-
koje valja zadovoljiti bez obzira o u svijetu. je Prvog svjetskog rata povratku
kojoj se prirodi vlasniπtva radi.
To vaæi i za poslovanje poslovnih
banaka. Ovdje je moguÊe joπ dodati da su poslovne
” na zlatni standard. Prema tome,
ekonomski nacionalizam znaËi
maksimalno koriπtenje izvanjskog kako bi se dinamizi-
banke trgovci posebnom robom - novcem i kreditom - rao razvoj nacionalnog gospodarstva. U tom smislu ja
koji po prirodi stvari mora imati elemente javnosti i jav- sam ekonomski nacionalist. Globalisti, da i to kaæem,
nog interesa. To u svim zemljama danas rade central- danas odreuju ekonomsku politiku koja nas je, uz na-
ne banke. Ovo nadalje znaËi da poslovna banka mora πu “prilagodljivost“ toj i takvoj ekonomskoj politici, i
imati svoju poslovnu politiku, a odstupanje od poslov- dovela u stanje u kojem jesmo. Pri tome ne treba za-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 35
Interview
boraviti da su zagovornici globalizma ekonomisti iz
najrazvijenijih zemalja, koji su se u ovoj krizi ponaπali
krajnje nacionalno..
F.E. A propos nacionalizma. Prosto je nevjerojatno
koliko su ljudi joπ uvijek veÊi etno-nacionalisti od
ekonomskih nacionalista, iako je ekonomija temelj
druπtvenog i individualnog æivota. Kad se radi o ne-
koliko cisterni slane vode na dnu koje plovi nekoliko
kila ribe (aludiram na hrvatsko-slovenski spor oko iz -
laska Slovenija na otvoreno more!), onda smo svi
veliki nacionalisti, ali kad treba sprijeËiti rasprodaju
obiteljskog srebra i zaπtiti domaÊu proizvodnju, on -
da smo svi veliki liberali, kozmopoliti i internaciona-
listi. Nije li to fenomen (koji zahtjeva jednu podrob -
nu psiholoπku, viπe nego ekonomsku analizu), da te-
ritorij na kojem ne æivi nitko i od kojeg malo tko æi-
vi, ima veÊe emotivno i mobilizatorsko znaËenje od
jedne Ine, Plive, Podravke, hrvatskih brodogradiliπta,
ili drugih poduzeÊa, od kojih, na kraju krajeva, zavi -
si nacionalni suverenitet?
- Kada ne postoji koncepcija i strategija razvoja, te tak-
tika i operativna politika, stvari vam se dogaaju i vi kao
vatrogasac gasite poæar pri Ëemu, po prirodi stvari, ga-
seÊi poæar destruirate i dobra koja bi valjalo saËuvati. Ka-
ko poæar izbija tamo gdje ga ne oËekujemo, tako gase-
Êi poæar Ëinimo velike, katkad sudbonosne greπke, koje
Êe biti veliko optereÊenje buduÊim generacijama. Ras-
prodaja “obiteljskog srebra“ dogodila nam se jer nismo
dijagnosticirali prethodni gospodarski sustav (samou-
pravni sustav), jednako kao πto nismo odredili sustav ko-
ji bi bio primjeren karakteristikama druπtvenog sustava
kojem su se graani Hrvatske nadali. Drugim rijeËima,
nismo identificirali od kuda polazimo niti kuda idemo,
pa je i sam put bio nepoznanica koji je oËito tako pos-
tao smisao sam sebi. O problemima privatizacije prezen-
tirao sam moguÊi model joπ 1994. godine. O modelu
oporezivanja 1995. godine. O nacionalnoj poslovnoj
banci 1999. godine koji, jasno, nisu bili razmatrani kako
bi se uËinilo ono πto i kako se je uËinilo. ©to se tiËe gra-
nice, o njoj mogu misliti i reÊi kao svaki drugi graanin
πto nije moguÊe identificirati kao relevantan stav.
F.E. Propao je prvi natjeËaj za privatizaciju hrvatskih
brodogradiliπta. Svi govore o tome da su brodogradi-
liπta veliko optereÊenje za dræavu, i da ih stoga treba
privatizirati, ali nitko ne uoËava jedan apsurd: ako su
brodogradiliπta u vlasniπtvu dræave neprofitabilna, po
kojoj bi to onda logici ona trebala biti profitabilna u
privatnom vlasniπtvu, i koji bi to privatni poduzetnik
preuzeo na sebe neprofitabilna poduzeÊa? Dr. Santi-
ni, nije li privatizacija u naπem sluËaju samo eufemi-
zam za devastaciju i pljaËku druπtvene imovine?
- Problem brodograevne industrije temeljno je pita-
nje opstojnosti hrvatskog gospodarstva. Naprosto je-
dina “marka“ kojom joπ raspolaæemo je brodograd-
nja, koja je desetljeÊima devizama snadbjevala bivπu
zemlju. Ne treba zaboraviti da je naπa brodogradnja
bila svojevremeno treÊa u svijetu. Mi smo stagnirali, a
35
druge brodograevne zemlje otiπle su u svakom po-
gledu daleko naprijed. Ipak, smatram, hrvatska brodo-
gradnja mora opstati i privatizacija o kojoj je rijeË nije
niti moæe biti rjeπenje. Da pojasnim. Hrvatska je na-
pustila proizvodnju dok u pogledu usluga niπta poseb-
nog nije uËinila, πto je vidljivo iz deviznog priliva/odli-
va raËuna roba i usluga u platnoj bilanci. Primjer Plive,
Ine, itd., koje ste spomenuli u prethodnom pitanju,
jasno pokazuju i dokazuju kako funkcionira kapital od-
nos. Kupovanje, restrukturiranje, komadanje i ponov-
no prodavanje prirodan je proces koncentracije i cen-
tralizacije kapitala. Ne treba gubiti iz vida da kapital
odnos dominira u svim razvijenim dræavama koje su u
funkciji tog i takvog kapital odnosa. To je “prirodno“
za træiπni naËin privreivanja. Spomenuti ekonomski
nacionalizam nije niπta drugo nego zaπtita nacional-
nog gospodarstva svim dopuπtenim sredstvima. Vrati-
mo se brodogradnji. Iako se tvrdi da postoje brojne
studije koje pokazuju da brodogradnju valja privatizi-
rati, ja moram priznati da nisam imao priliku vidjeti bi-
lo koju od njih. O potrebi restrukturiranja brodograd-
nji pisao sam 1993. godine, ali to po prirodi stvari ni-
je razmatrano. I, ako se sjeÊate, imali smo stalno ne-
ke vatrogasne mjere glede brodogradnje, ali nikada
nismo problem dijagnosticirali, kao πto lijeËnici dijag-
nosticiraju bolest, i shodno tome, nismo odredili prim-
jerenu terapiju. Osim toga, brodogradnja nije tek ne-
ka djelatnost. Brodogradnja je za hrvatsko gospodar-
stvo bitna poluga gospodarske aktivnosti. To znaËi da
brodogradnju nije moguÊe, niti dopustivo, promatrati
kao gospodarski problem -brodogradnja je druπtveni
problem. Kada je rijeË o druπtvenim problemima tada
standardne kalkulacije nisu dostatne. Potrebna je
cost-benefit analiza, dakle izraËun ukupnih troπkova i
koristi. To je, priznat Êete, sasvim druga priËa. Naime,
ne treba gubiti iz vida da postoje izravno i neizravno
zaposleni radnici u brodogradnji koji imaju svoje obi-
telji koje materijalno ovise u brodogradnji. Nadalje,
proizvodnja brodova donosi dræavi znatne porezne
prihode. S druge strane, brodogradnja je izvozno ori-
jentirana grana, πto znaËi da donosi devizne prihode.
Na ovim prostorima nikada nije bilo dovoljno deviznih
sredstava. Da podsjetim, nije sluËajno da je nekadaπ-
nja Jugobanka, po mnogima jedina komercijalna ban-
ka iz tzv. socijalistiËkih zemalja s reputacijom, imala
dvije filijale uz brodogradiliπta. Jedna filijala se nalazi-
la u Splitu, a druga u Rijeci. Nadalje, danas nije spor-
no da je kuna precijenjena valuta i da fiksni teËaj ku-
ne sve teæe odræavamo, pa Êe eventualno napuπtanje
brodogradnje dodatno smanjiti ionako nedostatan de-
vizni priljev. Naime, nije realno oËekivati da Êe even-
tualni kupac nastaviti s proizvodnjom brodova, s jed-
ne strane, i s druge strane, da neÊe angaæirati svoje
dobavljaËe ukoliko nastavi s proizvodnjom brodova.
Ovom treba dodati da brodogradiliπte u Puli ima neus-
poredivo bolje rezultate nego πto je to sluËaj s ostalim
brodogradiliπtima. Pitanje je zaπto ne angaæiramo bro-
dogradiliπte u Puli kao stoæerno brodogradiliπte i ne
podræimo znanstveno-istraæivaËki rad na naπim fakul-
tetima, odnosno pitanje svih pitanja je zaπto je Brodar-
ski institut pao na tako niske grane. Ne treba zabora-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 36
36
viti da je brodograditeljska ambicija u prethodnoj dræ-
avi bila proizvodnja podmornica, πto je tehniËko-teh-
noloπki izazov na koji su tek neke zemlje bile u stanju
uËinkovito odgovoriti. Postavljanje pitanja nije odgo-
vor na vaπe pitanje. Odgovor se nameÊe sam po sebi.
Ako je Hrvatska pomorska zemlja, onda bi valjalo reÊi
πto to znaËi. Po mome miπljenju, pored ostalog, to je
proizvodnja brodova i brodarenje. Nekada smo imali
snaæne brodare, πto znaËi da imamo resurse da posta-
nemo brodarska sila. Da bi to postali potrebni su ka-
paciteti koji se zovu brodovi. Ne vidim nikakvog razlo-
ga da dræava ne uzme uËeπÊa u zatvaranju financijske
konstrukcije izrade stotinjak brodova πto bi omoguÊi-
lo brodogradiliπtima restrukturiranje, s jedne strane, i
dostizanje razvoja u proizvodnji brodova koji je danas
prisutan u vodeÊim brodogradiliπtima, s druge strane.
Umjesto skupih kilometara autocesta, koje su nam is-
tinabog dobrodoπle, mogli smo s nekoliko milijardi eu-
ra imati dobra brodogradiliπta i snaæne brodare. Poz-
nato je da male zemlje imaju, kao πto sam veÊ rekao,
jednu ili viπe multinacionalnih tvrtki koje su lideri raz-
voja odnosnih zemalja. Ovo je sasvim razumljivo ako
imamo u vidu ograniËenu veliËinu nacionalnog træiπta
i, temeljem te Ëinjenice, nuæno otvoreno gospodar-
stvo. I konaËno, kada napustimo brodogradnju, πto Êe
biti s fakultetima i visokim πkolama koje obrazuju
struËnjake iz podruËja brodogradnje. Prodaja Ine
moæe, naæalost, rezultirati i zatvaranjem naftnog fa-
kulteta u narednih desetak godina.
F.E. Michael Moore u svom posljednjem dokumen -
tarcu o svjetskoj ekonomskoj krizi Capitalism: A Lo-
ve Story kao alternativu postojeÊem neoliberalnom
sistemu afirmira zadrugarstvo, krπÊanski socijalizam
i - samoupravljanje (U Americi danas postoji stoti -
njak tvrtki koje posluju po samoupravnim principi -
ma!). HoÊe li svijet u 21. stoljeÊu doÊi na ono πto su
jugoslavenski komunisti znali joπ pedesetih godina
proπlog stoljeÊa? Je li socijalistiËko samoupravljanje
stvar proπlosti, ili ideja koja pripada buduÊnosti?
- Karl Marx je dobrodoπao, smatra papa Benedikt
XVI. Nije to sluËajno. Kristov nauk koji je bio na strani
obespravljenih, rijeËima ljubav-opraπtanje dao je temelj
za drugaËija razmiπljanja u odnosu na sustav koji je ta-
da vladao. Isto tako i danas u kapitalizmu postoje oni
koji su sve bogatiji i oni koji su sve siromaπniji. PriËa vri-
jedi u okviru neke zemlje kao i izmeu zemalja. Svi
imaju svoj Sjever i svoj Jug. Kapital odnos, po prirodi
svog funkcioniranja, teæi oploivanju, πto je sve teæe
ima li se u vidu smanjenje profitne stope o Ëemu su
marksisti rekli svoje, a Ëije su stavove tzv. stagnacionis-
ti prihvatili. Globalizacija i nije niπta drugo nego πirenje
kapital odnosa, πto su sjajno objasnili Marx i Engels u
KomunistiËkom manifestu. PodvlaËim da je Marx
1848. godine imao tek trideset godina. Miπljenja sam,
kao i Galbraith, za kojeg se ne moæe reÊi da je bio
marksist, da je KomunistiËki manifest monumentalni
rad i sjajna analiza/predvianje za XXI. stoljeÊe. Odgo-
vor na 1948. godinu bio je, kao πto znate, napuπtanje
sovjetskog modela i uvoenje samoupravljanja. PoËe-
Interview
tak samoupravljanja bio je, po svojim rezultatima, kao
πto je rekao Branko Horvat, projekt sa velikom pers-
pektivom. I dok je proπirena reprodukcija bila u ruka-
ma Partije, stvari su se kako tako razvijale. Meutim,
kada je udruæeni rad trebao ovladati procesom proπire-
ne reprodukcije, sada veÊ visoko birokratizirana Partija
to nije mogla dozvoliti. Odgovor, pored ostalih, bio je
prevoenje bankarskog sustava u sustav servisa udruæ-
enog rada - nova forma sa starim sadræajem koji je mo-
gao opstati tek kreditima iz inozemstva, s jedne stra-
ne, i s druge strane, izvozom radne snage, koji je osi-
guravao devizni priljev - u tada brzo rastuÊe gospodar-
stvo Zapadne NjemaËke. Meko budæetsko ograniËenje
postalo je nuænost i uvoz πtednje iz inozemstva bio je
uvjet opstanka gospodarstva bivπe dræave. Pri tome va-
lja imati u vidu da je hrvatsko gospodarstvo bilo loko-
motiva, a da je danaπnje, naæalost, vagon na spored-
nom kolosjeku. Ovom valja pridodati da je odræivost
socijalnog mira u postojeÊoj krizi u znatnoj mjeri odre-
eno “naklonoπÊu“ naπih inovjerovnika. Kratak odgo-
vor na vaπe pitanje glasio bi: neki oblik samoupravlja-
nja kao odnos rada i kapitala je nuæan ako æelimo sa-
Ëuvati ovu zeleno-plavu kuglu koju nazivamo Zemljom.
F.E. Ako je samoupravljanje moguÊe (a Vi tvrdite da
jeste), zaπto je onda propalo u Jugoslaviji? Izgleda da
u samoupravljanje krajem osamdesetih nisu viπe vjero-
vali ni sami komunisti. U listu “Borba“ (glasilu komu-
nistiËke partije), iz lipnja 1989., piπe da je privatizacija
“posljednja πansa za socijalizam“ (!). I doista, u rujnu
1990. u Jugoslaviji je poslovalo veÊ viπe od 30.000 pri-
vatnih poduzeÊa. Kao πto se onda privatizacija doæiv-
ljavala kao posljednja πansa za socijalizam, tako se i
danas privatizacija preostalog dræavnog vlasniπtva do-
æivljava kao posljednja πansa za spas hrvatske ekono-
mije. Zaπto je tome tako? Zaπto se privatizacija uzima
kao panaceja za sve ekonomske probleme?
- VeÊ sam dijelom odgovorio na to pitanje. Mogao
bih iznesenom joπ dodati da, po mojem miπljenju, sa-
moupravljanje nije identificirano kao odnos rada i ka-
pitala veÊ je samoupravljanje izjednaËeno s cjelokup-
nim znanjem koje je neophodno u funkcioniranju, op-
stanku i razvoju neke tvrtke. Kao direktor u to vrijeme
imao sam mnoge probleme o kojima mi je bilo teπko
donijeti odluku, iako sam cijeli æivot uËio. Za mnoge
odluke konzultirao sam svoje kolege na Ekonomskom
institutu i Ekonomskom fakultetu. Ipak, radniËki je
savjet donosio odluke. Jasno da su one bile formalne,
jer radnici, po prirodi stvari, nisu bili meritorni da od-
luËuju o struËnim pitanjima. U mnogome su se radniË-
ki savjeti ponaπali kao derivat Partije, πto znaËi da je
birokratska struktura bila znaËajno prisutna i u radu
radniËkih savjeta. To je umanjilo uËinkovitost samou-
pravnog sustava. Kada viπe nije bilo dodatne akumu-
lacije iz inozemstva, krediti su se morali vraÊati zbog
kreditne krize iz osamdesetih godina, birokratizirani
sustav viπe nije mogao funkcionirati. Drugim rijeËima,
Partija je imala sve manju “materijalnu osnovu“ svoga
funkcioniranja. U tom smislu dovoljno je prelistati Du-
goroËni program ekonomske stabilizacije u kojem je
np 13 14/01/2010 18:53 Page 37
Interview
to bjelodano argumentirano. Pri-
vatna inicijativa je u to vrijeme
bila definirana kao bauk samou-
pravnog sustava. Meutim, da je
on funkcionirao, konkurencija
privatnog sektora ne bi dovodila
samoupravni sustav u pitanje
veÊ bi mu bila podrπka. Tako je,
recimo, zemljiπni maksimum bio
jedno od tragiËnih rjeπenja. Selja-
ci su skriveÊki uzimali u zakup
dodatne povrπine i tako krπili
besmislene propise. Naprosto
tehnologija i razvoj u poljoprivre-
di uËinio je zemljiπni maksimum
neodræivim rjeπenjem. Isto se do-
gaalo i u obrtniπtvu s moguÊim
brojem zaposlenika. Naime, prin-
cipijelno govoreÊi, samo jedan
radnik, govoreÊi tadaπnjim jezi-
kom, bio je dovoljan da se iden-
tificira eksploatacija od strane vlasnika. Pet zaposlenih
nam nije smetalo, ali veÊi broj od pet je bio nedopus-
tiv. Takvih primjera ima mnogo. Nakon uvoenja træ-
iπnog modela privreivanja stvari su krenule u suprot-
nom smjeru. Cjelokupno druπtveno vlasniπtvo je pro-
glaπeno ne-vlasniπtvom i tako postalo predmetom pre-
raspodjele druπtvenog bogatstva koje sam nazvao
obiteljskim srebrom.
M.J. Je li, po Vaπem miπljenju, potrebno redefinirati
poæeljne oblike javnog vlasniπtva? Pretpostavljamo
da rjeπenje ne nalazite u socijalno neodgovornoj
dræavnoj birokraciji, ali kakvo je Vaπe miπljenje o
ESOP-u, πvedskom Rehn-Meidner modelu i sliËnim
pokuπajima redefiniranja javnog vlasniπtva u uvjeti-
ma razvijenog kapitalizma?
- Vlasniπtvo je nebitno s aspekta uËinkovitosti. Ima-
te tvrtke koje su u dræavnom vlasniπtvu i dobro funk-
cioniraju, kao i tvrtke u privatnom vlasniπtvu koje ima-
ju poteπkoÊe. U uvjetima kapital odnosa uvijek kad ide
dobro dræava je nepotrebna, dapaËe πtetna. Kada kre-
ne loπe, dræava je ta koja mora osigurati preæivljavanje
kapitala. To se najbolje vidi iz ponaπanja razvijenih ze-
malja u ovoj krizi. Javno vlasniπtvo koje proizvodi jav-
na dobra su jedna priËa, a privatno vlasniπtvo koje
proizvodi takoer javna dobra su posve druga priËa.
Ovom valja pridodati i tzv. prirodne monopole koji ne
bi smjeli biti u podruËju privatnog odluËivanja. Dovolj-
no je podsjetiti na privatizaciju energetskog sustava u
najtræiπnijoj zemlji - SAD-u. ESOP, kao i drugi oblici po-
vezivanja rada i kapitala na ravnopravnoj osnovi ne sa-
mo da imaju buduÊnost; oni su, po mojem miπljenju,
u vektorskom smislu pravac traæenja rjeπenja na rela-
ciji rad - kapital. Pri tome moram reÊi da je potrebno
razlikovati kapitalizirani rad od jednostavnog rada. Pr-
vi je rezultat uËenja, koji je financiran putem javnih i
osobnih ulaganja, i stoga se ponaπa kao kapital, πto je
vidljivo iz ugovora o radu. Kao πto je znano, oni ne ra-
de za nadnicu, veÊ za plaÊu. Pojam kapitalizirani rad
37
vrlo je blizak Galbraithovom pojmu
tehnostrukture koja dominira mul-
tinacionalnim korporacijama i koja
godiπnje skupπtine dioniËara Ëini
prigodnim dogaajem bez sadræa-
ja. Problem je kako ukomponirati
jednostavni rad za kojim se potraæ-
nja smanjuje, jer istraæivanje i raz-
voj determiniraju razinu uËinkovi-
tosti svake tvrtke i svake dræave.
RastuÊa rezervna armija radne sna-
ge dijeli jednostavne radnike na
one koji rade, bez obzira na visinu
najamnine, i one koji ne rade i æive
od socijalne pomoÊi. Upravo rastu-
Êi udio nezaposlenih postaje te-
meljni problem funkcioniranja sva-
ke zemlje, ukljuËujuÊi i one najraz-
vijenije. OËito je da Êe dræava mo-
rati ovom problemu posvetiti naj-
veÊu moguÊu paænju. Prema tome,
participacija rada je oËita veÊ danas kada kapitalizira-
ni rad kao temeljni i ograniËavajuÊi Ëimbenik determi-
nira proces reprodukcije. Kapitalizirani rad, kao πto re-
koh, po definiciji postaje nadmoÊan kapitalu. Jedan
od razloga neuspjeha samoupravnog sustava je upra-
vo u tome πto je nedovoljno osposobljeni rad morao
upravljati ukupnom druπtvenom reprodukcijom, a πto
se u konaËnici pokazalo kao karikaturalno rjeπenje.
M.J. ©to se tiËe strategije moderne demokratske lje-
vice, u epohi gotovo totalne financijske dominacije
desnih i centristiËkih ideoloπkih snaga, smatrate li
da bi emancipatorna ljevica moæda trebala usmjeriti
veÊu pozornost na svoje vlastito financijsko oæivlja -
vanje putem participacije u kooperativima, kredit -
nim zadrugama, socijalnom poduzetniπtvu i sl. gra -
nama ekonomije, koje na Zapadu igraju veÊ nezane -
marivu - makar joπ uvijek marginalnu - ulogu (sjeti-
mo se samo πpanjolskog samoupravnog Mondra-
gon kooperativa koji okuplja 150 kompanija)? Ima-
ju li progresivne politiËke snage ozbiljne πanse u ok-
viru sadaπnjeg sustava financiranja politiËkih strana -
ka i politiËkih inicijativa?
- Neoliberalizam je pojavni oblik daljnjeg razvoja ka-
pital odnosa. U vrijeme prosperiteta on razara gospo-
darske strukture zemalja prije svoga dolaska u te zem-
lje. Zato govorimo o razvoju nerazvijenosti. Ljevica da-
nas nije snaga koja bi mogla mijenjati svijet. Propali
pokuπaj tzv. socijalizma znatno je umanjio snagu ljevi-
ce. Meutim, brutalnost kapital odnosa vraÊa ljevicu
na scenu. Upravo nedogmatsko prouËavanje marksiz-
ma, ali ne samo njega, daje moguÊnost boljih rjeπenja
organizacije dræava koje Êe u veÊoj mjeri poπtivati na-
Ëelo uzajamnosti. Ekoloπki problemi zorno pokazuju
da nije moguÊe separatno od zemlje do zemlje rjeπa-
vati probleme. Svi se slaæu da je to planetarni pro-
blem. Upravo problem ekologije ukazuje da se i pro-
blemi gospodarstva moraju promatrati na naËelu uza-
jamnosti. Jednom je Kennedy rekao da se varaju bo-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 38

38 Interview
gati da Êe saËuvati svoje bogatstvo, ako ne pronau misti to vidimo tek ponekad. Znanost kao temeljna
rjeπenja za siromaπne. Povezivanje pojedinaËnih tvrtki proizvodna snaga funkcionira sukladno svojoj spoz-
u mreæu ne samo da je dobro rjeπenje - ono je nuæno. najnoj razini. Znanost se danas ne moæe zamisliti bez
Uostalom korporativizam koji je prisutan u tzv. rajn- planiranja. Isto vrijedi i za njezine nalaze. Jakov Sirot-
skom modelu privreivanja, sliËan model imamo i u koviÊ je jednom rekao: “Plan je osnovno sredstvo i in-
Japanu, jer promatra nacionalno gospodarstvo kao je- strument ekonomske politike“. Ja se potpuno slaæem
dinstvenu cjelinu. Sutra Êemo tako promatrati i global- s takvim stavom. Upravno ukidanje Zavoda za plan,
no gospodarstvo. Sluæbe druπtvenog knjigovodstva itd., bili su jasni sig-
nali da tadaπnja hrvatska vlast nije bila na razini izazo-
M.J. Kod nas se obiËno konkurentnost suprotstavlja va ondaπnjeg vremena. Svaki od primjera zahtijevao bi
socijalnoj dræavi. Meutim, mnoga znanstvena is - posebno istraæivanje i rezultat tog i takvog istraæivanja
traæivanja ne potvruju tu tezu, veÊ ukazuju na ve - bio bi, po mojem miπljenju, viπe nego znakovit; odgo-
Êu uspjeπnost onih socio-ekonomskih modela u koji - vor zaπto smo tu gdje jesmo. Pitanje perifernog kapi-
ma su ljevica i sindikati igrali snaæniju ulogu (Garrett talizma je posebno pitanje. Naime, vrijeme se ubrza-
and Lange, 1986.; Cameron, 1984.; Lange 1984.; va. Smatra se da je vrijeme na poËetku dvadesetog
Lange and Garrett, 1985.; Katzenstein, 1985.; Mar - stoljeÊa bilo deset puta sporije nego na njegovom kra-
tin 1986. itd.). To ne ukljuËuje samo faktor oæivlja- ju. To drugim rijeËima znaËi da propuπtena godina
vanja potraænje, niti samo ono πto se ponekad defi - ima uËinak deset godina. Mi smo od 4. listopada
nira kao pozitivan motivacioni efekt “trust/stakehol - 1993. godine propuπtali da dinamiziramo svoj razvoj i
der“ modela kapitalizma (ako veÊ ne participativnog tu smo gdje jesmo. Ubrzanje vremena znaËi da manje
demokratskog socijalizma), veÊ je tu rijeË i o drugim razvijeni imaju svakim danom sve manju πansu da pos-
faktorima koje socijalnija ekonomija omoguÊava, tanu razvijeni. Kina je specifiËan sluËaj i nikakva uspo-
poput veÊeg ulaganja u obrazovanje radne snage, redba s Kinom nije primjerena. ©toviπe, danaπnja peri-
visokotehnoloπku proizvodnju nasuprot modelu pe- ferija je u nepovoljnijem poloæaju u odnosu na poloæaj
riferijskog, “sweatshop“ kapitalizma i sl. Da ne spo - koje su imale negdaπnje kolonije. Ovom je razlog πto
minjemo prednosti javne kontrole i odreene razine su metropole brinule i koliko toliko investirale u kolo-
javnog planiranja koje suodluËivanje omoguÊuje... nije mimo kapital odnosa, s jedne strane, i s druge
Smatrate li da bi hrvatska ekonomija mogla krenuti strane, preslikavali svoj druπtveni model u kolonijalno
tim putem, ili je moæda ipak nemoguÊe preskoËiti carstvo. Danas kapital odnos dozvoljava nezavisnost
fazu “perifernog“ kapitalizma? nerazvijenih zemalja, a vlast u tim zemljama sve Ëini
kako bi privukla kapital odnos. Ovo drugim rijeËima
- Pitanje koje ste postavili zahtijevalo bi vrlo dug od- znaËi da kapital odnos nema nikakvih obveza prema
govor i nisam siguran da bih bio zadovoljan njime. nerazvijenim zemljama i ukoliko ne budu primjereno
Ipak, dat Êu tek nekoliko naznaka. »ovjek je subjekt posluπne, on Êe napustiti te zemlje. Dovoljno je pogle-
druπtvenog sustava. Prema tome, gospodarstvo moæe dati kretanja u Africi gdje ljudi umiru “u funkciji kapi-
biti tek derivat koji Êe biti u funkciji druπtvenog susta- tal odnosa“. To je odista tragiËno. ©to se tiËe Hrvat-
va. Kako je danas kapital odnos dominirajuÊi Ëimbe- ske, ja sam vjeËiti optimist. Hrvatska ima resursa koji
nik, on podreuje sebi ne gospodarski, veÊ ukupni bi se u kratkom roku mogli aktivirati. Meutim, poli-
druπtveni sustav. Podruπtvljenje gospodarske aktivnos- tiËka scena Ëini ove moguÊnosti upitnim. Kao πto sam
ti smanjit Êe znaËaj kapitala kao takvog, a svoje mjes- pokazao u svojoj knjizi Refleksije jednog Turanjca, ne-
to Êe ustupiti radu. Ovo dalje znaËi da Êe oslobaanje ma bitne razlike na relaciji HDZ - SDP. Upravo razoËa-
Ëovjeka kao kreativne liËnosti renje koje smo imali dolaskom
funkcionirati na drugim temelji-
ma. Moram reÊi da je znanje
odreivalo buduÊnost bilo kojeg
“ Potrebno je znaËajno
Koalicije na vlast potaknulo me
da dadaistiËki komentiram do-
gaanja na mojim web stranica-
druπtva u proπlosti. Jednostavno smanjiti porezno ma (www.rifin.com) πto sam po-
reËeno, ne poznajem niti jednu tom bez promjena pretoËio u re-
zemlju u povijesti ËovjeËanstva
optereÊenje nadnica i Ëenu knjigu. VeÊ viπe od godinu
koja je bila razvijena, a da nije bi- vratiti zaπtitnu kamatu dana predlaæem koaliciju SDP-a i
la vodeÊa na intelektualnom po- na kapital. Nadalje, HDZ-a. Ovo Ëinim iz razloga πto
druËju svoga vremena. Razvijene je izlazak iz krize moguÊ jedino
zemlje su imale i druga etniËka
sugerirao bih mu da se kirurπkim zahvatima. Oni su mo-
naËela, πto znaËi da je socijalna suprotstavi steËajevima u guÊi jedino ako najveÊe stranke
senzibilnost bila drugaËija. Tako najveÊoj moguÊoj mjeri. shvate da je bitno πto Êemo os-
Adam Smith u svome Bogatstvu taviti buduÊim generacijama, a
naroda iz 1776. godine istiËe da
SteËaj je eutanazija. ne koji Êemo rezultat ostvariti
je siromaπan onaj Englez koji ho-
da bos, iako je to sasvim obiËno
u Francuskoj. Zaostajanje na obrazovnom i znanstve-
” na izborima. To je ujedno i razli-
ka izmeu politiËara i dræavnika.
M.J. U Hrvatskoj se na znanost troπi samo 0.9 %
nom podruËju siguran je signal da Êe stvari u odnos- BDP-a, dok se u Finskoj npr. za istu svrhu troπi preko
noj zemlji krenuti loπe. To vide svi sociolozi, mi ekono- 4% BDP-a. Je li uopÊe moguÊa æeljena reindustrijali-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 39
Interview
zacija bez znaËajnih dræavnih investicija u ovome sek-
toru, pogotovo kada uzmemo u obzir spekulantsku
narav veÊine stranih privatnih investicija u Hrvatskoj?
- Sporna je teza kako strane investicije dinamiziraju
razvoj. To sam ukratko objasnio kada smo govorili o
brodogradnji. ©to se tiËe nedopustivo malog iznosa ko-
ji se izdvaja za znanost, valja reÊi da i ova skromna
sredstva viπe sluæe za pokrivanje “hladnog pogona“ na
podruËju znanosti, nego za razvoj znanosti. U tom
smislu dovoljno je identificirati cijenu koju mora platiti
doktorant da bi obranio doktorsku disertaciju. To je
odista tragiËno. Mi smo mala zemlja. Naπ znanstveno-
istraæivaËki rad valja derivirati iz koncepcije i strategije
razvoja. Kako koncepciju i strategiju razvoja nemamo,
tako nam je i znanstveni rad kao uostalom i druπtvo u
cjelini na stranputici. Uzmimo ekonomsku znanost. Ne
tvrdim da imamo dobre niti loπe ekonomiste. Imamo
πto imamo. I umjesto da su svi ekonomisti koji imaju
πto reÊi angaæirani, oni se ignoriraju kao πto se ignori-
raju i njihovi eventualni prijedlozi. Dokaz da je tome ta-
ko je moj Ëasopis Ekonomija/Economics koji veÊ se-
damnaest godina predlaæe rjeπenja kako bi Hrvatska
postala dio razvijenog svijeta, a ne nebitna zemlja na
periferiji. Pri tome, to valja jasno reÊi, ulazak u Europ-
sku uniju nije ulazak u razvijeni svijet kao πto su poka-
zale GrËka, Slovenija, Maarska, Rumunjska i Bugarska
- da spomenem naπe sadaπnje i bivπe susjede.
F.E. »esto citirate onu narodnu izreku: “U radiπe
svega biπe, u πtediπe joπ i viπe“. Ako je doista tako,
onda mi moæemo imati sve manje, jer rad ne cijeni -
mo, a sve manje i πtedimo, iako bez nacionalne
πtednje nema ni razvoja, zar ne?
- Male, tranzicijske, nerazvijene zemlje nakon sloma
tzv. socijalizma okrenule su se potroπnji koja je godi-
nama potiskivana. Ta se ocjena odnosi na sve; na dræ-
avu u istoj mjeri kao i na graane. Kako je prihvaÊen
neoliberalizam kao ekonomska filozofija, rastuÊa po-
troπnja nije praÊena dinamiziranjem nacionalnog gos-
podarstva. Upravo suprotno; u kojoj je mjeri potroπnja
rasla u joπ znaËajnijoj mjeri se proizvodnja smanjivala.
Tako Êe Hrvatska u ovoj 2009. godini imati manji do-
maÊi proizvod nego πto je on bio davne 1989. godi-
ne. Treba identificirati da je proteklo dvadeset godina,
a hrvatsko gospodarstvo stoji gdje je i bilo. Nije to sa-
mo sluËaj u Hrvatskoj; i ostale tzv. socijalistiËke zemlje
(osim izuzetaka, kao πto je Slovenija, koja istina sada
ima poteπkoÊa, i »eπke). Daljnje nabrajanje Ëini mi se
sporno iz viπe razloga. Izneseno pokazuje da smo se
ponaπali suprotno od potrebitog. Umjesto da hrvat-
sko gospodarstvo, koje je bilo izvozno orijentirano u
bivπoj dræavi (ne raËunajuÊi turistiËku djelatnost), dina-
mizira svoju gospodarsku aktivnost, privatizacijom ga
je destruiralo. Istovremeno, potroπnja je rasla po izra-
zito visokim stopama. Hrvatska dræava je dobar repre-
zentant tog i takvog ponaπanja. Rast kreditne zaduæ-
enosti kod “domaÊih banaka“ drugi je pokazatelj ka-
ko su se graani ponaπali u cijeloj priËi. Ovdje valja re-
Êi da je veÊina graana mislila, misli i danas, da Êe ih
39
dræava zaπtititi, πto se neÊe dogoditi, kao πto je to bi-
lo u prethodnom samoupravnom sustavu. Graani na-
prosto nisu prepoznali promjene, a politiËari isto rade
i danas, govore kako je kriza zavrπena priËa i dinami-
ziranje gospodarske aktivnosti tek πto nije poËelo. Na
æalost, moje je miπljenje, kriza i sve strahote krize tek
nam predstoje. Izreka koju citiram potjeËe od Stjepa-
na RadiÊa koji je doktorirao na problemima oporeziva-
nja, pa je, prema tome, kvalificirano razmiπljao πto je
potrebno siromaπnim hrvatskim graanima. Od tada
se niπta promijenilo nije. Osim toga, kada istu izreku
napiπete kao “uradiπe svega biπe, uπtediπe joπ i viπe“,
dobijete obrazac nuænog ponaπanja na razini zemlje.
Na vaπe pitanje, prema tome, odgovaram potvrdno. I
dalje dogaanja koja predstoje prisilit Êe nas da se po-
naπamo kako je govorio Stjepan RadiÊ.
F.E. Ako se poslodavci i sindikati u iËemu slaæu, on -
da se slaæu u tome da bi trebalo ukinuti tzv. krizni
porez, popularni haraË. No ako ukine taj porez, Vla -
da tvrdi da neÊe imati za tekuÊu isplatu plaÊa i mi-
rovina. “©estorka“ je prije izbora 2000. predlagala
smanjenje stope PDV-a; to je obeÊavao i Sanader
prije pobjede na proπlim parlamentarnim izborima,
a onda je PDV nedavno poveÊan sa 22 na 23 posto.
Vi pak predlaæete poveÊanje PDV-a na 24 i 25%, ali
uz smanjenje poreza na dohodak. »ini se da dræava
koja ne zna stvarati, moæe samo rezati ili uzimati. S
druge strane, socijalne dræave nema bez visokih po -
reza (ali kakvih?). UËenici traæe besplatne knjige,
studenti besplatno obrazovanje, umirovljenici bes-
platni prijevoz tramvajem, a svi mi zajedno besplat-
no zdravstvo. A tko Êe to sve financirati, i iz Ëega Êe
se to financirati, ako ne iz poreza?
- Ekonomija oporezivanja je moje uæe znanstveno
podruËje. Smatram svojom obvezom da ponudim re-
formu poreznog sustava koji bi u veÊoj mjeri odgova-
rao stanju koje danas imamo u hrvatskom gospodar-
stvu. Moram reÊi da je moj prijedlog vrlo radikalan u
odnosu na postojeÊi porezni sustav. Ono πto sam
imao u fokusu kad sam kreirao porezni sustav, uosta-
lom ponudio sam sustav oporezivanja s puno viπe so-
cijalne senzibilnosti joπ davne 1995. godine (πto sam
u najnovijoj knjizi ponovio), je dinamiziranje razvoja iz-
vozno orijentiranog gospodarstva. Smatrao sam, i da-
nas smatram, da je najbolja socijalna politika kada
graani mogu raditi za plaÊu koja im omoguÊuje dos-
tojanstven æivot. Nadalje, kada govorimo o oporeziva-
nju govorimo o zaposlenim graanima, a ja postav-
ljam pitanje koji je status nezaposlenih. Treba smanji-
ti broj nezaposlenih, i to je prioritetni zadatak porez-
ne reforme. Naprosto, uvoenje poreza znaËi troπak
za tvrtku bez obzira tko je njezin vlasnik. Upravo teku-
Êi steËajevi kao i oni koji Êe tek doÊi za svoje nesretno
stanje mogu zahvaliti nerazboritom oporezivanju. I to
nije sve. U radu sam pristupio prezentaciji porezne
presije sukladno mojoj podjeli poreza koja pokazuje
da su buduÊe generacije optereÊene u veÊoj mjeri ne-
go πto se uobiËajeno misli. Nije samo javni dug obve-
za buduÊe generacije. Prodano obiteljsko srebro i de-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 40
40
ficiti platne bilance dio su buduÊih obveza naπe djece,
unuËadi, itd. Da ne reklamiram svoju knjigu, zaintere-
sirane Ëitaoce upuÊujem na moj rad pod naslovom
“Porezna reforma i hrvatska kriza“.
F.E. Socijaldemokracija je u pravilu za viπe poreze,
a liberali za niæe. Meutim, poreze nitko ne voli, πto
je i logiËno. (Ne kaæe se uzalud za onoga tko je ruæ -
an, da je “ruæan ko porez“!). Ljevica kaæe: tko ima
viπe, njemu treba viπe i uzeti (kroz tzv. progresivno
oporezivanje), a desnica: to je nepravedno, jer se
destimulira onog tko viπe radi. U Hrvatskoj, meu-
tim, s poreznom politikom nisu zadovoljni ni radnici
ni poslodavci, pa pitanje glasi: kako spojiti razvojnu
i socijalnu funkciju poreznog sistema?
- ToËno. I to s pravom. Naime, ako dræava moæe po-
veÊavati proraËun znaËi da za nju nema ograniËenja.
Troπenje poreznih prihoda nikad nije potpuno zadovolja-
vajuÊe. U tranzicijskim zemljama to je poseban problem.
Kada je rijeË o porezima tada valja reÊi da porezi ovise o
poreznom kapacitetu zemlje. Mora se znati da je proces
reprodukcije nedjeljiv. Ignoriranje te Ëinjenice, to je u na-
πoj zemlji praksa, predstavlja znaËajno ograniËenje dina-
miziranju gospodarstva. U svojoj knjizi predlaæem da se,
u prvom koraku, odredi porezni kapacitet, a potom da
Sabor raspodjeli tako odreene porezne prihode. Pri to-
me æelim biti sasvim precizan da porezni kapacitet hrvat-
skog gospodarstva iznosi izmeu 25 i 30%. Preciznija
analiza dala bi i precizniji odgovor. Kada je rijeË o pore-
zima, treba znati da je to jedini preostali snaæni nacional-
ni instrument ekonomske politike. Stoga moram reÊi da
svaka odgovorna politika stalno preispituje porezni sus-
tav, kako mjere ekonomske politike u dijelu porezne po-
litike ne bi imale kontraktivne uËinke. Uvoenje troπari-
na na male brodove rezultirat Êe eutanazijom i ovog po-
duzetniËkog dijela brodograevne industrije. InaËe, Bi-
blija je puna negativnih kvalifikacija kada je rijeË o pore-
zima. Tako Bog πalje Mojsiju da spasi izabrani narod iz
Egipta. »itaoci pogaaju razlog tome - nepodnoπljivo vi-
soki porezi koji su nametnuti Æidovima. InaËe, Æidovi su,
pored Amerikanaca, vjerojatno najodluËniji borci protiv
nesnosnih poreza. Bostonska Ëajanka je iskra koja je
pokrenula borbu za neovisnost SAD od Velike Britanije.
F.E. Hrvatski vanjski dug dostigao je zabrinjavajuÊih
40 milijardi eura. Ministar ©uker se nedavno zaduæ -
io na ameriËkom træiπtu za dodatnih milijardu i pol
dolara. HoÊe li Lijepu naπu, nakon πto joj vjerovnici
sjednu na naplatu, zadesiti sudbina Peveca? Keynes
bi rekao da smo “svi na dugi rok gubitnici“. Je li do -
ista tako crno?
- O inozemnom dugu pisao sam u svojim knjigama iz
2000. godine kada mnogi nisu inozemni dug smatrali
problemom. Moja BespuÊa ekonomske politike u svoja
dva izdanja govori o problemima inozemnog duga. Jed-
nako sam tako 2007. u knjizi Iluzija i stvarnost hrvat-
skog gospodarstva pokazao da je dug neodræiv. Dakle,
znalo se da inozemni dug moæe postati odluËujuÊe
ograniËenje daljnjem razvoju Hrvatske. Ne treba zabo-
Interview
raviti da je krajem 1991. godine dug bivπe dræave izno-
sio manje od 16 milijardi dolara. Mi smo danas duæni
42 milijarde eura. Moje su procjene da je kratkoroËni
dug dodatnih 5 milijardi eura, πto znaËi da je visina ino-
zemnog duga veÊa od druπtvenog proizvoda koji uklju-
Ëuje i tzv. sivu privredu. O kakvom je problemu rijeË ne-
ka posluæi sljedeÊi obraËun. Recimo da je dug, kao πto
vi rekoste, 40 milijardi eura i da je prosjeËna kamatna
stopa 7%. Jedna i druga veliËina su podcijenjene. I ta-
ko podcijenjene veliËine daju godiπnju obvezu servisira-
nja tog duga od 2,8 milijardi eura, πto je viπe od dvade-
set milijardi kuna. Ovom valja pridodati i interes stranih
investitora koji su kupili obiteljsko srebro i dobit Êete
obvezu od dodatnih milijardu eura. Zbrojimo li navede-
ne veliËine imamo gotovo 4 milijarde eura godiπnjih ob-
veza prema vjerovnicima i investitorima, πto je viπe od
8% domaÊeg proizvoda, a mi ove godine biljeæimo
smanjenje od 6%. Odista, inozemni dug je zabrinjava-
juÊa obveza naraπtajima koji dolaze poslije nas!
F.E. Sasvim kratko i jasno: da se sada (kojim sluËa-
jem) naete na mjestu ministra gospodarstva, πto bi
prvo poduzeli? Koje bi bile Vaπe prve tri antirecesij-
ske mjere?
- Za tako πto nema nikakve πanse. Ali da me minis-
tar gospodarstva konzultira rekao bih mu da je po-
trebno znaËajno smanjiti porezno optereÊenje nadni-
ca i vratiti zaπtitnu kamatu na kapital. Nadalje, suge-
rirao bih mu da se suprotstavi steËajevima u najveÊoj
moguÊoj mjeri. SteËaj je eutanazija. Treba dokazati
da je steËaj jedini izlaz. Ja sam 1994. godine defini-
rao kriterije privatizacije, kada su svi govorili kako je
druπtveno vlasniπtvo ograniËavanje usprkos Ëinjenici
da su mnogi aktivno sudjelovali u privatizaciji. Moju
raspravu na tu temu ponovio sam u knjizi Iluzija i
stvarnost hrvatskog gospodarstva. Naime, valja imati
u vidu da steËaj znaËi nove poreze nove socijalne gu-
bitke u πirem smislu te rijeËi. Umjesto steËajeva suge-
rirao bih nastavak proizvodnje ako odnosna tvrtka
pokriva svoje varijabilne troπkove uveÊane za jednu
kunu. To je princip od kojeg bi valjalo krenuti. Na kra-
ju, ali ne najmanje vaæno, predloæio bih odluËno sma-
njenje dræavne birokracije. Znate, birokracija ima, kao
i tumor, sposobnost metastaziranja. Mislim da propi-
se valja pojednostaviti i da nije dobro da se daju dis-
kreciona prava u zakonima koja onda otvaraju mo-
guÊnost mnogim zloupotrebama i razoËarenjima, te
novim raËunima poreznim obveznicima. Nije toËno
da smanjenje dræavne birokracije nije dobro u vrijeme
krize. Upravo suprotno. Kriza je pravi trenutak za re-
strukturiranje dræavne birokracije. Kao primjer navo-
dim poveÊanje neoporezivog dijela dohotka sa sadaπ-
njih 1.800 kuna na 5.000 kuna. Porezna uprava bi se
temeljem poveÊanja neoporezivog dijela dohotka
mogla znaËajno smanjiti. Prigovori da bi izostali po-
rezni prihodi dræavi nisu primjereni. Naime, ne treba
gubiti iz vida da je 5.000 kuna doljnja granica preæiv-
ljavanja i nije toËno da je moralna porezna obveza
ako porezni obveznik nema poreznog kapaciteta. To
je tako ma koliko mi πutjeli o tome.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 41

Interview 41

Marxova metoda
don IVAN GRUBI©I∆

bila je bliæa ISTINI

od
crkveno-religijske
Razgovor vodio Filip Erceg

Dr. don Ivan Grubišić ugledni je kršćanski intelektualac, predstavnik one

malobrojne, ali hrabre liberalne struje unutar Crkve u Hrvata, svojevrsni katolički
disident. Teolog, sociolog, borac za ljudska prava, te “čovjek nadasve“ (autor je
nekoliko knjiga pod naslovom “Čovjek nadasve“), Ivan Grubišić je, između ostalog,
i predsjednik splitske Hrvatske akademske udruge, koja se zalaže za univerzalne
ljudske vrijednosti, građansko društvo i duhovno zajedništvo.

Don Grubišić bio je i dugogodišnji aktivni član HHO-a, iz kojeg je istupio zbog
neslaganja s odlukom da se nagrada za ljudska prava dodijeli državnom odvjetniku
Mladenu Bajiću.

Ivan Grubišić rođen je 20. lipnja 1936. u Dicmu. Maturirao je 1956. na Biskupskoj
klasičnoj gimnaziji u Splitu. Godine 1962. diplomirao je na Bogoslovnom
katoličkom fakultetu u Zagrebu, a 1982. na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Doktorirao je 1995. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom “Religiozno
ponašanje katolika u Dalmaciji sredinom 80-ih i vrednovanje toga ponašanja“…

S don Grubišićem razgovarali smo o tome kakav bi trebao biti treći hrvatski
predsjednik, je li vjeronauku mjesto u školama, a križevima u javnim institucijama,
zatim o odnosu Crkve i države, o Marxu, neoliberalizmu, sukobu civilizacija
i ekumenizmu…

• Dr. GrubiπiÊ, Hrvatska Êe uskoro dobiti novog
predsjednika, treÊeg po redu od njezinog osamos -
taljenja. Smatrate li i Vi kao biskup ©tambuk da bi
novi predsjednik trebao biti katolik? Tuman je
bio viπe hinjeni vjernik (kao πto znamo, tajno se
vjenËao u crkvi tek devedesetih), MesiÊ je pak bio
u latentnom sukobu s Crkvom, a Ëini se da ni kan -
didat koji ima najviπe izgleda da postane novi
predsjednik, nije baπ neki veliki katolik. Nema
sumnje da smo mi veÊinska katoliËka nacija: bio
novi predsjednik katolik ili ne, sasvim je sigurno da
niti jedan kandidat ne moæe postati predsjednik
bez potpore veÊinskog biraËkog tijela, koje je ka -
toliËko. No, koliko je samim biraËima - katolicima,
vaæno da njihov predsjednik bude katolik? Uosta -
lom, koliko je u Hrvatskoj stvarnih katolika, a koli -
ko tek deklaratornih?
-U Hrvatskoj, po prethodnom popisu stanovniπtva,
postoji velik broj deklariranih katolika, ali, postoje
ozbiljni pokazatelji, da je veoma mali broj katolika
koji izvrπavaju svoje vjerske duænosti, kao πto je, re-
cimo, sudjelovanje u nedjeljnoj misi. Malen je broj
np 13 14/01/2010 18:53 Page 42

42 Interview
katolika koji imaju stalnu povezanost s Crkvom,
praktiËnih katolika. Tako u gradovima redovito prak-
ticira nedjeljnu misu negdje 10-14% katolika od Ëe-
ga 1/3 su djeca niæih razreda osmogodiπnje πkole,
dok se na selima taj broj penje od 20 do 25% prak-
tiËnih katolika. Taj “mit“ o velikom postotku katoli-
ka sa stvarnim stanjem nema naroËitu povezanost,
posebno ne u moralnom i æivotnom promiπljanju
vjernika. BuduÊi Predsjednik RH neÊe biti, posebno u
gradovima, biran po tome je li i koliki je katolik, ne-
go ima li druge osobine koje se traæe za Predsjedni-
ka Republike Hrvatske. I sam predsjednik Stjepan se Vaπe ime nije naπlo ni na popisu onih 26 intelek -
MesiÊ dobio je izbore zahvaljujuÊi vjernicima. Hrvat- tualaca koji su svojim potpisom osudili taj Spora -
sko je druπtvo svjetonazorski i politiËki dosta hetero- zum?
geno i miπljenja sam da se sekularizacija druπtva -Izjava je bila dobro sroËena, uvjerljiva, ali i diplo-
stalno produbljava. matski promaπaj na πtetu same komisije Iustitia et
pax i odnosima dviju Crkava hrvatske i slovenske.
• Ako je Crkvi toliko stalo da Predsjednik dræave bu - Stoga je i kardinal BozaniÊ morao intervenirati, kao
de katolik, zaπto onda Crkva jednostavno ne izae i Vatikan, da se taj spor rijeπi u dijalogu dviju sestrin-
na izbore sa svojim kandidatom (koji ne mora nuæ - skih Crkava. Crkva se u autonomiju politike ne smije
no biti teolog ili sveÊenik)? To je sasvim legitimno, izravno mijeπati, jer za to postoje legitimne demo-
a Crkva ionako uæiva veliko povjerenja graana. kratske institucije druπtva. Od mene nitko nije traæio
-Hijerarhiji crkve, miπljenja sam, stalo je da novi potpis, a da je netko i traæio, ja ga sigurno ne bih
Predsjednik bude katolik, ali ne i vjernicima koji su to potpisao.
samo na verbalnom izjaπnjavanju. Crkva bi mogla
imati svoga kandidata, ali mislim da bi slabo proπao • Zadræimo se joπ malo na odnosu crkve i dræave. Pr -
kod biraËa, ako bi mu glavna prepoznatljivost bila vo, jedno sasvim teoloπko pitanje: nije li Crkva od
to πto je katolik, a ne i koliko je moralno profilirana, Milanskog edikta ustvari svojevrsna dræava u dræa -
kompetentna i odluËna osoba. vi? Ako je Crkva, kako kaæe sv. Aurelije Augustin,
“Boæja dræava“ (Civitas dei), nema li onda ta dræa -
• Time dolazimo do odnosa Crkve i dræave. »esto Êe - va primat nad svjetovnom dræavom (ili dræavom
mo Ëuti kako se Crkva ne bi smjela mijeπati u poli - obiËnih smrtnika)? Odnosno, drugim rijeËima, je li
tiku, da propovjedaonica nije politiËka govornica, i “Boæja dræava“ od Novog vijeka konkurentska
sl. No zaπto se Crkva ne bi smjela mijeπati u politi - opasnost svjetovnoj dræavi, zbog Ëega je ova i æeli
ku? Pojedina se stranka bavi politikom, iako nije iskljuËiti iz politike? Ili je moæda rijeË o tome da
preπla ni izborni prag, dok se Crkva koja predstav - Crkva joπ od vremena investiture ne æeli odustati
lja devedeset posto hrvatskog stanovniπtva, politi - od vlasti nad svjetovnom dræavom?
kom ne smije baviti. Gdje tu ima logika? -Ne bih se vraÊao u proπlost nego bih neπto rekao
-Crkva je poslana svim graanima, odnosno ljudi- o stavovima II. Vatikanskog koncila o odnosu Crkve
ma dobre volje. Ona mora biti osjetljiva i graani i dræave, a πto bi trebali za Crkvu i demokratsku dræ-
vjernici se trebaju baviti politikom kao brigom za op- avu biti odreeni normativi. Tri su stava koja treba is-
Êe dobro i to im je sveta duænost, kako poruËuju taÊi o odnosu Crkve i dræave: priznanje religijskog
francuski biskupi, ali samim sveÊenicima i Crkvi kao pluralizma u druπtvu; afirmativni stav prema vjerskoj
instituciji stranaËka politika, u slobodi u svakom druπtvu; au-
skladu s stavovima II. Vatikan-
skog sabora, nije poslanje i kle-
riËki dio Crkve mora biti stranaË-
“
Naπi su “glavari sveÊeniËki
tonomija vremenitih stvarnos-
ti. U tom smislu i Crkva i dræa-
va su autonomne na svom po-
ki depolitiziran. i starjeπine naroda“, da se druËju, upuÊene na suradnju
izrazim novozavjetnim jer se radi o istim ljudima unu-
• Komisija Hrvatske biskupske tar jedne druπtvene ili dræavne
konferencije Iustitia et pax oπ - rijeËima, uËinili fatalnu zajednice. Crkvena hijerarhija
trim je jezikom osudila nacrt pogreπku kad je Crkva ne moæe imati svoju vlastu dræ-
sporazuma Kosor-Pahor. To je, prihvatila poËetkom 90- avi. No, Crkva ako i nije na
reÊi Êe mnogi, nedopustivo mi - vlasti, jako æeli biti uz vlast pa i
jeπanje Crkve u politiku svje - tih odreenu politiËku nekakvi mentor same vlasti,
tovne vlasti. Nota bene, πto Vi opciju, a za uzvrat dobila πto je kod nas, ponekad i pre-
mislite o stavu HBK-a, a samim brojne privilegije. Stala je viπe oËito.
time i o sporazumu Kosor-Pa -
hor, koji je na kraju ipak prih - uz odreenu politiku a • Pitanje odvojenosti Crkve
vaÊen (iako tijesno) u Hrvat - ne uz sam narod od dræave je ujedno i pitanje
skom Saboru? Primjetno je da
” vjeronauka u svjetovnoj πkoli.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 43
Interview
HDZ je veÊ nekoliko puta iz niskih politikantskih
razloga optuæio SDP da je za ukidanje vjeronauka,
no bez obzira na dnevnu politiku, nije li ipak mjes -
to vjeronauku u crkvi, a ne u πkoli?
-Zalagao sam se i izlagao, i sada se zalaæem da je
konfesionalnom vjeronauku mjesto u crkvenim pros-
torima a ne u πkolskom programu. Prvenstveno radi
dobra samih vjernika i Crkve, kao i æivotnije poveza-
nosti djece i mladih s crkvenom zajednicom. Naæa-
lost, u tome ne uspijevam, premda su mnogi sveÊe-
nici uvidjeli promaπaj s konfesionalnim vjeronaukom
u πkolama. Crkva je naprosto ostala bez djece i mla-
dih. O tome zadnju rijeË imaju, svakako, biskupi kao
i odgovornost za nastalo stanje.
• Da se razumijemo, ja osobno nemam niπta protiv
vjeronauka, ali sam protiv toga da se vjeronauk
nauËava u svjetovnim πkolama, i to vjeronauk sa -
mo jedne vjere. Vjera je privatna stvar svakog po -
jedinca, a religija stvar opÊe kulture. Smatram da
bi u svjetovne πkole trebalo uvesti predmet religij -
ske kulture. Miπljenja sam da vjernici inaËe povrπ -
no poznaju svoju vlastitu religiju, a da druge religi -
je gotovo uopÊe ne poznaju. Meutim, nedopusti -
vo je da u vrijeme pluralizma katolik kroz πkolsku
naobrazbu dobije uvid samo u katoliËanstvo, a da
pri tome nema pojma o pravoslavlju, protestantiz -
mu, islamu, budizmu, i drugim religijama, kao πto
je i nedopustivo da se vjera promatra samo s vjer -
sko-dogmatskog, a ne i sa socioloπkog aspekta. Ne
znam kako Vi, ali ja sam Ëvrsto uvjeren u to da ne -
ma tolerancije bez poznavanja i priznavanja Dru -
gog i DrugaËijeg, pa tako ni vjerske tolerancije?
•Da, religija spada u opÊu kulturu Ëovjeka i u tom
smislu odreena religijska kultura trebala bi biti pri-
sutna i u πkolskim programima bilo kao samostalan
predmet bilo u sklopu nekih drugih predmeta. Mi
smo, naæalost, religijski nepismena nacija. U demo-
kratskim ureenjima bez svjetonazorske i ideoloπke
raznolikosti nema mira meu razliËitima i drukËijima.
Ovdje moæemo reÊi: “Istina Êe vas osloboditi“. No,
do nekog idealnog stanja teπko Êemo doÊi.
43
• Tu je i pitanje isticanja vjerskih simbola u svjetov -
nim institucijama. Vi ste naËelno podræali pred -
sjednika MesiÊa, koji je svojom izjavom da vjer -
skim simbolima nije mjesto u dræavnim ustanova -
ma, razljutio ne samo Crkvu, veÊ i dobar dio jav -
nosti.
-Miπljenja sam da treba imati na umu dvije stvar-
nosti: jedna je pravo na vjersku slobodu i religijsku
tradiciju, a druga, na poπtivanje laiËnosti i odvojenos-
ti Crkve od dræave. U tom sam vidu, braneÊi laiËnost
dræave podræao uklanjanje vjerskih simbola iz dræav-
nih ustanova, ali sam kao sveÊenik i graanin i na
poπtivanje vjerskih sloboda i zdravih tradicija. Ne
smatram da je Predsjednik MesiÊ protiv kriæa kao kr-
πÊanskog katoliËkog simbola, dapaËe, ali kao dræav-
ni poglavar æelio je da funkcionira laiËnost dræave i
odvojenost Crkve od dræave. Mnogima je to posluæi-
lo kao poticaj da se Predsjednika, bez ikakvog poπto-
vanja i milosti, nazove razliËitim pogrdnim imenima.
• Pitanje odvojenosti Crkve od Dræave je, po meni,
pitanje par exellance odnosa autoritarizma i libera -
lizma u modernoj dræavi. Pojava liberalizma je, kao
πto znamo, oznaËila i poËetak kraja povezanosti
Crkve sa Dræavom. Naime, suvremena zapadna
dræava je liberalno-demokratska, dok Crkva u os -
novi poËiva na autoritativnim principima (stroga hi -
jerarhija, guπenje kritiËkog miπljenja, ekskomunika -
cija nepoÊudnih, papina nepogreπivost itd.). To su
dva razliËita svijeta - i svjetonazora (dakako) - koja
jedva da mogu koegzistirati, i zato svjetovna dræa -
va, kao pobjednik u borbi za vlast nad crkvenom
dræavom, inzistira na odvojenosti crkve od dræave.
©to Vi mislite o tome? Uostalom, niste li se i Vi sa -
mi, kao svojevrsni crkveni disident, najbolje osvjed -
oËili u to koliko je Crkva joπ i danas autoritarna, da
ne kaæemo totalitarna organizacija (u kojoj nema i
ne moæe biti opozicije)?
-Radi se o dvije paradigme koje u naËelu jedna dru-
gu iskljuËuju: autoritarna i demokratska- paradigma
istine autoriteta i paradigma autoriteta istine. NaËel-
no i u Ustavu, pa i kod nas, Crkva i dræava su odvo-
jene, ali imaju i neke zajedniËke ciljeve jer imaju sliË-
nu ili identiËnu populaciju kao svoje pripadnike. Po-
treban je iskren i ustrajan dijalog kako bi se pronaπ-
la prava rjeπenja brojnih pitanja. Osobno smatram
da je demokratska paradigma bliæa krπÊanskim izvor-
nim stavovima nego autoritarna, prirodno-religijska.
No to je moje miπljenje. Takoer je moje miπljenje da
bi Crkva imala znaËajniju ulogu u druπtvu kad bi se
tako postavila, nego da jedno govori, recimo o de-
mokraciji, a sama funkcionira iskljuËivo na autoritar-
noj paradigmi. Evanelju je bliæa demokratska para-
digma.
• Ipak, izmeu liberala i vjere u metafiziËko postoji
jedna Ëudna simbioza. Liberali, od fiziokrata, pre -
ko Milla i Smitha, do danaπnjih dana, vjeruju da
ravnoteæu na træiπtu uspostavlja Bog, od kojeg pot -
jeËu træiπni, kao i svi ljudski zakoni. Ako stoga u
druπtvu vlada nejednakost, onda to tako hoÊe
np 13 14/01/2010 18:53 Page 44
44
Bog. Marksisti pak ne vjeruju u Boga, ali zato sma -
traju da je nejednakost rezultat druπtvenih (a sa -
mim time i nehumanih træiπnih odnosa), a ne Boæ -
je volje. I tko je sada tu u pravu: oni koji se poziva -
ju na Boga da bi opravdali nejednakost kapitalistiË -
kog sistema, ili oni koji ne vjeruju u Boga, iako su
za druπtvenu jednakost?
-Crkva se na II. Vatikanskom koncilu, kao πto smo
rekli, zalaæe za autonomiju zemaljskih vrijednosti. U
povijesne prijepore ne bi trebalo ulaziti jer je pogreπ-
nih stavova bilo i na jednoj i na drugoj strani. Mislim
da smo danas na tom podruËju, kao i nekim drugi-
ma, bliæi jedni drugima. Bog skoro u naËelu nema
niπta s naπim “lupetanjima“ o nekim istinama. Kad ri-
jeπimo ljudske probleme i ljudske meuodnose u du-
hu prihvaÊanja i solidarnosti, poπtivanje Ëovjekova
dostojanstva, tada ni Bog nema niπta protiv naπih
postignuÊa.
• Nedavno su sluæbene novine Svete Stolice Osserva -
tore Romano prenijele dio Ëlanka Georga Sansa,
profesora filozofije na Papinskom grgurrovskom
sveuËiliπtu, u kojem on poziva na ponovno Ëitanje
Marxa, napose njegovih ranih radova. Prof. Sans
smatra da su rjeπenja koja nudi Marx daleko manje
zlo od rjeπenja koja nudi (neo)liberalizam. Naravno
da time Vatikan nije Marxa ni rehabilitirao, a ni re -
valorizirao, mada je ipak Ëudno da o njemu sada
pozitivno piπu baπ vatikanske novine. ©to pak Vi
mislite o tome; trebamo li mi ponovno Ëitati Mar -
xa, koji je negdje napisao da je “religija opijum za
narod“, ili ne; i ako da, πto u tom sluËaju iz njego -
vog djela ustvari trebamo iπËitati?
-Marksova znanstvena metoda druπtvenih odnosa
bila je bliæa istini i stvarnosti nego religijsko-ideoloπ-
ka i crkveno svjetonazorska. Marksovu izreku o ne-
gativnom govoru o religiji ne treba generalizirati, jer,
premda je uz religiju vezano mnogo negativnoga,
kad religiju vrednujemo kroz vjeru i duhovnost dobi-
vamo sasvim druge i pozitivnije rezultate. Uostalom,
u vrijeme kad je Marks æivio i Crkva je bila uvjerena
da o svemu, pa i o ekonomiji i ljudskim odnosima
ima poklad vjeËnih “istina“. No, ni u Crkvi danas ma-
lo tko tako iskljuËivo misli.
• Ove godine obiljeæavamo 20 godina od pada Ber -
linskog zida. Prije 10 godina proslavili smo 2000
godina krπÊanstva. Evo πto Vas æelim pitati: krπÊan -
stvo se odræalo preko dvije tisuÊe godina, dok je
komunizam propao za sedamdeset i tri (Rusija) ili
Ëak Ëetrdeset i pet godina (IstoËna Evropa, Jugo -
slavija). Kako je to moguÊe? Po Ëemu je religija (ne
samo krπÊanska) superiornija od ideologije, iako je
komunizam bio i svojevrsna ateistiËka religija? Ko -
ja je tajna religije, odnosno dugovjeËnosti krπÊan -
ske vjere, i u Ëemu se krije tajna propasti komuniz -
ma?
-Postoje odreeni egzistencijalni osjeÊaji u Ëovjeko-
vu æivotu koje je nemoguÊe zatomiti ili zabraniti. Ta-
ko je Ëovjek biÊe vjere i nade, biÊe ljubavi i slobode.
Interview
»ovjek ima moguÊnost transcendiranja postojeÊeg i
slobode razmiπljanja o buduÊem koje je uvijek stvar
vjere i nade, a ne samo i ne prvenstveno, nekog zna-
nja. Tu je i pitanja dubljeg smisla samog æivota na
koja samo religija, smatra se, daje sigurna rjeπenja.
Te stvarnosti, razliËita podruËja, slikovito reËeno
“kruπke i jabuke,“ ne moæemo doslovno usporeiva-
ti. Dok bude smrti, neki kaæu bit Êe i vjera, kako ona
ljudska tako i vjerniËka vjera u Trenscedentno. Jedan
suvremeni znanstvenik (Peter Russel) smatra da Êe
buduÊnost naπe civilizacije ovisiti o napretku znanos-
ti i uvaæavanju duhovnosti. Jedno bez drugoga neÊe
nas izvesti iz joπ mnogih bespuÊa suvremene civiliza-
cije.
• Naslov pod kojim ste objavili nekoliko svojih knjiga,
a koji je ujedno i Vaπe geslo, glasi: “»ovjek nadas -
ve“. To me neodoljivo podsjeÊa na onu Protagori -
nu da je »ovjek mjera svih stvari (iako mi se Ëini da
je Novac danas ta mjera). No, nije li ipak za pravog
krπÊanina Bog nadasve, ili iznad svega? ©to time
æelite reÊi: to da je »ovjek iznad Boga, ili da bi u
samom »ovjeku trebalo pronaÊi Boga?
-Kad sam izaπao u javnost sa sintagmom »ovjek
nadasve, i objavio prvu knjigu tako naslovljenu bio
sam izvrgnut æestokim napadima od nekih ljudi u sa-
moj Crkvi. Priznajem da je bilo povoda za takvu ne-
gativnu ocjenu, ali samo ako se ne radi o krπÊanstvu.
Naime, u krπÊanstvu Bog sve poduzima, radi Ëovjeka:
“Koji je radi nas ljudi i radi naπega spasenja siπao s
nebesa:“ Bogu je Ëovjek u evaneoskoj objavi nadas-
ve vaæan-Ëovjek nadasve, jer, sve je stvorio radi Ëov-
jeka i sam postao Ëovjekom. U tom smislu treba
shvatiti moj credo izraæen ovom sintagmom. Mogli
bismo navesti joπ Ëitav niz biblijskih i novozavjetnih
citata kako bi ju obrazloæili.
• Ako je Bog u svim religijama neπto Dobro, onda bi
sve religije trebale zbliæavati ljude, koje je On stvo -
rio na svoju sliku i priliku. No Ëini se da nije tako.
Religije su Ëesto bile i ostale kamen smutnje, uzrok
razdvajanja i podjela meu ljudima. Spomenimo
samo kriæarske ratove od 11. do 13 stoljeÊa, ili
vjerske ratove u Evropi u 16. i 17 stoljeÊu, ili “sve -
te ratove“ za vjeru Muhamedovu…Jesu li i koliko,
po Vaπem miπljenju, i ratovi na ovim prostorima
np 13 14/01/2010 18:53 Page 45
Interview
“
Jesam za meu-
religijski dijalog,
a prvi preduvjet
jest da nitko
nikome ne
nameÊe svoje
stavove
nosili vjersko obiljeæje? Sjetimo se samo Drugog
”
svjetskog rata. Nisu li i ustaπe i Ëetnici bili naπi do -
maÊi vjerski fundamentalisti? Ustaπe iznad slova U
crtaju kriæ (a pred raspelom se i zaklinju), a Ëetnici
oko krsta ispisuju Ëetiri ÊiriliËna slova S?
-Kad su pitali nobelovca Dalaj Lamu da li je religio-
zan, odgovorio je: Ne! I dodao: religije su kroz povi-
jest ljude dijelile, razdvajale i u ime religijske iskljuËi-
vosti voeni su mnogi ratovi i uËinjeno mnogo zla.
Dalaj Lama je dodao:“ Ja nisam religiozan, ja sam
duhovan Ëovjek“. Na-æalost to se je dogaalo i na na-
πim prostorima kako u proπlosti tako i u nedavnom
domovinskom ratu. Stoga je za samu Crkvu i vjeru
dobro da se ne veæe uz bilo kakvu ideologiju ili poli-
tiËki sustav, nego uz Ëovjeka i njegove probleme.
Crkvi bi ljudska osoba trebala biti kriterij ispravnosti.
Ili kako je govorio Ivan Pavao II. “»ovjek je put Crk-
ve!“ Na ovom su nam podruËju mentalni sklopovi
svojevrsni “berlinski zidovi“.
• Problem Bosne i Hercegovine ujedno je i problem
vjerskog suæivota. U BiH su se na jednom mjestu
naπle zajedno tri najveÊe monoteistiËke religije da -
naπnjice: katoliËanstvo, islam i pravoslavlje. Meu -
tim, BiH je podijeljeno druπtvo - moæda baπ i zbog
toga? Pristalice Huntingtona kaæu da BiH ne moæe
opstati zbog “sukoba civilizacija“. Ako se BiH ras -
padne zbog ovog ili onog razloga, kakva Êe to bi -
ti poruka graanima Evrope i svijeta; da vjerski suæ -
ivot nije moguÊ ni u 21. stoljeÊu?
-Konfesionalni vjerski æivot je teπko ostvarljiv, viπe
se radi o æeljama nego o moguÊnostima. O religij-
skom dijalogu se viπe govori nego se on prakticira.
Svaka religija, smatra da je njen istina apsolutna, i
povijesno gledano, tu su istinitost dokazivale sna-
gom oruæja a ne argumentima. Potreban je dijalog u
slobodi i ravnopravnosti, a vjerske istine bilo koje re-
ligije ne dirati niti ih drugima silom nametati. Jesam
za meureligijski dijalog, a prvi preduvjet jest da nit-
ko nikome ne nameÊe svoje stavove. »ovjeku poje-
dincu treba ostaviti slobodu opredjeljenja i izbora.
• Ne Ëini li Vam se da Pravoslavna i KatoliËka crkva
koriste Jasenovac i Bleiburg kao bojna polja za svo -
je stare i nove obraËune? Nezamislivo je, na pri -
mjer, da SPC odræi liturgiju za ubijene na Bleibur -
gu, iako je ondje stradao i nemali broj pravoslava -
45
ca - Ëetnika i dr, kao πto je joπ uvijek nezamislivo
da Crkva u Hrvata odræi u Jasenovcu onakvu kon -
celebriranu misu u najπirem sastavu kakvu svake
godine odræava na Bleiburgu, iako je i u Jasenov -
cu stradao nemali broj ljudi katoliËke vjeroispovi -
jesti. Pravoslavna crkva je proglasila svecem star -
ca Vukaπina iz Klepaca, ærtvu monstruoznog us -
taπkog zloËina u Jasenovcu, dok je papa Ivan Pa -
vao II beatificirao Alojzija Stepinca, kojeg je ko -
munistiËki sud osudio za kolaboraciju s ustaπkim
reæimom. Mogu li uopÊe Jasenovac i Bleiburg pos -
tati mjesta krπÊanskog oprosta (πto ne znaËi i po -
mirbe u onom negativnom smislu izjednaËavanja
krivnje), kojeg Êe inicirati upravo dvije krπÊanske
crkve: pravoslavna i katoliËka, ili Êe i dalje ostati
mjesta novih-starih sukoba u Ëijoj reæiji sudjeluje
nerijetko i sama Crkva?
- Ovo bih pitanje najradije preskoËio, ali neÊu. »ov-
jek treba izreÊi svoj stav, bez obzira hoÊe li on doæiv-
jeti odobravanje ili sotonizaciju. Institucionalne religi-
je na suradnju prisilit Êe jedan suvremeni proces se-
kularizacije koji je opÊenit, dubok i teπkih posljedica
za vjerske zajednice, a ne njihova dobra volja da te-
æe k istini koja je prvenstveno i za sve odnos prema
ljudskoj osobi. Niti se kuÊa gradi od krova niti se mir
meu ljude unosi uËenjem o najveÊem i zajedniËkom
biÊu stvoritelju neba i zemlje. PoËnimo ureivati od-
nose meu ljudima, a onda u slobodi i odnose pre-
ma Bogu ili boæanstvima, religijskim vrednotama.
• Nedavno je kardinal Josip BozaniÊ posjetio Spo -
men podruËje Jasenovac u pratnji tristotinjak sve -
Êenika. Publicist Slavko Goldstein zamjerio mu je
tom prilikom u otvorenom pismu πto je posao oba -
vio do pola. Obiπao je, kaæe, Memorijalni centar,
tamo je neπto i izustio, ali nedovoljno, potom se
okrenuo i otiπao, a da nije doπao do kripte Kame -
nog cvijeta, gdje se i odræavaju komemoracije. Ja
kada odlazim nekome na grob, doem do nad -
grobne ploËe, poloæim cvijeÊe i zapalim svijeÊe, a
to Êete uËiniti i Vi: neÊemo se zaustaviti na kapiji
groblja! Kaptol se ispriËao protokolarnim obveza -
ma, te je ujedno preko Glasa Koncila napao ne -
primjereno uglednog starog antifaπistu Goldstei -
na. No mogu li protokolarne obveze biti iznad krπ -
Êanskog pijeteta? Kako Vi gledate na odlazak viso -
kog katoliËkog klera u Jasenovac?
-Na sliËno pitanje novinara, kad je taj Ëin bio uËi-
njen, odgovorio sam da treba samo utvrditi datum
dogaanja u Jasenovcu i datum kada zagrebaËki
nadbiskup dolazi u Jasenovac i sve Êe biti jasno. No,
bolje da se to dogodilo, ali sasvim sigurno da je tre-
balo doÊi na uobiËajeno mjesto iskazivanja pijeteta i
pokloniti se ærtvama i izreÊi svoju molitvu. Ovo su ne-
potrebni autogolovi!
• Prilikom posjete Jasenovcu, kardinal BozaniÊ izra -
zio je æaljenje zbog katoliËkih sveÊenika ubijenih u
tom logoru, πto je takoer za neke bilo neprimje -
reno, jer je sveÊenike stavio u prvi plan, kao da su
oni maltene bili najveÊe ærtve ustaπkog zloËina.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 46

46 Interview

“Zalagao sam se za slobodnu Crkvu u

slobodnoj dræavi, a protiv srednjovjekovne
sprege trona i oltara. Opet sam, po
mnogima u HDZ-u i Crkvi, bio na krivoj
strani. No, ja sam osobno na taj svoj izbor
jako ponosan, a æao mi je, do koje smo
provalije doπli, doveli narod.

Meutim, kardinal BozaniÊ joπ nikada nije odao

priznanje onim katoliËkim sveÊenicima koji su se
borili u partizanima: od monisnjora Svetozara Ritti -
ga, preko Joæe Lampreta, Franca ©mone, Stanka
Straπeka, do SreÊka ©tifaniÊa, Zvonimira BrumiÊa,
fra Joze MarkuπiÊa…Zar se KatoliËka crkva stidi
svojih sinova koji su se za slobodnu Hrvatsku bori -
li sa Kriæem pod crvenom Zvijezdom petokrakom?
O socijalistima i komunistima koji su u Jasenovcu
ubijeni, a koje nije ni spomenuo, da ni ne govori -
mo...
-Traæenje istine o svim ærtvama neÊe nas dovesti do
æeljenog mira, jer svatko svoju istinu o ærtvama. Po-
vijesna zbivanja treba prepustiti nepristranom povi-
jesnom i kritiËkom preispitivanju, a zloËine koji ne
zastarijevaju, prepustiti i traæiti da ih sankcionira dræ-
avna sudbena vlast. Kad Crkve traæe istinu i za nju se
zalaæu, svaka polazi sa svojih navodno neupitnih do-
kaza i Ëinjenica. To, po mojem miπljenju, nije put ni
do istine ni do pomirbe. Pitanje je da li to traæimo,
prvenstveno, radi samih ærtava ili iz nekih sasvim
konkretnih dokazivanja za osobne ili institucionalne
interese.
• Zbog Ëega su religijske hijerarhije i institucije u Hr -
vatskoj tradicionalno bile na strani elita, a protiv
progresivnijih snaga i pokreta? Za usporedbu, soci -
jalno krπÊanstvo, krπÊanski socijalisti, teologija os -
loboenja i sl. pokreti i organizacije imaju dugu
povijest u raznim zemljama, od Engleske i Italije do
SAD-a i Juæne Amerike.
-Naæalost, Crkva je viπe retrovizor, gleda u povijest,
a ne reflektor usmjeren prema naprijed, u buduÊ-
nost. Ivan Pavao II. je o 200-toj obljetnici Francuske
revolucije priznao da su ideje revolucije: sloboda, jed-
nakost i bratstvo krπÊanske ideje. O Darwinovoj teo-
riji evolucije, tek se ovih dana govori u pozitivnom
kontekstu, dvjesta godina bio je neprijatelj broj 1.
Tako se, miπljenja sam, Crkva ponaπa samo u korist
svoje πtete!
• Mnoge zemlje imaju organizacije koje okupljaju
progresivne krπÊane, dok je u Hrvatskoj, Ëini se,
Crkvena hijerarhija uzurpirala ecclesiju (u novozav -
jetnom smislu) i zastupa oËuvanje statusa quo.
Smatrate li da je vrijeme da se u neku zasebnu or -
”
ganizaciju ili forum okupe i autentiËni, progresivni
krπÊani?
-Naπi su “glavari sveÊeniËki i starjeπine naroda“, da
se izrazim novozavjetnim rijeËima, uËinili fatalnu po-
greπku kad je Crkva prihvatila poËetkom 90-tih odre-
enu politiËku opciju, a za uzvrat dobila brojne privi-
legije. Stala je uz odreenu politiku a ne uz sam na-
rod. To je dovelo Hrvatsku do ruba propasti i zaduæ-
enja, a radnike istjeralo na ulice, ostali su bez posla.
Zalagao sam se za slobodnu Crkvu u slobodnoj dræ-
avi, a protiv srednjovjekovne sprege trona i oltara.
Opet sam, po mnogima u HDZ-u i Crkvi bio na krivoj
strani. No, ja sam osobno na taj svoj izbor jako po-
nosan, a æao mi je, do koje smo provalije doπli, do-
veli narod.
• Istaknuti ste zagovornik aktivne, participativne de -
mokracije. Nismo li u Hrvatskoj samo preπli s jed -
nopartijske na viπepartijsku partitokraciju, gdje su
graani opet iskljuËeni iz procesa odluËivanja i ar -
tikulacije druπtvenih ciljeva i ekonomskih i politiË -
kih strategija?
-Mi nismo razvijali demokratske procedure, prav-
nu dræavu, ni socijalnu dræavu, premda u Ustavu ta-
ko odreujemo Hrvatsku. Uspostavljena je partito-
kracija koja se je pretvorila u kleptokraciju, o Ëemu
svjedoËe brojne afere. Hrvatskoj su potrebe korjeni-
te promjene za πto se zalaæem i osobno i preko Hr-
vatske akademske udruge- »ovjek nadasve i preko
Graansko-etiËkog foruma. Te promjene se odnose
kako na promjene u izbornom zakonodavstvu tako
i o promjenama o funkcioniranju dræavne uprave i
samo uprave. Potrebno je dræavnu upravu decen-
tralizirati, racionalizirati, uspostaviti Hrvatsku kao
dræavu povijesnih regija s visokom autonomijom re-
gija. Poniπtiti æupanije, brojne opÊine koje æive iz
donacija dræavnog proraËuna. Isto tako, s obzirom
da nas ima neπto preko 4 milijuna smanjiti broj zas-
tupnika u Hrvatskom Saboru na razumnu mjeru, a
to bi, po naπem miπljenju bilo izmeu 70 i 80 zas-
tupnika. Bez tih korjenitih promjena Hrvatska Êe se
teπko izvuÊi iz provalije nad koju smo doveli hrvat-
ski brod. Brojne afere kojih smo svaki dan svjedoci,
vezani su uz interesne politikantske grupe, da ne
kaæem politiËke stranke. U nas je nije dogodila po-
litika kao briga za opÊe dobro, nego politikantstvo
i kleptokracija.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 47
Ljevica u doba krize
SPD nikad gore, crveni i zeleni
sve jaËi
Donosimo nekoliko Ëlanaka iz talijanskih
dnevnih novina Liberazione, koje
dokumentiraju snaæne zaokrete na
francuskoj, njemaËkoj i portugalskoj
politiËkoj sceni
NjemaËka
Zeleni NjemaËke lete,
ali lider gubi
Zeleni su u NjemaËkoj, s 10,7% preferencijalnih glaso-
va postigli odliËan rezultat na zadnjim izborima, ali Ëovjek
koji ih je doveo do uspjeha, njihov lider Cam Oezdemir,
neÊe uÊi u Bundestag. Predsjednik Zelenih je poraæen u
svom izbornom okrugu u Stuttgartu od kandidata CDU-a,
Stefana Kaufmana. U izravnom glasanju za kandidate
Oezdemir, prvi u povijesti lider Zelenih turskog porijekla,
dobio je svega 29,9% glasova nasuprot 34,4% glasova
svog protivnika iz CDU-a.
Trijumf Die Linke (Ljevice)
na ruπevinama SPD
(Socijaldemokratske partije)
Nenadano se prolomio urlik oduπevljenja. To se dogodi-
lo kada su se na mega-ekranima pojavile prve izlazne
ankete eksploziju oduπevljenja bilo je nemoguÊe zaustaviti
pod πatorom Die Linke (Ljevice), smjeπtenoj u Kulturbraue-
rei, bivπoj tvornici piva, koja je pretvorena u “tvornicu kul-
ture” u Prenzlauerbergu, πik Ëetvrti berlinske alternative. Bi-
lo je tu viπe od tisuÊu osoba, zbijenih jedna do druge, koje
su izraæavale vlastito likovanje pred tele-kamerama i deseci-
ma mikrofona, πto su objavljivali uspjeh. A nema sumnje da
je ovo pohvalan izborni rezultat za partiju postignut zahval-
jujuÊi trudu i popularnosti dvaju prokuπanih politiËkih bora-
ca, kao πto su Gysi i Lafontaine, koji su veÊ u izbornoj kam-
panji nadmaπili sami sebe. Prvi put od svog nedavnog nas-
tanka partija Die Linke - Ljevica - prekoraËila je zid od 10%
i postigla dvocifreni rezultat na nacionalnim izborima, doπ-
avπi na Ëetvrto mjesto meu pet partija, koje su preπle iz-
borni prag od 5%. Die Linke je danas plasirana ispred Zele-
nih, koji imaju veliku i dugu tradiciju u NjemaËkoj. Krajnji re-
zultat ipak nije bio, kako se u poËetku Ëinilo, 13% glasova
(kakva πteta!), veÊ 11,9%, koji su svi dobijeni na uπtrb na-
vodne ljevice SPD-a (socijaldemokrata) - πto je kod mase
prisutnih izazivalo πiroke osmjehe. Gysi veli: ”S ovakvim re-
zultatom moæemo poËeti “smatrati” naπu partiju “masov-
nom” partijom.”
47
Porast Die Linke je 3,2 % u odnosu
na odliËne rezultate postignute veÊ na
izborima 2005. - kada se partija
predstavila pod imenom Linkspartei, sa
svoje dvije duπe: PDS u istoËnim pokra-
jinama NjemaËke i WASG-om na zapa-
du. Ove dvije partije slile su se u jednu
2007. godine. U sljedeÊem izbornom
mandatu na klupama zastupnika ljevice sjedit Êe 76 depu- Oskar
Lafontaine
tata Die Linke.
Omjer porasta Ljevice u odnosu na njene izravne kon-
kurente vidan je i iz broja zastupnika koji su dobili glaso-
ve veÊinskim sistemom, prvo u vlastitim izbornim okruzi-
ma, njih 16, a to je 13 zastupnika viπe nego na posljed-
njim izborima prije Ëetiri godine. Sve su to glasovi iz is-
toËnih pokrajina: mahom Brandenburga i Saksonije.
Analiza glasova partije pokazuje iznenaujuÊi porast
glasova kako na istoku tako i na jugu zemlje. »ak i u
Bavarskoj, kaæe Oskar Lafontaine, uspjeli smo dobiti viπe
od 6% glasova, tako da se partija ljevice - Die Linke - sta-
bilno nalazi u πest regionalnih parlamenata (Ländera) na
zapadu, kao i u joπ πest regionalnih parlamenata na is-
toku zemlje, gdje ima najjaËe uporiπte. No nije to viπe
partija samo (omalovaæavanog) istoËnog dijela NjemaË-
ke. “Sad nam je cilj pobijediti u sjevernorajnskim pokra-
jinama i u Vestfaliji, bivπoj utvrdi SPD-a, u srcu Rurha,
gdje Êe se izbori odræati sljedeÊeg maja” - tvrde rukovo-
dioci Die Linke.
“Smjesta Êemo desnom centru pruæiti æeljezni otpor” uv-
jerava novoizabrana zastupnica iz lijeve struje partije, ko-
munistkinja Sahra Wagenknecht. “Pravit Êemo pritisak u
Parlamentu i izvan njega, sa sindikatima i sa mnogim dru-
gim organizacijama civilnog druπtva”, uvjerava biraËe Bo-
do Ramelow, koji se veÊ tjednima bori da u Tiringiji vlada
bude crveno-zelena.
Zanimljivo je i kretanje glasova, koje je Die Linke pre-
otela od raznih drugih partija. Mnogo je viπe glasova
dobila no izgubila, a oni koje je izgubila zavrπili su, iz-
gleda, u velikom kotlu neglasaËa. Ipak, 350 tisuÊa bivπ-
ih glasaËa Die Linke nije iziπlo na izbore, dok se misli da
je oko 20 tisuÊa njih preπlo liberalima u partiju FDP - me-
utim rezultat je “al pari”, jer je Die Linke isti broj gla-
sova navodno oduzela toj politiËkoj formaciji. No Die
Linke je najviπe profitirala propaπÊu SPD-a. 1.130.000
glasaËa preπlo je od socijaldemokrata u Die Linke, par-
tiju druπtvene pravde, koja je protiv rata u Afganistanu
i koja propovijeda socijalizam u suπtinski socijaldemo-
kratskom ozraËju. To je daleko viπe od 130.000 glaso-
va, koje je navodno Die Linke otela Zelenima. Die Linke
je najjaËa partija meu onima koji su izgubili posao.
Treba se nadati da Êe uspjeti uËiniti neπto za njih, te da
Êe tako nadvladati πkare desnice i centra, koji slave tri-
jumfalni banket na ruπevima SPD-a.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 48

48 Ljevica u doba krize

Katastrofa za SPD, koja je pala na da su pali za 11,2 boda. Nikad nisu tako loπe stajali od
historijski minimum: kraja Drugog svjetskog rata. Kuda su otiπli njihovi glaso-
vi? Procjene govore jasno. Viπe od dva miliona biraËa
Angela Merkel vladat Êe s SPD-a nije iziπlo na biraliπta, viπe od milion glasova ovoga
je puta glasalo za Die Linke, a Ëak 800 hiljada za Uniju -
liberalima isti broj (800.000) dobili su od SPD-a i Zeleni, dok je po-
la miliona glasova otiπlo liberalima. Socijaldemokrati nisu
Matteo Alviti ni od koje partije dobili ni jedan glas. Doæivjeli su samo
gubitke. Te sudbonosne nedjelje oËi su onih koji su doπli
Da li je moguÊe istovremeno pobijediti i izgubiti? Da, a
u sjediπte partije bile prazne: svi su bili pokisli u Willy
to dokazuju nedavni opÊi izbori u NjemaËkoj. Od tada
Brant Hausu. “Da je on æiv” mrmlja neko, gledajuÊi kip
NjemaËka ima staru, iako tek iskovanu staru vlast. Ange -
velikog socijaldemokrate. “Kako vam se to dogodilo?” -
la Merkel, prema svim oËekivanjima, iznijela je pobjedu.
”Iskreno govoreÊi, nemamo pojma” - odgovaraju snuæde-
Ipak, njezima Unija nije postigla rezultate kojima se na-
no: Moæda bi zaista morali biti socijaldemokrati i obnovi-
dala, te klizi dolje, ali je od pada zadræava porast libera-
ti rukovodstvo partije Franz Münfering, dugogodiπnji
la FDP-a, koji su u stanju, buduÊi da su doæivjeli veliku
predsjednik partije, dao je ostavku, dok Steinmeier ipak
pobjedu, uπtedjeti kako zemlji tako i Angeli Merkel dru-
ostaje voom grupe u Bundestagu, ukoliko ga ne probo-
go izblijedjelo izdanje takozvane “velike koalicije” (Gros-
de jedan od dugih noæeva, koje je ljevica unutar partije
se Koalizion).
veÊ naoπtrila.
Brojevi jasno pokazuju da je velika koalicija doæivjela
I na ljevici pobjeuje opozicija. Die Linke se penje za 3,2
nesumnjiv poraz. Joπ se oËekuje porast partija opozicije,
boda i postiæe 11,9% glasova. Tim je rezultatom postala
od kojih se na ljevici istiËe Die Linke, kojoj je ogroman
Ëetvrta politiËka snaga u zemlji, prava opozicija vladi s lje-
manevarski prostor ostavila praznina nastala uruπava-
vice. Dobro su proπli i Zeleni, koji su sa 10,7% glasova po-
njem SPD-a.
rasli za 2,6 boda. Ipak, obje su te partije promaπile svoj cilj,
Pobjeda desnog centra ne Ëini sretnima voe Unije, ko-
koji je bio pobjedniËki ulazak u Bundestag. Zeleni Êe se u
ja je dobila 33,8% glasova (CDU zajedno sa svojom de-
sljedeÊoj legislaturi boriti za ukidanje nuklearki. Moæda Êe
mokrπÊanskom bavarskom sestrom CSU). Radi se o naj-
se oko tog pitanja stvoriti mostobran za moguÊu pobjedu
gorem izbornom rezultatu od 1953. godine, i on je za joπ
ljevice na izborima 2013. Na kraju, dok neonnacisti (NPD i
1,4% manji od onog veÊ razoËaravajuÊeg, postignutog
DVU) gube, Ëak i na istoku, gdje ih je bilo mnogo, ostaje
2005. Nije toliko izgubila CDU, koliko CSU, koja je u Ba-
zabrinjavajuÊa Ëinjenica da je na biraliπta izaπlo svega
varskoj spala na 42,6%, a to je 6,6% manje nego na iz-
72,5% biraËa, nikad tako mali broj od Drugog svjetskog
borima 2005. Taj je rezultat doveo do sukoba u Uniji.
rata! Ljevico, razmiπljaj, razmiπljaj!
CSU, naroËito otkad njim rukovodi Horst Seehofer,
predstavljala je onaj dio Unije, barem na rijeËima, koji je
imao najviπe uha za socijalne probleme. Poraz CSU u tak-
vim okolnostima oslabio je “lijevu“ struju te partije u ko- Portugal
rist njene (ekonomski liberalne) desnice, koja Êe s novim
partnerom u vladi, FDP-om, moÊi kormilo odluËno okre-
S kime koalicija?
nuti udesno.
Simonetta Cossu
Samo Merkelova - koja se zahvaljujuÊi vlastitom djelo-
vanju u CDU istakla kao osoba osjetljiva za “socijalne pro-
Socijalisti Portugala iznijeli su na izborima posljednjeg
bleme” - mogla bi, kad bi to htjela, koËiti sve jaËe neoli-
tjedna septembra mjeseca pobjedu, iako ne bez rizika.
beralne tendencije nove veÊine. To bi joj omoguÊio njen
Potvrdili su da su prva partija u zemlji sa 36,5% glasova,
vrlo jak poloæaj. Do sada je postojao u historiji NjemaËke
no izgubili su apsolutnu veÊinu. Premijer Socrates razmiπlja
samo jedan kancelar, koji je u jednakoj mjeri kao i Mer-
o formiranju ne viπe jednobojne, veÊ koalicione vlade. No
kelova bio siguran kako Êe na izborima ponovo biti iza-
pravo se iznenaanje dogodilo na radikalnoj ljevici, gdje su
bran. Bio je to Konrad Adenauer, politiËar iz CDU, koji je
Blok ljevice (BE) i koalicija komunista i zelenih (CDU) pod-
isklesao lik Zapadne NjemaËke nakon Drugog svjetskog
vostruËili broj glasova. Bloco de Esquerda bivπeg trockiste
rata. DemokrπÊani dobro znaju da velik dio svog uspjeha
Francisca Loucã, popeo se od 7% na 9,8% glasova i tako
duguju sigurnom licu “mamice” Angele Merkel.
postao Ëetvrta politiËka snaga zemlje, dobivπi 16 zastupni-
Novi sudruzi u vladinoj koaliciji, liberali FDP - koji su Uni-
ka u Parlamentu. Izvrstan je rezultat postigla i crveno-zele-
ji oteli ni manje ni viπe veÊ jedan milion glasova - slave svoj
na koalicija, koju predvodi Sousa: ona je dobila 7,8% gla-
historijski najbolji rezultat: 14,6%, uz porast od 4,8%!
sova, odnosno 15 zastupnika u Parlamentu.
Moæe se konstatirati da se radi upravo o zapanjujuÊem
Socrates govori o ”velikoj pobjedi. Iz-
uspjehu, ako se uzme u obzir, da je rijeË o partiji Ëija je
bor Portugalaca je kristalno jasan. Po-
ideologija u osnovi danaπnje krize. Ipak, obeÊanja o sma-
kazali su kako æele da SocijalistiËka par-
njenju poreza i zaista liberalni -slobodarski - stavovi u od-
tija i dalje vodi Portugal.” Problem je s
nosu na graanska prava njihovog lidera Guida Wester-
kim Êe ga socijalisti voditi, buduÊi da
welea, uvjerenog pobornika kako Evropske Unije tako i
viπe nemaju apsolutnu veÊinu u Parla-
ulaska Turske u nju, dali su rezultate s obzirom da je iz-
mentu, te se, kako bi vladali, moraju
borno tijelo bilo u potrazi za sigurnim stavovima, makar
osloniti na blok ljevice - Bloco de Esque-
su liberali kazali nepopularno “da” zadræavanju nuklearki.
rda (BE) ili na Ujedinjenu demokratsku
Unija i FDP imat Êe slobodne ruke za sve reforme, jer mo-
koaliciju zelenih i komunista.
gu raËunati na veÊinu i u Domu regija.
Socrates je platio (manje no πto se
Na drugoj strani, u polju progresista, bode oËi katas-
oËekivalo) πtedljivost u javnoj potroπnji,
trofalan rezultat SPD-a. Oni su izgubili viπe od onog πto
kao i odluku vlade da se broj godina
su govorila najcrnja predvianja. Postignutih 23% znaËi
potrebnih za sticanje penzije povisi na Francisco Loucã
np 13 14/01/2010 18:53 Page 49
Ljevica u doba krize
65 godina. Nije stoga nikakvo Ëudo da je voa lijevog
bloka Loucã smjesta zatraæio kao neodloæno “Stvaranje
sistema zaπtitnih mjera za socijalno ugroæene, kao i po-
sebni porez na velika bogatstva, kako bi se iz njih finan-
cirala socijalna zaπtita i kako bi se poveÊale minimalne
penzije i najmanje plaÊe”. Da ne bi uskratio podrπku so-
cijalistiËkoj vladi Loucã je smjesta zatraæio izbacivanje iz
vlade dosadaπnje ministarke obrazovanja Maie de Lour -
des Rodriges. On tumaËi.: “Nijedna partija nije u tolikoj
mjeri poveÊala broj glasova kao lijevi blok (BE, komunisti
i zeleni). Socijalisti bez nas niπta neÊe moÊi.”
Za sekretara komunistiËke partije Jerònima de Sousa
izborni je rezultat znak ”stimulativnog porasta zeleno-cr-
vene koalicije i ne treba ga podcijenjivati, jer bi mogao
dovesti do lomova”. CDU - komunisti i zeleni - “su veoma
osjetljivi na probleme iz svijeta rada, na one probleme
koji muËe cijeli narod. Ovaj rezultat daje nam snage u
borbi potiv socijalnih nepravdi, za novi Portugal, u kojem
Êe glavnu rijeË imati pravda i solidarnost, kao i narodni
suverenitet.” Sousa smatra da socijalisti imaju malo raz-
loga za zadovoljstvo, jer su kao vlast podræavali neprav-
de i pokazali se arogantnima. Pobjeda socijalista nad
konzervativnim rivalima iz PSD-a, koji je dobio 29,3% gla-
sova, na Ëelu s vrlo snaænom æenom, politiËarkom Ma-
nuelom Ferreira Leite, “gvozdenom damom”, nije dakle
ni izdaleka sve rijeπila. Leite je odbila bilo kakvu “veliku
koaliciju” i izjavila da Êe biti u opoziciji. Sami u vladi soci-
jalisti Portugala izlaæu se velikom riziku.
Komentar: Treba kazati da je stanje u Portugalu dale-
ko bolje nego u nekim drugim zemljama Evrope, u koji-
ma desnica nezaustavljivo pobjeuje. Ipak, stvari treba
vidjeti iz kuta gledanja stanovnika Pirinejskog poluotoka.
Pobjeda socijalista i Socratesa u Portugalu odraæava si-
gurnu poziciju, kao i izborne pobjede Zapatera u susjed-
noj ©panjolskoj. I mada je Zapatero imao nekih sjajnih
poteza, naroËito u odnosi na civilna prava manjina, na
prava æena, homoseksualaca i sl., suπtinski su te politike
liberalne, πto se najviπe vidi u politici prema radu, te u ta-
kozvanim “modernizacijama“, u kojima bez posla ostaju
velike mase radnog stanovniπtva obiju zemalja. To je sto-
ga πto glavnu rijeË i dalje u ekonomiji vodi financijski ka-
pital, pa su tako i ©panjolska i Portugal meu zemljama
Evrope najteæe pogoenim krizom. Takoer je i politika
socijaldemokratskih elita prema imigrantima nedozvolji-
va i predstavlja oËigledno krπenje svih ljudskih prava.
Francuska
Lijevi blok: kako dalje?
Sébastien Crépel
Liderica francuske KomunistiËke partije Marie-George
Buffet najavila je inicijativu za nastavljanje politike Lijevog
fronta i nakon europskih izbora, te otvaranje prema gra-
anima i zaintresiranim skupinama s ciljem stvaranja veÊin-
ske politiËke snage.
Je li Lijevi front izborna formacija bez buduÊnosti? Ma-
rie-George Buffet je vrlo jasno odgovorila skepticima ubr-
zo nakon izbora, najavivπi niz koraka koje treba poduzeti
“kako bi se nastavila izgradnja Lijevog fronta, te ga se uËi-
nilo popularnijim i otvorenijim prema graanima i progre-
sivnim skupinama“. Izborni rezultati (6.4% na dræavnoj ra-
zini i 5 poslanika) smatraju se “zadovoljavajuÊim za novu i
rastuÊu inicijativu“, a postignuti su zahvaljujuÊi borbenoj
49
mobilizaciji u kojoj su komunisti odigrali
“kljuËnu ulogu“ i ohrabrili “provoenje
ujedinjenog pokreta koji nadilazi okvire
europskih izbora”, kazala je. “To je jedi-
ni naËin“, inzistirala je komunistiËka lide-
rica, “koji omoguÊuje stvaranje uvjeta za
masovni popularni pokret progresivne
Ljevice.“
©to treba uËiniti? Za Marie-George
Buffet “Lijevi front nema granica“, on se
ne ograniËava na predstavnika “ljevice
na ljevici“ nego pred sebe postavlja cilj
stvaranja masovnog narodnog pokreta
za ljevicu koja æeli promjene. KritizirajuÊi
zamiπljene pokrete za oæivljavanje ljevice
oko François Bayroua, te nakon izbora i Marie-George Buffet
oko Daniela Cohna-Bendita, kao “neoz-
biljne, jer koriste previπe preËica“. Nacio-
nalno tajniπtvo PCF-a (Francuske komu-
nistiËke partije) smatra da socijaldemo-
krati nisu odgovorili na krizu drugaËije
nego antisarkozijanizmom. To u svojoj
suπtini ne dopuπta “stvaranje projekta,
prijedloga, te saveza za poraæavanje des-
nice. Ja nemam sklonosti k tome“ izjavi-
la je, najavljujuÊi inicijative na mnogim
poljima. “PCF poziva svu ljevicu, politiËke
grupe jednako kao i sve æene i muπkarce
ljeviËare, s ciljem da rade na politiËkom
projektu koji Êe udovoljiti svim popular-
nim zahtjevima“, izjavila je. “GlasaËi i aktivni Ëlanovi Soci-
jalistiËke partije (PS) i Nove antikapitalistiËke partije (NPA),
koji se nisu pridruæili Lijevom frontu, ali koji osjeÊaju nuæ-
nost takvog Lijevog fronta, mogu u tome sudjelovati bez
da si proturjeËe“, objasnila je.
Takoer je predloæila svojim kolegama u Lijevom frontu
(Parti de Gauche [Lijeva partija], Gauche unitaire [Ujedinje-
na ljevica], République et socialisme [Republika i socijali-
zam]) da stvore “platformu za otvorene debate koje bi ukl-
juËivale svu æensku i muπku populaciju ljevice kako bi stvo-
rili naboj za Lijevi front“. To je prijedlog koji Êe biti lokalno
izraen za cijelu dræavu s ciljem udruæivanja svih zajedno u
trenutku proslave Humanité Festivala, pojasnio je Olivier
Dartignolles, glasnogovornik PCF-a.
U meuvremenu je PCF predloæila politiËkim grupama,
intelektualcima, sindikalistima, ekonomistima, umjetnici-
ma i svim izabranim Ëlanovima aktivnima u Lijevom frontu
da “zajedniËki organiziraju proslavu u velikoj pariπkoj Sali
za konferencije, sa svrhom postizanja radnog plana za po-
litiËke projekte koji izranjaju iz samog srca trenutnih soci-
jalnih sukoba“.
Nakon neodaziva koji je poharao na europskim izborima,
zamjenik Seine-Saint Denis misli da su ti izbori izraz “socijal-
ne patnje“ i “sumnje u efektivnost njihovih glasova pred Eu-
ropom koja je osnovana bez i protiv njih, πto svjedoËi Ëinje-
nica da su njihovi glasovi bili ignorirani 2005.“
Na kraju, prema rjeËima Buffet-a, visok rezultat Europe
Ecologie, svjedoËi da je izraæena “teænja naπih graana za
sve veÊom ekoloπkom osjetljivoπÊu“. Ponovila je da i Lijevi
front dijeli tu brigu, no poziva na “debatu o politiËkim od-
lukama koje implicira potreba odræivog razvoja“, koji oso-
bito zahtijeva borbu protiv neoliberalizma, npr. po pitanju
prometa, ili potrebu “revizije industrijskog razvoja“ koja ga
ne bi stavlja la u suprotnosti s ekoloπkim brigama.
Prevela Jasna Tkalec
Preneseno iz francuskog ljeviËarskog dnevnog
lista L’Humanité
np 13 14/01/2010 18:53 Page 50
50
13 laænih razloga za NATO
Sran Dvornik
kcija prikupljanja potpisa biraËa uz zahtjev da se
A o ulasku Hrvatske u Sjevernoatlantski pakt odlu-
Ëi referendumom nije, uz dane resurse i zakon-
ske okvire, mogla domaπiti traæenih oko 450.000 pot-
pisa. U kontekstu medijske marginalizacije, pa i kon-
trapropagande, uobiËajene domaÊe politiËke inertnos-
ti, a napose autoritarne rezignacije pred “veÊ goto-
vom” stvari, broj od preko 124.000 onih koji su iska-
zali svoju volju nipoπto ne predstavlja politiËki neus-
pjeh.
Bezobrazluk ministra VukeliÊa, po kojem to “doka-
zuje“ da je veÊina protiv referenduma, jedva da treba
komentirati; osim πto su, odjednom, ankete javnog
mnijenja nevaæne (jer pokazuju ”samo” 70 % podrπke
referendumu, doËim su dovoljne kada pokazuju da -
mada u niæem postotku - veÊina trenutno prihvaÊa
ulazak u NATO), voljeli bismo vidjeti dotiËnog gospo-
dina da s toliko novca, volontera i medijske πutnje ko-
liko su imali aktivisti za referendum pokuπa prikupiti
potpise u korist NATO-a. Vjerojatno bi mu Ëak i izlazak
pred splitski sud lakπe pao. Brojka nedostatna za za-
konski minimum, dakako, ne znaËi da pokretaËi i pot-
pisnici nisu u pravu. Stvari u koje bi Hrvatska ulaskom
u NATO bila uvuËena toliko su krupne i zamrπene da
definitivno pripadaju u pitanja koja se tiËu njene neo-
visnosti i suverenosti, za koja vaæi referendumsko od-
luËivanje. Ta je Ëinjenica, meutim, zamagljena op-
strukcijom ikakve javne rasprave (u ozbiljnom smislu,
u kojem se za prijedlog javno iznesu razlozi, u javnos-
ti se Ëuju i eventualni proturazlozi, te se moæe koliko-
toliko racionalno formirati neka politiËka volja), koja
pokazuje da postupanje politiËke i dijela akademske
elite slijedi tipiËan hegemonijski obrazac, po kojem
uopÊe ne mora argumentirati svoje opredjeljenje. O
tome govori i slabost razloga ”za” koje se na jedvite
jade dade prikupiti iz javnih istupa pobornika novog
blokovskog svrstavanja.
0. Kontekst
Sjevernoatlantski pakt je prije gotovo 60 godina bio
osnovan zbog vojne opasnosti Sovjetskog Saveza.
SSSR je potom formirao svoj pandan zapadnom blo-
ku, i zapoËela je 40-godiπnja igra meusobnog zastra-
Antimilitarizam i mirovna politika
Donosimo odliËnu kritiku hrvatskog sudje-
lovanja u NATO paktu, koja je prvo objav-
ljena na Zamirzineu - www.zamirzine.net.
Zainteresiranima preporuËamo i broπuru
“Alter-Nato-R: platforma za izgradnju mi-
ra kao alternativa prikljuËenju RH NATO
savezu”, Centar za mirovne studije, rujan
2007. -http://www.cms.hr/admin/fckedi-
tor/File/bookalternator.pdf
πivanja sredstvima sve masovnijeg uniπtavanja. Nakon
Ëetiri decenija sovjetski se reæim uruπio, skupa sa svo-
jim imperijem. Ideolozi NATO-a pohitali su to protu-
maËiti kao svoju pobjedu, premda je vojna komponen-
ta kolapsa komunistiËkih reæima bila tek sporedna. Bio
je to poËetak dugog niza izmiπljanja razloga za nasta-
vak djelovanja zapadnog vojnog saveza.
Evo sad ”razlog?” zbog kojih bi NATO navodno tre-
balo i dalje odræavati, razvijati i πiriti:


NATO je jedino sredstvo djelotvorne meunarodne
akcije demokratskih dræava i ”najuspjeπnija meuna -
rodna asocijacija dosad”
MoguÊe - ali djelotvorne za πto i uspjeπna u Ëemu?
Ako Ëlanice i jesu demokratske (premda, vidjet Êemo,
ne sve i ne uvijek), to joπ ne znaËi da meunarodno
promiËu demokraciju i djeluju na demokratski naËin.
»lanice NATO-a imaju liberalno-demokratske i koliko-
toliko socijalne vrednote za kuÊnu upotrebu, a prema
vani, osobito one s najsnaænijim kapitalistiËkim privre-
dama, imaju interese - za pristup energentima, sirovi-
nama, træiπtima, jeftinom zemljiπtu, vodi i radnoj sna-
zi, te dakako za kontrolu stabil-
nosti svih tih uvjeta. Intervencije u
treÊim zemljama legitimiraju se
unutarnjom demokracijom veÊine
dræava Ëlanica, ali uspjeπnima su
se pokazale u neËem drugome, a
ne u uspostavljanju slobode i de-
mokracije u svijetu. K tome, vode-
Êe Ëlanice NATO-a opstruiraju jedi-
nu meunarodnu organizaciju ko-
ja bi mogla biti legitiman mehani-
zam meunarodnog djelovanja -
Ujedinjene Nacije.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 51
Antimilitarizam i mirovna politika
 funkcije za zapadni svijet. Time se otvara igraliπte za
NATO πtiti od novih prijetnji sigurnosti: ”meuna-
rodnog terorizma”, organiziranog kriminala...
Te ”nove” prijetnje su (1) dijelom proizvod samog
NATO-a odnosno njegovih najjaËih Ëlanica, a (2) po
svojoj naravi takve da jedan vojni (pa ni vojno-politiËki)
savez nema nikakvog znaËenja u njihovu suzbijanju.
1. Terorizam je u problematiku svjetske sigurnosti
na velika vrata inauguriran nizom napada na trupe i
predstavniπtva SAD po islamskom svijetu i u samim
Sjedinjenim Dræavama (znamenitog 11. septembra
2001.). Niz napada na trupe i institucije najmoÊnije
zemlje svijeta je propagandno promoviran u ”meu-
narodni”: nikada nije pronaena nikakva meunarod-
na sila u pozadini tih napada. To da su se oslobodilaË-
ke, gerilske, pa i teroristiËke organizacije meusobno
povezivale, pomagale i umreæavale stara je stvar, od
PLO-a do IRA-e; meunarodni terorizam al pari dræa-
vama, pa i cijelom savezu, naprosto je politiËko-medij-
ski konstrukt, kojim se interes jedne dræave predstav-
lja kao univerzalan problem.
2. Kada je to vojska suzbila ikakav terorizam (ili or-
ganiziran kriminal i sliËne stvari, na koje se takoer po-
zivaju proroci ”novih” sigurnosnih prijetnji)? »ime bi,
dakle, jedan vojni (pa nek’ je uz to i politiËki i kakav
hoÊe) savez doista bio lijek protiv toga? Po redu veli-
Ëine i naËinu djelovanja terorizam, organizirani krimi-
nal i sliËne ”prijetnje” djeluju sub-dræavno, pa makar
to Ëinile i prekograniËno i usmjereno na dræavne sim-
bole i/ili institucije. Adekvatan su odgovor policijske
mjere i metode, dopunjene odreenim obavjeπtajnim
aktivnostima. Iz nastojanja da se sve to ipak iskoristi
kao opravdanje odreene dræavne i meudræavne po-
litike, tim se pojavama pripisuje i dræavna komponen-
ta, tj. konstrukcija o prijetnjama se projicira na odre-
ene dræave (Afganistan, Irak, nadalje po potrebi Siri-
ja, Iran, ...) kao one koje terorizmu i organiziranom
kriminalu pruæaju ”bazu”, ”toleriraju” ih, ili su napros-
to ”neuspjele” kao dræave - jer ne obavljaju policijske
51
vojne akcije, i zaista se dobiva meunarodna nestabil-
nost, od Ëitavih se zemalja stvara prostor za terori-
zam, te je opravdanje za vojnu alijansu uspjeπno pris-
krbljeno.

NATO pomaæe stavljanju nacionalnih armija
pod demokratsku civilnu kontrolu
To je eventualno moglo djelovati u nekim post-
komunistiËkim zemljama, u kojima je novim vlas-
tima trebao oslonac za demontaæu vojnih hijerar-
hija formiranih pod ideologijskim i politiËkim utje-
cajem propalog suprotnog bloka. Ali nije u Turs-
koj i neÊe u Hrvatskoj, u kojoj je vojska uspostav-
ljana ne iz neke komunistiËke armije, nego nasu-
prot njoj. K tome, Hrvatska je vojska bila i ostala
pod i te kakvom civilnom kontrolom, koju su pri-
je svega personificirali Tuman i ©uπak. To πto ta
politiËka kontrola nije bila demokratska, niti u du-
hu liberalne politike, NATO-u nikada nije smetalo.
©toviπe, ukljuËivanje zemlje u nadnacionalnu
vojnu asocijaciju - kompliciranije procedure, viπe
aktera, viπe izgovora za politiËare da prikrivaju os-
nove i tokove odluËivanja, slabija preglednost -
pojaËava postojeÊe slabosti demokratske civilne
kontrole nad vojskom: netransparentne odluke,
nad-odreene ”sigurnosne” procjene kao njihovo
opravdanje, manjkavu inspekciju okoliπa, javnih
nabava itd. Upravo aktualno petljanje i muljanje vode-
Êih domaÊih politiËara veÊ o samom odluËivanju o
ulasku u NATO, pa Ëak i o tome bi li se moralo raspi-
sati referendum da je ispunjen ustavni uvjet o zahtje-
vu 10% biraËkog tijela, pokazuje πto nas Ëeka ako Hr-
vatska ue u NATO: ono na πto pristanu u tijelima za-
jedniËkog odluËivanja hrvatski Êe politiËari prikazivati
domaÊoj javnosti ”upakirano” - u dijelovima, iskrivlje-
no, kako bi se prikrile prave posljedice.

NATO ne donosi obavezu slanja “naπih momaka” u
svjetska krizna æariπta
To je zapravo podlo sroËen argument, koji prikri-
va da bi meunarodna obaveza sudjelovanja u Ëuva-
nju mira trebala postojati, ali ne kroz vojni savez jed-
ne posebne grupacije, nego na osnovi univerzalnog
legitimiteta i pravila Ujedinjenih Nacija. »lanice NATO-
a Ëine tri od pet stalnih Ëlanica VijeÊa sigurnosti, koje
su najodgovornije za to πto je UN onemoguÊen u toj
funkciji, πto, dakako, dobro doe kao ”dokaz” da se
bez NATO-a ne moæe rijeπiti nijedan sluËaj teπkog me-
unarodnog sukoba. To πto Ëlanstvo u NATO-u ne po-
vlaËi takvu obavezu muzika je za hrvatske uπi, jer to je
bio jedan od najËeπÊih razloga protivljenja ulasku Hr-
vatske u alijansu. Stoga ne treba æaliti zbog smanjenja
postotka protivnika - barem onih koji su bili motivirani
tim sebiËnim razlogom. Jesu li se i u jesen i zimu
1991. protivili tome da druge zemlje poπalju ”svoje
deËke” da dou ”to stop the war in Croatia”?
np 13 14/01/2010 18:53 Page 52

52 Antimilitarizam i mirovna politika

Stvar je, meutim, u tome πto NATO-ova navodna
superiorna efikasnost u meunarodnim operacijama
prikriva zbiljski nedostatak primjerenog meunarod-
nog mehanizma uspostavljanja i odræavanja mira. U
Bosni i Hercegovini, NATO je Ëekao viπe od tri godine,
da bi se na kraju pokazalo kako se Ëekalo da se su-
protne strane dovoljno iscrpe te, uz par zavrπnih uda-
ra po ”Srbima”, budu spremne za pregovore u kojima
Êe se u nedogled zamrznuti teritorijalno-politiËki rezul-
tati ratne podjele. Na Kosovu NATO nije uπao kopne-
nim trupama da zaπtiti ljude tamo gdje se dogaalo
stvarno nasilje, nego je komotno, na daljinsko uprav-
ljanje, lupao po pozadinskim ciljevima u Srbiji, bez ob-
zira na to πto je famozna ”kirurπka preciznost” svaki
Ëas pogaala i civile, a ”predmet zaπtite” je dotle pro-
æivljavao masovno ubijanje i izbjegliπtvo. Ruanda mu
je posve ”promakla”, a u Darfuru se Ëeka - πto? Kom-
promis s interesima Kine? O dosadaπnjim rezultatima
intervencija u Afganistanu i Iraku, gdje je NATO pasiv-
no gledao πto Ëini njegova vodeÊa Ëlanica, da bi se po-
tom na mala vrata ipak ukljuËio, ne treba ni govoriti:
dovoljno je pogledati samo uËestalost ubijanja prije i
poslije intervencije.
Ukratko, NATO svoju demokratsko-spasilaËku ulogu
glumi onda kada je to njegovim vodeÊim Ëlanicama u
interesu, i glumi je priliËno loπe.


NATO doprinosi demokraciji svojih Ëlanica
Dovoljno je pogledati samo jednu zemlju pa da se
vidi koliko stvarno vrijedi taj argument: Tursku. Ona je
sve od Atatürkovih reformi pod nekom vrsti puzeÊeg
vojnog udara. Oni koji turski sluËaj smatraju izuzet-
kom (zbog graniËnog poloæaja prema nekadaπnjem
Sovjetskom Savezu) trebali bi objasniti kako se onda u
NATO-u, i to kao zemlja-suosnivaËica, naπao i Portu-
gal, pod diktatorskim reæimom, i bez ikakva geostra-
tegijskog izgovora. ZakljuËak je jednostavan: Sjever-
noatlantskom vojnom savezu potrebno je da pokrije
odreena podruËja, a narav unutraπnjeg reæima je
drugorazredna, sve dok je taj reæim politiËki saveznik.
Ruπenje Caetanove (Salazarov nasljednik) diktature u
Portugalu uslijedilo je dugo nakon ulaska u NATO, a
da taj savez nije niËim pridonio ovom prevratu.
 ca za vanjsku politiku koja traæi primjenu sile (pacifici-
NATO doprinosi demokratizaciji u svijetu
Demokraciju se, kako pokazuju svi moguÊi sluËajevi
od Juæne Amerike, preko srednje i istoËne Evrope, do
Afrike i Azije, kao niti liberalnu vladavina prava, iona-
ko ne moæe izvoziti. Moæe se podræati vlastitu evoluci-
ju razliËitih druπtava prema oblicima koji iziskuju de-
mokraciju i vladavinu prava, ali se politiËki i pravni
postautoritarnoj transformaciji. Pogleda li se veÊ spo-
menuti primjer Turske, vidjet Êe se da je postupnom
oslobaanju od autoritarne dominacije vojske - s ko-
jom je NATO decenijima mirno æivio - pridonijela poli-
tika koju se Ëesto omalovaæava kao ”meku” i neodluË-
nu - politika Evropske Unije i njenih uvjeta za Ëlanstvo.
Ono gdje bi, u nedostatku boljega, i NATO-va vojna
sila bila od koristi bilo bi zaustavljanje masovnog krπe-
nja ljudskih prava putem ratnog ili quasi-ratnog tero-
ra. NATO, meutim, to ne Ëini ako nije u igri neki po-
seban politiËki interes. Poznata je, uostalom, duga tra-
dicija politika sile i interesa njegove vodeÊe Ëlanice
(SAD), u kojoj su ljudska prava figurirala samo kao jed-
no od sredstava ideologijsko-politiËkog ratovanja.
Zbog toga se - i uz relativnu impotenciju ostalih Ëlani-
ranje ratnih sukoba i masovnog nasilja) - ne moæe oËe-
kivati da se NATO zaista angaæira tamo gdje najviπe
treba kako bi se sprijeËilo masovno nasilje. Mnogi Êe
diktatori i dalje uæivati uËinke znamenite izreke F. D.
Roosevelta o nikaragvanskom diktatoru Somosi: ”he
may be a son of a bitch, but he is our son of a bitch”.

obrasci ne daju transferirati, a pogotovu ne nametati
vojnom silom. I zemlje Ëlanice NATO-a, treba to priz-
nati, tu su mnogo uËinile - ali ne kao Ëlanice tog
vojnog saveza, nego kao izvori raznih vrsta politiËke,
obrazovne i ekonomske potpore, te podrπke auto-
nomnim akterima u druπtvima u postkomunistiËkoj ili

NATO olakπava pristup Evropskoj Uniji
Nema nikakve potvrde za tu tvrdnju. DapaËe, neko-
liko zemalja Ëlanica EU (Finska, ©vedska, Irska, Austri-
ja) nisu Ëlanice NATO-a niti to kane postati (a Ëlanica
np 13 14/01/2010 18:53 Page 53
Antimilitarizam i mirovna politika
NATO-a Norveπka odbija Ëlanstvo u Uniji). Moglo bi
se prigovoriti da su to sve ”stare” Ëlanice (premda su
neke u Uniju uπle decenijima nakon njenog osniva-
nja). No, niti Ëlanice iz najnovijeg vala, Malta i Cipar,
nisu u NATO-u, a Malta je, dapaËe, i napustila ”part-
nerstvo za mir”, a da to njenom Ëlanstvu nije nimalo
naπtetilo.

NATO i svjetski mir
Ovako zamaπna tema zasluæuje koju rijeË viπe: Mo-
guÊnosti globalnog sukoba dadu se zamisliti - ali to ne
znaËi da bi u njemu trebalo biti na jednoj strani, od-
nosno da bi Hrvatska ili bilo koja druga zemlja trebala
biti u bloku sa Sjedinjenim Dræavama. Uzmemo li ipak,
viπe fantastiËki nego hipotetski, da do sukoba velesila
i doe, on bi prije svega bio svojevrsna obnova hlad-
nog rata, ovaj put u trojnom postavu (s Kinom kao
novom partnericom uz SAD i Rusiju), i tu Ëlanstvo ne-
kakve Hrvatske u nekakvom vojnom savezu ne znaËi
niπta za ovu zemlju, kao πto ni nekadaπnjoj Jugoslavi-
ji u najmanju ruku nije πtetila njena nesvrstanost. U
odnosu na ovu regiju, πpekulira se (i vrlo malo doka-
zuje) o prisutnosti Rusije na Balkanu kroz bliskost sa
Srbijom, ali ni traga o tome da bi ta ”prisutnost” ima-
la vojnu komponentu i predstavljala sigurnosnu prijet-
nju. ©toviπe, interesi Rusije su ponajviπe vezani uz ono
iz Ëega ta dræava u najveÊoj mjeri crpi ekonomsku i
politiËku snagu - ovisnost Evrope o njenim fosilnim go-
rivima, te sljedstveno uz nesmetan pristup evropskom
træiπtu; vojni konflikt je sve prije nego pogodan za tak-
ve interese. K tome, i kada bi taj sukob doπao u vruÊu
fazu - bi li bilo viπe koristi ili πtete od bivanja ”predzi-
em” zapadnog saveza? U nekoj science-fiction zamis-
li o tom sukobu, zemlje na liniji fronte - Hrvatska i Sr-
bija - bile bi ili popriπte najveÊeg razaranja, ili perma-
nentni vojni logor u kojem bi civilne ekonomske aktiv-
nosti poput turizma, inovativnih usluga i ostalih blago-
dati civilizacije bile na dugi rok suspendirane.
Uostalom, koje bi se sve metode rabile u takvim su-
kobima ostaje otvoreno. Nedavni prijedlog petorice vi-
soko rangiranih penzioniranih generala o usvajanju
”prvog nuklearnog udara” kao prihvatljive metode
moæe se olako otpraviti kao neπto πto nije poteklo iz
NATO-vih oficijelnih struktura, niti se sluæbeno razma-
tra kao opcija, ali ostaje Ëinjenica da su ti ljudi done-
davno bili u najviπim krugovima donoπenja
vojnih odluka i da se NATO nije jav-
no ogradio od takve moguÊnosti.
NATO-vi advokati Êe brzo dodati ka-
ko taj prijedlog nije uvrπten na dnev-
ni red nedavnog summita u Bukureπ-
tu, niti je uopÊe bio predmet oficijel-
nog razmatranja. No, znajuÊi da ne-
ma vojne strategije bez tajnih plano-
va, nemamo razloga za miran san.
Meutim, valja napomenuti da je
taj prijedlog, Ëak i uza svu odioznost
njegove ratoborne ”logike”, daleko
poπteniji od hrvatskih naËina zagova-
53
ranja NATO-a: on prvo iznosi aktualne prijetnje i opas-
nosti (kako ih njegovi autori vide), potom nastoji po-
kazati po Ëemu postojeÊe obrambene i sigurnosne in-
stitucije nisu dorasle tim prijetnjama, pa iz toga izvo-
de razloge za svoj prijedlog. Za razliku od hrvatskih za-
govornika NATO-a, koji polaze od toga da treba uÊi u
taj savez, pa tek potom izvlaËe svoje slabaπne ”razlo-
ge”.
Nema NATO baza
Da, nema baza koje formalno pripadaju NATO-u.
Postoje samo domaÊe baze dane na koriπtenje NATO-
u. ©to bi, s oproπtenjem, rekli SpliÊani - nije govno, ne-
go se posra’ pas. Iskustva zemalja-Ëlanica s takvim ba-
zama pokazuju da one ili neki njihovi znaËajni dijelovi
postaju s vremenom potpuno nedostupne domaÊoj ci-
vilnoj kontroli. Problem se otkrije tak kad izbiju teπke
i zadugo nepopravljive πtete, poput zagaenja lokal-
nih vodonosnika.
Nema NATO trupa, nego nacije slobodno odluËuju
o angaæmanu trupa
I opet formalno toËno. Trupe kojima raspolaæe NA-
TO dolaze iz nacionalnih armija. Ali, zemlje Ëlanice ne-
maju samo razliËite interese, nego i razliËitu teæinu. Po-
red Sjedinjenih Dræava, kao neprijeporno dominantne
dræave, postoji i neformalna liga A, koju Ëine zemlje Ëi-
je privrede imaju i krupne investicije u treÊim zemljama
te stoga i ekonomske interese i uloge u eventualnim
konfliktnim podruËjima, koje mogu neπto profitirati od
vojnih intervencija. A postoje i zemlje iz lige B, koje, s
jedne strane, ne mogu imati udjela u dobitima meu-
narodnih intervencija, a s druge Êe joπ zadugo biti bar
dijelom ovisne o potporama razvijenijih, pa Êe im se,
bez obzira na formalni ”konsenzus” odluËivanja u NA-
TO-u (koji, usput reËeno, nije metoda demokratskog
odluËivanja), moÊi ”zavrtati ruke” i nametati poæeljne
odluke. Dovoljno je usporediti dræanje zemalja iz ”sta-
re” i ”nove” Evrope (u terminima donedavnog ameriË-
kog rat(obor)nog ministra Rumsfelda) u odnosu na do-
sadaπnje intervencije.
Ova dva ”razloga” - o bazama i trupama koje jesu/ni-
su NATO-ve - izvrsan su primjer poznate taktike ”cijep-
ljenja” javnosti protiv nepoæeljnih shvaÊanja: Ako se
ne æeli da javnost usvoji neæeljeno glediπte, propagan-
disti sami puste u optjecaj njegovu ”razblaæenu” (to
Êe reÊi, simplificiranu i namjerno glupavo sroËenu) ver-
ziju, pa onda lako poentiraju protiv njega.



NATO pruæa kolektivnu zaπtitu
S time se politiËki manipulira. SAD
su teroristiËki udar 11.9.2001. pro-
glasile ratnim napadom i traæile
aktiviranje odredbe o kolektivnoj
obrani, a samo je nevoljkost ev-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 54
54
ropskih Ëlanica - a ne oËevidna
laænost same tvrdnje - sprijeËila
da to ne postane casus belli.
Turska pak zaπtitu nije dobila ka-
da ju je traæila zbog moguÊih ra-
ketnih represalija Iraka uoËi ame-
riËkog napada. Ako se i na te od-
luke primjenjuje konsenzus, bilo
tko moæe opstruirati kolektivnu
obranu, πto baπ nije neko jam-
stvo sigurnosti. Ako se pak (fak-
tiËki, iza zavjese) ne odluËuje
konsenzusom, ostaje ili veÊinsko
odluËivanje ili pritisak jaËih na
slabije, pa onda Ëlanice ipak mo-
gu biti uvuËene u rat protiv volje
svojih demokratskih tijela. Ukoli-
ko pak i u tome prevladavaju ko-
jekakvi partikularni interesi - gdje
je onda uopÊe ta kolektivna obrana, ako bi ikada zais-
ta bila potrebna?


NATO donosi ekonomske koristi - jeftiniju obranu i
strane investicije
Glede ”obrane” - da, ako se procjene obrambenih
troπkova nacije prave po maksimalistiËkoj - uglav-
nom ideologijski i iracionalno pravdanoj - projekciji
prijeteÊih opasnosti. Izborom “kolektivne obrane”
kroz NATO nacija se fiksira upravo uz opciju po ko-
joj je vojna sila bitan faktor sigurnosti, dakle opciju
maksimalne potencijalne konfrontacije, i zamrzava
vojne troπkove na najmanje 2% BDP-a, samo πto
navodno ekonomizira troπkovima u sprezi s drugim
Ëlanicama. OdriËe se drugih, realistiËnih i daleko
jeftinijih, a dugoroËno i daleko sigurnijih opcija, kao
πto su uzajamno smanjivanje prijetnji meu susjedi-
ma, do, u konaËnici, uzajamno kontrolirane demili-
tarizacije. K tome, podvrgava se nadnacionalnim si-
gurnosnim procjenama i strategijama, pa poput
Slovenije plaÊa za zaπtitu zraËnog prostora, a da
nitko ne zna od kojih i Ëijih ugroza (austrijskih?
maarskih? ili moæda hrvatskih, premda je Hrvat-
ska, eto, NATO-u prihvatljiva kao Ëlanica?). S druge
strane, tko Êe doista πtititi nacionalni zraËni prostor
od prelet? avion? s otetim ljudima koje Êe i bez op-
tuænice, i bez istrage, i bez pravosudnog postupka
u nekoj evropskoj ili treÊesvjetskoj ekspozituri ame-
riËkih muËionica cijediti dok ne priznaju da su tero-
risti?
Joπ je bolji ”argument” kako Ëlanstvo u NATO-u i
njegova ”sigurnost” Ëine zemlju privlaËnijom za
strane investicije. VeÊ se viπe od 10 godina procje-
njuje kreditni ”rejting” Hrvatske, konkurentnost
njenog træiπta i uvjet? poslovanja na njemu - i od
1990-ih godina nikada nije ukazano na to da bi za-
preku priljevu stranog kapitala predstavljala vojna
nesigurnost. Ali je zato naeno obilje drugih razlo-
ga da strane investicije zaobiu Hrvatsku, od op-
struktivne i koruptivne birokratiziranosti postupa-
Antimilitarizam i mirovna politika
ka, pa do toga da su hrvatski
partneri nepouzdani platiπe, jer
je to prije svega i sama hrvat-
ska dræava. NATO, eto, nije sa-
mo povod za niz prozirnih laæi,
nego veÊ i prije stupanja Hrvat-
ske u nj sluæi i za prikrivanje
zbiljskih svinjarija, koje s vojno
shvaÊenim prijetnjama i sigur-
noπÊu blage veze nemaju.


Protivnici NATO-a ne nude alter -
native
Joπ jedan prljav argument: Po-
bornici NATO-a nikada se nisu
potrudili pokazati da postoji
problem kojemu treba naÊi rjeπ-
enje, pa bi se, ako to nije NATO, protivnici, kao, mo-
rali potruditi oko nekog drugog rjeπenja. Kolikogod
pobornici vrdali s ”novim licem” Sjevernoatlantskog
saveza, nitko ne osporava da je to (i) vojni savez, a
njegov vojni karakter nije tek jedna od ”sastavnica”,
nego njegova bit. Uklonite ono vojno, i od NATO-a
ostaje tek simbolika. Prema tome, ako nam je NATO
potreban kao rjeπenje nekog problema, to bi valjda
bio problem koji se sastoji u vojnim i njima srodnim
ugrozama. Gdje su one? Gdje su kompetentne ana-
lize eventualnih opasnosti koje prijete Hrvatskoj?
Umjesto toga, dobivamo viπe-manje konstantno dra-
matiziranje politiËkog cirkusa u susjedstvu, pri Ëemu
su sve susjedne i obliænje zemlje osim Srbije ili u NA-
TO-u ili pod meunarodnom kontrolom, ili neutral-
ne. O Srbiji pak nema niti jedne ozbiljne vojno-poli-
tiËke analize koja bi pokazala koji su prevladavajuÊi
sigurnosno relevantni politiËki interesi i snage, koje
su njihove orijentacije i moguÊa djelovanja, a koji od-
nosi s vanjskim okruæenjem, te konaËno, konkretno,
koliki su srbijanski vojni efektivi i izgledni naËini nji-
hove upotrebe.
OpÊe ”struËne” analize bolje je i ne spominjati.
Osim knjiæice Vlatka Cvrtile, koji se je jedini potrudio
dati razloge za i protiv (premda i sam nekritiËki pre-
uzima neke polazne zasade iz NATO tabora), teπko
je razluËiti akademsku publicistiku od kurentne Vla-
dine ”komunikacijske strategije”; i u jednoj i u drugoj
uzimaju se kao polaziπte postavke koje bi tek treba-
lo dokazati, a izriËaj se svodi na Ëak i priliËno nemu-
πto prepisivanje i prepriËavanje NATO-vih dokumena-
ta za javnost. ZaËinjeno, dakako, ponavljanjem priËa
o meunarodnim opasnostima koje nam prijete, te
dijeljenjem lekcija domaÊoj javnosti kako nije informi-
rana.
Ukratko, protivnici NATO-a nude i te kakvu alterna-
tivu: demilitarizaciju naËina miπljenja i pristupa meu-
narodnoj i regionalnoj politici.
Sran Dvornik je istaknuti sociolog, bivπi izvrπ-
ni direktor HHO-a i Ëlan ureda Heinrich Böll
Stiftunga za Hrvatsku.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 55
Sindikati
Svaki Ëovjek treba teæiti ka
socijalizmu
Donosimo provokativan intervju s Brunom
BuliÊem, predsjednikom Sindikata Istre i
Kvarnera, kojeg je napravila grupa
RadniËka borba.
• PoËnimo s najaktualnijim pitanjima: svjedoËili smo ne-
slavno propalom prvom krugu natjeËaja za privatizaciju
brodogradiliπta. Kako sada stoje stvari i πto se namjerava
poduzeti?
- Pitanje brodogradnje nije samo pitanje Hrvatske, veÊ
i Europe. Njega treba gledati u kontekstu svega onoga
πto se zbivalo od 1982. na ovamo. To πto se zbivalo je
sljedeÊe: sva sofisticirana tehnologija, procesi i me-
nadæment vezani uz brodogradnju, kao i tehnologija pro-
izvodnje i izrade konstrukcije strojeva, od tih godina kre-
nuli su putem Dalekog istoka. Kompletan kapital koji se
odnosi na brodogradnju iz Europe je krenuo putem Ko-
reje. No, tko je vlasnik toga? Europa je vlasnik. Tko je
ugasio svoja brodogradiliπta ? Europa ih je ugasila. Zapra-
vo, premda to ne æele reÊi niti Êe to ikada reÊi, oni nas
gledaju kao moguÊu konkurenciju sutra i æele nas uniπti-
ti kao πto su i Poljake. U kontekstu toga treba gledati πto
se to deπava s hrvatskom brodogradnjom, a uz to para-
lelno i u kontekstu neËega πto su do sada napravile sve
vlade. To je bio zloËin nad hrvatskim narodom, jer su
uniπtile svoje financijske institucije i prodale ih, ja bih re-
kao poklonile, drugim dræavama. Hrvatske banke nisu
privatizirane one su poklonjene drugim dræavama koje
upravljaju svojim bankama. Naravno da te banke neÊe fi-
nancirati ono πto njihova politika ne æeli, odnosno πto nji-
hovo gospodarstvo ne æeli. Jer u Europi su svi igraËi dru-
gorazredni osim njih sedam veliËanstvenih, koji su je for-
mirali. Svi drugi graani i svi drugi radnici su graani i rad-
nici drugog reda. I bit Êe zauvijek drugog reda. Ako net-
ko misli da Êemo mi biti dio EU s istim pravima i obveza-
ma kao i ovih sedam, onda se vara i obmanjuje!
Postavlja se suπtinsko pitanje- πto uopÊe napraviti? Ta
pitanja rjeπava, naæalost, revolucija. To je normalna stvar.
Zaπto? Zato jer bogati, oni koji su pokrali narod, imaju u
svojoj funkciji politiku. Ti bogati su financirali politiËare ko-
ji im to vraÊaju kroz zakonodavstvo; imaju represivni apa-
rat koji πtiti zakone i teπko je tu neπto napraviti, a da to
bude u skladu sa zakonom. Zato sam rekao onu teπku ri-
jeË - revolucija. Nisam to uËinio bez razloga, jer to je jako
teπka rijeË. Meutim, povijest ide svojim putem i to neÊe
biti tako lako zaustaviti. Desit Êe se ono πto se u povijes-
ti veÊ desilo. Recimo, Mussolini u Italiji do 1941, odnosno
do rata, nije krπio zakone. Ali ti su zakoni bili nepravedni
55
i nepoπteni, te u korist pojedinaca i na πtetu naroda. Nije
ni Ëudno πto sada njihovi unuci govore da su njihovi dje-
dovi imali nepravedno suenje. Nisu ni mogli imati poπte-
no, jer im je po onim zakonima bilo nemoguÊe suditi! Po-
vijest se ponavlja u drugim okvirima. Vratimo to na bro-
dogradnju…Kada gledamo brodogradnju trebamo je gle-
dati u kontekstu transporta, neovisno o tome radi li se o
teretu ili ljudima. Preko 98% svih transporta u svijetu se
vrπi morskim putem. To znaËi da je sinusoida prodaje i na-
rudæbe brodova danas dolje, a sutra Êe biti gore. To je ne-
minovno, to svi znaju. Zato æele Ëim prije uniπtiti hrvatsku
brodogradnju jer ona joπ nije legla, ona je samo kleknula.
Njima je cilj da ju se uniπti, Ëim prije - to bolje. Jer ta Êe si-
nusoida poËeti rasti. Zaπto? Sinusoida ima svoj period, ali
isto ga ima i ljudska starost, a takoer i starost broda.
Ljudska starost je 70 god, a starost broda je 10 godina.
Nakon 10 godina on ne moæe iÊi u preko 80% luka svi-
jeta - on ide u rezaliπte. Ta Êe sinusoida tada krenuti go-
re - onaj tko opstane, odnosno ne nestane, taj Êe se uz-
dignuti. To se sada zna. Cilj Europe je kroz pritisak pre-
ma naπoj vlasti, koji nije uopÊe teæak, onemoguÊiti da se
brodogradnja ponovno uzdigne. Naπi ljudi koji idu na sas-
tanke laæu kada kaæu da su pregovaraËi - oni su sluπaËi.
Osoba koja je u potpunosti ekonomski ovisna nema ni po-
litiËku slobodu, niti bilo kakvu drugu slobodu. MoÊ je kod
onoga tko ima novac. Tu se sada nalazimo i to je suπtina
problema te brze privatizacije. Mi smo kao sindikati upo-
zoravali da ta privatizacija nema veze s niËim i da je to za-
pravo gaπenje brodogradiliπta. Ljudi koji odluËuju o brodo-
gradnji niπta ne znaju o brodovima, niπta ne znaju o mo-
ru, niπta ne znaju o plivanju! Oni niπta o tome ne znaju
niti ih to interesira. Oni su samo produæena ruka kapitala
koja je dobila odreeni zadatak koji mora izvrπiti. Zbog to-
ga je i dobila novac da bude na vlasti.
©to napraviti u ovoj situaciji ne znam. Teπko je to reÊi zbog
jednog problema, a to je da radnici, graani, umirovljenici
itd. joπ uvijek nisu upotrijebili svoj mozak. Oni i dalje koriste
samo dio svog mozga koji je napumpan elektronskim medi-
jima prije svega HRT-om i ostalim televizijama i medijima kao
VeËernji, Jutarnji itd. Time poniæavaju svoju inteligenciju jer
pitanje inteligencije nije pitanje struËne spreme. S druge stra-
ne, studenti joπ nisu prepoznali problemi ili ga ne æele pre-
poznati ili je pak maleni broj onih koji su to prepoznali, a ta
np 13 14/01/2010 18:53 Page 56
56
“Nikada brodogradnja i turizam u normalnom træiπnom privreiva-
nju ne mogu biti visoko profitabilne djelatnosti. One su u suπtini
na rubu pozitivnog poslovanja, ali imaju strahovit faktor obrtaja
kapitala, tj. veæu na sebe veliku industriju. 40 000 ljudi i 2000
gospodarskih subjekata je vezano za ova brodogradiliπta, a 816
poduzeÊa je direktno ukljuËeno u samu izradu broda
malena koliËina joπ uvije ne moæe stvoriti kritiËnu masu. Oni
se joπ igraju kao mala djeca ali morat Êe na sebe preuzeti
odgovornost, zajedno s mladim radnicima. RadniËka i stu-
dentska svijest joπ uvijek nije na razini kritiËne mase koja bi
sprovela promjene, pa ako treba i na silu. Ako ne bude mi-
lom to Êe se morati rijeπiti silom! Nema kruha tu! Granica je
veoma blizu. Mogu oni mene zvati ljeviËarom, marksistom,
komunistom, πto god hoÊe! To je matematika s jednom ne-
poznanicom iz osnovne πkole. Onog trenutka kada se djeci
viπe nema πto dati za jesti poËinje pucati film. Zakoni tu niπ-
ta ne vrijede…Samo Êe neki nakon 30 - 40 godina opet go-
voriti kako njihovi djedovi nisu imali poπteno suenje. Naæa-
lost, nisu ga mogli imati jer je to pravosue bilo nepravedno
i nepoπteno. I nije ni Ëudno πto je najveÊi kriminal i najveÊi
zloËin pravosue i sve ono πto ima veze s njime! To je leglo
zla - od dræavnog odvjetniπtva, pravosua, policije, do sud-
stva itd. To je katastrofa! Na sudu Êu izgubiti ako onaj dru-
gi ima novaca - ja sam gotov, pojest Êe me.
• Neki puta je dobro vratiti se samim temeljima problema.
©to mislite, da li je privatizacija brodogradiliπta uopÊe nuæ-
na?
- Apsolutno sam protiv privatizacije i oduvijek sam bio. Pri-
vatizacija uopÊe nije nuæna. Hrvatska je imala u sklopu Jugo-
linije izuzetno jaku flotu koja je imala ogroman broj brodova
koji su svi ostali hrvatski. Sve su rasprodali - to je Ëinjenica. Uz
svaku privatizaciju osim moæda 5-10% veæu se bogati ljudi ko-
je da to æelite moæete veÊ sada bez ikakvih teπkoÊa strpati u
zatvor. Meutim, to su temelji kapitalizma koji su se morali
izgraditi na neËemu, a ne mogu se stvoriti na novcu kojega
nema. Zbog toga se moraju sagraditi na krai.
• Tko Êe po Vaπem miπljenju od privatizacije najviπe pro-
fitirati i kome ona zapravo ide u korist?
- U pravilu ide u korist krupnom kapitalu Europe. To je pot-
puno jasno i tu nema spora. Hrvatska od te privatizacije ne-
Êe imati niπta osim velikog broja nezaposlenih, socijalnih ne-
mira, bijede i siromaπtva…I nikada neÊemo biti ravnopravni
s ostalim dijelom Europe. Normalnom Ëovjeku je put od
straænjice do glave dug kojih 50-60 cm, a nekima je 6 meta-
ra, tako da im nikada ne stigne iz straænjice u glavu. Naæa-
lost takvi ljudi danas vode naπu dræavu. To su ljudi koji ne ra-
zumiju elementarne stvari. Sve ovo πto se radi, radi, se za
drugog. NeÊe se tu nitko iz Hrvatske obogatiti. Osim narav-
no onih koji su emisari…Pitanje brodogradnje je dalekoseæ-
no pitanje. Tri velika brodogradiliπta kao Uljanik, TreÊi Maj i
Brodosplit su brodogradiliπta s kojima se moæe ponositi sva-
ka dræava. To je straπno sofisticirana i propulzivna grana. Ko-
eficijent obrtaja novca je 2.9. Prema tome bih sve πto se ra-
di, bez trunke ustezanja usporedio s ratnim zloËinom prema
vlastitom narodu. Privatizacija brodogradnje je skoro jedna-
Sindikati
ka ratnom zloËinu. Narod Êe to jednog dana osuditi. Zbog
”
toga sam rekao svojim kolegama sindikalcima: “Maknimo
se od tih budala i radimo ono πto narod od nas oËekuje! Ko-
liko god to moglo biti ruæno ili moæda neuspjeπno. Ali tako
Êemo jednoga dana moÊi uzdignute glave iÊi po Rijeci, Puli
i Splitu i neÊemo trebati sagibati glavu dalje zato jer smo bi-
li suuËesnici pljaËke nad vlastitim narodom.“
• »ini se da jedan dio javnosti ima sasvim iskrivljenu sli-
ku o brodogradnji, njezinoj ulozi u druπtvu, te potencija-
lima ove, za nas jedne od temeljnih, industrijskih grana.
U kojoj mjeri je to proizvod medijskih pritisaka?
- Ovo πto radi HRT je u suπtini kuhinja zla. To je kuhinja
zla veÊ od poËetka devedesetih na ovamo. Ta kuhinja nije
nikada ni imala dobrog kuhara, pa je i zbog toga toliko zla.
Njihov je cilj bio stvaranje fame o tome da netko stalno fi-
nancira brodogradnju, a da ona samo uzima i troπi novac.
Ja bih volio znati koliko je i kome novca Vlada isplatila na
temelju jamstva koje je imala, a krediti nisu vraÊeni. To je
kljuË problema. Da vidimo! Da vidimo tko je sjedio u tim
Nadzornim odborima, koji VukeliÊi itd. i koja je njihova od-
govornost. Matematika je ovdje veoma jasna. Tada Êe se
vidjeti da stvari nisu baπ takve. Nikada brodogradnja i turi-
zam u normalnom træiπnom privreivanju ne mogu biti vi-
soko profitabilne djelatnosti. One su u suπtini na rubu pozi-
tivnog poslovanja, ali imaju strahovit faktor obrtaja kapita-
la, tj. veæu na sebe veliku industriju. 40 000 ljudi i 2000 gos-
podarskih subjekata je vezano za ova brodogradiliπta, a
816 poduzeÊa je direktno ukljuËeno u samu izradu broda.
Oni ne znaju πto govore kada govore o toj brodogradnji.
Umjesto da je maksimalno saËuvaju, da stvore neke finan-
cijske institucije koje Êe pokrenuti gospodarski razvoj, da
razmisle kako Êe strpati u zatvor one koji su pokrali brodo-
gradiliπta i osnovati neku dobru brodarsku kompaniju, oni
bi to sve najradije rasprodali. ©panjolska direktno iz svojega
dræavnog proraËuna financira svoja dva brodogradiliπta, a
nama govore da mi ne smijemo. U Italiji je pak dræava vlas-
nik brodogradiliπta. VraÊamo se na poËetak - ako u svojoj
kuÊi niste financijski gospodar onda niste nikakav gospo-
dar. To sve nije nimalo sluËajno. Npr. HUS je imao prosvje-
de i ja sam morao fiziËki istjerati novinara i kamermana s
pozornice u Zagrebu. Izletio je dolje kao metak! Onda su
naravno govorili kako sam bezobrazan. Dobili su zadatak,
kao πto je bio i sluËaj u Osijeku, da pola sata prije snimaju
trg dok nema ljudi i da onda govore kako je propao pros-
vjed. Kada je HDZ napravio skup na StarËeviÊemom trgu?
Nikada! Ni za vrijeme Tumana. Æelim pokazati kako medi-
ji rade jednu zloËestu stvar koji su napravili i u vezi brodo-
gradnje. Veoma se lako iskrivi istina i dobije pogreπna me-
dijska slika. To je straπno! Oni sada ruæne stvari rade drugi-
ma. Biti novinar nije zanimanje, veÊ poziv. Novinar mora pri-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 57
Sindikati
kazivati istinu bilo da dobiva plaÊu ili ne.
• Postoje kritike na raËun sindikalnih rukovodstava (i to
manje - viπe svih konfederacija) da previπe popuπtaju Vla-
di i poslodavcima, da su nedovoljno angaæirani u zaπtiti
radniËkih prava, te da su birokratizirana. GledajuÊi global-
no πto Vi mislite o tome? Postoje li takve tendencije, kao
i opasnost od njihovog jaËanja?
- Da. Postoji ta opasnost. Kao prvo, Hrvatskoj nije potreb-
no pet sindikalnih srediπnjica. Drugo, svaki sindikalni voa
svake sindikalne srediπnjica mora razumjeti ono πto sada ne-
ki ne razumiju, a to je da je temelj druπtva (mirovinski sus-
tav, socijala, πkolstvo…) na realnom sektoru gospodarstva.
Ako oni ne razumiju da je realni sektor onaj koji stvara sva-
ku novu vrijednost i onaj na kojemu poËivaju druge djelat-
nosti onda je suviπno o bilo Ëemu razgovarati. Danas imamo
sindikalne voe koji to ne razumiju. Meni je to teπko reÊi, ali
na stotine tisuÊa ljudi iz realnog sektora je ostalo bez posla,
a da nitko nije mrdnuo prstom. No, sada kada se postavlja
pitanje radnika iz dræavne birokracije, dræavne i opÊinske, svi
skaËu na noge. To je prva stepenica toga gdje stvari ne idu
kako treba. Druga stvar je taπtina. TreÊa stvar je to koliko je
tko ulovljen u mreæu bogatih i biznisa. Vidite da pojedine sre-
diπnjice nikada ne diraju neke moÊne biznismene.
Ja sam viπe puta predlagao Ani KneæeviÊ, a ona je to dos-
ta prihvatila, da se mi kao HUS i SSSH moæemo udruæiti jer
i jedni i drugi pokrivamo isti sektor. Ali takoer sam joj re-
kao: “ Ana, ne moæemo se udruæiti dok vi ne promijenite
svoj statut. Jer vaπ statut govori da Êete vi kao sindikat usi-
sati ostale, a vi ste se s tim statutom pokazali potpuno ne-
efikasni i zapravo se raspadate. Ona meni kaæe: “ Bruno,
πto bi trebalo?“. Treba se vratiti na Savez sindikata Hrvat-
ske gdje ti samostalni sindikati neÊe odluËivati samo o nov-
cu, veÊ i o radu, a sve πto rade Êe biti financirano iz srediπ-
njice kako treba. Tada neÊe biti problema i sigurno Êemo
se okrupniti.
• Koliki je utjecaj kapitala na politiku, kapitala na medije,
te konaËno u kojoj mjeri kapital vlada Ëitavom dræavom?
Odgovor je da. Kapital vlada apsolutno svime. No,
kao πto sam rekao na poËetku sve ima svoje granice i to
Êe mu se obiti u glavu. Situacija kada Êe sve poËeti pu-
cati po πavovima doÊi Êe onda kada se obitelji viπe neÊe
moÊi prehraniti.
Trenutno kapital vlada i medijima u cjelosti. Vi danas
nemate neki medij za koji bi mogli reÊi da je to slobodan
medij u kojem Êe se napisati ono πto Êu reÊi. Osim, na-
ravno, vaπeg Ëasopisa ili naπeg sindikalnog glasnika. No,
u Jutarnjem, VeËernjem, Glasu Istre, Novoj TV, HTV-u,
Slobodnoj Dalmaciji itd. vi ne moæete neπto reÊi, ako se
to ne svia uredniku, a urednik izvrπava æelje bogatih. La-
æu kada kaæu da je novinarski posao stresan kao takav,
on je stresan zbog toga πto se ne objavljuje ono πto ured-
nik ne dozvoli.
Kada govorimo o politici ja se ne ljutim na HDZ - oni su
liberali i provode svoj neoliberalni program. IDS? To su li-
berali. To πto mali Kain glumi partizana u Saboru nema
veze. Kada gledate SDP, tog JurËiÊa, a prije LiniÊa - to je
Ëisti kapitalizam. Kada su banke “otiπle Ëa“? 2001 su
banke “otiπle Ëa“. O Ëemu oni to govore? Zamislite ko-
je to stanje vlada u druπtvu kada se izmeu stranaka ko-
57
je vladaju politiËkim prostorom graanin odluËuje da gla-
sa za Kerume! Onda zamislite kakve su te stranke dno.
• Jeste li upoznati s kampanjom Jutarnjeg lista kojom se
æeli pokazati kako su hrvatski radnici lijeni, kako su soci-
jalna izdvajanja dræave prevelika itd. ©to biste poruËili
uredniku koji stoji iza ovoga?
- Pa, nisam upoznat s time, no ako je to toËno ja mu
preporuËam da pod hitno obavi jedan lijeËniËki pregled.
Ne mora iÊi kod pulmologa i ne mora iÊi kod kirurga. Ta
dva pregleda moæe odmah preskoËiti. Moæda ima i odre-
enih poteπkoÊa, pa ne bih æelio komentirati.
• Tijekom govora za vrijeme HUS-ovog prosvjeda u Ri-
jeci izjavili ste kako moramo teæiti prema socijalizmu.
Pri tome ste jasno razdvojili izvorno humanistiËko i so-
cijalno znaËenje ove rijeËi od njezinog pervertiranog
znaËenja kakvo joj je dao staljinizam, odnosno biro-
kratske jednopartijske diktature…
- ToËno!
• To je neπto πto nemamo prilike Ëesto Ëuti, pogoto-
vo ne na javnim skupovima. Je li bilo nekih nerazumi-
jevanja i negativnih reakcija kasnije?
- Nije nikada bilo. Svako druπtvo mora teæiti socijaliz-
mu. Svaki Ëovjek mora teæiti socijalizmu. ©to znaËi soci-
jalizam? Pravedna raspodjela dobara i nove vrijednosti.
Kada kaæem pravedna, to znaËi ureena po na Ëelu pra-
vednosti i praviËnosti za sve graane. To mora biti vjeË-
na teænja, kao πto je vjeËna teænja kapitalista da se obo-
gati, te izrabljuje druge. Teænja radnika, teænja normal-
nih graana koji æive od svojega rada, mora biti socijali-
zam. Ja tu nisam spomenuo ni Breænjeva, ni Mao Ze-
donga itd! Pitanje financijske krize nije naprosto financij-
sko pitanje, to je pitanje jednog pogreπnog sistema -
neoliberalnog kapitalizma i odgovarajuÊeg modela glo-
balizacije u kojemu, kada im je god to potrebno, SAD
interveniraju vojno.
• Moæete li nam za kraj reÊi neπto viπe o Sindikatu Is-
tre i Kvarnera - koliko trenutno ima Ëlanova, koje su
najzastupljenije struke, koje aktivnosti provodi u zad-
nje vrijeme?
SIK je nastao zbog cirkusa koje je stvorio SSSH u svo-
joj organizaciji. Prije smo bili samo Sindikat Istre, no
kasnije smo se proπirili prema Liburniji i danas praktiË-
ki djelujemo od Umaga do Raba. Imamo oko 10 000
Ëlanova prisutnih u 130 poduzeÊa. Imamo urede u Ri-
jeci, Umagu, Pazinu, Labinu, Puli i PoreËu. SIK defini-
tivno ima, s obzirom na svoju veliËinu, najsnaæniju lo-
gistiku u Hrvatskoj. Meutim, to nije dovoljno. Mi smo
Ëitavoj hrvatskoj javnosti pokazali jedan model kako
moæe funkcionirati sindikat. Preteæita djelatnost je bro-
dogradnja (u TreÊem maju i Uljaniku smo veÊinski), ali
pokrivamo i gotovo sve druge djelatnosti. Meutim,
gledajuÊi dalje to nije dovoljno. Bilo bi nam drago ka-
da bi to prihvatili i drugi sindikati i tada ne bi imali ni-
kakvih poteπkoÊa. Razmiπljamo o daljnjem πirenju, ne
moæemo se ovdje zaustaviti i nama je taj prostor po-
Ëeo biti previπe malen. Na ovome neÊemo stati. Ima-
mo dosta mladih kadrova koji Êe nastaviti rad i nakon
πto se stariji sindikalisti povuku.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 58
58
Sindikati u potrazi za
ofanzivnom strategijom
Donosimo nekoliko istaknutijih govora s
okruglog stola ”Sindikati i kriza”, koji je odræan
22. travnja 2009. u Beogradu u organizaciji
Centra za demokratiju
i Fondacije Friedrich Ebert
MILORAD MIJATOVI∆:
Treba li sindikati da
naprave politiËku partiju?
Zahvaljujem vam na pozivu i πto se nalazim u ovoj
sali i πto moæemo razgovarati o problemima u Srbi-
ji, o krizi, o mestu i ulozi sindikata. Pripadam Save-
zu samostalnih sindikata koji ima najviπe Ëlanova,
500.000. Dakle kao najveÊi, najbrojniji, ima i najve-
Êu odgovornost.
Krenuo bih sa jednom tezom koju je gospoa
GojgiÊ rekla, da se sindikati razlikuju. Mislim da se
sindikati mnogo ne razlikuju. Nema nesporazuma
oko mera vlade izmeu SSSS i UGS “Nezavisnost”.
Smatram da mislimo isto, jedino se razlikujemo u
metodama kako Êemo stiÊi do odreenog cilja. Ne
bih to dalje obrazlagao, to Êe verovatno g. Stojiljko-
viÊ obrazloæiti, πta oni i kako misle da rade. »uli
smo da je kriza, da je recesija veÊ doπla u Srbiju. Mi
smo to naglaπavali joπ u oktobru i novembru mese-
cu, kada su aktuelni ministri govorili da kriza neÊe
doÊi u Srbiju, da smo mi neko pusto ostrvo koje Êe
sve da zaobie. Mi smo tad znali da kriza dolazi,
osetili smo veÊ preko naπih Ëlanova sve ono πto se
deπavalo u radnim organizacijama, kako su se pos-
lodavci poËeli ponaπati i predvideli ono πto Êe se de-
πavati u kasnijim mesecima. Ipak, æivimo u Srbiji
takva kakva jeste i pokuπavamo bar na ovoj sindi-
kalnoj sceni da uvedemo neki red.
Plaπim se da u Srbiji postoji jedna, tako reÊi, an-
tisindikalna politika. »esto se govori da su sindikati
slabi, nejaki, razjedinjeni. »ini mi se da se i vlast tru-
di da nas razjedini i u javnosti se Ëesto postavljaju
teze - sindikati se ne mogu dogovoriti. Æeli se na-
praviti atmosfera da se jedna vaæna institucija kao
πto je sindikat marginalizuje, stavi u drugi plan, da
se otupi njena snaga i da se onda mnoge mere pro-
tiv kojih smo bili mogu lako sprovoditi.
Vrlo dobro znate πta je ova vlada najavljivala. Pr-
vo, solidarnost koja se ogledala u 300 dinara, 600
dinara, pa onda onih famoznih 6% na plate iznad
Sindikati
12.000. Tada je zahvaljujuÊi sindikatima, javnosti,
bogme i Partiji penzionera, vlada morala da povuËe
svoje mere i da pod pritiskom javnosti i sindikata
predloæi nov set mera koji je nedavno obrazloæila i
za koji smo, bar mi iz SSSS, rekli da nismo zadovolj-
ni. Zaπto nismo zadovoljni? Ne postoji ova vlada sa-
mo da bi rasporeivala teret krize na sve slojeve
druπtva. Ova vlada treba da pruæi izlaz iz krize. Kri-
za jeste i svetska, ali je i naπa unutraπnja. Naπa unu-
traπnja kriza je zbog toga πto nijedna vlast, zbog
Ëestih izbora, dodvoravanja javnosti, nije uspela da
reformiπe ovo druπtvo i ovu Srbiju. I nalazimo se
upravo u toj situaciji, da vlada baπ zbog tih svojih
nedoslednosti predlaæe, imamo utisak, mere koje
su nesistematske, mere koje su parcijalne, mere ko-
je treba da daju reπenje tipa: Dajte da preæivimo
mesec, dva, pa Êemo posle videti. Taj nedostatak
dugoroËnih strategija, nedostatak celovitosti ove
vlade, koja ipak æivi od jednih do drugih izbora, a u
Srbiji, imam utisak, Ëim se zavrπe jedni izbori, od-
mah se misli o drugim izborima, dovodi do toga da
nemamo izlaska iz krize u kojoj se nalazimo. Pozi-
vamo vas 29. aprila na Trg Nikole PaπiÊa, naπ os-
novni slogan je “Probudi svest, doi na protest”. Na
kome se lomi kriza? Ipak na onima koji imaju naj-
manje, na onima koji æive od svog rada i od svoje
plate. Smatramo da su mere koje je vlada preduze-
la ipak kozmetiËke mere i da Êe nakon mesec ili dva
vlada morati iÊi sa novim setom mera koje Êe biti
znatno oπtrije nego πto su sada. SSSS 29. aprila ide
na protest. Smatramo da su mere koje je vlada pre-
duzela i ova priËa oko smanjivanja plata u ministar-
stvima iznad 40.000, πto se u principu moæemo slo-
æiti da je plata od 40.000 u Srbiji minimum gde po-
rodica od Ëetiri Ëlana moæe da preæivi, ipak kozme-
tiËke mere i da Êe nakon mesec ili dva vlada mora-
ti iÊi sa novim setom mera koje Êe biti znatno oπtri-
je nego πto su sada. E, to je ono zbog Ëega SSSS ne
moæe da se sloæi i zbog Ëega æelimo sad da upozo-
rimo javnost, pre svega politiËare i sve ostale koji
vode ovu dræavu, da tako viπe ne moæemo raditi.
Ne moæemo æiveti pod jednim stalnim strahom da
Êemo gubiti radna mesta, da Êe nam se smanjivati
np 13 14/01/2010 18:53 Page 59
Sindikati
plate, da Êe nam stalno pretiti: Znate, biÊe novi iz-
bori, doÊi Êe gori. Imam utisak da taj strah Ëesto
kod svih nas dovodi do Ëinjenice da se povlaËimo u
sebe, da Ëuvamo ono malo πto imamo, a ko tako
rezonuje, on Êe izgubiti i ono πto ima. Zbog toga
mislimo da moramo da idemo u proteste i u ime
SSSS mogu da izjavim da Êemo biti oπtri kritiËari
svake vlasti. A zaπto vam to kaæem? Zbog toga πto
je SSS uËinio jedan iskorak pred ove izbore. On je
prihvatio da razgovara sa politiËkim partijama, kon-
kretno sa Demokratskom strankom, SocijalistiËkom
patijom Srbije i tu smo dobili znatna obeÊanja da Êe
svet rada biti u ovom trenutku, kad ova vlada stupi
na vlast, u znatno povoljnijoj situaciji. Meutim,
znate kakvi su politiËari. Oni su najslabiji pred izbo-
re. Tada su spremni sve da obeÊaju, a onda kad se
zavrπe izbori, sedne se na vlast i tada se obeÊanja
zaborave. Imam utisak da smo i kao graani i kao
biraËi uvek interesantni pred izbore, a posle izbora
nas svi zaborave. Mi smo doπli do jednog zakljuËka
koji je sasvim jasan, da u ovoj tranziciji sindikati ne
mogu i ne smeju biti stalni gubitnici. Mi smo insisti-
rali i insistiramo na socijalnom dijalogu, insistiramo
da se bitne stvari po dræavu, po zaposlene ipak do-
govaraju na socijalno-ekonomskom savetu. Ovog
puta moram priznati, u vreme predsedavanja i ko-
lege AvramoviÊa, dolaze i ministri, premijer je bio
nekoliko puta. Ne mogu da kaæem da se nije o me-
rama raspravljalo, ali mi nismo uËestvovali u donoπ-
enju tih mera. Nama se samo doe i saopπti: Mi
predlaæemo to, slaæete li se ili ne? Nije to socijalni
dijalog, da se slaæemo ili ne. Socijalni dijalog je da
participiramo u donoπenju mera, da damo svoje
vienje, iz naπeg ugla takvo kako jeste.
Malopre sam rekao, sindikati ne mogu biti uvek
gubitnici, a gubitnici su otkako je poËela tranzicija.
VeÊ od devedesetih godina za vreme MiloπeviÊa, od
2000. godine su takoe gubitnici. Vrlo dobro se se-
Êate posle 2000. godine kada je krenula privatizaci-
ja, doπli su nam ljudi koji su πkolovani po stranim
univerzitetima, u novim odelima i kad god smo rek-
li da ova privatizacija ne ide dobrim tokom, oni su
rekli: πta vi znate, vi ste zastareli sindikati, a mi smo
“pokupili svu pamet ovog sveta”. Gubili smo radna
mesta, privreda je zaostajala. Moæemo sad nabroja-
ti vrlo malo privatizacija koje su uspele jer su firme
kupili ljudi koji su nastavili i unapredili proizvodnju.
Sve ostalo je bilo da su ljudi gubili radna mesta, do-
bijali malo otpremnine i odlazili kuÊi, a nova mala i
srednja preduzeÊa koja su bila obeÊana, nisu funk-
cionisala, ni sad ne funkcioniπu. I sada je doπla fi-
nansijska kriza, dobro opravdanje za sve neuspehe:
Eto, to je doπlo sa strane i mi nismo viπe odgovor-
ni. Ponekad pomislim da sindikati imaju snagu a ne-
maju moÊ. Primer: penzioneri i PUPS su napravili
svoje politiËko krilo i postali bitan, vaæan faktor u
Srbiji. Da li sindikati treba da razmiπljaju da prave
svoje politiËko krilo? Prvi put iznosim ovu tezu. Da
naprave politiËku partiju, znajuÊi SSSS, u Ëije ime
nastupam, socijal-demokratske opcije. Da li je mo-
guÊe u ovoj Srbiji napraviti jednu istinsku socijal-de-
59
mokratsku partiju, gde Êe jedan od osnivaËa biti i
sindikat i imati svoje politiËko krilo? Joπ Êu jednu te-
zu reÊi. Ozbiljno razmiπljamo da li sindikati treba da
budu samo posmatraËi kojima su jedini instrumenti
maksimalni πtrajkovi i ulica.
Ne mislim da partija treba da iznikne iz jednog
sindikata, partija mora da iznikne iz jedne πirine da
u Srbiji imamo tu socijal-demokratsku opciju i da se
umeπamo onda u stvarnu vlast i da imamo moÊ.
Ovako smo stalno u marginama, na margini, stalno
poraæeni. Da se ne desi da doemo u sudbinu naπ-
ih suseda Maara, Rumuna, gde Êe biti mnoπtvo
sindikata, gde Êe se sniziti prag reprezentativnosti
novim zakonom o radu. Mnoπtvo razjedinjenih sin-
dikata koje viπe niko neÊe moÊi da objedini u neku
stvarnu sindikalnu snagu.
Mislim da je tu naπa odgovornost, nas na sindikal-
noj sceni, ali isto tako i svih druπtvenih faktora koji
to ne mogu dozvoliti, iz prostog razloga jer ako Sr-
bija ne bude imala jake sindikate, naÊi Êe se u situa-
ciji da Êe imati haotiËno ponaπanje sveta rada koje
Êe se verovatno vraÊati mnogo unazad. Ovde se na-
laze ljudi koji su mnogo od mene kompetentiji da
priËaju o tome, koji to mnogo bolje promiπljaju. Vo-
leo bih da oko ovih nekoliko teza koje sam ovde iz-
neo Ëujem miπljenje struke i nauke. Hvala vam.
Milorad MijatoviÊ je potpredsjednik Saveza
samostalnih sindikata Srbije
VOJIN KRKOBABI∆:
Sindikati treba da
uËestvuju u politici preko
slabijih stranaka koje
mogu da kontroliπu
Moj je utisak da je sindikat kao organizacija u mno-
go ozbiljnijoj krizi veÊ godinama i da Êe teæe izaÊi iz
te krize nego πto je ova ekonomska svetska krizaPo-
verenik sam za informisanje sindikata. Hteo bih da
kaæem par reËi o ovoj temi i ako je tema okruglog
stola “Sindikat i kriza”, onda bi trebalo pokuπati bar
odgovoriti na pitanje πta sindikat treba da uËini kako
bi u sadaπnjim i buduÊim uslovima opravdao svrhu
svog postojanja. Treba li sindikat da bude joπ slabiji,
kako zagovaraju neki poslodavci i politiËari i da je to
reπenje izlaska iz krize, da ga nema, ili da bude zais-
ta ravnopravan socijalni partner svetu kapitala i da
se u toj ravnopravnosti traæi stabilnost ukupne dræa-
ve? Mislim da ova priËa o protestu 29. i nije toliko
suπtinski vaæna ni za sindikat, a rekao bih Ëak ni za
vladu, jer Êe biti tih protesta, ali smatram da je mno-
go znaËajnije da se sindikat osposobi da bude zaista
jak partner. Ukoliko bi se strateπki posmatralo, moæ-
da bi sindikatima bilo najbolje da se veæu za neke sla-
bije politiËke stranke, pa da im pozajme svoj deo pro-
grama, da prate tu politiËku opciju, da ih kontroliπu
np 13 14/01/2010 18:53 Page 60
60
i da na taj naËin uËestvuju u politiËkom æivotu. Sada,
kako vidim, a moæda je smelo da o tome priËam,
smatram da bi sindikat morao, potpuno osmiπljeno
da sa Ëitavom lepezom svojih interesa ue u svet po-
litike, da ue u politiËki æivot Srbije. To je ovo πto je
govorio malo pre MijatoviÊ, srpski sindikat je dosta
stidljivo to Ëinio. Meutim, ovo je prilika da to sada
zaista sada uradi potpuno javno, potpuno transpa-
rentno, jer on ne moæe interese koje nosi da druga-
Ëije ostvari u ovoj zemlji, ukoliko ne ue u sferu po-
litike. Centralni problem je ovde kako uÊi u politiËki
æivot, sa kim i kako se povezati i konaËno, ima li u Sr-
biji nekompromitovanih politiËkih opcija koje se nisu
toliko ukaljale, da bi mogle praktiËno da nose tu le-
pezu interesa ljudi, odnosno radnika. Smatram da bi
sindikat morao, potpuno osmiπljeno, da ue u poli-
tiËki æivot Srbije, jer on ne moæe interese koje nosi da
drugaËije ostvari u ovoj zemlji. Ovaj izbor otvara je-
dan kontaminiran i opasan prostor za sindikat, ako
zaista æeli da izae iz sopstvene krize, onda da bude
spreman za neke nove krize, mora poneti taj rizik da
ue u sferu politike, pak i po cenu gubitka dela Ëlan-
stva. Dakle, on mora ostvariti ovu politiËku opciju
gde Êe preko politiËkih predstavnika, najpre u zako-
nodavnoj, a ako Bog da kasnije u izvrπnoj vlasti ima-
ti svoje zastupnike koji Êe braniti i ostvarivati intere-
se radnika. Ukoliko ne moæe sam da stvori ovu poli-
tiËku opciju, ne moæe je kupiti, moæe deo snage po-
zajmiti nekoj postojeÊoj politiËkoj partiji. Moæe li sin-
dikat, na kraju, sa svim svojim manjkavostima uspeti
u tome? Moæe, jer od kada je krenulo viπestranaËje
Nenad GliπiÊ Niti te Ëuju,
niti te vide,
Udaljeni misle da smrdiπ,
pa te se stide.
Elita ne Ëuje
svetovi glas πirokih masa,
zato πto su mase
ostale bez glasa.
Ako neko ne zna
πta sve ovo znaËi:
u eliti svi su
glasootimaËi.
Elita i mase -
staromodne reËi
na koje Êe neko
usta da raskreËi.
Ali, i smeh moæe
da zaglavi grlo,
Sindikati
u Srbiji nije bilo politiËke partije koja se pred parla-
mentarne, predsedniËke ili lokalne izbore nije udva-
rala sindikatu. Ako ovde malo licitiramo brojevima,
reË je od 200 do 6.000 nekih potencijalnih glasaËa.
Nema lidera i nema politiËke partije koja se neÊe is-
kolaËiti na taj broj ljudi koji bi eventualno mogao da
prie toj politiËkoj opciji. Naravno, u nekom dobro
profilisanom politiËkom æivotu i druπtvu, a naπe naæ-
alost nije takvo, znalo bi se koje bi politiËke opcije
mogle da raËunaju na te potencijalne glasove. Me-
utim, kod nas to zaista nije tako, jer smo mi sa svim
politiËkim partijama probali i nije nijedna do kraja is-
poπtovala ni elementarna prava radnika. U posled-
njih devet godina kada se moæe relevantno meriti
sve to, imali smo socijal-demokratske partije koje su
u SocijalistiËkoj internacionali, koje æele da uu u tu
internacionalu, a sprovele su najneoliberalniji kon-
cept i koje su i odgovorne na neki naËin za ovu krizu
i marginalizaciju sindikata. Dakle, ako bih trebao da
zakljuËim, na kraju, taj ulazak u politiËki æivot ne bi
bio jednostavan. Ukoliko bi se strateπki posmatralo,
moæda bi sindikatima bilo najbolje da se veæu za ne-
ke slabije politiËke stranke, pa da im pozajme svoj
deo programa, da prate tu politiËku opciju, da ih
kontroliπu i da na taj naËin uËestvuju u politiËkom æi-
votu. Ovo jeste ambicioznija ideja, zahteva vreme,
zahteva osmiπljen rad, dugogodiπnji rad. UÊi u poli-
tiËki æivot, ali to pripremiti uz sve manjkavosti koje
sindikat ima i ovu brojnost sindikata i koliko ih ima.
Vojin KrkobabiÊ je predstavik Sindikata
panËevaËke rafinerije
u stvarnosti ove reËi
æivahne su vrlo.
I, otkad je veka
odnos im je isti
raËuni im, πto je bitno,
nikad nisu Ëisti.
Tako stvari stoje
baπ i ovog Ëasa -
elita se stvara
na grbaËi masa.
Ali, sve se sa grbaËe
da otrese moæe
kada bude dogorelo -
do opstanka koæe.
Zato, πto te ne Ëuju
nije neka πteta,
jer se radi o dva
vrlo udaljena sveta.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 61
Sindikati
Dosta je sektaπenja
- æelimo jedinstvo:
prema Ëvrstom
radniËko -
studentskom savezu
Petar PavloviÊ
1. HUS- ovi prosvjedi i otvorena pitanja
Prvi organizirani pokuπaj izraza nezadovoljstva posto-
jeÊom ekonomskom situacijom i politikom Vlade, u vi-
du prosvjedne kampanje Hrvatske udruge sindikata,
jasno je ukazao na snaæne poteπkoÊe u organiziranju je-
dinstvenog radniËko - studentskog socijalnog fronta.
Destruktivne tendencije doπle su do izraza u sukobima
izmeu rukovodstava razliËitih sindikalnih srediπnjica,
kao i nedovoljnom zajedniËkom zbijanju redova izmeu
radnika i studenata, u trenucima u kojima je to bilo mo-
guÊe. Naπa namjera nije ulaziti u organizacijska pitanja
povezana uz ove prosvjede. Smatramo prirodnim da
ona budu predmet brige i diskusije sindikata koji ih je
pokrenuo, odnosno onog njegovog sloja koji je za bav-
ljenje tim pitanjima bio odgovoran. Naπ je stav da je Hr-
vatska udruga sindikata imala puno pravo i duænost or-
ganizirati prosvjede utemeljene na zahtjevima za ukida-
njem kriznog poreza, smanjenja stope PDV-a, te ukida-
nja PDV-a na prehrambene namirnice; te da je koncep-
cija odræavanja prosvjeda u viπe
gradova pozitivna. Napade pre-
ma kojima Hrvatska udruga sindi-
kata predstavlja “trojanskog ko-
nja vlade“, putem kojih su se ne-
izravno opstruirali prosvjedi, sma-
tramo neutemeljenima i van gra-
nica dobrog ukusa. Smatramo da
se iz rada HUS-a u ovome nepos-
rednom periodu - kako odluËnog
nepristajanja na krizni porez, ta-
ko i rada na organizaciji ovih
prosvjeda - ova optuæba u potpu-
nosti pokazuje kao neutemelje-
na.
To nipoπto ne znaËi da se nuæ-
no u potpunosti slaæemo s linijom
koju zastupa rukovodstvo HUS-a i
da se svrstavamo na njegovu
stranu u sukobu s nekim drugim
srediπnjicama, te da se odriËemo
prava na kritiËnost..No, ono πto
61
smatramo presudnim jest postavljanje te kritike u jasno
definirane okvire, o Ëemu Êe biti rijeËi neπto kasnije.
Ovo je prilika da se ukratko osvrnemo i na pitanje or-
ganiziranja prosvjeda radnim danom. Nipoπto se ne
moæemo sloæiti s idejom da je prirodno i poæeljno da se
prosvjedi odvijaju iskljuËivo neradnim danom. Prisjetimo
se jedne, vjerojatno zaboravljene, prepirke iz povijesti
radniËkog pokreta. Nakon krvavog prvomajskog napa-
da na ameriËke radnike Druga internacionala je donije-
la odluku o godiπnjem obiljeæavanju ovoga dogaaja.
Uskoro je doπlo do æustre diskusije o tome trebaju li se
obiljeæavanja ovog dogaaja odvijati na sam prvi maj ili
na prvi vikend od prvog maja. OportunistiËka struja je
zastupala drugu varijantu bojeÊi se sukoba s kapitalisti-
ma koji bi nastao zbog ometanja normalnog proizvod-
nog procesa. Za nas prosvjed nema suviπe smisla ako
predstavlja naprosto jednu manifestaciju umjetno po-
saenu na neradni dan, te odvojenu od normalnog to-
ka æivota i procesa rada. Osnovna zadaÊa prosvjeda jest
da pokaæe snagu i beskompromisnost radniËke klase i
njezinih saveznika u borbi za svo-
ja prava - a to znaËi i opstruiranje
proizvodnog procesa, kombinira-
nje prosvjeda i πtrajka, te na taj
naËin zauzimanja tvornica, fakul-
teta i ulica. Socijalni pokret Êe mo-
Êi prijeÊi u viπu fazu tek kada u
potpunosti zaæive ove metode ot-
pora.
©to se tiËe odnosa organiziranih
studenata prema prosvjedima
HUS-a mora se konstatirati da je
odreena, na sreÊu joπ ne preveli-
ka, πteta uËinjena. Studentski ple-
num je imao pravo da, na temelju
razloga za koje smatra da su rele-
vantni, odbije sudjelovanje u orga-
nizaciji prosvjeda. Meutim, u
ovome konkretnom sluËaju pro-
puπteno je povuÊi oπtru distinkciju
izmeu sudjelovanja u organizaci-
ji prosvjeda i otvorenog i jasnog
np 13 14/01/2010 18:53 Page 62
62
poziva u ime plenuma svim studentima i radnicima da
se pridruæe prosvjedu, koji nije poslan. To je iskoriπteno
od strane medija i u konaËnici je nezanemarivi broj rad-
nika stekao dojam da iz nekog razloga “studenti danas
nisu uz nas“. Smatramo da se u buduÊnosti veÊa paæ-
nja mora posvetiti tome da se ovakvi propusti viπe ne
ponavljaju.
U gradovima gdje su u prosvjedima sudjelovali Ëlano-
vi RadniËke borbe mogli smo primjetiti da su optuæbe
rukovodstva HUS-a prema medijima u odreenoj mjeri
opravdane - prema naπem miπljenju postojala je stalna
tendencija umanjivanja broja prosvjednika, kao i nega-
tivan medijski odnos prema njima. NemoguÊe je vjero-
vati da to barem dijelom nije uzrokovala kontrola krup-
noga kapitala nad medijima.
Zbog samih iskazanih zahtjeva, kao i logike organi-
zacije prosvjeda u viπe gradova, smatramo ovu inicijati-
vu, usprkos nedovoljnom broju odazva-
nih i ostalim problemima i manjkavosti-
ma, korakom naprijed. Meutim, u slu-
Ëaju da ne dovede do traæenja novih
oblika iskazivanja nezadovoljstva, veÊ
do svojega ponavljanja, taj “korak na-
prijed“ lako Êe se pretvoriti u “korak na-
trag“.
2. Sektaπke kritike
Pojam sektaπtva koji Êemo upotreb-
ljavati ne treba shvatiti naprosto kao
pogrdan epitet, izabran kako bismo nji-
me vrijeali naπe neistomiπljenike. Pod
njime Êemo ovdje podrazumijevati
praksu bavljenja socijalnim i politiËkim
pitanjima kod koje se pojedinac ili gru-
pa svojim stavovima i strategijom nastoje suprotstaviti
(Ëesto i prikazati kao alternativa) masovnim radniËkim
organizacijama ili predstaviti masovnu organizaciju ko-
je su sami Ëlanovi kao jedinu pozvanu da zastupa rad-
niËke interese. VeÊina onoga πto Êemo nazivati sektaπ-
kim kritikama, a koje dolaze ili u obliku meusobnih op-
tuæivanja rukovodstava razliËitih sindikalnih srediπnjica
ili napada na sindikate od pojedinaca i grupa izvan sin-
dikata, na teorijskom je planu potpomognuto intelektu-
alnom lijenoπËu. Intelektualna lijenost podrazumijeva
izostanak ozbiljne i realne analize stvarnosti i njezinih
dijelova, nesklonost raπËlambi sloæenih pojmova, kao i
zasnivanje politiËke linije na emotivnim impulsima, a ne
racionalnim razlozima. Svim takvim svjesnim ili nesvjes-
nim kritiËarima moramo dati nekoliko savjeta. Sasvim je
pogreπno reÊi sindikat, HUS ili SSSH i pri tome zamiπlja-
ti neku homogenu nedjeljivu cjelinu. Joπ je viπe pogreπ-
no i promaπeno na takvim shvaÊanjima izgraivati sta-
vove i analize. PrihvaÊajuÊi tu trivijalnu logiku dolazi se
do shvaÊanja po kojemu je sindikat utjelovljen u svoje-
mu rukovodstvu. Takvo rezoniranje i takve jednostavne
personifikacije odgovaraju lijenim umovima jer ne zahti-
jevaju pretjerani napor miπljenja, no vode do katastro-
falnih zakljuËaka i katastrofalne prakse. Zapravo, niti
je HUS Ozren MatijaπeviÊ, niti je SSSH Ana KneæeviÊ - a
isto tako ni skup njihovih tajnika, blagajnika, organiza-
Sindikati
tora itd. Sindikat je
radniËka organizacija,
osnovana od strane
radnika za zaπtitu nji-
hovih neposrednih in-
teresa; organizacija
koja posjeduje odree-
nu strukturu i sloæe-
nost, koja u sebi sa-
dræava razliËite, su-
protstavljene tendencije i stavove: organizacija koja u
sluËaju SSSH-a i HUS-a obuhvaÊa 211.000, odnosno
50.000 radnika. Oni koji izriËu generalne tvrdnje bilo
npr. protiv HUS-a, bilo protiv SSSH-a, te im se sektaπki
suprotstavljaju, zapravo se sektaπki suprotstavljaju masi
od 50.000, odnosno 211.000 organiziranih radnika. To
je ono πto se naziva sektaπtvom. Oni bi nam odgovori-
li: “ ali, sindikati popuπtaju vladi i pris-
taju na kompromise, birokratizirani
su, neki njihovi Ëlanovi imaju skoro tri
puta veÊe plaÊe nego prosjeËni radni-
ci, Ëesto je retorika njihovih Ëlanova
obojena nacionalnim populizmom,
ideje i zahtjevi koje nam serviraju Ëes-
to su nejasni i zbrkani itd. itd“. Ne
moæemo reÊi da je to sasvim netoËno,
no tu u igru ulazi onaj moment na-
mjerne ili nenamjerne intelektualne li-
jenosti. Potrebno je sindikat proma-
trati kao sloæenu strukturu, te uoËiti
njezine razliËite dijelove, a ne ga pro-
matrati kao nedjeljivu gromadu. Po-
sebno je vaæno razlikovati masu obiË-
nog radniËkog Ëlanstva od samog ru-
kovodstva. Potrebno je biti kritiËan,
jasno definirati svoju politiËku liniju i razlikovati je od os-
talih, te se boriti se za njezinu dominaciju; rukovodstvo
podvrgavati nuænoj kritici i zahtijevati njegovo pomla-
ivanje kada je to potrebno. No, nikada, nikada, nikada
se ne mogu okretati lea desecima i tisuÊama organizi-
ranih radnika, te vrπiti promaπeni i sektaπki napadi na ci-
jele sindikate. Mi vjerujemo da je potrebno znatno pro-
mijeniti i reformirati postojeÊe sindikate, te omoguÊiti
njihovo ujedinjavanje. No, to se moæe postiÊi samo ra-
dom radnika unutar postojeÊih masovnih sindikata. No,
ne bi li ipak bilo moguÊe osnivanje malenih, no istinski
borbenih sindikata, koji bi u svoje redove borbenoπÊu i
beskompromisnoπÊu ubrzo privukli veliki broj radnika?
Odgovor glasi - svakako, no uslijed jasno odreenih uv-
jeta. Takve nagle promjene bile bi moguÊe kada bi bile
u skladu s razvojem situacije, odnosno u vremenima ve-
likih previranja i radikalizacije masa, te kada bi iza sebe
imale odreenu radniËku bazu, kao i iskusne i sposob-
ne sindikalne aktiviste. U takvim bi trenucima i RadniË-
ka borba, ako bi to bilo potrebno, iskazala podrπku
ovakvoj praksi djelovanja. No, sasvim je oËito koliko bi
takvi pokuπaji, koji Êe jednom vjerojatno biti nuæni, da-
nas bili promaπeni i tragikomiËni - u “mirnim periodima“
radnici vjeruju svojim tradicionalnim organizacijama, te
se uvijek za zaπtitu obraÊaju upravo njima. Maleni sindi-
kati ne samo da razjedinjuju radniËki pokret, veÊ nisu ni
np 13 14/01/2010 18:53 Page 63
Sindikati
u stanju da svojim Ëla-
novima pruæiti adek-
vatnu pravnu zaπtitu.
Okretanje lea masov-
nim sindikatima, te po-
kuπaj izgradnje male-
nih i “revolucionarnih“
sindikata predstavlja
najgori vid sektaπke sa-
moizolacije i moæe sa-
mo πtetiti razvoju socijalnog pokreta.
Postoji joπ jedna dimenzija pitanja sektaπke protu-sin-
dikalne kritike. Sektaπki odnos prema sindikatima znaËi
Ëesto i nerazumijevanje stvarnosti, odnosno apstrahira-
nje od Ëinjenice da je svijest veÊine ljudi naæalost zbrka-
na, obojena ostacima i elementima razliËitih nazadnih
ideologija, te pritisnuta diktaturom medija. Takoer, Ëi-
njenica je da ogromna veÊina ljudi danas nije zaintere-
sirana za promjenu druπtveno-ekonomskog sistema,
veÊ naprosto za osiguravanje minimuma egzistencije.
To su neoborive Ëinjenice. Ako netko zbog navedenih
stvari napada sindikate, te poziva da im se okrenu lea,
on zapravo napada i ogroman postotak obiËnih ljudi, te
se samoizolira od njih. Na osnovi takvog naËina rada ne
samo da se neÊe postiÊi iπta korisno, veÊ postaje nemo-
guÊe argumentirano i strpljivo objaπnjavanje radniπtvu,
na temelju u borbi steËenih iskustava, da je osigurava-
nje æivota dostojnog Ëovjeka za sve ostvarivo jedino
pod pretpostavkom ukidanja kapitalistiËkog naËina pro-
izvodnje. Postoje dvije osnovne vrste protu-sindikalnih
sektaπa: prvi koji kao rjeπenje nude osnivanje novih
“boljih i borbenijih“ sitnih sindikata, dok drugi ne nude
ikakvo rjeπenje ili u najboljem sluËaju tek apstraktne fra-
ze. Dok prvi mogu pruæiti neku varljivu nadu usprkos
kojoj njihova politika prije ili kasnije mora dovesti do
novih poraza; drugi pomaæu da se produæi postojeÊa
moËvara apatije, beznaa i neorganiziranosti, te time
usporavaju razvoj socijalnog pokreta. Posebno naporan
i πtetan soj ovakvih lijenih umova pojavljuje se u vidu
raznih samoprozvanih teoretiËara, novinara, analitiËara
itd.
Radnici HUS-a i radnici SSSH-a, kao i svih ostalih sin-
dikata, nisu jedni drugima ni neprijatelji ni konkurenci-
ja, veÊ jedino kolege, drugovi i saveznici. Takoer, mi se
ne stavljamo niti na stranu HUS-a, niti na stranu SSSH-
a, veÊ na stranu radniËkog jedinstva. U svim sindikati-
ma postoje skupine ljudi koje iskreno æele ostvariti rad-
niËko jedinstvo i izgraditi radniËko-studentski savez, ko-
ji su protiv svega πto razjedinjuje radnike (nacionalizam,
birokracija, sektaπtvo itd), koji smatraju da viπe ne smi-
je biti popuπtanja, te da je doπlo vrijeme za radikalnije
mjere kao πto su generalni πtrajkovi i blokade. U svim
sindikatima postoje, meutim, i oni koji se protive tak-
vim stavovima, te koji nam neÊe mirno popustiti - pro-
tiv njihove dominacije se svi sloæno, solidarno i ujedinje-
no trebamo boriti. Nove velike pobjede za sve potlaËe-
ne neÊe ostvariti ni oni, a sasvim sigurno ni samoizolira-
ni sektaπi. Njih mogu ostvariti jedino progresivni radnici
svih masovnih sindikata - ujedinjeni u svojoj solidarnos-
ti, ojaËani savezniπtvom s naprednim studentima i neza-
poslenima, te beskompromisni u svojoj borbi.
63
3. Radnici - studenti, vrijeme je za otpor!
Okupirati tvornice - blokirati fakultete!
Linija djelovanja koju mi zastupamo i koju u skladu sa
svojim moguÊnostima nastojimo proπiriti i popularizira-
ti u radniËkom i studentskom pokretu razlikuje se kako
od onih koje su u njima trenutno vladajuÊe, tako i od
onih koje su takoer manjinske i mogli bi reÊi nama
konkurentske. Prije svega, kao πto smo jasno napome-
nuli, zalaæemo se za jedinstvo radnika i svih potlaËenih,
kao i ujedinjavanje i okrupnjivanje sindikalne scene, uz
promjenu sindikata djelovanjem iznutra. Suprotstavlja-
mo se svemu πto teæi razjediniti radnike po bilo kojoj os-
novi (nacionalnoj, rasnoj, vjerskoj, seksualnoj itd.) i uka-
zujemo na nuænost jedinstva radnika svih zemalja, a po-
sebno onih u susjedstvu i regiji. Naπ je stav da prosvje-
di kao metoda socijalnog otpora nisu dovoljni. Sasvim
je oËito da ne postoji veza izmeu odreene manifesta-
cije nezadovoljstva i ispunjavanja zahtjeva ako ta mani-
festacija na neki naËin ne znaËi pritisak na institucije; u
protivnome Êe svi zahtjevi biti ignorirani kao πto su i do
sada bili. Samo metode generalnog πtrajka, kombinira-
ne s okupacijama tvornica i fakulteta te borbenim pros-
vjednim skupovima mogu ugroziti poziciju vladajuÊih
skupina. Takoer, smatramo da se socijalna borba mo-
ra jasno manifestirati u politiËkoj borbi - svakako je po-
trebno sruπiti postojeÊu vlast HDZ-a. No pitanje je Ëime
je zamijeniti? SDP i sve ostale politiËke stranke u osno-
vi su jednake HDZ-u i poËivaju na sluæenju krupnome
kapitalu; svaka vlast postojeÊih parlamentarnih strana-
ka znaËila bi vlast bogatih i vlast krupnog kapitala. Rad-
nici i svi potlaËeni moraju osnovati svoju politiËku orga-
nizaciju; organizaciju koja Êe predstavljati samo njihove
interese. Uz to potrebno je posebnu paænju posvetiti
nuænosti osnivanja novih oblika radniËke vlasti - radniË-
kih savjeta, koji Êe se nuæno, sliËno kao i studentski ple-
numi, javljati u novim klasnim borbama, prilikom πtraj-
kova i preuzimanja tvornica i proizvodnje. Svima onima
koji se s navedenim stavovima slaæu poruËujemo da
smo kao organizacija otvoreni za svaki oblik suradnje i
zajedniËkog rada na ostvarivanju navedenih ciljeva, bez
obzira na to prihvaÊaju li naπe ostale stavove i Program-
ske osnove.
No ciljevi se RadniËke borbe na toj toËki ne iscrpljuju
- za nas kao organizaciju proizaπlu iz tradicije 4. Interna-
cionale navedeno predstavlja samo prve, strateπki nei-
zostavne, korake ka ostvarivanju revolucionarnog cilja
ukidanja kapitalistiËkog druπtva, uspostave internacio-
nalne vlasti radniËke klase, te oduzimanja sredstava za
proizvodnju kapitalistima i njihovog preuzimanja od
strane Ëitavog druπtva. Za razliku od onoga πto neki
misle, navedeno se ne Êe ostvariti sektaπkim djelova-
njem, izlaæenjem pred radnike s gotovim apstraktnim
formulama i koncepcijama, te ultralijevom doktriner-
stvu, veÊ radom koji polazi od konkretnih ljudi i njihovih
neposrednih zahtjeva, te naporom usmjerenim prema
izgradnji mosta izmeu neposrednih borbi radnika i stu-
denata, te konaËnog cilja ostvarenja novoga druπtva.
Petar PavloviÊ je aktivist
RadniËke borbe
np 13 14/01/2010 18:53 Page 64
64
Sukob rada i kapitala i dalje je
motor druπtvenih borbi
Pierre Khalfa, bivπi nacionalni sekretar sindikalne
Grupe 10
i glasnogovornik francuskog
Solidaires Unitaires Démocratiques,
odgovara na pitanja
o svome borbenom, demokratskom sindikatu
• Koliko su brojËano jaki SUD sindikati? U kojim su
sektorima najzastupljeniji?
- SUD nije nikakva konfederacija. Sindikati SUD prisut-
ni u izvjesnom broju sektora tvore Uniju Sindikata Soli-
darnih, u koju ulaze i drugi sindikati, kao na primjer Uje-
dinjeni nacionalni sindikat poreza, (SNUI) ili Nacionalni
sindikat Francuske banke (SNABF). Solidarni kao sindi-
kat imaju viπe od 90.000 Ëlanova. Ta se brojka moæe uËi-
niti priliËno slabom, ali treba voditi raËuna da Francuska
ima vrlo nizak postotak sindikalne organiziranosti, koji
ne prevazilazi 7% radnika, koji rade za plaÊu, Ëak i kad
bi se zbrojili zajedno Ëlanovi svih postojeÊih sindikalnih
organizacija. Sindikalnim organizacijama u Francuskoj
daje legitimitet glas zaposlenih kod strukovnih (profesio-
nalnih) izbora u poduzeÊima. Uporiπna toËka naπe sna-
ge nalazi se u sluæbama javnog sektora, u Poπti i teleko-
munikacijama, u prometu na πinama kao i u zdravstvu,
a uz to i u izvjesnom broju poduzeÊa kemijske i metalu-
rπke industrije.
• Kakva je unutarnja struktura sindikata u smislu tipa
organiziranja i oblika donoπenja odluka? Moæete li
nam malo to opisati?
- Solidarni funkcioniraju na federalnom principu, ko-
ji ukljuËuje Ëinjenicu da je svaka struktura nezavisna
na podruËju vlastite djelatnosti te da sama odreuje
vlastitu strategiju. Nacionalni ured (BN) okuplja sve
nacionalne strukovne federacije i sastaje se jednom
mjeseËno. Nacionalni Komitet (CN), u kojem su zas-
tupljene nacionalne strukovne federacije i lokalni sin-
dikati Solidarnih, koji su ustvari teritorijalne meustru-
kovne organizacije (po jedna u svakom departmanu
zemlje), odræava sastanke svaka tri mjeseca. Nacio-
nalni sekretar osigurava normalan tok svakodnevnih
djelatnosti.
Bilo da se radi o BN ili o CN, nastojimo da se od-
luke donose putem konsenzusa, πto zahtijeva priliË-
no mnogo vremena za odræavanje diskusija. Ako
treba glasati, u tom sluËaju odluka mora biti done-
sena od 2/3 prisutnih organizacija. Naπ stav je da
donesene odluke moraju podræavati svi, a ne da go-
lom aritmetiËkom veÊinom one budu nametnute
manjini.
Sindikati
• SUD su opisivali kao oblik “social movement unio-
nisma“ (sindikalnog pokreta ukorijenjenog u socijal-
nim pokretima). Kakav stav SUD sindikati zauzimaju
prema socijalnim pokretima koji nisu izravno vezani
za pitanja iz radne problematike? Oko kojih pitanja
suraujete sa drugim socijalnim pokretima?
- Konfliktni odnos izmeu kapitala i rada ni u kom
pogledu nije izgubio na vaænosti i ostao je motor pre-
sudnih socijalnih i politiËkih borbi. Ipak, pojavila su se
nova popriπta konfrontiranja. U ta se popriπta ubraja-
ju sfere dominacije koje mu, ukoliko bivaju iskoriπte-
ne od kapitala, uvijek prethode i razvijaju se prema
vlastitoj logici (kao πto je na primjer sluËaj s patrijar-
halnom dominacijom). Osim toga proces marketizaci-
je (pretvaranja u robnu vrijednost) svega danas je
sveobuhvatan i nastoji prodrijeti u sve aspekte druπt-
venog æivota i æivota uopÊe. Dominacija kapitala viπe
se ne moæe svesti samo na sferu proizvodnih odnosa,
veÊ joj je cilj proæimanje cijelog druπtva kao i svakog
pojedinaËnog æivota. Pojedinac je “podreen” kao
proizvoaË, Ëija se radna snaga izrabljuje, ali kapital
dominira i nad svim drugim aspektima njegovog æivo-
ta. To proπirenje terena suËeljavanja ima vaæne pos-
ljedice: identitet pojedinaca, koji nastaje djelomiËno u
konfliktnim odnosima, ne moæe se viπe svesti samo
na pripadnost jednoj odreenoj klasi, radniËkoj klasi,
Ëak i da je ona i πire shvaÊena i da obuhvaÊa sve rad-
nike, koji rade za plaÊu. Cilj emancipatorske strategi-
je danas mora biti borba protiv svih oblika dominaci-
je i ona bi morala mobilizirati gotovo u totalu cijelo
druπtvo, koje ugroæava logika kapitala. Zato je naπe
stanoviπte da se sindikalni pokret mora otvoriti pre-
ma druπtvu te imajuÊi u vidu ovu perspektivu mi sura-
ujemo s druπtvenim pokretima, a takoer smo pri-
sutni i u izvjesnom broju organizacija, kao πto je na
primjer Attac, koji se bori protiv neolibelarne mondi-
jalizacije.
• Molimo vas da nam opiπete kakav je stav SUD sin-
dikata prema “nedokumentiranim“ (stranim) radni-
cima? Kakve ste aktivnosti poduzimali po pitanju
obrane imigrantskih i azilantskih prava ? Pokuπava-
te li organizirati “nedokumentirane“ radnike?
np 13 14/01/2010 18:53 Page 65

Sindikati 65

- Mi smo za regularizaciju svih onih koji se nalaze na

naπem teritoriju bez dokumenata. Stvoreni su kolektivi
osoba bez dokumenata i mi ih podræavamo. Upravo su
u Francuskoj u toku πtrajkovi radnika bez radnih dozvo-
la, koji se bore da dobiju potrebne dokumente. CGT i
Solidarni sudjeluju u toj borbi.

• Kakav je stav SUD sindikata po pitanju radniËke par-

ticipacije i radniËkog samooupravljanja?
- Mi smo za samoupravljanje svih koji æive od plaÊa.
Smatramo da oni sami treba da odluËuju o vlastitim
zahtjevima i oblicima borbe. Sindikat analizira situaci-
ju i daje prijedloge, ali ljudi koji rade moraju donositi
odluke. Pitanje samoupravljanja je vrlo sloæeno pita-
nje. Samoupravljanje u okviru kapitalistiËkog sistema
je vrlo teπko sprovesti, ali ono moæe postati rjeπenje za
radnike u sluËaju da im se poduzeÊa zatvore odnosno
propadnu, kako se to dogodilo u Argentini. Mi smo s
druge strane protivnici radniËke participacije u uprav-
ljanju kapitalistiËkim poduzeÊima, jer to znaËi traæiti
od radnika da sudjeluju u vlastitoj eksploataciji. Mi
smo nasuprot tome za stvaranje suprotstavljenih polo-
va moÊi unutar samih poduzeÊa, i, da damo konkre-
tan primjer, mi smo za veÊa prava komiteta u samim
poduzeÊima, odnosno za ograniËavanje prava poslo-
davaca.
• Na koji se naËin SUD sindikati ukljuËuju u transna-
cionalne sindikalne inicijative?
- SuËeljeni smo s neoliberalnom mondijalizacijom i
zbog toga je postalo neophodno da se profiliraju odno-
si snaga na svjetskoj razini. Cilj je kapitalistiËke globaliza-
cije da izazove konkurenciju meu radnicima cijelog svi-
jeta. Multinacionalne kompanije promotori su druπtve-
nog dumpinga, pogubnog za okolinu. U toj situaciji
stvaranje mobilizacije u cijelom svijetu od presudne je
vaænosti. Osim toga postojanje Evropske Unije ((EU) ta-
koer modificirajuÊe djeluje na druπtvenu akciju.
Jedinstvenim Aktom iz 1986, upotpunjenim Ugovo-
rom iz Maastrichta i Amsterdama Evropa je pretvore-
na u privilegirani prostor promocije neoliberalnih po-
litika: industrijska je politika svedena iskljuËivo na pra-
vo konkurencije, na upravljanje novcem koji je prois-
tekao iz podruËja politiËkog odluËivanja, te na fiskal-
nu konkurenciju meu dræavama, dok su istovreme-
no sva podruËja javnog djelovanja dovedena u pita-
nje u ime konkurencije, odnosno progresivnim de-
strukturiranjem mehanizama regulacije poljoprivred-
nih træiπta, druπtvenim dumpingom, slaboπÊu evrop-
skog budæeta itd. Od ovog razdoblja pravo na konku-
renciju, koje se nalazi u srcu svih evropskih ugovora,
postaje suπtinski organizator Evropske Unije, norma-
tivno pravo, koje se pretvorilo u istinsko organizacio-
no pravo i koje je u velikoj mjeri nadreeno svim na-
cionalnim politikama. Borba za jednu radikalno dru-
gaËiju Evropu je neophodni dio sadræaja sindikalne
borbe.
Iz tog razloga Solidarni sudjeluju u Evropskom Socijal-
nom Forumu (FSE) i Svjetskom Socijalnom Forumu
(FSM). Mi nastojimo, u tim okvirima, da favoriziramo je-
dinstvenu akciju unutar raznih asocijacija, socijalnih pok-
reta i sindikalnih organizacija u cilju stvaranja, kako na
svjetskoj tako i na evropskoj razini, neophodne druπtve-
ne mobilizacije. Postoje ipak mnoge prepreke, koje ote-
æavaju ovu perspektivu: politiËke razlike, meusobno ne-
povjerenje, razlika u percepciji stvarnosti i u moguÊnos-
tima djelovanja.
• Kako se snalazite u periodu krize? Kakve makroeko-
nomske zahtjeve postavljate?
- Sadaπnja kriza nije samo rezultat ciniËnog i pohlep-
nog ponaπanje nekolicine protagonista financijskih tran-
sakcija. Finacijalizacija ekonomije proizlazi iz neprekid-
nog smanjenja proizvedenog bogatstva, koje se vraÊa
proizvoaËima, a to je smanjenje izraæeno sa deset pos-
to manje u razdoblju od Ëetvrt vijeka u razvijenim zem-
ljama. Eksplozija financijskih profita poduzeÊa i dividen-
di isplaÊenih dioniËarima stvorili su uvjete za financijali-
zaciju ekonomije. Deregularizacija financijskih træiπta uz
totalnu slobodu cirkulacije kapitala, kao i nastanak fis-
kalnih rajeva, doveli su do toga da kriza zahvati cijeli svi-
jet.
Iz ove analize proizlaze dvije osi oko kojih treba raz-
vijati strateπku borbu. S jedne strane treba donijeti
mjere koje Êe staviti financije u podreeni poloæaj u
odnosu na ekonomske aktivnosti. Tu se ne radi samo
o tome, da se regulira funkcioniranje aktualnih finan-
cijskih træiπta, veÊ da se slomi logika træiπta financija,
da se uniπti i ukloni sa scene financijska industrija, πto
podrazumijeva prije svega zahtjev da se uËini kraj ap-
solutnoj slobodi cirkulacije kapitala. Zbog toga se Sin-
dikat Solidarnih bori za drugaËiju ekonomsku i druπt-
venu dinamiku, zasnovanu na zadovoljavanju druπtve-
nih potreba, na smanjenju nejednakosti i na provoe-
nju u djelo ekoloπkih imperativa.
Pitanja postavio mr. sc. Mladen JakopoviÊ
Prevela Jasna Tkalec
np 13 14/01/2010 18:53 Page 66
66
SKANDAL koji je sramota
svih nas
Ako se druπtvo mjeri naËinom na koji se odnosi pre-
ma svojim najslabijim Ëlanovima, Britanija je po tom
kriteriju joπ gora nego πto smo do sada mislili. NaËin
na koji ova zemlja tretira ljude koji traæe azil je sam po
sebi veÊ bio πokantan. Hapπeni u racijama u cik zore,
pritvarani, tuËeni i muËeni, prisiljeni da se, ako æele os-
tati u Britaniji, probijaju kroz neprohodnu birokratsku
praπumu, na meti kampanja sijanja mrænje od strane
politiËara i desnog tiska, izbjeglice se suoËavaju s iz-
nimno teπkim iskuπenjima. Sada saznajemo da je si-
tuacija joπ sramotnija. Stotine djece su tajno zakljuËa-
na u crnim rupama poput zloglasnog Yearl’s Wood,
gdje su zatoËenici bili prisiljeni zapoËeti πtrajk glau
protiv brutalnog tretmana od strane tvrtke Serco, ko-
ja vodi taj centar.
Ljudska cijena je πokantna. Te djeËje ærtve baËene
su u depresiju i samoozljeivanje. Jedno od te djece,
kaæe njegov otac, bilo je toliko traumatizirano da je
od tada u strahu svaki put kada vidi crno-bijelu unifor-
mu, i “kada god ugleda policijski kombi, pita: dolaze
li po nas?”Ovakav tretman primjereniji je policijskoj
dræavi nego zemlji koja sebe voli zvati civiliziranom. U
svakom sluËaju, nije obranjiv. »injenica da preko polo-
vica obitelji puπtenih iz pritvora dobiva dozvolu za os-
tanak u Britaniji - πto znaËi da je njihov pritvor bio ne-
potreban Ëak i po pravilima vlasti - joπ je samo jedna
uvreda dodana na vrh muka koje su proæivjeli. »ak i
da te obitelji odgovaraju karikaturama “kanalizacij-
skog tiska”, po kojima “ilegalni imigranti” dolaze u Bri-
taniju da peljeπe naπu dræavu blagostanja, to ne bi
mogla biti izlika za izlaganje ovako neljudskom tret-
manu. Meutim, veÊina njih dolazi iz ratnih zona po-
put Sudana, ©ri Lanke i Demokratske Republike Kon-
go. BjeæeÊi pred silovanjem, muËenjem i ubojstvom - i
vjerujuÊi da je Britanija civilizirana zemlja - obraÊaju se
vladi da, rijeËima etiopijske uËenice Bethlehem Abate
“razumije naπu situaciju i pomogne nam”. PomoÊ i ra-
zumijevanje su ono πto bi trebali dobiti - i πto bi dobi-
li od civilizirane vlade. Meutim, kod ove vlade, po-
moÊ i razumijevanje su oskudni. Umjesto toga, oni ko-
ji se nalaze u situaciji sliËnoj Bethleheminoj hapse se u
racijama i bacaju u viπemjeseËni pritvor - na ministro-
vu naredbu. I to nije najgori dio Ëitavog skandala. Vla-
da nije naprosto donijela neljudski zakon, zaboravila
ga i nastavila s dnevnim redom. U svakom sluËaju,
(gotovo treÊini od ukupnog broja), u kojem je dijete
bilo zatvoreno viπe od 28 dana, resorni ministar je
osobno autorizirao svaku kaznu. Resorni ministar je
imao priliku utvrditi Ëinjenice, imao je priliku upoznati
se s opasnoπÊu od koje je obitelj pobjegla, vidjeti πte-
tu koja je zatvaranjem uËinjena fiziËkom i mentalnom
zdravlju azilanata - nakon Ëega je otpisao njihove æivo-
te potezom olovke. U ovom skandalu nije nevin nitko
osim zatvorenih obitelji koje su njegove ærtve. Mi smo
krivi jer dopuπtamo da se ovo Ëini u naπe ime. Naπi
mediji su krivi jer siju mrænju prema imigrantima koja
vodi tome da se ovakva brutalnost smatra primjere-
Svijet u 21. stoljeÊu
nim naËinom tretiranja onih koji se ne mogu braniti.
Naπa vlada je kriva jer donosi zakone koji osuuju ne-
vine na boravak u zatvoru. I najkrivlji od svih su indivi-
dualni ministri - koji god bili - koji su toliko udaljeni od
humanosti, toliko udaljeni od laburistiËke tradicije bor-
be za one koji se ne mogu braniti, da su u stanju osu-
diti nevino dijete na boravak u zatvoru. Ako Gordon
Brown æeli ispravljati greπke, moæe zapoËeti oslobaa-
njem svakog djeteta zatoËenog u centrima za pritvor.
I moæe imenovati, osramotiti i otpustiti ministre koji su
ih tamo stavili.
Preveo Goran »ubrilo
(prvo objavljeno u britanskim ljeviËarskim dnevnim
novinama Morning Star)
Hrvatska sramota
KsenofobiËnost i civilizacijska nazadnost hrvatskog
pravnog sistema prema imigrantima takoer je veoma
izraæena, iako to malo koga zabrinjava, a politiËke eli-
te najmanje. Samo u prvih osam mjeseci ove godine
registrirana su 16.283 strana dræavljanina kojima je za-
branjen prelazak hrvatske granice. Jedan od skanda-
loznijih primjera takvog postupanja, koje nerijetko smr-
di i na rasizam (to je, meutim, samo slutnja), dogodio
se u studenome 2002., kada je svjetski poznata pakis-
tanska grupi Rizwan Muazzam Qawwali morala otka-
zati koncert u zagrebaËkom Studentskom centru zbog
toga πto im MUP ”iz sigurnosnih razloga” (koje nisu
htjeli precizirati) nije izdao vize za ulazak u Hrvatsku.
Ta je grupa 5 dana prije bez birokratskih poteπkoÊa
nastupila u Moskvi, a ruske vlasti (ni uz probleme ve-
zane za represiju i rat u »eËeniji, npr.) nisu u tome vid-
jele problem. Hrvatska je posebno nesklona davanju
azila, pa tako od 1997. do sijeËnja 2005. od gotovo
500 zaprimljenih zahtjeva nije odobren niti jedan. Si-
tuacija danas, nakon donoπenja Zakona o azilantima
2004., jedva je neπto bolja, a naπe je druπtvo joπ uvijek
uvelike parohijalno i negostoljubivo. Posebno bodu u
oËi sadaπnji (prikriveni ili Ëesto neprikriveni) rasizam i
ksenofobija u usporedbi s vremenima Nesvrstanih, ka-
da su kod nas, uglavnom bez veÊih problema, æivjele,
studirale i radile tisuÊe ljudi sa raznih strana TreÊega
svijeta. Vrijedi napomenuti da su istovremeno u “de-
mokratskom SAD-u“ milijuni Afroamerikanaca joπ trp-
jeli pod surovim sistemom segregacije, svakovrsne eks-
ploatacije i zlostavljanja, pa i linËa. (I.D.)
np 13 14/01/2010 18:53 Page 67
Svijet u 21. stoljeÊu
Odredi smrti,
nestanci i tortura
u Pakistanu
Bill Van Auke
ok Obamina administracija priprema vrhunac
D takozvanog AfPak rata, izvjeπÊa iz pakistanske
doline Swat u blizini istoËne afganistanske gra-
nice donose zastraπujuÊe indikacije o prirodi rata koji
Pentagon i lokalni saveznici tamo vode.
Iako ga Obama i njegovi pomagaËi predstavljaju
kao “dobar rat“, postoje neoborivi dokazi da Penta-
gon i CIA sudjeluju u ratu protiv populacije tog po-
druËja koji ukljuËuje odrede smrti, nestanke i muËe-
nja.
Proπlog travnja pakistanska je vojska poslala
20,000 vojnika u Swat, dio Sjeverozapadne graniËne
oblasti, kako bi poveli rat protiv etniËkih Pashtun isla-
mistiËkih pokreta (obiËno nazivanih pakistanskim Ta-
libanima), buduÊi da su pruæali podrπku Pashtunima s
druge strane granice koji su uspjeπno odolijevali
SAD-NATO okupaciji Afganistana.
Ova ofenziva, koja je voena uz vrlo izravnu i javnu
podrπku ameriËkog diplomata Richarda Holbrookea i
viπih ameriËkih Ëasnika tijekom uËestalih posjeta Isla-
mabadu, pokrenula je humanitarnu katastrofu. Mno-
gi civili su ubijeni i ranjeni, a nekih 2.5 milijuna ljudi je
otjerano iz svojih domova u neËemu πto bismo mogli
nazvati masovnom vjeæbom kolektivnog kaænjavanja.
Pakistanska vojska i dalje nastavlja okupirati podru-
Ëje, πireÊi vladavinu terora u kojoj pojedinci kojima se
pripisuje identitet protivnika vlade i ameriËke okupa-
cije s druge strane granice, bivaju odvoeni i muËeni
do smrti.
Prema izvjeπÊu objavljenom 15. rujna u New York
Timesu, vojnom okupacijom doline Swat “provodi se
nova kampanja straha, s desetinama, moguÊe i stoti-
nama tijela baËenih na ulice, a za koje puËki pravo-
branitelji i lokalno stanovniπtvo tvrde da su djelo voj-
ske.“
Dok pakistanska vojska poriËe bilo kakvu odgovor-
nost za ove valove ubojstava, kriveÊi pritom civile ko-
ji navodno traæe osvetu protiv islamista, Times citira
lokalne politiËare na vlasti i djelatnike sluæbi za zaπti-
tu ljudskih prava koji nedvosmisleno krive vojsku. Isti-
67
Ëu, kako se u Ëlanku navodi, “raspon osvetniËkog dje-
lovanja, sliËnosti u naËinu na koji su mnoge ærtve bi-
le muËene kao i sistematiËnosti u prirodi ubojstava i
nestanka u podruËjima koje Ëvrsto kontrolira vojska.“
Pored oËitih znakova brutalnog muËenja, mnoga
otkrivena tijela imaju svezane ruke na leima i rane
od metaka ispucanih u straænji dio vrata. Neka su tru-
pla Ëak i obezglavljena.
Prvog su rujna pakistanske novine Dawn citirale iz-
javu predstavnika vlade u kojoj se navodi da je od srp-
nja iste godine otkriveno 251 tijela baËenih uz cestu
duæ doline Swat. 27. kolovoza, iste su novine izvijes-
tile da je pronaeno 51 truplo u tom podruËju u ro-
ku od samo 24 sata.
U Dawnu je takoer objavljen i pronalazak nekoli-
ko masovnih grobnica u kojima su se nalazile ærtve
vojske, te razgovori s lokalnim stanovniπtvom koje je
svjedoËilo “okrutnom i nehumanom bacanju i mrtvih
tijela i æivih osoba u te grobnice.“
Times navodi sluËaj dvadesetosmogodiπnjeg Akhta -
ra Alia, kojeg je vojska 1. rujna uhitila u njegovoj elek-
triËarskoj radionici. Iako su vojni sluæbenici uporno uv-
jeravali njegovu obitelj da Êe biti puπten, Ëetiri dana
kasnije njegovo je tijelo bilo baËeno na njihov kuÊni
prag, izgoreno cigaretama i sa Ëavlima zabijenim u
njegovo meso. “Nije bilo ni jednog dijela njegova tije-
la koje nije bilo oskvrnuto“, napisala je oæaloπÊena
obitelj u peticiji kojom traæe pravdu.
AmeriËki politiËki sluæbenici su pohvalili pakistansku
vojsku zbog njihovog djelovanja u dolini Swat, poslav-
πi prije par tjedana ameriËku ambasadoricu Anne Pet -
terson u posjet Mingoru, najveÊem gradu u dolini, da
im Ëestita na dosad uËinjenom.
Sada ti isti sluæbenici pritiπÊu pakistansku vladu da
ponove ovu krvavu kampanju u juænom Waziristanu.
SliËna ofenziva se veÊ polako razvija u Khyber Agen-
cy, dijelu Khyber prolaza, kljuËnoj ruti za dostavu
opreme i potrepπtina za ameriËke okupacijske snage
u Afganistanu. Predstavnici UN-a navode da je
100,000 ljudi bilo prognano pri ovom napadu.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 68
68
Washington stoji iza zvjerstava poËinjenih nad pa-
kistanskim narodom. On financira pakistanske vojne
operacije sa 2.5 milijarde dolara u otvorenoj vojnoj
pomoÊi tokom ove tekuÊe godine. U meuvremenu,
CIA-ini zraËni napadi se nastavljaju, te je potvreno
gotovo 600 pakistanskih ærtava u toku proπle godi-
ne, od Ëega su veÊina civili. Sasvim je opravdano
sumnjati da se za val nestanaka, muËenja i pogub-
ljenja odredima smrti moæe konstatirati “made in
the USA”.
Prije nego πto je postao ameriËki zapovjednik u Af-
ganistanu, general Stanley McChrystal je vodio
vojnu Zdruæenu komandu za specijalne operacije
(JSOC), tajnu jedinicu za specijalne operacije koju je
istraæivaËki novinar Seymour Hersh opisao kao “ iz-
vrπno krilo za pogubljenja”. AmeriËki “treneri” speci-
jalnih snaga sada djeluju na pakistanskom teritoriju
poduËavajuÊi pakistanske snage tipu taktika koje fa-
vorizira JSOC - taktika koje donose vezana i isprebi-
jana tijela izbaËena na ulice Swata. Ove se taktike li-
jepo slaæu u obrazac ameriËkih protu-pobunjeniËkih
ratova, od operacije Phoenix u Vijetnamu, do ame-
riËkim snagama potpomognutih odreda smrti koji su
terorizirali populaciju El Salvadora tokom osamdese-
tih godina.
Najviπi vojni zapovjednik ameriËke vojske, admiral
Mike Mullen, ponovno je nedavno upozorio u svjed-
oËenju pred Odborom za oruæane poslove Senata
da Êe vojska gotovo sigurno zahtijevati poveÊavanje
broja trupa od 70.000 ameriËkih vojnika i marinaca
koji trebaju biti poslani u Afganistan krajem ove go-
dine.
CitirajuÊi diplomatske izvore Dawn je izvijestio da
general McChrystal poziva na promjenu fokusa rata
na graniËno podruËje Afganistan - Pakistan.
Nakon πto je izgubio kontrolu nad veÊinom afga-
nistanskog teritorija, poslije gotovo osam godina
ameriËke okupacije, Pentagon se priprema povesti
novi val krvoproliÊa i terora protiv populacije na ob-
je strane granice, nadajuÊi se razbijanju otpora. Ad-
ministracija Baracka Obame, izabrana zahvaljujuÊi
provali anti-ratnih sentimenata, veÊ je ukljuËena u
ratne zloËine koje su usporedivi s onima njegova
prethodnika. Potpora za rat je u SAD-u pala na razi-
ne usporedive s onima postignutim u sluËaju Iraka.
Nedavne CNN-ov ankete pokazuju da se 58% Ame-
rikanaca protivi okupaciji Afganistana, te da je samo
39% podupire.
Eskalacija ovog prljavog rata, provedena u intere-
su vladajuÊe ameriËke elite, zajedno s eskalirajuÊim
napadima na poslove i æivotne uvjete kod kuÊe, stva-
ra uvjete za izvanredan masovni politiËki pokret rad-
ne populacije protiv Obamine administracije i siste-
ma profita koji je pokretna snaga imperijalistiËkog
rata.
(Prevedeno s World Socialist Website)
Svijet u 21. stoljeÊu
Obamina vlada πt
Tom Eley
ao odgovor na javnu kampanju CIA-e, Obami -
K na vlada je odluËila i dalje ograniËiti veÊ iona-
ko suæenu istragu protiv muËenja provoenih
od strane Central Intelligence Agency (CIA-e) u go-
dinama Busheve vladavine, koju je najavio dræavni
odvjetnik Eric Holder.
NajavljujuÊi istragu, Holder je jasno obznanio da
Êe ona biti provedena samo protiv ograniËenog bro-
ja agenata CIA-e, koji su provodili muËenja navodnih
terorista mimo granica postavljenih direktivama Bus-
heve administracije. Istraga neÊe obuhvatiti ni od-
vjetnike Ministarstva pravde, koji su stvorili pseudo-
legalno opravdanje za muËenje sipanjem vode u diπ-
ne putove vezanih ærtava torture (waterboarding),
vjeπanja vezanih ærtava o zidove, viπesatno smjeπta-
nje u kutije, te druge metode muËenja; istragom ne-
Êe biti obuhvaÊeni ni viπi sluæbenici Busheve adminis-
tracije koji su naredili i nadgledali takve postupke.
CIA - ukljuËujuÊi i trenutnog direktora imenovanog
od Obame, Leona Panettu, i bivπi duænosnici Bushe-
ve administracije, voeni bivπim potpredsjednikom
Dickom Cheneyem, javno optuæuju Holderovu istra-
gu, tvrdeÊi da Êe on πtetiti ameriËkim obavjeπtajnim
operacijama, te pomoÊi teroristima i ohrabriti ih.
Nedavno je sedam bivπih direktora CIA-e poslalo
pismo predsjedniku Obami, zahtijevajuÊi zaustavlja-
nje Holderove istrage. Potpisnici pisma bili su direk-
tori CIA-e i iz demokratskih i iz republikanskih admi-
nistracija: Michael Hayden, Porter Goss, George Te-
net, John Deutch, R. James Woolsey, William Web-
ster i James R. Schlesinger. IduÊeg dana, u Ëlanku s
naslovom “Istraga CIA-inih postupaka se suæava“,
Washington Post je citirao dva neimenovana izvora,
koji su rekli da Êe se Holderova istraga “usredotoËiti
na vrlo mali broj sluËaje-
va...“ List nastavlja s iz-
vjeπÊem da Êe istraæena
biti samo “dva ili tri“ slu-
Ëaja, od desetina i dese-
tina sluËajeva torture,
prikazanih u izvjeπÊu
glavnog inspektora CIA-
e iz Bushevog doba, do-
kumentu s kojeg je ski-
nuta oznaka tajnosti, a
koji je Obamina adminis-
 np 13 14/01/2010 18:53 Page 69
Svijet u 21. stoljeÊu
πtiti CIA-ine muËitelje
tracija proπli mjesec objavila po sudskom nalogu u
redakcijski vrlo proËiπÊenom obliku. Kao moguÊi
predmeti istrage, prema Washington Postu, navode
se tri sluËaja u
kojima su za-
trorenici ubije-
ni dok su bili u
ameriËkom
pritvoru: prvi,
smrt guπe-
njem iraËkog
generala Abe -
da Hameda
Mowhousha
u studenom 2003.; drugi sluËaj istomjeseËno uboj-
stvo Manadela al Jamadia, pretuËenog od mornariË-
kih specijalaca, a koji je umro nakon πto je po nared-
bi agenata CIA-e ostavljen da visi objeπen za ruke;
treÊi sluËaj je ubojstvo mladiÊa u tajnom afganistan-
skom zatvoru prije sedam godina, poznatom jedino
kao “Slano okno“. MladiÊ, koji je otet iz Pakistana,
pretuËen je i lancima vezan za goli betonski pod, bez
ikakvih pokrivaËa, gdje je umro od smrzavanja.
Pismo poslano od strane bivπih direktora CIA-e je
neprikrivena obrana torture i ujedno javno upozore-
nje Obaminoj administraciji. “Odluka dræavnog od-
vjetnika Holdera da ponovno pokrene kriminalistiËku
istragu stvara atmosferu trajne ugroze za one Ëije je
sluËajeve Ministarstvo pravde prethodno odbilo pro-
goniti“, kaæe se u pismu. Dalje se nastavlja: “Ti muπ-
karci i æene koji su poduzeli teπke obavjeπtajne za-
datke u vremenu nakon napada poput 11. rujna,
moraju vjerovati da postoji trajnost legalnih pravila
kojima je odreeno njihovo djelovanje. Kao πto je re-
kao predsjednik Senatskog odbora domovinske si-
gurnosti, senator Lieberman: oni moraju biti slobod-
ni “u obavljanju njihovog opasnog i presudnog pos-
la bez bojazni da Êe za nekoliko godina buduÊi dræ-
avni odvjetnik protiv njih pokrenuti kriminalistiËku is-
tragu za ponaπanje za koje je prethodni dræavni od-
vjetnik zakljuËio da je odobreno i legalno.“ Zapravo,
Holder je veÊ najavio amnestiju za te “muπkarce i æe-
ne“ koji su provodili muËenja nad pritvorenicima u
skladu s uputama Busheve administracije, navodeÊi
sliËne razloge za zaπtitu tih muËitelja kao πto su i raz-
lozi bivπih direktora CIA-e i drugih zastupnika tortu-
re kao instrumenta ameriËke politike. PredstavljajuÊi
69
posebnog istraæitelja Johna Durhama, Holder je na-
govijestio da Êe ograniËiti istragu na oko desetak ta-
kozvanih “nedostojnih agenata“, koji su izmijenili pi-
sane naputke Bushove administracije o dopuπtenosti
torture.
Odbije li Obama dati jamstva o odbijanju krimina-
listiËke istrage - nastavlja se u pismu CIA-inih direkto-
ra - “ozbiljno Êe naπtetiti spremnosti mnogih drugih
obavjeπtajnih sluæbenika u preuzimanju rizika u zaπ-
titi zemlje. Administracija mora biti promiπljena, jer
Êe javno otkrivanje proteklih obavjeπtajnih operacija
pomoÊi jedino Al Qaedi osujetiti ameriËke obavjeπtaj-
nce i njihove buduÊe operacije.“
Od kraja 2001., SAD su zatoËile desetine tisuÊa lju -
di u po zlu poznatim mjestima poput Abu Ghraiba,
Bagrama i Guantanama, a uz to i u nepoznatom bro-
ju tajnih CIA-inih zatvora u Iraku, Afganistanu, IstoË-
noj Europi i drugdje. Tim zatoËenicima je uskraÊena
pravna pomoÊ u osporavanju temelja njihovog prit-
vora, jer su i Busheva i Obamina administracija tvrdi-
li da se “rat protiv terorizma“ ne vodi niti na temelju
ameriËkog zakonodavstva, niti Æenevskih konvencija
i drugih meunarodnih zakona koji zabranjuju muËe-
nje.
Meu dokumentiranim oblicim muËenja izvoenih
od ameriËkih agenata su ubojstva, silovanja i drugi
oblici seksualnog zlostavljanja i poniæavanja; prijetnje
ubojstvom i silovanjem Ëlanova obitelji pritvorenika;
premlaÊivanje, waterboarding, izlaganje ekstremnim
temperaturama, postavljanje pritvorenika u bolne
“stresne“ pozicije, izlaganje bez odjeÊe, liπavanje
hrane, ekstremna izolacija, poniæavajuÊe izrugivanje.
Od samog poËetka, Holderova istraga je oblikova-
na tako da zaπtiti operacije CIA-e i vojske u Iraku, Af-
ganistanu i drugdje, dok istodobno, za potrebe od-
nosa s javnoπÊu, prikazuje toboænje suprotstavljanje
muËenju. Sve do danas, niti jedan agent CIA-e nije
osuen za zloËine vezane uz zlostavljanje zatvoreni-
ka. Agent koji je nadgledao smrzavanje do smrti
mladog zatoËenika u “Slanom oknu“ - bio je to “je-
dan od njegovih prvih veÊih zadataka“, primjeÊuje
Washington Post - kasnije je unaprijeen u CIA-i.
Obrana temeljnih demokratskih prava traæi opseæ-
nu i javnu kriminalistiËku istragu reæima muËenja us-
trojenog u vremenu Bushove administracije, ukljuËu-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 70
70
juÊi uloge potpredsjednika Cheneyja, i samog
predsjednika Busha. Obama se suprotstavlja
svakoj takvoj istrazi. U odgovoru na pitanje Bo -
ba Schieffera iz CBS-a za vrijeme svog pojavlji-
vanja u nedjeljnom programu “Face the Na-
tion“, Obama je ponovio svoju temeljnu for-
mulu za suprotstavljanje ozbiljnoj istrazi, re-
kavπi: “©to se tiËe nekih problema koji su se
pojavili za vrijeme prethodne administracije, ili
πto se tiËe istraga, æelim gledati naprijed, a ne
nazad.“
“Ne æelim da se dogode lovovi na vjeπtice“,
dodao je.
Zaπtitivπi muËitelje iz vremena Bushove admi-
nistracije, Obamina administracija pokazuje da
je sudionik u poËinjenom zloËinu. Ovo je jedan
od viπe primjera Obaminog nastavka politike
njegovog prethodnika, nesuglasan s njegovom
retorikom izborne kampanje o “promjeni“.
Mora se smatrati upozoravajuÊim da CIA i voj-
ska pod Obamom izvode sliËne zloËine kao πto
su oni koji su izvedeni u doba Busha.
Snaga vojno-obavjeπtajnog aparata je od II.
svjetskog rata stalno rasla, sve do toËke kada
vojno-obavjeπtajni aparat Ëini virtualnu “dræavu
u dræavi“, a gotovo je potpuno neodgovoran i
izvan je nadzora civilnih sluæbenika. Javna
kampanja CIA-e u blokiranju vladinih krimina-
listiËkih istraga pokazuje rastuÊu snagu i pro-
dornost tog aparata. Plaπljivo dodvoranje Oba-
mine administracije i Kongresa tom aparatu
naglaπava propadanje ameriËke demokracije i
rastuÊa je opasnost demokratskim pravima
ameriËkog naroda.
(Prevedeno s World Socialist Website)
Dick Cheney
Svijet u 21. stoljeÊu
Joπ jedno
iraËko siroËe
"Rat je najmraËnije zloËinstvo za koje
je ljudska vrsta sposobna."
Erazmo
Dok je Ëetverogodiπnja iraËka djevojËica Wiam Mo-
hammed bjeæala iz Fallujahe (popriπta goleme ame-
riËke invazije) u autu zajedno s roditeljima, petero
sestara, bratom i roakom, ameriËke okupacijske
snage zapucale su na automobil, ubivπi njene rodite-
lje, dvije sestre i brata. Wiam i joπ dvije njene sestre
su ranjene. Ova fotografija pokazuje ozljede mecima
koje je zadobila. InaËe, nedavno je otkriveno da je
postotak karcinoma kod male djece na podruËju Fal-
lujahe i okolice doæivio ogromno poveÊanje od velike
bitke koja se tamo dogodila 2004.
SliËna se zvjerstva, naravno, Ëine i u Afganistanu,
gdje u permanentnom ratu izmeu snaga imperijalis-
tiËkog i islamskog fundamentalizma sudjeluju i hrvat-
ske vojne snage u sklopu NATO-pakta. Iako mnogi
shvaÊaju da je ideja pobjede nad islamskim funda-
mentalizmom putem dræavnog terorizma, torture i
ubijanja samo ciniËka podvala imperijalistiËkih elita
kojima mir nije u interesu (πto pokazuje nedavna es-
kalaciju i angloameriËki vojni angaæman u Jemenu,
kao i eskalacija rata, bombardiranja i odreda smrti u
Pakistanu - koje neki analitiËari tumaËe i kao pokuπ-
aj angloameriËkih snaga da stvaranjem kaosa i radi-
kalizacijom tamoπnjih Pashtuna u pokrajini Balochis-
tan sprijeËe moguÊu kinesku kontrolu nad tamoπ-
njim energetskim koridorima i da presjeku dugoroË-
no stabilan teritorijalni dotok nafte Kini). Podjednako
je zastraπujuÊa intelektualna i moralna praznina onih
koji joπ uvijek vjeruju i/ili uvjeravaju druge da se tero-
rizam moæe pobijediti militarizmom i potenciranjem
snage ameriËkog i NATO-vog vojnoindustrijskog
kompleksa - krvavog biznisa koji godiπnje guta preko
500 milijardi dolara koje bi se mogle usmjeriti prema
izgradnji mira, prosperiteta i civiliziranog æivota na
Bliskom istoku. (M.J.)
np 13 14/01/2010 18:53 Page 71
(p)ogledi
Progresivni
patriotizam
Jedini naËin, kojim se hrvatski rodoljub (koji svoj hr-
vatski narod ljubi) sjeÊa hrvatskog naroda, jest zdra-
vica! Svaku drugu formu sjeÊanja na hrvatski narod,
na primjer statistiËku ili ekonomsku, socijalnu ili de-
mokratsku, naπ rodoljub naËelno mrzi.
Miroslav Krleæa
mr.sc. Mladen JakopoviÊ
mpirijski dokazi u mnogim zemljama potvruju
E da demokratska emancipatorna ljevica ne moæe
izgraivati masovnu potporu ako se predstavlja
“anacionalnom“. Kao πto je Antonio Gramsci poka-
zao u svojoj razradi pojma “nacionalno-narodno“, tre-
ba usvojiti promiπljen i osjetljiv pristup prevladavaju-
Êim uvjerenjima i obiËajima. Uzimanje u obzir
nacionalnih specifiËnosti polaziπte je odræive lijeve
strategije.
AutentiËna ljevica u Hrvatskoj (kao i u Srbiji i drugim
bivπim jugoslavenskim republikama) mora pomoÊi da
se radniËka klasa i svi ugnjetavani organiziraju protiv
svoje nacionalistiËke vlade i eksploatatorskog sustava
koji porobljuje radne ljude, stvarajuÊi nesigurnost, otu-
enje i ærtvene jarce. Ne samo da su ti nacionalizmi
doveli do uæasne dehumanizacije “onih drugih“, πovi-
nistiËkog gaæenja temeljnih ljudskih prava duæ etniËkih
i vjerskih crta - elite na obje strane takoer su napale
vlastite radnike, opljaËkale druπtveno vlasniπtvo, upro-
pastile aktivne ekonomske sektore i poduzeÊa, teme-
ljito obezvlastile svoje graane, uvele divlji kapitalizam
i (u poËetku) izolacionistiËku autoritarnu vlast. Trenut-
no, mnoge od tih novih elita - osobito u Hrvatskoj -
imaju nekritiËan stav prema zapadnim centrima moÊi.
Slijedom toga, hrvatske politiËke elite odrekle su se
glavnih strateπkih ekonomskih dobara (meu kojima
je najvaæniji sektor bankarstva) i minimizirale svoj vojni
i politiËki suverenitet. Nije Ëudo da je Hrvatska posta-
la predmetom zlostavljanja (i poruge) od strane raznih
stranih interesa.
Dok se protiv nacionalizma elita i njihovih politiËkih
slugu treba izravno i dosljedno boriti te ga razotkriva-
ti kao manipulaciju, s nacionalistiËkim predrasudama
radnih ljudi ne treba se uvijek izravno suËeljavati (na-
suprot nekim njihovim opakim simptomima poput et-
niËke diskriminacije), nego ih treba potkopavati i neu-
tralizirati sofisticiranim pristupom koji modificira i
transformira Ëitav diskurs i konstruira osnovu za istin-
ski “progresivni patriotizam“ koji nije diskriminirajuÊi i
klasno je zasnovan. »uveni irski socijalist James Con -
nolly dao je snaæan (premda nepotpun) primjer takvo-
ga kreativnog pristupa:
71
“Irska bez njezinih ljudi za mene ne predstavlja niπ-
ta, pa onaj tko kipi od ljubavi i oduπevljenja za “Irsku“
a u stanju je spokojno proÊi naπim ulicama gledajuÊi
sve nepravde i patnje, sramotu i poniæenje naneseno
narodu Irske, koje su Irci nanijeli Ircima, a da pritom
ne izgara od æelje da tome uËini kraj, po mojemu je
miπljenju prevarant i laæljivac u duπi, bez obzira koliko
on volio tu kombinaciju kemijskih elemenata koju voli
nazivati Irskom.“ (Forward, 7. srpnja 1900.) “Meni je
bliska ona intenzivna æelja za oËuvanjem Ëasti ili slobo-
de pojedine zemlje, koju su ljudi nazvali “patriotizam“.
Ja takoer vjerujem u bratstvo svih ljudi i meunarod-
nu solidarnost radniπtva, kao i u istovjetnost interesa
koji posvuda povezuju prezrene na svijetu.“ (Workers’
Republic, 28. srpnja 1900.) “»ak i da sutra uklonite
englesku vojsku i istaknete zelenu zastavu na dublin-
skom dvorcu, ako ne krenete u organizaciju socijalis-
tiËke republike, vaπi Êe napori biti uzaludni.“ (Shan
Van Vocht, sijeËanj 1897.).
U svrhu isuπivanja izvora desniËarske snage, ljevica
takoer treba odgovoriti na masovnu æelju za jedin-
stvom, suprotstavljajuÊi progresivno jedinstvo “naro-
da“ - u smislu obespravljenih masa koje eksploatira-
ju beπÊutni birokrati, protunarodni politiËari i korpo-
rativna pohlepa - laænome jedinstvu koje se temelji
na klasnoj vladavini i statusu quo. Connollyjeva ega-
litaristiËka i internacionalistiËka poruka nastavlja od-
jekivati i danas kad god nacionalizam i kapitalistiËko
ugnjetavanje razaraju potencijale za solidarnost i
druπtvenost:
“Mi kanimo biti slobodni, te u svakome neprijatelju
tiranije prepoznajemo brata, gdje god da se on rodio;
u svakome neprijatelju slobode mi takoer prepozna-
jemo svojega neprijatelja, makar on bio ne znam ka-
ko æestok Irac. Cijela Irska narodu Irske - kao njegovo
javno vlasniπtvo, kojime, kao nacionalnom baπtinom,
upravlja radniπtvo sastavljeno od slobodnih ljudi u slo-
bodnoj zemlji.“ (Workers’ Republic, 5. kolovoza
1899.)
Istinski patrioti ne boje se suprotstaviti politiËkim i
ekonomskim elitama radi obrane javnoga dobra.
Upravo to im i jest srediπnja zadaÊa.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 72
72
M i t o l o g i j a
DIJALEKTIKA
Filip Erceg
roπlo 20. stoljeÊe obiljeæila su dva velika totalita-
P rizma: faπizam i staljinizam. Padom Berlinskog zi-
da prije 20 godina simboliËki je oznaËen kraj tzv.
realsocijalizma ili komunizma, dok je 1945. u tom istom
Berlinu crvena zastava, izvjeπena na ruπevinama Reichsta-
ga, oznaËila kraj nacifaπizma. Bilo je to „doba ekstrema“,
kakvim ga je nazvao marksistiËki povjesniËar Eric Hobs -
bawn, doba nakon kojeg Êe zapoËeti era neoliberalne
globalizacije.
Globalizacija nije fenomen samo naπeg suvremenog
doba; globalizacija se kao takva provlaËila kroz cijelu po-
vijest ËovjeËanstva: od Julija Cezara do Georga W. Bu-
(p)ogledi
t r æ i π n e e k o n o
sha. U antiËko doba, Rim je centar svijeta: „svi putovi vo-
de u Rim“; Aleksandar Veliki je pokorio Egipat i snaænu
Perziju, doπavπi do daleke Indije, za koju se vjerovalo da
je kraj svijeta (uostalom, πto je helenizam nego antiËki
naziv za globalizaciju); Dæingis-kan je osvojio pola svijeta,
æeleÊi ujediniti ugro-mongolski svijet; Papa nikad nije ni
odustao od vlasti nad cijelim svijetom: KatoliËka crkva je
univerzalna, katholikos znaËi univerzalan, a globalno i
univerzalno su jedno te isto; Muhamed æeli proπiriti islam
po cijeloj kugli zemaljskoj; Osmanlijsko carstvo je najveÊe
carstvo u povijesti ËovjeËanstva; Bizant, FranaËka, Sveto
Rimsko carstvo, Autro-Ugarska, Napoleon Bonaparte,
np 13 14/01/2010 18:53 Page 73
(p)ogledi
o m i j e
KAPITALA
(drugi dio) Ovo je nastavak eseja objavljenog u proπlom broju pod naslovom “Ekonomska kriza i kritika
neoliberalne ekonomije” u kojem smo govorili preteæno o uzrocima ekonomske krize u kapital-
izmu. U ovom broju govorimo o postanku i preobrazbi kapitala, o novcu, o odnosu dræave i slo-
bodnog træiπta, te graniËno o globalizaciji, totalitarizmu, uzrocima propasti realsocijalizma i dr.
TreÊi Reich, Sovjetski Savez; od Pax Romane do Pax Ame-
ricana, sve sama carstva, sve same imperije sa samo jed-
nim ciljem: podvrÊi cijeli svijet jednom centru moÊi (bio to
Rim, Carigrad, BeË, Moskva ili Washington), proπiriti svo-
ju vlast, vjeru, ideologiju ili kapital na cijeli Globus, biti
globalan - misliti globalno a djelovati lokalno; natjerati
sve kao ovËice u isti tor, da se sklone od vukova pod is-
tu zastavu, pod Ëizmu ili pod noæ, uvjeriti ih da su barba-
ri, da su primitivni, da su heretici, da su inferiorni, a da
smo mi tu radi njihovog spasenja, da im donosimo krv,
znoj, suze, batinu i demokraciju.
Neoliberalna globalizacija nije, dakle, jedina globaliza-
cija u povijesti ËovjeËanstva, ali je ipak po neËemu speci-
fiËna: ona je, naime, prva „totalna“ globalizacija - prva
globalizacija koja je zahvatila, ako ne na cijeli, a ono ba-
rem preteæni dio svijeta. Sve su dosadaπnje „globalizaci-
je“ bile djelomiËne - samo je neoliberalna „totalna“. Uz-
rok njezine totalnosti leæi u visokom tehnoloπkom razvo-
ju i komunikacijskoj povezanosti koje prije nije bilo. Faπi-
zam i staljinizam su svaki na svoj naËin totalitarni, ali je i
neoliberalizam totalitaran na svoj naËin…
Periodizacija kapitalistiËkog razvoja
O neoliberalizmu se danas govori kao o najnovijem tra-
Ëu, u kavanama, po frizerskim salonima i na TV ekrani-
ma; on je predmet razgovara kao æene, nogomet ili Big
brother, slatki bombon naπe svakodnevne komunikacije,
pomodan kao Hare Kriπna ili New Age, metafora ameriË-
ke hegemonije, uzrok ekonomske krize, koja je za jedne
zavrπila, kao πto je za druge propao i njegov uzrok, opÊi
pojam za glad i ratove, egida za sva zla, poædrljiv, pohle-
pan i prljav, pojam s negativnim predznakom, pojam o
kojem svi sve znaju, i o kojem malo tko iπta zna. Pone-
kad radi jasnoÊe treba prvo prevesti sam pojam. U poj-
mu neoliberalizam grËki prefiks neo znaËi - novi. Neolibe-
ralizam je, dakle, novi liberalizam. E sad, ako je to novi li-
beralizam, je li to onda znaËi da je postojao i stari libera-
lizam? Da, naravno, postojao je stari ili klasiËni liberali-
zam, kojeg je najlakπe smjestiti u vrijeme industrijske re-
volucije. ToËnije reËeno, liberalizam je postojao kao eko-
nomska πkola (fiziokrati, klasiËna politiËka ekonomija
idr.) i kao ekonomska praksa u veÊoj ili manjoj mjeri kroz
cijelo razdoblje kapitalizma.
Prema Lenjinovoj periodizaciji kapitalizma, koju moæe-
73
mo pronaÊi u svim marksistiËkim udæbenicima politiËke
ekonomije, postoje dva stadija kapitalizma: domonopo-
listiËki ili kapitalizam slobodne konkurencije (liberalizam)
i monopolistiËki ili imperijalizam. Ovaj prvi obuhvaÊa raz-
doblje od prvobitne akumulacije do kraja 19. stoljeÊa, a
ovaj drugi poËetak 20. stoljeÊa, odnosno vrijeme oko Pr-
vog svjetskog rata. Lenjin je valjda vjerovao da Êe s nje-
govom smrÊu umrijeti i kapitalizam. On je tvrdio da je im-
perijalizam najviπi stadij kapitalizma, nakon kojeg Êe ka-
pitalizam propasti. No to se, kao πto znamo, nije dogodi-
lo. U njegovo je vrijeme ta periodizacija bila aktualna, ali
je danas zastarjela, jer kapitalizam s imperijalizmom nije
propao. Osim πto je zastarjela, ta je periodizacija donek-
le i povrπna, da ne kaæemo pogreπna. Ona je, ustvari, bi-
la povrπna i kad je bila aktualna. Naime, po toj su perio-
dizaciji liberalizam i imperijalizam praktiËki potpuno od-
vojeni jedno od drugog, a mi znamo da se liberalizam i
imperijalizam u praksi isprepliÊu. Ovim se æeli reÊi da u pr-
vom stadiju nema dræavnog uplitanja u træiπne odnose,
dok se u drugom stadiju kapital spaja s dræavom radi
ekonomske podjele svijeta. Mi pak mislimo da se dræava
i liberalizam takoer isprepliÊu, kao i liberalizam i imperi-
jalizam, i da snaæna kapitalistiËka dræava postoji i u toj pr-
voj tzv. domonopolistiËkoj ili liberalnoj fazi u razvoju ka-
pitalizma. InaËe treba biti oprezan prema periodizacija-
ma, a u ovoj se periodizaciji potpuno zanemaruje Ëinjeni-
ca da u razvoju kapitalizma prva faza nije bio liberalizam,
veÊ merkantilizam koji karakterizira upravo snaæna dræa-
va, tj. dræavni intervencionizam. Liberalizam dolazi tek
nakon merkantilizma: on dolazi s industrijskom revoluci-
jom koja potiskuje trgovaËki kapitalizam, pa bi prema to-
me merkantilizam viπe pristajao u ovaj drugi stadij, nego
u onaj prvi, kojeg Lenjin naziva slobodna konkurencija.
To opet ne znaËi da slobodne konkurencije nije bilo i u
tom prvom stadiju, jer on istina obuhvaÊa i vrijeme indus-
trijske revolucije, odnosno vrijeme starog ili klasiËnog li-
beralizma, ali je u tom istom stadiju bilo i protekcioniz-
ma, kao πto Êe slobodne konkurencije biti i u stadiju im-
perijalizma. Uostalom, tako je i s neoliberalizmom: SAD
je imperijalistiËka zemlja, ali je ujedno i zemlja „Number
1“ tzv. slobodne træiπne ekonomije. Usput reËeno, u Le-
njinovo vrijeme Amerika joπ nije bila vodeÊa imperijalistiË-
ka sila: ona Êe to postati tek nakon Drugog svjetskog ra-
ta, a napose nakon propasti komunizma, i to u vrijeme
kad neoliberalizam (Ëitaj: slobodna konkurencija) prevla-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 74
74
da u ekonomskim odnosima: kad prevlada, ponavljamo,
slobodna konkurencija, a ne dræavno uplitanje u ekono-
miju. Mi Êemo stoga radi bolje preciznosti predloæiti dru-
gaËiju, i po naπem miπljenju aktualniju, periodizaciju u
razvoju kapitalizma, koja bi mogla izgledati ovako:
• Prvobitna akumulacija kapitala - prijelazno
razdoblje iz feudalizma u kapitalizam
• TrgovaËki kapitalizam ili merkantilizam
(od 15. do 18. st.)
• Industrijski kapitalizam ili liberalizam (klasiËna
politiËka ekonomija: Smith, Ricardo idr.)
• MonopolistiËki kapitalizam ili imperijalizam
(razdoblje Prvog i Drugog svjetskog rata)
• Dræavni kapitalizam (Keynes) - “walfare state”
(od 1960. do 1980.)
• Globalizacijski kapitalizam ili neoliberalizam
(djelomiËno od 1980., a preteæno od 1990.
do danas); Hayek, Friedman i dr.
• Kritika kapitalistiËke politiËke ekonomije
(Marx, Engels i dr.)
• Dræavni socijalizam (SSSR od 1917. do 1990.,
IstoËni blok od 1945. do 1990., i dr.)
• SocijalistiËko samoupravljanje (Jugoslavija od
1950. do 1990.)
Pogledamo li malo paæljivije ovu periodizaciju, primije-
tit Êemo da dræava u razvoju kapitalizma dominira kroz
tri velika razdoblja, mada je ona prisutna kroz cijeli kapi-
talizam, dok u dva razdoblja dominira træiπna ekonomija,
a da je prijelazno razdoblje iz feudalizma u kapitalizam
svojevrsni vakuum, u kojem se novovjekovna dræava tek
izgrauje. Ispod crte smo stavili marksizam, jer Marx ni-
je ideolog kapitalizma, kao Smith ili Ricardo, veÊ njegov
kritiËar: on piπe „kritiku politiËke ekonomije“, koja znaËi
prevladavanje odreene - kapitalistiËke druπtveno-eko-
nomske formacije. U jednom je razdoblju paralelno s ka-
pitalizmom postojao i dræavni socijalizam, ali on ne spa-
da tamo gdje i kapitalizam (jer je toboæe njegova nega-
cija), pa smo ga stavili ispod crte, gdje je i specifiËni jugo-
slavenski socijalizam - samoupravljanje. Primijetit Êemo,
meutim, da ni socijalizam nije mogao postojati bez dræ-
ave: dræavni socijalizam (kakvim su ga nazvali neki teore-
tiËari) ili etatizam je svojevrsni contradictio in adjecto
(drveno æeljezo), jer socijalizam u teoriji pretpostavlja
druπtveno, a ne dræavno vlasniπtvo (socius = druπtvo).
Marx je govorio o „odumiranje dræave“, dok je ona u re-
alsocijalizmu dovedena do savrπenstva. Zanimljivo je da
je dræavni socijalizam postojao gotovo paralelno s dræav-
nim kapitalizmom: i u jednom i u drugom sluËaju, ekono-
mija se oslanja na dræavu, s tom razlikom πto je dræavni
socijalizam izrastao u totalitarizam, a dræavni kapitalizam
u socijalnu demokraciju. Prvi je kapitalizam jednopartij-
ska diktatura, a drugi viπepartijska demokracija, iz Ëega
proizlazi da je taj kapitalizam bio poæeljniji od socijaliz-
ma, koji se zbog toga i raspao. U jugoslavenskom sluËa-
ju postojalo je druπtveno vlasniπtvo; dræava nije imala tak-
vu neprikosnovenu ulogu kao u dræavnom socijalizmu, ali
se ipak druπtveno vlasniπtvo raspalo s raspadom dræave.
Samoupravljanje takoer nije moglo opstati bez dræav-
nog tutora, kao πto u osnovi ni kapitalizam ne bi mogao
(p)ogledi
opstati bez dræave. Moglo bi se postaviti pitanje: a πto je
s faπizmom i nacizmom? Gdje su oni u toj periodizaciji?
Faπizam i nacizam vremenski spadaju u monopolistiËki
stadij kapitalizam ili imperijalizam, iako oni nisu Ëisto ka-
pitalistiËki sistemi. To su desni totalitarizmi koji nastaju iz
krize kapitalizma kao njegovi derivati, negirajuÊi tekovine
liberalizma (demokraciju, parlamentarizam), a uzdiæuÊi
na mitski pijedestal njegove nus produkte - dræavu i naci-
ju. Iz krize kapitalizma nastaje i komunizam koji u svim
svojim varijacijama takoer zazire od parlamentarne de-
mokracije, s tim da on na mitski pijedestal ne uzdiæe na-
ciju, veÊ proletarijat - drugi nus produkt kapitalistiËkog
naËina proizvodnje, koji ima svoju avangardu u Partiji, i
dræavu koja toboæe treba odumrijeti kad se iz niæe faze -
socijalizma, pree u viπu fazu - komunizam. I u jednom i
u drugom sluËaju dræava je iznad druπtva: dræava nastoji
cjelinu (totus) podredi sebi. Stoga je ona totalitarna. Po-
Ëetak svakog totalitarizma je ukidanje ili anesteziranje
træiπta. Zaπto baπ træiπta? Zato πto je træiπte sjeciπte svih
druπtvenih odnosa: træiπni odnosi - da parafraziramo
Marxa - nisu niπta drugo do druπtveni odnosi. I lijevi i des-
ni totalitarizmi ukidaju træiπnu ekonomiju. A kako se træ-
iπna ekonomija zasniva na slobodnoj konkurenciji, ukida-
njem slobodne konkurencije, posredno se ukida i slobo-
da uopÊe, koja u jednom svom obliku ugroæava socijalnu
jednakost. Sloboda odgovara bogatima, a jednakost πiro-
kim radnim masama Ëije interese toboæe zastupa totali-
tarna dræava. Totalitarizmi preziru individualizam koji je
temelj liberalizma. Liberali dræe da su prava pojedinca iz-
nad prava dræave i druπtva, dok totalitarne ideologije
stavljaju kolektiv iznad pojedinca. Deutschland über al-
les, NjemaËka iznad svega, kaæu nacisti. U desnim totali-
tarizmima, Ëovjek je prvo Nijemac, Talijan, Hrvat, pa Ëlan
obitelji (otac, brat, sin…), zatim vjernik (bilo neke religije,
bilo sluæbene ideologije), pripadnik partije, armije, a tek
onda individua sa svojim osobnostima. SliËno je i u lije-
vim totalitarizmima, gdje je pojedinac prvo klasno obilje-
æen (kao radnik ili kapitalist, kao seljak ili kulak), a tek on-
da individualno. Stoga u totalitarizmima kolektivna od-
govornost dolazi prije individualne odgovornosti. Totali-
tarizmima su svojstveni masovni dogaaji, velike prosla-
ve, parade i mitinzi na kojima se demonstrira jedinstvo
dræave i nacije. „U masi smrdi, ali je toplo“, rekao bi Kr -
leæa. I doista, Ëovjek je druπtveno biÊe: od usamljenosti
Ëovjek bjeæi kao od kuge. Kazna samicom je najgora kaz-
na: bolje je biti i u ludnici nego u samici. Ipak, to ne zna-
Ëi da Dræava ima pravu kao Moloh „u ime naroda“ (od-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 75
(p)ogledi
nosno druπtva) progutati pojedinca, ili da bi se pojedinac
zbog „viπih interesa“ (nacionalnih ili klasnih) trebao uto-
piti u kolektiv kao muha u baru. „Slobodni razvoj svakog
pojedinca uvjet je slobodnom razvoju sviju“, kaæu Marx
i Engels u KomunistiËkom manifestu. Dakle, sloboda sva-
kog pojedinca je uvjet, a ne (samo) posljedica slobodnog
razvoja druπtva. Bez slobode pojedinca nema ni druπtve-
ne slobode, kao πto ni socijalizma nema bez demokraci-
je. Totalitarizmi grijeπe jer Kolektiv stavljaju iznad Indivi-
due. Liberalizam pak grijeπi jer Individuu stavlja iznad Ko-
lektiva. Istinski, demokratski socijalizam treba na huma-
nistiËki naËin razrijeπiti tu dilemu, tako πto Êe pomiriti po-
jedinca i druπtvo, a dræavu pretvoriti u njihov servis. Kao
πto je Pascal rekao da je pravo bez sile nemoguÊe, a sila
bez prava nasilje, te da mi moramo spojiti pravo sa silom,
tako Êemo i mi reÊi da je pojedinac bez druπtva boæan-
stvo ili zvijer, a druπtvo bez pojedinca puka apstrakcija,
dok je dræava bez pojedinca i druπtva Ëudoviπte, te da mi
moramo spojiti pojedinca i druπtva, a dræavu podrediti in-
teresima i pojedinca i druπtva.
Od novËane rente do robno-novËane razmjene
Liberalna paradigma poËiva na temeljnoj predrasudi ili
mitu da se dræava i træiπte iskljuËuju, da dræava koËi raz-
voj slobodnog træiπta, te da je stoga slobodnom træiπtu
potrebno πto manje dræave, no to nije toËno ili je samo
djelomiËno toËno. Novovjekovna dræava koju karakterizi-
ra centralizirana vlast i trodioba vlasti, nastala je upravo
s kapitalizmom: ona je rezultat kapitalistiËkog naËina
proizvodnje. I ne samo to. OpÊenito se misli da je kapita-
listiËka dræava a priori demokratska. Ali ni to nije toËno.
Prva kapitalistiËka dræava bila je ustvari apsolutistiËka,
toËnije - apsolutna monarhija. Ona je, da se podsjetimo,
nastala tako πto su se kraljevi da bi se zaπtitili od sve moÊ-
nijih vazala (feudalaca) poËeli oslanjati na gradove koji Êe
s vremenom postati nukleus buduÊeg graanskog druπt-
va. Gradovi bi se obvezali monarhu davati najamnu voj-
sku, a on njima da Êe im zauzvrat osigurati status slobod-
nih kraljevskih gradova. Ta se privilegija slobode svidjela
i stanovniπtvu izvan gradskih zidina, koje Êe se uskoro
poËeti okupljati oko gradova i mlade graanske klase u
njima s ciljem ruπenja postojeÊeg feudalnog poretka i iz-
gradnje novog slobodnijeg druπtva.
Mladoj graanskoj klasi u povoju odgovarala je slobod-
na konkurencija, koje nije bilo u feudalizmu, pa Ëak ni u
feudalnim gradovima, dok je obrtniËkoj proizvodnji, pr-
75
voj kapitalistiËkoj robnoj proizvodnji, trebao radnik koji
Êe biti slobodan, da bi mogao slobodnu ulaziti u najam-
ni odnos, a ne poluslobodni kmet, koji je vezan za zem-
lju svojeg feudalca. Dakle, sloboda radi slobodne konku-
rencije odgovarala je i kapitalistima i potlaËenima koji su
traæili kruha i slobode. Graanin postaje pojam slobode:
svi æele biti graani. Odnosno, svi æele biti kao graani -
slobodni, ako veÊ statusno nisu graani. To je poËetak
graanskog druπtva - druπtva u kojem Êe i seljaci biti gra-
ani, jer se i seljaci kao i stanovnici grada raaju slobod-
ni: sloboda Êe postati neotuivo pravo Ëovjeka. No da
pojasnimo, zaπto u feudalizmu nije bilo slobodne konku-
rencije, i zaπto je obrtniËkoj proizvodnji odgovarala slo-
bodna konkurencija? Prvo, slobodne konkurencije nije bi-
lo kad kroz duæi period feudalizma uglavnom nije bilo ni
novca, odnosno robno-novËane trgovine. Postojala je na-
turalna razmjena (roba za robu), a naturalnoj razmjeni
ne treba cijena koja bi se formirala slobodno na slobod-
nom træiπtu. Novac kao dominantno plateæno sredstvo
javlja se tek pod kraj feudalizma, i to, izmeu ostalog, u
vidu novËane rente. Naime, u feudalizmu su, kao πto
znamo, kroz razliËite etape postojale tri razliËite rente
koje su kmetovi morali davati svojim feudalcima: radna ili
kuluk, naturalna i novËana. NajkraÊe reËeno: radna se
sastojala u tome da su kmetovi jednog feudalca radili za
njega na njegovoj zemlji; naturalna da kmetovi rade na
svojoj zemlji uz obvezu podmirivanja feudalaca s viπkom
proizvoda u naturi, a novËana da su kmetovi duæni godiπ-
nje davati feudalcu odreeni novËani iznos. Svaka od te
tri rente dolazi kronoloπki jedna iz druge kao posljedica
razvoja proizvodnih snaga, a najteæa od svih bila je upra-
vo ova posljednja - novËana renta, koja se pojavila u vri-
jeme sve veÊe robne proizvodnje u gradovima. Feudalci
su nametnuli kmetovima novËanu rentu jer su htjeli ima-
ti sve viπe novaca. Naime, kako je na træiπtu bilo sve viπe
robe - robe koju su feudalci htjeli kupiti, trebalo im je sve
viπe novaca, kojeg kmetovi nisu imali. Jer, da bi imali no-
vaca, do njega su mogli doÊi ili prodajom svoje radne
snage, πto je bilo teπko, jer tvorniËki rad joπ uvijek nije bio
razvijen (tek Êe poslije neki kmetovi postati proleteri), ili
prodajom svojih poljoprivrednih proizvoda, na kojima se
moglo vrlo malo zaraditi ili nedovoljno za podmirivanje
novËane rente. Nezadovoljni takvom teπkom situacijom,
seljaci Êe se podiÊi na noge, no njihove bune - πto je za-
nimljivo - neÊe dovesti do revolucionarnih promjena, veÊ
Êe do tih promjena dovesti graanske revolucije. Zaπto?
Zato πto seljaci ustvari nisu traæili promjenu postojeÊih
druπtvenih odnosa; oni su traæili povratak na prijaπnje
stanje, na naturalnu rentu, koja im se Ëinila pravednijom,
a koju je povijest veÊ bila pokopala. To opet ne znaËi da
seljaËke bune nisu doprinijele razaranju feudalnih druπt-
venih odnosa - one su tome doprinijele, ali Êe te odnose
ipak razoriti grad, a ne selo. U gradu se poËela razvijati i
obrtniËka proizvodnja i robno-novËana trgovina. No ta tr-
govina u poËetku nije funkcionirala po naËelima slobod-
ne konkurencije. Obrtnici su bili organizirani u cehove, a
trgovci u gilde, u organizacije koje su imale svoje statu-
te, stroge propise kojima se, izmeu ostalog, sprjeËavala
ili ograniËavala slobodna konkurencija. A zaπto je slobod-
na konkurencija bila veÊ tada problem? Zato πto su i
obrtnici i trgovci veÊ tada uvidjeli da slobodna konkuren-
cija jedna uzdiæe dok druge uniπtava, da jedne obogaÊu-
je dok druge osiromaπuje, i da bi stoga to trebalo sprije-
Ëiti. To je, meutim, bilo lako sprijeËiti dok obrtniËka pro-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 76
76
izvodnja i trgovina nisu bili znaËajniji razvijeni, ali kad se
oni razviju u prvim godinama kapitalizma do odreenog
stupnja, do stupnja kad postojeÊi druπtveni odnosi pos-
tanu pretijesni za πiroku robnu razmjenu, to viπe neÊe bi-
ti moguÊe sprijeËiti.
NovËana renta je prvi vulgarni oblik buduÊeg dræav-
nog poreza. Ono πto su kmetovi plaÊali svojim feudalci-
ma, to Êe sada svi graani - dræavljani - uplaÊivati u dræ-
avnu kasu. Ono πto je nekad na mikro razni bio feud, to
Êe sada u kapitalizmu postati - dræava. Rekli smo, dakle,
da su feudalci htjeli imati sve viπe novaca - novaca kojeg
kmetovi nisu imali onoliko koliko je njima bilo potrebno,
a da bi do njega doπli, morali su se zaduæiti kod onih ko-
ji su ga imali. A tko je u to vrijeme imao novaca? Odgo-
vor se nameÊe sam od sebe: obrtnici i trgovci, oni koji su
do njega doπli robnom proizvodnjom i razmjenom. Da-
kle, mlada graanska klasa u povoju, oni su imali nova-
ca, a oni koji su ga imali, ti Êe postati i buduÊa vladaju-
Êa klasa. Feudalcima je odzvonilo, a da toga uopÊe nisu
bili ni svjesni. Feudalci Êe poËeti prodavati i svoje vlastite
plemiÊke titule, ne bi li doπli do novca, ali se proces nji-
hovog neminovnog propadanja viπe neÊe moÊi zaustavi-
ti.
Pojavu novca kao opÊeg ekvivalenta uvjetovala je poja-
va robno-novËane ili træiπne ekonomije. Istina, novac je
postojao i prije kapitalizma - joπ u antiËko doba, ali tada
nije postojala træiπna ekonomija. Træiπte u naπem jeziku
dolazi od korijena trg, otud i trgovina, a trg je srediπte
grada u kojem se obavlja razmjena dobara. Trgove Êe
poslije iz praktiËnih i tehniËkih razloga zamijeniti trgovi-
ne: na trgovima Êe se πetati, a u trgovinama Êe se proda-
vati i kupovati. Trg ne postoji u selu, veÊ samo u gradu,
i stoga je træiπna ekonomija specifiËnost graanskog dru-
πtva. I antiËki Rim ima svoj trg - Forum, ali se na njemu
ne trguje s novcem, veÊ se na njemu vrπi razmjena u na-
turi (R1 - R2). Feudalizam se zasniva na poljoprivrednoj
proizvodnji, a ta se proizvodnja odvija na selu, a ne u gra-
du. U gradu Êe se, meutim, razviti manufakturna proiz-
vodnja, a s njom onda i robno-novËana razmjena (R1 - N
- R2). Tko Êe htjeti neπto kupiti, morat Êe od sada imati
novaca s kojima bi to mogao kupiti. Viπe neÊe biti dovolj-
no donijeti na trg gusku, da bi je0 razmijenio sa bocu-
nom vina; od sada Êe to vino imati svoju novËanu cijenu.
Osim toga, sve je viπe robe koju je nemoguÊe iz praktiË-
nih razloga razmjenjivati s drugom robom u naturi, dok
je u isto vrijeme sve viπe novca u opticaju. Novac ima svo-
je tehniËke prednosti u odnosu na robu u naturi: on je la-
gan, jednostavan, visoke kvalitete, trajnije vrijednosti. Pri-
mjera radi: jaja se mogu pokvariti i polupati, dok se jedan
novËiÊ ne moæe ni pokvariti ni polupati, a stane u jedan
dæep, dok je za jaja potrebna velika korpa. ©to bi sve Ëov-
jek morao donijeti u naturi da bi kupio jedan krevet? Po-
la hektara hrastove πume ili jednu kravu iz πtale. No ako
ima novac, dovoljan mu je jedan zlatnik da s njime kupi
i krevet i posteljinu, i da joπ dobije kusur. Nije zlato slu-
Ëajno izabrano za novËanu vrijednost: zlato je lako djelji-
vo, ima istovjetnu kvalitetu, u malim koliËinama sadræi
veliku vrijednost, lako je prenosivo itd. Prema tome, s
razvojem manufakturne proizvodnje i trgovine, grad pos-
taje srediπte moÊi. U gradu je novac, a novac je moÊ. U
gradu se proizvodi i prodaje obuÊa i odjeÊa, razno pokuÊ-
stvo, nakit, Ëipka, krzno, svila, tkanina, mirisi, zaËini,
ukrasni predmeti, ondje se proizvodi i oruæje, viteπka
oprema i oklopi, sve ono bez Ëega feudalci nisu mogli ra-
(p)ogledi
tovati ili odræavati red i poredak, i πto Êe ih na kraju stvo-
riti i ovisnima o gradu, a time i o graanskoj klasi. Novac
je s vremenom podËinio dotadaπnju vladajuÊu feudalnu
klasu novoj graanskoj klasi. On Êe, kako je to dobro uo-
Ëio Friedrich Engels, potkopati kao krtica temelje feudal-
nog druπtva: „Joπ prije nego πto su topovi razvalili viteπ-
ke zamkove novac je pod njima veÊ potkopao lagum; u
stvari, barut je bio velika blanja za politiËko izjednaËava-
nje graanstva. Svuda tamo gdje bi novËani odnos potis-
nuo liËni odnos, gdje bi dadæbina u novcu potisnula da-
dæbinu u naturi, stupio bi na mjesto feudalnog odnosa
graanski odnos“ (O propadanju feudalizma i nastajanju
kapitalizma, str. 9). Træiπna ekonomija razlikuje se od pri-
jaπnje ekonomije po dvije kljuËne stvari, po tome πto no-
vac s kapitalizmom postaje preteæno plateæno sredstvo i
πto se roba viπe ne proizvodi samo ili uglavnom radi jed-
nostavne reprodukcije, veÊ zbog zarade: razmjena koja
je nekad bila glavni cilj, viπe to neÊe biti, veÊ Êe glavni cilj
postati zarada, odnosno akumuliranje kapitala ili viπka
vrijednosti (profita). Ostaje da pojasnimo πto je to ustva-
ri roba, a πto novac. Pojava viπka proizvoda joπ u prvobit-
noj zajednici (negdje na srednjem stupnju barbarstva)
poËetak je robne razmjene, ali svaki proizvod nije ujedno
i roba. Roba je samo onaj proizvod koji je namijenjen raz-
mjeni - proizvod koji izlazi na træiπte. Drugim rijeËima, ro-
ba je samo onaj proizvod koji je namijenjen drugome. U
svakoj je robi sadræana njezina druπtvena dimenzija. Træ-
iπni odnosi nisu niπta drugo do druπtveni odnosi. Kruh
koji domaÊica ispeËe za svoju obitelj, doduπe je proizvod
namijenjen drugima (Ëlanovima obitelji), ali ne i razmije-
ni; on ima svoju upotrebnu vrijednost (jer je jestiv, hra-
njiv, ukusan), ali ne i prometnu vrijednost, buduÊi da ni-
je namijenjen za prodaju. No kada taj isti kruh ispeËe pe-
kar i izloæi na police svoje pekare, onda on ima svoju pro-
metnu vrijednost, jer je namijenjen træiπtu: on tada pos-
taje roba. U kapitalizmu, meutim, ne postaje roba samo
kruh, veÊ i radnik koji na træiπtu prodaje svoju radnu sna-
gu, a time i samoga sebe, kao robu da bi imao od Ëega
kupiti onda i taj kruh koji je roba. Za razliku od roba, ko-
jeg je njegov robovlasnik mogao prodati, pa Ëak i ubiti
da ne odgovara, ili kmeta, koji nije smio otiÊi s feudalËe-
ve zemlje, veÊ je morao za njega raditi ili mu davati odre-
enu rentu, proleter je slobodan birati svojeg eksploata-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 77
(p)ogledi
tora. U tome smislu kapitalizam nesumnjivo predstavlja
napredak u odnosu na prethodne druπtveno-ekonomske
formacije.
Fetiπizam novca
©to se novca tiËe, rekli smo veÊ da je novac u kapitaliz-
mu s razvojem træiπne ekonomije postao sveopÊe plateæ-
no sredstvo. Meutim, u poËetku to nije bilo tako. U po-
Ëetku je novac posjedovao samo jedan uæi krug pripadni-
ka viπe klase, dok drugima nije ni bio potreban. Novac je
u prethodnim razdobljima, u robovlasniπtvu i feudalizmu,
pa Ëak donekle i u prvim godinama kapitalizma, bio ne-
potrebni luksuz, da bi tek s vremenom postao neophod-
na potreba. Taj prelazak od luksuza do potrebe odvijao
se paralelno s preobrazbom novca iz sluËajnog oblika vri-
jednosti, preko razvijenog do opÊeg oblika vrijednosti.
Novac nije bio potreba, ali Êe to postati, kad se esencijal-
no „biti“ pretvoriti u egzistencijalno „imati“. Drugim rije-
Ëima, novac nije bio potreba, ali Êe ga potreba, a pone-
kad i pohlepa, stvoriti: potreba za svime πto jest. Proiz-
vodnja sve viπe roba proizvodi i sve viπe potreba; πto je
viπe roba, to je viπe potreba, a kad je potreba sve viπe,
potrebno je i sve viπe novaca, jer sve πto jest ima svoju ci-
jenu. Kad nije bilo struje, nije bilo ni raËuna za struju. Kad
nije bilo televizije, nije bilo ni TV pretplate. Bez mobitela
nije bilo ni raËuna za mobitele, bez Interneta raËuna za
Internet. Kad nije bilo automobila, nije bilo ni kredita za
automobile. Kad je veÊina stanovniπtva æivjela na selu,
malo je tko morao kupovati hranu. Itd. Usporedimo li
danaπnji neoliberalni kapitalizam s razdobljem od prije
200 ili 300 godina, uËit Êemo ogromne razlike: nekad
dosta stvari ili pojava nije imalo cijenu, a danas sve ima
svoju cijenu i niπta nije besplatno, od Ëarapa i koπulja,
preko veπ maπina i voænje tramvajem, do seksa, droge i
diploma. Tko se æeli πkolovati da bi sutra mogao raditi na
nekom boljem radnom mjestu, taj mora skupo platiti svo-
je obrazovanje, a kad ga zavrπi, onda mora nekoga pla-
titi ili podmititi da bi dobio taj posao za koji se πkolovao.
Studenti koji demonstriraju protiv neoliberalne reforme
obrazovanja, poruËuju da „znanje nije roba“, ali to u suπ-
tini nije tako, jer je u kapitalizmu sve roba, pa tako i zna-
nje. Tko je zavrπio povijest umjetnosti, on je nekonku-
rentna roba male træiπne vrijednosti u odnosu na inæenje-
ra elektrotehnike. Kaæe se i da æivot nema cijenu, ali ni to
nije toËno. U kapitalizmu æivot ima svoju toËno odree-
nu cijenu, koja je vrlo mjerljiva. Na primjer, toËno se
moæe izraËunati koliko iznosi sindikalna koπarica i koliko
je potrebno za minimalni æivot. Ta dobivena cijena je ci-
jena æivota. Sve ispod te cijene ugroæava ljudski æivot. To
govori da æivot ima svoju cijenu i da je ona nerijetko zas-
traπujuÊe mala. I zdravlje ima svoju cijenu. Tko ne æeli
umrijeti na operacijskom stolu pod kirurπkim noæem, taj
mora platiti skupu kliniku u kojoj Êe ga operirati.
Paradoks novca kao takvog oËituje se u jednoj vrlo
znaËajnoj stvari. Naime, rekli smo da je novac kao plateæ-
no sredstvo opÊi ekvivalent vrijednost. Naπe Êe oπtro oko
primijetiti odreenu vezu izmeu opÊeg ekvivalenta i op-
Êeg dobra - vezu koja se sastoji u opÊosti ta dva pojma:
ekvivalenta i dobra. Da se podsjetimo: mi smo joπ u pr-
vom dijelu upozorili na suprotnost koja postoji u kapita-
lizmu izmeu druπtvene proizvodnje i privatnog prisvaja-
nja. Ta se suprotnost sada, na jednoj drugoj razini, oËitu-
je i u novcu kao takvom. Ekvivalent dolazi od latinske ri-
77
jeËi aequua, kao i ekvilibrij, πto u prijevodu znaËi - isto-
mjernost, istovrijednost, te u konaËnici - jednakost. Sto-
ga bi novac kao opÊi ekvivalent trebao biti opÊe dobro,
u tom smislu da se viπak vrijednosti (profit) podjednako
redistribuira na sve one koji su ga stvarali, da ga ne pris-
vaja sebi privatni vlasnik-pojedinac, veÊ druπtvena zajed-
nica, jer je on rezultat druπtvene proizvodnje, kao πto je
i sam novac izraz radne vrijednosti ili rada sadræanog u
odreenoj robi. U novcu bi svi trebali biti relativno jedna-
ki, kao πto su i razliËite robe izjednaËene u novcu. Kad bi
s jednom novËanicom od 100 N mogli kupiti samo jedne
traperice, onda bi novac bio pojedinaËni, a ne opÊi ekvi-
valent. No, osim tih traperica (pojedinaËnog proizvoda)
postoji joπ na stotine i hiljade proizvoda ljudskog rada ko-
ji vrijede 100 N. U tom smislu novac objedinjava u sebi
razliËite proizvode. No dok on s jedne strane objedinjava
razliËite proizvode, on s druge strane razjedinjuje ljude.
Novac proizvodi sve veÊe razlike meu ljudima, kao πto
sve veÊe potrebe proizvode sve viπe novaca. Tako je po-
treba za sve viπe novaca dovela do inverzije sredstva i cil-
ja: novac koji je u poËetku bio sredstvo, s vremenom se
pretvorio u cilj sam po sebi, te je time poprimio mistiËno,
nadnaravno, upravo fetiπistiËko znaËenje. S druge stra-
ne, rad koji bi trebao biti cilj sam po sebi, pretvorio se u
sredstvo za stjecanje sve viπe novaca, te time u izvor otu-
enja. Ali, ne samo to. Da bi se moglo sve viπe imati, mo-
ra se sve viπe raditi, jer je rad za veÊinu joπ uvijek jedini
izvor prihoda. Tako se danas, i pored nesluÊenog tehno-
loπkog razvoja, radi viπe nego πto se radilo prije 100 ili vi-
πe godina. A zaπto se radi viπe? Zato πto danas treba vi-
πe toga nego πto je trebalo prije. Na poËetku industrijske
revolucije radio je mali broj ljudi. Uglavnom muπkarci ko-
ji su sa svojom plaÊom mogli uzdræavati cijelu obitelj. Pos-
lije Êe se zaposliti i æene, jer se od jedne plaÊe viπe neÊe
moÊi æivjeti, dok se od prosjeËnih mirovina veÊ odavno
ne moæe pristojno æivjeti, pa se ide na produæenje dobne
granice za odlazak u mirovinu. Da bi se moglo pokriti tro-
πkove koji su sve veÊi, i koji su Ëesto umjetno stvoreni,
potrebno je sve viπe raditi: redovno ili na crno, honorar-
no i prekovremeno. Ponekad radnika nitko i ne prisiljava
da radi prekovremeno ili dodatno, ali on sam traæi viπe
posla, kako bi mogao πto viπe zaraditi. U svim je zemlja-
ma radno vrijeme zakonski ograniËeno na 8 sati, ali je
uvedena i „fleksibilizacija radnog vremena“, koja otvora
moguÊnost poveÊanja eksploatacije, te intenzivnosti ra-
da radi poveÊanja produktivnosti. Tako se Homo faber u
suvremenom neoliberalnom druπtvu pretvorio u Sizifa,
koji ni da hoÊe ne moæe toliko puno raditi, koliko puno
moæe potroπiti. »ovjek, kojeg je stvorio rad, sada viπe ne
zna kako da izae iz labirinta u kojem se naπao, pa frus-
triran i nezadovoljan utjehu traæi u antidepresivima i vi-
sokokaloriËnoj hrani, nakon koje Êe na dijete, koje su
opet frustrirajuÊe na svoj naËin.
U neoliberalizmu nema πto nema svoju cijenu. U neoli-
beralizmu sve ima svoju cijenu, pa tako i prirodna dobra.
Po prvi put otkad je novca i prirodna su dobra postala
predmet kupoprodaje ili koncesije. Neoliberalizam ne
prihvaÊa Ëinjenicu da neke stvari nisu na prodaju. On je
ne prihvaÊa, jer mu niπta nije sveto, osim Zlatnog teleta
kojem se klanjaju njegovi sljedbenici. Time dolazimo do
apsurda koji proizlazi iz otuenosti opÊeg ekvivalenta od
opÊeg dobra, do apsurda da prirodna dobra koja bi tre-
bala biti opÊa dobra, postaju privatna dobra. ©ume, mo-
ra, otoci, rijeke, rudna bogatstva, i dr., prirodna su bo-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 78

78 (p)ogledi
gatstva, bogom dana, koja postaju predmet privatizaci- ani jer im banke omoguÊavaju zadovoljavanje njihovih
je. PoËelo je s naftom na kojoj su mnoge multinacional- potroπaËkih potreba. Tako izmeu banaka i graana pos-
ne kompanije zgrnule velike profite, nastavilo se s flaπira- toji svojevrsni „druπtveni ugovor“, kao i izmeu graana i
njem prirodne voda koja se danas prodaje po trgovina- dræave. Izmeu graana i dræave, taj ugovor glasi: radi
ma kao vino ili pivo, a kako je krenulo, moæda Êemo us- zaπtite naπe sigurnosti mi vam omoguÊujemo monopol si-
koro plaÊati porez i na Ëisti zrak koji udiπemo. le, a izmeu graana i banaka: radi zadovoljavanja naπih
potreba, mi vam dozvoljavamo da se do odreene mjere
Æivot na kredit bogatite na naπ raËun. Problem je kad banke postanu
pohlepne, ali je jednako tako problem i kad graani pos-
Novac se javlja u razliËitim oblicima, kao papirnati ili ko- tanu pohlepni. Sadaπnja ekonomska kriza velikim je dije-
vani novac, kao bankovni novac, kao nacionalno blago lom rezultat pohlepe i jednih i drugih: graani su htjeli sve
(monetarna rezerva), kao vrijednosni papir, i dr. Meu- viπe imati, pa su sve viπe zaduæivali, dok su banke htjele
tim, u razvijenoj fazi kapitalizma, u neoliberalizmu, poseb- tu situaciju iskoristiti i dobro zaraditi. A kad se balon na-
nu ulogu u ljudskim æivotima igra bankovni novac, odnos- puhao, puknuo je kao mjehur od sapunice. No nije samo
no novac u vidu kredita. Danas je æivot naprosto nezamis- problem u pohlepi kao takvoj, veÊ i u vlasniËkoj strukturi
liv bez kredita. „Æivot na kredit“ nije samo prazna sintag- banaka. Ako su banke privatne, onda Êe biti i pohlepnije,
ma, veÊ puka realnost. No, nije to tako uvijek bilo. U ra- a ako su dræavne, da ne kaæemo druπtvene, bit Êe i soci-
nijim stoljeÊima kapitalizma, da ne govorimo o prijaπnjim jalnije, te donekle humanije, mada je patetiËno govoriti o
razdobljima, kredit nije bio masovno rasprostranjen oblik bankarskom humanizmu. U suvremenom neoliberalnom
financiranja. Malo ga je tko uzimo, kad je malo kome tre- kapitalizmu dogaa se, kao πto smo vidjeli nedavno, da
bao. Da ponovimo: kad nije bilo toliko ljudskih potreba, dræava s novcem poreznih obveznika (graana) sanira gu-
jer nije bilo ni puno proizvoda ljudskog rada, nije bilo ni bitke privatnih banaka, koje su do juËer guleÊe koæu tih is-
potreba za novcem. Porastom ljudskih potreba, porast Êe tih graana zaraivale ekstra profite, a πto je nonsen non
i potreba za novcem. A do novca se moæe doÊi na dva na- plus ultra. Iz tog se primjera vidi da je neoliberalna dræa-
Ëina (pod pretpostavkom da pljaËku, kao nelegalni naËin, va u sluæbi kapitala, a ne u sluæbi graana, jer da je u sluæ-
u ovom sluËaju eliminiramo): ili zaradom ili posudbom. bi graana, onda bi pustila te banke da propadnu ili bi ih
Kako je zaradom, odnosno radom, teπko doÊi do onoliko nacionalizirala. No, kako ih ona ne æeli nacionalizirati, jer
novca koliko je potrebno da bi zadovoljio svoje potrebe, bi to vodilo u socijalizam, onda ih ona ustvari mora sani-
Ëovjek se odluËuje za posudbu. U poËetku, davno prije, rati, jer bi njihova propast - a πto je joπ jedan nonsens -
kredit su uzimali uglavnom sami kapitalisti, kako bi proπi- lanËanom reakcijom mogla odvesti u propast i masu sta-
rili svoju poslovnu aktivnost, buduÊi da πire mase stanov- novniπtva. A zaπto bi njihova propast mogla odvesti u pro-
niπtva nisu ni bile u prilici da ga uzmu, jer ga ne bi imale past i masu stanovniπtva? Pa zato πto stanovniπtvo ma-
od Ëega vraÊati, a nije im, kako smo veÊ rekli, ni trebao. sovno uzima kredite, πto veÊina æivi na kredit, i πto se iz
Pojavom masovne proizvodnje doÊi Êe i do porasta ma- kreditnog zaduæivanja generira potroπnja, koja onda stva-
sovne potroπnje, koja nameÊe posebni oblik kupovine - ra i proizvodnju. Naime, stvari su se utoliko promijenile,
kupovinu na kredit i preko bankovnih kartica. E sad, u Ëe- πto se kredit ne uzima viπe kao davno prije samo ili uglav-
mu je problem kredita kao takvog? Problem je u tome πto nom radi proπirenja reprodukcije, veÊ se on sada uzima i
on pretpostavlja veÊu ili manju zaduæenost. Kredit vodi ili
moæe odvesti u duæniËko ropstvo. No stvari nisu tako jed-
nostavne. Kredit ima svoje dvije strane medalje: on je s
jedne strane izvor legalizirane pljaËke, ili ljepπe reËeno, ve-
like zarade, a s druge strane, motor druπtvenog razvoja.
Naime, πto je uopÊe kredi i koja je njegova bit? Kredit je
odreeni novËani iznos koji se sastoji od glavnice i kamat-
ne stope. Bit je u tome πto se ta razlika izmeu glavnice i
kamatne stope vraÊa nakon odreenog vremenskog roka
kao Ëista zarada koju sebi u dæep stavlja bankovni vjerov-
nik, zarada koja ne dolazi s naslova rada, veÊ s naslova
posudbe i πpekulacije. To je istina, ali opet, kada ne bi bi-
lo moguÊnosti kreditiranja, veÊina stanovniπtva ne bi mo-
gla kupiti veÊinu druπtvenih dobara. Doista, malo bi tko
mogao kupiti u gotovini automobil, kuÊu ili stan, ali je za-
to tu kredit da se preko njega doe u posjed i automobi-
la i kuÊe i stana. Problem je, meutim, u tome πto se ti
krediti otplaÊuju po deset, dvadeset ili trideset godina, ta-
korekuÊ - cijeli æivot, i πto se nerijetko na kraju ispostavlja,
da se za iznos kamatne stope koja moæe rasti s inflacijom,
nakon otplate kredita moglo kupiti joπ jedan automobil,
joπ jedan stan i joπ jednu kuÊu. No da se to moglo, onda
se ne bi uzimalo kredit, a ovako Êe taj automobil, tu ku-
Êu i taj stan dobiti dæabe vjerovnici, koji Êe ih ionako do-
biti ako se preskoËi s plaÊanjem samo jedne rate kredita.
Dakle, stvar je u tome da i banke i graani ovise jedni
o drugima: banke jer se bogate na raËun graana, a gra-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 79
(p)ogledi
za odræavanje jednostavne reprodukcije vlastite egzisten-
cije, tj. za odræavanje golog æivota. Sve viπe ljudi uzima
tzv. potroπaËke kredite - kredite koji ne sluæe za niπta
drugo, nego za spajanje kraja s krajem. »ak se uzimaju
krediti kako bi se pokrpao minus na tekuÊem raËunu. Tko
se æeli πkolovati, a nema bogate roditelje, taj Êe uzet stu-
dentski kredit, i joπ ga neÊe ni otplatiti, a veÊ Êe doÊi na
red stambeni kredit. Tko æeli platiti svoju svadbu, a nema
uπteevine, nema mu druge nego da se zaduæi kod ban-
ke ili kreditne πtedionice. Tko æeli na more, a nema si to
s Ëime platiti, takoer mu niπta druge ne preostaje, nego
da podigne kredit, a joπ k tome ako æeli na skijanje, tre-
bat Êe mu joπ jedan kredit. I td, i td.
»ista sloboda i slobodna konkurencija
Stvari su otiπle toliko daleko da se bez kredita ne mo-
gu viπe platiti ni reæije, kao πto se uostalom bez novaca
u dæepu ne moæe otiÊi ni u javni WC. A kako kredit, kao
πto smo rekli, pretpostavlja zaduæenje, to Êe reÊi da se
bez zaduæenje ne moæe kvalitetno æivjeti, ili se ne moæe
uopÊe æivjeti. Postavlja se, meutim, pitanje, kako se mo-
glo dogoditi da jedni ljudi dou do toliko novaca da bi ga
mogli drugima posuivati? Odgovor, naravno, treba
traæiti u prvim godinama kapitalizma. Odgovor glasi: ta-
ko πto je potraænja za novim robama koje su se proizvo-
dile u gradovima dovela do velike potraænje za novcem,
jer se u novim, robno-novËanim ili træiπnim odnosima, ro-
ba viπe nije mogla nabaviti bez novca. A kako veÊina sta-
novniπtva nije imala kod sebe novca, do njega je mogla
doÊi samo posudbom od onih koji su ga imali. A tko je u
to vrijeme imao novaca? Zna se, oni koji su proizvod-
njom te robe za kojom je postojala velika potraænja, us-
pjeli neoËekivano zgrnuti velike koliËine novca: obrtnici i
zanatlije, i oni koji Êe biti posrednici u njihovoj prodaji:
prekupci i trgovci. Dakle, mlada graanska klasa od koje
Êe Ëak i plemstvo posuivati novac. Iz te Êe se klase iz-
dvojiti lihvari ili zelenaπi, oni koji Êe posudbom svog nov-
ca s velikim kamatama akumulirati dodatni kapital, dok
Êe se iz lihvarenja s vremenom roditi buduÊe, moderne i
uspjeπne - banke! Povijest ponekad doista zvuËi kao vic:
ono πto je danas uglavnom nelegalno i prljavo, to je u zo-
ru kapitalizma bio poËetak bankovnog poslovanja. No,
lihvarenje je, pored toga, imalo joπ jednu dalekoseænu
posljedicu: ono je od mase duænika koji nisu mogli vrati-
ti dug stvorilo masu proletarijata. Dakle, oni koji bi pali u
duæniËko ropstvo, da bi se iskupili, morali su besplatno
raditi kod svog vjerovnika - kapitaliste, da bi tek nakon
πto bi vratili dug, postali plaÊena radna snaga. Danas je
neπto drugaËije: oni koji ne æele ostati bez posla, jer ima-
ju kredite, prinueni su prihvati razliËite ucjene svog pos-
lodavca, ukljuËujuÊi i zavjet πutnje. Tako financijski i in-
dustrijski kapital, svaki sa svoje strane, dræe radnike u πa-
ci, otupljujuÊi im revolucionarnu oπtricu. Ali, da se vrati-
mo na stvaranje proletarijata. Proletarijat je, da ne bi bi-
lo zabune, samo jednim dijelom regrutiran iz duæniËkog
ropstva, dok je veÊi dio regrutiran od bivπih kmetova, se-
ljaka bezemljaπa i dr. Od seljaka zanatlija regrutiran je
pak i jedan dio kapitalista, kojima je prelazak na novËa-
nu rentu omoguÊio stjecanje kapitala. Tako je prvobitna
slobodna konkurencija dovela do velike socijalne diferen-
cijacije: oni koji su u njoj podlegli, postali bi najamni rad-
nici, a oni koji su se u njoj obogatili, postali bi vlasnici
sredstava za proizvodnju. Slobodna konkurencija nije niπ-
79
ta drugo do borba sviju protiv svih (bellum omnium con-
tra omnes), iz koje jedni izlazi neslobodni, a drugi kao
vlasnici tue slobode. I to je njezin glavni paradoks: ona
jedne pretvara u gospodare, a druge u sluge; paradoks
je u tome πto ona ne omoguÊuje i ne ostvaruje opÊe ljud-
sku emancipaciju, veÊ samo emancipaciju bogatih i moÊ-
nih. Istina, kapitalizam je oslobodio kmetove, kao πto je
feudalizam ukinuo ropstvo; proleteri su u kapitalizmu slo-
bodni, kako se Marx ciniËki izrazio, u dvostrukom smislu:
oni su slobodni (jer su liπeni) od sredstava za proizvod-
nju, te su zbog toga slobodni u prodaji svoje radne sna-
ge. Meutim, kod slobodne konkurencije valja uoËiti joπ
jednu vaænu stvar: ona prije svega odgovara snaænima i
moÊnima, te ekonomski neovisnima. Oni koji su slabi, ti
traæe zaπtitu, a oni koji su jaki i razvijeni, ti zagovaraju
slobodu. To se pravilo moæe primijeniti i na pojedinca i na
dræavu: dijete koje je slabo razvijeno, kad ga napadnu ja-
Ëi, bjeæat Êe u zagrljaj roditelja, i poslije kad naraste, ne-
Êe otiÊi od kuÊe sve dok se ne zaposli, jer je stjecanje eko-
nomske nezavisnosti pretpostavka slobode; dræava koja
je slabo razvijena, zagovarat Êe protekcionizam, a kad se
razvije preÊi Êe na slobodnu konkurenciju. Sve danas vi-
soko razvijene kapitalistiËke zemlje (o Ëemu Êemo detalj-
nije govoriti kasnije) u proπlosti su bile protekcionistiËke.
Ipak, slobodna konkurencija se ne moæe poistovjetiti sa
samom Slobodom kao takvom, jer se kod Ëiste slobode
dogaa upravo suprotno, da oni koji su slabi, nemoÊni i
potlaËeni, traæe slobodu. Dakle, u tom smislu, slobodu
ne traæe samo razvijeni i bogati, veÊ i nerazvijeni i siro-
maπni. Stoga slobodnu konkurenciju treba razlikovati od
Ëiste slobode. Slobodna konkurencija dolazi s naslova ne-
jednakosti koju uzrokuju fiziËke i intelektualne razlike,
razliËite sklonosti i predispozicije, okolnosti, sreÊa i sl,
dok Ëista sloboda dolazi s naslova prirodnog prava, koje
kaæe da se svi ljudi raaju slobodnima, prava koje Ëovje-
ka promatra kao rodno ili generiËko biÊe (svi smo jedna-
ki jer smo svi pripadnici istog roda homo sapiensa). Do-
duπe, na prirodno se pravo pozivaju i liberali, samo πto se
kod njih to pravo pojavljuje kao pravo na privatno vlas-
niπtvo. Granice moje slobode poËetak su slobode dru-
gog, klasiËno je tumaËenje liberalne slobode. Slijedom
toga, moja je kuÊica moja slobodica, moje je privatno
vlasniπtvo moje neotuivo pravo. U naËelu to je tako, ali
ako ja u toj kuÊi proizvodim nesnosnu buku, onda ja ti-
me ugroæavam mir svojeg susjeda. Ili, ako ja u tu kuÊu
primim podstanara koji ne smije uÊi u moju kuhinju i
dnevni boravak, onda se on neÊe osjeÊati slobodno, iako
Êu ja na njemu zaraivati rentu. Granica izmeu moje i
slobode drugog je tanka i ponekad nevidljiva. Ja mogu
biti vlasnik nekog poduzeÊa, ali ako ja svoje radnike dræ-
im zatvorene u tom poduzeÊu 12 ili viπe sati u nemogu-
Êim uvjetima, onda ja ugroæavam njihovu slobodu, dok
svoju ujedno poveÊavam poveÊanjem profita kojeg mi
stvaraju upravo oni koje ja ugroæavam.
Prva kapitalistiËka slobodna konkurencija bila je primje-
na naËela „tko jaËi, taj kvaËi“: tko je prvi, njegova je dje-
vojka, u ovom sluËaju - kapital. U tom smislu, da bude-
mo malo sarkastiËni, sloboda doista nije imala cijenu, jer
se nisu birala sredstva, kako bi se ostvario cilj slobodne
konkurencije: akumulacija kapitala, πto Êe dobiti svoju
punu afirmaciju u makijavelizmu kao politiËkoj nadgrad-
nji: cilj ne bira sredstvo! Prvobitna akumulacija kapitala
svugdje je izvrπena vrlo primitivno, okrutno i neljudski.
„OtkriÊe zlatnih i srebrenih zemalja u Americi, istrebljiva-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 80
80
nje, porobljavanje i zakopavanje uroenika u rudnike,
poËetak osvajanja i pljaËkanja IstoËne Indije, pretvaranje
Afrike u zabran za trgovaËki lov na crnokoπce“, to je, ka-
ko kaæe Marx, navijestilo zoru kapitalistiËke proizvodnje.
U Engleskoj se pak dogodilo „da su ovce pojele ljude“,
jer je velika potraænja za ovËjom vunom dovela do nasil-
nog prelaska s ratarstva na stoËarstvo. U interesu tkalaË-
ke industrije, spaljena su mnoga sela, a seljaci protjerani
sa zemlja koja je potom pretvorena u velike paπnjake za
ovce. Ostavπi bez igdje iËega, seljaci su morali trbuhom
za kruhom u grad, gdje Êe se neki zaposliti, dok Êe dru-
gi postati prosjaci i skitnice. U strahu od sirotinje, Engles-
ka je tada donijela i razne zakone protiv skitnje, poznate
pod nazivom - „krvavo zakonodavstvo“ (jer „tko sije bije-
du, æanje gnjev“). Prvobitna akumulacija kapitala doista
je bila krvava, jer je prvi kapital stvoren na krvi radnika i
seljaka. Povijest kapitalizma ispisana je krvavim slovima; i
zlatnim i krvavim: zlatnim, jer su traæeÊi zlato, kapitalisti
iz radnika cijedili krv, a krvavima, jer su radnici svojom
krvlju platili zlato. Kako bi to milozvuËno rekao pjesnik
Endre Ady u pjesmi „Krv i zlato“: Jednako mi je, mojim
uπima/, kad strast daπÊe, il jad jeËi/,kane krv, il’ zlato zve-
Ëi. /Znam, tvrdim: to je Sve. Ostalo/beskorisno je, nepriz-
nato./ Krv i zlato, krv i zlato./ Sve umire i prolazno je
sve,/pjesma i Ëast, sve biva strv,/ al æivi zlato, æivi
krv./Narodi mru i opet uskrsnu./Svet je tek hrabri, kom
je dato/ priznati ko ja: krv i zlato.
Prvobitna akumulacija kapitala ustvari nije niπta drugo
nego pljaËka. PljaËkom su i Krleæini Glembajevi doπli do
svog prvog kapitala; na taj naËin πto je prvi Glembay, sta-
ri Franc Ferdinand orobio i zaklao jednog zlatara u varaæ-
dinskoj πumi. StojeÊi ispod njegovog portreta na kojem
je on prikazan sa svijeÊnjakom u ruci, Leone kaæe okup-
ljenima u salonu, da on za njega ne dræi u ruci svijeÊnjak,
veÊ krvavi noæ; kako za koga: za vas on dræi svijeÊnjak, a
za mene krvavi noæ. A oteto je prokleto. Stoga su svi Gle-
mabajevi prokleti: ubojice i varalice (Mörder und Falsch-
spieler). Prokletstvo Êe ih na kraju odvesti i u propast.
ToËnije, u bankrot, jer su Glembajevi bankari, a sjetimo
se πto smo rekli, kako je i na koji naËin nastao prvi ban-
karski kapital. Poruka je jasna: kapitalizam, bilo na indivi-
dualnoj, bilo na sistemskoj razini,
prije ili kasnije mora propasti.
Glembajevi su, naravno, izmiπljena
priËa, ali je takvih priËa bilo itekako
u stvarnosti. Primjere kako se krv
pretvarala u zlato nalazimo i u na-
πoj nedavnoj proπlosti iz Drugog
svjetskog rata, kad su PaveliÊeve
ustaπe od nakita i zlatnih zubi topi-
li zlato, koje Êe na kraju rata u po-
lugama prebacivati preko „pacov-
skih kanala“ u emigraciju. To je
drastiËni primjer akumulacije kapi-
tala, dok je neπto mekπi oblik bila
privatizacijska pljaËka za vrijeme
Tumana iz devedesetih.
Apsolutna monarhija
Prvobitna akumulacija kapitala
odvija se u Evropi paralelno s rene-
sansom u knjiæevnosti i umjetnosti.
Doista, da nije tragiËno bilo bi smi-
(p)ogledi
jeπno: novu renesansu svijeta, njegov procvat i preporod,
najavit Êe oganj i maË. OËito je da svaka pojava ima svo-
je dvije strane medalje, onu zlatnu i onu krvavu: s jedne
strane osmijeh Mona Lise, a s druge Danteov Pakao. Joπ
kad znamo da je nakon renesanse doπao humanizam,
onda je to veÊ stvarno previπe za dobar ukus. Prvobitna
akumulacija kapitala - iliti pljaËka - dobiva i svoju krunu u
renesansnom „Vladaru“ Nicoloa Machiavellia, koji je - niπ-
ta Ëudno - smatrao da pravo poËiva na sili. Mi smo veÊ
rekli da je prva kapitalistiËka dræava bila apsolutna mo-
narhija, koja je nastala iz saveza monarha sa buræoazi-
jom, a upravo je Machiavelli zagovarao apsolutnu vlast
monarha, vjerujuÊi da se jedino u monarhu, Ëije je moÊ
nedjeljiva, moæe ujediniti njegova razjedinjena domovina
Italija, a πto nije bilo daleko od istine, jer Êe buduÊnost
pokazati da se bez snaæne, centralizirane vlasti neÊe mo-
Êi izvrπiti nacionalno i teritorijalno ujedinjenje dotad ras-
parËanih i ispresijecanih srednjovjekovnih politiËkih jedini-
ca, naroËito Italije koja je u njegovo vrijeme bila samo
geografski pojam.
Machiavellijev „Vladar“ dobit Êe i svoj nastavak u „Le-
vijatanu“ Thomasa Hobbesa. Levijatan je izvorno na he-
brejskom morska neman, Ëudoviπte, biÊe nadnaravne
moÊi, a kod Hobbesa ono postaje personifikacija apsolut-
ne vlasti suverena. Kakav bi trebao biti taj suveren, naj-
bolje se vidi veÊ iz naslovnice prvog izdanja „Levijatana“
iz 1651., na kojoj je vladar prikazan kao div koji izlazi iza
brda: u jednoj mu je ruci maË, a u drugoj baklja, a ispod
njega simboli nekadaπnjeg poretka - feudalni zamak, crk-
va, biskupska mitra, top i dr. Jedna slika govori viπe od
sto rijeËi: vladar bi, dakle, trebao objediniti u sebi i pod
sobom sve razjedinjene druπtvene grupe, odnosno razli-
Ëite partikularne interese. A da bi se to moglo ostvariti,
svi se Ëlanovi druπtva moraju dobrovoljno odreÊi dijela
svoje moÊi u korist suverena, koji onda sublimacijom po-
jedinaËnih moÊi dobiva apsolutnu moÊ. Prijenos moÊi ili
vlasti sa niæe na viπu instancu obavlja se putem „druπtve-
nog ugovora“, kojeg izmeu sebe sklapaju dvije razliËite
strane: vladar i Ëlanovi druπtva (pojedinci ili grupe). „Dru-
πtveni ugovor“, meutim, nije niπta drugo do kupopro-
dajni ugovor. On je politiËki izdanak træiπne ekonomije.
Kao πto kupci i prodavaËi, dvije su-
protstavljene strane, na træiπtu skla-
paju ugovor u kojem se preciziraju
njihova prava i obaveze, tako i po-
danici sa suverenom sklapaju druπt-
veni ugovor u kojem se odriËu jed-
nog dijela svojih prirodnih prava.
Oni se tih prava odriËu u korist dræ-
ave da bi zaπtitili sami sebe, jer u pri-
rodnom stanju vlada borba sviju
protiv svih. Ako svi imaju jednaka
prirodna prava, onda svi imaju jed-
naka prava na prirodna dobra, te ti-
me nuæno dolazi do sukoba pojedi-
naËnih prava oko tih dobara. Jedno
od temeljnih prirodnih prava je pra-
vo na privatno vlasniπtvo, no to je
pravo u prirodnom stanju u kojem
vlada pravo jaËeg, konstantno ugro-
æeno. Da bi zaπtitili svoje privatno
vlasniπtvo, te u konaËnici svoj æivot,
ljudi se moraju odreÊi prava jaËeg u
korist jake dræave, koja jedina moæe
np 13 14/01/2010 18:53 Page 81
(p)ogledi
imati monopol primjene sile u korist prava. Pojedinci ne
smiju imati apsolutnu moÊ - apsolutno moÊ moæe i treba
imati jedino i samo Dræava. Stoga je apsolutna monarhi-
ja najbolja dræava. No, ideja o apsolutnoj monarhiji kao
najboljem politiËkom sistemu nije se pojavile baπ sluËajno
u vrijeme nastanka kapitalizma: ona je, kao i druπtveni
ugovor, izdanak træiπne ekonomije, ili, preciznije, slobod-
ne konkurencije. U træiπnoj ekonomiji vlada oπtra konku-
rencija jednih protiv drugih, a konkurencija je samo ljepπi
izraz za rat sviju protiv svih. Na træiπtu je Ëovjek Ëovjeku
vuk, a tog vuka ne moæe ukrotiti janje, veÊ samo netko
tko je jaËi od njega, a to je Levijatan: dræavna sila. »ov-
jek mora imati iznad sebe neku silu koja je jaËa od njega,
a to mogu biti ili Bog ili Dræava. No to je veÊ vrijeme bla-
ge sekularizacije æivota. Stoga Hobbes razmiπlja otprilike
ovako: Bogu boæje, a Caru carevo. Bogu ostavimo Crkvu
i nebesa, a Caru prepustimo narod. Sila Boga ne moli, re-
kao bi narod, a to Êe reÊi da na ovom svijetu Apsolutna
Sila moæe biti jedino Njegovo VeliËanstvo. Na træiπtu vla-
daju egoistiËni interesi, a Dræava je tu radi opÊeg intere-
sa. Na træiπtu su centrifugalne sile jaËe od centripetalnih;
svako gleda samog sebe, svi vuku na svoju stranu, a do
bi se to sprijeËilo, potrebna je centralizirana vlast. Proces
koji je eminentan kapitalizmu - koncentracija kapitala (u
malo ruku), dovodi do centralizacije vlasti (takoer u ma-
lo ruku).
Bez obzira πto se Hobbesove ideje o apsolutnoj mo-
narhiji iz danaπnje liberalno-demokratske perspektive Ëi-
ne nazadnima i retrogradnima, on je ipak u svojim raz-
miπljanjima doπao do jednog nevjerojatno toËnog uvida -
do uvida da je dræava temeljno nastala iz straha ljudi od
stalne nesigurnosti. On tako na jednom mjestu uspore-
uje Ëovjeka s Prometejem, pa kaæe: „Jer kao πto je Pro-
metej, to jest onaj Dalekovidni dio okovan na brdu Kav-
kazu, mjestu s kojeg se pruæa daleki vidik, gdje mu je
orao po danu izjedao onoliko mu jetre koliko je noÊu po-
novno narastalo, tako i Ëovjeku srce po Ëitav dan izjeda
strah od smrti, siromaπtva ili neke druge nesreÊe“. Za-
nimljivo je da on i siromaπtvo navodi kao jedan od razlo-
ga zbog kojih je nastala dræava. On, dakle, ne iskljuËuje
ni socijalnu komponentu dræave, iako Êe ona doÊi do iz-
raæaja daleko nakon njegove smrti, tek u naπe doba. Ti-
me πto je dræava nastala iz straha (nota bene, neki filo-
zofi, poput Feuerbacha, misle da je i Bog stvoren iz stra-
ha!), mi time ne negiramo njezinu klasnu dimenziju.
Marx je takoer u pravo kad kaæe da je dræava klasna
tvorevina, da ona nije postojala u prvobitnom besklas-
nom druπtvu, veÊ da je nastala s prvim klasnim druπtvom
kao organ vladajuÊe klase. Smatramo da se Hobbes i
Marx nuæno ne iskljuËuju, veÊ da se oni nadopunjuju:
dræava je nastala zbog jednog i zbog drugog razloga, a
moæda i zbog nekog treÊeg. Dræavu je stvorila vladajuÊa
klasa kako bi narod dræala u pokornosti (uostalom, dræa-
va u naπem jeziku i dolazi od korijeni dræati), ali ju je stvo-
rila i da bi se zaπtitila sama od sebe, a bogami i sirotinju
od sirotinje. U prirodnom stanju vlada borba sviju protiv
svih, a ne samo borba bogatih i sirotinje. Na træiπtu pos-
toji konkurencija i izmeu samih kapitalista, ali i izmeu
samih radnika. Mi moæemo biti najveÊa sirotinja, ali ako
nas netko napadne na ulici, mi Êemo u pomoÊ zvati po-
liciju, koja je organ te vladajuÊe klase koja nas eksploati-
ra. U tom sluËaju policija Êe nas vjerojatno zaπtiti, ali nas
u drugom sluËaju ona na toj istoj ulici moæe i napasti, na
primjer, ako sudjelujemo u demonstracijama protiv vlas-
81
ti. Taj banalni, upravo puËko-πkolski primjer, govori nam
da dræava ima dvojaku ulogu, i da stvari nikada ne treba
promatrati crno-bijelo. No, nama je vaæno upamtiti da
dræava, ipak pored eksploatatorske, ima i svoju zaπtitniË-
ku ulogu. Time dolazimo do protekcionizma. Protekcija
je, kao πto znamo zaπtita (lat. protegere - pokriti, zaklo-
niti, zaπtititi); protekcionizam u ekonomiji znaËi zaπtiti
slabije od jaËih. Protekcionizam odgovara slabijima, a
(neo)liberalizam jaËima. Ovi slabiji æele πto viπe dræave, a
ovi jaËi πto viπe slobodnog træiπta. Protekcionizam je, me-
utim, sinonim za dræavu, jer ako je njezina uloga zaπtit-
niËka, onda je ona oliËenje protekcionizma. OËistiti dræa-
vu od protekcionizma bilo bi kao oËistiti orah od ljuske:
sama ljuska bez oraha nije joπ orah, pa tako ni dræava
bez svoje socijalne, zaπtitniËke uloge nije joπ dræava, a to
upravo æeli neoliberalizam: oËistiti dræavu od njezine so-
cijalne biti. No, s druge strane, neoliberalizam ne æeli
oËistiti dræavu od njezine klasne biti: on Êe, istina, traæiti
od dræave pomoÊ, ali samo kad mu ona treba, u situaci-
ji kad mu je ugroæen kapital, kojeg dræava nerijetko i spa-
πava, jer je joπ uvijek velikim dijelom njegova produæena
ruka, ali dræava nije samo tu zbog kapitala, veÊ zbog svih
nas: ona je od Francuske revolucije naovamo, prije sve-
ga, Republika, res public = javna stvar.
Træiπte i dræava u kruænom kretanju kapitalizma
NaËelo træiπne ekonomije glasi otprilike ovako: πto viπe
træiπta a πto manje dræave. No, to se naËelo u politiËkoj
praksi, nakon odreenog vremena, preobraæava u svoju
suprotnost, koja glasi: πto viπe træiπta, to viπe dræave. Ka-
ko je to moguÊe, i zaπto do toga dolazi, vidjet Êemo ka-
da usporedimo ono πto je Marx nazvao kruæno kretanje
kapitala s onim πto Êemo mi nazvati kruænim kretanjem
kapitalizma. Naime, Marx je u drugom tomu Kapitala
dao formulu „kruænog kretanja kapitala“ koja izgleda
ovako:
...
Da pojasnimo: N je novac, R roba, Sp sredstva za pro-
izvodnju, Rs radna snaga, a P proizvodnja. Smisao kruæ-
nog kretanja kapitala je u njegovom neprestanom kreta-
nju. Kao πto krug poËinje od jedne toËke da bi se u tu is-
tu toËku vratio, tako i kapital u svom kruænom kretanju
prolazi kroz tri razliËita oblika - novËani, proizvodni i rob-
ni, da bi se ponovno pretvorio u novËani oblik. No on se
ipak ne vraÊa kao toËka u kruænici u istu-identiËnu toËku;
cilj træiπne ekonomije nije povratak ili ostanak na pozitiv-
noj nuli, veÊ ostvarenje viπka vrijednosti. Primjera radi,
banka koja nam daje kredit, ne daje nam taj kredit da bi
ga mi nakon odreenog vremena vratili samo u iznosu
glavnice, veÊ nam ga daje s odreenom kamatnom sto-
pom, kako bi mogla zaraditi. Meutim, bitno je reÊi i
upamtiti, da banka ne moæe odmah zaraditi, veÊ tek na-
kon odreenog vremena, kao πto uostalom, i mi ako πte-
dimo u banci ne moæemo isti Ëas zaraditi na toj πtednji,
veÊ nakon isteka odreenog oroËenog vremena. Jedna-
ko tako, novac ne smije mirovati, jer Êemo ga brzo po-
troπiti; on se stalno mora kretati. Stoga nije pametno πte-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 82
82
djeti u jastuËnicama i Ëarapama, veÊ u bankama. Dakle,
cilj novËanog poslovanja je da ulazni ili investirani novac
izae na druga vrata uveÊan za odreenu vrijednost. To
moæemo usporediti i s ljudskim obrazovanjem: cilj obra-
zovanja je da Ëovjek po zavrπetku πkole ili fakulteta stek-
ne veÊe obrazovanje od onog kojeg je imao kad je kre-
nuo u prvi razred osnovne πkole. Ali, pogledamo joπ ma-
lo ovu Marxovu formulu. Da bi doπlo do oplodnje kapita-
la ili stvaranja viπka vrijednosti, mora doÊi do funkcional-
ne promjene u oblasti prometa, odnosno do spajanja
sredstava za rad s radnom snagom. Uzmimo za primjer
tvornicu koja proizvodi namjeπtaj. Poduzetnik koji æele
pokrenuti proizvodnju namjeπtaja mora uloæiti neki po-
Ëetni kapital u tu proizvodnju (recimo 100 000 N). On
mora kupiti poslovni prostor i strojeve na kojima Êe se ra-
diti, ali mora zaposliti i radnike koji Êe raditi na tim stro-
jevima, jer tek tada moæe zapoËeti proces proizvodnje.
Sam poslovni prostor ili sami strojevi bez radnika su mr-
tvi kapital. Tek njihovim pokretanjem, zapoËinje i kruæno
kretanje kapitala. Prva prodaja namjeπta donosi veÊ neku
zaradu, ali Êe poduzetniku trebati dvije ili tri godine da
vrati uloæeni novac (onih 100 000 N). Jer, ako ga ne vra-
ti, on Êe raditi bez raËunice, a to je suprotno træiπnoj lo-
gici. On ne samo da neÊe imati za plaÊe radnika, veÊ ne-
Êe imati ni za samoga sebe. Ali, kako on æele πto prije
vratiti uloæeni novac i odmah postiÊi zaradu, jer je nestrp-
ljiv i pohlepan, on Êe pojaËati eksploataciju radnika: na
primjer, smanjit Êe im plaÊe i produæit radno vrijeme. Nai-
me, kao πto nas je Marx nauËio, profitna stopa je obrnu-
to proporcionalna stopi eksploatacije: πto je veÊa eks-
ploatacija, to je veÊi profit. A kako u kapitalizmu zbog
stalnog porasta organskog sastava kapitala postoji stal-
na tendencija pada profitne stope (o Ëemu smo govorili
u prvom dijelu), dolazi i do stalnog poveÊanja stope eks-
ploatacije, zbog Ëega su radnici kivni i nezadovoljni. Oni
sve viπe uviaju da se njihov gazda iz dana u dan boga-
ti, dok je njima jednako ili sve gore. U dvije godina koli-
ko oni veÊ rade kod njega, plaÊa im niπta nije rasla (iako
su cijene na træiπtu blago rasle), dok je gazda onih uloæe-
nih 100 000 vratio i joπ zaradio 80 000 N. Tih 80 000 N
zbrojenih s onih 100 000 N daju 180 000 N1, πto znaËi
da je kapitalist ostvario profit. On moæe biti sretan i za-
dovoljan, jer je njegov rizik poluËio rezultate: tko ne ris-
kira, taj ne profitira. Ali njegovo zadovoljstvo neÊe dugo
trajati. Dodajmo ovoj naπoj ideal-tipskoj predodæbi jednu
novu okolnost. Na primjer, da se u njegovom mjestu po-
javi poduzetnik B koji bi takoer proizvodio namjeπtaj, i
to joπ bolji i kvalitetniji od njega, a po istoj ili manjoj cije-
ni. U tom Êe sluËaju opasti prodaja starog namjeπtaja, jer
je nekonkurentan u odnosu na novi. Ako doe do veli-
kog pada, naπ Êe prethodni poduzetnik propasti. Time je
slobodna konkurencija ostvarila svoj cilj: jedan je podu-
zetnik propao, a drugi se uzdigao, dok su potroπaËi do-
bili bolji i jeftiniji namjeπtaj. Tako se naËelo: tko ne riski-
ra, taj ne profitira, promijenilo u naËelo: tko je gori, sad
je doli. No da zakljuËimo, ono πto je za nas vaæno, a to
je da kruæno kretanje kapitala pretpostavlja njegovu
oplodnju. Ako je na poËetku kruænog procesa bila jedna
vrijednost, onda se ona na kraju procesa (koji je ujedno i
novi poËetak) mora vratiti uveÊana.
E, sad Êemo to kruæno kretanje kapitala podiÊi na viπu
razinu, na razinu samog kapitalizma, kako bi pokazali da
liberalno ili neoliberalno naËelo laisser faire-laisser pas-
sez, πto viπe træiπta bez dræave, nakon odreenog vreme-
(p)ogledi
na, ne dovodio do sve manje dræave, veÊ upravo suprot-
no, da dræava iz træiπnog procesa izlazi joπ jaËa nego πto
je bila. Naime, zdrava logika nam kaæe, da ako neπto
smanjujemo da Êe toga poslije biti manje, ali u naπem
sluËaju to nije tako, jer kapitalizam, i pored svoje izvika-
ne „træiπno-ciljne racionalnosti“ (MM. Weber), pokazuje
odreenu nelogiËnost. Mi smo veÊ prije ukazali na te-
meljnu nelogiËnost, tj. na suprotnost koja postoji unutar
samog kapitalistiËkog naËina proizvodnje izmeu druπt-
vene proizvodnje i privatnog prisvajanja, a sada Êemo
ukazati na suprotnost koja postoji izmeu same træiπne
logike i politiËke stvarnosti. Marxovu formulu kruænog
kretanja kapitala od maloprije, pretvorit Êemo u formulu
kruænog kretanja kapitalizma, koja izgleda ovako:
X-y= α (a+b) = y 2
Dakle, da pojasnimo, πto je πto: x je træiπte, a y dræava
(træiπte minus dræava); α je slobodna konkurencija (uzeli
smo slovo alfa, jer je slobodna konkurencija alfa i omega
træiπne ekonomije); a je pritisak masa ili proces demokra-
tizacije, b ekonomska kriza, a y2 dræava na kvadrat. Us-
poredimo li ove dvije formule, Marxovu i naπu, uoËit Êe-
mo odmah jednu nelogiËnost: kod kruænog kretanja ka-
pitala novac se vraÊa kao novac uveÊan za svoju novu vri-
jednost, a u kruænom kretanju kapitalizma, dræava se vra-
Êa oploena za svoju novu vrijednost bez træiπta s kojim
je poËeo proces. Sasvim pojednostavljeno: naËelo træiπne
ekonomije je, kao πto smo rekli: πto viπe træiπta, a πto ma-
nje dræave. Eliminacijom dræave iz træiπta, stvara se at-
mosfera slobodne konkurencije, koja je sama po sebi ide-
al liberalne paradigme. Meutim, slobodna konkurencija
nakon odreenog vremena (sjetimo se onog vremena iz
kruænog kretanja kapitala), dovodi do zaoπtravanja dru-
πtvenih odnosa: bogati postaju sve bogatiji, a siromaπni
sve siromaπniji. S druge strane, deregulacija, odnosno
odsustvo planske kontrole, dovodi do hiperprodukcije, i
svih onih efekata koji uzrokuju ekonomsku krizu. U krizi
propadaju i kapitalisti i radnici, te i jedni i drugi poËinju
traæiti pomoÊ od dræave: kapitalisti kako bi spasili sebe i
kapitalizam od propasti, a radnici kako ne bi umrli na uli-
ci od gladi. Iz nezadovoljstva se raa protest, a iz protes-
ta pritisak za promjene, koji je utoliko veÊi πto je veÊa de-
mokratska svijest ljudi. InaËe, πto je dublja ekonomska
kriza, to je, s jedne strane, nezadovoljstvo ljudi veÊe, dok
su s druge strane, radikalniji zahtjevi za promjenama. Ta-
mo gdje se u kruænom kretanju kapitala spajaju sredstva
za rad i radna snaga, tu se sada u kruænom kretanju ka-
pitalizma spajaju ekonomska kriza i pritisak masa, πto do-
vodi do nove funkcionalne promjene, odnosno do jaËa-
nja ovog ili onog oblika dræavnog intervencionizma ili
protekcionizma. Prema tome, da zakljuËimo: dræava koja
se u krizi javlja kao jedini spas, iz krize Êe izaÊi jaËa nego
πto je bila prije nje. Pri tome valja reÊi da dræava iz krize
moæe izaÊi na dva dijametralno razliËita naËina: kao au-
tokratska ili totalitarna dræava, πto nije dobro, jer se time
anestezira druπtvo, i kao socijalna dræava, ili bolje reÊi, so-
cijalnija nego πto je bila, πto je svakako dobro, jer se time
druπtvo pribliæava socijalizmu. No, kako god dræava izaπ-
la iz krize, ona Êe iz nje uvijek izaÊi jaËa nego πto je u nju
uπla: ponekad samo kvantitativno jaËa, a ponekad i kva-
litativno drugaËija. Takvih je primjera puna povijest kapi-
talizma. Neobuzdana slobodna konkurencija je, kao πto
smo veÊ rekli, na samom poËetku kapitalizma, dovela do
np 13 14/01/2010 18:53 Page 83
(p)ogledi
stvaranja apsolutne monarhije kao prve kapitalistiËke
dræave…Iz Prvog svjetskog rata (a rat nije niπta drugo do
nastavak krize drugim sredstvima), Rusija izlazi s dræav-
nim socijalizmom, a nedugo nakon njega, u Italiji pobje-
uje faπizam. S Velikom ekonomskom krizom, NjemaËka
dobiva Hitlera, a Amerika New Deal. Poslije Drugog svjet-
skog rata, kapitalizam nikada viπe neÊe biti isti: kao alter-
nativa birokratskom socijalizmu, u Zapadnoj Evropi se ra-
a dræava blagostanja. No, nikad ne reci nikad! Liberali-
zam koji je bio izbaËen kroz prozor kao stvar 19. stolje-
Êa, vratio se krajem 20. stoljeÊa na mala vrata odjeven u
novo ruhu kao neoliberalizam. Povijest se, kako kaæe
Marx, ponavlja uvijek dva puta: prvi put kao tragedija, a
drugi put kao farsa. Liberalizam koji je posredno izazvao
dva svjetska rata, ponovio se sada kao farsa. Ali to je jed-
na reakcionarna farsa, jer kad se vraÊa ono πto je preva-
zieno, to je onda povratak u proπlost. A ono πto je pro-
πlo, ne moæe biti buduÊnost. To bi bilo isto kao da sada
netko æeli vratiti onakav socijalizam kakav je bio u Rusiji
izmeu dva svjetska rata. U svoje vrijeme, Oktobarska re-
volucija je bila progresivni iskorak u razvoju druπtva, ali bi
danas njezin povratak u vidu boljπevizma bio krajnje re-
akcionaran Ëin. Dakle, sve u svoje vrijeme.
Zaπto je kapitalizam opstao, a socijalizam propao?
Ipak, moglo bi se postaviti pitanje, kako to da je pro-
pao socijalizam ili komunizam koji je postojao svega ne-
kih sedamdesetak godina, a da se kapitalizam odræao do
danaπnjih dana, veÊ viπe od 500 godina, to jest, zaπto se
liberalizam vratio u svojem novom ruhu, kad je napuπten
joπ u prvoj polovici 20. stoljeÊa? ©to se tiËe kapitalizma,
kako i zaπto se odræao, odgovor je zbog najmanje dva
razloga: prvo, zbog konstantnog proπirenja træiπta po
planeti Zemlji, i drugo, zbog ubrzanog procesa demokra-
tizacije druπtva. Naime, mi moramo znati da kapitalizam,
kad se pojavio u jednom „centru“, nije odmah i u krat-
kom vremenu zahvatio cijeli svijet. I kad je on prevladao
u jednom dijelu svijeta, joπ uvijek je veÊi dio svijeta æivio
izvan pravog kapitalizma. InaËe, to nije samo specifikum
kapitalizma, i prethodni feudalizam nije bio svugdje jed-
nako i u istom obliku razvijen, πto Êe biti presudna Ëinje-
nica (koja, po naπem miπljenju, nije dovoljno istraæena) i
za neujednaËeni razvoj kapitalizma. Ako baza nije svug-
dje jednaka, onda Êe i njezina nadgradnja biti nejednaka,
a kapitalizam je kao ta nadgradnja feudalne baze zbog
svojih specifiËnosti joπ poveÊao prethodne razlike. Mark-
sizam, Ëini nam se, nije dovoljno posvetio paænje Ëinjeni-
ci da se feudalizam u Zapadnoj Evropi (FranaËka, Sveto
rimsko carstvo idr.) uvelike razlikovao od feudalizma u Bi-
zantskom carstvu (ostacima IstoËnog rimskog carstva), i
da su te razlike imale utjecaja na buduÊi razvoj kapitaliz-
ma; da je Osmanlijsko carstvo imalo pak svoj specifiËni
oblik feudalizma, te da je zapadna Evropa veÊ bila kapi-
talistiËka, dok je Orijent æivio u zakaπnjelom feudalizmu;
da su religije sa svoje strane imale dodatni - pozitivan ili
negativan - utjecaj na razvoj kapitalizma, da je duh pro-
testantizam (o Ëemu je svojevremeno pisao Max Weber)
imao znaËajnu ulogu u razvoju kapitalizma, Ëiji je opet
razvoj sputavao islam (koji, nota bene, strogo zabranjuje
lihvarenje), da je katoliËanstvo doprinijelo proπirenju træ-
iπta (jer katolik znaËi univerzalan - katoliËanstvo je prete-
Ëa globalizacije), a da je pravoslavlje zatvorenije, skrom-
nije, poput budizma, na primjer, i da je to sve skupa pro-
83
izvelo civilizacijske razlike izmeu Istoka i Zapada, koje Êe
se zadræati do danaπnjih dana. Istina, novac buπi gdje
burgija neÊe, ali ne smijemo, pored ovoga, zanemariti ni
razlike u mentalitetu, klimi, geografskoj zadatosti, koje
su svakako imale ili mogle imati krupan utjecaj na razliËi-
ti razvoj kapitalizma. »injenica da je nove kontinente,
Sjevernu i Juænu Ameriku otkrila zapadna Evropa, naiz-
gled se Ëini nevaænom, ali Êe ta Ëinjenica imati presudnu
ulogu u razvoju zapadne hemisfere. Mi ne smijemo za-
nemariti ni Ëinjenicu da su postojale razlike koje i danas
postoje unutar samog kapitalizma; da se ameriËki kapita-
lizam razlikuje od kontinentalnog, evropskog, gotovo
jednako kao πto se razlikuju i njihova prava (kontinental-
no i anglosaksonsko); da je Evropa zbog naslijea feuda-
lizma i monarhijskog apsolutizma, te stalnih ratova, raz-
vila viπe ili manje jedan dræavni, protekcionistiËki kapitali-
zam, dok se u Americi, gdje toga nije bilo, gdje su zate-
Ëena velika teritorijalna prostranstva, i gdje se po dolas-
ku Bijelog »ovjeka otvorio slobodni lov na zemlju i ljude;
u Americi, koja je nastala na istrjebljenju domorodaËkog
stanovniπtva, mogao razviti samo jedan predatorski kapi-
talizam, kojeg mi danas umiljato zovemo neoliberalizam.
Osim toga, Ëinjenica da je Amerika izbjegla i prvi i drugi
svjetski rat na svome teritoriju, i da je Ëak od tih ratova i
profitirala, omoguÊit Êe joj status Svjetskog policajca, a
Zapadu bræi razvoj od Istoka. Dakle, πto smo htjeli reÊi:
to da se kapitalizam neujednaËeno razvijao i da je on vr-
lo postepeno, u koncentriËnim krugovima, zahvaÊao sve
veÊi i veÊi dio svijeta. PoËelo je, kao πto smo rekli, iz „cen-
tra“, iz Engleske, joπ u 15. stoljeÊu, a nastavilo se sve do
danaπnjih dana. Iz Engleske se kapitalizam u drugom
krugu proπirio na Nizozemsku, ©panjolsku i zapadnu Ev-
ropu; treÊi krug je zahvatio Ameriku, Ëetvrti istoËnu Evro-
pu i dio Azije, itd. Rusija kao ogromna zemlja, sve do de-
vedesetih godina proπlog stoljeÊa praktiËki nije bila kapi-
talistiËka zemlja; ona je do 1917. bila ustvari jedna polu-
feudalna zemlja carskog samodræavlja. Pravilo je da kapi-
talizam stvori bazu za razvoj socijalizma, no u Rusiji se,
kao i u nekim drugim bivπim socijalistiËkim zemljama, do-
godilo da je socijalizam, πto je groteskno, stvorio bazu za
sadaπnji razvoj kapitalizma. Naime, bez industrijalizacije
ne bi bilo ni kapitalizma, a tu je industrijalizaciju (zajed-
no s elektrifikacijom!) u Rusiji proveo socijalizam. Ali, ne
samo da Rusija sve donedavno nije bila kapitalistiËka
zemlja; to nije bila ni Kina, koja Ëak ni danas formalno ni-
je kapitalistiËka zemlja. O Africi da ne govorimo. Ona i
danas ima slabo razvijene proizvodne snage, a poËela se
dekolonizirati tek poslije Drugog svjetskog rata. Ogrom-
ne su razlike postojale, a postoje joπ i danas u tipu kapi-
talistiËkog razvoja izmeu Sjeverne i Juæne Amerike, itd.
To πto se kapitalizam u 15. stoljeÊu poËeo πiriti po svije-
tu samo iz jednog „centra“, a ne iz viπe geografskih
punktova, to Êe biti jedan od bitnih razloga buduÊeg ne-
ujednaËenog razvoja „centra i „periferije“ (o Ëemu piπe,
na primjer, marksist Andre Gunder Frank). Dakle, jed-
nom rijeËju: πirenje kapitalizma, i k tome joπ neujednaËe-
no, trajalo je viπe od pet stotina godina, a zavrπit Êe se
po svemu sudeÊi tek s neoliberalnom globalizacijom, ia-
ko ni sada on nije svugdje jednako razvijen, veÊ naprotiv:
razlike izmeu „centra“ i „periferije“ su sve veÊe, jer je
neujednaËeni razvoj posljedica i sine qua non kapitalistiË-
kog naËina proizvodnje. Meutim, u tom postepenom,
neujednaËenom, i za naπ prosjeËni æivotni vijek, dugotraj-
nom πirenju kapitalizma, leæi i odgovor, zaπto on veÊ ni-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 84
84
je propao. Naime, kapitalizam nije propao jer se nije pro-
πirio svugdje tamo gdje je mogao; on nije mogao propas-
ti tada kada se vjerovalo da Êe propasti (Ëak joπ za vrije-
me Marxa u 19. stoljeÊu, pa ni u vrijeme preuranjenih, ia-
ko ne i suviπnih, socijalistiËkih revolucija), sve dok nije bio
zaæivio u svojoj punini. Ni kruπka ne moæe istrunuti prije
nego πto sazrije, a kamoli kapitalizam, koji je tvri i od
najtvreg oraha. ©irenje kapitalizma moæemo usporediti
s nadiranjem vode koja ruπi pred sobom sve kineske i
berlinske zidove: voda Êe izaÊi na povrπinu zemlje, kad je
zemlja viπe ne bude mogla upijati, a naπoj se planeti
Zemlji oËito joπ uvijek nije dogodila poplava Kapitala, jer
ga joπ uvijek moæe upijati, a kad joj se to dogoditi, valjda
Êe Ëovjek izraditi jednu novu Noinu arku u koju Êe se on-
da ukrcati cijeli svijet, ako ga u meuvremenu ne popla-
vi zbog globalnog zatopljenja Sjeverni pol (sic!). Da je ka-
pitalizam kojim Ëudom opstao samo u Evropi, on bi se
veÊ odavno preobrazio u socijalizam, ili da nije propao
socijalizam u IstoËnom bloku, kapitalizam se ne bi toliko
ohrabrio i preobrazio u neoliberalizam. Proπirenje kapita-
lizma produæilo je njegovu agoniju; jednako kao πto bo-
lesnom Ëovjeku infuzija daje novu energiju. Tendencijski
pad profitne stope zaustavilo je pronalaæenje novih træiπ-
ta i jeftine radne snage, preseljenje kapitala, tj. kapitalne
investicije, imperijalistiËki i lokalni ratovi, militarizacija u
sluæbi kapitala, kolonijalizacija i neokolonijalizam i td. No,
s druge strane, propast kapitalizma odloæila je i njegova
demokratizacija, odnosno demokratizacija druπtva. Da se
kapitalizam nije na vrijeme demokratizirao, a time i hu-
manizirao, on bi veÊ odavno pod pritiskom odozdo, pro-
pao. U tome se krije i tajna propasti tzv. komunizma. Ko-
munizam je propao jer se nije na vrijeme demokratizirao,
a to je krajnje vrijeme bilo negdje πezdesetih: on je tre-
bao postati „socijalizam s ljudskim likom“, no to nije pos-
tao, veÊ je taj ljudski lik poËeo poprimati njegov ljuti pro-
tivnik - kapitalizam.
OpÊe pravo glasa omoguÊilo je lijevim partijama da
dou na vlast, i da s pozicija vlasti izvrπe odreene soci-
jalne reforme. Dræava, koja je nekoÊ bila organ vladajuÊe
klase, postala je s vremenom arbitar izmeu rada i kapi-
tala. Pod pritiskom masa i u strahu od komunizma, ona
je prihvatila niz socijalnih mjera, od kojih Êe neke postati
standard ispod kojeg se viπe neÊe moÊi. U procesu demo-
kratizacije ojaËali su i sindikati i civilno druπtvo. PoËelo se
govoriti i o ljudskim pravima, ne samo politiËkim i socijal-
nim, veÊ i o manjinskim, rodnim, seksualnim i dr. Shvati-
lo se da Ëovjek nije samo klasno odreen (kao πto je tvr-
dio vulgarni marksizam), veÊ da je on slojevito, multidi-
menzionalno biÊe. Sa slabljenjem klasne svijesti, jaËala je
ekoloπka svijest: na politiËku scenu stupile su stranke ze-
lenih, javlja se Greenpeace, razne mirovne organizacije
isl. Pluralizam, multikulturalnost, tolerancija, otvoreno
druπtvo, i ostale parole, postale su vrijednosti novog ka-
pitalizma, koji se viπe i ni ne zove kapitalizam, veÊ samo
Demokracija s veliko D. Ni kapitalisti viπe nisu kapitalisti,
veÊ poslodavci, poduzetnici, menadæeri, ili samo biznis-
meni. Proleteri pak viπe nisu proleteri, veÊ zaposlenici, ili
kao kod nas, djelatnici, od kojih se izdvajaju sluæbenici,
koji bi valjda trebali biti neπto viπe od obiËnih fiziËkih rad-
nika. Socijalna stratifikacija postala je vaænija od klasne
diferencijacije. „Afektivni rad“ je potisnuo manufakturni
rad, itd.
OtvarajuÊi proces demokratizacije, Kapitalizam je ust-
vari otvorio Pandorinu kutiju, iz koje Êe, prije ili kasnije,
(p)ogledi
izai Bauk Socijalizma. On je produbljujuÊi demokraciju
iskopao temelje za neko novo, bolje i pravednije druπtvo,
za novo druπtvo temelje, a sebi jamu u koju Êe se strova-
liti baπ kao kamen temeljac u friπki beton, i tako se zabe-
tonirati jednom za svagda. Moæda zvuËi heretiËki, ali dru-
πtvo nikada nije bilo bliæe socijalizmu, nego πto je danas,
kad se smatra da je socijalizam stvar proπlosti. Istina, so-
cijalizam proπlosti je doista stvar proπlosti, ali to ne znaËi
i da je kapitalizam sadaπnjosti stvar buduÊnosti. Jer, ako
je kapitalizam sadaπnjosti bitno drugaËiji od kapitalizma
proπlosti, zaπto onda u buduÊnosti kapitalizam ne bi mo-
gao prerasti u socijalizam (koji se, naravno, ne mora ta-
ko i zvati, kao πto se ni kapitalizam viπe ne zove kapitali-
zam). Uostalom, kapitalizam i nema nekog izbora u bu-
duÊnosti: on u buduÊnosti moæe prerasti samo u socijali-
zam ili u barbarstvo („socijalizam ili barbarstvo“, nema
treÊeg!). No s obzirom na zakon progresije u razvoju Ëov-
jeËanstva, mi ne æelimo vjerovati da bi druπtvo moglo do-
æivjeti takvu regresiju. U svakom sluËaju, ostanak na sa-
daπnjem je najmanje izgledno, jer druπtvo nije neki statiË-
ni organizam. Ono ima svoju dinamiku kao i svaki æivi or-
ganizam. E sad bi se moglo postaviti pitanje, a πto je to
uopÊe socijalizam, no ovdje nije ni mjesto ni vrijeme da
otvaramo to pitanje. O tome Êemo nekom drugom prili-
kom. Ono πto mi, meutim, ovdje æelimo konstatirati je
to da se kapitalizam od svog postanka do danas stubu-
kom promijenio. On je u svom razvoju proπao kroz neko-
liko transformacija; od tkalaËkog razboja do parnog stro-
ja, i od parnog stroja do automatizacije i nano tehnolo-
gije. Ako se joπ parni stroj i tkalaËki razboj mogu uspore-
ivati jedno s drugim, onda se sasvim sigurno suvreme-
na kompjuterska tehnologija ne moæe usporediti s njima.
To su dva razliËita svijeta koja se viπe ne poznaju. Ne pos-
toji viπe kapitalizam kakvog su poznavali Marx i Engels,
iako je njegova suπtina ostala gotovo ne promijenjena. U
svom razvoju, kapitalizam je proπao kroz nekoliko revo-
lucionarnih razdoblja, od Francuske i industrijske revolu-
cije, preko seksualne do softverske. »ak je i Oktobarska
revolucija, koliko god se to Ëinilo nevjerojatnim, dio kapi-
talistiËke povijesti, jer je kao socijalistiËka revolucija izvrπi-
la pozitivan pritisak na preobrazbu kapitalistiËkog svijeta.
Doista, teπko je usporediti kapitalizam iz 19. stoljeÊa s
danaπnjim kapitalizmom. Nekad je bilo sasvim normalno
da konjica sabljama isjeËe radnike koji bi demonstrirali na
ulici, a danas je to ipak nezamislivo. Nekad je bilo uobi-
Ëajeno da i djeca rade u nevjerojatnim uvjetima, dok je
danas to kaænjivo skoro kao pedofilija. Tko bi nekada is-
plaÊivao radnicima otpremnine ili naknade sa zavoda za
zapoπljavanje, a danas je to u razvijenom demokratskom
svijetu dio zakonodavne prakse. »ak i SAD, vodeÊa zem-
lja neoliberalnog kapitalizma, danas razmiπlja o uvoenju
javnog zdravstvenog osiguranja. Htjeli-ne htjeli, mi mora-
mo priznati revolucionarne promjene koje su se dogodi-
le unutar samog kapitalizma. Mi ih moramo i priznati i
pozdraviti, jer se time kapitalizam sve viπe pribliæava so-
cijalizmu. Od svih evropskih zemalja, socijalizmu su se
najviπe pribliæile skandinavske zemlje - zemlje gdje su so-
cijaldemokratske i socijalistiËke stranke na vlasti po 30 i
viπe godina. Ponavljamo, moæda Êe zvuËati heretiËki, ali
kapitalizam nikada nije bio bliæe socijalizmu, nego πto je
to danas u vrijeme neoliberalizma. On je danas u svakom
sluËaju bliæe socijalizmu nego πto je to bio u vrijeme tka-
laËkog razboja. (A propos zdravstvene reforme u Ameri-
ci, ne optuæuju republikanci Obamu bez ikakvog razloga
np 13 14/01/2010 18:53 Page 85
(p)ogledi
za uvoenje socijalizma; oni znaju kakve to dalekoseæne
posljedice moæe imati za buduÊi razvoj Amerike!). I baπ
zato πto kapitalizam nikada nije bio bliæe socijalizmu, baπ
zato se neoliberalizam i doæivljava reakcionarnim, jer on
kotaË historije æeli vratiti unazad. On æeli privatizirati i jav-
na dobra, a javna dobra nisu bila privatna ni u vrijeme pr-
vobitne akumulacije kapitala. Da on gleda u buduÊnost,
onda se ne bi doæivljavao reakcionarnim; reakcionarnim
se doæivljava uvijek ono πto oznaËava povratak na veÊ
vieno ili prevazieno. Tako je, na primjer, i s nacionaliz-
mom (o Ëemu Êe biti rijeËi neπto kasnije): u vrijeme gra-
anskih revolucija, nacionalizam je bio progresivna poja-
va; no danas, u vrijeme globalizacije, on je vrlo reakcio-
naran. Ali, da se mi vratimo na onu konstataciju od ma-
loprije, na konstataciju da se dræava od organa vladajuÊe
klase pretvorila u arbitra izmeu rada i kapitala. Da je to-
me tako, najbolje nam govore zahtjevi neoliberalizma.
Neoliberalizam, naime, æeli da je πto manje dræave. On bi
da dræave i nema. A zaπto? Zato πto uvia da se dræava
u sukobu rada i kapitala sve viπe stavlja na stranu rada,
da se ona socijalizira. Da nije tako, da je dræava ostala sa-
mo produæena ruka Kapitala, onda neoliberalizam ne bi
traæio njezino odumiranje. To πto danas traæi neoliberali-
zam, to je nekad davno traæio Marx, samo obrnuto: on
je traæio da dræava „odumre“ upravo kao organ vladaju-
Êe klase, a ne kao servis druπtva. On je govorio da Êe dræ-
ava u socijalizmu odumrijeti, jer Êe se rastoËiti u „asocija-
cije slobodnih proizvoaËa“ kao forme direktne demo-
kracije; ona Êe odumrijeti kad se upravljanje ljudima za-
mijeni s upravljanjem nad strojevima. E sad, ako je dræa-
va u proteklih pola stoljeÊa postajala sve socijalnijom, on-
da to znaËi da je zapoËeo proces njezinog odumiranja u
Marxovom smislu. S druge strane, ako smo rekli da dræ-
ava iz svake krize i neobuzdane slobodne konkurencije
izlazi jaËom nego πto je bila, onda ona ne moæe odumri-
jeti u neoliberalnom smislu. U svakom sluËaju, bila ona
organ ove ili one strane, dræava kao sam organ upravlja-
nja ne moæe odumrijeti, jer bi to cijelo druπtvo odvelo u
anarhiju. Nije Marx sluËajno govorio o odumiranju dræa-
ve, polemizirajuÊi tako s anarhistiËkim idejama o ukida-
nju dræave. On je znao da je ukidanje dræave, prije svega,
nemoguÊe, ali i da bi njezino ukidanje bilo Ëak i πtetno
po opÊe interese. Vlast kao takva mora postojati, jer je
svako bezvlaπÊe gore i od najgore vlasti. U stanju bezvla-
πÊa dolazi do borbe sviju protiv svih, a ta bi borba u da-
naπnje vrijeme, u vrijeme robno-novËane trgovine, kad je
proizvoda ljudskog rada viπe nego ikada, bila pogubna
za ljudski rod. Stoga bezvlaπÊe nije prirodno, veÊ upravo
neprirodno stanje. Mi smo veÊ rekli da je dræava nastala
iz straha od stalne nesigurnosti. Novovjekovnu kapitalis-
tiËku dræavu stvorila je situacija „da danas jesi, a sutra ni-
si“, situacija stalne neizvjesnosti. Kao πto Ëovjek da bi se
zaπtitio od kiπe, leda, groma ili zime, zida sebi kuÊu, ta-
ko i druπtvo da bi zaπtitilo svoje Ëlanove od meusobnog
istrjebljenja, stvara sebi dræavu. ©to je bio veÊi razvoj pro-
izvodnih snaga, to je bio sve sloæeniji naËin æivota. S dru-
ge strane, πto je bilo veÊe proπirenje træiπta, to su bili ve-
Êi socijalni antagonizmi. Iz potrebe da se rijeπi problem
organizacije sve sloæenijeg naËina æivota, te da se ublaæe
negativni efekti træiπne konkurencije, nastala je dræava.
Ona je prema miπljenju liberala trebala biti samo Ëuvar
javnog reda i mira, noÊobdija, koji Êe omoguÊiti nesme-
tano obavljanje slobodne konkurencije, ali se s vreme-
nom pretvorila i u dnevnog arbitra. Liberali i neoliberali
85
traæe πto viπe træiπta, a πto manje dræave, no oni ne shva-
Êaju da dræave moæe biti samo viπe ako je sve viπe træiπ-
ta. Dok nije bilo toliko træiπta, nije moglo biti ni toliko dræ-
ave. U antici træiπte je bilo slabo razvijeno, pa je bilo i ma-
lo dræava. Oni koji su imali svoju dræavu bili su na viπem
stupnju razvoja od onih koji je nisu imali. Tako su stari
Rimljani druge nerimske narode zvali barbarima, jer bar-
bari nisu imali dræavu. Germani, Slaveni i ostali, koji Êe
dovesti do raspada Zapadnog Rimskog carstva, æivjeli su
u tzv. vojnoj demokraciji, kao nomadi, bez dræavne orga-
nizacije. U srednjem vijeku postojale su samodostatne,
patuljaste teritorijalne jedinice, koje Êe se tek s razvojem
træiπta ujediniti u snaænu centraliziranu dræavu.
Jedan od kljuËnih razloga zaπto sadaπnja ekonomska
kriza nije imala onako katastrofalne posljedice kao Veli -
ka ekonomska kriza iz 1929., leæi upravo u tome πto je
dræava danas jaËa nego πto je bila tada, πto su mehaniz -
mi kontrole financijskog træiπta danas bolji i savrπeniji. U
proteklih pola stoljeÊa, dræava je jaËala i po vertikalnoj i
po horizontalnoj osnovi; i kao administrativno-birokrat-
ski aparat i kao vlasnik javnih dobara. Na primjer, u Ve-
likoj Britaniji je 1851. bilo samo 254.000 dræavnih sluæ-
benika, od Ëega ih je 70% radilo u vojsci. Godine 1901.
taj se broj popeo na 958.000, 1938. na 2.239.000,
1950. na 3.214.000 i tako dalje…U Velikoj Britaniji, kao
i u mnogim drugim zemljama, oko 40% BDP-a otpada
na javnu potroπnju. Joπ 1946. izdaci za socijalno osigu-
ranje, javnu pomoÊ i pomoÊ nezaposlenima u SAD-u iz-
nosili su 9,5 milijardi dolara ili 5,3% BDP-a, πto je ukup-
no viπe za 70% od isplaÊenih dividendi svih ameriËkih
korporacija u toj godini. Dræava je i veliki poslodavac i
veliki poduzetnik: ona pokreÊe javne radove, ona izgra-
uje komunalnu infrastrukturu. U njezinom su potpu-
nom ili preteænom vlasniπtvu æeljeznice, cestovni i avio
promet, poπta, πume, voda, pa Ëak i nafta. VeÊina da-
naπnjih multinacionalnih naftnih kompanija je u dræav-
nom vlasniπtvu. Rusija nikada ne bi postigla takvu ener-
getsku suverenost da GAZPROM nije u njezinom vlas-
niπtvu. Obrazovanje i znanost su nezamislivi bez dræave.
Kultura i umjetnost bi propali bez dræave. Preko mone-
tarne politike, ona odreuje glavne financijske tokove.
Preko obavjeπtajnih sluæbi, ona uhodi svoje neprijatelje.
Ona je od Hegela naovamo ozbiljenje ideje slobode (ap-
solutnog duha): rezultat borbe potlaËenih naroda za sa-
moodreenjem. U proteklih pola stoljeÊa, ne samo da
su porasle ovlasti i funkcije dræave, veÊ se poveÊao i broj
dræava u svijetu. U Ligi naroda je izmeu dva svjetska ra-
ta bilo 60 dræava, a u UN-u je danas 192 dræave. Ona je
jedan veliki zatvor za kriminalce, sudnica za prekrπitelje
zakona, ludnica za duπevne bolesnike, socijalna ustano-
va za socijalne sluËajeve, u djetinjstvu djeËji vrtiÊ, a u sta-
rosti staraËki dom. Ona je i dom za nezbrinutu djecu,
utoËiπte za beskuÊnike, spas za zlostavljane, rame za
plakanje i meta za kamenovanje. Ono πto je ponekad
Bog, to je danas i dræava: kad smo nezadovoljni psuje-
mo Boga jednako kao i dræavu. Ona je i majka i maÊe-
ha, „noÊobdija“ i kabadahija. Kad nam pozli, zovemo
Hitnu pomoÊ, koja je joπ uvijek javna sluæba. Kad izbije
poæar, zovemo vatrogasce, koji su joπ uvijek dræavna
sluæba. Studenti u Hrvatskoj ne traæe besplatno obrazo-
vanje od TodoriÊa ili Keruma, veÊ od dræave. Od dræave
kod nas pomoÊ Ëak traæe i radnici firmi koje su u stra-
nom vlasniπtvu, πto samo govori o tome da je socijali-
zam ipak ostavio nekog traga u svijesti ljudi.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 86

86 (p)ogledi

Menadæerska revolucija

No, da se mi vratimo tamo gdje smo govorili o promje-

nama koje su se dogodile unutar samog kapitalizma.
Naime, s razvojem træiπnih odnosa nije doπlo samo do so-
cijalizacije dræave, veÊ i do podruπtvljavanja proizvodnje.
Uostalom, mi smo veÊ ukazali na suprotnost koja posto-
ji u kapitalizmu izmeu druπtvene proizvodnje i privatnog
prisvajanja, i sada se neÊemo ponovno vraÊati na to, ali
Êemo u tom kontekstu spomenuti joπ jednu vaænu pro-
mjenu koja se dogodila u razvoju samog kapitala. Nai-
me, s podruπtvljavanjem proizvodnje doπlo je do razdva-
janja vlasniπtva od upravljanja, odnosno do svojevrsne
depersonalizacije kapitala. To je znaËajna promjena koja
Êe imati dalekoseæne posljedice za buduÊnost kapitaliz-
ma. Ali, recimo prvo kako je i zaπto do toga doπlo. Jed-
nim smo dijelom veÊ odgovorili na to pitanje. Do razdva-
janja vlasniπtva od upravljanja doπlo je zbog podruπtvlja-
vanja proizvodnje, do koje je pak doπlo zbog specijaliza-
cije proizvodnje ili potrebe da u proizvodnji sve sloæenijih
poduzeÊima. To je ukidanje kapitala kao privatnog vlas-
proizvoda rada sudjeluje sve viπe ljudi. No nije to jedini
niπtva u okviru granica samog kapitalistiËkog naËina pro-
razlog. Podruπtvljavanje u eri liberalizacije træiπnih odno-
izvodnje“ (podc. F. E.). Dakle, drugim rijeËima, dioniËar-
sa odvija se paralelno s koncentracijom kapitala, koju
stvo kao takvo dovodi do ukidanja privatnog vlasniπtva u
opet prati centralizacija dræave. Træiπte je proizvelo veliki
granicama samog kapitalizma. To naravno ne znaËi da
broj malih proizvoaËa, sitnih kapitalista, od kojih veliki
Êe dioniËarstvo ukinuti sam kapitalizam kao takav, ali
broj nije mogao opstati samostalno u træiπnoj utakmici.
moæe doprinijeti njegovoj pozitivnoj transformaciji. Uos-
Træiπte je, dakako, proizvelo i veliki broj najamnih radni-
talom, da se ta transformacija veÊ dogodila, govori nam
ka, proletera, koji se nisu mogli samostalno izboriti za
i to da se dioniËarstvo u 20. stoljeÊu proπirilo s kapitala
svoja prava. I do Ëega onda dolazi? I jedni i drugi znaju
na rad, uvoenjem tzv. radniËkog dioniËarstva, πto znaËi
da Êe biti jaËi ako su zajedno, i stoga se stvaraju dva fron-
da vlasnici ili dioniËari viπe ne moraju biti samo kapitalis-
ta: na jednoj strani se individualni kapitalisti, da bi opsta-
ti po definiciji, veÊ da to mogu biti i radnici. U konaËnici,
li na træiπtu, ujedinjuju u dioniËka druπtva, dok se na dru-
radniËko dioniËarstvo moæe dovesti do samoupravljanja.
goj strani radnici, da bi ostvarila svoja prava, organizira-
No, zanimljivo je da se u Jugoslaviji krajem osamdesetih
ju u sindikate. Prva dioniËka druπtva pojavila su se veÊ u
razmiπljalo o obrnutoj transformaciji, o transformaciji iz
17. stoljeÊu, u Nizozemskoj i Engleskoj, ali Êe se ona po-
samoupravljanja u dioniËarstvo, o Ëemu se nije sluËajno
sebno razviti tek u 19. stoljeÊu, s liberalizacijom træiπnih
razmiπljalo, jer se oËito vidjelo da postoji neka veza izme-
odnosa. ©to karakterizira dioniËka druπtva? Prije svega,
u samoupravnog druπtvenog vlasniπtva i dioniËarskog
podruπtvljenost kapitala, a onda i njegova depersonaliza-
druπtva. Naime, druπtveno vlasniπtvo je vlasniπtvo bez ti-
cija. DioniËko druπtvo je udruæenje kapitala - kapitala ko-
tulara, odnosno, vlasnik je druπtvo, dok je u dioniËkom
ji se dijeli na viπe vlasniËkih udjela. U dioniËkom druπtvu
druπtvu titular svaki dioniËar. Mislilo se valjda da je najla-
ne postoji samo jedan vlasnik (tzv. sredstava za proizvod-
kπe privatizaciju izvrπiti tako da se samoupravljaËe pret-
nju), veÊ viπe vlasnika (5, 10, 100…), tzv. dioniËara. Dio-
voriti u dioniËare. No to se uglavnom nije dogodilo, jer se
nica je izraz tog vlasniËkog udjela, dio kapitala, ili vrijed-
u tom sluËaju ne bi mogla izvrπiti pljaËka, a cilj privatiza-
nosni papir koji glasi na odreeni postotak vrijednosti.
cije je bio opljaËkati, a ne ojaËati, druπtveno vlasniπtvo.
Dakle, ne samo da kapital sam po sebi ima druπtveni ka-
Ipak, da ne bi bilo zabune, i samo dioniËarstvo postavlja
rakter, jer u njegovom stvaranju sudjeluje radna snaga
granice do kojih se kapitalizam moæe transformirati u so-
(kroz druπtvenu podjelu rada), i jer je roba kao takva na-
cijalizam, a da ipak ne postane socijalizam. Jer, da su
mijenjena drugome, odnosno druπtvu, veÊ on poprima
stvari tako jednostavne, onda bi se veÊ dioniËarstvo tran-
druπtveni karakter i u svoj vlasniËkoj strukturi, a πto je ko-
sformiralo u samoupravni socijalizam, ali stvari nisu tako
rak do ukidanja suprotnosti izmeu druπtvene proizvod-
jednostavne. U okvirima samog dioniËkog poslovanja
nje i privatnog prisvajanja, te samim time i kapitalistiËkog
postoje odreene stvari koje to onemoguÊuju, a o kojim
naËina proizvodnje, koji se i zasniva na stjecanju profita
mi ovdje ne moæemo govoriti. Ono πto mi, meutim, ov-
s naslova privatnog vlasniπtva. U dioniËkom druπtvu se i
dje æelimo reÊi je to da podruπtvljavanje kapitala prati
profit podruπtvljava, tako πto se on sada u vidu dividen-
njegova depersonalizacija u vidu odvajanja vlasniπtva od
di dijeli prema postotku vlasniËkog udjela na njegove Ëla-
upravljanja. U tom smislu je i kljuËna razlika izmeu (sa-
nove. A kakve to moæe imati posljedice za buduÊnost ka-
mo)upravljanja i dioniËkog kapitalizma (i uopÊe suvreme-
pitalizma, predvidio je veÊ i Marx: „Kapital, koji po sebi
nog kapitalizma). Samoupravljanje podrazumijeva uprav-
poËiva na druπtvenom naËinu proizvodnje i pretpostavlja
ljanje samih aktera druπtvene proizvodnje, dok je u kapi-
druπtvenu koncentraciju sredstava za proizvodnju i rad-
talizmu to upravljanje (uz donoπenje odluka) rezervirano
nih snaga, dobiva ovdje direktni oblik druπtvenog kapita-
za ljude koji su toboæe samo za to osposobljeni, a rijeË je
la (kapitala direktno udruæenih individua) u suprotnosti
o tzv. menadæerima. Samoupravljanje poËiva na direkt-
prema privatnom kapitalu, i njegova poduzeÊa istupaju
noj demokraciji, a menadæerstvo formalno na posrednoj
kao druπtvena poduzeÊa u suprotnosti prema privatnim
np 13 14/01/2010 18:53 Page 87
(p)ogledi
demokraciji, iako je ono u osnovi negacija same demo-
kracija kao takve, a uz to afirmacija tehnokracije. O Ëe-
mu se radi? Radi se o Ëinjenici da je ubrzani razvoj teh-
nologije s uskom specijalizacijom proizvodnje izbacio na
povrπinu jedan sloj ljudi koji je na osnovu svojih tehniËkih
i administrativnih znanja preuzeo upravljaËke funkcije u
kompanijama. Naime, specijalizacija je dovela do toga da
se, izmeu svih ostalih profesija, i upravljanje pretvorilo u
profesiju. Primjera radi, netko moæe biti dobar inæenjer
strojarstva, ali ne mora biti dobar direktor brodogradiliπ-
ta u kojem radi. Stoga radnici ne trebaju upravljati, kad
to ne znaju. ©to da se s time zamaraju, kad postoje ljudi
koji su za to specijalizirani. To je, meutim, jedna vrlo
opasna ideja koja podriva same temelje demokracije. Jer,
po tome bi se onda moglo postaviti pitanje, πto Êe nam
uopÊe demokratski izbori, stranke, parlament i ostalo,
kad postoje za svaki vladin resor eksperti koji bi mogli
vladati umjesto politiËara. Uostalom, menadæerstvo je i
dobilo svoj konkretni odraz u politiËkoj nadgradnji: poli-
tika je postala profesija (naravno, vrlo unosna kao i me-
nadæerstvo) s kojom se bavi samo odre-
eni sloj ljudi, kvazi elita koja se nerijetko
desetljeÊima rotira u krug. Ono πto su
menadæeri u poduzeÊima, to su politiËari
u strankama, koje, by the way, i nisu niπ-
ta drugo, do politiËka poduzeÊa. Otueni
od svoje izborne baze, operirani od bilo
kakve ideologije, besprijekorno odjeveni
u skupa odjela, sa skupim satovima ispod
rukava, moderno podπiπani s gelom na
kosi, oratori prazne retorike, kalkulanti,
πpekulanti, zgodni, elegantni, danaπnji
mladi politiËari sve viπe liËe na burzovne
meπetare, nego na predstavnike naroda.
Nema sumnje da se kapitalizmu dogo-
dila tzv. menadæerska revolucija. U svo-
joj Ëuvenoj knjizi Managerial Revolution,
James Burnham, prvo trockist, a potom
radikalni desniËar (zanimljiva je ta preo-
brazba ljudi iz jedne u drugu krajnjost!), tvrdio je joπ
1941. da Êe upravljanje u najπirem smislu s vlasnika ka-
pitala preÊi na menadæere. On je iπao toliko daleko da
je govorio da Êe menadæeri na kraju potisnuti ne samo
kapitaliste, veÊ i politiËare, te da Êe tako postati „nova
klasa“, koja Êe zavladati dræavom. Oni Êe to postati jer
posjeduju znanja koja postaju kapital. MoÊ neÊe imati
viπe samo oni koji su vlasnici kapitala, veÊ oni koji zna-
ju, jer znanje je moÊ, a ne viπe vlasniπtvo kao takvo. Po-
zicija moÊi omoguÊit Êe menadæerima da odluËuju o
raspodjeli dohotka. Stoga Êe oni kao i svaka dosadaπnja
klasa koja se naπla u sliËnoj poziciji uzimati sve viπe za
sebe…
Istina, menadæeri su postali vrlo moÊni i oni doista
uzimaju sve viπe za sebe, ali Burnham grijeπi kada kaæe
da Êe se oni pretvoriti u novu klasu, koja Êe potisnuti
dosadaπnju kapitalistiËku klasu. Menadæeri nisu postali
nova ili posebna klasa, oni su ostali dio vladajuÊe kapi-
talistiËke klase. Burnhamove ideje o menadæerskoj no-
voj klasi neodoljivo podsjeÊaju na –ilasove ideje o biro-
kratskoj „novoj klasi“ u socijalizmu. Birokratska klasa re-
grutira se iz partijske nomenklature po kriterijima „poli-
tiËko-moralne podobnosti“, a menadæerska klasa iz
struke po kriterijima izvrsnosti. Birokratska nova klasa
preuzima vlast od kapitalista „u ime naroda“, dok me-
87
nadæerska nova klasa vlada bez naroda („demokracija
bez naroda“, pojam francuskog politologa Mauricea
Duvergea) u ime kapitalista. No, ono πto im je zajedniË-
ko je to da su i jedna i druga klasa rezultat nedostatka
stvarne demokracije u druπtvu. I jedna i druga klasa
ustvari æele likvidirati demokraciju. Stoga ne Ëudi πto je
Burnham postao simpatizer faπistiËkih ideja, dok je
–ilas zbog svoje kritike socijalistiËkog birokratizma zavr-
πio iza reπetaka.
Ipak, bez obzira πto se menadæeri nisu konstituirali u
novu klasu, ostaje Ëinjenica da je u kapitalizmu doπlo do
znaËajne disperzije moÊi izmeu vlasnika kapitala i mena-
dæera. „U posljednja tri desetljeÊa sve se viπe gomilaju
dokazi da u modernim krupnim korporacijama moÊ pre-
lazi s vlasnika na menadæera“, kaæe J. K. Galbraith u No-
voj industrijskoj dræavi, te nastavlja: „Kao πto smo veÊ za-
biljeæili, moÊ dioniËara doima se kao neπto πto sve viπe
slabi. Samo mali dio ukupne vrijednosti dionica pojavlju-
je se na skupπtini dioniËara, tim ceremonijama u kojima
se banalnost takmiËi s irelevantnoπÊu. Sav ostali dio dio-
nica zastupaju, kao njegovi zastupnici, di-
rektori koje je izabrala ili postavila upra-
va. Iako je u normalnim prilikama njihov
udio u vlasniπtvu neznatan, oni dræe Ëvrs-
to u svojim rukama vlast nad poduze-
Êem.“ Istina je πto Galbraith duhovito pri-
mjeÊuje da skupπtine dioniËara nisu niπta
drugo do „ceremonije u kojima se banal-
nost takmiËi s irelevantnoπÊu“. One su tu
da bi zadovoljile demokratsku formu.
Svako je dioniËko druπtvo danas jedna ka-
pitalistiËka dræava u malom. U svakom je
dioniËkom druπtvu izvrπena trodioba vlas-
ti kao u svakoj kapitalistiËkoj dræavi. Skup-
πtina dioniËara je kao dræavni parlament,
Uprava je izvrπna vlast ili vlada, a Nadzor-
ni odbor pravosue. Skupπtina koju Ëine
dioniËari sastaje se jedanput godiπnje i
gotovo da o niËemu ne odluËuje. O sve-
mu odluËuje Uprava koju Ëine veÊinski vlasnici i menadæe-
ri, s tim da menadæeri uopÊe ne moraju biti vlasnici, ali
kao opunomoÊenici predstavljaju vlasnike, najËeπÊe male
i srednje dioniËare.
No tu sada dolazi do izraæaja joπ jedan apsurd suvre-
menog kapitalistiËkog druπtva, apsurd koji se sastoji u to-
me da zaposlenici neke korporacije ne moraju biti njezi-
ni suvlasnici ili dioniËari, kao ni upravljaËi, a da oni koji ni-
su njezini zaposlenici mogu biti njezini suvlasnici, pa Ëak
i vlasnici koji odluËuju sami ili preko svojih opunomoÊeni-
ka o njezinoj sudbini, te time i o sudbini njezinih zapos-
lenika. Primjera radi, netko moæe imati dionice INA-e ili
HT-a, a da nikada nije preπao ni prag tih poduzeÊa, dok
s druge strane, njihovi zaposlenici koji su tamo dnevno
po osam ili viπe sati, ne moraju imati nikakvih prava. To
znaËi da se pojedini kapital, kapital pojedinog poduzeÊa,
nije samo depersonalizirao, veÊ da se on i deteritorijalizi-
rao, u tom smislu da se rasprπio πirom zemlje, pa Ëak i iz-
van granica nacionalnih dræava. Postoje poduzeÊa Ëiji
vlasnici æive na razliËitim stranama svijeta, koji su doslov-
no neuhvatljivi, ali i poduzeÊa za koje se ni ne zna tko su
im vlasnici, osim πto se sasvim pouzdano zna da to nisu
oni koji u njima rade.
(u sljedeÊem broju o ulozi træiπta u nastanku nacije,
o merkantilizmu, Keynesu i dr.)
np 13 14/01/2010 18:53 Page 88
88
O istini, revoluciji
i slobodi
Jasna Tkalec
storijska neminovnost ista je mistika kao πto je uËenje
I Crkve o predodreenosti, takva ista tlaËilaËka besmis-
lica kao πto je i narodno verovanje u sudbinu. Mate-
rijalizam je - bankrotstvo razuma, koji ne moæe da
obuhvati svu raznovrsnost æivotnih pojava i na nakazan
naËin ih sve svodi na jedan, najprostiji uzrok. Priroda ne
zna za uproπÊavanje i ona mu se protivi; njen je zakon
razvitka od prostog ka sloæenom i joπ sloæenijem. Naπa
potreba da uproπÊavamo je naπa deËja bolest; ona do-
kazuje samo to da je razum zasada joπ nemoÊan, da ne
moæe uskladiti sav zbir, sav haos pojava.”1
Te je rijeËi Maksim Gorki 1923. godine, kad je æivio
u Berlinu, piπuÊi o svom æivotu i “πkolovanju”, stavio u
usta A. F. Trojickog, koji je u Rusiji studirao bogoslovi-
ju, da bi kasnije zavrπio kao lijeËnik u Francuskoj, u Or-
leanu. Danas je takvo miπljenje uvelike u modi, jer je
malo onih koji “poslije potopa” uspijevaju uskladiti i
shvatiti “sav zbir, sav kaos pojava”.
A jedan drugi daroviti Ëovjek, kemiËar po struci, ko-
ji je ljubav prema nauci platio æivotom, Nikolaj Zaharo -
viË Vasiljev, kazao je Gorkom: ”…Uverenja prosveÊe-
nih ljudi isto su tako konzervativna kao i uobiËajeni na-
Ëin miπljenja nepismene, sujeverne narodne mase. To
je jeretiËka misao, ali u njoj se krije æalosna istina…”2.
Meutim taj kaos pojava naslutili su mnogi veÊ da-
leko ranije nego πto je uzeo ovoliko maha, Ëak dale-
ko ranije nego πto se sruπio Berlinski zid i ranije no πto
je “miπljenje revolucije” postalo nemoguÊe, ne samo
zato πto je zabranjeno, veÊ πto je “izaπlo iz mode” i
naizgled nikog viπe ne uzbuuje niti zanima.
Zaπto je ubijen Pier Paolo Pasolini?
Jedan koji je o tome prvi pisao, zapanjujuÊi talijan-
sku javnost, i kanio tu temu razraditi u romanu “Petro-
lio” (“Nafta”) - silom prilika nedovrπenom - bio je Pier
Paolo Pasolini. Od romana, koji je dijelom i socioloπki
esej, ostalo je u Ëasu kad je umoren u kasnu jesen
1975. napisano 600 stranica (a trebalo ih je biti
2000), a i one, iako se vidi da su neizredigirana i neu-
reene, jasno svjedoËe o vizionarskim i profetskim
predvianjima njihovog autora. Za faπizam P.P. Pasoli-
ni je kazao: “Radilo se o grupi delinkvenata, koja se
(p)ogledi
Pier Paolo Pasolini
dokopala vlasti i zadræala je nasiljem. Ona s narodom
Italije nije imala mnogo veze, iako mu se silom namet-
nula i natjerala ga da slijedi njene politiËke ambicije,
interese i ciljeve. Faπizam je uzrokovao mnoge trage-
dije, ali je postojao lijek protiv njega u borbi, u otpo-
ru, u antifaπizmu. I ovaj je na kraju iznio pobjedu. Po-
troπaËkom (kapitalistiËkom) druπtvu nema lijeka, jer
ono onemoguÊava i ubija bilo koji vid osporavanja,
postavπi univerzalni model ponaπanja i æivota svih dru-
πtvenih klasa. Zato je takvo druπtvo najgori faπizam.”
Nakon toga bio je ubijen. Neki, kao spisateljica Fern-
anda Piovano, tvrde zbog takvih misli i napisa. Drugi
misle zbog filma Salò. Meutim ni to brutalno uboj-
stvo, ni sve ono πto je kazao i napisao, nisu mogli niπ-
ta uËiniti da istina, iako je ona razumljiva, dopre do
masa. Pasolini je jednostavno ustvrdio, kako se na
ovom stupnju razvoja zreli kapitalizam odlikuje ne sa-
mo ogromnom proizvodnjom roba, veÊ i ljudi. Tako
da: ”…novi naËin proizvodnje, nije samo proizvodnja
dobara, veÊ proizvodnja i samog ËovjeËanstva - kako
nas uËi osnovni zakon politiËke ekonomije3”. I to - na-
ravno - ËovjeËanstva u kojem su vrijednosti obrnute i
zbog tog obrtanja na glavu vrijednosti svaka opozicija
postaje nemoguÊa. Radi se o antropoloπkoj promjeni.
Pasolini je tvrdio: “Ja sam za progres, nisam za raz-
vitak!” Ta paradoksalna misao danas je jasnija nego
onda kad je bila izreËena. Jer je razvitak tehnologije i
uæasno uveÊanje industrijske proizvodnje doslovno
ugrozilo ljudski æivot uniπtenjem i zagaenjem priro-
de, a razvitak liberalizma i “liberalne demokracije” u
zemljma “TreÊeg svijeta” doveo je do krvavih ratova i
nakaznih druπtvenih tvorevina, koje su ustvari karika-
tura demokracije i kojima vladaju hobotniËki kraci ma-
fije, politiËke moÊi i novih bogataπa spletenih i sraπÊe-
nih u gordijski Ëvor s novom “demokratskom” vlaπÊu.
Iako je na planeti ogroman broj gladnih - danas se ra-
Ëuna veÊ jedna milijarda - a preko sto miliona djece ni-
kada neÊe vidjeti nikakve πkole i bit Êe upotrebljeno
kao najjeftinija radna snaga veÊ u najranijoj mladosti -
ni u razvijenim industrijskim zemljama stvari ne stoje
sjajno. Usmjereno i specijalizirano obrazovanje stvara
intelektualne invalide, a stalan udar na samostalno
miπljenje (i saËuvaj boæe djelovanje!) donosi kao plod
np 13 14/01/2010 18:53 Page 89
(p)ogledi
mase istomiπljenika (ili jednako ne-misleÊih) kako me-
u posjednicima materijalnih dobara i sredstava za
proizvodnju tako i meu onima koji ne posjeduju niπ-
ta “osim vlastitog rada”, kojeg je uostalom sve teæe
prodati…
Demokracija i bombe
I tako i dalje πirom svijeta “robovi ljube svoje lance”
ostajuÊi pokorni i glasajuÊi za desnicu u Evropi ili hrle
iz bijede, neimaπtine i ratova nerazvijenih zenmalja i
kontinenata u EU ili SAD, gdje Êe, nakon mnogo po-
niæenja, ako uspiju dobiti dokumente i ako preæive put
na kojem najËeπÊe riskiraju æivot, biti izrabljivani pre-
ma svim zakonima træiπta, upotrebljavani za poslove
koje Evropljani i Amerikanci viπe ne æele raditi (æene
mahom kao sluæavke, a muπkarci na najteæim i najri-
ziËnijim poslovima u graevinarstvu), da bi ih se uz to
cijelo vrijeme joπ i vrijealo, najgore sumnjiËilo (ukoli-
ko su muslimani) i uopÊe uzevπi preziralo…Istovreme-
no EU na sva usta trubi o integraciji, o pravima Ëovje-
ka i graanina i proπirenju sloboda, o kojima se brine
jedna mastodontska administracija, koja, u konkret-
nim sluËajevima, vrlo malo moæe uËiniti za bilo koga…
Nije to nikakvo iznenaenje za one koji su “znali”
πta je kapitalizam. No oni kojima su silom bile namet-
nute blagodati jednakosti, ravnopravnosti i slobode u
zemljama IstoËnog bloka, buduÊi da je veliki historijski
eksperiment doæivio debakl, nisu vjerovali da je suπti-
na tog ogromnog mehanizma pohlepe i bezobzirnos-
ti - druπtvena laæ i njome kamuflirana prisila. Danas se
ta suπtina otkrila u svoj svojoj “goloj brutalnosti” bez
pogovora svima onima koji su ostali bez plaÊa i bez
penzija, koliko i mladim generacijama, kojima je us-
kraÊena sigurna buduÊnost, a dobitak radnog mjesta
predstavlja jednaku sreÊu kao i zgoditak na lutriji. Ista
se “brutalna istina” otkrila i zemljama i narodima, ko-
je su bombardirali i donijeli im rat, patnju i pogibiju,
kako bi im (viπe ne na bajonetama vojnika, veÊ na bor-
benim kolima ili iz aviona) bacili u krilo rajsku supstan-
cu demokracije zapadnog tipa, viπestranaËkih izbora i
slobodnog træiπta, mada neki od naroda, koji su ova-
ko “usreÊeni”, nisu uopÊe pokazivali znakove, da tako
neπto æele. O takvim æeljama govorili su svjetski medi-
ji i najsluπanije TV stanice, pa je to uzeto zdravo za go-
tovo, makar se te zemlje pretvorile u neopisive klani-
ce, a njihovo stanovniπtvo unesreÊeno i unazaeno za
viπe generacija.
I to sve naoËigled cijelog svijeta i TV kamera!
Vaπar rugobe
VeÊ je krajem πezdesetih godina talijanski knjiæevnik
Gofredo Parise pisao: “Ovi su zlikovci uniπtili Italiju. Li-
jepa zemlja pretvorena je u emporij odvratnih prËuga-
rija, koje su u najveÊem broju sluËajeva ruæne i ne
sluæe niËemu!” Danas je u takav emporij pretvorena
cijela Evropa, a uskoro Êe biti i cijeli svijet. ©to Êe do-
tle zagaenje okoline, ozonske rupe i promjena klima
uzrokovati joπ veÊi broj ljudskih tragedija no dosada,
one koji na takvom “razvitku” zarauju ogroman no-
89
vac malo zanima. Gradovi od stakla i Ëelika i automo-
bilske piste podignute u pustinji, luksuzni hoteli, koji
strËe iz mora ili se nalaze ispod njegove povrπine, sa-
mo su neki od bizarnosti “razvitka” svijeta, u kojem
svaki dan nekoliko desetina hiljada djece umre od iz-
ljeËivih bolesti kao malarije ili TBC, uzrokovanih bije-
dom, nedostatkom vode i glau!
Uostalom, da je tome tako dosta je proπetati
se Zagrebom i vidjeti neke od “dometa” nove arhite-
kure kao i ukuse novih gospodara novog druπtva (jer
arhitektura je i druπtvena disciplina, koja prati zahtje-
ve novog doba) - tako su tradicionalno poznate kafa-
ne ureene po ukusu junkinje kazaliπnog komada “Za-
nat gospoe Worm” ili joπ jasnije reËeno barunice
Glembay, a i to je joπ mila majka prema nekim od lo-
kala u novim sanduËarama izgraenim u centru gra-
da, koje doslovno predstavljaju zapanjujuÊu mjeπavinu
luksuznog sastajaliπta za seksualne perverzije i barok-
ne mrtvaËnice. Ali o ukusima se ne diskutira…Jer, ka-
ko je kazao Pasolini: “Destrukcija je dominantni znak
nove moÊi”.4 Ili, kako joπ podrobnije objaπnjava: ”Pazi,
najneumoljivija karakteristika prve velike revolucije
“na desnici” je destruktivnost - razaranje: njen je prvi
neosporan zahtjev da sa scene sasvim i bez ostatka iz-
baci “moralni” univerzum, koji je onemoguÊuje u πire-
nju.”.5 I evo kako ona nastupa:...”Na neki se naËin sva-
ko mora adaptirati na ono πto se zove nova stvarnost.
Tu je stvarnost lako prepoznati, jer je njeno nasilje
ono πto smrtonosnom vitalnoπÊu odnosi prevagu nad
svim: uz gubitak starih vrijednosti (ma kako se o njima
sudilo); uz totalno i totalizirajuÊe uklapanje u buræoas-
ki sistem, uz ispravljanje prihvatanja potroπnje preko
ostentativne i uveliko prenaglaπene anksioznosti za
navodnom demokratiËnoπÊu; uz ispravljanje prihvata-
nja najdegradiranijeg i gotovo delirantnog konformiz-
ma preko alibija ostentativne i uveliko prenaglaπene
tolerancije.”6
Evo: mehanizam je objaπnjen i razotkrivena je nje-
gova suπtina. Obazrite se oko sebe. Pasolinijeva je
analiza od prije gotovo Ëerdeset godina zapanjujuÊe
ispravna. Rezultat je takvog druπtvenog kretanja po
Pasoliniju ne samo nepostojanje bilo kakve alternati-
ve, veÊ i nemoguÊnost postojanja bitno drugaËijeg.
Teoretski demokratske slobode postoje, razmiπljanje i
miπljenje nemoguÊe je zabraniti, ali perverznim meha-
nizmom koji je gore opisan, ono je pretvoreno u Guli-
vera kojeg su Liliputanci svezali i sputali s hiljadu ne-
raskidivih veza, tako da se on ne moæe ni pomaknuti.
Globalizacija i fanatizam
Kad je i posljednja neuspjela ili u nedovoljnoj mjeri
uspjela revolucija dvadesetog stoljeÊa izgubila sve svo-
je oslonce te pored materijalnog doæivjela i idejni de-
bakl, kad se o komunistima poËelo govoriti kao o “za-
toËenicima i robovima neostvarivih ideja, koje su se
kao sistem pokazale neefikasnim i nasilniËkim” nastu-
pilo je doba “riËuÊeg”7 turbo-kapitalizma, Ëiji je rezul-
tat svijet u kojem æivimo. Nezustavljivi “pohod na Is-
tok” kapitala, njegovo gramæljivo bacanje - i po cijenu
ratova i krvoproliÊa - na nova træiπta, nije ga moglo iz-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 90
90
lijeËiti od bolesti od kojih vjeËno pati i koje Êe ga (moæ-
da) jednog dana doÊi glave. Nezajaæljivost i po cijenu
bezoËne nepraviËnosti prema pojedincima, skupina-
ma (klasama) pa i cijelim narodima ili geografskim
prostorima nekih religijskih pripadnosti, njihovo pre-
plavljivanje proizvodima “zapadne civilizacije” i prem-
jeπtanje industrijske proizvodnje sa zapada na Jug i Is-
tok planete nikome nije donijelo sreÊe. ©taviπe, uËini-
lo je mnogo πtete, jer su drevna tribalna druπtva azij-
skog i afriËkog kontinenta na brutalno nametanje suv-
remenog zapadnog “vienja svijeta” reagirala regresi-
jom u mrak vjerskog fanatizma praÊen opasnom pro-
valom samoubilaËkog i ubistvenog ludila oËajnika stje-
ranih uza zid.
Hvaljena i slavljena “globalizacija” na kraju krajeva
nije umanjila broj gladnih, ni nesretnih ni nedavno
unesreÊenih, i πto je glavno, nije dovela do izbjega-
vanja ili prenebegavanja vrlo jake ekonomske i finan-
cijske krize zapadnog modela kapitalizma, iako nas
sredstva masovnog informiranja jedan dan uvjerava-
ju kako je kriza proπla, da bi veÊ sutradan tvrdila su-
protno.
U tom kaosu i pometnji teπko je naÊi put do istine,
naroËito zato πto je prostor kulture, a naroËito kultu-
re ljevice, ne samo suæen, nego upravo izmaknut is-
pod nogu. U tom potezanju Êilima lijeve kulture, ona
je izgubila ravnoteæu i naπla se na zemlji, a od neoËe-
kivanog pada i propadanja joπ joj se uvijek vrti u gla-
vi…Kamo krenuti, kamo se okrenuti?
Novo i staro
“Starim, prokuπanim vrijednostima” odgovara Pier
Luigi Bersani, novi predsjednik DS - Demokratske
stranke Italije, inaËe dugogogodiπnji predsjednik najli-
jevijeg talijanskog sindikata CGIL. A koje su to stare
vrijednosti? Na to Êe najbolje odgovoriti knjiga Gore
Vidala o caru Julianu, zvanom Apostata, koji je, pos-
tavπi carem nakon imperatora Kostanca, ponovo uveo
demokratska vjerovanja kulture helenizma i antiËko
demokratsko mnogoboπtvo i nastojao rasprostranjiva-
ti grËku filozofiju i ljubav prema njoj, uprkos nasilnom
i Ëesto krvavom nametanju krπÊanstva svijetu i kulturi
helenizma odmah nakon Konstatinovog edikta. Od-
nosno nakon πto je pod carem Konstantinom sluæbe-
na religija Rimskog carstva postala krπÊanstvo.
Vrlo je teπko vratiti se na staro, kad se novo
predstavlja kao razvijenije, savrπenije, bolje, napredni-
je, istinitije. ©taviπe kad se predstavlja za jedinu istinu,
koja poriËe sve druge. A da li je uvijek baπ tako? Mla-
di ostraπÊeno idu za novim, njima se svia sve πto je
odjeveno u novo ruho i oni lako i oduπevljeno prihva-
Êaju nove istine. Kako mladi nemaju mnogo iskustva
nemaju ni razloga da posumnjaju u njih. No, primjeÊu-
je Julijan (koji je trebalo da postane biskup, no poπto
mu je car Kostanco - ne bez razloga - ubio brata Gala
350. godine naπe ere, ostaje na æivotu kao jedini nas-
ljednik Konsantinovog roda): “Samo neko neobrazo-
van moæe povjerovati da jedan æidovski revolucionar
moæe da bude poistovjeÊen s Bogom!”. Tako govori
Julijan odnosno Gore Vidal na Julijanova usta8.I zaπto
(p)ogledi
je Bog uzet iz jednog od tolikih naroda podreenih
rimskom imperiju?
U treÊem i Ëetvrtom stoljeÊu ogromno carstvo ne-
kad svemoÊnog Rima nije se moglo oËuvati drukËije
nego onim Ëime je bilo i steËeno: nasiljem, vojnom si-
lom i silom represije sudskih organa. A obespravljene
mase i narodi toga carstva uglavnom su bili vrlo neo-
brazovani. I vapili za priËom o iskupljenju. S druge
strane mit o Bogu koji je jedno, sveprisutno i svepos-
tojeÊe, iπao je na ruku centraliziranom carstvu i apso-
lutnoj vlasti careva: jedan car, jedan Bog i jedna (legal-
na) vjera u druπtvu. To uvelike olakπava odræavanje re-
da u golemom imperiju, kojim je, uprkos Dioklecijano-
voj podjeli, bilo vrlo teπko vladati.
Taj je mit o jednom Bogu, Ëija su otajstva ili tajni sa-
kramenti9 - kako tvrdi Gore Vidal - preuzeti iz vrlo sta-
rog perzijskog kulta boga Mitre10, pobijedio kad je u
antiËkom svijetu propala demokracija, postala nemo-
guÊa republika (zbog golemosti carstva), a jedan car -
jedna centralna vlast - zahtijevala je jednog Boga i kao
apsolutnu pokornost caru - vjeru u Boga. Sve ostalo
prijetilo je opstanku kako golemog carstva tako i apso-
lutne vlasti njegovih vladara. Helenizam, koji je veÊ je-
dan od pomalo izvitoperenih proizvoda izvorne grËke
kulture, filozofije i umjetnosti, nastojao je saËuvati sta-
re istine, raspolagao je starom ljepotom (u arhitekton-
skim i skulpturalnim oblicima), starom grËkom mudro-
πÊu - filozofijom i “starim” smislom i potrebom za raz-
miπljanjem. Sve je to moralo biti zamijenjeno dogmom
o jedinoj ispravnoj vjeri, jer se jedino tako apsolutna
vlast careva mogla odræati. I dogma je nametana og-
njem i maËem, kako je u romanu o Julijanu prikazao
Gore Vidal. I najmanja sumnja mogla je dovesti na stra-
tiπte. A Barbari koji su doπli pod tadaπnji rimski imperij
kulturno su podlegli - πto i nije bila neka naroËita πte-
ta, buduÊi da je njihova kultura bila daleko niæa od grË-
ke ili rimske. No isto se ne moæe tvrditi za veliku kultu-
ru antike, koju je odræavao na æivotu helenizam. Veliki
Homerov ep, divne graevine Atene i skulpture bogo-
va, poluboæanstava i ljudi, sve je to prezreno i dobrim
dijelom uniπteno, zatrpano i zaboravljeno sve do Rene-
sanse, kako bi se spasio jedan poredak, onaj imperijal-
ni, koji je, i ovako i onako, s prodorom Barbara, ubrzo
konaËno propao. Posljednji rimski car, πesnastogodiπnji
Romulus August(ul)us svrgnut je od barbarskog voj-
skovoe Odoakra ujesen 476., a time je zauvijek pro-
palo i Zapadno rimsko carstvo. Rim je poruπen, dok Êe
Bizant preæivjeti joπ oko tisuÊu godina (do 1453.), da
bi i on nestao pod najezdom kopita Seldæuka. Slijedi li
i ovoj civilizaciji sliËan kraj?
1 M. Gorki, Dela,tom XVIII, Moji Univerziteti, Kultura, Bgd,1949,
str. 188.
2 Idem, str. 199.
3 P.P. Pasolini: Lettere luterane, str. 133, Einaudi, Torino 2009.
4 P.P. Pasolini: Lettere luerane, Einaudi, Torino, 1976, str. 83.
5 Idem, str. 81.
6 Idem, str. 80.
7 Kao lav Metro-Goldvin-Mayera na filmskim πpicama.
8 Gore Vidal: Giliano, Fazi editore 2009, str. 129.
9 Ibidem, 122-123.
10 Po nekim izvorima kult boga Mitre, star 400 godina, bio je jako
raπiren meu vojnicima rimskog imperija.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 91
(p)ogledi
Neoliberalizam
kao poredak
destrukcije
dr. sc. Salmedin MesihoviÊ
Neoliberalizam, i pored svoga imena, ne predstavlja jed-
nu od varijanti onoga πto se definira pod izrazima “liberal-
no”, “slobodno”, nego je rijeË o jednom od modela i tipo-
va kapitalizma koji je u moderno doba (u zadnje dvije - tri
decenije) postao vodeÊa druπtvena, ekonomska i politiËka
misao u glavnim svjetskim centrima moÊi. Zbog svojih ka-
rakteristika beskrupuloznosti, ekstremnosti i surovosti u
primjeni na terenu (sa samo jednim ciljem - stjecanjem pro-
fita), njegovi glavni eksponenti su konzervativni socijalni
elementi i predstavnici kapitalistiËkog sustava.
Opijenost Zapada pobjedom nad Sovjetskim Savezom
doprinijela je samo jaËanju najekstremnijih dijelova zapad-
nog druπtveno-ekonomskog sistema, koji vrlo brzo (jer je
za njih postojanje umjerenih i kompromisnih elemenata
postalo izliπno) uspijevaju nametnuti svoje ideje, naËin ra-
da i djelovanja kao primarni i dominantni faktor funkcio-
nalnosti svojih druπtava.
Upravo nepostojanje nikakve alternative ili drugaËijeg
doprinijela je skoro nekritiËkom nametanju najgorih oblika
kapitalistiËkog ureenja, koji je apsorbirao i tako obesmis-
lio bilo kakve umjerenije oblike kapitalizma ili socijalne i
progresivne dræave i druπtva. Taj nesumnjivo dekadentni
izdanak kapitalizma zasniva se na najprimitivnijim i najza-
ostalijim oblicima ljudskog postojanja, odnosno na pohoti
za besmislenim i nepotrebnim stvarima, a usput eliminira-
juÊi racionalno, progresivno i razvojno. Naravno tu ima i
izuzetaka od pravila, ali veÊina velikih korporacija svoje
postojanje zasniva na obiËnoj pohlepi, i to onoj izvor-
nog/iskonskog tipa.
Ove konzervativne snage su, zaokruæujuÊi svoje interese
i stremljenja u novom vidu kapitalistiËkog sistema (koji je
postao poznat pod terminom neoliberalni, potroπaËki ka-
pitalizam), sa zapanjujuÊom brzinom preuzeli sve poluge
stvarne moÊi. Pred ovom najezdom socijaldemokratske,
demokratske, liberalne i republikanske snage i tendencije
su napustile svoje dotadaπnje pozicije i ili priznale kapitula-
ciju ili se povukle u zasjenak, ili se jednim dijelom prilago-
dile novim uvjetima, naæalost postajuÊi sastavni dio neoli-
beralnog sistema. Ovo potpuno eliminiranje bilo kakve
znaËajnije i relevantnije alternativne politiËke misli u okviru
prostora koji se naziva Zapadni svijet doprinijelo je razvit-
ku osjeÊaja samodopadnosti i svemoÊi kod propagatora
neoliberalnog sistema, koji jednostavno viπe nije poznavao
bilo kakve limite, ali i smanjivanju smisla za prihvaÊanje kri-
tike. Posljedice primjene neoliberalnog, potroπaËkog siste-
91
ma (koje se odvijaju pod firmom globalizacije) veÊ nakon
par godina primjene pokazuju katastrofalne, skoro raza-
raËke posljedice po ljudsku zajednicu koja je imala tu ne-
sreÊu da padne pod njegovu vlast. Neoliberalni kapitali-
zam je ustvari kreirao i svoju proto-religijsku i vrijednosnu
i moralnu osnovu, koja se izraæava u financijskom profitu,
dok je sve podreeno njemu, Ëak i istina.
Novac i profit nisu loπe stvari. Naprotiv, one su dobre i
djelotvorne, ali samo kao sredstva za ostvarivanje razvitka
i progresa ËovjeËanstva, a ne i kao njegova “boæanstva” Ëi-
ja moÊ nema nikakvih moralnih i drugih limita. Novac i pro-
fit za Ëovjeka imaju isto djelovanje i znaËaj kao i vatra. Oni
su dobar, Ëak odliËan sluga, ali vrlo loπ gospodar s djelova-
njem neumitnog razaranja. Za eksponente neoliberalizma
- bez obzira da li se deklariraju kao, uglavnom, sljedbenici
tradicionalnih religija ili kao ateisti ili neπto drugo - osnov-
no “boæanstvo” je taj financijski profit, i to shvaÊeno u nje-
govom ekstremnom, surovom, sirovom, golom obliku ko-
ji ne prepoznaje i ne æeli prepoznati opÊe, javne interese,
pa u krajnjoj konzekvenci ni liËne, privatne interese i mo-
guÊnosti. Njemu se klanja, njemu se moli, njemu se teæi,
on je svrha æivota, kako bi se doπlo do njega sve je dozvo-
ljeno i opravdano, Ëovjek viπe nije u centru paænje, nego je
to on, oko koga se sve okreÊe i ponizno mu se teæi. Ovo
uproπtavanje ljudskog postojanja kao obiËnog roba profi-
ta, a posebno podreivanje razvitka samo sirovim i instink-
tivnim, trenutnim potrebama izraæenim kroz teænju za fi-
nancijskim profitom, imaju uniπtavajuÊi efekt po vrlo sloæ-
eni opÊekulturni razvitak i progres ËovjeËanstva, gledano i
u njegovoj cjelini i po pojedinim sastavnim dijelovima. Ka-
ko bi se ostvario i zadræao taj profit, krajni cilj postojanja i
funkcionalnosti neoliberalne ideologije ne biraju se sredst-
va, ni moral, ni opÊi ni individualni interesi i potrebe.
Ideoloπki se kontaminiraju Ëitave zajednice ili bar njihovi
najistaknutiji pojedinci, umanjuje se njihova moÊ samostal-
nog i samosvjesnog djelovanja, a oni postaju træiπte za ost-
varivanje financijskog profita ili neograniËeno i ubrzano iz-
vlaËenje resursa.
Potiskuju se ili podreuju intelektualne sposobnosti obiË-
nog pojedinca, koji se pretvara u potencijalno træiπte, po-
troπaËa i donosioca profita, a ne u svjesnu osobu sa slobo-
dom savjesti i intelektualnog i fiziËkog razvitka. Pri tome se
moral i vrijednosni sustav ruiniraju i obezvreuju sve u svr-
hu zadovoljavanja najobiËnije pohlepe i iskonske pohote.
OpÊa kultura i obrazovanost se zanemaruju, jer zaglu-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 92
92
pljenost i umanjivanje intelektualnih snaga i sposobnosti
ne elite, nego mase stanovniπtva, pospjeπuje stvaranje
posluπnog i nekritiËkog potroπaËa, izvora resursa ili sljed-
benika vladajuÊe ideologije.
NauËni i tehniËki razvitak iz sfere javnog interesa prela-
ze pod vladajuÊi okvir neoliberalnog druπtva i umjesto da
kreiraju træiπte, πto im je primarna i stvarna namjena, oni
se moraju prilagoavati æeljama profita, odnosno onih ko-
ji ga æele ostvariti, a prema tome i samoga træiπta.
Uglavnom se odabiru najbræi i najlakπi metodi i naËini
ostvarivanja profita, koji se napadnim i stalnim ispiranjem
mozga pojedinca oslanjaju uglavnom na njegov instinkt.
Pritom se u pojedinca ili zajednice izloæene neoliberalnom
kontaminiranju usauje sklop razmiπljanja koji nije original-
no njihov, nego produkt interesa onih koji su druπtvo u cje-
lini podredili trci za profitom.
Neoliberalni, potroπaËki kapitalizam, odnosno æelja za
brzim i velikim profitom, stvaraju u javnosti friziranu sliku
onoga kako bi se trebalo æivjeti, izgledati, ponaπati i radi-
ti. Onda se one prenose u svijet Ëovjeka koji im se mora
potpuno prepustiti, i utopiti se u bezvoljnu, neinteligentnu
i nekritiËnu “moËvaru”, koja za one koji tragaju za kapita-
listiËkim profitom postaje ili izvor resursa ili potroπaË. To
praktiËno dovodi do stvaranja jednoumlja i ideoloπke dik-
tature izvedene suptilnim i ubojitim sredstvima, nevienim
u historiji. Sloboda pojedinca, njegova kreativnost i predu-
zimljivost, te kritiËnost i sloboda savjesti i miπljenja, guπe se
ili podreuju tim usaenim potrebama.
Da bi se slomila svijest i savjest pojedinca i zajednice, njiho-
vi moralni i vrijednosni sistemi, oni trebaju æivjeti samo po tre-
nutnim æeljama, koje ustvari i nisu njihove, nego æelje “naru-
Ëilaca” beskrupuloznog kapitalistiËkog profita. Da bi potroπ-
nja, u velikoj veÊini nepotrebnih, vulgarnih i banalnih stvari i
usluga, bila stvarna i konstanta, pojedincu se briπe svijest o
buduÊnosti i sjeÊanje na proπlost, a on æivi “danas za sutra”,
nemilice troπeÊi svoje snage, ideje, moguÊnosti i resurse.
Gore navedeni procesi rezultiraju stvaranjem sistema
“zombija”, odnosno pretvaranja mase graana u masu
posluπnika, podanika - pa samim tim demokratija postaje
izliπna, odnosno formalna kategorija. A kao πto demokra-
tija postaje formalna, i javne, demokratske institucije pos-
taju formalne, njihove ingerencije se umanjuju i svode na
minimum, postaju kao i demokratija i ljudska prava uveli-
ke najobiËnija floskula.
Neoliberalnim sistemom se upravlja po oligarhijskim na-
Ëelima, u kojima vrlo mali broj pojedinaca vlada nad obe-
spravljenom masom, zahvaljujuÊi hijerarhijskom sistemu
koji je paralelan s formalnim demokratskim institucijama,
a ujedno i pravi nositelj vlasti i moÊi u modernom svijetu.
Ta hijerarhija je meusobno vezana interesima sticanja ka-
pitalistiËkog profita i niËega viπe.
Kako bi mogao postati funkcionalan i stalno biti obnav-
ljan, πto mu je primarna potreba zbog iznimno velike po-
troπnje resursa, neoliberalni sistem je u sebe morao apsor-
bovati i neke elemente ranijih modela kapitalizma, u pr-
vom redu imperijalizam i hegemonistiËki nastup. Taj impe-
rijalizam se danas uglavnom maskira pod izrazom “globa-
lizacija”, nastojeÊi mu dati bar humanistiËki prizvuk, iako je
rijeË o najobiËnijem procesu ne stvarne globalizacije i uje-
dinjenja humaniteta, πto je odliËna ideja i neumitna potre-
ba, nego o najobiËnijoj dehumanizaciji.
Imperijalizam je neophodan jer neoliberalizam u svojoj
krajnjoj konzekvenci ne teæi stvaranju i oblikovanju novoga,
originalnog, Ëime bi se unaprijedio razvitak i progres Ëovje-
(p)ogledi
Ëanstva, nego prije svega troπenju veÊ prisutnih i otkrivenih
resursa i ljudske snage kojima su eksponenti neoliberalizma
veÊ ovladali, odnosno konzerviranju postojeÊeg stanja. Da
bi ta potroπnja mogla biti kontinuirana, potrebno je stalno
ovladavati novim resursima (npr., u prvom redu nafta, hra-
na i voda), ljudima i materijalnim izvorima, a kada se oni
potroπe, kao pijavica koja crpi æivotnu snagu, prelaziti na
nove. A poπto je svaki moral iskljuËen, izuzev u verbalizmu,
ta agresija na tue se ogleda i u demonstraciji gole sile, laæ-
ima, korumpiranju, promoviranju prakse “divide et impe-
ra”, uvoenju dekadencije, stvaranju prividnih savezniπta-
va, postupnom uniπtavanju, ucjenjivanju, infiltraciji, Ëesto u
kompromitiranju pojmova “demokratija”, “sloboda”, “ljud-
ska prava”. “globalizacija”, “liberalizacija”, izvlaËenju, pro-
moviranju, forsiranju i odraæavanju starih etniËkih, nacional-
nih i religijskih surevnjivosti, mrænji i suparniπtava. Pri ostva-
rivanju svojih ciljeva ti eksponenti pokazuju toliku maπtovi-
tost, beskrupuloznost, strpljivost i umijeÊe da je to jako te-
πko povezati. Pa tako nekadaπnji saveznici, suradnici i naj-
bliæi prijatelji vrlo brzo postaju navodni neprijatelji, a ustva-
ri samo sluæe kao povod za konaËnu invaziju, odnosno ka-
da im viπe ne trebaju, odnosno obave “prljavi posao” za nji-
hove interese, tada ih se jednostavno i “kulturno” otarase.
Sve je to posljedica toga πto neoliberalizam ne stvara
nove resurse i vrijednosti, nego samo neumitno troπi. Us-
lijed toga, granice dræava i njene institucije koje treba da
sluæe javnim i individualnim interesima njihovih sudionika
(graana) postaju najobiËniji instrumenti realizacije ideo-
logije neoliberalizma.
Krajnja i najteæa posljedica najezde neoliberalne, po-
troπaËke ideologije, kulture i naËina æivota jeste potpuno
i temeljno naruπavanje ravnoteæe i harmonije odnosa, in-
teresa, potreba, stremljenja i moguÊnosti ËovjeËanstva
na kojima se bazira njegov djelotvorni i stvarni razvitak.
Iz svih navedenih osobenosti neoliberalnog kapitaliz-
ma jasno proizlazi zakljuËak da je ovaj, ekstremni vid ka-
pitalistiËkog druπtveno - ekonomskog, pa i kulturoloπkog
sustava posljednja njegova faza razvitka. Ekstremnost i
nekritiËnost neoliberalizma su upravo odlike dekadent-
nog funkcioniranja, o Ëemu najbolje govori financijsko -
ekonomska kriza koja je zahvatila Ëitavu Planetu. Temelj-
ni uzrok ove krize je postojanje neoliberalnog poretka i
niπta viπe. Jedino rjeπenje izlaska iz duboke recesije i slo-
ma ekonomskog i druπtvenog poretka jeste radikalna
preobrazba i traæenje novih puteva razvitka, a nipoπto
krpljenje uruπenog sustava. KratkoroËne donacije i dræav-
ne intervencije (paradoksalno izvoene po sovjetskom
modelu) su ustvari samo pokuπaji odræavanja na “vjeπtaË-
kom disanju”, a ne stvarna namjera da “oboljelo tkivo”
ozdravi. Tako se neoliberalni poretci suoËavaju s para-
doksalnom situacijom da se pokuπavaju spasiti golemim
dræavnim intervencionizmom. To praktiËno znaËi da po-
rezni obveznici “solidarno” pomaæu one strukture koje
su svojim bahatim ponaπanjem, pohlepom pa i klasiËnim
oblicima korupcije, manipulacije i πpekulacije najodgovor-
nije za slom sustava i sve ono πto Êe doÊi u buduÊnosti
kao neumitna posljedica ovoga sloma.
Doc.dr. Salmedin MesihoviÊ je predavaË na od-
sjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Saraje-
vu. »lan je Savjeta Novog Plamena. Ovaj esej je
dio njegovog veÊeg rada objavljenog pod
naslovom „Progresivni komunizam-vizija za nove
socijalne, ekonomske i kulturne strukture“
np 13 14/01/2010 18:53 Page 93
(p)ogledi
Manifest
egzistencijalnog
humanizma
dr. sc. Ljubodrag SimonoviÊ
Svet je postao kapitalistiËki krematorijum. Najvaæni-
ji zadatak humanistiËke inteligencije je da izgradi tak-
vu samosvest savremenog Ëoveka koja pruæa moguÊ-
nost ËoveËanstvu da opstane. Ona treba da ukaæe na
sve dramatiËnije posledice razvoja kapitalizma kao de-
struktivnog poretka i na postojeÊe objektivne moguÊ-
nosti za stvaranje novog sveta. Istovremeno, ona tre-
ba da izgradi politiËku strategiju koja Êe postati pola-
ziπte za stvaranje takvih globalnih oblika politiËke bor-
be koji Êe spreËiti uniπtenje æivota na planeti i stvoriti
novi svet.
Kritika kapitalizma treba da poπtuje dva metodoloπ-
ka postulata. Prvi: priroda odreene druπtvene (istorij-
ske) pojave odreuje se na osnovu tendencije njenog
razvoja - πta ona postaje. Drugi: priroda druπtvene (is-
torijske) pojave uslovljava prirodu njene kritike. Priro-
da kapitalizma, πto znaËi tendencija njegovog razvoja
kao destruktivnog poretka, uslovljava kako prirodu
kritike kapitalizma, tako i politiËku strategiju borbe
protiv kapitalizma. Ne radi se o stvaranju uniformnog
naËina miπljenja, veÊ o naËinu miπljenja koji nastoji da
postavlja pitanja koja imaju egzistencijalni i esencijalni
karakter. Takav naËin miπljenja je suprotnost vladaju-
Êoj ideologiji, koja se pojavljuje u vidu „koka-kola kul-
ture“, koja nastoji da marginalizuje suπtinsko, da bi
marginalnom dala spektakularnu dimenziju - πto je
savremeni reklamni oblik u kojem se pojavljuju vlada-
juÊi principi kapitalizma.
SpecifiËnost savremenog istorijskog trenutka, πto
znaËi specifiËnost kapitalizma kao poretka destrukcije,
uslovljava i specifiËni odnos prema proπlosti. Vladaju-
Êa ideologija steriliπe slobodarsko-menjalaËki naboj fi-
lozofske misli i svodi je na beæivotnu „istoriju filozofi-
je“ koja postaje sredstvo za uniπtavanje slobodarske i
æivotvorne snage uma. KritiËka teorija, koja se zasniva
na egzistencijalnom humanizmu, treba da stvori mo-
guÊnost da stvaralaËki i slobodarski duh predaka „oæ-
ivi“ tako πto Êe biti ukljuËen u borbu za opstanak æivo-
ta i za stvaranje novog sveta. U borbi za opstanak Ëo-
veËanstva misao proπlosti treba da realizuje svoj hu-
manistiËki - egzistencijalni i slobodarski potencijal. Sve
dublja kriza egzistencije primorava Ëoveka da se usres-
redi na osnovna egzistencijalna pitanja i da u tom
93
kontekstu saæme slobodarsko i kulturno naslee Ëove-
Ëanstva - da ga liπi „repova“ koji samo razvodnjavaju
borbu i odvlaËe um na stranputicu. „PunoÊa ljud-
skog“, πto znaËi sagledavanje Ëoveka iz istorijske pers-
pektive, uslovljena je sve dramatiËnijim egzistencijal-
nim izazovima. Slobodarska proπlost treba da postane
izvoriπte æivotvorne snage Ëoveka u borbi za opstanak
ËoveËanstva. Odlazak u mitoloπku proπlost opravdan
je jedino ukoliko podrazumeva oæivljavanje slobodar-
skih i æivotvornih mitova. U protivnom, on se svodi na
odvlaËenje uma na stranputicu i, nezavisno od liËnih
motiva, ima anti-egzistencijalni karakter.
Konkretna kritika kapitalizma ne moæe da se zasni-
va samo na esencijalnom, veÊ pre svega na egzisten-
cijalnom humanizmu. Ideali francuske graanske re-
volucije - Liberté, Egalité, Fraternité - jesu nuæni, ali ne
i dovoljni uslov buduÊnosti. Borba za oËuvanje æivota
na planeti i za poveÊanje izvesnosti opstanka Ëoveka
kao kulturnog (druπtvenog) i bioloπkog (prirodnog) bi-
Êa predstavljaju conditio sine qua non borbe za bu-
duÊnost. Umesto Marksovog pojma „otuenje“ (Ent-
fremdung) osnovni pojam u kritici kapitalizma treba
da bude destrukcija. Marksov revolucionarni humani-
zam pojavljuje se u odnosu prema kapitalizmu kao po-
retku neslobode, nepravde, ne-uma - i zalaæe se za slo-
bodu, druπtvenu pravdu, za umni svet, πto znaËi da se
nalazi u esencijalnoj sferi. Egzistencijalni humanizam
pojavljuje se u odnosu prema kapitalizmu kao destruk-
tivnom poretku koji uniπtava prirodu i Ëoveka kao bio-
loπko i ljudsko biÊe - i u prvi plan stavlja borbu za op-
stanak æivoga sveta, πto znaËi da se nalazi u egzisten-
cijalnoj sferi. Tvrdnja da je Ëovek stvaralaËko-slobodar-
sko biÊe odgovor je svetu u kome je Ëovek otuen od
sebe kao stvaralaËkog i slobodarskog biÊa. Tvrdnja da
je Ëovek æivotvorno biÊe odgovor je svetu koji se zas-
niva na uniπtenju æivota: borba za slobodu postaje
borba za opstanak. ©to se tiËe borbe za umni svet, to
nije samo esencijalni, veÊ osnovni egzistencijalni iza-
zov. Istovremeno, Hegelova (Marksova) dijalektika
moæe samo uslovno da bude prihvaÊena kao polaziπ-
te za razvoj kritike kapitalizma buduÊi da se njena is-
torijska piramida slobode zasniva na egzistencijalnoj
izvesnosti.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 94
94
U „tradicionalnom“ marksizmu kritika kapitalizma s
aspekta onoga πto joπ nije a πto moæe da bude (B Blo -
hovo noch-nicht-Sein) ima apstraktni karakter. Kon-
kretna priroda kapitalistiËkog pozitiviteta uslovljava i
prirodu negativnog, πto znaËi kritiËke svesti i politiËke
prakse koja se na njemu zasniva. Savremeni Ëovek ne
moæe da stekne odgovarajuÊu istorijsku samosvest po-
lazeÊi od apsolutizovanog i idealizovanog antropoloπ-
kog modela Ëoveka kao univerzalnog stvaralaËkog bi-
Êa slobode, veÊ polazeÊi od egzistencijalnih izazova
koje kapitalizam kao destruktivni poredak nameÊe Ëo-
veku. Postajanje Ëoveka Ëovekom (onim πto on u svo-
joj biti jeste - totalizujuÊe slobodarsko-stvaralaËko-æi-
votvorno biÊe) i postajanje sveta ljudskim svetom us-
lovljeno je postajanjem kapitalizma kapitalizmom, πto
znaËi postajanjem kapitalizma onim πto u svojoj biti
jeste - totalitarnim destruktivnim poretkom. Konkret-
na buduÊnost ne zasniva se na onome πto Ëovek æeli
da uËini polazeÊi od svojih istinskih ljudskih potreba,
veÊ na onome πta Ëovek mora da uËini da bi ËoveËan-
stvo opstalo. Esencijalna ravan buduÊnosti neposred-
no je uslovljena egzistencijalnim izazovima. Razvoj ka-
pitalizma doveo je do toga da buduÊnost viπe nije mo-
guÊa kao proizvod slobodne (vizionarske) stvaralaËke
prakse Ëoveka (B Blohova „otvorenost“), veÊ je uslovlje-
na posledicama koje stvara kapitalizam kao destruk-
tivni poredak. Objektivne moguÊnosti za stvaranje no-
vog sveta i moguÊnost realizovanja Ëoveka kao univer-
zalnog stvaralaËkog biÊa slobode uslovljeno je razvoj-
nim moguÊnostima kapitalizma kao destruktivnog po-
retka. To je osnov konkretne dijalektike buduÊnosti.
Desetkovana priroda, osakaÊeni Ëovek, nagomilane
destruktivne moÊi kapitalizma sa kojima ËoveËanstvo
momentalno moæe biti uniπteno - to je isto tako objek-
tivno stanje koje neminovno uslovljava moguÊnost bu-
duÊnosti i njeno planiranje. Ne postavlja Ëovek sebi
one zadatke koje moæe da reπi, kao πto to tvrdi Marks,
veÊ je kapitalizam taj koji nameÊe Ëoveku sudbinski za-
datak: da oËuva æivot na planeti i spase ËoveËanstvo
od uniπtenja. Biti na nivou istorijskog zadatka koji Ëo-
veku postavlja kapitalizam znaËi suËeljiti se s kapitaliz-
mom kao poretkom koji uniπtava æivot. Na nuklearnim
ubriπtima ne moæe se stvoriti humani svet.
Za marksistiËke teoretiËare osnovni egzistencijalni
pokretaË Ëoveka je prazan stomak. TipiËan je Blohov
stav da „u osnovi planiranja leæe: glad, oskudica i nei-
maπtina“. Kapitalizam puni stomake svojih podanika
tako πto uniπtava prirodu i degeneriπe Ëoveka kao pri-
rodno i ljudsko biÊe stvarajuÊi od njega kontejner u
kome nestaju sve otrovniji surogati „potroπaËke“ civi-
lizacije. ©to se tiËe uroene agresivnosti Ëoveka kao æi-
vog biÊa, kapitalizam preobraæava æivotnu agresivnost
Ëoveka u destruktivnu moÊ. Potencijalno menjalaËka
energija ljudi, koja proistiËe iz njihovog sve veÊeg ne-
zadovoljstva, posredstvom kapitalistiËke æivotne i
ideoloπke sfere postaje spiritus movens kapitalizma.
Potreba za æivotom pretvara se u potrebu za uniπtava-
njem. KritikujuÊi Hegela, Bloh sa pravom ukazuje na
to da nije svaka negacija u istoriji istovremeno pomak
unapred. Meutim, on ne uvia da kapitalistiËka ne-
gacija vodi uniπtenju sveta. Nema reËi o kapitalizmu
(p)ogledi
kao destruktivnom poretku i u tom kontekstu o sves-
ti o moguÊnosti uniπtenja æivota kao bitnom sadræaju
revolucionarne svesti. Anticipacija buduÊnosti kao
konkretna anticipacija konkretne buduÊnosti mora da
anticipira razvoj kapitalizma, πto znaËi posledice koje
stvara kapitalizam kao destruktivni poredak koje ne-
minovno uslovljavaju slobodu Ëoveka, a samim tim i
moguÊnost buduÊnosti i njenu konkretnu prirodu.
Postoje dva istorijska osnova povezivanja ljudi: spon-
tani, πto znaËi potreba Ëoveka za Ëovekom (erotska
priroda Ëoveka, simboliËno kao „ljubav“), i represivni,
pre svega obezbeivanje neposredne egzistencije (rad
i sve ono πto on uslovljava, simboliËno kao „duænost“).
U dosadaπnjim istorijskim periodima zadovoljavanje
represivnog osnova povezivanja ljudi iπlo je na uπtrb
humanog povezivanja. PostajuÊi homo faber Ëovek je
potiskivao i gubio svoje autentiËne ljudske osobine
(erotsku prirodu), πto je do vrhunca dovedeno u kapi-
talistiËkom druπtvu koje je postalo „tehniËka civilizaci-
ja“ u kojoj je doπlo ne samo do dehumanizovanja, veÊ
i do denaturalizovanja Ëoveka. Kao totalitarni i global-
ni poredak destrukcije kapitalizam je na novi i daleko
dramatiËniji naËin postavio pitanje nuænosti i slobode.
Nije viπe rad kao takav, veÊ je borba za oËuvanje æivo-
ta (i njemu odgovarajuÊi rad) postala najvaænija egzi-
stencijalna obaveza Ëoveka. Borba za opstanak posta-
je savremeno “carstvo nuænosti” i na njenom temelju
razviÊe se Ëovek kao totalizujuÊe æivotvorno biÊe. Sav-
remeni kapitalizam “ujedinio” je egzistencijalnu sa
esencijalnom sferom: borba za slobodu postaje egzi-
stencijalna nuænost, a borba za opstanak osnovni slo-
bodarski izazov. Nisu viπe sfere rada, umetnosti, igre -
polaziπte slobodarske prakse, veÊ je to Ëovek kao to-
talizujuÊe æivotvorno biÊe koje Ëitav svoj æivot sagleda-
va u egzistencijalno-esencijalnoj ravni, πto znaËi u kon-
tekstu borbe protiv kapitalizma koji je pretvorio zako-
ne prirode, druπtvene institucije i Ëoveka u sredstvo za
uniπtavanje æivota. U tom kontekstu rad, kojim se rea-
lizuju stvaralaËke (æivotvorne) moÊi Ëoveka i stvara is-
tinski ljudski svet, postaje osnovna esencijalna delat-
nost. Kao πto je danas proizvoenje dobara (robe) is-
tovremeno uniπtavanje æivota, tako Êe u buduÊem
druπtvu proizvoenje dobara istovremeno biti proiz-
voenje zdravih æivotnih uslova (oplemenjene prirode)
i stvaranje zdravog (oplemenjenog) Ëoveka. Osnovni
zadatak ËoveËanstva u buduÊnosti biÊe da nanovo us-
postavi ekoloπku ravnoteæu i na taj naËin æivotne uslo-
ve u kojima Ëovek moæe da opstane. Tome Êe biti pod-
reen razvoj proizvodnih snaga, sami radni procesi,
aktivnosti u slobodnom vremenu, praktiËno - Ëitav æi-
vot. U tim uslovima takmiËenje koje se svodi na borbu
za pobedu postizanjem veÊeg rezultata (rekorda), kao
πto je to u sportu, biÊe samo deo praistorije ËoveËan-
stva.
Ono πto treba da Ëini novi kvalitet povezivanja ljudi
na osnovama borbe za oËuvanje æivota na planeti je
to πto ono treba da pruæi podstrek za razvoj humanih
osnova povezivanja ljudi, πto znaËi da treba da bude
uslovljeno potrebom Ëoveka za Ëovekom. Radi se o to-
me da je kapitalizam pretvorio sve druπtvene instituci-
je, kao i Ëitav æivot, u sredstvo za oplodnju kapitala,
np 13 14/01/2010 18:53 Page 95

(p)ogledi 95

moguÊnost buduÊnosti: ona se pojavljuje kao na kapi-

talistiËki naËin degenerisani u-topos.
KapitalistiËki razvoj proizvodnih snaga ne poveÊava
izvesnost ljudskog opstanka, kao πto tvrdi Marks, veÊ
ga sve dramatiËnije dovodi u pitanje. Otuda, umesto
da stvara optimizam, kapitalistiËki „progres“ proizvodi
strah od buduÊnosti. Najpogubnija karakteristika kapi-
talizma je da od posledica uniπtavanja æivota stvara iz-
vore profita i na taj naËin osnov za svoj dalji razvoj, pri
Ëemu stvaralaËke moÊi Ëoveka postaju sredstvo za raz-
voj destruktivnih moÊi kapitalizma i za ubrzanje proce-
sa destrukcije. Kapitalizam je postao samoreproduku-
juÊi mehanizam destrukcije koji je za æivi svet ono πto
je maligni tumor za organizam: on produæava sebi æi-
vot tako πto proædire sve ono πto pruæa moguÊnost
ËoveËanstvu da opstane. Ne radi se samo o sistemat-
skom, veÊ o definitivnom uniπtenju æivota na planeti.
πto znaËi za uniπtavanje æivota. Da bi opstao, Ëovek
Savremeni Ëovek ne suËeljava se samo s ideoloπkim,
nema kome da se obrati za pomoÊ osim drugom Ëo-
vojnim i policijskim terorom vladajuÊeg poretka, kao
veku: druπtvenost je egzistencijalni imperativ. U dija-
πto je to bilo u proπlosti, veÊ s nagomilanim destruk-
lektiËkom smislu, Ëovek kao realizovano druπtveno bi-
tivnim moÊima kapitalizma. U kapitalizmu dominira
Êe postaje totalizujuÊe æivotvorno biÊe - u odnosu pre-
duh destruktivnog varvarizma i on uslovljava aktivnos-
ma kapitalizmu kao totalizujuÊem poretku destrukcije.
ti vladajuÊe klase i njenu odbranbenu strategiju. Upo-
U tom kontekstu mogli bismo da preformuliπemo jed-
treba atomskih, hidrogenskih i neutronskih bombi,
nu od osnovnih Marksovih teza iz „Manifesta komu-
smrtonosnih virusa, izgladnjivanje stanovniπtva, za-
nistiËke partije“, da je „sloboda svakog osnovni uslov
gaivanje i uniπtavanje izvora vode i tsl. (sa Ëime Êe bi-
za slobodu svih“. PolazeÊi od toga da je ËoveËanstvo
ti usmrÊene stotine miliona ljudi i nepopravljivo konta-
ugroæeno tako πto je ugroæen æivot svakog Ëoveka,
minirana æivotna sredina) predstavlja za na kapitalis-
moæe se doÊi do stava da je opstanak svakog osnovni
tiËki naËin degenerisanu svetsku plutokratsku „elitu“ -
uslov za opstanak svih.
„opravdanu meru“ ukoliko Êe se na taj naËin produæi-
ti opstanak kapitalizma. Da bi spreËili propast kapita-
“Kraj povijesti” i kapitalistiËki
lizma, fanatici kapitalizma spremni su da uniπte Ëove-
totalitarizam
Ëanstvo i æivot na planeti.
NATO agresija na Srbiju u proleÊe 1999, sa kojom je
KapitalistiËki totalitarizam je najpogubniji oblik tota-
Srbija primorana da postane deo ameriËkog „novog
litarizma koji je stvoren u istoriji. On se zasniva na to-
svetskog poretka“, ukazuje na pravu prirodu kapitaliz-
talnom komercijalizovanju prirode i druπtva. Svaki deo
ma. Sedam godina nakon bombardovanja broj obole-
planete i svaki segment druπtvenog i individualnog æi-
lih od raka u Srbiji poveÊan je za 40% sa tendencijom
vota postao je sastavni deo mehanizma destruktivne
dramatiËnog uveÊavanja broja obolelih i umrlih. Slede-
kapitalistiËke reprodukcije. Sam æivot postaje totalizu-
Êih 500 godina æivot ljudi koji budu æiveli na bombar-
juÊa moÊ koja formira karakter ljudi, njihovu svest,
dovanom prostoru neposredno Êe biti uslovljen posle-
meuljudske odnose, odnos prema prirodi... Istorijski
dicama koje izaziva nuklearna kontaminacija zemljiπ-
oblici totalitarizma pojavljuju se u odnosu prema ideji
ta, vode, vazduha, ljudi, æivotinja, biljaka... To πto se
proπlosti, odreenoj transcendentalnoj ideji, ili prema
desilo graanima Srbije deπava se ljudima πirom plane-
ideji buduÊnosti - πto otvara moguÊnost za njihovu kri-
te. Njihova buduÊnost predodreena je posledicama
tiku. Savremeni kapitalistiËki totalitarizam zasniva se
koje stvara destruktivni kapitalistiËki varvarizam koji
na destruktivnom nihilizmu: on uniπtava kako ideju
ima globalni i totalitarni karakter.
transcendencije, tako i ideju buduÊnosti (proπlosti) i
Kapitalizam uniπtava emancipatorsko naslee gra-
samim tim moguÊnost za uspostavljanje kritiËke dis-
anskog druπtva i ideju novum-a i stvara „novi“ faπi-
tance prema postojeÊem svetu. Dok je kapitalizam bio
zam. Nosioci savremenog faπizma nisu grupe mladih
u fazi nastajanja on je proizvodio vizionarsku svest ko-
koje se „kite“ nacistiËkim simbolima, veÊ kapitalistiËke
ja nije samo otvarala prostor za razvoj kapitalizma,
korporacije koje, stvarajuÊi sve dublju egzistencijalnu i
veÊ i za njegovo prevazilaæenje (Mor, Kampanela,
na toj osnovi opπtu druπtvenu krizu, proizvode faπistiË-
Hobs, Bekon, Oven, Furije...). PostajuÊi totalitarnim
ku ideologiju. VladajuÊi princip monopolistiËkog kapi-
destruktivnim poretkom kapitalizam se obraËunava s
talizma „Uniπti konkurenciju!“ je generator savreme-
vizionarskom sveπÊu i stvara totalitarnu pozitivistiËku
ne faπistiËke prakse kako u ekonomskoj, tako i u poli-
svest - kojoj odgovara ideja o „kraju istorije“ i „posled-
tiËkoj sferi. KapitalistiËka destrukcija prirode i Ëoveka
njem Ëoveku“ (FFukujama). Kapitalizam ukida istoriju
kao kulturnog i bioloπkog biÊa uslovljava nastanak i ja-
pretvarajuÊi istorijsko vreme u mehanizovano dogaa-
Ëanje najreakcionarnijih politiËkih snaga. U krilu kapi-
nje, πto znaËi u pozitivno niπta. Istovremeno, kapitalis-
talizma ne stvara se samo moguÊnost za novo druπt-
tiËko vremenovanje nema samo anti-istorijski, veÊ an-
vo, veÊ za novi (ekocidni, destruktivni) varvarizam. U
ti-egzistencijalni karakter. Kapitalizam uniπtava samu
np 13 14/01/2010 18:53 Page 96

96 (p)ogledi
samom kapitalizmu uspostavljena je borba izmeu glad za troπenjem i uniπtavanjem, isto onako kao
ove dve tendencije. To je osnov i okvir savremene klas- πto“proseËni”nemaËki malograanin nije æeleo (a ni
ne borbe koja nije samo borba za socijalnu pravdu i sada ne æeli) da zna o straviËnim zloËinima koje je, u
slobodu, veÊ i za opstanak. Na moguÊnost uspostav- Drugom svetskom ratu, Ëinila nemaËka soldateska,
ljanja (dugog) perioda kapitalistiËkog varvarizma (kao pogotovu za “logore smrti” u kojima su na monstru-
i na moguÊnost zajedniËke propasti vladajuÊe i radniË- ozni naËin ubijeni milioni dece, æena, starih... Alar-
ke klase) ukazuje i sam Marks, ali taj stav nema takvu mantna je istina da je za danaπnjeg nemaËkog malo-
teæinu u njegovoj teoriji (i time obavezujuÊi karakter) graanina Hitler napravio samo jednu „greπku“: nije
da Marks na osnovu njega razrauje moguÊe oblike pobedio. A to shvatanje nije zaostatak proπlosti, veÊ je
razvoja kapitalizma i moguÊe oblike politiËke borbe proizvod razvoja kapitalizma koji je do te mere osiro-
protiv njega. Istovremeno, moguÊi kapitalistiËki varva- maπio i uniπtio prirodnu sredinu u NemaËkoj da se ide-
rizam nema, po njemu, de- ja o osvajanju “æivotnog pros-
struktivnu, veÊ anti-slobodar-
sku prirodu. Marks previa da
je kapitalizam u svojoj biti eko-
“KapitalistiËki totalitarizam je
tora” (Lebensraum) sve dra-
matiËnije nameÊe kao osnov-
no egzistencijalno pitanje.
cidni varvarizam, koji ima teh- najpogubniji oblik totalita- Ekocidni kapital je taj koji oæiv-
niËki oblik, i da su kapitalisti rizma koji je stvoren u istori- ljava nacistiËke aveti proπlosti
ekocidni varvari. gurajuÊi im nanovo u ruke ne-
Ekocidni odnos kapitalistiË-
ji. On se zasniva na total- maËku mladeæ koja, idiotizova-
kog sistema prema prirodi pro- nom komercijalizovanju pri- na “koka-kola kulturom” i zas-
izvodi genocidni odnos naj- rode i druπtva. Svaki deo lepljena potroπaËkim fanatiz-
moÊnijih kapitalistiËkih dræava mom, ponovo treba da posluæi
prema narodima „treÊeg sve-
planete i svaki segment dru- kao orue za uniπtavanje “niæ-
ta“. Upravo oni koji stotinama πtvenog i individualnog æivo- ih rasa”, ili kako to voli da
puta premaπuju potroπnju koju ta postao je sastavni deo kaæe danaπnja desniËarska
ostvaruje proseËni graanin propaganda Zapada, “naroda
nerazvijenog sveta; oni koji na
mehanizma destruktivne ka- bez kulture” (a to su svi oni
svoje “kuÊne ljubimce” potro- pitalistiËke reprodukcije narodi koji stoje na putu ostva-
πe daleko viπe hrane i energije rivanja neo-kolonijalnih intere-
nego πto potroπe milijarde lju-
di u zemljama “treÊeg sveta”;
oni koji stotinama godina uniπtavaju æivot na planeti i
” sa Zapada).
Ne treba zaboraviti da se
razvoj kapitalizma zasniva na jednom od najmonstru-
koji su na sistematskom istrebljivanju “primitivnih na- oznijih zloËina koji je uËinjen u istoriji: na istrebljenju
roda” gradili svoj “progres”; oni koji svake godine ula- severnoameriËkih Indijanaca. Ono πto daje posebnu
æu sve veÊe sume u spaljivanje brda hrane, dok milio- dimenziju tom zloËinu je to πto su ameriËki kapitalisti
ni dece πirom sveta umiru od gladi; oni koji koriste æi- od uniπtenja Indijanaca napravili “biznis” vredan mili-
tarice za proizvodnju energenata; oni koji raspiruju jarde dolara. Nije bilo dovoljno to πto su na najsvirepi-
potroπaËku euforiju u svojim sredinama i blokiraju pro- ji naËin uniπteni severnoameriËki starosedeoci, veÊ su,
izvodnju hrane u nerazvijenim zemljama da bi ih nate- svedeni na “gnusne ubice”, postali “zvezde” holivud-
rali da kupuju njihove viπkove æita i da bi im joπ viπe za- ske filmske industrije. Indijanci, ærtve najveÊeg genoci-
tegli oko vrata duæniËku omËu - seju strah od “ugro- da u ljudskoj istoriji, postali su simboli zla, dok su oni
æenosti planete zbog prenaseljenosti”. Teza o “prena- koji su pobili milione indijanske dece postali oliËenje
seljenosti planete” postaje naËin da se pribavi legitim- hrabrosti i dobrote. Uniπtenje Indijanaca simboliËno je
nost uniπtavanju Ëitavih naroda da bi se najmoÊnije uniπtenje æivota u kome je Ëovek æiveo u jedinstvu sa
kapitalistiËke korporacije dokopale sirovinskih i ener- prirodom. “Heroji” “divljeg Zapada”, poput Bufalo Bi-
getskih resursa. la, su otelotvorenje ekocidnog duha kapitalizma:
Bespoπtedni odnos kapitala prema prirodi i ËoveËan- monstruozno ubijanje bizona postaje legendarna “za-
stvu generator je bespoπtednog odnosa Ëoveka pre- bava” koja Êe postati neprikosnoveni obrazac za po-
ma Ëoveku. Gonjen ekocidnom pomamom kapitala naπanje mladih u SAD i Evropi.
proseËni (malo)graanin Zapada ima sve manje sluha
za patnju i “ljudska prava” drugih naroda. VodeÊe Za- “Kriza levice”
padne TV stanice danima izveπtavaju o spaπavanju na-
sukanog kita, uπta se ulaæu milioni dolara - da bi se im- „Kriza levice“ kao organizovanog politiËkog pokreta
presionirala svetska javnost njihovom “brigom za æivi rezultat je obraËuna kapitalizma s emancipatorskim
svet” - ali im ne pada na pamet da pokaæu straviËne nasleem graanskog druπtva, pri Ëemu se degeneri-
razmere bede i sirotinje u zemljama “TreÊeg sveta”, πu i uniπtavaju svi oni politiËki pokreti i ideje koje otva-
πto je neposredna posledica ekonomskog faπizma ko- raju moguÊnost za stvaranje novog sveta. „Kriza levi-
jem su te zemlje izloæene. Te scene “nisu intere- ce“ je zapravo kriza politiËkih institucija graanskog
santne” za njihove gledaoce. I to je taËno. Preædrani i druπtva, buduÊi da je kapitalizam, kao totalitarni pore-
idiotizovani malograanin “slobodnog sveta” ne æeli dak, uvukao u svoju interesnu orbitu Ëitavu „javnu sfe-
da zna kakve posledice izaziva njegova nezajaæljiva ru“ i na taj naËin instrumentalizovao proces stvaranja
np 13 14/01/2010 18:53 Page 97
(p)ogledi
i donoπenja politiËkih odluka. Politika je postala jedna
od tehniËkih sfera kapitalizma i kao takva business -
kao i sve druge oblasti druπtvenog æivota. Kapitalizam
je od politiËke sfere stvorio politiËko træiπte na kome
svaka partija nastoji da πto bolje proda svoj politiËki
program (politiËku robu) i da unovËi svoj uticaj u dru-
πtvu polazeÊi od interesa biro-
kratizovanih i korumpiranih
partijskih oligarhija. PolitiËke
partije postale su privatna svo-
jina „vostva“, kao πto je to
sluËaj i sa mnogim sindikatima
i drugim organizacijama koje
pruæaju samo formalnu mo-
guÊnost okupljanja graana ra-
di zaπtite njihovih ljudskih i gra-
anskih prava.
Neposredna posledica ko-
rumpiranja (nominalno) „levi-
Ëarskih“ partija je stvaranje sve
πireg anti-kapitalistiËkog pokre-
ta koji ne prihvata dominaciju
partija koje pripadaju politiË-
kom establiπmentu. Izvorna le-
viËarska misao, ona koja insisti-
ra na slobodi i socijalnoj pravdi,
najprisutnija je meu obesprav-
ljenim radnim slojevima i mladi-
ma - meu onima koji su æivot-
no zainteresovani da izvorne
ideje levice budu realizovane.
Zbog toga se Ëini sve da se pot-
laËeni iskljuËe iz javne sfere i
depolitizuju, a da se od njihove dece na stadionima, na
koncertima pop-zvezda, u disco-klubovima, putem ho-
livudske industrije zabave - stvore huligani, narkomani,
kriminalaci, faπisti... Kapitalizam nastoji da uniπti Ëo-
veka kao druπtveno biÊe i u tom kontekstu sve auten-
tiËne oblike politiËkog (druπtvenog) organizovanja gra-
ana i da stvori od Ëoveka atomizovanog radno-potro-
πaËkog idiota koji Êe se u svom ponaπanju rukovoditi
„logikom“ destruktivnog iracionalizma. Konfuziju oko
toga πta je „levica“ stvara i buræoazija koja nastoji da
se obraËuna s radniËkim pokretom tako πto preuzima
ideje levice i pretvara ih u demagoπke slogane sa koji-
ma nastoji da se prikaæe kao „borac za radniËka prava“
i na taj naËin oslabi istinsku levicu. TipiËan primer levi-
Ëarske demagogije predstavlja Hitlerova politiËka kam-
panja u vreme Vajmarske republike. Istom politiËkom
logikom rukovodi se savremena buræoazija. LeviËarska
demagogija treba da „premosti“ sve veÊi jaz koji deli
buræoaziju od radnih slojeva, kao i da stvori konfuziju
u kojoj Êe se izgubiti ideja buduÊnosti.
LeviËarska misao je sve prisutnija na univerzitetima
na Zapadu, ali je getoizovana i postala je sredstvo za
obraËun s politiËkom borbom potlaËenih. Ona preo-
braæava osnovna egzistencijalna i esencijalna pitanja u
„filozofska“ i „teorijska“ pitanja i na taj naËin ih liπava
konkretne druπtvene i istorijske suπtine. Borbu za op-
stanak i slobodu zamenjuju „teorijske rasprave“ i bes-
krajni „dijalozi“ sa kojima se sakati kritiËka svest i spre-
97
Ëava menjalaËka praksa. PolitiËka borba protiv kapita-
lizma degeneriπe se u obliku „nauËnih projekata“, „fi-
lozofskih skupova“, „seminara“ - gde se svako u svo-
joj oblasti bavi posledicama koje stvara kapitalizam,
ne dirajuÊi u njegove osnove. Um se izvlaËi iz konkret-
ne druπtvene realnosti i getoizuje se na fakultetima, u
institutima, na seminarima i
kongresima... Konkretna egzi-
stencijalna i esencijalna pitanja
postaju predmet teorijskih ras-
prava i kao takva, putem speci-
fiËnog jeziËkog izraza, privilegi-
ja „intelektualaca“. Filozofska
misao postaje formalistiËka mi-
sao, svojevrsna tehnika miπlje-
nja koja ima pozitivistiËki i sa-
mim tim anti-slobodarski i anti-
egzistencijalni karakter. „Inte-
lektualna sfera“ postaje institu-
cionalni oblik liπavanja graana
umnosti i prava na umnost - i
kao takva osnovni naËin njiho-
vog duhovnog i time svakog
drugog porobljavanja.
„PotroπaËko druπtvo“ je pos-
lednji juriπ kapitalizma koji na-
goveπtava njegov potpuni i de-
finitivni raspad. Ono produæa-
va æivot kapitalizmu tako πto
uniπtava Ëoveka kao kulturno i
bioloπko biÊe, kao i prirodu. To
je ono πto odreuje specifiË-
nost savremene levice: pitanje
pobede levice postalo je pitanje opstanka ËoveËan-
stva.
©to se tiËe ideje o umnom svetu, to nije puka huma-
nistiËka æelja, veÊ egzistencijalni imperativ. Samo um-
ni Ëovek moæe da uniπti kapitalizam i stvori novi svet.
Otuda obraËun s Ëovekom kao umnim biÊem
predstavlja jedan od najvaænijih zadataka vladajuÊeg
poretka. U tom kontekstu, kapitalizam se obraËunava
s humanistiËkim obrazovanjem i s humanistiËkom in-
teligencijom. Kapitalizam stvara, sa jedne strane, „be-
le kragne“ - tehniËku inteligenciju, vodeÊu snagu u
uniπtavanju planete, koja je svedena na fah-idiote, i sa
druge strane „plave kragne“ - manipulativnu radnu
snagu koja je liπena elementarnog obrazovanja. Posle-
dice su sve vidljivije. Nakon toliko godina æivljenja u
kapitalistiËkoj civilizaciji i nakon takvog “progresa” ko-
ji je u njemu ostvaren, sve veÊi broj ljudi postaje ærtva
najmraËnijih ideologija koje po svojoj morbidnosti pre-
vazilaze sve πto je do sada vieno u istoriji. Samo u
Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama deluje mnoπtvo “sa-
tanistiËkih”, i njima sliËnih, sekti πto je neposredna
posledica nemilosrdnog uniπtavanja duhovnog integri-
teta ljudi. “PotroπaËko druπtvo” baca Ëoveka u prova-
liju duhovnog beznaa gde ga doËekuju sile mraka
koje mu nude “zadovoljenje potreba”, koristeÊi se
sredstvima manipulacije kojim kapital od njega stvara
bezumnog “potroπaËa”. Za Ëoveka izgubljenog u mra-
ku i lomaËa je izvor svetlosti i putokaz.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 98

98 (p)ogledi
Svi oni simboli putem kojih je Ëovek nekada mogao skog druπtva.
da prepozna svoj ljudski lik i da dopre, makar i delimiË- Radi se, naime, o tome da je Ëovek do te mere raz-
no, do svoje ljudskosti, unakaæeni su od strane kapita- vio proizvodne snage i u toj meri postao sposoban
listiËke propagandne maπinerije. Reklamna poruka (struËan) da u svoje ruke uzme ne samo upravljanje
“Koka-kola, to je ono pravo!” dobija status najviπeg fi- procesima proizvodnje, veÊ i upravljanje ukupnom
lozofskog stava; odseËena svinjska glava smeje se ma- druπtvenom egzistencijom, da konaËno oslobaanje
meÊi Ëoveka da kupi delove „njenog“ tela; WC πolje se Ëoveka od tlaËenja i egzistencijalne neizvesnosti nije
reklamiraju uz pratnju najviπih umetniËkih ostvarenja; viπe maπtarija, nego realna moguÊnost. Osnovni cilj in-
πampionski sportski timovi postaju reklamni panoi za dustrije zabave je da spreËi da se uspostavi delatno-
proizvoaËe duvana i alkoholnih piÊa; najveÊi umetni- menjalaËka veza izmeu uspostavljenog nauËnog i
ci koriste se kao sredstvo za saopπtavanje reklamnih tehniËkog razvoja i nastojanja Ëoveka da ih usmeri ka
poruka; nago æensko telo u poniæavajuÊem poloæaju zadovoljavanju njegovih istinskih potreba i obezbei-
nezaobilazni je deo „uspeπne reklamne kampanje“; vanju izvesnije buduÊnosti. Sve bespoπtedniji nasrtaji
deca od najniæeg uzrasta izloæena su najodvratnijim kapitalistiËkih medija na kritiËki um odgovor je kapita-
oblicima reklamne manipulacije... Sve ono πto ima ili lizma na sve veÊu pustoπ koju stvara, i na veÊ stvore-
moæe da ima ljudsku (kulturnu) vrednost postaje sred- ne objektivne moguÊnosti da Ëovek iskoraËi iz kapita-
stvo za obezvreivanje Ëoveka. PrivatizujuÊi javne me- listiËkog sveta u civilizaciju slobode.
dije kapital nudi graanima “demokratiju” u obliku Mafijaπki gangovi, “kraljevi” podzemlja, voe “sata-
“sobe sa krivim ogledalima”: u jednom ogledalu, Ëo- nistiËkih” sekti i faπistiËkih klanova, vlasnici industrije
vek vidi “sebe” u obliku sumanutog “potroπaËa”; u zabave (u kojoj sport zauzima najvaænije mesto), pro-
drugom, u obliku podivljalog “gledaoca”; u treÊem, davci narkotika, vladajuÊe religiozne organizacije, sas-
kao manijakalnog “ubicu”; u Ëetvrtom, kao robotizo- tavljaËi horoskopa i drugi „vidovnjaci“ i vraËare - svi
vanog “πampiona”... »ini se sve da se spreËi da Ëovek oni koji uËestvuju u uniπtavanju uma koji je u stanju da
ugleda svoj istinski, slobodarsko-stvaralaËki lik. se suËelji sa uspostavljenim procesima destrukcije -
Sa razvojem krize egzistencije, vladajuÊi reæim stva- “prirodni” su saveznici kapitalizma. MetafiziËki mistici-
ra sve agresivniju „industriju zabave“ putem koje nas- zam i religiozni fanatizam su druga strana „tehniËke
toji da odræi Ëoveka u “dobrom raspoloæenju” (po civilizacije“ koja je liπila æivot smisla i od Ëoveka stvori-
principu “Don’t worry, be happy!”), da bi ga spreËio la sredstvo za reprodukovanje kapitala. U savreme-
da na ljudski naËin doæivi svoje ljudsko bitisanje, da se nom kapitalizmu pozivanje na boga zapravo je jedan
suoËi sa svojom nesreÊom i potraæi naËine da se izba- od naËina na koji malograanin liπava sebe odgovor-
vi iz nje. Radi se o “sindromu Titanik”: brod tone - mu- nosti za uniπtavanje sveta. VladajuÊe religije postale
zika je sve jaËa. VladajuÊi mediji nastoje, ne birajuÊi su sredstvo za obraËun s emancipatorskim nasleem
sredstva, da zagnjure Ëoveka u baruπtinu “koka-kola graanskog druπtva i s verom da je moguÊe stvoriti
kulture”, jer tek kada Ëovek postavi pitanje o buduÊ- pravedni svet - ukoliko se budemo borili za njega.
nosti, kada postane svestan razmera uniπtavanja sve-
ta - postaje jasna sva pogubnost uspostavljenog “pro- Destruktivne iluzije i alternativa
gresa”. Nije sluËajno πto su novi naraπtaji, po prvi put
u istoriji, loπije obrazovani nego njihovi roditelji. U naj- Kapital nastoji da od Ëoveka stvori potroπaËa-de-
razvijenijoj kapitalistiËkoj zemlji sveta, SAD, preko sto struktora razvijanjem njegovih “normalnih” potreba
miliona ljudi nije u stanju da se sluæi zvaniËnim pis- do patoloπkog (samodestruktivnog) nivoa, kao i proiz-
mom. Istovremeno, sve nehumaniji i agresivniji rek- voenjem “novih potreba” radi proπirivanja træiπta
lamni spotovi postaju osnovna (polja uniπtavanja). Manijakal-
“duhovna hrana” za ljude.
“ProseËni” graanin SAD
dnevno “primi” preko 3 000
““PotroπaËko druπtvo“ je
no-destruktivni hedonizam
postao je spiritus movens dru-
πtvenog æivota. Brzina i inten-
poslednji juriπ kapitalizma
reklamnih poruka. ©kolski sis- zitet “zadovoljavanja potreba”
tem, kao obrazovna institucija, koji nagoveπtava njegov diktirani su potrebama kapita-
u sve je veÊoj krizi. Ugroæeno potpuni i definitivni raspad. la, u krajnjem, dinamikom nje-
je celokupno kulturno naslee Ono produæava æivot kapita- govog obrta. Po Alenu Blumu,
zapadne civilizacije, kao i hu- autoru „Sumraka ameriËkog
manistiËka dostignuÊa drugih lizmu tako πto uniπtava uma“, „æivot je pretvoren u
civilizacija. U pitanju je razvoj Ëoveka kao kulturno i biolo- neprekidnu, komercijalno pri-
koji diktira vladajuÊi poredak πko biÊe, kao i prirodu. To gotovljenu masturbacionu ma-
da bi intelektualni (obrazovni) πineriju“. Radi se o takvom
nivo graanina prilagodio svo- je ono πto odreuje “zadovoljavanju potreba” koje
jim egzistencijalnim interesima specifiËnost savremene dovodi do degeneracije i de-
i predupredio razvoj kritiËkog levice: pitanje pobede levice strukcije Ëoveka. Degenerisa-
uma koji je svestan kako po- ne “potrebe” Ëoveka postaju
gubnosti kapitalizma, tako i postalo je pitanje opstanka motorna snaga u razvoju kapi-
novih moguÊnosti razvoja koje ËoveËanstva talizma. Pri tome, sve je veÊi
su stvorene u okrilju graan-
” broj posredovanja u njihovom
np 13 14/01/2010 18:53 Page 99
(p)ogledi
zadovoljavanju koja, naravno, imaju komercijalni ka-
rakter. Sam naËin zadovoljavanja potreba se tehnizira,
πto samo ukazuje na Ëinjenicu da sam Ëovek poima se-
be sve viπe kao robotizovano, a sve manje kao prirod-
no i humano biÊe.
Model “uspeπnog seksualnog odnosa” tipiËan je
primer kapitalistiËkog degenerisanja nagona i uniπta-
vanja Ëoveka kao druπtvenog biÊa. “Seksualni odnos”
svodi se na tehniku “voenja ljubavi” pri Ëemu telo
“partnera” postaje orue za izazivanje orgazma - uz
upotrebu (posredovanje) sve veÊeg broja “pomaga-
la”. Kako je sve siromaπniji svet istinske ljubavi i me-
uljudskog poπtovanja, tako je sve bogatiji, od kapitala
stvoreni, “svet seksualne fantazije”.
Sterilisanje æivotvorne (rodne) snage æivih biÊa pos-
tao je univerzalni princip kapitalistiËkog razvoja. Za-
gaena æivotna sredina, zatrovana voda i hrana, uniπ-
tenje bioloπkog ritma rada organizma, sve veÊa egzi-
stencijalna neizvesnost koja neprestano dræi Ëoveka u
stanju stresa - dovode do sve teæih telesnih i mental-
nih oπteÊenja. Obnavljanje æivotvorne sposobnosti Ëo-
veka kao rodnog (æivotvornog) biÊa predstavlja jedan
od najvaænijih zadataka koje kapitalizam postavlja
pred Ëoveka.
Bespoπtedno razaranje druπtvenog tkiva predstavlja
joπ jednu bitnu karakteristiku kapitalizma. Sve viπe lju-
di æive sami (u velikim gradovima najrazvijenijih zapad-
no-evropskih zemalja gotovo polovina graana æivi u
“domaÊinstvu sa jednim Ëlanom”), dok oseÊanje
usamljenosti, koje uslovljava nastanak najgorih oblika
druπtvene patologije, poprima razmere epidemije. U
nekim oblastima proizvodnje doπlo je do skraÊivanja
radnog dana, ali je istovremeno poveÊana potreba za
“mobilnom” radnom snagom, πto znaËi da prednost u
zapoπljavanju imaju osobe koje su u stanju da u sva-
kom trenutku budu na raspolaganju svojim gazdama.
A to su oni koji su “osloboeni” svih druπtvenih, pogo-
tovu porodiËnih obaveza. Sve veÊi broj æena podvrga-
va se “dobrovoljnoj” sterilizaciji da bi “stekle povere-
nje poslodavaca” - i dobile posao. ZvaniËna duæina
radnog vremena sve je viπe neobavezna forma. Podre-
ivanje celokupnog æivota sve bræem ritmu reprodu-
kovanja kapitala jedan je od glavnih uzroka dramatiË-
99
nog pada nataliteta u razvijenim kapitalistiËkim zem-
ljama. Kada je reË o porodici, kapital uniπtava bioloπ-
ku vezu izmeu roditelja i dece. TaËnije, u sve veÊem
broju sluËajeva ne moæe se govoriti o roditeljima bu-
duÊi da se oËinstvo, kao i materinstvo, stiËe robno-
novËanom operacijom: osoba koja pretenduje da pos-
tane “otac” kupuje na træiπtu “materijal” od kojeg se
“dobijaju deca” (uz obaveznu “garanciju o kvalitetu
robe”), iznajmi (najËeπÊe preko oglasa) matericu i za
devet meseci “dobije” dete.
Mit o “svemoÊi nauke i tehnike” je omiljeno sredst-
vo s kojim vladajuÊi reæim nastoji da oËuva, veÊ priliË-
no poljuljanu, veru u “progresivnu snagu” kapitaliz-
ma. Poput Hitlerove propagandne maπinerije u vreme
agonije nacistiËkog reæima, danaπnja propagandna
maπinerija kapitalizma nastoji da uveri svet da Êe
nauËna i tehnoloπka “Ëuda” spasiti svet od propasti.
Do juËe su nuklearne elektrane bile simbol “progre-
sa”. Danas su, kao aveti smrti, postale simbol destruk-
tivne prirode kapitalizma. Sablasni tovari kruæe “slo-
bodnim svetom”, hiljade kontejnera punih najotrovni-
jeg nuklearnog otpada do sada su baËene u okeane.
Planeta se zagreva, otopljavaju se lednici, raste nivo
mora, nestaje ozonski omotaË, klima se menja, zem-
ljiπte je sve zagaenije, πume umiru, pijaÊa voda pos-
taje “strateπka sirovina”... Pokazalo se da su i najstraπ-
nije prirodne katastrofe samo bezazlene pojave u po-
reenju sa ekocidnim terorizmom kojem je priroda od
strane kapitala svakodnevno izloæena. Kada se imaju
u vidu razmere uniπtenja do kojih Êe doÊi daljim razvo-
jem kapitalizma, moæe se zakljuËiti da su i najprimitiv-
nije ljudske zajednice superiorne u odnosu prema ka-
pitalizmu. ObraËun s iluzijom da je moguÊe speËiti glo-
balnu apokalipsu u okviru kapitalistiËkog poretka pu-
tem nauke i tehnike i „ekoloπkih projekata“ predstav-
lja jedan od najvaænijih zadataka humanistiËke inteli-
gencije.
Markuzeova ideja o „oslobodilaËkoj transformaciji
prirode“ dobija konkretnu istorijsku dimenziju tek u
odnosu prema procesu destruktivne kapitalistiËke
„transformacije“ prirode. U kapitalizmu duh (Geist)
putem koga priroda stiËe samosvest (Hegel) ukinut je
tehnikom koja nema samo anti-duhovni (anti-umni),
veÊ i anti-egzistencijalni karakter. Ona je oblik u kome
su sile prirode instrumentalizovane na kapitalistiËki na-
Ëin i postale anti-prirodna moÊ. “OslobodilaËka tran-
sformacija prirode” nema samo slobodarski, veÊ pre
svega egzistencijalni karakter. Osnovni nedostatak pu-
ke prirode nije taj πto je neumna, veÊ πto ne moæe da
spreËi uniπtenje æivota na zemlji. SpreËavanje da pri-
rodne sile budu instrumentalizovane radi uniπtenja æi-
vota i oËuvanje æivota na zemlji oËuvanjem prirode
kao æivotvorne celine njenim oplemenjivanjem - to je
sudbinski zadatak ËoveËanstva. Nije osloboenje Ëo-
veka od prirode, veÊ je osloboenje Ëoveka i prirode
od kapitalizma osnovni uslov kako slobode, tako i op-
stanka.
Istorijski gledano, Ëovek je postajao Ëovekom pre
svega suËeljavajuÊi se s egzistencijalnim izazovima. Pri-
roda tih izazova uslovljavala je naËin njihovog reπava-
nja i na taj naËin je neposredno uticala na razvoj Ëo-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 100

100 (p)ogledi

“
Istorijski gledano, Ëovek je postajao Ëovekom pre svega suËeljavajuÊi se s
egzistencijalnim izazovima. Priroda tih izazova uslovljavala je naËin njihovog
reπavanja i na taj naËin je neposredno uticala na razvoj Ëoveka. Egzistenci-
jalni izazov koji kapitalizam nameÊe Ëoveku najveÊi je i najdramatiËniji iza-
zov pred kojim se Ëovek naπao. Nikada u istoriji Ëovek nije stajao pred za-
datkom da saËuva æivot na planeti i spreËi uniπtenje ËoveËanstva. To je iza-
zov koji prevazilazi klasiËnu humanistiËku antropoloπku definiciju Ëoveka
kao univerzalnog stvaralaËkog biÊa slobode

veka. Egzistencijalni izazov koji kapitalizam nameÊe

Ëoveku najveÊi je i najdramatiËniji izazov pred kojim se
Ëovek naπao. Nikada u istoriji Ëovek nije stajao pred
zadatkom da saËuva æivot na planeti i spreËi uniπtenje
ËoveËanstva. To je izazov koji prevazilazi klasiËnu hu-
manistiËku antropoloπku definiciju Ëoveka kao univer-
zalnog stvaralaËkog biÊa slobode. SpecifiËnost kapita-
lizma kao poretka destrukcije uslovljava kako specifiË-
nu prirodu Ëoveka koji ga brani, tako i specifiËnu pri-
rodu Ëoveka koji nastoji da mu se suprotstavi. Kapita-
lizam proizvodi destruktivnog Ëoveka koji je postao
sredstvo za razvoj kapitalizma, πto znaËi za uniπtenje
æivota. Istovremeno, kapitalizam proizvodi sve mili-
tantnijeg anti-kapitalistiËkog Ëoveka koji u uniπtenju
kapitalizma i oËuvanju æivota na zemlji, stvaranjem no-
vog sveta, pronalazi smisao æivota. Sve intenzivnije
uniπtavanje æivota uslovljava sve bespoπtedniji sukob
izmeu ova dva tipa ljudi, koji zapravo predstavljaju
savremenu klasnu podelu sveta: klasa destruktivnih fa-
natika kapitalizma i klasa umnih i beskompromisnih
boraca za opstanak ËoveËanstva.
Postajanje kapitalizma totalitarnim destruktivnim
poretkom uslovljava postajanje Ëoveka totalizujuÊim
æivotvornim biÊem - za koga je emancipatorsko (slobo-
darsko, kulturno) naslee ËoveËanstva osnov kritiËke
samosvesti i delatne (æivotvorne) volje. U borbi za oËu-
vanje æivota i za stvaranje novog sveta Ëovek Êe pos-
tati istinski Ëovek. To nije mitoloπki Ëovek koji Êe, kao
savremeni Feniks, uzleteti iz kapitalistiËkog pepela
neoπteÊenih krila. To je konkretni Ëovek koji Êe Ëitavim
svojim biÊem oseÊati posledice uniπtavanja prirode, jer
je on njen organski deo. Otuda stvaranje novog sveta
podrazumeva (samo)proËiπÊavanje i (samo)izgraiva-
nje Ëoveka - postajanje Ëoveka oplemenjenim prirod-
nim (æivotvornim) biÊem. Umesto kosmiËke energije
(NNiËe), koja je samo metaforiËki prikaz æivotne moÊi
monopolistiËkog kapitalizma, u Ëoveku Êe poteÊi æi-
votvorna snaga ËoveËanstva. „Volja za moÊ“ postaÊe
volja za slobodu i opstanak.
U borbi za oËuvanje æivota na zemlji stvaranjem no-
vog sveta doÊi Êe do takvog ujedinjenja ËoveËanstva u
kome Êe biti prevazieni svi oblici posredovanja koji
udaljuju Ëoveka od Ëoveka i koji od njega stvaraju oru-
e „nadljudskih“ sila za postizanje anti-ljudskih ciljeva.
Umesto moralnih principa na osnovu kojih se gradi re-
presivna normativna svest koja sluæi za oËuvanje vla-
dajuÊeg poretka, esencijalna i egzistencijalna potreba
Ëoveka za Ëovekom postaÊe osnov ljudskog poveziva-
nja.
”
„Anti-globalistiËki pokret“ ima istorijski i egzistencijal-
ni smisao jedino ukoliko je sastavni deo svetskog anti-
kapitalistiËkog pokreta. On se ne oslanja samo na je-
dan druπtveni subjekt promene, kao πto je to bio indus-
trijski proletarijat kod Marksa, veÊ na πiroki druπtveni
pokret koji u sebe ukljuËuje sve obespravljene i one ko-
ji su svesni da kapitalizam vodi ËoveËanstvo u propast.
Pokreti za emancipaciju æena, stotine miliona usamlje-
nih ljudi kojima je kapitalizam upropastio æivot - sve su
to potencijalni uËesnici pokreta koji Êe se obraËunati s
kapitalizmom. Istovremeno, propadanje „dræave bla-
gostanja“ nanovo Êe rasplamsati klasni rat u razvijenim
kapitalistiËkim zemljama. Neposredno uËestvovanje u
politiËkom organizovanju savremenog proletarijata i
drugih slojeva i grupa koje kapitalizam ugroæava - to je
jedan od najvaænijih zadataka pokreta. Svetski anti-ka-
pitalistiËki pokret treba da ujedini sve one politiËke sna-
ge i politiËke pokrete u svetu koji se suprotstavljaju sav-
remenom imperijalizmu koji nema samo genocidni,
veÊ i ekocidni karakter. Istovremeno, on treba da ima
kritiËki odnos prema razvojnim programima u bilo kom
delu sveta koji se zasnivaju na uniπtavanju prirode i ko-
ji razvijaju potroπaËki mentalitet.
Ne radi se o stvaranju svojevrsne intelektualne „eli-
te“ koja Êe proglasiti sebe za „savest“ ËoveËanstva i
na taj naËin postati od „obiËnih“ ljudi otuena grupa-
cija, veÊ o ljudima koji su svesni destruktivne prirode
kapitalizma i koji su spremni da svoj æivot posvete bor-
bi za oËuvanje æivota i za slobodu ËoveËanstva. Istin-
ska humanistiËka inteligencija treba da osvetli put ko-
ji vodi u buduÊnost. Sa sve dramatiËnijom egzistenci-
jalnom krizom koju kapitalizam stvara ona treba da
postane svetionik koji Êe svetliti sve jaËim sjajem kako
mrak koji stvara kapitalizam postaje sve guπÊi. Prome-
tejski princip postao je osnovni egzistencijalni princip.
Zato je od prvorazrednog znaËaja ne praviti kompro-
mise i ne prilagoavati se trenutnoj politiËkoj situaciji.
Kompromis znaËi gubitak sposobnosti stvaranja svet-
losti - bez koje Êe ËoveËanstvo nestati u mraku de-
struktivnog kapitalistiËkog niπtavila.
Dr. sc. Ljubodrag SimonoviÊ istaknuti je
kritiËki intelektualac. ©iroj je javnosti poznat
prvenstveno kao bivπi koπarkaπki reprezenta-
tivac Jugoslavije, a proglaπen je i za
najboljeg koπarkaπa Europe
np 13 14/01/2010 18:53 Page 101

(S)rodna pitanja 101

Na historijskom
raskrπÊu

dr. sc. Sonja Lokar

Od 15 dræava EU krajem izbori 2009. Moja analiza neumoljivo je pokazala slje-

deÊe:
devedesetih godina, 11 njih Na tim izborima imamo sljedeÊe pobjednike:
vodili su laburisti, socijalisti ili ÆENE,
socijalni demokrati. Od 27 Zelene
Euroskeptike
danaπnjih Ëlanica EU samo Radikalne desniËare
6 njih vode, uglavnom u I sljedeÊe gubitnike:
Ëudnim koalicijama, partije Partiju evropskih socijaldemokrata (PES)
Evropsku puËku partiju (EPP)
s takvim imenima
Evropske liberale (ALDE)
Radikalnu ljevicu
Zanimljivo je da su æene ostale nevidljive pobjednice
tih izbora, iako su kao grupa najviπe popravile postotak,
vijet je u najdubljoj krizi nakon 1929. godine,

S koju dodatno komplicira nemoÊ nacionalnih

dræava da svaka za sebe rijeπi globalne eko-
nomske, socijalne i ekoloπke izazove i nepostojanje
koji su imale u odlazeÊem evropskom parlamentu. S
31% skoËile su na 35%, i to nakon desetgodiπnje pot-
pune stagnacije. Nijedna politiËka grupa se nije toliko
okrepila na tim izborima kao æene, ali to nije primjetila
demokratski legitimiranih regionalnih i globalnih
nijedna velika analiza evropskih izbora!
mehanizama i aktera, koji bi u tome mogli biti od
I ne samo to. U svim kljuËnim ideoloπkim partijskim
istinske koristi. Svijetom haraju podivljali financijski
familijama, æene su slomile i æeljezno pravilo, koje je sve
kapital i nezajaæljive multinacionalne kompanije
do sada glasilo ovako: kada partija gubi, æene gube
koje uplaπenim ljudima prodaju politiku spasonos-
mnogo gore, kada partija dobija, æene dobijaju mnogo
nog egoizma, straha od drugog i mrænje prema
manje. Ovoga puta u partijama koje su ojaËale æene su
razliËitosti.
ojaËale joπ viπe, a u partijama koje su gublile, izgubile
Alternativa neoliberalnom kapitalizmu je nasuπna
su upola manje (to se desilo u PES), ili Ëudo, nevieno,
potreba, ali je tek u nastajanju, i tradicionalna refor-
Ëak ozbiljno dobile (u EPP 8.7 procentnih poena, u AL-
mistiËka ljevica boji se suoËavanja s radikalnim pitanji-
DE 4.6 procentna poena)! Æene dakle nisu pridobile sa-
ma, jer se plaπi nuænosti radikalnih odgovora. Koliko
mo na broju, dobile su na stvarnoj moÊi!
je u takvim uslovima jednakost spolova vaæna socijal-
Njihova stvarno poveÊana moÊ odliËno se upravo
nim demokratama u EU danas? Koliko su oni uopÊe
dokazala prilikom izbora komesara i kljuËnih evrop-
svijesni da je to upravo pitanje svih pitanja u vreme-
skih funkcionera. Nekoliko dana uoËi izbora nove Ev-
nu koje dolazi, jer je to pitanje koje izaziva revolucio-
ropske komisije, Baroso je imao samo tri kandidatki-
narne promjene u svim sferama æivota?
nje i 24 kandidata. I tada su mu se desile æene! Naj-
Ovaj Ëlanak piπem usred prvog dana 8. Kongresa
prije je dobio javno pismo od æena PES-a, koje su mu
Partije evropskih socijaldemokrata, koji se nakon po-
saopÊile da im ne pada na pamet da glasaju za Evrop-
raza te partije na evorpskim izborima u junu 2009.
sku komisiju koja Êe izgledati kao vlada neke nazad-
odræava u Pragu. Na taj sam kongres doπla sa ozbilj-
ne islamske dræave! A onda su u povorku javnog pro-
nom analizom poraza Partije evropskih socijaldemo-
testa, pred vrata njegove kancelarije i pred kamere
krata iz kuta promatranja: rodna ravnopravnost i EU
svih moguÊih TV stanica, sa kravatama oko vrata i
np 13 14/01/2010 18:53 Page 102
102
svojim æivotopisima u rukama, doπle najistaknutije ev-
ropske parlamentarke PES, zelenih, ljevice i liberala i
priprijetile da nijedna æena neÊe glasati za novu Ev-
ropsku komisiju sa manje komesarki, nego πto ih je
bilo u proπlom mandatu. I pokazalo se da je prestra-
πeni Baroso uspio preko noÊi naÊi jednu komesarku
viπe, nego πto ih je imao u proπlom mandatu. Ta ista
akcija natjerala je i PES da za mjesto evropskog vanj-
skog ministra predloæi ministarku, jer je to postao us-
lov da uopÊe dobiju to mjesto.
Ali tu je naæalost kraj dobrim vjestima. Bitna pro-
mjena se desila u pogledu postotka æena, koje su u
pojednaËnoj partijskoj familiji uπle u novi evropski
parlament iz starijih i novih dræava Ëlanica: udio æena
iz novih Ëlanica je postao brojniji od udjela æena iz
starijih Ëlanica u grupi liberala i grupi PuËke evropske
partije, dok se bitno smanjilo njihovo zaostajanje i u
grupi zelenih i u grupi Evropskih socijaldemokrata.
Koliko god sam ponosna na taj rezultat, i koliko god
sam na razne naËine radila da do njega doe, na æa-
lost to ipak znaËi da je u EP uπlo mnogo æena s ma-
nje istinske politËke moÊi u svojim partijama, s ma-
njom politiËkom moÊi u svojoj partijskoj familiji i sa
slabije profiliranom svjeπÊu o tome da trebaju da se
izbore za æenska ljudska prava.
Pomjerio se i postotak æena koje u evropski parla-
ment dolaze iz mnogobrojnih nacija i iz malobrojnih
nacija. U EPP porastao je postotak æena koje dolaze
iz najbrojnijih nacija, dok u PES-u taj postotak pada ili
stagnira, a porastao je postotak æena koje su dospje-
le u EP iz srednjih i malih nacija. Pala je dakle stvarna
politiËka moÊ æena koje su izabrane u grupu PES.
Osnovni zakljuËak iz te moje analize jeste:
Dogodile su se tektonske promjene u spolnoj struk-
turi i strukturi moÊi aktera, koji Êe krojiti rodnu politi-
ku Evropskog parlamenta u sljedeÊem mandatu. Æe-
ne su u tom parlamentu postale bitno jaËe nego πto
su bile u prijaπnjem mandatu, ali su presudnu moÊ
dobile æene iz konzervativnih puËkih i liberalnih parti-
ja. Kada se to kombinira s dominantnom politiËkom
strujom u ostalim organima Evropske unije, u kojima
caruju muπki konzervativci i liberali - Evropska Komisi-
ja, Evropski Savjet, savjeti ministara, predsjednik Ev-
ropske Unije, predsjednik Evropske komisije, oËito je
da prijeti ozbiljna opasnost da evropska politika po pi-
tanjima spola krene bitno drugaËijom putanjom i da
se uz pomoÊ takve konstelacije snaga u EU potpuno
sruπi progresivni globalni konsensus koji je po pitanju
rodne ravnopravnosti uspostavljen 1995. na 4. Svjet-
skoj konferenciji UN-a o æenama u Pekingu. Taj se
konsensus sistematski uruπavao, posebno nakon
2000. godine, odluËnom ofenzivom globalnog neoli-
beralizma i njegovih neËistih savezniπtava sa radikali-
ziranim religijskim napadima na ljudska prava æena u
ime odbrane i obnove tradicionalnih, Ëitaj konzerva-
tivnih moralnih i kulturnih vrijednosti. Neproglaπeni
(S)rodna pitanja
rat protiv æenskih ljudskih prava utkan je u same te-
melje kazino kapitalizma, ali i u sve njegove lokalne
ratove, u sve njegove politike sukoba civilizacija i ta-
kozvanih ratova protiv terorizma.
Pradoksalno, dok u SAD-u, u Japanu, u nekim vaæ-
nim zemljama Juæne Amerike konaËno pada radikalni
konzervativizam, u EU i u Rusiji on nesumnljivo jaËa i
nastaju ozbiljni izgledi da se po pitanju prava æena
krene u rikverc, odnosno da Evropska Unija izgubi i
jednu presudnu civilizacijsku ulogu: ulogu luËonoπe
globalne borbe za jednakost spolova.
Na kongres PES-a u Pragu nisam poπla samo s tom
neveselom analizom rezultata evropskih izbora, veÊ i
s jasnom porukom da smo izgubili vaænu bitku, ali ne
nuæno i rat.
Tradicionalne biraËice PES-a nisu otiπle na desno,
nisu glasale za konzervativce i neoliberale. Neke su
glasale za zelene, vrlo malo njih za vrlo maËistiËku
radikalnu ljevicu, ali ih je veÊina naprosto ostala
kod kuÊe. PES je imao izborni Manifest sa sjajnim
poglavljem o jednakosti spolova. Natjerao je sve ve-
like partije da se poËnu ozbiljno takmiËiti za glaso-
ve æena, ali je omanuo da se sam ozbiljno takmiËi
za njih. Partije Ëlanice PES-a svojim djelima nisu us-
pjele uvjeriti æensko biraËko tijelo da imaju stvarne
alternative za probleme koje su im stvorili u nesum-
njivom sudjelovanju s konzervativcima i neoliberali-
ma: za nezaposlenost, za prekarna, loπe plaÊena
zaposlenja, za siromaπtvo, za manjak jaslica i vrtiÊa,
za druπtvenu nebrigu o svima kojima briga treba,
ali se oËekuje, da Êe je æene isporuËiti u obliku ne-
plaÊenog rada, za indiferentnost prema patnji koju
domaÊe nasilje nanosi æenama, za zatvaranje prs-
pektiva i ubijanje nade, da Êe biti moguÊ normalan
æivot naπe djece, za bezobrazno nijekanje æenskih
sposobnosti da ravnopravno sa muπkarcima vode
poduzeÊa i ustanove, javne i politiËke poslove.
Dan prije kongresa PES-a odræana je I. konferencija
æenske organizacije PES-a. Na njoj je dogovoreno da
Êe socijaldemokratske æene ipak preuzeti inicijativu,
pokreËuÊi Magnu cartu evropskih æenskih ljudskih
prava i otvarajuÊi put jednom novom pristupu rjeπa-
vanju pitanja jednakosti spolova. Taj novi pristup sad-
ræan je u formiranju feministiËkog pokreta, u kome
svim srcem i mozgom ravnopravno sudjeluju i æene i
muπkarci. Taj novi pristup moæe se saæeti u jednoj re-
Ëenici predsjednika πpanjolskih socijalista, Zapatera,
koji je dva puta za redom pobijedio na nacionalnim
izborima, kada su skoro sve druge socijaldemokrat-
ske partije svoje izbore u EU izgubile. Ta reËenica gla-
si: ”Ja sam feminist zato πto sam socijalist”.
Dr. Sonja Lokar je istaknuta lijeva
politiËarka i bivπa Ëlanica slovenskog par-
lamenta za Socialne demokrate, te Ëlanica
Savjeta Novog Plamena.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 103
Knjiπki moljac
Kako je
Sun Tzu
pobijedio
Marxa
Kristian BeniÊ
osjeÊivali redovito knjiæare, bilo one relativno rijet-
P ke preostale - fiziËke - ili pak pripadali “geek“ popu-
laciji/generaciji koja potrebu za znanjem ispunjava
satima iπËitavajuÊi milijune redaka teksta na internetu, iz-
razito specifiËan fenomen hrvatske knjiπke stvarnosti 21.
stoljeÊa zasigurno vam nije promaknuo. Pokraj “Gole is-
tine“ novootkrivene “majstorice“ pisane rijeËi Nives Celzi-
jus, “Otkrit Êu vam tajnu“ samoprozvanog stiliste bez ko-
jeg vjerojatno ne bi znali koju boju Ëarape ujutro obuÊi
Marka GrubniÊa, knjiga za samopomoÊ meu kojima
“Tajna“ Rhonde Byrne i dvije godine nakon objavljivanja
oduπevljava, a valjda i spaπava osamljene i nesigurne du-
πe, posljednjih godina istiËe se novi vladar hrvatskih knji-
æara - “UmijeÊe ratovanja“, djelo pripisano kineskom au-
toru Sun Tzuu, iako toËan trenutak njegovog æivota, pa
tako i nastanka djela, nije poznat veÊ se u procjenama
struËnjaka kreÊe izmeu V. i VIII. stoljeÊa prije Krista. Ko-
lika je oËito popularnost (stvorena ili nametnuta, ostaje
otvoreno pitanje) “UmijeÊa ratovanja“ ne svjedoËi samo
Ëinjenica da u naπ vizualni opseg knjiga upada vrlo lako,
veÊ i njena dostupnost u najrazliËitijim oblicima. Knjiga
savjeta o voenju vojnih operacija kineskim vladarima la-
ko je pronalaæljiva u debelom i mekom uvezu, veÊem ili
manjem formatu, s opπirnim komentarom ili bez njega,
u dæepnom ili luksuznom debelom poliËnom izdanju. Je-
dini ozbiljni konkurent “UmijeÊu ratovanja“ prema broju
i oblicima izdanja barem za sada ostaje - Biblija koju moæ-
emo pronaÊi i u sliËicama, πto Sun Tzu nije doæivio. Ta-
koer, moramo reÊi, vjerojatno samo za sada. OËito æivi-
mo u eri u kojoj je jedno od najpopularnijih πtiva za Ëita-
nje ono koje pruæa savjete kako biti uspjeπan prevarant.
Ne treba biti naivan i misliti kako su ulazak djela u popu-
larnu kulturu kroz film Olivera Stone “Wall Street” i do
otrcanosti citirane rijeËi iz usta Gordona Geka, pohlep-
nog burzovnog investitora i naposljetku prevaranta, pre-
sudile popularnosti djela starijeg od nekad Hrvatima
draæeg Novog zavjeta. RijeË je o samo joπ jednom ele-
mentu skupa intelektualnih tvorevina saËinjenog od “Ka-
pitalizma i slobode” Miltona Friedmana, “SebiËnog ge-
na” Richarda Dawkinsa, “Kako pobijediti” Jacka Welcha
i njegove supruge Suzy, koji je oblikovao mentalitet hr-
vatskih graana i pruæio hranu (post)tranzicijskom deliri-
ju kupovine sna æivota bez rada. Uostalom, “UmijeÊe ra-
tovanja” joπ je od tridesetih, ekonomski depresivnih go-
dina u SAD-u, sastavni dio literature mladih polaznika
103
raznih “business schoola” koje su se u XXI. stoljeÊu pre-
lile i u naπ dio svijeta.
Upoznaj neprijatelja
S druge pak strane, pronalazak djela Karla Marxa godi-
ne 2009. nije tako izvjestan iako je napisao daleko viπe
Ëlanaka i knjiga od toËno 2790 redaka stihova Kineza Ëi-
je ni postojanje ne moæemo sa sigurnoπÊu dokazati. Ovaj
uvid posebno je zanimljiv u svjetlu atmosfere stvorene ti-
jekom listopada i studenog proπle godine, u jeku izbijanja
financijske krize, tijekom koje su nas mediji obavijestili da
je prodaja Marxovih djela, a posebno onog najveÊeg, naj-
vaænijeg i najkompleksnijeg - “Kapitala“ - drastiËno poras-
la. ImajuÊi u vidu barem nekolicinu spoznaja o navikama
suvremenih Ëitatelja i tzv. postmodernistiËkom mentalite-
tu u navedeno nismo mogli olako povjerovati. “Kapital“ je
opπirna ekonomska, socioloπka, filozofska analiza Ëiji broj
stranica dosiæe koliËinu Sun-Tzuovih stihova, a razumijeva-
nje zahtjeva nemalo predznanje. Od kuda na træiπtu koje
doslovno guta “Bild Zeitung”, tabloidne novine u nakladi
od 4 milijuna primjeraka (!) odjednom æelja za neËim ta-
ko odbojnim suvremenom mentalitetu? Odgovor je ust-
vari jednostavan i nimalo romantiËan - jedan od savjeta
Sun Tzua tvrdi “Ne znajuÊi poloæaj/ brda i πuma/ litica i
gudura/moËvara i bara/ne moæeπ marπirati“. NjemaËki
kapitalist, poduzetnik, biznismen dobro je nauËio lekciju -
ukoliko se æeli odræati prethodna razina profita tj. nastavi-
ti “marπirati”, mora imati dobro poznavanje karakteristika
kriznog vremena, tj. poloæaja brda, πuma i moËvara. Rije-
Ëi britanskog investicijskog bankara na radu u New Yorku
bolje od bilo koje znanstvene analize ilustriraju stanje
stvari: “©to sam dulje vremena na Wall Streetu, uvjereniji
sam da je Marx bio u pravu. Apsolutno sam uvjeren da je
Marxov pristup najbolji pogled na kapitalizam“. Dakle, to-
boænja pomama za Marxom proizlazi prvenstveno iz po-
trebe vlasnika kapitala, tj. onih koji su u krizi gubili najvi-
πe, za prikupljanjem i svladavanjem znanja potrebnih za
prevladavanje prepreka u kojima se nalaze. Do mijenjanja
obrazaca ponaπanja koji su naposljetku doveli do proble-
ma u financijskom sektoru, naravno, nikome doista nije
stalo.
U opisani kontekst - istovremene popularnosti knjige
savjeta koja sluæi menadæerima za svakodnevno ponaπa-
nje u poslovnom ambijentu, iliti kako bi “naπa” Simonica
np 13 14/01/2010 18:53 Page 104
104
rekla “maloj bari punoj krokodila”, i djela koje na precizan
znanstven naËin razotkriva funkcioniranje istog tog siste-
ma - uklapa se i ove godine u sklopu biblioteke “Srednje
Europe” “Knjige koje su uzdrmale svijet” objavljeno djelo
“Marxov Kapital“ Francisa Wheena. Pruæila se tako hrvat-
skim Ëitateljima prilika za ponovno upoznavanje s auto-
rom Ëije ime je, ali manje djelo, velikom dijelu njih obilje-
æilo mladost ili srednje godine æivota. Naime, kako “Kapi-
tal“ u viπe tomova desetljeÊima nije ponovno objavljen,
knjiæare ne mogu izaÊi u susret
potencijalnom interesu publike
probuenom barem medijskim
natpisima o zbivanjima u NjemaË-
koj. A u obzir svakako treba uzeti
i Ëinjenicu da veÊi dio publike
mlae od 35 godina u godinama
intelektualnog sazrijevanja ipak
nije æivio u sistemu koji se je na
Marxa bar deklarativno pozivao,
prilagoavajuÊi njegove ideje
dnevno-politiËkim potrebama.
Ako je “starima“ Marxa moæda
“preko glave“, to ne znaËi da me-
u mlaom populacijom takvog
interesa nema ili bi ga trebalo bi-
ti. Po svemu sudeÊi hrvatsku po-
mamu za “Kapitalom“ Jack Wel-
chov kapital je trenutno zanimlji-
Francis Wheen
viji.
Instant literatura
Ipak, upravo zbog navedenog u pravi trenutak dolazi hr-
vatski prijevod teksta (izvorno nastalog 2006. godine) au-
tora relativno poznatog hrvatskoj publici, ali i onoj susjed-
nih zemalja. Naime, 2005. godine Wheen je ukljuËen u re-
lativno neobiËnu (pseudo)aferu vezanu uz genocid u Sre-
brenici, izazvane intervjuom s Noamom Chomskyem iz
kojeg je bilo vidljivo da kvalitetni lingvist, ali i “guru” au-
tor antiglobalistiËkog pokreta nijeËe genocidni karakter
dogaanja u Srebrenici. Wheen je pak stao na stranu no-
vinarke i kolegice iz “Guardiana”, ujedno i njegovog pos-
lodavca, optuæene za krivo shvaÊanje Chomskya. Tako-
er, u Hrvatskoj je prevedena zapaæena Wheenova knjiga
“Kako su prodavaËi magle zavladali svijetom: kratka povi-
jest modernih sljeparija“, izazovnijeg naslova u originalu
“How Mumbo-Jumbo Conquered the World”, te u SAD-u
“Idiot Proof: A Short History of Modern Delusions”, u ko-
joj na duhovit i zabavan naËin ukazuje na besmislice poli-
tiËke, tehnoloπke, kulturalne svakodnevnice u posljednjih
dvadeset godina, posebno se obruπavajuÊi na postmoder-
nistiËke autore sa statusom “guurua” poput Foucaulta i
Lacana. Wheen pripada onoj specifiËnoj skupini anglosak-
sonskih autora koji stvaraju djela interdisciplinarnog ka-
raktera isprepliÊuÊi razmiπljanja o pojavama, citatima, te-
zama, argumentima dnevnopolitiËkih dogaaja, “ozbilj-
ne“ i popularne kulture, ali snaæno ih potkrepljujuÊi znan-
stvenom bazom spoznaja politologije, ekonomije, psiho-
logije, povijesti, antropologije, sociologije, etnologije,
komparativne knjiæevnosti, prirodnih i tehnoloπkih zna-
nosti… Erudicija u spoju sa stilom koji je relativno “lagan“
jamËi djelima ovakvih autora uspjeh kakav inaËe imaju sa-
mo najuspjeπniji uradci fikcionalnog karaktera.
Na istom pragu nalazi se i “Marxov Kapital“ - tipiËno
Knjiπki moljac
djelo za publiku (post)modernog profila Ëiji naËin æivota je
ubrzan, umreæen komunikacijskim kanalima i bombardi-
ran donedavno nezamislivim koliËinama informacija. Ta-
kav “way of life” se i smatra temeljnim uzrokom naglih
promjena navika Ëitateljstva, pri Ëemu nam je ilustrativan
primjer novinsko-izdavaËka industrija iz Ëije sfere dolazi i
Wheen. SuoËeni sa znaËajnim opadanjem naklade, izda-
vaËi dnevnih novina traæe modele koji Êe uspjeti zadræati
Ëitatelja. No generalno nije rijeË o traæenju veÊ skretanju
na put koji je ucrtan. Gotovo
konsenzualno, odreeno je kako
samo koncept tekstova Ëija veliËi-
na maksimalno doseæe jednu kar-
ticu uz bogatu slikovnu opremlje-
nost moæe zadræati paænju fa-
moznog “suvremenog” Ëitatelja.
Wheenov “Marxov Kapital“ na
podruËju knjiπkog izdavaπtva
udovoljava takvom zahtjevu -
kratko, zabavno i uklopivo u veli-
Ëinu dæepa.
“Kapital“ knjiæevno djelo?
Struktura Wheenova objaπnjenja
nastanka “Kapitala” temelji se na
dvije osnovne premise. Prema pr-
voj od njih Karl Marx, iako je
stvorio viπetomno djelo, prven-
stveno ekonomske problemati-
ke, ustvari nije Ëak ni tim djelom imao ambiciju biti eko-
nomist, veÊ potpuno iznenaujuÊe - knjiæevnik! Dokaz to-
mu nalazi u samim Marxovim rijeËima, poimanju samoga
sebe koje je podijelio s Engelsom: “Dakle, πto se tiËe mo-
ga djela, reÊi Êu ti potpunu istinu o njemu... kakve god da
mane imali, prednost mojih spisa je u tome πto su oni um-
jetniËka cjelina”. Wheen stoga izvodi vrlo neobiËan zaklju-
Ëak - “Kapital” se moæe Ëitati na viπe naËina - kao nepre-
gledan gotiËki roman, viktorijanska melodrama, crnohu-
morna farsa ili pak grËka tragedija. Od tuda i konaËna
Wheenova konstatacija: “Kapital je u potpunosti sui ge-
neris. Nikada ni pribliæno nije bilo niËeg sliËnog ni prije ni
poslije njegova nastanka - πto je vjerojatno razlog zaπto
ga se tako dosljedno zanemarivalo odnosno pogreπno tu-
maËilo”. Slagali se s navedenim ili ne, svakako vrijedi priz-
nati kako engleski autor neobiËnoπÊu teze privlaËi paænju
Ëitatelja. Ipak, unutar konteksta sagledavanja cjelokup-
nog Wheenova djela, ona uvlaËi napetost u koherentnost
i konzistentnost njegovih stavova. Tako npr. Wheen u
“Kako su prodavaËi magle zavladali svijetom: kratka povi-
jest modernih sljeparija“ ne samo protuargumentima, veÊ
praktiËki ismijava postmodernistiËke autore koja s tezama
o odnosu svijeta, jezika i teksta opravdavaju nastanka in-
terpretacija analognih navedenoj “Kapitala”.
Drugi aspekt koji Wheen “Marxovim Kapitalom” otvara
je Karlov privatni æivot. Iskusan u istraæivanju Marxovog
privatnog æivota, kao autor jedne od njegovih najËitanijih
biografija ikada, Wheen obilje grae vjeπto iskoriπtava za
analizu nastanka “Kapitala”. Dolazimo tako do spoznaje
iz koje je vidljivo kako je jedna od najznaËajnijih knjiga u
povijesti ËovjeËanstva nastajala na vrlo mukotrpan naËin,
suoËavajuÊi se s tri prepreke u Marxovom æivotu - siro-
maπtvom, bolestima i perfekcionizmom, inaËe u “normal-
nijim” okolnostima vrlinom. Wheen dolazi iz Engleske,
np 13 14/01/2010 18:53 Page 105
Knjiπki moljac
zemlje koja je stvorila tabloide Ëija graa se crpi iz privat-
nosti æivota javnih osoba, tako da ni “Marxov Kapital” ne
prolazi bez “soËnih detalja”: “…Tijekom ljeta 1865. Marx
je povraÊao svaki dan (kao posljedica vruÊeg vremena i ti-
me povezanim æeluËanim tegobama) i muËili su ga Ëire-
vi….»ak ga ni nevolje s jetrom i Ëirevima nisu mogle osu-
jetiti: posljednjih nekoliko stranica napisao je stojeÊi uz
svoj stol nakon πto je provala gnojnih Ëireva u zadnjici uËi-
nila sjedenje previπe bolnim…”. Svakako je kulturoloπki za-
nimljiva Ëinjenica da rasprava o idejama
“Kapitala” koja treba pokazati zaπto je to
jedna od “knjiga koje su uzdrmale svijet”
ne moæe proÊi bez zadiranja u privatnost
æivota. Uostalom, kako smo i napomenu-
li, upravo Wheenova biografija Marxa ko-
ja je u SAD-u tjednima tijekom 1999. go-
dine bila meu najprodavanijim knjigama
publicistiËkog karaktera (!) sluæi kao te-
melj scenarija za izradu biografskog filma
o Karlu Marxu pod redateljskom palicom
Raoula Pecka. Navedimo usput da je
Wheenov kandidat za ulogu bio “pirat s
Kariba” Johnny Depp. Takav film, narav-
no, ne bi uspio bez æutog zaËina, a koji
nije kukurma, πto Wheen vrlo dobro zna.
UnatoË tomu πto se radove poput
Wheenovog moæe smatrati sindromima “instant-kulture”,
lakom ljetnom lektirom, koja zadovoljava kriterije imagi-
narnog teËaja “kako upoznati Marxa za tri sata”, njegovo
pojavljivanje na policama hrvatskih knjiæara svakako je vri-
jedno pozdraviti kao antipod sveproæimajuÊoj kulturi
“UmijeÊa ratovanja”. Ostarjeli i pomalo njurgavi Miroslav
Krleæa bi vjerojatno u Wheenovom djelu naπao savrπeno
uklapajuÊi fragment u miπljenje izreËeno u “Razgovorima
s Krleæom” prema kojem “iskreni poklonici historije, tako
reÊi njeni trubaduri, ne postiæu naroËiti uspjeh u historij-
skoj areni, kojom vladaju pelivani, zbijajuÊi glupe πale za
razveseljavanje blesave gomile.“ Godine 2009., upravo
zbog najezde “poslovnih priruËnika” na policama naπih
pravih i virtualnih knjiæara, mi neÊemo biti tako strogi ia-
ko bi se sa Krleæom u neko bolje vrijeme iz prve sloæili.
Objava “Marxovog Kapitala” otkriva tako joπ jednu kul-
turoloπku Ëinjenicu o hrvatskoj znanstvenoj i izdavaËkoj
stvarnosti, posebno vidljivu na podruËju djelatnosti povi-
jesne znanosti.
Prebaciti se u pravo vrijeme
U principu, rijeË je o fenomenu koji moæe fascinirati
mlae povjesniËare/kulturologe/sociologe znanosti, dok
Êe veÊina “kolega” starijih od minimalno Ëetrdeset godina
nezainteresirano odmahnuti rukom. Bitke su to koje su za
njih odavno proπle, a kroz koje ih je njihovo “umijeÊe ra-
tovanja” spretno provelo. Bacimo li samo i letimiËan po-
gled na Ëasopise i knjige nastale u hrvatskoj/jugoslaven-
skoj historiografiji prije 1990. godine naiÊi Êemo na
mnoπtvo radova Ëija tema je razvoj radniËkog pokreta,
KomunistiËke partije, NarodnooslobodilaËke borbe i srod-
nih tema relevantnih za nastanak i postojanje Jugoslavije
nakon 1945. godine... Na stranu s njihovom kvalitetom i
pravim doprinosom povijesnoj znanosti, no Ëinjenica je da
su pisali o navedenim temama najistaknutiji hrvatski pov-
jesniËari. Raspadom jugoslavensko-komunistiËkog okvira,
Kuhnovim rjeËnikom reËeno, moæemo reÊi da se doslov-
105
no mijenja “znanstvena paradigma” hrvatske povijesne
znanosti. Teme povijesti radniπtva, klasnih borbi i srodnih
tema gotovo potpuno nestaju, praktiËki preko noÊi ustu-
pajuÊi mjesto sadræajima koji su trebali potvrditi novi na-
cionalni identitet zemlje. Svakako jedna od zanimljivijih
transformacija je ona Instituta za historiju radniËkog pok-
reta Hrvatske koji mijenja naziv u u Institut za hrvatsku
povijest. Sadræaj glasila institucije, »asopisa za suvremenu
povijesti, otkriva fenomen. Dok joπ broj iz 1989. godine
sadræi teme poput koncepcije federativ-
ne i konfederativne Jugoslavije meu Ju-
goslavenima u Rusiji, o pitanjima opÊeg
usmjerenja jugoslavenske teorije prava,
zagrebaËkim ljeviËarskim intelektualci-
ma, koncepcijama prvobitne socijalistiËke
akumulacije u Jugoslaviji, radniËkim pov-
jerenicima, 1992. godina u pravom sjaju
otkriva transformaciju provedenu kroz
1990. i 1991.. Javljaju se sada teme prav-
nog utemeljenja dræavnocentralistiËkog
sistema u Hrvatskoj, obiljeæjima boljπevi-
zacije hrvatske kulture, pojavama i oblici-
ma kaænjavanja Ëlanstva KomunistiËke
partije Hrvatske, o “Srbima - katolicima”..
Na razini rada pojedinaca transforma-
cije su bile joπ fascinantnije, a ilustrativan
je primjer cijenjenog povjesniËara i akademika Petra StrËi-
Êa. Do pred kraja osamdesetih godina StrËiÊ mahom ob-
javljuje kao samostalan autori ili u koautorstvu djela o
NOB-u, radniπtvu, ili eventualno o “razvoju nacionalne svi-
jesti“ u onim sluËajevima kada je to bitno za spajanje hr-
vatskih krajeva s Jugoslavijom. Izdvojimo npr. djela “Vanj-
skopolitiËka borba Josipa Broza Tita za Istru od 1941. do
1945. godine.”, “NOB i socijalistiËka revolucija. »itanka iz
zaviËajne povijesti Rijeke i rijeËkog podruËja.”, “Titov most
kopno otok Krk”, dok s isticanjem osamdesetih poËinje la-
gani zaokret redanjem djela - “Koπljun i njegov franjevaË-
ki samostan”, “BozaniÊi sveÊenici i vrbniËka baπtina”, “Fra-
njo Tuman 1922. - 1995. godine”. Kao ilustrativan vrhu-
nac transformacije moæe posluæiti fotografija u »asopisu
za povijest Zapadne Hrvatske koji otvara fotografija aka-
demika Petra StrËiÊa u primanju kod kardinala Josipa Bo-
zaniÊa s popratnom vijeπÊu prema kojoj se akademik poh-
valio kardinalu s radom na proπirenom izdanju knjige “Bo-
zaniÊi sveÊenici”! Petar StrËiÊ svakako Êe ostati zabiljeæen
kao jedan od vrednijih istraæivaËa hrvatske povijesti, koji
Êe osim prema opπirnom znanstvenom radu ostati zabil-
jeæen i kao organizator relevantnih institucija hrvatske po-
vijesne znanosti, te nam nikako nije namjera obezvrjei-
vati njegovo djelo. Cilj je prvenstveno ukazati na fenomen
transformacije materije istraæivanja povijesne znanosti u
skladu s prevladavajuÊom politiËko-ideoloπkom atmosfe-
rom. PovjesniËarima, kulturolozima, sociolozima za pede-
setak godina, dok svi akteri viπe ne budu meu æivima, bit
Êe ovo intrigantne pojave o kojima Êe se burno raspravlja-
ti.
A gdje Êe u svemu tome tada biti Wheen i Sun Tzu? Za
Wheena vjerojatno viπe nitko neÊe ni znati ni Ëuti. Poku-
πaj downloada njegove knjige javljat Êe error 404, a Sun
Tzua “Please wait. Page overload. Try again later”. Na æa-
lost, veÊina Êe pokuπati kasnije.
Kristian BeniÊ je novinar, profesor povijesti
i filozofije
np 13 14/01/2010 18:53 Page 106
106
Filip Erceg
raspadu Jugoslavije u proteklih dvadesetak godi-
O na napisano je nekoliko stotina knjiga: cijela jed-
na biblioteka. S polica te jugo-biblioteke (da je ta-
ko nazovemo) ispala je prije koji mjesec joπ jedna knjiga
- ovog puta iz pera norveπke politologinje Sabrine P. Ra-
met, -“Tri Jugoslavije - izgradnja dræave i izazov legitima-
cije, 1918. - 2005.“ (izdanje Golden marketing-TehniËka
knjiga).
Povijest, kaæu, piπu pobjednici (πto je i istina), a na-
πu povijest, kako se Ëinu, piπu i stranci, koji znaju biti
objektivniji od domaÊih povjesnika. Da nije bilo ratova
na prostoru bivπe Jugoslavije, mnogi ne bi imali na Ëe-
mu doktorirati. To je ta tragikomiËna dijalektika sa
svoje dvije strane medalje (zlatnom i hravom): da ne-
ma bolesti, propale bi sve te silne farmaceutske indus-
trije, koje na bolestima zarauju ekstra profite; da ne-
ma kriminala, gdje bi radili kriminalisti, skupa s policaj-
cima, a da nema ratova, ugasile bi se sve vojne aka-
demije i katedre za povijest diljem svijeta. Da bi jedni-
ma moglo svanuti, drugima se mora smrknuti, ili u na-
πem srednjoevropskom, juænoslavenskom, balkan-
skom sluËaju: jednima metak, a drugima imetak, od-
nosno, nekom rat a nekom brat!
Knjiπki moljac
TRI JUGO
Proπlost bez legi
PolemiËki osvrt na knjigu
Sabrine P. Ramet
Da bi znali πto je Dobro, moramo upoznati Zlo, rekao
bi Heraklit, otac dijalektike, za kojeg je upravo rat (od-
nosno borba suprotnosti) otac svemu postojeÊem, rat
koji je “jedne iznio kao bogove, a druge kao ljude“, i ko-
ji je “jedne uËinio robovima, a druge slobodnima“. U
tom smislu, da nismo izaπli iz komunistiËkog “mraka“
(kao oni osuenici iz Platonove peÊine), ne bi znali πto je
“svjetlost“, a πto laæno kapitalistiËko bljeπtavilo; e da se
nije raspala socijalistiËka Jugoslavija, radnici ne bi znali
πto su izgubili, a tajkuni πto su dobili. Tek po onome πto
je bilo, znamo kako nam je. Kraljevina Jugoslavija je bila
neπto novo u odnosu na prethodne dræavice rascjepka-
ne izmeu Austro-Ugarske i Osmanlijskog carstva. Nova
Jugoslavija je bila opet neπto novo u usporedbi sa sta-
rom Jugoslavijom, a ta je pak odavno veÊ bivπa za njezi-
ne dræave slijednice. U staroj Jugoslaviji bilo je onih koji
nikada nisu preæalili Austro-Ugarsku (eh, kakva je to bila
dræava, govori bi sa sjetom); srpski monarhisti nikada ni-
su prihvatili socijalistiËku Jugoslaviju, a ima ih danas ne-
malo koji bi na srpski prijestol doveli kralja; “ustaπo-nos-
talgiËari“ (kako ih naziva predsjednik MesiÊ) svakog 10.
travnja skidaju sa tavana svoje crne uniforme (kao u
pjesmi Marka PerkoviÊa Thompsona: “onu istu naπu ko-
πulju pripremi/na tavan je stavi/, za mene je spremi/bit
Êe ona opet i sinu po mjeri/kao πto je bila mom djedu i
meni”), dok jugo-nostalgiËari svakog 25. maja na Dan
mladosti pjevaju u Kumrovcu “Od Vardara do Trigla-
va“…Istina, nema viπe ni Austo-Ugarske, ni Osmanlij-
skog carstva, ni Kraljevine Jugoslavije, ni NDH ni svih os-
talih kvislinπkih tvorevina iz Drugog svjetskog rata; nema
viπe ni socijalistiËke Jugoslavije ni Savezne Republike Ju-
goslavije, ali proπlost - kako bi to rekao Marx - kao mó-
ra pritiπÊe mozak æivih. Propale su dræave, ali je ostalo
sjeÊanje, ostali su spomenici, simboli minulog vremena,
usmena i pismena predaja, knjige. Dioklecijanova palaËa
je nadæivjela i cara Dioklecijana i samo Rimsko carstvo, a
zgrada HNK u Zagrebu i Franju Josipa i Khuena Hédér-
variya; Matica hrvatska je preæivjela i zabranu ilirskog
imena i 1971., Jugoslavenska akademija znanosti i um-
jetnosti nadæivjela je i Strossmayera i ideju “jugoslaven-
stva“ (pa danas vegetira na istoj adresi kao “Hrvatska“,
Ëak πtoviπe, dræavotvorna, akademija znanosti i umjet-
nosti), jednako kao πto su Jugoslavenske æeljeznice pre-
 np 13 14/01/2010 18:53 Page 107
Knjiπki moljac
SLAVIJE
gitimacije?
gazile Jugoslaviju i ostavile za sobom Hrvatsku, Srbiju,
Sloveniju…
Proπlost i sadaπnjost kao teza i antiteza æive u jednoj
πizofrenoj sintezi: gotika i barok, secesija i socrealizam,
moderna i klasicizam. “Jugoslavije viπe nema“, rekao bi
Stipe MesiÊ nakon povratka iz Beograda 1991., hvaleÊi
se pri tom da je on “svoj posao obavio“, i to je toËno, ali
su iza Jugoslavije ostali silni druπtveni stanovi u kojima æi-
ve danas neki “novi klinci“, πkole, djeËji vrtiÊi, bolnice,
maratonci koji trËe poËasni krug i kamiondæije, koje smo
gledali milion puta i koje uvijek nanovo moæemo gleda-
ti; ostalo je sjeÊanje na “Bolji æivot“ koji je za jedne bio
samo humoristiËna serija, a za druge gorka ironija, osta-
la je dobra muzika iz osamdesetih, Kraπ, Badel, –uro
–akoviÊ, KonËar, sve sami komunistiËki brendovi u no-
vom kapitalistiËkom ruhu. Doista, Jugoslavije viπe nema
kao realne ili formalno-pravne Ëinjenice, ali ona joπ uvi-
jek æivi u naπem imaginariju kao kulturno-psiholoπki i du-
hovni kompleks. Da parafraziramo Helmutha Plessnera,
koji kaæe da je nacija “zamiπljena zajednica“ - prostor Ju-
goistoËne Evrope je i poslije Jugoslavije jedna “zamiπlje-
na zajednica“. Ta je “zamiπljena zajednica“, s jedne stra-
ne, rezultat Bauerove “zajedniËke historijske sudbine“
(Schicksalgemeinschaft), a s druge, “zajedniËkog sjeÊa-
nja na proπlost“ Ernesta Renana. Ako se sloæimo s
Wittgensteinom da su granice jezika ujedno i granice za-
jedniπtva, onda su svakako juænoslavenski jezici u svojoj
povezanosti (ma koliko god ih pokuπali zamrsiti i razdvo-
jiti) Ëimbenik juænoslavenskog zajedniπtva. Mi svakod-
nevno zamiπljamo Jugoslaviju, a da toga nismo ni svjes-
ni. Ustvari, juænoslavensko zajedniπtvo je potisnuto u svi-
jesti kao osjeÊaj krivnje, kao seksualni objekt u bludnoj
maπti: dovoljno je reÊi “na ovim naπim prostorima“, i da
se zna na koje se to prostore misli. To je kao kada æeli-
mo izbjeÊi prosti naziv za æenski spolni organ, pa kaæe-
mo “ona stvar“. A koja je to stvar? Naravno, Jugoslavi-
ja, koja viπe nije sadaπnja, nego bivπa: stoga su “ovi na-
πi prostori“ - prostori “bivπe Jugoslavije“. Nema viπe “na-
πih naroda“ u mnoæini, ali zato postoje “naπi prostori“ u
mnoæini, a to su prostori ili toposi na kojima Juæni Slave-
ni æive kao izotopi. Nema viπe “Jugoslavena“, ali kako bi
izbjegli nabrajanje svih nacija koje æive “na ovim naπim
prostorima“, u interesu jeziËne ekonomije, reÊi Êemo
107
Juæni Slaveni, πto je pleonazam za Jugoslavene. Nema vi-
πe “srpsko-hrvatskog jezika“ ili “hrvatsko-srpskog“, ali
zato postoje “juænoslavenski jezici“ kojima govore Srbi,
Hrvati, Boπnjaci i Crnogorci. Kada iz Zagreba odlazimo u
Beograd, neÊemo reÊi da idemo u inozemstvo, ili kad iz
Beograda dolaze u Zagreb, neÊe reÊi da idu u inostran-
stvo, jer Srbija za Hrvatsku, kao ni Hrvatska za Srbiju, ni-
je strana zemlja, veÊ regija ili region. Nema viπe avno-
jevske Jugoslavije, ali u virtualnoj stvarnosti postoji Za-
padni Balkan, ili Jugozona, kako se u nekim krugovima
naziva prostor bivπe Jugoslavije…
Triptih od citata
No, vratimo se mi sada na knjigu Sabrine Ramet “Tri
Jugoslavije“. Neki Êe se moæda, kad Ëuju ili vide naslov
te knjige, na trenutak malo trznuti i pomisliti, πto je sad
ovo: u Ëemu je kvaka? Tri Jugoslavije… Hm, a koja je to
treÊa Jugoslavija? Svi znamo za Kraljevinu Jugoslaviju,
nasljednicu Dræave SHS, i za socijalistiËku Jugoslaviju
(FNRJ/ SFRJ), no neki su moæda zaboravili da je u nedav-
noj proπlosti postojala i tzv. krnja Jugoslavija, kakvom su
zvali MiloπeviÊevu Saveznu Republiku Jugoslaviju. »ini se
da je knjiga koncipirana prema vijeku trajanja svake od
te tri Jugoslavije. Gledano Ëisto tehniËki, broj stranica
posveÊen svakoj od Jugoslavija proporcionalan je njiho-
vom pojedinaËnom vijeku trajanja. Prva Jugoslavija je
postojala 23 godine, i autorica joj sukladno tome posve-
Êuje 84 stranice. Druga Jugoslavija je trajala duplo duæe
- 46 godina, i na nju otpada Ëak 250 stranica. TreÊa Ju-
goslavija je preæivjela svega 10 godina, i autorica joj sto-
ga posveÊuje i najmanje stranica - 52. No, prvu od dru-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 108
108
ge Jugoslavije dijeli Drugi svjetski rat, dok treÊu od dru-
ge Jugoslavije dijele (kako ih ona naziva) ratovi za jugo-
slavensko naslijee. Meutim, autorica je Drugom svjet-
skom ratu, koji je bio daleko krvaviji, posvetila manje
stranica nego ratovima za jugoslavensko naslijee: 58
naspram 140, a to je valjda zato πto su ratovi od 1991.
do 1999. Ëitatelju neposredno bliæi i aktualniji. No ni to
nije sve. Autorica cijelo jedno poglavlje (18.) posveÊuje
Kosovu: “UNMIK, KFOR i buduÊnost Kosova“ (22 str.),
dok se u 19. poglavlju bavi Slovenijom, Makedonijom i
Hrvatskom (54 str.). Ako svemu tome pribrojimo 1. po-
glavlje, koje se bavi teorijom legitimacije sustava na 26
stranica, i zakljuËno 20. poglavlje, sa glosarijem, odabra-
nom bibliografijom i kazalom osobnih imena, dobit Êe-
mo impozantnih 812 stranica!
Pred glomaznim knjigama Ëovjeka obuzme uvijek ne-
ko strahopoπtovanje, kao kad se nae pred velikim gra-
evinama: piramidama ili crkvama. Doimaju se teπke
zbog svoje fiziËke teæine, iako mogu biti lakπe od mno-
gih tanjih knjiga. Tvrde korice upuÊuju na tvrdoÊu stavo-
va, a mekane na mekuπce. No, kao πto odijelo ne Ëini
Ëovjeka, tako ni korice ili broj stranica ne Ëine neku knji-
gu pametnom. Knjiga Sabrine Ramet je odjevena u lije-
po ruho, sa tri jugoslavenska grba (heraldiËkim simboli-
ma tri Jugoslavije) koja se vijore na prelomljenim jugosla-
venskim zastavama (likovno rjeπenje Danijel ©ah): plav-bi-
jel-crveni, πto se rastvara poput cvijeta, dok unutar korica
glatki bijeli papir miriπe na posjeËenu smrekinu πumu.
Svaka je knjiga svojevrsni ruËni rad, a Sabrina Ramet
kao prelja na osamsto stranica plete od citata triptih, ko-
ji se zove “Tri Jugoslavije“. Na prvi bi se mah moglo po-
misliti da je cijela knjiga samo jedna vjeπta kompilacija,
no to nije tako, mada i kompilacije mogu biti originalne.
Autorica izbjegava liniju manjeg otpora; ona ne prepisu-
je, veÊ reinterpretira. Rametova umije tue misli razba-
cane na viπe stotina stranica saæeti u svoje reËenice.
Prosto je nevjerojatno i fascinantno s kojom se sve ona
literaturom i arhivskom graom sluæi. Na kraj svake dru-
ge reËenice je brojka koja nas upuÊuje na fusnotu, a ne-
rijetko i u jednoj fusnoti navodi desetak razliËitih izvora
koje je koristila. Novine, web sajtovi, memoari, intervjui,
dokumenti, knjige, broj stranica, godina izdanja, od-do,
sve akademski toËno i precizno, upravo πtreberski. Ona
svaku svoju reËenicu nastoji potkrijepiti, znanstveno ve-
rificirati, potkovati sa Ëinjenicama (koje ponekad govore
same za sebe, a ponekad i ne) kao postolar cipelu; da
bolje sjeda, da nas ne æulja dok hodamo kroz πumu po-
dataka. A u toj πumi treba vidjeti drveÊe, jer nije dobro
da se od πume ne vidi drveÊe. »itatelj ne moæe a da se
ne zapita, kako se ona ne pogubi u svim tim silnim cita-
tima; kako zna gdje πto treba staviti, a da ne strπi kao
πaka u oko? Teπko je spojiti znanstvenu metodologiju s
publicistiËkim stilom, ali to Rametova zna i hoÊe: njezine
su reËenice Ëitke i pitke, a citati sjedaju na pravo mjesto
kao kamenËiÊi u mozaiku.
Zanimljiva tematska povijest
Sabrina Ramet ne koristi samo stranu literaturu, veÊ i
naπu. Naime, ona je joπ krajem sedamdesetih godina za
vrijeme studijskog boravka u Jugoslaviji dala sebi truda
Knjiπki moljac
da nauËi “srpsko-hrvatski jezik“, kako bi mogla u svom
istraæivaËkom radu pratiti i jugoslavensku literaturu. To
je svakako hvale vrijedno, jer bez literature domaÊih au-
tora objavljene samo na naπem jeziku, ona ne bi mogla
imati cjeloviti uvid u problematiku s kojom se bavi, a na
novinskim izvorima i arhivskoj grai koju koristi mogu
joj pozavidjeti i neki naπi ugledni povjesniËari. InaËe, ovo
nije njezina prva knjiga objavljena u Hrvatskoj. Njoj su
prije ove izaπle u Hrvatskoj veÊ tri knjige: »ija demokra-
cija? Nacionalizam, religija i doktrina kolektivnih prava u
srednjoj i jugoistoËnoj Evropi (Alineja, Zagreb, 2001.),
Balkanski Babilon. Raspad Jugoslavije od Titove smrti do
MiloπeviÊevog pada (Alineja, Zagreb, 2005.) i Nezavisna
Dræava Hrvatska 1941.-1945., Ëija je suatorica i urednica
(Alineja, Zagreb, 2009.). Knjiga Tri Jugoslavije bila je za-
miπljena kao treÊe izdanje njezine prethodne knjige Na-
cionalizam i federalizam u Jugoslaviji (Indiana University
Press, 1984. i 1992.), a poËela ju je pisati joπ 1996. go-
dine, no onda je odluËila puno toga izmijeniti, tako da
je od 14 poglavlja drugog izdanja spomenute knjige za-
dræala samo πest i djelomiËno sedmo poglavlje.
Pojedine pak dijelove iz knjige objavila je veÊ prije u
raznim struËnim Ëasopisima. Naravno, takve velike knji-
ge ne nastaju preko noÊi ili u roku od godinu dana. Na
njima se radi po pet-πest ili deset godina, pa i viπe. U to-
me se krije i odgovor na pitanje koje smo si maloËas pos-
tavili, pitanje kako se autorica moæe snaÊi u toliko πaro-
likoj i obimnoj grai. Pa valjda tako πto je grau skuplja-
la postepeno dok je pisala pojedina poglavlja, a ne odje-
danput, no kad se sve sabere na jedno mjesto, onda to
izgleda impozantno, i ostavlja dojam (jer se knjiga tako
i Ëita) kao da je napisano u jednom dahu (a vraga je). U
predgovoru, autorica kaæe da je knjigu radila u neuobi-
Ëajenim okolnostima, selivπi se Ëak dvanaest puta, od
Bergena do Hunhamarena, a na jednom mjestu otkriva,
iako - niËim izazvana, i svoju seksualnu orijentaciju. Nai-
me, dok je radila na ovoj knjizi devet mjeseci u Centru
Woodrov Wilson, najteæe joj je pala, kako kaæe, razdvo-
jenost od njezine “druæice“ Chris.
Sabrina Petra Ramet roena je 1949. u Londonu. Stu-
dirala je politiËke znanosti na Stanfordu, Arkansasu i
UCLA-u, gdje je 1981. i doktorirala. Danas predaje poli-
tologiju na Norveπkom sveuËiliπtu znanosti i tehnologije
np 13 14/01/2010 18:53 Page 109
Knjiπki moljac
(NTNU) u Trondheimu, te
je viπa suradnica Centra za
prouËavanje graanskog
rata Instituta za istraæiva-
nje mira u Oslu (PRIO). Ob-
javila je 12 knjiga, a uredni-
ca je ili suurednica 23 knji-
ge.
Rametova u “Tri Jugosla-
vije“ ne piπe opÊu, kronolo-
πku povijest, veÊ tzv. te-
matsku, koja je puno za-
nimljivija. Ona Êe jedan do-
gaaj naËeti i obraditi do
pola, a onda ga prekinuti
kao napetu radnju u roma-
nu, da bi ga zavrπila poslije
na drugom mjestu. Tako,
na primjer, o 14. izvanrednom Kongresu SKJ govori na
419 stranici, ali temu ne zavrπava, jer u meuvremenu
æeli obraditi uspon Slobodana MiloπeviÊa, pa se na Kon-
gres vraÊa ponovo i zavrπno na 457 stranici.
RazliËitosti izmeu tri Jugoslavije
Promatramo li sve tri Jugoslavije u njihovoj komparaciji,
uoËit Êemo izmeu njih odreene i sliËnosti i razlike. Ono
πto im je zajedniËko, svakako je ime - Jugoslavija - ali nije
to jedino πto ih spaja. Puno je viπe toga πto ih razdvaja.
Autorica smatra - i to joj je glavna teza - da im je zajedniË-
ki nedostatak legitimiteta (πto je u konaËnici bio i uzrok
njihove propasti), no o tome Êe biti viπe rijeËi neπto posli-
je, a mi Êemo sada prvo reÊi, πto je to πto ih razdvaja.
Prva Jugoslavija je bila parlamentarna, pa apsolutna
monarhija, zatim ponovno parlamentarna monarhija s
Namjesniπtvom. Druga Jugoslavija je socijalistiËka repu-
blika, a treÊa, gledano Ëisto formalno-pravno, parlamen-
tarna demokracija. Prva Jugoslavija je viπestranaËka par-
lamentarna monarhija do uvoenja πestojanuarske dik-
tature, s tim da se stranke obnavljaju joπ za æivota, te na-
pose nakon ubojstva kralja Aleksandra. Dakle, u toj se
Jugoslaviji parlamentarna demokracija kombinira s dik-
taturom, odnosno s kraljevom Ëvrstom rukom. Druga
Jugoslavija poËinje s viπestranaËkom demokracijom. Prvi
izbori nakon rata su viπestranaËki, iako i ne sasvim slo-
bodni, a na njima uvjerljivo pobjeuje Narodna fronta
na Ëelu s KPJ. No, ubrzo se graanske stranke stavljaju
izvan zakona, i socijalistiËka Jugoslavija postaje jedno-
partijska dræava. Meutim, u nedostatku stvarnog partij-
skog pluralizma, republiËke komunistiËke partije postaju
s vremenom nosioci nacionalnog partikularizma, iz ko-
jeg Êe se izroditi, prvo ekonomski, a potom i etniËki na-
cionalizam. SocijalistiËka Jugoslavija nije bila klasiËna dik-
tatura, moæda tek “diktatura proletarijata“, iako je Tito
vladao takoer Ëvrstom rukom. Kao πto je u prvoj Jugo-
slaviji parlamentarna demokracija kombinirana s kralje-
vom diktaturom, tako je i u drugoj Jugoslaviji vlast rad-
niËke klase u vidu “pluralizma samoupravnih interesa“
kombinirana s monopolom komunistiËke partije. TreÊa
Jugoslavija je, kao πto smo veÊ rekli, viπestranaËka parla-
mentarna demokracija, ali s deficitom stvarne demokra-
109
cije, i s velikim ovlastima predsjednika Srbije, koji je bio i
stvarni vladar (voæd) Savezne Republike Jugoslavije. Na-
dalje, prva Jugoslavija se zasniva na centralizmu, druga
na federalizmu, a treÊa je savezna republika, iako je to
savez Davida i Golijata. Srbija je u treÊoj Jugoslaviji u sva-
kom pogledu - teritorijalnom, ekonomskom, vojnom i
demografskom - bila dominantna u odnosu na Crnu Go-
ru. Stoga je i naziv Jugoslavija za Savez Srbije i Crne Go-
re (kako Êe se poslije kratkotrajno zvati) potpuno depla-
siran. Bez Slovenije i Hrvatske, ili samo Makedonije, nije
moglo biti ni Jugoslavije. Proπirena Srbija nije joπ uvijek i
Jugoslavija, veÊ prije “Srboslavija“. TreÊa Jugoslavija
(kakvom je prikazuje Sabrina Ramet) doe kao pelin na
kraju, da nam - sluËajno ili namjerno - zagorËa samu ide-
ju jugoslavenstva.
Prva Jugoslavija je nastala sporazumnim dogovorom
“troimenog naroda“: Srba, Hrvata i Slovenaca, pri Ëemu
je Makedoncima i Crnogorcima negirano pravo na na-
cionalno samoodreenje, dok su bosanske muslimane
svojatali i Srbi i Hrvati. Druga Jugoslavija je nastala na
principima nacionalne ravnopravnosti: Crnogorcima je
priznata nacionalna samobitnost, Makedonci su dobili i
svoju republiku, a Muslimani (s veliko M) status “narod-
nosti“. TreÊu Jugoslaviju Ëine “dva oka u glavi“: Srbi i Cr-
nogorci, no tu su kao faktor destabilizacije Albanci, koji-
ma je autonomija oduzeta joπ 1989. S Albancima, koji
inaËe i nisu (juæno)slavenskog porijekla, poËeo je raspad
druge Jugoslavije, a s njima se zavrπio i raspad treÊe Ju-
goslavije. Prva Jugoslavija se temelji na koncepciji “inte-
grativnog jugoslavenstva“, koje je nerijetko sinonim za
(velikosrpski) unitarizam. Druga Jugoslavija odustaje od
jedinstvene jugoslavenske nacije (Jugoslaveni se dugo
vremena tretiraju kao “nacionalno neopredijeljeni“), ia-
ko jedan dio srpskih komunista na Ëelu s RankoviÊem ne
odustaje od jugoslavenskog unitarizma, s tim da se “in-
tegrativno jugoslavenstvo“ supstituira s neπto realnijom
politikom “bratstva i jedinstva“. TreÊa Jugoslavija odus-
taje pak od bratske ravnopravnosti nesrpskih naroda sa
Srbima, ali ne i od jedinstva Srba (“Svi Srbi u jednoj dræ-
avi“) i Srba sa Crnogorcima, u smislu stare srpske “slo-
ge“ (“Samo sloga Srbina spaπava“). ©to se tiËe Jugosla-
vena, zanimljivo je da jugoslavenska nacija nije zaæivjela
ni u prvoj ni u drugoj Jugoslaviji (a za treÊu to i nije bilo
vaæno). Jugoslavija je trebala biti jedinstvena viπenacio-
nalna dræava bez jedinstvene nacije, a postala je nesta-
bilna dræava sa viπe nacija od kojih svaka misli da nije ri-
jeπila svoje nacionalno pitanje. U prvoj se Jugoslaviji ju-
goslavensku naciju pokuπalo nametnuti (oktroirati)
“odozgo“, πto je bilo pogreπno, a u drugoj Jugoslaviji ni-
je bilo dovoljno volje da ona zaæivi “odozdo“. Pri tome
je joπ neπto zanimljivo. Naime, zanimljivo je da su Srbi vi-
πe prihvaÊali jugoslavenstvo, nego Hrvati, koji su ga iz-
mislili (a pored Srba, i veliki broj muslimana, dok joπ ni-
su postali posebna narodnost). Ustvari, ni Srbi, a poseb-
no ne Srbijanci, nisu u veÊoj mjeri iskreno prihvaÊali ju-
goslavenstvo, osim donekle Srbi iz Hrvatske (tzv. preËa-
ni), koji su i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji bili jedini inte-
grativni faktor srpsko-hrvatskog zajedniπtva. Zapravo, ju-
goslavenstvo su najviπe prihvaÊali ljudi iz mjeπovitih bra-
kova, kojima je to bilo srednje rjeπenje, kako bi u svome
identitetu pomirili nacionalne razliËitosti.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 110

110 Knjiπki moljac

Na 379 stranici, autorica donosi tablicu s popisom sta-
novniπtva iz 1981. godine. Jugoslavena je svega 5,4 pos-
to, iako je njihov broj (upravo zbog mjeπovitih brakova)
porastao za nekih 2 posto u odnosu na razdoblje prije
deset godina. Meutim, svih drugih nacionalnosti je da-
leko viπe, tako da su, πto je apsurdno, Jugoslaveni u svo-
joj vlastitoj dræavi, bili ustvari nacionalna manjina. No, u
toj tablici jedna stvar joπ viπe bode u oËi. Broj Albanaca
na Kosovu je toliko porastao (7,7%) da je premaπio broj
Makedonaca u Jugoslaviji (6,0%), pribliæivπi se broju Slo-
venaca (7,8%). Problem je, meutim, bio u tome πto Al-
banci nisu imali svoju republiku kao Makedonci i Sloven-
ci. Postavljalo se pitanje, po kojem kriteriju Slovenci i Ma-
kedonci mogu imati svoje republike, ili Crnogorci, kojih
je svega 2,6 posto u Jugoslaviji, a ne i Albanci, kojih je
na Kosovu veÊ tada bilo oko 90 posto. No, nitko se nije
pitao, kako je moguÊe da opstane Jugoslavija u kojoj se
Hrvati sve viπe osjeÊaju Hrvatima, Crnogorci sve viπe Cr-
nogorcima, Muslimani sve viπe Boπnjacima, i td., i ujed-
Naime, sve su tri Jugoslavije nastale u ratu ili iz rata,
no svi skupa - sve manje Jugoslavenima?
a rat sam po sebi nije dobra pretpostavka za razvoj
Prva Jugoslavija je u interesu jedinstva nastojala izbri-
demokracije.
sati tzv. plemenske granice (tj. granice pojedinih nacio-
nalnih jedinica), dok je druga Jugoslavija administrativne
Prva Jugoslavija je nastala nedugo nakon zavrπetka Pr-
granice pretvarala u republiËke, a republike sve viπe u
vog svjetskog rata (iako je Jugoslavenski odbor neke
dræave. Prva Jugoslavija je osporavala moguÊnost od-
svoje vaæne odluke donio joπ u toku rata), a opasnost od
cjepljenja bilo kojeg dijela zemlje, druga Jugoslavija priz-
talijanske okupacije (prema tajnom Londonskom ugovo-
naje republikama pravo na samoodreenje do odcjeplje-
ru) dalmatinske obale, kao i moguÊnost obnove Austro-
nja, dok je treÊa Jugoslavija nastala ujedinjenjem “Srbije
Ugarske, natjerat Êe Slovence i Hrvate da πto prije za-
od tri dela“ (ukidanjem ovlasti autonomnih pokrajina) sa
traæe ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom. »injenica da je
Crnom Gorom. Ustvari, prva i druga Jugoslavija nastaju
Srbija izaπla iz rata kao slavna pobjednica, i da je prak-
kao rezultat nacionalnog osloboenja i ujedinjena, te so-
tiËki oslobodila Slovence i Hrvate, bit Êe presudna za bu-
cijalne revolucije (u sluËaju druge Jugoslavije), dok je tre-
duÊu organizaciju dræave. Srbi su smatrali da im ta pob-
Êa Jugoslavija stvorena iz razjedinjenja i ratova za jugo-
jeda daje za pravo da novu dræavu urede onako kako nji-
slavensko naslijee. U prvoj su Jugoslaviji Srbi, Hrvati i
ma odgovara, a njima je odgovarao centralizam, s kojim
Slovenci proπirili ili zaokruæili svoj teritorij u odnosu na
se pak nisu mogli sluæiti Slovenci i Hrvati, koji Êe traæiti
stanje prije Prvog svjetskog rata. Druga Jugoslavija je po-
πto veÊu autonomiju. Tako je prva Jugoslavija stvorena
veÊala svoj teritorij u odnosu na prvu Jugoslaviju, dok je
bez konsenzusa, a bez konsenzusa viπenacionalna dræa-
treÊa Jugoslavija smanjila za viπe od pola svoj teritorij u
va ne moæe opstati.
odnosu i na prvu i na drugu Jugoslaviju. Tako je pri kra-
Druga Jugoslavija je pak stvorena u Narodnooslobodi-
ju knjiga Sabrine Ramet (u doslovnom i u prenesenom
laËkom ratu, mada su joj temelji udareni joπ u toku rata,
smislu) spala na dva slova, odnosno, na “dva oka u gla-
1943. godine. Pobjednici Drugog svjetskog rata su par-
vi“, na Srbiju i Crnu Goru. I doista na kraju; prvu Jugo-
tizani na Ëelu s komunistima, a oni, kao πto znamo, ne
slaviju je razorila agresija iz vana (napad Sila osovine),
prihvaÊaju liberalnu demokraciju. Komunisti stvaraju Ju-
druga Jugoslavija se raspala u graanskom ratu, a treÊa
goslaviju na konsenzusu republikanskog federalizma i
sporazumno, nakon crnogorskog referenduma za neza-
socijalistiËkog internacionalizma, kojem po prirodi stvari
visnost.
inklinira jugoslavenstvo, no to nije i konsenzus graan-
skih, a joπ manje nacionalistiËkih snaga, koje su iskljuËe-
Pet zajedniËkih karakteristika
ne iz stvaranja druge Jugoslavije. Dakle, drugu Jugosla-
viju moæe odræati samo konsenzus na kojem je stvore-
To su neke od Ëinjenica (diferencia specifica) po koji-
na; konsenzus kojeg su postigli komunisti. No, njihovim
ma se tri Jugoslavije meusobno razlikuju jedna od dru-
silaskom s vlasti, otklanja se i taj konsenzus, πto vodi i u
ge. Bilo bi toga joπ, ali Êe zasad i ovo biti dovoljno. No
raspad druge Jugoslavije.
nas sada zanima, πto je to πto ih spaja, jer smo rekli da
TreÊa Jugoslavija stvorena je u jeku rata, 1992. godine,
ih neπto i spaja.
u nejasnim okolnostima, jer se nije znalo, hoÊe li se toj
dræavi prikljuËiti i novonastale paradræave Republika Srp-
1. Sve su tri Jugoslavije nastale u nenormalnim, ili bo-
ska i Republika Srpska Krajina. SRJ formalno nije bila ukl-
lje reÊi, izvanrednim okolnostima, πto se pokazalo
juËena u rat, ali je ustvari cijelo vrijeme bila u ratu. Svi su
pogubnim za njihov opstanak, kao i za razvoj libe-
je optuæivali za agresiju na druge republike, a onda je i sa-
ralne demokracije, na kojoj inzistira autorica knjige,
ma postala ærtvom agresije NATO-pakta. Sankcije kojima
iako, po naπem miπljenju, ona ustvari ne uvia ovaj
je godinama bila izloæena, potpuno su je iscrpile, ubrzav-
problem ili mu ne pridaje neku naroËitu vaænost.
πi pri tom procvat sive ekonomije, kriminala i korupcije.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 111

Knjiπki moljac 111

je Istra pripojena Hrvatskoj tek u drugoj Jugoslaviji…

ObiËno se misli da je u Jugoslaviji bilo nerijeπeno pita-
nje nesrpskih naroda. S tim se, meutim, ne slaæu srpski
nacionalisti, koji smatraju da u Jugoslaviji ustvari nije bi-
lo rijeπeno srpsko nacionalno pitanje. Srbi su toboæe
“proÊardali“ cijelo 20. stoljeÊe, stvarajuÊi drugima dræa-
ve, a zapostavljajuÊi sebe. U prvoj Jugoslaviji je stvorena
Banovina Hrvatska, ali ne i Banovina Srbija. Srbi su na-
vodno kao pobjednici u Prvom svjetskom ratu mogli uz
blagoslov Antante ostvariti granice Karlovac-Virovitica-
Karlobag, ali nisu, veÊ su stvarali Jugoslaviju, koja Êe im
se odbiti o glavu. U drugoj je Jugoslaviji, reÊi Êe, vladao
princip “slaba Srbija, jaka Jugoslavija“: Srbija je po Usta-
vu iz 1974. podijeljena na tri dijela, na tzv. uæu Srbiju i
dvije autonomne pokrajine (Vojvodinu i Kosovu) bez ko-
jih se nije mogla donijeti ni jedna odluka koja bi se pro-
tezala na cijeli teritorij SR Srbije (princip 3+1), s tim da
Srbi nisu dobili svoje autonomije ni u Hrvatskoj ni u Bos-
ni.
2. Srbija je bila nukleus ujedinjenja sve tri Jugoslavije,
Svi su mislili da imaju pravo na odcjepljenje od Jugo-
“Pijemont Juænih Slavena“, kako su je zvali joπ u 19.
slavije, samo nitko nije postavljao pitanje: imaju li to i
stoljeÊu; matica oko koje se ujedinjuju Srbi koji æive
pravo i Srbi. To pitanje nitko nije postavljalo, jer se
izvan njezinih granica, a s njima i Slovenci, Hrvati i dr.
smatralo samorazumljivim da je srpsko pitanje u Jugo-
slaviji apsolvirano, a onda je na vlast u Srbiji doπao Slo-
Naime, od svih Juænih Slavena, jedino su Srbi u 19.
bodan MiloπeviÊ, traæeÊi reviziju Ustava iz 1974. Kad
stoljeÊu imali svoju dræavu, i Crnogorci, ali je Crna Gora
su Slovenci i Hrvati zatraæili izlazak iz Jugoslavije, Srbi
premala da bi mogla postati nukleus ujedinjenja, a Srbi
su odgovorili ovako: ako se Hrvatska moæe odcijepiti
su, osim toga, i najbrojniji juænoslavenski narod. U vrije-
od Jugoslavije, onda se i mi Srbi moæemo odcijepiti od
me ObrenoviÊa, Srba je viπe izvan Srbije, nego πto ih je
Hrvatske. Jednako tako: ako se bosanskohercegovaËki
unutar granica proπirenog “Beogradskog paπaluka“: oni
Muslimani i Hrvati æele odcijepiti od Jugoslaviji, onda
æive u Vojvodini, na Kosovu, u Vojnoj Krajini, a veÊinsko
se i mi Srbi æelimo odcijepiti od BiH. Naravno, to se pra-
su stanovniπtvo i u BiH. Stoga je Srbima ujedinjenje od
vo Srba na odcjepljenje nije odnosili i na Kosovo: Srbi
æivotnog interesa. Samo u Jugoslaviji svi Srbi mogu æiv-
su se mogli odcijepiti od svih, samo se Kosovo nije mo-
jeti u jednoj dræavi.
glo odcijepiti od Srbije. To je bila oËita nedosljednost,
Po zavrπetku Prvog svjetskog rata, Ëlanovi Narodnog
ali tko joπ mari za dosljednost u politici. Srbi su se po-
vijeÊa SHS ponizno mole Njegovo VeliËanstvo regenta
zivali na staro lenjinistiËko pravo naroda na samoodre-
Aleksandra da se ujedine sa Kraljevinom Srbijom. Nakon
enje, a nesrpski narodi na pravo republika na sa-
okupacije Jugoslavije, 1941., Tito odlazi iz Zagreba u
moodreenje. To su bila dva razliËita principa, koja Êe
Beograd, da bi odatle rukovodio ustankom, a prva slo-
se naÊi u ratnom klinËu. Pri tome je zanimljivo i to da
bodna teritorija u okupiranoj zemlji je UæiËka republika.
su avnojevske - republiËke granice odgovarale svima,
Srbi sve do kapitulacije Italije Ëine veÊinu u partizanima,
samo ne Srbima. Osim toga, Srbi smatraju i da su naj-
a u partizane Êe potkraj rata preÊi i veliki broj Ëetnika iz
veÊe ærtve raspada i prve i druge Jugoslavije, πto je do-
Srbije (Ëiji je sluæbeni naziv “Jugoslavenska dobrovoljaË-
nekle i razumljivo. Srbi su jedan od jugoslavenskih na-
ka vojska u otadæbini“). Partizani su pobjednici, a pob-
roda nad kojim je u Drugom svjetskom ratu, nakon ras-
jednici æele obnovu Jugoslavije.
pada prve Jugoslavije, izvrπen najveÊi genocid. No taj
©to se pak treÊe Jugoslavije tiËe, tu su stvari savrπeno
genocid nije izvrπio netko treÊi, netko sa strane, veÊ da
jasne: Srbija je ponovno nukleus oko kojeg se trebaju
tragedija bude joπ i veÊa, izvrπila ga je tzv. Nezavisna
ujediniti Srbi iz Hrvatske i Bosne, ali samo Srbi, bez Slo-
Dræava Hrvatska, πto u prijevodu znaËi “braÊa Hrvati“,
venaca, Hrvata, Boπnjaka, Makedonaca, i drugih (osim
s kojima su Srbi bili u istoj dræavi i s kojima Êe uÊi u no-
Crnogoraca) koji viπe ne æele takvu Jugoslaviju, kakvu
vu Jugoslaviju. U svijetu je gotovo nezabiljeæen sluËaj
æeli MiloπeviÊ.
da manji narod u jednoj dræavi (a Hrvati su bili malo-
Dakle, Srbija je bila nukleus ujedinjenja sve tri Jugo-
brojniji u Jugoslaviji od Srba, pa Ëak, πto je apsurdno, i
slavije, a samim tim i Beograd glavni grad. Ali, pri to-
u NDH, koja se protezala na BiH i Srbiju do Zemuna),
me valja primijetiti joπ neπto: Jugoslavije se nisu ras-
poËini genocid na veÊim narodom. Uglavnom je obrnu-
padale samo zbog nerijeπenog nacionalnog pitanja;
to. Tako je druga Jugoslavija nastala na traumi Drugog
Jugoslavije su i nastajale zbog nerijeπenih nacionalnih
svjetskog rata, koja nije izlijeËena sve do danaπnjih da-
pitanja. Rekli smo veÊ da su Srbi samo u Jugoslaviji
na. U ovom su ratu i Srbi neosporno poËinili velike zlo-
mogli æivjeti u jednoj dræavi. Slovenci i Makedonci su
Ëine (OvËara, Srebrenica, RaËak i dr.), ali su oni opet i
svoje dræave stvorili tek u Jugoslaviji. Hrvatsku je Ju-
veliki stradalnici: Hrvatska je nakon “Oluje“ etniËki oËiπ-
goslavija iπËupala iz ugarskih kandæi, kao i Bosnu ko-
Êena od Srba, dok se Kosovo uz pomoÊ Amerike odci-
ja je bila austrijski protektorat. Dalmacija se ne bi mo-
jepilo od Srbije.
gla ujediniti s Hrvatskom bez Srba i Jugoslavije, dok
np 13 14/01/2010 18:53 Page 112

112 Knjiπki moljac

3. Sve su tri Jugoslavije mogle opstati samo dok su na
vlasti bile one snage (stranke, pokreti ili pojedinci)
koje su ih stvarale. Jugoslavija je, drugim rijeËima,
mogla opstati samo s projugoslavenskim snagama
na vlasti, a nikako i s antijugoslavenskim, zbog Ëega
je bila vrlo krhka tvorevina, izloæena permanentnoj
opasnosti od raspada u sluËaju dolaska na vlast an-
tijugoslavenskih ili nacionalistiËkih snaga.

Prvu su Jugoslaviju stvarale sve odreda projugoslaven-

ske stranke: Slovenska ljudska stranka, StarËeviÊeva
stranka prava (A Ante PaveliÊ stariji), Narodna radikalna
stranka, Jugoslavenska muslimanska organizacija i dr.
»ak je i najjaËa stranka u hrvatskom narodu - Hrvatska
seljaËka stranka - bila projugoslavenski orijentirana: Ra-
diÊ je kratkotrajno bio ministar prosvjete u PaπiÊevu vla-
di, a poslije stvara koaliciju s PribiËeviÊem; lijevo krilo
HSS-a je pristupilo partizanima, dok je MaËek pod kraj
rata pregovarao s Draæom MihailoviÊem o obnovi Kralje-
vine Jugoslavije; ban ©ubaπiÊ je pak bio u emigrantskoj
vladi itd. Prvu Jugoslaviju je stvorila dinastija Karaore-
viÊ: kralj Petar I “osloboditelj“ i njegov sin kralj Aleksan-
dar “ujedinitelj“. Pucanj na kralja Aleksandra bio je ust-
vari pucanja na Jugoslaviju. Napad Sila Osovine i silazak
s vlasti starih projugoslavenskih stranaka, oznaËio je
ujedno i kraj prve Jugoslavije: Slovensku ljudsku stranku
je zamijenio kolaboracionist Rupnik, HSS ustaπki pokret,
a Narodnu radikalnu stranku NediÊeva Dræavna straæa.
Drugu su Jugoslaviju stvorili partizani na Ëelu s proju-
goslavenski orijentiranom KPJ. U svijetu se govorilo da je
Jugoslavija dræava koja ima πest republika, pet naroda,
Ëetiri jezika, tri vjeroispovijesti, dva pisma i jednog Jugo-
slavena - Tita. Time se ustvari æeljelo reÊi koliko je ta dræ-
ava nestabilna; no bez obzira na pretjerivanja u pogledu
broja Jugoslavena, Ëinjenica je da su se svi pitali, πto Êe
biti s Jugoslavijom nakon Titove smrti. Jugoslavija je po-
Ëivala na tri stupa, na Titu, Partiji i Armiji (to je ujedno bi-
la i parola, koja se uz “omladinu“, uzvikivala na mitinzi-
ma). Titova smrt simboliËki je oznaËila i smrt Jugoslavije.
Partija se raspala na nedovrπenom 14. Kongresu, a viπe-
nacionalna Armija, iako je bila odgajana u titoistiËkom
duhu, nije mogla silom saËuvati Jugoslaviju. Druga Jugo-
slavija je, osim toga, nastala na socijalistiËkoj ideologiji,
no s raspadom socijalizma kao integrativnog faktora, ju-
goslavenske narode viπe niπta nije moglo odræati na oku-
pu.
TreÊu su Jugoslaviju stvorile dvije stranke: MiloπeviÊe-
va SocijalistiËka partija Srbije i SocijalistiËka narodna
stranka Crne Gore Momira BulatoviÊa. Dolaskom na
vlast u Crnoj Gori Mila –ukanoviÊa, SRJ je veÊ bila dove-
dena u pitanje. Silaskom pak s vlasti u Srbiji braËne koa-
licije SPS-JUL, SRJ Êe uskoro promijeniti ime u Savez Sr-
bije i Crne Gore, a potom Êe i sasvim nestati, nakon πto
Crna Gora na referendumu izglasa odcjepljenje.
4. Sve su tri Jugoslavije razbijene izvana ili uz pomoÊ
izvana, jer niti jedna od njih nije bila u interesu veli-
kih svjetskih sila, i to je Ëinjenica koju takoer auto-
rica ove knjige ne vidi, ili je vidi, ali je ne spominje.
Snaæna i velika Jugoslavija na geostrateπki vaænom
evropskom podruËju, nikada nije odgovarala ni Isto-
ku ni Zapadu. Stoga je Balkan trebalo podijeliti, ka-
ko bi se njime moglo lakπe vladati.
Prva Jugoslavija je nazvana “versajskom“ po dvorcu
Versailles u kojem se odræavala poslijeratna mirovna
konferencija. Protivnici jugoslavenstva kaæu da je ona bi-
la vjeπtaËka tvorevina koju su stvorile velike svjetske sile,
u prvom redu Francuska, za svoj interes. No to nije ta-
ko. U Versaju Jugoslavija nije stvorena, nego je tamo sa-
mo priznata kao gotova Ëinjenica, jer ju je bilo nemogu-
Êe nepriznati, s obzirom da je Srbija iziπla iz rata kao
pobjednica. Istina, Francuska je bila saveznik Kraljevine
Jugoslavije, ali je Francuska nije stvarala, kao πto je neÊe
ni razbijati. Britanija pak nikada nije ni bila zainteresira-
na za stvaranje Jugoslavije, veÊ naprotiv za obnovu sma-
njene Austro-Ugarske, koja bi bila u Evropi protuteæa sve
snaænijoj NjemaËkoj i Rusiji, a u Ëijem bi se sastavu naπ-
le i sjeverne jugoslavenske zemlje: Slovenija i Hrvatska (a
moæda i BiH). U Wilsonovih 14 toËaka govori se o slo-
bodnom izlasku Srbije na more, o obnovi nezavisne polj-
ske dræave, ali ne i o stvaranju Jugoslavije. Amerika je, is-
tina, zagovarala pravo naroda na samoodreenje, ali ne
i ruπenje Austro-Ugarske i turskog carstva, bez Ëega se
opet nije moglo stvoriti Jugoslaviju. Rusija, inaËe tradi-
cionalni srpski saveznik, u to je vrijeme veÊ bila boljπeviË-
ka, i kao takva nije mogla podræati stvaranje monarhis-
tiËke dræave. Uostalom, Kominterna je sve do 1937. za-
govarala razbijanja Jugoslavije kao buræoaske “tamnice
naroda“. Na stvaranje Jugoslavije nisu blagonaklono gle-
dale ni dvije velike crkve: pravoslavna i katoliËka. Pravo-
slavna, jer Êe se Srbija ujediniti s katoliËkim zemljama, a
katoliËka, jer Êe se u toj dræavi katolici naÊi u manjini. Sve
u svemu, Jugoslaviju nitko nije trebao, ali su zato mno-
gi trebali njezin teritorij: Italija dalmatinsku obalu, Aus-
trijska slovenske zemlje, Maarska Srijem i Baranju, a
Bugarska Makedoniju. Hitler se æelio osvetiti Srbiji zbog
np 13 14/01/2010 18:53 Page 113
Knjiπki moljac
poraza Austrije i NjemaËke
u Prvom svjetskom ratu, i ta-
ko su 1941. svi doπli na svo-
je. Ono πto okupator nije
uzeo za sebe, od toga je
stvorio kvislinπke tvorevine.
U Drugom svjetskom ra-
tu, antifaπistiËka koalicija ne
priziva obnovu Jugoslavije.
Churchill je sve do 1943. po-
dræavao Ëetnike, koji su ust-
vari æeljeli vratiti kralja i stvo-
riti Veliku Srbiju, a ne Jugo-
slaviju. »etnike je Ëak, zbog
svog “dila“ sa Churchillom,
podræavao jedno vrijeme i
Staljin. AmeriËki predsjednik
Roosevelt smatrao je da bi
nakon rata trebalo obnoviti
samo Srbiju, a da se Hrvat-
ska (zbog ustaπkih zloËina)
stavi pod meunarodnu ka-
rantenu kao kakva afriËka
kolonija. Na konferenciji u
Teheranu 1943. godine,
Staljin i Churchill dogovaraju podjelu Jugoslavije po prin-
cipu “fifti-fifti“: pola Sovjetskom Savezu, pola Velikoj Bri-
taniji. To nije bilo prvi put da se Balkanski poluotok dije-
li izmeu velikih svjetskih sila na interesne zone: joπ su
1787. Katarina Velika i Josip II dogovorili podjelu Balka-
na izmeu Rusije i Austrije, a te Êe se dvije dræave dogo-
voriti i 1877. da neÊe podræavati stvaranje zajedniËke
dræave Juænih Slavena! Podjela izmeu Churchilla i Stalji-
na nije realizirana, jer su partizani - njihovi saveznici -
izaπli iz rata kao pobjednici, a pobjednici æele novu Jugo-
slaviju, Ëije stvaranje niπta viπe ne moæe zaustaviti. Me-
utim, nedugo nakon rata nastaju novi problemi. 1948.
Jugoslavija dolazi na optuæeniËku klupu Informbiroa.
Staljin je nahuπkao sve svoje satelite protiv Jugoslavije,
koja je tako preko noÊi ostala bez ijednog saveznika na
Istoku, dok ih na Zapadu i nije imala, ali je ipak nije us-
pio pokoriti. Tito se izvukao iz obruËa kroz politiku ne-
svrstanosti, jer je nesvrstana pozicija Jugoslavije odgova-
rala i Istoku i Zapadu, ali kad se raspao Varπavski pakt,
izgubio se smisao postojanja i Pokreta nesvrstanosti, a
samim time i smisao postojanja nesvrstane Jugoslavije.
PoËetkom devedesetih Rusija nije bila u stanju spasiti Ju-
goslaviju, kad se i sam SSSR poËeo raspadati, a SAD-u
jednostavno viπe nije trebala. Osim toga, jugoslavenski
“socijalizam s ljudskim likom“ bio je i velika opasnost za
“novi svjetski poredak“. Prva je odcjepljenje republike
priznala Sveta Stolica s kojom Jugoslavija dugo godina
nije odræavala diplomatske odnose, a πto je bio meuna-
rodni presedan, jer Vatikan nove dræave priznaje poslije
svih drugih. NjemaËka, koja je dva puta ratovala protiv
Srbije/Jugoslavije, ohrabrena ujedinjenjem sa DDR-om,
takoer je pohitala da πto prije prizna Sloveniju i Hrvat-
sku, a to su nedugo nakon nje uËinile i druge zemlje ta-
daπnje Evropske ekonomske zajednice…Srbi, meutim,
ne prihvaÊaju razbijanje Jugoslavije, veÊ traæe ujedinjenje
“svih srpskih zemalja“ u novu Jugoslaviju ili Veliku Srbi-
113
ju. Izbija krvavi graanski rat, i to u Hrvatskoj izmeu Sr-
ba i Hrvata, a u BiH izmeu Muslimana i Hrvata s jedne
strane, i Srba s druge strane, izmeu Muslimana i Mus-
limana, i izmeu Hrvata i Muslimana, a na Kosovo, izme-
u Srba i Albanaca; rat s elementima agresije republika
bivπe Jugoslavije na novopriznate republike: Srbije na Hr-
vatsku i BiH, i Hrvatske na BiH, kao i agresije izvana: NA-
TO-pakta protiv bosanskih Srba i NATO-pakta protiv SRJ;
rat u kojem se dogodilo etniËko ËiπÊenje ili humano pre-
seljenje stanovniπtva; rat koji je trebao promijeniti avno-
jevske granice, ali koji ih nije promijenio; rat iz kojeg su
neki izaπli kao pobjednici, a svi kao gubitnici; rat u kojem
od ostataka SFRJ, Srbija i Crna Gora 1992. stvaraju Sa-
veznu Republiku Jugoslaviju.
TreÊa Jugoslavija takoer nije bila po volji velikog dije-
la meunarodne zajednice. Srbija koja je u Prvom svjet-
skom ratu bila saveznica Francuske, Britanije, Rusije i
Amerike, ostala je u vrijeme MiloπeviÊa bez ijednog sa-
veznika. Srbiji je Ëak i Rusija okrenula lea, dok se Kina,
iako miljenica MiloπeviÊeve æene, nije htjela mijeπati u su-
kobe na Balkanu. Srbija je deset godina bila pod teπkim
ekonomskih sankcijama, a onda ju je 1999. napalo iz zra-
ka 26 zemalja NATO-pakta. Agresija na Jugoslaviju traja-
la je 78 dana, a cilj joj je bio pripremiti teren za odcjeplje-
nje Kosova od Srbije. Ipak, od Srbije Êe se prvo odcijepiti
Crna Gora 2006. godine, na referendumu kojeg je Za-
pad prilagodio svojim secesionistiËkim saveznicima. Pre-
ma pravilima koje je utvrdila Evropska komisija, Crna Go-
ra je mogla proglasiti samostalnost ako za nju na referen-
dumu glasa 55% biraËa. Postavlja se pitanje, zaπto baπ
55%, a ne, na primjer, 60 ili 70%, ako je tada legitimnost
veÊa? Zato πto se znalo da je Crna Gora podijeljena i da
za samostalnost neÊe glasati moæda ni 50 posto graa-
na. Doista, prema sluæbenim podacima, na referendumu
je za samostalnost glasalo 55 posto glasaËa, ali zagovor-
nici zajedniËke dræave tvrde da je postotak za samostal-
nost bio unutar tzv. sive zone (od 50 do 55%), odnosno
da je bio manji od 55%, πto znaËi da je referendum o sa-
mostalnost propao, iako je Zapad priznao samostalnu Cr-
nu Goru. Dvije godine poslije i Kosovo Êe proglasiti sa-
mostalnost, a prva Êe ga priznati Amerika, koja je pred-
vodila agresiju na Jugoslaviju. Da bi se dodvorila Zapadu,
Republiku Kosovo Êe priznati i dojuËeraπnja Ëlanica SRJ -
Crna Gora (πto i ne Ëudi, ako znamo da su gotovo svi cr-
nogorski Albanci glasali za samostalnu Crnu Goru). Tako
se, eto, zavrπio raspad i treÊe Jugoslavije, ali i Srbije: Ko-
sovo je danas poligon NATO-pakta, s najveÊom stopom
nezaposlenosti u Evropi od 45%, a Crna Gora “balkan-
ska Sicilija“ i odmaraliπte ruskih oligarha.
5. Sve su tri Jugoslavije bolovale od deficita demokra-
cije. Pokazalo se da demokracija destabilizira Jugo-
slavije, dok ih autokracija uËvrπÊuje, πto Êe reÊi da ni-
ti jedna Jugoslavija nije mogla opstati u liberalno-de-
mokratskom sistemu, veÊ samo kao viπe-manje au-
tokratska dræava.
Prva Jugoslavija je, kao πto smo veÊ prije rekli, poËela
kao relativno demokratska zemlja, ali kad je kralj uvidio
da Êe meustranaËke borbe odnijeti πalu, odluËio je
“svojim milim narodima“ objaviti diktaturu kako bi spa-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 114
114
sio zemlju od raspada. Time naravno ne æelimo reÊi da
je kralj trebao uvesti diktaturu, veÊ samo to da je demo-
kracija vodila u rasulo. Stranke zagovaraju interese jed-
ne strane (otud i naziv stranka), dok kralj pod svojom
krunom objedinjava sve interese. Stoga su πestojanuar-
sku diktaturu u poËetku pozdravili i nesrpski narodi, uv-
jereni da se kralj moæe izdiÊi iznad uskogrudnih stranaË-
kih interesa, kao i interesa samo jednog naroda, dok su
je logiËno osudile sve stranke, ukljuËujuÊi i Radikalnu.
Ako je prva Jugoslavija bila monarhistiËka diktatura,
onda je druga Jugoslavija bila “diktatura proletarijata“.
U socijalistiËkoj Jugoslaviji je sva vlast pripadala radniËkoj
klasi, ali je u stvarnosti dræavom vladala Partija na Ëelu s
Titom kao neospornim autoritetom. Tito je bio general-
ni sekretar, a potom predsjednik KPJ/SKJ, marπal Jugo-
slavije, vrhovni komadant oruæanih snaga i doæivotni
predsjednik SFRJ. On je bio i arbitar u svim spornim pi-
tanjima, arbitar kojeg su svi poπtovali, no kad je on um-
ro, nestalo je i tog arbitra, iako su sporovi ostali. Druga
Jugoslavija je bila zemlja “samoupravnog socijalizma“,
socijalizma za kojeg su jugoslavenski komunisti vjerovali
da je ostvarenje istinske demokracije. Tito je govorio da
mi neÊemo zapadnu demokraciju, koja je formalna, veÊ
socijalistiËku demokraciju, koja proizlazi iz materijalne
baze. Ideolog “samoupravnog socijalizma“, Slovenac
Edvard Kardelj, svoja je razmiπljanja sabrao u knjigu pod
indikativnim naslovom “Socijalizam i demokracija“. Isti-
na, joπ je Rosa Luxemburg tvrdila da nema demokracije
bez socijalizma, ali je dodala, da nema ni socijalizma bez
demokracije. Liberali pak smatraju da nema demokraci-
je bez liberalizma. John S. Mill pisao je joπ prije Luxem-
burgove da je demokracija bez liberalizma u najboljem
sluËaju nestabilna, a u najgorem - tiranska. Meutim, ju-
goslavenski komunisti su odbacivali liberalizam kao za-
padnu dekadenciju iz najmanje dva razloga: prvo, zato
πto liberalizam oponira socijalizmu u vlasniËkim i eko-
nomskim odnosima (liberali, naime, æele privatno vlas-
niπtvo nad sredstvima za proizvodnju), i drugo, zato πto
liberalizacija otvara prostor nacionalistiËkim snagama (li-
beralna demokracija podrazumijeva viπestranaËje, a vi-
πestranaËje moæe dovesti na vlast antijugoslavenske sna-
ge). Liberalizam je u osnovi suprotan nacionalizmu, kao
πto je i nacionalizam negacija liberalizma, ali se liberali-
zam i nacionalizam ponekad znaju ujediniti u borbi pro-
tiv komunizma (kao πto su se u Drugom svjetskom ratu
komunizam i liberalizam ujedinili u antifaπistiËku koalici-
ju). To se u Jugoslaviji dogodilo viπe puta, a posebno
1971. (Vidjeti u knjizi 8. poglavlje Uspon i pad jugosla-
venskog liberalizma, 1967.-1973.). Hrvatsko proljeÊe je
bilo ideoloπki πaroliko: Savka i Miko su bili komunistiËki
liberali, ali se to ne bi moglo reÊi i za Draæena Budiπu i
Ivana Zvonimira »iËka, za –odana i Veselicu, ili za Hrvo-
ja ©oπiÊa. Izmeu liberala i nacionalista je postojala raz-
liku, koju komunisti naæalost nisu znali uvidjeti. Oni su
sve trpali u isti koπ: i komunistiËke liberale i liberalne de-
mokrate i bezopasne nacionalne romantiËare i opasne
ustaπe. Tako su se u istom koπu naπli Vlado Gotovac i
Franjo Tuman, buduÊi ljuti neprijatelji. Liberali su htjeli
reformu sistema, a nacionalisti njegovo ruπenje. Liberali
su bili ekonomski nacionalisti, a ovi πovinisti. Stoga su
komunisti jednim udarcem æeljeli ubiti dvije muhe: guπe-
Knjiπki moljac
njem liberalizma, oni su preventivno æeljeli uguπiti i na-
cionalizam. Pokazalo se, meutim, da u tome nisu us-
pjeli: liberalizam je privremeno uguπen sedamdesetih,
kao i nacionalizam, ali je uguπen u korist nacionalizma,
koji Êe uskrsnuti ponovno krajem osamdesetih. U Hrvat-
skoj na prvim viπestranaËkim izborima nisu pobijedili ni
Savka ni Miko, veÊ Franjo Tuman. U Srbiji je na krilima
socijalistiËkog nacionalizma ‘87. doπao na vlast Slobo-
dan MiloπeviÊ, no da te ‘72. iz srpske partije nisu bili iz-
baËeni liberali (LLatinka PeroviÊ, Marko NikeziÊ i dr.) moæ-
da se dvadeset godina poslije ne bi dogodio ni narod?
Slobodan MiloπeviÊ nije imao diktatorskih ovlasti, ali je
dræavom vladao autokratski: i kad je bio predsjednik Sr-
bije, on je bio iznad predsjednika SR Jugoslavije, a kad
je postao predsjednik SRJ, ostao je stvarni predsjednik
Srbije. U njegovo je vrijeme reæim u Srbiji sve viπe naliko-
vao na reæim Nicolaja i Elene Ceausescu: MiloπeviÊ je
glavne poluge vlasti prepustio svojoj fatalnoj æeni Mirja-
ni MarkoviÊ, koja je bila njegova siva eminencija. Ona je
bila predsjednica Direkcije JUL-a, stranke koja se divila ki-
neskom komunizmu, i Ëiju su Ëlanovi bili mahom direk-
tori dræavnih poduzeÊa. Bolje reËeno, Slobo i Mira su vla-
dali Srbijom kao kralj Aleksandar ObrenoviÊ i Draga Ma-
πin, poznati kraljevski par iz srpske povijesti s kraja 19.
stoljeÊa, ali s tom razlogom πto su posljednji ObrenoviÊu
ubijeni u puËu, dok je MiloπeviÊ izruËen Haagu, gdje je i
umro, dok je njegova æena bjeæeÊi od optuænice emigri-
rala u Rusiju. On je optuæen za ratni zloËin u Hrvatskoj,
BiH i na Kosovu, a ona za ubojstvo Ivana StamboliÊa,
Ëovjeka koji je Slobodana MiloπeviÊa doveo na vlast, te
za ubojstvo novinara Slavka ∆uruvije. MiloπeviÊ je godi-
nama uvjerljivo pobjeivao na izborima, ali kad je 1997.
izgubio lokalne izbore od koalicije “Zajedno“, na nago-
vor æene nije æelio priznati poraz, a onda je to ipak uËi-
nio pod pritiskom domaÊe i svjetske javnosti. Isto je po-
novio 2000. na predsjedniËkim izborima, kad je izgubio
od Vojislava Koπtunice. Poraz je priznao tek nakon πto
su mu vojska i policija otkazale posluπnost. MiloπeviÊ se
inaËe koristio i represijom protiv opozicije: Vuk Draπko-
viÊ je za dlaku izbjegao atentat na Ibarskoj magistrali
1999., a na udaru su bili i neki opozicioni mediji. U Srbi-
ji je ustvari tih godina vladala tzv. medijska diktatura:
zgradu dræavnog RTS-a, prvo je bombardirao NATO-
pakt, a onda su je 5. oktobra, za vrijeme uliËnih nemira,
zapalili i bijesni graani.
***
Time, eto, dolazimo i do glavne teze koju autorica zas-
tupa u knjizi. Ona, naime, zastupa tezu da su se sve tri
Jugoslavije raspale upravo zbog nedostatka liberalne de-
mokracije, a πto je suprotno onome πto smo mi maloËas
konstatirali. “U sluËaju Jugoslavije“, reÊi Êe Rametova u
uvodu knjige, “dominantne vrijednosti u temelju od sva-
ke od triju Jugoslaviju bile su vrijednosti neprijateljske li-
beralnom projektu te su na kraju dovele do nestabilnos-
ti i raspada“. Mi se moæemo sloæiti s njom da su vrijed-
nosti sve tri Jugoslavije bile viπe-manje neprijateljske libe-
ralizmu, ali se ne moæemo sloæiti da su se zbog toga one
i raspale. Uostalom, neki autori tvrde da se diktature ne
mogu reformirati a da se ne uruπe. Tako Êe oni reÊi da
np 13 14/01/2010 18:53 Page 115
Knjiπki moljac
se komunizam kao totalitarni sustav nije mogao reformi-
rati, a da ne propadne, jer je njegovo reformiranje vodi-
lo u demokraciju, koja je protivna totalitarizmu. Onog
trenutka kad su vlasti DDR-a odluËile otvoriti graniËni pri-
jelaz prema Zapadnoj NjemaËkoj, poËelo je ruπenje Ber-
linskog zida, a samim time i ruπenje komunizma. Onog
trenutka kad su komunistiËke partije u Jugoslaviji odluËi-
le raspisati prve viπestranaËke izbore, poËeo je raspad
Jugoslavije. Ako su Jugoslavije bile viπe-manje autokrat-
ske dræave, onda se one nisu mogle reformirati, veÊ sa-
mo sruπiti. A sruπiti su ih mogle samo vrijednosti suprot-
ne autokraciji, a to su vrijednosti liberalizma. Dakle, Ju-
goslavije se nisu raspale zbog nedostatka liberalne de-
mokracije - kako tvrdi autorica knjige - veÊ zbog razvod-
njavanja autokracije koja ih je i odræavala na æivotu.
Teza o krizi legitimiteta - kritiËki osvrt
Sabrina Ramet stoji na stanoviπtu tzv. klasiËnog uni-
verzalizma (Ëije korijene nalazimo u djelu sv. Tome Ak-
vinskog, te kod Lockea i Kanta, dok su njegovi noviji au-
tori Charles Beitz, John Finnis i dr.) po kojem univerzal-
na ljudska prava imaju prednost pred zahtjevima suvere-
nosti. Zapravo, klasiËni univerzalizam nije niπta drugo,
nego klasiËni liberalizam: “Filozofske i politiËke pretpos-
tavke koje iznosim u ovoj povijesti po svojoj su prirodi
‘klasiËno liberalne’…“, otvoreno Êe reÊi u uvodnom dije-
lu. E sad, ako je univerzalizam isto πto i liberalizam, je li
to onda znaËi da bez univerzalnih ljudskih vrijednosti ne-
ma liberalne demokracije? Ako su se Jugoslavije raspale
zbog nedostatka liberalizma, to Êe reÊi da one nisu po-
Ëivale na univerzalnim vrijednostima, bez kojih nema ni
politiËkog legitimiteta. To opet znaËi da su se Jugoslavi-
je raspale jer u osnovi nisu bile legitimne. Prema jednoj
od viπe definicija koje autorica donosi u knjizi, “legitim-
nost podrazumijeva sposobnost sustava da stvori i odræi
uvjerenje kako su postojeÊe politiËke institucije za to
druπtvo najprimjerenije“ (SSeymour Martin Lipset). Naj-
kraÊe reËeno, legitimnost je svaka podrπka koju jedna
vlast ima u provoenju svoje politike.
Meutim, po teoriji klasiËnog univerzalizma, legitimi-
tet proizlazi iz univerzalnih vrijednosti, a ne iskljuËivo iz
vladavine veÊine. Sustav je legitiman ako vlast izabrana
od veÊine πtiti i manjinu, a ne ako veÊina terorizira ma-
njinu. Hitler je mogao imati podrπku veÊine Nijemaca u
provedbi svoje zloËinaËke politike, ali je po teoriji klasiË-
nog univerzalizma, odnosno liberalizma, njegov sustav
bio nelegitiman, jer je sustavno krπio ljudska prava. Sto-
ga je demokraciji - da se podsjetimo Milla - potreban li-
beralizam, bez kojeg ona lako moæe skliznuti u tiraniju.
Naravno, to ne znaËi da naËelo veÊine nije bitno za legi-
timitet politiËkog sistema. VeÊina je bitna, ali ne i dovolj-
na. Kao πto ni subjektivna legitimnost nije dovoljna da bi
neki sustav uistinu bio legitiman. Naime, po miπljenju ne-
kih autora, svaki sustav, bio on demokratski ili autokrat-
ski, moæe biti legitiman samo ako veÊina graana vjeru-
ju u njegovu ispravnost. No, Rametova se sa time ne sla-
æe: “…sustav koji se, primjerice, upuπta u masovna uboj-
stva, ne moæe se smatrati ‘legitimnim’ bez obzira na to
koliko uËinkovitu propagandu ima“. Kao πto demokraci-
ji treba liberalni sadræaj, tako i subjektivnoj legitimnosti
115
treba objektivna jezgra u pozitivnim propisima. Ne pri-
mjer, OpÊa deklaracija o ljudskim pravima UN-a je objek-
tivni kriterij naπe subjektivne uvjerenosti u to πto je do-
bro a πto nije. Sloboda je vrijednost upravo zato jer je
objektivizirana u ustavu i zakonima. “PrihvaÊajuÊi univer-
zalistiËku paradigmu, radije nego neke druge paradig-
me (kao πto su liberalni realizam ili konvencionalizam,
konzekvencijalizam, komunitarizam i dr., op. a), razvi-
jam postavku“, kaæe autorica, “da stabilnost sustava ovi-
si o njegovoj legitimnosti, i daljnju postavku, da bez ob-
zira na permutacije koje mogu proizaÊi iz kulturne vari-
jacije, postoje naËela koja dræava ne moæe krπiti a da pri
tom ne ærtvuje svoju legitimnost - drugim rijeËima, sma-
tram da se legitimnost ne moæe pretvoriti u posve sub-
jektivno pitanje“.
Slaæemo se da demokracije nema bez univerzalnih vri-
jednosti, ali to ne znaËi da je jedina prava demokracija -
liberalna demokracija. Pored liberalne, postoji, kao πto
znamo, i krπÊanska demokracija, i socijalna ili socijalistiË-
ka demokracija, koje se u nekim segmentima podudara-
ju, a u nekima potiru. Nama je jasno zaπto autorica in-
zistira na tome da je jedino liberalna demokracija prava
demokracija; ona na tome inzistira jer je po uvjerenju li-
beralka. Istina, socijalna demokracija je izrasla iz libera-
lizma, ali ona kao da zaboravlja da i liberalizam duguje
poneπto socijalistiËkom pokretu. Jednako tako, pogreπ-
no je liberalnu demokraciju smatrati univerzalnom vri-
jednoπÊu oduvijek i za sve. Ona je donekle postala uni-
verzalna vrijednost za veÊi dio svijeta tek u zadnjem de-
setljeÊu 20. stoljeÊa, nakon propasti real-socijalizma, kad
je zapoËela era neoliberalne globalizacije, ali ona joπ uvi-
jek nije univerzalna vrijednost za sve, jer joπ uvijek jedan
dio svijeta ne prihvaÊa njezine vrijednosti. Mogli bismo
prije reÊi da je liberalna demokracija univerzalna vrijed-
nost Zapadne Hemisfere koja se smatra Univerzumom,
a ne cijelog svijeta; odnosno da je ona univerzalna vri-
jednost anglosaksonskog i evropskog svijeta koji je Cen-
tar globalizacije. Slijedom toga, pogreπno je traæiti uzro-
ke raspada triju Jugoslavija u nedostatku liberalne de-
mokracije, kad ona u 20. stoljeÊu ni za druge nije bila je-
dini i apsolutni izvor legitimnosti. U najmanju ruku, libe-
ralna demokracija se ne moæe primijeniti kao kriteriji za
raspad sve tri Jugoslavije, iako se u suπtini ne moæe pri-
mijeniti ni na jednu. U vrijeme prve Jugoslavije, Evropa
je podijeljena izmeu neizgraene liberalne demokraci-
je, izrasle na ruπevinama apsolutnih ili parlamentarnih
monarhija (Austro-Ugarska) i polu-feudalnih carevina
(Rusija, Turska), i nacifaπizma koji se budi u Italiji i Nje-
maËkoj. OpÊe pravo glasa, kao samo jedan kriterij libe-
ralne demokracije, ne postoji gotovo nigdje u Evropi, a
ne samo u Jugoslaviji. U vrijeme druge Jugoslavije, libe-
ralna demokracija opet nije univerzalna vrijednost: pola
Evrope, Rusija i veliki dio Azije æivi u tzv. komunizmu, od-
nosno, u totalitarizmu: afriËki kontinent je tek u proce-
su dekolonizacije, dok se tzv. liberalna demokracija iz-
grauje samo u Zapadnoj Evropi i u Americi. Naime, ako
je liberalna demokracija jedini izvor legitimiteta, znaËi li
to onda da pola dræava u svijetu tada nije imalo legitimi-
tet? Ako pola dræava u svijetu tada nije imalo legitimitet,
je li to onda znaËi da niti jedna dræava u svijetu prije
Francuske revolucije i pojave graanskog druπtva nije
np 13 14/01/2010 18:53 Page 116
116
imala legitimitet? Ako je doista tako, onda su sve dræa-
ve, od Egipta i Mezopotamije, preko Rimskog carstva,
Bizanta i FranaËke, do Bismarckove NjemaËke, u osnovi
bile nelegitimne, ukljuËujuÊi, dakako, i naπu virtualnu Li-
jepu naπu u vrijeme srednjovjekovnih tzv. narodnih vla-
dara (koji su bili narodni koliko i tadaπnje dræave πto su
bile demokratske)? Moæda bi se ove dræave doista s da-
naπnje pozicije mogle proglasiti nelegitimnim, ali je jed-
nako tako nelegitimno, ili u najmanju ruku problematiË-
no, suvremene pojmove primjenjivati na proπle dogaa-
je.
Nasuprot tome, smatramo da u razliËitim vremenima
postoje razliËiti izvori legitimnosti. Srbija je iz vremena
Duπanovog carstvo imala drugaËiju legitimnost od Kra-
ljevine Jugoslavije, a SFRJ opet od SRJ. Narodski reËeno:
nekad je vladalo pravilo “tko jaËi-taj kvaËi“, a danas pra-
vo ima prednost nad silom, iako joπ uvijek ne i pravda.
Kriterij legitimnosti eventualno bi se mogao primijeniti
samo na treÊu Jugoslaviju, koja je nastala nakon raspa-
da IstoËnog bloka, i Ëije je okruæenje uvelike veÊ prihva-
tilo standarde liberalne demokracije. U vrijeme Miloπevi-
Êeve Jugoslavije, liberalna demokracija nema alternati-
ve, ona postaje univerzalna vrijednost, a SAD svjetski po-
licajac. PoËinje πirenje EU na Istok, a s njom i πirenje
(neo)liberalne demokracije, s kojima pak, kako kaæe Fu-
kuyama, nastupa “kraj povijesti“. Ipak, SRJ se nije raspa-
la u vrijeme vlasti Slobodana MiloπeviÊa u Srbiji (ili kad je
MiloπeviÊ odbio priznati izborni poraz) i Momira Bulato-
viÊa u Crnoj Gori: ona se raspala kad su u ovim dvjema
saveznim republika doπle na vlast liberalno-demokratske
snage .
Tezu o legitimnosti moæemo testirati na primjerima
Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Jugoslavija je bila neus-
poredivo liberalnija dræava od SSSR-a, a raspala se u
krvavom ratu, za razliku od SSSR-a, koji se raspao u mi-
ru. Doduπe, u Jugoslaviji nije postojala liberalna demo-
kracija, ali je u posljednjoj dekadi bilo sve viπe demokra-
cije, i ako je stupanj liberalizacije kriterij stabilnosti siste-
ma, onda se Jugoslavija trebala mirno transformirati iz
samoupravnog socijalizma u radniËko dioniËarstvo, iz
jednopartijske u viπepartijsku demokraciju, a kao federa-
tivna dræava u konfederaciju. No to se, kao πto znamo,
nije dogodilo. SliËno tome, Sovjetski Savez se nije ras-
pao tridesetih godina u vrijeme najbrutalnijih Staljinovih
Ëistki, veÊ poËetkom devedesetih u vrijeme Mihajla Gor-
baËova s kojim je poËela demokratizacija (glasnost, pe-
restrojka i sl.). Kod legitimnosti valja razlikovati dræavu
od vlasti. Dræava se ne mora raspasti zbog nedostatka
legitimnost, dok se vlast u pravilu ruπi kad izgubi legiti-
mitet. U Rumunjskoj je Ceausescu pao s vlasti, iako se
zbog toga Rumunjska nije raspala. U Jugoslaviji su ko-
munisti pali s vlasti, ali se Jugoslavija nakon toga raspa-
la. Postoje razlike od sluËaja do sluËaja, iako je razlika u
ova dva sluËaja oËita: Rumunjska je jednonacionalna,
homogena dræava, dok je Jugoslavija bila viπenacionalna
federacija s elementima konfederalizma. Prema tome,
smatramo da uzroke raspada Jugoslavije treba traæiti u
nekim drugim razlozima, a ne samo ili prvenstveno u kri-
zi legitimiteta.
Uostalom, teza o univerzalnim vrijednostima liberalne
demokracije kao kriteriju legitimnosti pada u vodu veÊ
Knjiπki moljac
na primjeru Amerike koja se kroz cijelu svoju povijest ni-
je pridræavala univerzalnih ljudskih vrijednosti, iako ih se
ne pridræava ni danas. Amerika je nastala na istrjebljenju
domorodaËkog stanovniπtva od strane evropskih dose-
ljenika, a genocid svakako nije neka univerzalna moral-
na vrijednost. Amerika je uvela robovlasniπtvo, kad je
ono veÊ u Evropi bilo zaboravljeno. U Americi su crnci ta-
korekuÊ sve donedavno bili graani drugog reda (dok
su se po Jugoslaviji mirno πkolovali u razmjeni studena-
ta iz nesvrstanih zemalja), ali se ona ipak zbog toga ni-
je raspala, iako je Ëini 50 saveznih dræava. U SAD-u joπ
uvijek svake godine 18.000 ljudi umire zbog nedostatka
zdravstvenog osiguranja, ali to Americi ipak ne oduzima
legitimitet. U Americi je, na kraju krajeva, i mala izlaz-
nost na izbore, a ako su izbori za demokraciju kljuËni iz-
vor legitimiteta, onda vlasti u Americi imaju mali legiti-
mitet…
Teorija legitimnosti moæe se saæeti u nekoliko postav-
ki. “Prvo, samo legitiman sustav moæe uæivati stabilnu
ravnoteæu, odnosno, πto je sustav manje legitiman, to je
njegova ravnoteæa nestabilnija. Drugo…nestabilna rav-
noteæa ne jamËi prelazak na legitimnu politiku, iako ne-
stabilna ravnoteæa stvara stalni pritisak za promjene (i
tako izaziva sveprisutno ozraËje krize). TreÊe, πto je veÊa
meusobna ovisnost politiËko-programskih preferencija
i etniËke pripadnosti, veÊa je i etniËka polarizacija…Ëetvr-
to, πto je veÊa korelacija izmeu ekonomskog staleæa i
etniËke pripadnosti, to je veÊi potencijal etniËke mobili-
zacije“.
U skladu s tom teorijom, autorica nastoji dokazati ne-
legitimnost sve tri Jugoslavije. Mi Êemo se ovdje, meu-
tim, zadræati samo na drugoj Jugoslaviji, koja nas vjero-
jatno najviπe i zanima. “TitoistiËko rjeπenje“, kaæe auto-
rica, “nije obuhvaÊalo moralni univerzalizam, nego se
umjesto toga pozivalo na zbrkanu verziju sekularne teo-
kracije (pojam Zbigniewa Brzezinskog, kojeg on primje-
njuje na komunistiËke sustave, op. a.). “Naime“, nastav-
lja dalje, “teokracija, bilo u vjerskoj (postoje brojne vjer-
ske varijante, a ne samo jedna, barem prema miπljenju
jednog autora) ili sekularnoj varijanti bitno je nelegitim-
na, ne moæe opstati, i neizbjeæno propada - osim ako se
to propadanje ne zaustavi pravodobnim i proaktivnim
promicanjem univerzalnih vrijednosti“. Povrπna je kon-
statacija da titoistiËko rjeπenje nije obuhvaÊalo moralni
univerzalizam. Pitanje je uopÊe, moæe li moral biti univer-
zalna kategorija, ako znamo da nije ni vjeËna kategori-
ja. Moral se kroz povijest ËovjeËanstva mijenjao, kao πto
su se mijenjali i izvori legitimnosti. Partizanska borba je
bila svakako najmoralnija od svih borbi na teritoriji oku-
pirane Jugoslavije. Komunisti su se zalagali za bratstvo i
jedinstvo meu ljudima i narodima, a bratstva je izvorno
krπÊanska vrijednost, zar ne? Pretjerano je i drugu Jugo-
slaviju nazvati sekularnom teokracijom, iako komunizam
je jedna vrsta ateistiËke religije. Ako autorica dræi da su
teokracije bitno nelegitimne, je li to ona æeli reÊi da je i
Vatikan nelegitimna dræava? Naime, Vatikan, kao i Crk-
va uopÊe, funkcionira po teokratskom modelu, a Crkva
je opstala veÊ viπe od dvije tisuÊe godina.
“Drugo, titoistiËko rjeπenje nije obuhvaÊalo politiËki
pluralizam. Umjesto toga, titoizam je nastojao stvarni
politiËki pluralizam (koji zahtjeva uvoenje viπestranaËke
np 13 14/01/2010 18:53 Page 117
Knjiπki moljac
demokracije) zamijeniti regionalnom pluralizacijom (de-
centralizacijom prema regionalnim komunistiËkim elita-
ma)“. ToËno je da u drugoj Jugoslaviji nije bilo politiËkog
pluralizma, ali je netoËno da se “stvarni politiËki plurali-
zam“ (nota bene, zaπto bi viπestranaËje bilo jedini stvar-
ni pluralizam?) nastojao zamijeniti regionalnom plurali-
zacijom. PolitiËki (tj. stranaËki) pluralizam nastojao se za-
mijeniti “pluralizmom samoupravnih interesa“, a decen-
tralizacija je samo jedan vid samoupravnog socijalizma.
“U mjeri u kojoj je ta regionalna pluralizacija djelovala
unutar federalne strukture utemeljene na razliËitim na-
cionalnostima, ona je zapravo u uvjetima nelegitimnosti
i ekonomskog propadanja jaËala nacionalizam, πto je su-
protno univerzalnim vrijednostima, a time nije spojivo s
legitimnom politikom“. ToËno je da je nacionalizam ja-
Ëao otprilike paralelno s decentralizacijom, ali se ne
moæe pouzdano reÊi, je li on sluËajno jaËao s decentrali-
zacijom, ili bi se javio i da nije bilo decentralizacije. Mi
smatramo da bi se nacionalizam javio jednako, ako ne i
prije, u uvjetima centralizacije, jer je centralizam bio sa-
veznik jugoslavenskog unitarizma, a time i srpskog he-
gemonizma. Slaæemo se, meutim, da je nacionalizam
suprotan vrijednostima univerzalizma, no to samo govo-
ri o tome da je Titova Jugoslavija stremila univerzalnim
vrijednostima, jer je odbacivala i guπila nacionalizam kao
zlo koje vodi u mrænju i rat. Autorica dobro primjeÊuje
na jednom drugom mjestu: “Ondje gdje je nacionalizam
bio najslabiji (osobiti u Sloveniji), napredak prema ostva-
renju liberalnog projekta otiπao je najdalje. Gdje je na-
cionalizam bio jak, bila su jaka i neprijateljstva prema te-
meljnim liberalnim naËelima“. No, nastavimo tamo gdje
smo stali.
“TitoistiËki gospodarski model“, kaæe autorica pod
toËkom tri, “izbjegavajuÊi klopke monopolistiËkog kapi-
talizma, skliznuo je u kaotiËnu verziju socijalizma, koja se
takoer pokazala nelegitimnom“. Pretjerano je i nepra-
vedno samoupravni socijalizam nazvati “kaotiËnom ver-
zijom socijalizma“. Samoupravljanje, dakako, nije bilo
bez ozbiljnih mana, ali je pored praviËnosti, pokazivalo i
visoku razinu efikasnosti. “Zaista, titoistiËki gospodarski
model nije uspio ostvariti ni svoj uæi cilj ujednaËavanja
gospodarske razine diljem republika i pokrajina. Napro-
tiv, u samoupravnom socijalizmu, ekonomski jaz sve se
viπe πirio i proizveo posljedice koje sam opisala u pret-
hodnim poglavljima (misli na 9. poglavlje - Nesuglasice u
gospodarskom sektoru, 1965.-1990., op. a.). To je veÊ
krajnje neukusno, to da se ekonomski jaz, koji je u Jugo-
slaviji bio neusporedivo manji nego na Zapadu, dovodi
u vezu sa socijalistiËkim samoupravljanjem. U Jugoslaviji
je taj jaz bio 1:5, a na Zapadu je on 1:100 i viπe. Autori-
ca kao da zaboravlja da je druga Jugoslavija naslijedila
velike socijalne razlike iz prethodnih razdoblja, razlike
koje samoupravljanje nije moglo izgladiti preko noÊi.
Slovenija je u Jugoslaviji bila najrazvijenija republika, a i
danas je najrazvijenija od svih republika bivπe Jugoslavi-
je. Makedonija je pak bila najslabije razvijena od svih re-
publika, a to je ostala sve do danas. Ako je Jugoslavija
bila kriva za taj jaz, zaπto onda Makedonija, nakon izlas-
ka iz Jugoslavije, nije s vremenom dostigla ili Ëak presti-
gla Sloveniju? Ako je samoupravljanje proizvodilo sve ve-
Êi jaz, zaπto ga onda nije zaustavila privatizacija, veÊ ga
117
je joπ viπe produbila. Ujedinile su se i Zapadna i IstoËna
NjemaËka, pa IstoËna NjemaËka joπ uvijek zaostaje za
Zapadnom. I Evropa se ujedinjuje, ali razlike ostaju. “Pre-
ma tome“, zakljuËuje autorica“, “titoistiËki pokus objek-
tivno nije bio legitiman na sve tri razine, pa stoga nije
mogao uspjeti. A ako titoistiËki pokus nije mogao uspje-
ti, onda to nisu mogle niti njegove razliËite politike…Dru-
gim rijeËima, sustav nije bio samo objektivno nelegiti-
man, nego se i subjektivnim doæivljavao kao nelegiti-
man“.
Teza o legitimitetu kao uzroku raspada Jugoslavije, sa
svim svojim hipotezama, svakako je intrigantna, ali je i
vrlo dvojbena, te u konaËnici pogreπna. »ini se da ni sa-
ma autorica ne vjeruje sasvim u njezinu neprikosnove-
nost, kad na kraju priznaje da se Jugoslavija zbog svoje
nelegitimnosti ipak nije trebala raspasti. Ona stoga svo-
ju tezu pojaËava dodatnim faktorima, e kako bi kod Ëi-
tatelja dobila na veÊoj uvjerljivosti: “Prema tome“, kaæe
zakljuËno, “iako je SFRJ bila predodreena da zbog svo-
je nelegitimnosti propadne kao politiËki eksperiment,
zemlja nije bila predodreena za raspad ili rat. Da bi se
zemlju skrenulo na ratni put, bila je potrebna kombina-
cija nelegitimnosti sustava, nefunkcionalnog federaliz-
ma, gospodarskog propadanja i pokretanja srpskog na-
cionalizma, za πto su bili odgovorni Slobodan MiloπeviÊ
i njegova koterija“.
a) Najbolje stranice u knjizi
NajveÊa vrijednost ove knjige je njezina uravnoteæe-
nost po republiËkom i nacionalnom “kljuËu“: sve su re-
publike i svi narodi podjednako zastupljeni. Rametova
pod naslovom jugoslavenske povijesti ne piπe samo po-
vijesti Srba i Hrvata kao najbrojnijih naroda, veÊ i povijest
svih drugih naroda u Jugoslaviji. Takvu bi izbalansiranost
poæeljele i nekadaπnje ideoloπke komisije po kojima su
svi naπi “narodi i narodnosti“ (radi mira u kuÊi) morali bi-
ti jednako zastupljeni u historijskim knjigama; viπe pre-
ma potrebama, nego prema zaslugama. Ona u 10. po-
glavlju na 46 stranica vrlo iscrpno i savjesno obrauje
meunacionalne napetosti u razdoblju od 1968. do
1990.: Muslimansko pitanje; Albanski nacionalizam na
Kosovu; Hrvatsko pitanje; Slovenski sindrom; Crnogorski
labirinti; Makedonci i makedonstvo; Srpsko “buenje“
(str. 403-421). Primjetno je da se posebice zanima za al-
bansko pitanje. Na 679 stranici ona u jednom pasusu sa-
æima svu kronologiju srpsko-albanskih sukoba na Koso-
vu: “U razdoblju 1878.-1913., bilo bi pravedno reÊi da
su Srbi uglavnom bili ærtve, no od 1913. do 1915. Alban-
ci su bili ærtve srpske represije. Odnos se preokrenuo ti-
jekom Prvog svjetskog rata, no 1918. pobjedniËka srp-
ska vojska vratila se na Kosovo, i opet su Albanci sma-
trali da su ærtve beogradskog tlaËenja. Za vrijeme Dru-
gog svjetskog rata odnos se opet preokrenuo, jer su Al-
banci s Kosova bili pripojeni Velikoj Albaniji pod talijan-
skom okupacijom. U tom su razdoblju najviπe stradali Sr-
bi. No, nakon zavrπetka rata, od 1945. do 1966., Srbi su
imali dominantan poloæaj na Kosovu. Meutim, 1968.
godine Albanci joπ jedanput stjeËu dominaciju, koju su
izgubili dva desetljeÊa poslije, da bi je ponovno stekli
1999. kao rezultat NATO-ove intervencije. Prema tome,
od 1878. postojala su Ëetiri razdoblja tijekom kojih su Sr-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 118
118
bi dominirali nad Albancima ili su ih ugnjetavali te pet
razdoblja tijekom kojih su Albanci dominirali nad Srbima
ili su ih progonili“. Eto, kad veÊ meunarodna zajednica
nije dopustila da se Kosovo podijeli izmeu Srba i Alba-
naca, onda si barem Sabrina Ramet moæe dopustiti da
prema solomonskom rjeπenju krivnju za sukobe podijeli
na pola.
No autorica se ne bavi samo sa svim Ëlanicama jugo-
slavenske federacije, veÊ se ona bavi i sa svim republika
nakon raspada druge Jugoslavije. OËito je smatrala da bi
Ëitatelji bili zakinuti kada bi knjigu zavrπila samo s tre-
Êom Jugoslavijom koja obuhvaÊa samo Srbiju i Crnu Go-
ru. I poslije Jugoslavije postoji virtualna “Jugoslavija“ u vi-
du “prostora bivπe Jugoslavije“. Srbiju i Crnu Goru, da-
kle, obrauje pod 17. poglavljem “TreÊa Jugoslavija i na-
kon nje (1992.-2005.)“, a BiH neπto prije toga, jer joj je
tako valjda viπe odgovaralo, da nakon zavrπetka priËe o
ratu u BiH nastavi s priËom o BiH nakon rata: “Manjkav
mir: Bosna poslije Daytona“ (str. 575-607). S Kosovom
se bavi u zasebnom 18. poglavlju - “UNMIK, KFOR i bu-
duÊnost Kosova (str. 659-681), a s preostale tri republi-
ke u 19. poglavlju: “Svaka svojim putem: Slovenija, Ma-
kedonija, Hrvatska“ (str. 681-735), pri Ëemu je svaka od
tih republika obraena detaljno kroz viπe zaokruæenih
podtema, kao πto su: Vladavina prava; Jednakost; Tole-
rancija/netolerancija; Obrazovanje i vrijednosti; Sporovi
koji se tiËu proπlosti i sl.
Ipak, Ëini se da je najveÊa vrijednost ove knjige u ori-
ginalnoj prezentaciji manje poznatih, ili za πire Ëitatelj-
stvo, sasvim nepoznatih podataka. Tko nije Ëuo za Neu-
bacherov plan za Srbiju u Drugom svjetskom ratu, imat
Êe prilike Ëuti za to u ovoj knjizi, i saznati zaπto je njegov
autor Herman Neubacher za NDH bio “dræavni neprija-
telj broj 1“. Tko nije znao da je oruæje za vrijeme embar-
ga πvercano iz Irana preko Hrvatske za Bosnu, saznat Êe
to na stranici 549, ili da je CIA imala svoje baze na Krku
koje su sluæile za naoruæavanje Muslimana, saznat Êe to
kad okrene slijedeÊih πest stranica. I tako dalje, i tako da-
lje…
b) Najslabije stranice u knjizi
Jedan od najozbiljnijih nedostataka ove knjige je, kao
πto smo veÊ prije rekli, potpuno ignoriranje vanjskog fak-
tora u stvaranju i razbijanju triju Jugoslavija. Za autoricu
ne postoji ni Berlinski kongres, ni tzv. GrËki projekt, ni
“interesne sfere“, ni “fifti-fifti“ ; veÊ samo legitimizam
kao mantra koju ona ponavlja od poËetka do kraja knji-
ge. Ponekad se stjeËe dojam da ona kao strankinja æeli
ekskulpirati svijet od odgovornosti za ratove na ovim
prostorima. Doduπe, nekoliko je stranica posvetila me-
unarodnoj dimenziji raspada druge Jugoslavije (str. 491-
495), ali i to je pisano na naËin kako bi Ëitatelj zakljuËio
da je Zapad ustvari htio saËuvati Jugoslaviju πto duæe i
pod svaku cijenu. Potpuno je neshvatljiv i njezin benevo-
lentan odnos prema NATO-paktu. Ona ni jednom reËe-
nicom ne osuuje “nelegitimnu“ i nezakonitu agresiju
NATO-pakta na SRJ, a ne spominje ni da je u toj agresi-
ji ubijeno 517 civila, od Ëega 13 djece, ali zato bez par-
dona nalazi opravdavanje za imperijalnu politiku SAD-
a:“Posve oËit neuspjeh UN-a u Bosni istodobno je stvo-
rio uvjete za NATO-ov vojni unilateralizam na Kosovu
Knjiπki moljac
1999. i za jednostrano vojno djelovanje Georgea W. Bu-
sha od 2001. godine“. Takoer, Ëudi da ona kao libera-
lka ima potrebu relativizirati dræanje Crkve u Hrvata za
vrijeme Drugog svjetskog rata. Po njoj je povijesno ne-
toËno “optuæivati papu Pija XII. za ‘πutnju’ o nacistiËkim
zloËincima“, te je “pogreπno upozoravati na njegovu ne-
aktivnost“, jer “πto se Hrvatske tiËe“, ustaπe “nisu uæiva-
li potporu Vatikana“ (str. 170). To πto je papa 1943. pri-
mio ustaπe u svoju privatnu audijenciju, prilikom koje su
ga pozdravili uzdignutom desnicom (πto je fotografski
zabiljeæeno), to autoricu, naravno, ne zanima. To da je
papa organizirao PaveliÊev bijeg u emigraciju, te da je
povodom njegove smrti izjavio kako je umro jedan “do-
bar katolik“, to oËito nije vaæno. Da je autorica samo je-
danput zavirila u reprint knjige “Dokumenti o protuna-
rodnom radu i zloËinima jednog dijela katoliËkog klera“
(Zaklada “August Cesarec“, 2008.), ne bi tvrdila to πto
tvrdi, jer bi vidjela crno na bijelo kakav je bio odnos crk-
vene hijerarhije prema NDH. PreporuËujemo joj i knjigu
katoliËkog teologa i sveuËiliπnog profesora Viktora No-
vaka “Magnum crimen“ (Veliki zloËin), koja je i dan-da-
nas na Indexu zabranjenih knjiga, ili knjigu “Vatikan i
NDH“, njoj dobro poznatog jugoslavenskog povjesniËa-
ra, Titovog biografa, a poslije Ëlana Rusellovog suda, dr.
Vladimira Dedijera, koji sasvim sigurno nije pisao naruËe-
ne pamflete, pa da vidimo je li povijesno netoËno “op-
tuæivati papu Pija XII. za ‘πutnju’ o nacistiËkim zloËini-
ma“, papu, koji je, nota bene, 1933. potpisao sporni
konkordat s nacistiËkom NjemaËkom!
Jednako tako, zaËuuje i njezino poigravanje s brojka-
ma stradalih u ratu i poslije rata. Ona, dakako, bez raz-
miπljanja odbacuje brojku od 700 tisuÊa ubijenih u Jase-
novcu kao srbokomunistiËku mitoloπku megalomaniju,
ali zato bez ograde citira autore koji proizvoljno uveÊa-
vaju brojku ubijenih na Bleiburgu. Tako na stranici 214,
konstatira: “Sve u svemu, partizani su tada smaknuli iz-
meu 20.000 i 30.000 Ëetnika, pripadnika slovenske
Narodne garde te 36.000 Hrvata i 5000 Muslimana“.
Ukupno, dakle, oko 70.000, πto je blizu novoj brojci ubi-
jenih u Jasenovcu, Ëije je cilj izjednaËavanje zloËina. Ali
ni to nije sve: poslije osloboenje je, kaæe autorica, Ëak
50.000 Nijemaca (folksdojËera) umrlo u komunistiËkim
logorima po Jugoslaviji., “a joπ njih oko 15.000 stradalo
je od partizana; takoer, oko 150.000 deportirano je u
SSSR na prisilni rad“. Prema tome, zakljuËak je jasan: ko-
munisti su ukupno pobili viπe ljudi od faπista!
ProblematiËan je i povrπan njezin Ëlanak “Snovi o ‘Ve-
likoj Jugoslaviji’“ (str. 228-232) u kojem ona nekritiËki pi-
πe o trπÊanskoj krizi, o pomoÊi koju je Jugoslavija pruæa-
la grËkim partizanima, te o navodnim aspiracijama pre-
ma Albaniji i Bugarskoj, iz Ëega bi se moglo iπËitati da je
Titova Jugoslavija imala imperijalistiËke pretenzije prema
susjedima. Uostalom, to ona otvoreno i kaæe: “Titove te-
ritorijalne pretenzije odgovarale su njegovu osjeÊaju
vlastite veliËine“.
I ona, kao i mnogi drugi, nasjeda na zabludu o “Veli-
koj Srbiji“ kao projektu Slobodana MiloπeviÊa. Razumlji-
vo je kad to misle prosjeËno informirani graani ili poli-
tiËari, ali si to ne bi smjela dozvoliti jedna znanstvenica.
“Velika Srbija“ je projekt 19. stoljeÊa; u Drugom svjet-
skom ratu ga prihvaÊaju Ëetnici, a u ovom ratu ©eπeljevi
np 13 14/01/2010 18:53 Page 119
Knjiπki moljac
radikali. MiloπeviÊ je u osnovi bio nacional-komunist: on
je, prije svega, æelio RankoviÊevsku centraliziranu Jugo-
slaviju. “Velika Srbija“ je bila rezervni projekt, kojeg on
nikada iskreno nije prihvatio, a joπ manje njegova æena,
koja je Radovana KaradæiÊa u jeku rata nazvala primitiv-
nim Ëetnikom.
Ponekad je i subjektivna, ili bolje reÊi, pristrana, mada
cijelo vrijeme inzistira na objektivnoj legitimnosti. Kad u
poglavlju o reformskoj krizi govori o polemici izmeu
©ime –odana i Stipe ©uvara o navodnoj ekonomskoj
eksploataciji Hrvatske od strane Beograda, spominje sa-
mo –odanove argumente, dok ©uvareve preπuÊuje.
©uvar je za nju “konzervativac“, koji je u svoje vrijeme
tvrdio “da su Srbi redom ‘internacionalisti’, odnosno kul-
turno neutralni te da su spremni postati ‘Jugoslaveni-
ma’“ (str. 280), no ne kaæe gdje je on to tvrdio, dok je
StarËeviÊ, koji je Srbe nazivao ciganima, “liberal“, jer je
“bio zainteresiran za izgradnju dræave ravnopravnih gra-
ana (‘graansku dræavu’), a ne za stvaranje ekskluziv-
ne ideologije na temelju bilo nacionalne bilo vjerske ho-
mogenizacije“ (str. 80).
***
Sve u svemu, knjiga Sabrine Ramet “Tri Jugoslavije“, i
pored svih nedostataka, zasluæuje visoku ocjenu. “Inte-
res Sabrine P. Ramet za fenomen triju jugoslavenskih
dræava rezultirao je opseænom monografijom u kojoj se
na znanstveno utemeljen naËin rekonstruiraju svi rele-
vantni Ëimbenici koji su, u nepunih devet desetljeÊa, do-
veli do nastanka i nestanka Jugoslavije s politiËkog
zemljovida Europe…“, kaæe recenzent knjige dr. sc. Zlat-
ko MatijeviÊ. Doista, rijeË je o knjizi u koju je uloæen go-
lemi viπegodiπnji trud, o knjizi koja na zanimljiv, origina-
lan i minuciozan naËin promatra proπlost tri Jugoslavije.
To je knjiga koja u nama moæe izazvati na trenutak i ljut-
nju i ushiÊenje, ali nas nikako ne moæe ostaviti ravnodu-
πnima. Njezina teza i kad je promaπena, ostaje provoka-
tivna. Knjiga je to koju bismo preporuËili i povjesniËari-
ma i politolozima, jer je ona podjednako i politoloπka i
historiografska knjiga. PreporuËili bismo je, ne kao zad-
nju rijeË o toj temi, veÊ kao rjeËito πtivo na tu temu. To
je knjiga koju treba, kao i sve ostalo, Ëitati izmeu reda-
ka, koju svakako treba proËitati, a moæda i imati u kuÊ-
noj biblioteci, jer Êemo joj se ponovo vraÊati kad nam za-
treba tu i tamo neki podatak (koji nam je kod Ëitanja za-
peo za oko).
Kada bi Srbe pitali s kojih je pozicija pisana njezina
knjiga, oni bi rekli, s antisrpskih. Kada bi to isto pitali Hr-
vate, Hrvati bi odgovorili, s antihrvatskih, i td. No kada
bi nas pitali da u dvije rijeËi kaæemo s kojih je pozicija
ona pisana, mi bismo rekli, da je knjiga Sabrine Ramet
pisana s liberalnih, prozapadnih pozicija, ma πto god to
znaËilo. Doista, ma πto god to znaËilo, jer “liberal“ neg-
dje moæe znaËiti ljeviËar, a negdje desniËar, dok je istina
uvijek negdje u sredini.
***
Sada kada viπe nema Jugoslavije, komotno moæemo
reÊi: bilo je to jednom davno, u zemlji seljaka, na br-
dovitom Balkanu…Jugoslavije viπe nema, ali da se vra-
119
timo tamo gdje smo stali, kad smo govorili o virtual-
noj Jugoslaviji u vidu Zapadnog Balkana, Jugozone i
dr. Iako je viπe nema, ona æivi u kolektivnoj memoriji,
u sjeÊanju i svijesti, u gomili dobrih knjiga napisanih za
njezinog æivota, u Jugoslavenskoj Enciklopediji koju
joπ uvijek nisu dostigle ni prestigle sve naπe novije op-
Êe i nacionalne enciklopedije, u “Praxisu“ koji je nadæ-
ivio i Jugoslaviju i socijalizam, u “ZagrebaËkoj πkoli ani-
miranog filma“, u prof. Baltazaru, u “Novom valu“, u
Cedeviti i u Cockti . Sretnemo je ponekad na cesti: joπ
je tu, kao “Zvonimirova laa“ u pjesmi Vladimira Na -
zora, na tvrdom asfaltu, joπte vozi stara karoserija:
YUGO 45, kao u istoimenoj pjesmi “Zabranjenog pu-
πenja“: “Bilo je to dobro vrijeme, sve na kredit, sve za
raju, jarane/ u auto naspi Ëorbe, pa u Trst po farmer-
ke/Bilo je to dobro vrijeme, te na izlet, te malo na mo-
re/ u kuÊi puno smijeha, a u baπÊi Yugo 45“. “Nostal-
giËna“, kao u pjesmi TBF-a, maleπna poput “fiÊe“, i ve-
lika kao “Naπe Velo Misto“; ona se svake godine raa
u Kumrovcu na Dan mladosti, 25. svibnja, i ona svake
godine umire u Beogradu, 4. svibnja. Ona je slatka
kao zalogaj Kraπeve Bajadere, slana kao ælica Vegete,
gorka kao pilula Sumameda, nejasna i apstraktna kao
“razlistana forma“ Vojina BakiÊa. Ona æivi u banalnoj
Ëinjenici da je “Hrvatska katedrala duha“ gledanija u
Sloveniji nego u Hrvatskoj; da Srbi vole Olivera i Gibo -
nia, jednako kao i Hrvati Cecu i Seku, i da Halid moæe
dva puta zaredom usred uljudbenog Zagreba napuni-
ti Arenu (“SaËuvaj nas boæe hrvatske uljudbe“, rekao
bi jednom davno Miroslav Krleæa, joπ jedan sumnjivi
apologet jugoslavenstva!). Ona æivi u bosanskoj multi-
etniËkoj seriji u kojoj se ne zna, tko je lud, tko zbu-
njen, a tko normalan. Fakat, nema viπe “bratstva i je-
dinstva“ izmeu naπih “naroda i narodnosti“, ali je za-
to tu “bratstvo i jedinstvo“ (Ëitaj: πverc & komerc) bal-
kanske mafije, koja se od svih, bre, najbolje razume.
Istina, nema viπe jugoslavenske dræave, ali jugoslaven-
stvo æivi u istom melosu, u istoj kuhinji, u gospodar-
skoj suradnji i u kulturnoj razmjeni. Na nedavno
odræanom Sajmu knjiga u Beogradu, hrvatski knjiæev-
nik Igor MandiÊ imao je status zvijezde: moæda i zato
πto je prije svog odlaska u Beograd, u StankoviÊevoj
emisiji “Nedjeljom u 2“, koja je vrlo gledana u Srbiji, iz-
javio mrtvo-hladno (πto bi ono rekli, da okom nije trep-
nuo), da su Srbi i Hrvati jedan narod, i da bi stoga, po
njegovom skromnom miπljenju, trebalo obnoviti neki
vid jugoslavenskog zajedniπtva…Gospodine MandiÊu,
neÊe na Vaπu sreÊu biti potrebno obnavljati Jugoslavi-
ju, jer Êemo svi opet jednog dana æivjeti zajedno - kad
uemo u EU. Devedesetih smo svi htjeli biti neovisni,
ali Êe doÊi dan kada Êemo svi ponovo, makar i u EU,
biti zavisni jedni od drugih. Tada Êemo valjda shvatiti
pravi smisao onih rijeËi, koje nam je onomad uputio
“najveÊi sin naπih naroda“, da “niti jedna naπa republi-
ka ne bi bila nitko i niπta da nismo svi zajedno“. “Pro-
πlost koja ne proe je buduÊnost i budnost“, rekao bi
Branko MiljkoviÊ u pjesmi “Jugoslavija“. Ako je Jugo-
slavija za nas proπlo svrπeno vrijeme, moæda bi se tre-
bala zapitati, kakva nam je buduÊnost. Ako je Jugosla-
vija u 19. stoljeÊu bila buduÊnost, onda nesumnjivo
20. stoljeÊe pripada Jugoslaviji.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 120
120
»etnici
i antifaπizam
dr. sc. Goran MarkoviÊ
onom dijelu jugoslovenskih prostora gdje æive
U Srbi veÊ dvadeset godina se pokuπava dati neko
novo, dotad nepoznato, vienje ËetniËkog pok-
reta Draæe MihailoviÊa. Kako je istoriografija iz doba
SFRJ veÊ temeljno obradila ovaj predmet i dala svoju
ocjenu ovog vojno-politiËkog pokreta, krenulo se u re-
viziju tih ocjena i saznanja. Cilj je bio rehabilitacija Ëet-
niËkog pokreta, a nosioci poduhvata su bili antikomu-
nistiËki opredijeljeni istoriËari i ideolozi. Dosta dugo ta
revizija nije imala uporiπte u bilo kakvim iole ozbiljnim
(barem na prvi pogled) napisima, da bi se posljednjih
godina jedan broj istoriËara, mahom u Beogradu, po-
Ëeo ozbiljnije baviti ovim problemom. Rezultat tog bav-
ljenja je veÊi broj Ëlanaka i monografija kojima autori
teæe da se predstave kao objektivni i kvalifikovani is-
traæivaËi ËetniËkog pokreta. Da su oni (ili barem neki
od njih) zaista kvalifikovani, ne moæe se sumnjati, ako
ni zbog Ëega drugog, ono zbog njihovih formalnih
struËnih kvalifikacija ili onih struËnih radova ostavili iza
sebe. To πto su neki od njih struËni, joπ ne znaËi i da su
objektivni. Poseban problem nastaje onda kad pokuπa-
vaju izvuÊi opπte zakljuËke i ocjene ËetniËkog pokreta
na temelju prikupljene istorijske grae.
Drugi dio priËe Ëine ideolozi raznih politiËkih strana-
ka, nerijetko i vladini funkcioneri, koji, pokuπavajuÊi da
rehabilituju ËetniËki pokret, æele rehabilitovati dio vlas-
tite ideologije i politiËkog pokreta. Ponekad æele reha-
bilitovati svoje oËeve i djedove, koji su sudjelovali u Ëet-
niËkom pokretu. Ovaj revizionizam ide toliko daleko da
se u Srbiji Ëetnici izjednaËavaju s partizanima i u pogle-
du prava koja im priznaje zakon, dok se u udæbenicima
istorije piπe o dva antifaπistiËka pokreta otpora u Jugo-
slaviji - partizanskom, koji je bio prokuministiËki, i Ëet-
niËkom, koji je bio prodemokratski i prozapadni. Kako
je oËigledno da se miπljenja istoriËara i politiËara o pri-
rodi ËetniËkog pokreta nepovratno razlikuju, bilo bi ko-
risno skrenuti paænju na niz dokumenata kojima se
potvruje priroda i uloga ovog vojno-politiËkog pokre-
ta.
AntifaπistiËki pokret otpora?
PriËa poËinje ovako. Kada je jugoslovenska kraljev-
Historijski revizionizam
ska vojska neslavno kapitulirala u aprilskom ratu,
Draæa MihailoviÊ, tada na sluæbi u πtabu Druge armije,
ne priznaje kapitulaciju i povlaËi se pred okupatorom
zajedno sa malom grupom oficira, podoficira i vojnika.
Ta grupa je, nakon πto je zavrπila svoj put iz Bosne u
zapadnu Srbiju, brojala svega 26 ljudi. Ko je Ëinio njen
sastav i kakvim je æivotom æivjela, svjedoËi jedan od
njenih Ëlanova, poruËnik Ratko MartinoviÊ, koji je sa
Draæom proveo prve mjesece na Ravnoj gori, u nadi da
Êe ovaj zapoËeti borbu protiv okupatora. Draæa u to
vrijeme nije imao nikakvu ideju o tome πta da radi.
Glavni cilj mu je bio da izbjegne zarobljavanje. Tek po
dolasku na Ravnu goru, on hvata veze sa pojedinim
oficirima i podoficirima i poËinje stvarati svoju organi-
zaciju. Kako kaæe MartinoviÊ, buduÊi da se Draæi javlja-
lo viπe ljudi nego πto ih je on mogao zadræati na Rav-
noj gori, a da ne ugrozi bezbjednost grupe, on ih od-
bija i upuÊuje u pojedine dijelove Srbije u cilju stvaranja
ËetniËke organizacije. Istovremeno sa izjavom o nepriz-
navanju kapitulacije, Draæa MihailoviÊ izjavljuje da priz-
naje kraljevsku vladu i Petra II koji su pobjegli u London
i pokuπava, u poËetku neuspjeπno, da uspostavi vezu s
njima.
Nema sumnje da Draæa MihailoviÊ i ljudi oko njega
nisu bili nacisti po ideoloπkom opredjeljenju. Izuzetak
je Ëinio Vladimir Lenac, voa ljotiÊevske omladine, koji
je bio opredijeljeni srpski faπist, a koji je po Draæinom
dolasku na Ravnu goru bio s njim, da bi zatim otiπao u
Beograd, ne vraÊajuÊi se viπe u Draæin πtab. To πto Mi-
hailoviÊ i njegovi ljudi ideoloπki nisu bili nacisti, joπ uvi-
jek ne znaËi da su imali namjeru da se bore protiv na-
cista. Njihova ideja i propagandna ideja je bila da se
treba organizovati, naoruæati i Ëekati pogodan trenu-
tak za dizanje ustanka. Taj trenutak bi doπao onda kad
bi saveznici toliko iscrpili NjemaËku da bi dizanje ustan-
ka u Jugoslaviji bilo relativno lako ostvarivo. Da Draæa
MihailoviÊ nije imao namjeru da organizuje ustanak,
potvruje i jedan od njegovih prvih i najvjernijih sarad-
nika, Zvonimir VuËkoviÊ, kad u svojim memoarima, iz-
meu ostalog kaæe da je cilj MihailoviÊevog pokreta
bio i “u pogodnom trenutku, kad izgledi na uspeh
oruæane akcije budu povoljni, krenuti na ustanak“.
MihailoviÊ je avgusta 1941. godine izdao uputstvo o
np 13 14/01/2010 18:53 Page 121
Historijski revizionizam
osnivanju ËetniËkih odreda (Arhiv VII, »a, k. 7, reg. br.
15/1 (VK-V-570/1). U njemu su definisani i zadaci ovih
odreda, koji se svode na patroliranje po selima, spreËa-
vanje pljaËke i nasilja nad graanstvom, onemoguÊa-
vanje razornih elemenata da stvaraju svoju organizaci-
ju, uz izriËito nareenje: “Sukobi sa Nemcima da se iz-
begavaju dok je god to moguÊe (...)“ Isto se nareuje
u Uputu za izvrπenje mobilizacije od 9. septembra
1941. godine (Arhiv VII, »a, k. 1, reg. br. 2/2-1 (VK-V-
12). U instrukciji Draæe MihailoviÊa komandantu ËetniË-
kih odreda Jugoslovenske vojske u Crnoj Gori majoru
–oriju LaπiÊu se kaæe: “Upotreba ËetniËkih odreda u
Crnoj Gori: u danom trenutku!“ (Arhiv VII, Ca, k. 1,
reg. br. 10/1 (VK-V-7). »etnici su se izjasnili za oruæa-
nu borbu, ali ne odmah, veÊ kad se za to stvore uslo-
vi, kad “doe vreme“. Dotad treba Ëekati, pripremati
se, stvarati vlastitu organizaciju. To vrijeme nikad nije
doπlo. Zbog toga πto se nisu slagali o otpoËinjanju us-
tanka protiv okupatora, partizani i Ëetnici nisu mogli
ostvariti saradnju u poËetku ustanka. Najviπe πto su
mogli postiÊi je da jedni drugima neÊe ugroæavati slo-
bodu akcije i da se neÊe uzajamno napadati, a da Êe
se Ëetnici pridruæiti ustanku kad ocijene da je nastupio
pogodan trenutak. MihailoviÊ je u toku sudskog pos-
tupka koji je protiv njega voen 1946. godine izjavio
da je njegova politika u pogledu ustanka bila da se tre-
ba organizovati i Ëekati pogodan trenutak. U politiË-
kom programu pokreta Draæe MihailoviÊa, kojeg je Mi-
loπ SekuliÊ poËetkom novembra 1941. godine predao
predsjedniku vlade generalu SimoviÊu stoji: “1) Odræa-
vanje neprijateljskog stava prema okupatorima i njiho-
vim pomagaËima, ali za sada, do daljeg, ne ulaziti u
neposredne borbe osim u sluËajevima samoodbrane
kao πto je sluËaj u Hrvatskoj. Stoga, uticati da i drugi
narodni faktori zauzmu takav stav (...)“ (Arhiv VII, fond
Arhiva emigrantske vlade i vojske (dalje: AEV), k. 162,
reg. br. 34/1 (VK-Y-53). U izvjeπtaju koji je iz zemlje
poslat kraljevskoj vladi pod naslovom “Situacija 1. ok-
tobra 1941. godine“ se kaæe da ostaci jugoslovenske
vojske, pod nazivom ËetniËki odredi redovne vojske,
pripremaju ustanak za trenutak njemaËke propasti.
»etniËki pokret od vlade zahtijeva materijalnu i moral-
nu pomoÊ. Moralna pomoÊ se, izmeu ostalog, ogle-
da u upuÊivanju zahtjeva Srbima da miruju, a isti takav
zahtjev komunistima treba da doe iz Moskve.
Ovakav stav ËetniËkog pokreta se u potpunosti po-
dudarao s politikom kraljevske emigrantske vlade u
Londonu, Ëiji je cilj, buduÊi da je bila priznata od savez-
nika, bio da stvori vlastitu vojnu organizaciju u zemlji
koja Êe posluæiti ne za ustanak protiv okupatora veÊ za
povratak kralja i njegove vlade kad Hitler bude poraæ-
en. U tom smislu, general Duπan SimoviÊ, predsjednik
kraljevske vlade, u govoru emitovanom putem Radio
Londona 12. avgusta 1941. godine, izmeu ostalog,
kaæe: “Kraljevska vlada zna da πaka nesavesnih ljudi
danaπnjom preranom akcijom nanosi teπke patnje na-
rodu. Nevine ærtve koje Nemci danas streljaju, biÊe is-
to tako osveÊene i na raËun Nemaca i na raËun onih
koji Ëine da te ærtve padaju. »as slobode je blizu, a pra-
va vlada u Londonu daÊe signal kada Êe poËeti ponov-
na borba za slobodu.“ (Nikola MilovanoviÊ, Draæa Mi-
121
hailoviÊ, http://www.znaci.net/00001/11_6.htm). U
drugom govoru preko Radio Londona, koji je odræao
15. novembra 1941. godine, general SimoviÊ je rekao:
“Mi smo ne jednom poruËivali da za odsudnu borbu
joπ nije kucnuo Ëas ...“ (Nikola MilovanoviÊ, Draæa Mi-
hailoviÊ, http://www.znaci.net/00001/11_11.htm).
Odbijanje ËetniËkog pokreta da zapoËne borbu pro-
tiv okupatora i kvislinga je navelo mnoge oficire i po-
doficire, koji prije rata nisu imali bilo kakvog dodira sa
KomunistiËkom partijom Jugoslavije, da se opredijele
za narodnooslobodilaËki pokret. BuduÊi da su oficiri i
podoficiri kraljevske vojske u predratnom periodu bili
indoktrinirani antikomunizmom i da je vojska kao cjeli-
na predstavljala najsnaæniji stub dinastije, Ëinjenica da
je odreeni broj njenih pripadnika veÊ 1941. godine
priπao partizanima a ne Ëetnicima govori o tome da je
narodnooslobodilaËki pokret poËivao na dovoljno πiro-
koj politiËkoj platformi da ukljuËi i pripadnike jedne
monarhistiËke vojske, ali i o tome da su oni radije od-
luËili da ratuju zajedno s komunistima nego da sa svo-
jim kolegama oficirima i podoficirima u ËetniËkoj orga-
nizaciji Ëekaju signal iz Londona da bi poËeli ustanak.
Zanimljiva je jedna izjava grupe aktivnih i rezervnih ofi-
cira sa podruËja »aËka: “Mi dole potpisati rezervni ofi-
ciri, a na traæenje Komande mesta »etniËkih odreda ju-
goslovenske vojske — »aËak, dajemo sledeÊu izjavu:
Prilikom ulaska u »aËak narodno oslobodilaËkih parti-
zanskih i ËetniËkih odreda, a na obavezan poziv upu-
Êen graanstvu da se upisuje u jedne ili u druge odre-
de, bez ikakve presije, prijavili smo se za Narodno os-
lobodilaËki pokret, kao graani, smatrajuÊi da smo se
ovim stavili na raspoloæenje svim narodno oslobodilaË-
kim snagama koje imaju za cilj, prvo i najvaænije oslo-
boenje od neprijatelja. Shvatili smo da ovim putem,
ne samo kao graani, veÊ i kao rezervni oficiri, ispunja-
vamo svoje obaveze prema narodu.“ (Arhiv VII, mf.
Lok. muz. br. 2, sn. 718).
Osim toga, partizanima su tokom druge polovine
1941. godine pristupili pojedinci i grupe ljudi koji su
prije rata pripadali buræoaskim strankama i koji nisu ga-
jali simpatije prema komunizmu, Ëak i pojedini sveπte-
nici (npr. pop Vlada ZeËeviÊ). Niko od njih nije pristu-
pio partizanima iz ideoloπkih veÊ iz Ëisto patriotskih
razloga. ©to nisu pristupili Ëetnicima, iako im je bilo
poznato postojanje njihove organizacije, razlog treba
traæiti u Ëinjenici da Ëetnici nisu imali namjeru da se bo-
re protiv okupatora.
»etnici, doduπe, jesu uËestvovali u pojedinim borba-
ma u jesen 1941. godine. Tako je potpukovnik Veselin
Misita oslobodio Loznicu, a Ëetnici su zajedno s parti-
zanima uËestvovali u blokadi pojedinih gradova. Isto
tako, poruËnik MartinoviÊ je napao Krupanj, ali u tom
trenutku on veÊ prema vlastitom priznanju, nije djelo-
vao pod komandom MihailoviÊa, veÊ kao komandant
samostalnog odreda. Ipak, treba primijetiti nekoliko Ëi-
njenica. Prvo, osloboenje Loznice je izvrπeno protiv
volje ËetniËkog vostva i Misita bi, da nije poginuo tom
prilikom, bio osuen od strane Draæe MihailoviÊa. Ta
vojna akcija je izvrπena bez Draæinog znanja i odobre-
nja. Drugo, Ëetnici su samo u pojedinim sluËajevima
uËestvovali u akcijama zajedno s partizanima (MaËva,
np 13 14/01/2010 18:53 Page 122
122
opsada Kraljeva). To nije bila njihova opπta politika.
UËeπÊe u vojniËkim akcijama se moæe objasniti æeljom
ËetniËkog vostva da ne zaostaje suviπe za partizani-
ma, Ëiji su ugled i uticaj, uslijed stalne borbe protiv oku-
patora i kvislinga, rasli, tako da su partizanski odredi u
Jugoslaviji krajem 1941. godine veÊ imali 80.000 bora-
ca. »etniËko vostvo je u uslovima opπtenarodnog us-
tanka, htjelo-ne htjelo, moralo sudjelovati u njemu,
makar u vrlo ograniËenom obimu. Da uËeπÊe Ëetnika u
ustanku nije bilo odraz njihove politike i æelje, vidi se po
njihovom ponaπanju nakon guπenja ustanka, kao i u
pregovorima koji su voeni s Nijemcima. U situaciji kad
je zemlja okupirana od strane nacista i faπista i kad je
ustanak protiv okupatora veÊ podignut, besmisleno je
govoriti o antifaπistiËkom vojno-politiËkom pokretu ko-
ji je veÊ organizovan, ima hiljade ljudi pod oruæjem, ali
uporno odbija da vidi neprekidnu i sistematsku borbu
protiv faπizma. ©ta znaËi u takvoj situaciji biti antifaπist
samo na rijeËima?
Kolaboracija
Da je ËetniËki pokret bio antifaπistiËki pokret otpora,
ne samo da bi vodio borbu protiv okupatora i kvislin-
ga, veÊ se ne bi upuπtao u kolaboraciju. Po miπljenju
danaπnjih revizionista, ËetniËki pokret je bio antifaπis-
tiËki iako je od novembra 1941. godine poËeo kolabo-
raciju sa okupatorima i drugim kvislinzima. Tako smo,
po ovom miπljenju, 1941. godine imali jedan antifaπis-
tiËki pokret koji ne samo da je odbijao borbu protiv fa-
πizma, nego se upustio u kolaboraciju sa faπizmom.
Kako se moglo desiti da ËetniËki pokret, koji je imao
podrπku izbjegliËke vlade u Londonu, a dobrim dijelom
rata i podrπku britanske vlade, sarauje sa okupatori-
ma? Odgovor treba traæiti u odnosu klasnih snaga to-
kom rata, odnosno u Ëinjenici da je KomunistiËka par-
tija Jugoslavije aktivno uËestvovala u oruæanoj borbi,
πto je za jugoslovensku buræoaziju objektivno predstav-
ljalo opasnost. Jugoslovenska buræoazija se u tom po-
gledu pokazala kratkovidom i nesposobnom da, za
razliku od svojih italijanskih ili farncuskih posestrima,
nacionalni interes stavi ispred klasnog. Kao πto primje-
ri Italije i Francuske pokazuju, to πto su jugoslovenski
komunisti bili naoruæani od 1941. godine ne znaËi da
bi nuæno osvojili vlast po okonËanju rata, kao πto ju je
u svojim zemljama nisu preuzeli italijanski i francuski
komunisti, iako su pod svojom kontrolom imali znaËaj-
ne pokrete otpora. Jugoslovenska buræoazija, koja,
bez obzira na postojanje i snagu komunista, nije na-
mjeravala pruæai otpor okupatoru, nije mogla trpjeti
da se formira oruæana sila koja ne samo da bi joj odu-
zela legitimitet, jer bi predstavljala jedinu snagu otpo-
ra, nego bi ugrozala njene klasne interese. Ta oruæana
sila, jasno, bili su partizanski odredi.
Stoga je ËetniËki pokret pokuπao primijeniti jedno-
stavnu strategiju - zadræavati veze sa kraljevskom vla-
dom u Londonu i zapadnim saveznicima i tako obezbi-
jediti povratak kralja u zemlju i obnovu kapitalizma, a,
s druge strane, saradnjom sa okupatorima postiÊi dva
cilja - saËuvati vlastitu vojnu organizaciju i iskoristiti je
za obraËun s komunistima, kao najopasnijim neprijate-
Historijski revizionizam
ljem u tom trenutku. RaËuni-
ca je bila pogreπna, ali iz te-
melja pogreπna. Kolaboracija
sa okupatorom je nepovrat-
no vodila ËetniËki pokret na
put izdaje i u tabor sila Osovi-
ne. Sukob u Drugom svjet-
skom ratu je bio toliko teæak,
æivotan i beskompromisan,
da antifaπistiËka koalicija, na-
kon svoje pobjede, nije sebi
smjela dopustiti bilo kakvo
praπtanje onima koji su u ra-
tu pomagala Hitlera i njego-
ve saveznike.
Draæa MihailoviÊ se odluËu-
je za kolaboraciju sa faπistima i nacistima u vrijeme kad
ovi pokuπavaju uguπiti snaæan narodni ustanak u Srbi-
ji, u vrijeme kad je znatan dio Srbije veÊ osloboen,
kad je u njoj veÊ stvorena partizanska vojska i novi or-
gani vlasti. To se dogaa u vrijeme kad jugoslovenski
partizani za sebe veæu znatne okupatorske snage, ko-
je bi inaËe mogle biti upotrijebljene na IstoËnom fron-
tu, i u vrijeme kad su ustaπki zloËini dobrim dijelom
umanjeni zahvaljujuÊi zaπtiti Srba, Jevreja, Roma i anti-
faπista od strane partizana koji su oslobodili znatne di-
jelove teritorije koje je kontrolisala tzv. NDH. To se do-
gaa u vrijeme kad je Jugoslavija predstavljala jedin-
stven primjer okupirane dræave u kojoj je oruæani otpor
ne samo moguÊ veÊ i masovan. »etnici nisu dali veÊi
doprinos tim pobjedama antifaπistiËkog ustanka. Nji-
hovo uËeπÊe u borbama na pojedinim sektorima fron-
ta je bilo zanemarljivo, πto je logiËno proizlazilo iz poli-
tiËkog programa njihovog vostva i smjernica izbjegliË-
ke kraljevske vlade. No, dobro, ako veÊ nisu htjeli po-
moÊi razvoj ustanka, barem nisu smjeli da ga ometaju.
Mogli su posmatrati sa strane. Sa stanoviπta posmatra-
Ëa koji istoriju posmatra etiËki, ovo je nesumnjivo taË-
no. Meutim, Ëim se u analizu umijeπaju stvarni druπt-
veni odnosi i klasni interesi, postaje oËigledno da Ëet-
nici nisu mogli mirno posmatrati razvoj ustanka. Ipak
je tim ustankom rukovodila KomunistiËka partija Jugo-
slavije. MihailoviÊu i njegovim oficirima je bilo jasno -
ako ustanak uspije i partizanski odredi se razviju u voj-
sku, te ako uslijed uspjeπnog ustanka steknu povjere-
nje naroda, gotovo je sa monarhijom i dotadaπnjim
druπtvenim sistemom. Gotovo je sa svim onim u πta su
ti oficiri vjerovali i sa sistemom u kome su imali privile-
govan poloæaj. U tom sluËaju bi Petar II mogao zauvi-
jek ostati u Londonu, a Ravna gora ne bi niπta znaËila
u istoriji.
Nijemci, s druge strane, ma koliko bili nepovjerljivi
prema MihailoviÊu kao Ëovjeku Londona, shvataju da
Êe masovni ustanak lakπe uguπiti ako angaæuju πto vi-
πe kvislinga. Na koncu, to je zahtijevalo i stanje na Is-
toËnom frontu. Stoga Abver, vojna obavjeπtajna sluæ-
ba, ulaæe napore da ostvari kontakt sa Draæom Mihai-
loviÊem. MihailoviÊ je uspostavljanje veza sa okupato-
rom povjerio pukovniku Branislavu PantiÊu. Ovaj je stu-
pio u vezu sa dr Jozefom Matlom, pripadnikom Abve-
ra. Nijemci su prihvatili kontakt s MihailoviÊem i na os-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 123
Historijski revizionizam
novu miπljenja Milana AÊi-
moviÊa i M i l a n a N e d i Ê a ,
predsjednika kvislinπke vla-
de, koji je takoe uspostavio
vezu sa Draæinim predstavni-
cima. Sastanak Draæe Mihai-
loviÊa sa Nijemcima je ugo-
voren 28. i 29. oktobra
1941. godine u Beogradu,
kome su prisustvovali Matl,
te kapetan Nenad MitroviÊ i
pukovnik PantiÊ. (Nikola Mi-
lovanoviÊ, Draæa MihailoviÊ,
http://www.zna-
ci.net/00001/11_10.htm).
Prije ovog sastanka, Mihailo-
viÊ se 1. novembra obratio πtabu 342. divizije pismom
u kome moli za pomoÊ i jamËi da Êe svojim snagom
ukloniti komunistiËku opasnost. MihailoviÊ se 3. no-
vembra obratio vojnom komandantu Srbije pismom u
kome izjavljuje spremnost da doe u Beograd na pre-
govore.
Do prvog sastanka dolazi u selu Divci kod Valjeva,
11. novembra 1941. godine. Nijemci tada izlaze sa pri-
liËno neprijatnim stavom prema MihailoviÊevom pokre-
tu, smatrajuÊi ga nepouzdanim saveznikom koji im ni-
je potreban u trenutku kad se poloæaj ustanika stalno
pogorπava. Nijemci su imali na umu MihailoviÊeve sim-
patije prema Londonu, kao i Ëinjenicu da su njegovi
odredi, barem sporadiËno, uËestvovali u nekim borba-
ma zajedno s partizanima. Traæe od njega bezuslovnu
kapitulaciju. Nema sumnje da su ovakav stav zauzeli
prvenstveno uslijed uvjerenja da Êe svojim divizijama,
od kojih je jedna, radi guπenja ustanka, dovedena iz
Francuske, lako savladati ustanike, pa im Draæina po-
moÊ neÊe biti potrebna. Osim toga, kad jednom ugu-
πe ustanak, moraÊe se nuæno pozabaviti ËetniËkim
pokretom, kao prozapadno orijentisanim. (Posljedica
ovog njemaËkog stava i uvjerenja da im Ëetnici neÊe bi-
ti potrebni u borbi protiv partizana je pokuπaj hvatanja
Draæe MihailoviÊa poËetkom decembra 1941. godine i
raspisivanje nagrade od 200.000 dinara za njega.)
Draæa MihailoviÊ je na sastanku izjavio da nema namje-
ru da se bori protiv Nijemaca jer je svjestan njihove
vojniËke snage, a da je u borbu stupio zato πto su je
komunisti prvi zapoËeli, æeleÊi da umanji njihov uticaj.
Od Nijemaca je traæio da mu isporuËe odreene koliËi-
ne oruæja i municije kako bi se mogao boriti protiv par-
tizana.
Uprkos nepovoljnom ishodu sastanka u Divcima, Mi-
hailoviÊ nastavlja sa svojom politikom. Njegove trupe
ne pruæaju otpor Nijemcima tokom prve ofanzive, a
borbe s partizanima se nastavljaju. MihailoviÊ pribjega-
va legalizaciji dijela svojih odreda. On ih predstavlja
kao odrede pod komandom Milana NediÊa i Koste Pe-
Êanca, spreËavajuÊi na taj naËin njihovu likvidaciju i
omoguÊavajuÊi njihovo nesmetano djelovanje. Nijemci
su u poËetku bili protiv ove legalizacije, ali su kasnije na
nju pristali, jer su im Ëetnici bili potrebni u borbi protiv
partizana koji nisu mogli biti tako lako uniπteni u prvoj
ofanzivi kako su se Nijemci nadali. Ubrzo je opozvana
123
ucjena MihailoviÊa i povuËena nagrada za onoga ko ga
uhvati ili potkaæe.
»etnici sarauju sa okupatorima i kvislinzima i u dru-
gim dijelovima zemlje. Tako oni, na primjer, priznaju
tzv. Nezavisnu Dræavu Hrvatsku i njenog poglavnika
Antu PaveliÊa (jedan takav sporazum je aprila 1942.
godine potpisao ËetniËki komandant Uroπ DrenoviÊ,
vidjeti: Arhiv VII, »a, k. 234, reg. br. 2/2 (BH-X-661)).
Drugi ËetniËki komandant, Cvijetin TodiÊ sa planine Oz-
ren, maja 1942. godine nudi sporazum 4. domobran-
skoj diviziji, istiËuÊi da Ëetnici nisu ratujuÊa stranak i da
priznaju hrvatsku dræavnu vlast (Arhiv VII, Ëa, k. 235,
reg. br. 1/9 (BH-X-9O3). Ozrenski, Trebavski i Odred
“Kralj Petar II“ zakljuËuju 28. maja 1942. godine spo-
razum sa vlastima tzv. NDH o saradnji u borbi protiv
partizana (Arhiv VII, »a, k. 235, reg. br. 1/13 (BH-X-
926)), u kome se, izmeu ostalog kaæe da pomenuti
ËetniËki odredi: “Priznaju vrhovniËtvo Nezavisne Dræa-
ve Hrvatske i kao njeni dræavljani izrazuju lojalnost i
odanost njenom poglavaru, poglavniku i privræenost
Nezavisnoj Dræavi Hrvatskoj.“ U zapisniku sa pregovo-
ra koje predstavnici majeviËke ËetniËke grupe vode sa
komandantom 3. domobranske divizije, 30. maja
1942. godine, se kaæe da su ËetniËki komandanti izja-
vili: “Imamo najiskreniju volju da postanemo lojalni
graani Nezavisne dræave Hrvatske, ali da dobijemo
svoja graanska i politiËka prava, a isto tako i imade-
mo najiskreniju volju za pregovore.“ (Arhiv VII, Ca, k.
233, reg. br. 7/2 (BH-X-480).
Saradnja sa italijanskom okupatorom je bila jedno-
stavnija i intenzivnija nego sa njemaËkim i poËela je
veÊ u jesen 1941. godine. O njoj je bio obavijeπten i
Draæa MihailoviÊ. U izvjeπtaju koji Dobrosav JeveviÊ
πalje MihailoviÊu aprila 1942. godine o stanju u Bosni,
Lici i Dalmaciji, izmeu ostalog piπe i sljedeÊe: “U vezi
sa tim dolazio mi je πef nemaËke vojne politiËke sluæ-
be iz njihovog glavnog πtaba, da pita moæe li se umiri-
ti Bosna i saraivati sa njima u borbi protiv komunis-
ta, kao πto su izveπteni da se sarauje sa Italijanima.“
(Arhiv VII, »a, k. 18, reg. br. 24/8 (VK-X-6)). Saradnja
sa Italijanima se odvija i prilikom borbi Ëetnika i Italija-
na protiv partizana u okolini Knina, aprila 1942. godi-
ne (Arhiv VII, »a, k. 159, reg br. 4/2 (H-X-6). I crno-
gorski Ëetnici su saraivali sa italijanskim okupatorom,
πto se, izmeu ostalog, vidi i iz sporazuma crnogor-
skih Ëetnika i glavne komande italijanskih trupa iz
marta 1942. godine (Arhiv VII, »a, k. 148, reg br. 7/1
(CG-X-275). U ovom sporazumu, kojeg je u ime Ëetni-
ka potpisao pukovnik Bajo StaniπiÊ, piπe: “Crnogorski
nacionalisti bez obzira na konaËni ishod rata, neÊe
upotrebiti nikad oruæje protiv italijanskih trupa.“ Sa
Italijanima su saraivali i Ëetnici u istoËnoj Bosni i Her-
cegovini, πto se vidi iz izvjeπtaja majora Boπka Todoro-
viÊa upuÊenog Draæi MihailoviÊu februara 1942. godi-
ne (Arhiv VII, A NOR, k. 1708, reg. br. 9/1—3): “U su-
botu 7-og. ov. mj. sastao sam se u svojstvu zastupni-
ka komandanta bosansko-hercegovaËkih ËetniËkih
odreda majora DangiÊa,3 koji nije mogao doÊi na sas-
tanak sa italijanskim komandantom Nevesinja i sa
obaveπtajnim oficirom njihove divizijske komande u
Mostaru.“
np 13 14/01/2010 18:53 Page 124
124
©ovinistiËki politiËki program
Moderni revizionisti tvrde da je ËetniËki pokret imao
jugoslovenski karakter, pozivajuÊi se na nekoliko argu-
menata. Prvo, njega je podræavala izbjegliËka jugoslo-
venska vlada u kojoj su bili i predstavnici hrvatskih i
slovenaËkih stranaka. Drugo, u sastavu ËetniËke voj-
ske je bila nekolicina oficira koji nisu pripadali srpskoj
naciji. TreÊe, naziv ove vojne formacije je bio “Jugoslo-
venska vojska u otadæbini“. Ovi argumenti u svjetlu
kljuËnih politiËkih dokumenata ËetniËkog pokreta i ne-
koliko velikih masakra nad Muslimanima nemaju baπ
nikakvu snagu. Svaki vojno-politiËki pokret se moæe
nazivati kako god hoÊe a da to o njemu ne mora bilo
πta govoriti. Kako je ËetniËki pokret teæio priznanju od
strane saveznika, te je æelio vratiti dinastiju Karaore-
viÊ u zemlju, jasno je da je u svom nazivu morao ima-
ti jugoslovensko obiljeæje, πto ne znaËi da je imao ju-
goslovenski karakter.
U okviru zalaganja za obnovu jugoslovenske dræave,
ËetniËki pokret se zalaæe za stvaranje velike Jugoslavi-
je i u njenom sastavu velike Srbije, πto su, dakako, ne-
spojivi ciljevi. Takoe se zalaæe za de facto omeiva-
nje srpskih teritorija takoe πto Êe se u toku rata fak-
tiËkim putem rijeπiti muslimansko pitanje. PolitiËka ori-
jentacija ËetniËkog pokreta je vidljiva veÊ iz pisanija
Stevana MoljeviÊa, Ëlana ËetniËkog Centralnog nacio-
nalnog komiteta, o projektu “Velika Srbija“, koji nosi
datum 30. jun 1941. godine. MoljeviÊ u ovom projek-
tu piπe o “Homogenoj Srbiji“ (Arhiv VII, »a), k. 144,
reg. br. 4/1 (CG-P-5b): “Stoga se Srbima nameÊe da-
nas prva i osnovna duænost: da stvore i organizuju ho-
mogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etniËko po-
druËje na kome Srbi æive, i da joj osiguraju potrebne
strateπke i saobraÊajne linije i Ëvorove, te privredna
podruËja kako bi joj bio omoguÊen i obezbeen slobo-
dan privredni, politiËki i kulturni æivot i razvitak za sva
vremena. (...) Preseljavanje i izmena æiteljstva, naroËi-
to Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog podruËja, je-
dini je put da se izvrπi razgraniËenje i stvore bolji od-
nosi izmeu njih, a time otkloni moguÊnost da se po-
nove straπni zloËini koji su se deπavali i u proπlom ra-
tu, a naroËito u ovom sadanjem, na svemu podruËju
na kome su Srbi i Hrvati bili izmeπani, i gde su Hrvati
i Muslimani s planom iπli za istrebljenje Srba. (...)“ Mo-
ljeviÊ u sastav “Homogene Srbije“ ukljuËuje istoËnu
Hercegovinu, sjevernu Albaniju, Crnu Goru, Makedo-
niju, dijelovi Bosne i Hrvatske (sjeverna Dalmacija,
“srpski“ dio Like, Korduna, Banije i Slavonije).
Da se ne pomisli da se ograniËavamo na pisanija po-
jedinaca, navodimo ovdje zvaniËan politiËki program
ËetniËkog pokreta kojeg je MihailoviÊ septembra
1941. godine poslao kraljevskoj vladi (Arhiv VII, fond
Arhiva emigrantske vlade i, vojske (dalje: AEV), k.
162, reg. br. 34/1 (VK-Y-53). U njemu se u drugoj taË-
ki navode sljedeÊi ciljevi: “b: omeiti ”defakto“ srpske
zemlje i uËiniti da u njima ostane samo srpski æivalj; v:
posebno imati u vidu brzo i radikalno ËiπÊenje grado-
va i njihovo popunjen je sveæim srpskim elementom;
g: izgraditi plan za ËiπÊenje ili pomeranje seoskog sta-
novniπtva sa ciljem homogenosti srpske dræavne za-
Historijski revizionizam
jednice; d: u srpskoj jedinici kao naroËito teæak pro-
blem uzeti pitanje muslimana i po moguÊnosti reπiti
ga u ovoj fazi.“
U instrukciji Draæe MihailoviÊa komandantu crno-
gorskih Ëetnika majoru –oru LaπiÊu o ciljevima Ëet-
niËkog pokreta od 20. decembra 1941. godine (Arhiv
VII, Ca, k. 1, reg. br. 10/1 (VK-V-7) stoji: “2.) Stvoriti
veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etniËki Ëistu u
granicama Srbije — Crne Gore — Bosne i Hercegovine
— Srema — Banata i BaËke. (...)5.) Stvoriti neposredne
zajedniËke granice izmeu Srbije i Crne Gore, kao i Sr-
bije i SlovenaËke ËiπÊenjem Sandæaka od Musliman-
skog æivlja i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog æiv-
lja.“
Da je ovakav program zaista sprovoen, potvruje
izvjeπtaj Pavla –uriπiÊa, komandanta Limsko-sandæaË-
kih ËetniËkih odreda Draæi MihailoviÊu od 10. januara
1943. godine (Arhiv VII, »a, k. 132,reg. br. 9/3 (CG-
V-65), u kome piπe: “Akcija na desnoj obali Lima u sre-
zu Bjelopoljskom zavrπena je. Ista je izvedena taËno
po utvrenom planu.5 Rezultat ove borbe je:6
1) Potpuno su uniπtena sledeÊa muslimanska sela
(Sekcije: Plevlje, Sjenica, PeÊ i Kolaπin):
— Voljevac, GubovaËa, Radijelja, UπanoviÊi, PreseËe-
nik, BatuiiÊe, Donji Vlah (sekcija Plevlje), MiroviÊi,
Solja, Radojeva Glava, Mediπe, PobretiÊe, Donja Kos-
tenica, Stablo, Vrh, Zminjac, Sipovice, Negobratina,
Osmanbegovo selo, Dupljaci, Jasen, Koπtice, Kaπevar,
Ivanje, Godijevo, ÆiliÊi, Gornja Crnca, Gornji RaduliÊi,
Vrba, Crhalja, Kradenik, Sipanje, LiËine (Sekcija Sjeni-
ca—PeÊ)
Ukupno 33 sela.
2) Ærtve: Muslimana boraca oko 400 (stotine)Æena i
dece oko 1000.“
Pavle –uriπiÊ vrπi zloËine nad Muslimanima u pljev-
ljanskom, foËanskom i ËajniËkom srezu i februara
1943. godine. U izvjeπtaju Draæi MihailoviÊu od 13. fe-
bruara 1943. godine (Arhiv VII, Ca, k. 132, reg. br.
25/3 (CG-V-75) piπe: “Sva imovina je uniπtena sem
stoke, æita i sena. (...) Za vreme operacija se pristupi-
lo potpunom uniπtavanju muslimanskog æivlja bez ob-
zira na pol i godine starosti.
Ærtve.— Naπe ukupne ærtve su bile 22 mrtva od ko-
jih dva nesretnim sluËajem i 32 ranjena.
Kod muslimana oko 1200 boraca i do 8.000 osta-
lih ærtava: æena, staraca i dece.“
Borba protiv partizana
Uprkos sporazumu s partizanima, Ëetnici su napali
Uæice poËetkom novembra 1941. godine. Taj napad
je bio potpuno neuspjeπan, a partizani su, nakon raz-
bijanja Ëetnika na prilazu Uæicu, nastavili gonjenje i
zauzeli Poæegu, koju su ovi kontrolisali. Kad su stigli
nadomak Ravne Gore, MihailoviÊ je zamolio Tita da
obustave neprijateljstva i zapoËnu nove pregovore, na
πta je Tito pristao. Ovaj napad je imao svoju predisto-
riju. »etnici su u pojedinim incidentima ubijali parti-
zanske borce i rukovodioce, a naroËito je poznat slu-
Ëaj ubistva partizanskog komandanta Milana Blagoje-
viÊa ©panca, kojeg su Ëetnici izveli iz voza kojim se vra-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 125
Historijski revizionizam
Êao u svoj odred i ubili. Uprkos vojniËkom porazu na-
kon napada na Uæice, Ëetnici postavljaju drske uslove
za prekid neprijateljstava. Oni od partizana traæe: pre-
formiranje partizanskih odreda u vojnoËetniËke odre-
de pod MihailoviÊevom komandom, ukidanje narod-
nooslobodilaËkih odbora, bezuslovno priznanje kralja
Petra II kao πefa dræave. Nakon napada na Uæice, Ëet-
niËka komanda 7. novembra izdaje zapovijest za na-
pad na partizane u »aËku.
U borbu protiv partizana u Srbiji MihailoviÊ zove i
bosanske Ëetnike: “Majoru gospodinu DangiÊu. Situa-
cija je takva da sve naπe trupe iz Bosne najbræim naËi-
nom povuËete na Bajinu Baπtu, usput i kod vas sve
partizane razoruæati i naoruæati naπe ljude, na koji na-
Ëin poveÊavati Vaπe odrede. »im doete u Bajinu Baπ-
tu, jedan deo snaga uputite pravcem na Uæice, a dru-
gi na KosjeriÊ, da napadaju na partizane, da ih razo-
ruæavaju i naoruæavaju naπe. Najnuænije Ëete ostaviti
samo u Bosni. ALI SAMO NAJNUÆNIJE. U ciframa, 1/6
ostaviti, a sa 5/6 gurati ovamo. Potrebno je da se Uæ-
ice πto pre zauzme, jer je tamo i fabrika oruæja i mu-
nicije koju mi veÊ nemamo. Pri ovome preseÊi komu-
nikaciju æeleznica: Uæice — Visegrad i Uæice — Poæega,
te da im pojaËanja iz Poæege i iz Uæica ne mogu da
stignu.“
O napadu na partizane izvjeπtava i kapetan Zvonko
VuËkoviÊ, jedan od najodanijih Draæinih komandana-
ta: “4. novembra 1941. godine u 11 Ëasova, kada
sam se nalazio na sastanku, povodom pitanja odbra-
ne Milanovca, sa komunistiËkim komandantom bata-
ljona RakiÊem, pozvat sam na telefon iz BrajiÊa od na-
Ëelnika gorskog πtaba potpukovnika PavloviÊa koji mi
je tada kratko naredio da odmah napadnem komunis-
te i da ih razoruæam. Komandant mesta, kapetan Re-
ljiÊ, i komandant odreda koji je tada stigao u Milano-
vac, kapetan StojanoviÊ, iz sela Ljuljaka, reπili su da ja
odem u BrajiÊe i liËno obavestim potpukovnika Pavlo-
viÊa da je njegovo nareenje sada nemoguÊe izvrπiti,
jer nije kod vojnika stvoreno potrebno raspoloæenje,
jer smo baπ tih dana u Milanovcu uspeli da uspostavi-
mo relativno dobre odnose. Potpukovnik PavloviÊ od-
bio je sve moje razloge i naredio da mi u Milanovcu
postupimo odmah po izdatom nareenju. Po povrat-
ku u Milanovac, naπao sam kapetana ReljiÊa, Stojano-
viÊa sa odredom i ostale oficire (desetina) izvuËene iz
Milanovca u selo Brusnicu (KonjeviÊa kuÊe). Objasnili
su mi da su tako uradili da bi se gore pripremili za na-
pad. Kako niko od njih nije hteo da se vrati u Milano-
vac, ja sam odmah sa pratiocima produæio za varoπ i
naπao samo 40 naπih vojnika razoruæanih (zadnji delo-
vi πtaba i odreda koji se izvukao) ... U kasarni, spre-
man za borbu, moj odred Ëekao je pod komandom
narednika Krste KljajiÊa. Na ulazu u Milanovac komu-
nisti su pokuπali da mene i pratioce razoruæaju, πto
sam ja energiËno odbio, traæeÊi da me odmah odvedu
njihovom komandantu. Sa RakiÊeni sam posle kratkog
sporazumevanja uspeo u sledeÊem: oruæje je odmah
vraÊeno razoruæanim vojnicima ... Odred kapetana
StojanoviÊa i ostali oficiri mogli su se vratiti u Milano-
vac, gde sam ih ja posle pola sata i doveo. Kapetan
ReljiÊ je u meuvremenu otiπao u BrajiÊe. Sve ovo koπ-
125
talo me je Ëasne reËi da neÊu komuniste napasti, koju
je od mene traæio RakiÊ kao garanciju. Odmah sutra-
dan, sa StojanoviÊem, doneo sam odluku da napad-
nem komuniste, no s tim da se ja privremeno sklonim
kako bih odræao Ëasnu reË u koju su komunisti Ëvrsto
verovali.“ (Nikola MilovanoviÊ, Draæa MihailoviÊ,
http://www.znaci.net/00001/11_9.htm)
»etnici u to vrijeme u zapadnoj Srbiji i istoËnoj Bos-
ni hapse pojedine partizanske komandante (M Mole Ra -
dosavljeviÊ, Rodoljub »olakoviÊ), a prema svjedoËenju
Vojislava MiπiÊa, sina vojvode MiπiÊa i partizanskog
komandira, Ëetnici predaju Nijemcima veliki broj za-
robljenih partizana. MiπiÊ je na suenju MihailoviÊu
svjedoËio: “Mogao bih da kaæem da sam poËetkom
novembra meseca, kad sam se nalazio u Kolubarskom
paptizanskom odredu kao komandir Ëete, pozvan od
Draæe MihailoviÊa i moga brata Aleksandra MiπiÊa i
doveden u selo Struganik. Tom prilikom Draæa Mihai-
loviÊ, kao i moj brat, pokuπali su da iznude od mene
da preem na stranu Ëetnika Draæe MihailoviÊa. Poπto
sam odbio taj pokuπaj, ja sam bio zadræan u Strugani-
ku i bio svedok kad su preko 200 partizana i Ëlanova
partizanskih porodica sprovedeni kroz Struganik sa
Ravne gore i upuÊeni za Mionicu odakle su dalje pre-
dati Nemcima kod Markove crkve.“
»etnici napadaju partizane i drugdje. Na Majevici
oni napadaju ©tab MajeviËkog NOP odreda 20. fe-
bruara 1942. godine i ubijaju njegove rukovodioce, a
πirom centralne i istoËne Bosne Ëetnici organizuju pu-
Ëeve u partizanskim odredima, ubijaju komandante i
komesare i izazivaju rascjepe u partizanskim Ëetama.
»etniËki komandant Rade RadiÊ ubija 1. aprila 1942.
godine ranjenog partizanskog komandanta Ëuvenog
dr Mladena StojanoviÊa. S druge strane, nema primje-
ra da su partizani prvi napali Ëetnike. Iako je partizan-
ski pokret bio pod vostvom KomunistiËke partije Ju-
goslavije, on nije bio komunistiËki, jer velika veÊina bo-
raca nisu bili Ëlanovi KomunistiËke partije niti su imali
znanja o komunistiËkoj ideologiji i politiËkom progra-
mu. »etnicima je, meutim, smetalo postojanje oruæ-
anih odreda pod vostvom komunista makar ti odre-
di nisu bili komunistiËki po raspoloæenju veÊine bora-
ca. Uostalom, Vrhovni πtab narodnooslobodilaËkih
partizanskih odreda je nekoliko dana pred napad Ëet-
nika na Uæice isporuËio MihailoviÊu 500 puπaka i
25.000 metaka kao pomoÊ. Docnije su te puπke isko-
riπtene u obraËunu s partizanima.
ZakljuËak
U ovom radu su koriπtena dokumenta pohranjena u
Arhivu Vojno-istorijskog instituta u Beogradu. Osim
njih, postoje i brojna druga svjedoËanstva o prirodi
ËetniËkog pokreta. Na koncu, ako se sumnja u ove iz-
vore, jer su ih navodno komunisti preradili i probrali,
uvijek se mogu konsultovati sjeÊanja æivih svjedoka i
memoari samih ËetniËkih komandanata, koji su objav-
ljivani na Zapadu, a poslije 1990. godine i kod nas. Bi-
Êe zanimljivo pratiti kako Êe revizionisti u Srbiji nasto-
jati da u narednom periodu negiraju ove istorijske do-
kaze i napiπu neku svoju istoriju.
np 13 14/01/2010 18:53 Page 126
126
ZloËin,
ideologija,
historija
Nikola VukobratoviÊ
istoriografske teme rijetko nalaze svoje mjesto
H u javnom prostoru poπto, kao ni ostale znan-
stvene rasprave, uglavnom nisu kompatibilne sa
uredniËkim konceptom dnevnih novina ili prime time
TV-a. Meutim, postoji jedan oblik rasprave koji temati-
zira dogaaje iz proπlosti, a koji uvijek nekako nae svo-
je mjesto u mas-medijima. RijeË je o raspravama o zloËi-
nima vezanima za Drugi svjetski rat. Ovdje se ne radi,
dakako, o znanstvenim raspravama i one su prije svega
motivirane aktualnim politiËkim interesima i odnosima.
Meutim, nije rijetko da se u takvim raspravama poziva
na konaËni sud povjesniËara kada je rijeË o pitanjima zlo-
Ëina iz proπlosti. »ini mi se da je ta pozicija priliËno opas-
na za povijesnu znanost jer u konaËnici moæe dovesti u
pitanje mnogo viπe od legitimnosti njene pretenzije da
bude arbitar u tim raspravama.
ZloËin - πto je to?
Prvu primjedbu koju upuÊujemo svim popularno-znan-
stvenim raspravama o zloËinima jest πto je uopÊe za pov-
jesniËara zloËin? Je li rijeË o krπenjima zakona ili moral-
nih normi? Ako je rijeË o krπenjima zakona, prema ko-
jim se zakonima ravnamo, suvremenima, ili zakonima
koji su bili na snazi u dotiËnom povijesnom razdoblju?
Moæemo li sebi dozvoliti da sudimo na temelju aktualnih
zakona, smijemo li kao povjesniËari zauzeti takvu ahisto-
rijsku poziciju? Ako pak sudimo prema zakonima koji su
vrijedili u nekom drugom povijesnom razdoblju suoËava-
mo se sa joπ teæim problemom -
je li npr. Holokaust zloËin u zem-
lji u kojoj vrijede rasni zakoni?
Odakle kategorija zloËina i πto se
smatra zloËinom? »ini se da je ri-
jeË o terminu koji posuujemo iz
nekog sistema vrijednosti koji
nismo kritiËki reflektirali unutar
vlastite znanosti i joπ gore, Ëini
se kako ga ni ne koristimo u
analitiËke svrhe. Pri tome nije ne-
vaæna Ëinjenica kako je rijeË o iz-
razito afektivno nabijenom ter-
Hannah Arendt minu.
Historijski revizionizam
UnatoË spomenutoj nabijenosti, upotreba tog termi-
na je sasvim sigurno neπto viπe od pukog moralnog
zgraæanja nad nasiljem, pri Ëemu bi se opsesija zloËini-
ma mogla objasniti traumom ratnih zloËina koja je pri-
sutna na podruËjima bivπe Jugoslavije, pogotovo nakon
zadnjih ratova. Naime, u liberalnoj politiËkoj teoriji zloËin
igra vrlo vaænu ulogu. U svojoj proslavljenoj studiji o to-
talitarizmu Hannah Arendt zakljuËuje kako je taj oblik
vladavine po prvi put zakoraËio onkraj kategorija πto su
ih razvrstali joπ stari Grci, a koje su vrijedile od Platona
do Kanta (Arendt, 1996:219). Totalitarizam “razvija pot-
puno nove politiËke institucije i razora sve druπtvene,
pravne i politiËke obiËaje zemlje“, totalitarizam krπi zako-
ne i to na takav naËin “da nam ni jedna od naπih tradi-
cionalnih pravnih, moralnih ili zdravorazumskih utilitar-
nih kategorija ne pomaæe da se prilagodimo, prosudimo
ili predvidimo smjer njegova djelovanja“ (Arendt,
1996:218). Ne samo da Ëini zloËin krπenjem svih naπih
zakona i pozitivnih propisa, totalitarizam, mimo svih pra-
vila, ukida “alternativu izmeu zakonite i nezakonite
vlasti, izmeu samovoljne i legitimne vladavine“, “totali-
tarna vlast … se suprotstavlja svim pozitivnim zakonima,
opire se Ëak i onima koje je sama uvela“ (Arendt,
1993:219). Dakle, totalitarna vlast je sistemski anti-za-
konska. Ona Ëini zloËin krπeÊi aktualne propise, ali njen
kriminalni dosje tu ne zavrπava poπto ona odbija ne sa-
mo formirati novi oblik legalnosti stvarajuÊi totalitarno
bezakonje, nego Ëak i negira legitimitet takvom obliku
legalne vladavine - vladavine papira i olovke koji poËiva
na sistemima Checks and
Balances, oËeva utemeljite-
lja, Tocquevillea, Montes-
quieua i Lockea. Totalitari-
zam, tvrdi Arendt, Ëak i u
poziciji vlasti odbija legal-
nost, totalitarna vlast ne æe-
li poËivati na zakonu (tj. na
legalnosti), a poπto se ne
temelji niti se moæe temelji-
ti na zakonu, ona je nuæno
- zloËinaËka.
Ako smo veÊ zakljuËili ka-
ko je izvoriπte suvremenih Ivo Banac
np 13 14/01/2010 18:53 Page 127
Historijski revizionizam
popularno-znanstvenih rasprava o zloËinima negdje u
suvremenim politiËkim odnosima, onda je vrlo vaæno pri-
mijetiti kako sam termin zloËin ima svoje specifiËno zna-
Ëenje1 u okviru liberalne politiËke teorije pri Ëemu je iz-
ravno povezan s totalitarnim (dakle antiliberalnim) siste-
mima. Ta veza nije, meutim, uvijek jasno vidljiva.
U jednoj popularnoj TV emisiji profesor Ivo Banac go-
voreÊi o ideoloπkim zloËinima Ëinjenicu komunistiËkih
zloËina dokazuje Ëinjenicom da je komunizam zloËinaË-
ki pokret2. On, dakle, zloËinaËki karakter pojedinog Ëina
dokazuje zloËinaËkim karakterom ideologije, pri Ëemu
zloËinaËki karakter ideologije nuæno nalazi svoju potvrdu
u pojedinaËnim zloËinaËkim nedjelima. ToËnost pojedi-
naËnog iskaza potvruje se u sistemu, a sistem se pot-
vruje iz pojedinaËnih iskaza. Ali koji je njegov referent?
Iako se Ëini kao da se radi tek o logiËkoj pogreπki, ri-
jeË je zapravo o nesvjesnom ispravnom shvaÊanju logike
konceptualiziranja ideoloπkog zloËina, tj. ta omaπka ra-
zotkriva skrivenu logiku konceptualiziranja ideoloπkog
zloËina. Razumije se, ne namjeravam sudjelovati u mor-
bidnim negiranjima smrti, ne æelim tvrditi da zbiljski re-
ferent ne postoji, veÊ samo da on igra u najboljem slu-
Ëaju sporednu ulogu. Upravo zbog toga nije naglasak
na referentu, veÊ na sistemu. »injenica smrti, dakle, nije
sama po sebi determinirajuÊa. Zamislimo na primjer da
se bombardiranje Dresdena ili Hiroπime i Nagasakija kva-
lificira kao zloËin liberalizma. Ili da smrti od gladi nazo-
vemo liberalnim zloËinom poπto je ekonomska liberaliza-
cija dovodila (i dovodi) do smanjene dostupnosti hrane
i gladi na odreenim podruËjima.3
Joπ jedan istaknuti polemiËar po pitanju ideoloπkih zlo-
Ëina, Æarko Puhovski, daje na to pitanje jednostavan od-
govor: nije isto prosjaku ne dati sitniπ na ulici, pa da on
umre od gladi i ubiti tog prosjaka na ulici.4
Dakako, ne bih htio ovdje utvrivati toËnost ili netoË-
nost tog iskaza, nego pokuπati odrediti pod kojim uvje-
tima je taj iskaz moguÊ. UnatoË tome πto je krajnji rezul-
tat isti (smrt prosjaka), iskaz je moguÊ jer funkcionira po
logici prema kojoj se smrt kao posljedica dominantne
ideologije tretira kao eksces, dok je smrt kao posljedica
suparniËke manifestacija biti iste te ideologije. Divim se
prometejskoj hrabrosti da se napada uvijek potonulo
ideoloπko dobro, da se beskompromisno obraËunava sa
proπlim ili manjinskim sistemom vrijednosti, ali pitanje
koje trebamo postaviti jest kakvu ulogu takva pozicija
igra u neËemu πto se predstavlja kao znanstveni pris-
tup?
Onaj sistem
koji nam po-
maæe da razliku-
jemo smrt kao
eksces i smrt kao
zloËin, oËito ovisi
o odnosima mo-
Êi. ZloËin tako
postaje samo
ona smrt koja se
ne moæe oprav-
dati, iz pozicija
dominantne
Ivo Goldstein
127
ideologije, razumije se. Ako je pitanje zloËina doista sa-
mo pitanje πto moæemo ili ne moæemo opravdati, onda
je to prvoklasno politiËko, a ne znanstveno pitanje. Ka-
ko onda povjesniËar moæe biti arbitar u onim rasprava-
ma koje kao temu imaju povijesna zbivanja, ali za koje
svi znamo da odraæavaju ideoloπke preferencije sugovor-
nika? Nuæno si moramo postaviti joπ opasnije pitanje -
πto se o tome moæe uopÊe reÊi? Koju poziciju historiËar
moæe zauzeti?
Koliko (pri)povijesti?
Zanimljiv pogled na odnose historiografije i politike
dao je Ivo Goldstein u svom Ëlanku pod nazivom “Upo-
treba povijesti“ (Goldstein, 1993). Zadnjih par stoljeÊa,
tvrdi Golstein, politika intenzivno koristi povijest. Ta upo-
treba dovedena je do krajnosti u totalitarnim reæimima
“koji ne samo da su iskrivljavali, nego su i monopolizira-
li interpretaciju proπlosti“ (Goldstein, 1993:52). Totalitar-
ni reæimi nisu se meusobno razlikovali u nastojanju da
“monopoliziraju tumaËenje proπlosti i upotrijebe ga u
svrhu politiËke manipulacije“ (Goldstein, 1993:52). Za
razliku od takvog pristupa povijesti, “suvremena liberal-
no-demokratska druπtva i suvremene graanske stranke
grade svoje ideologije … bez suviπnog pozivanja na pro-
πlost … demokratska tradicija, rijeπena osnovna nacio-
nalna i gospodarska pitanja, orijentacija prema suvreme-
nim i svakodnevnim problemima, prema buduÊnosti“
(Goldstein, 1993:52-53). Stvar politiËkog koriπtenja povi-
jesti stvar je proπlosti ili, toËnije, trebala bi to postati.
Goldstein poziva na raskid odnosa povijesti i politike
(Goldstein, 1993:61), raskid koji Êe nas pribliæiti liberal-
no-demokratskim druπtvima koja su (valjda baπ zato) to-
boæe rijeπila osnovna nacionalna i gospodarska pitanja.
Ono πto ostaje nejasno jest Ëime moæemo potkrijepiti
tu vjeru u nepolitiËnost znanosti u liberalnoj demokraci-
ji ili navodni potpuni nedostatak potrebe liberalne de-
mokracije da svoju vladavinu legitimira reinterpretacijom
povijesti. Naime, upravo se u suvremenoj historiografiji
javljaju tendencije koje odbijaju vienja prema kojima
povjesniËar, primjenom metode interpretacije izvora i ar-
tikulacijom svojih spoznaja u narativni tekst, pruæa vjero-
dostojan prikaz povijesne zbilje (White, 1987:27). Poπto
dogaaji iz povijesne zbilje ne pripadaju sferi diskurza,
oni se u procesu reprezentacije nuæno prevode u narati-
ve (pripovijesti) - dominantan oblik komunikacije u histo-
rijskoj znanosti. Problem je u tome πto narativ, koji nuæ-
no pretendira na istinitost, stvarnim dogaajima daje
strukturu i smisao koje oni nemaju sami po sebi (Whi-
te, 1987:5). Tako upravo one reprezentacije koje se je-
dine smatraju u pravom smislu rijeËi historiografskim
zapravo daju najmanje vjerodostojnu sliku proπle zbilje.
Narativ, dajuÊi svrhu i smisao proπlim dogaajima, nuæ-
no moralizira (White, 1987:24). Niti jedan tekst, pa ta-
ko ni onaj historiografski, ne moæe zauzeti meta pozi-
ciju, tj. ne moæe izaÊi iz historije. Tekst je produkt, ali i
funkcionalna komponenta druπtveno-politiËke formaci-
je. Historiografija, dakle, ne samo da se proizvodi u
konkretnim historijskim uvjetima, nego i sama sudjelu-
je u proizvodnji tih uvjeta. Da se vratimo na Whitea,
historiografski narativ daleko od toga da je neutralna
np 13 14/01/2010 18:53 Page 128
128
forma predstavljanja, on podrazumijeva jasnu ideoloπku
poziciju.
Dinko Æupan u svojoj analizi πkolskih udæbenika povi-
jesti potpuno je svjestan ovih implikacija i pokuπava iz fu-
koovske perspektive Ëitati udæbenike kao sredstvo disci-
pliniranja i konstituiranja reæima istine (Æupan, 2003).
Æupan ne samo da ne smatra kako historija treba ili
moæe biti iskljuËena iz “politike” ili da ona ne igra nikak-
vu ulogu u odnosima moÊi u “suvremenim liberalno-de-
mokratskim druπtvima“ (ili bilo kojim druπtvima uopÊe)
kako sugerira Goldstein, nego je uloga historije Ëak toli-
ka da ju je (iz pozicija moÊi ) potrebno obuzdati. Pri to-
me udæbenici meu strategijama moÊi zauzimaju poseb-
no mjesto (Æupan, 2003:326). I doista, nema historio-
grafskog teksta koji bi viπe pretendirao na istinitost, ko-
ji bi donosio viπe zatvorenih pripovijesti, unosio viπe smi-
sla u proπla zbivanja, a istodobno tako eksplicitno pot-
vrivao konstituiranje reæima istine kao svoj zadatak i
ujedno bio tako izravno pod kontrolom institucija od
udæbenika za povijest. Æupan analizira dva udæbenika is-
tog autora i istog izdavaËa, ali pisana u drugaËijim dru-
πtveno-politiËkim okolnostima (prije i poslije 1990.). Bavi
se dakle promjenom episteme i naËinom na koji udæbe-
nici povijesti “ovise o postojeÊim politiËkim, socio-eko-
nomskim i kulturnim okolnostima” pri Ëemu “s promje-
nom vladajuÊe politiËke formacije moÊi dolazi do pro-
mjena i unutar udæbenika povijesti” (Æupan, 2003:353).
Udæbenici odraæavaju vladajuÊi poredak, kao πto i odræ-
avaju vladajuÊi poredak. Pri tome se Æupan ne prepuπta
lamentacijama o loπoj poziciji historiografije ili πkolstva,
nego takvo stanje smatra nepromjenjivim. Naime, “ideo-
logizacija unutar udæbenika pokazala se neizbjeænom,
jer je proklamirana dezideologizacija zavrπila kao (p)rei-
deologizacija” (Æupan, 2003:353).
Ovdje treba upozoriti na nekoliko stvari: (1) Æupan
smatra da vladajuÊi poredak kontrolu nad udæbenicima
provodi uputama ministarstva i provjerama superrecen-
zenta (Æupan, 2003:326). Moglo bi se postaviti pitanje
πto je npr. s medijima koji ne prolaze mi pribliæno toliko
rigoroznu kontrolu. (2) Prikazi povijesti ovise o “politiË-
kim i socio-ekonomskim i kulturnim okolnostima” u
“mreæi moÊi” gdje se nabrajaju naËini na koje su udæbe-
nici “viπestruko uvjetovani” (Æupan, 2003:329), ali se iz-
meu tih okolnosti ili naËina uvjetovanosti ne nalazi ni-
kakva Ëvrsta veza. (3) Dalje slijedeÊi Foucaulta, Æupan vi-
di moÊ koja dolazi odasvud (Æupan, 2003:327) ne pos-
tavljajuÊi pitanje cui bono.
I doista, slijedeÊi Æupanovu argumentaciju, moglo bi
se postaviti pitanje: ako svaka historiografska reprezen-
tacija moæe biti samo odraz dominantnog sistema vrijed-
nosti, tj. ako se ne moæe izaÊi iz referencijalnog sistema
dominantne ideologije, ako je reprezentacija (i repro-
dukcija) odnosa moÊi inherentno svojstvo diskurza, je li
to neπto protiv Ëega se historijska znanost moæe buniti?
Meutim, Ëini i se da stvari ipak nisu tako bezazlene,
kao πto nam pokazuje slijedeÊi primjer.
U gore veÊ spomenutoj TV emisiji profesor Banac, ob-
jaπnjavajuÊi probleme pri interpretaciji i reprezentaciji
proπle zbilje kaæe da “naËin na koji mi Ëesto raspravlja-
mo o tim prevaænim stvarima nikako ne moæe biti adek-
vatan; meutim, mora se govoriti na razinama potrebe:
Historijski revizionizam
recimo za potrebe πkole, za potrebe demokratizacije
druπtva, za procjene stanovitih tendencija u javnom æi-
votu” (Nedjeljom u dva, 7. listopada 2007). Ni Banac ne
smatra da se moæemo odreÊi historije. DapaËe, to su
prevaæne stvari i on se slaæe kako ih treba kontrolirati.
Prividno svjestan vajtovskih problema u reprezentaciji
koje smo spominjali, Banac smatra kako treba proizves-
ti dva, tri, mnogo narativa, ovisno o razini potrebe. Nije
ovdje rijeË tek o pedagoπkim korekcijama, prilagodbi vo-
kabularu ili razini obrazovanja, ovdje je rijeË iskljuËivo o
funkciji nametanja odreenog ureenja ili odræavanju
postojeÊeg. To uostalom potvruju i druge izjave pri Ëe-
mu se postavlja pitanje koliko odreena (pri)povijest
“koristi demokratskoj edukaciji” (Slobodna Dalmacija,
07.12.2002.) poπto “dok hrvatski graani ne budu ima-
li jasnu sliku o svojoj povijesti i njenom znaËenju, neÊe
biti u prilici izgraditi bolju i stabilniju buduÊnost” (Jutar-
nji list, 16.02.2008).
Mehanizmi simboliËkog nasilja
Poπto nam buduÊnost paradoksalno ovisi o razumije-
vanju proπlosti, za ispravno razumijevanje se potrebno
izboriti. I Banac doista ispravno razumije medijsko polje
kao prostor borbe, posebne borbe za klasifikaciju, tj. za
monopol na moÊ dokazivanja i uvjeravanja, nametanja
legitimne definicije podjele druπtvenog svijeta (Bour-
dieu, 1992:116). Ovdje je rijeË o pokuπaju da se perfor-
mativim iskazom prvo konstruira ideoloπki zloËin kao
predmet rasprave, a onda da se njegova znaËenja ogra-
niËe. Kao i svaki performativni iskaz i ovaj je “javna pre-
tenzija na moÊ” koja Êe pak biti priznata tek ako je dru-
πtveno sankcionirana, πto pak ovisi o tome odgovara li
taj diskurz druπtvenoj stvarnosti grupe kojoj se obraÊa
(Bourdieu, 1992:62).
Smisao takvog diskurza je da reproducira uvjete pos-
tojanja dominantne ideologije i postojeÊeg poretka (Alt-
husser, 1986), tj. da stvara novi legitimitet kroz sukobe
sa rezidualnom ili emergentnom ideologijom. On prido-
daje vlastitu silu vladajuÊim odnosima sila time πto prik-
riva te odnose sile (koji su pak u pozadini njegove moÊi)
(Bourdieu, 1986:141). Takav historiografski diskurz da-
kle sudjeluje u odræanju poretka time πto daje legitimitet
poretku skrivajuÊi sile koje ga odræavaju. Pri tome je nje-
govo djelovanje omoguÊeno institucijom koju (u posljed-
njoj instanci) odræava sila poretka (Althuser, 1986:132).
KljuËna uloga ovdje je uloga Akademije. Nema komu-
nikacije kojoj bi funkcija bila “demokratizacija druπtva”
(dakle koja bi bila usmjerena na proizvodnju druπtvenih
uËinaka), a da ne postoji odaπiljatelj koji je ujedno auto-
ritet. Tko je taj tko moæe govoriti o zloËinima iz proπlos-
ti na naËin da toboæe verificira, a zapravo kreira Ëinjeni-
ce osim povjesniËara? Ali, da ne zaboravimo, ovdje go-
vorimo o “potrebi demokratizacije” reinterpretacijom
proπlosti. Potpuno je jasno tko ima legitimitet da vrπi re-
interpreaciju proπlosti, ali sada je jasno i zaπto je inter-
pretacija povjesniËara politiËki moÊna. Njen disciplinarni
autoritet, kao i akademska autonomija omoguÊavaju joj
da proizvodi argumente za politiËku raspravu bez da
proces proizvodnje argumenata prikazuje kao politiËki,
tj. da prikriva Ëinjenicu da je proces proizvodnje argume-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 129
Historijski revizionizam
nata zapravo ideoloπki (politiËki) proces.
Uspjeh simboliËkog nasilja koji provodi historiografija
zajamËen je pozicijom ideoloπkog aparata (Althusser,
1986) kao i idejom autonomije koju je sama proizvela,
tj. uspjeπnim provoenjem onog πto smo veÊ objasnili
kao skrivanje sila koje stoje iza njenog legitimiteta. Æu-
pan tvrdi kako je svaki pokuπaj dezideologizacija neus-
pjeπan, meutim oËito je da je ovdje upravo tvrdnja o
neideologiziranosti conditio sine qua non ideologizacije.
Historiografski diskurz koji mobilizira svoju znanstvenost
kako bi sudjelovao u proizvodnji druπtvenih uËinaka - da-
kle u politiËkoj borbi, ovdje je moguÊ pod uvjetom da
sam neprestano postulira opreku izmeu znanosti i po-
litike ili ideologije istodobno djelujuÊi kao da opreka ne
postoji. Znanost je u tom smislu ovdje doista protiv ideo-
logije, pri Ëemu se ideologija shvaÊa kao laæna svijest, ali
ovaj put ne ona dominantna, nego svaka opoziciona.
Dakle, rijeË je o nekoj vrsti okretanja Marxa naglavaËke,
bez sumnje upravo kako bi se racionalna jezgra zaogr-
nula mistiËnim omotom.
ZakljuËak
Svaki iskaz o zloËinu ne moæe biti niπta drugo nego
svjedoËanstvo o nekoj ideoloπkoj poziciji uvijek iznova, a
svaki iskaz iz pozicije jednog ideoloπkog sistema o dru-
gom sistemu govori samo o odnosima moÊi izmeu ta
dva sistema. OËito je da se na pitanja ne moæe dati od-
govor na faktografskoj razini jer se Ëinjenica svake poje-
dine smrti nuæno integrira u unaprijed konstruiran klasi-
fikacijski sustav. Takoer, neÊemo doÊi do objektivne is-
tine gomilanjem povijesnih Ëinjenica jer je svaki izbor Ëi-
njenica arbitraran. Stvar je, meutim, u tome da je sis-
tem vrijednosti polje stalnih sukoba, stalnih transforma-
cija klasifikacijskih sustava, a historijske Ëinjenice implici-
raju i odreen vrijednosni sustav, pa kada povjesniËar
govori o tome πto treba, a πto ne zadræati u tom klasifi-
kacijskom sistemu, on zapravo vodi ideoloπku bitku.
KljuËno je pritom primijetiti kako kao oruæje u toj bitci ne
koristi svoj politiËki, veÊ svoj akademski simboliËki kapi-
tal. On svjesno preuzima ulogu ideologa, ne unatoË, ne-
go zato πto je historiËar. Akademska institucionalna legi-
timacija se koristi kao ideoloπko oruæje, tim moÊnije jer
se predstavlja kao neideoloπko. Ideologizacija ovdje viπe
ne moæe biti shvaÊena samo kao nuæno svojstvo svakog
historiografskog diskurza koje stvaraju historiËari sa svo-
jim razliËitim narativima, ona je ovdje svojstvo historio-
grafskog diskurza koji funkcionira kao sredstvo repro-
dukcije vladajuÊeg poretka time πto tu svoju funkciju
129
prikriva pretenzijom na legitimitet u konaËnom, vani-
deologijskom sudu o povijesnim dogaajima.
Dakle, iako historiografski diskurz ne moæe izbjeÊi nu-
enje neke nove paradigme i svoju uvjetovanost odno-
sima moÊi, on ne mora nuæno skrivati tu uvjetovanost
iza koncepata kao πto su objektivna historiografija i aka-
demska autonomija. Umjesto toga, historijska bi zna-
nost trebala historizirati, tj. preispitati uvjete proizvodnje
vlastitih iskaza, uËiniti ih zaËudnima, demistificirati ih,
pokazati njihovo umjetno porijeklo i konstruktivistiËku
prirodu, njihovu arbitrarnost i naposljetku uËiniti ih pro-
mjenjivima ne unatoË, nego baπ zato πto odnosi moÊi
diktiraju klasifikacije koje se predstavljaju kao imanentni
elementi historiografskog diskurza toboæe liπenog poli-
tiËkih sukoba i pozvanog da u njima sudi.
Literatura
Althusser, L. (1971) Za Marksa. Beograd: Nolit
Althusser, L. (1986) “Ideologija i ideoloπki aparati dræa-
ve“ U: S. Flere (ur.): ProturjeËja suvremenog obrazova-
nja. Zagreb: RZ RK SSOH. Str. 119-139.
Arendt, H. (1996) Totalitarizam. Zagreb: PolitiËka kultura
Bourdieu, P. (1992) ©to znaËi govoriti. Zagreb: Naprijed
Bourdieu, P. i Passeron, J.C. (1986), “Pedagoπko djelo-
vanje i simboliËko nasilje” U: S. Flere (ur.): ProturjeËja
suvremenog obrazovanja. Zagreb: RZ RK SSOH. Str.
141-163.
Bourdieu, P. (1984) Distinction: a social critique of the
judgement of taste. Cambridge, Mass.: Harvard Univer-
sity Press
Goldstein, I. (1993) “Upotreba povijesti: hrvatska histo-
riografija i politika”. Erasmus: Ëasopis za kulturu demo-
kracije 1(1): 52-61.
Hall, S. (1989) “O postmodernizmu i artikulaciji”. Naπe
teme 33(9): 2302-2316.
White, H. (1987) The Content of the Form: Narrative
Discourse and Historical Representation. Baltimore and
London: The John Hopkins University Press
Æupan, D. (2003) “Ideologija, moÊ i udæbenici“ u: Biti, V.
i IviÊ, N. (ur.): Proπla sadaπnjost: znakovi povijesti u Hr-
vatskoj. Zagreb: Naklada MD
1 njegova pozicija proizlazi iz centralne pozicije zakona u liberalno-
konstutucionalistiËkoj teoriji, pri Ëemu je onda zloËin negacija te
centralne kategorije.
2 govoreÊi o zloËinima poËinjenim od strane partizana i Crvene ar-
mije: “O ovako vaænim stvarima nisu donesene odluke napreËac.
Ja to apsolutno ne mogu vjerovati, jer bi to znaËilo da komunis-
tiËki pokret onog vremena nije bio ono πto je bio - totalitarni pok-
ret koji je takve stvari radio po logici svog opredjeljenja.“ … “ne
moæemo zaboraviti da je taj pokret Ëinio zloËine i to ne samo na
jednom mjestu, nego na gotovo svakom mjestu koje je ‘oslobo-
dio’ - to je bio dio sistema.“ (Nedjeljom u dva, 7.11.2007.)
3 vidi npr. Henriques, G. i Patel, R. (2003) Agricultural Trade Libe-
ralization and Mexico, URL: http://www.foodfirst.org/pubs/poli-
cy/pb7.pdf; Edelman, M. Price of Free Trade: Famine, Los Ange-
les Times, March 22 2002; John Newsinger: The great Irish fami-
ne: a crime of free market economics, Monthly Review, April,
1996 i Jeevan Vasagar: Plenty of food - yet the poor are starving,
The Guardian, August 1 2005. Za usporedbu treba primijetiti ka-
ko se gladi u Ukrajini ili Kini redovito smatraju ideoloπkim zloËini-
ma, a ne posljedicama etapa u ekonomskom razvoju.. Zaπto tak-
va kvalifikacija nije prihvatljiva?
4 diskusija prof. Puhovskog na konferenciji Novog Plamena
“Participacija, samoupravljanje, demokracija“, Zagreb, 24-25. stu-
denog 2007. godine
np 13 14/01/2010 18:53 Page 130
130
Grad i demokracija
- fenomenologija
arhitekture
mr.sc. Marin JurjeviÊ
ritanski arhitekt Richard Rogers (Lord Rogers of
B Riverside) dobio je 4. lipnja 2007. prestiænu Pritz-
ker Architecture Price. Zanimljivo je da je ovaj ve-
likan suvremene arhitekture roenjem Talijan (djed
mu je bio zubar koji se naselio u Veneciji - a sam Ro-
gers roen je u Firenzi) Ëija se familija u predveËerje
Drugog svjetskog rata vratila u Englesku. Pritzkerov æi-
ri dao mu je priznanje za njegovu “jedinstvenu inter-
pretaciju fascinacije Suvremenih Pokreta s zgradama
shvaÊenim kao stroj.”
U fokusu njegove paænje je Grad i “razmiπljanje o
Gradu”. On sam kazat Êe: “Volim gradove. Ja sam ur-
bana osoba. Jako vjerujem u gradove-dræave gledaju-
Êi 500 godina unatrag.” Po njemu, vaænost gradova u
suvremenom ljudskom druπtvu - neizmjerna je. Zato
Êe Ëesto izraæavati svoj “ponos” jer je radio na “rege-
neraciji gradova”.
Kada je u Engleskoj Blair doπao na vlast, zamolio ga
je da predvodi grupu zvanu “The Urban Task Force” -
Ëiji osnovni cilj je bio da istraæuje stanje u kojem se gra-
dovi u Engleskoj nalaze. Rogers i njegova grupa iziπla je
s 150 prijedloga koji su predstavljali temelj danaπnje po-
litike “kompaktnih, dobro dizajniranih, ekoloπki svjesnih
gradova - gradova s dobrim javnim prijevozom.” Po nje-
mu cilj koji je sebi zadao bio je “ostvariti vezu izmeu
kvalitete arhitekture i kvalitete javnog prostora”, izme-
u “vitalnosti gradova i kvalitete æivota”.
Mediteran kao uzor
Ovaj Ëovjek, koji je danas glavni savjetnik london-
skog gradonaËelnika za arhitekturu i urbanizam za-
laæe se za “urbanu renesansu”. Jedan od primarnih cil-
jeva mu je da gradovi budu “people friendly” (da bu-
du ljudima “prijateljski”) i da se izvrπi “rebalans” izme-
u automobila i ljudi. Naravno, u njegovom konceptu
- jedna od kljuËnih stvari je da se ljudima da prednost
pred automobilima, πto svakako podrazumijeva efi-
kasno rjeπavanje javnog prijevoza.
Prokultura
Sada sve to pokuπajmo smjestiti u naπ ambijent i na-
πe druπtvene okvire.
Gradovi, a posebno na Mediteranu, æariπta su de-
mokracije. Arhitektura odreuje uvelike i druπtvene re-
lacije. To je samo naizgled “nategnuta” teza. Ali struk-
tura naπih dalmatinskih i obalnih gradova uopÊe je
struktura æivota u zajednici koja podrazumijeva sva-
kodnevnu æivu komunikaciju na srediπnjem trgu (obiË-
no “pjaca”). Ta logika “agore demokracije” vezana je
i uz naËin odluËivanja ali i uz otvorenost gradova za
komunikaciju i razliËtost (razmjenu) miπljenja. Od Du-
brovnika, Splita, Hvara, Trogira, ©ibenika, Zadra, Paga
i dalje - to ima svoje sasvim odreeno znaËenje u kul-
turoloπkom pa i politiËkom smislu. Juraj Dalmatinac
“projektira” Pag u demokratskoj strukturi arhitekture
koja vodi ka centralnom trgu. OpÊenito, logici “kanpa-
nelizma” i “zatvorenosti” - suprostavlja se i mediteran-
ska otvorenost.
»esto se, iz meni sasvim nerazumljivih razloga, um-
anjuje znaËaj Ëinjenice da je Hrvatska mediteranska
zemlja (njena najduæa granica je more - “otvorenost”
, a ne “zatvorenost”).
Vratimo sve to u vrijeme barbarskog napada na
splitsku rivu i pokuπaj “buæanja” podzemnih garaæa na
prsima grada Splita, i zadiranja u njegovu povijesnu
jezgru, pa Êemo Ëuti krik naπe povijesti, njenih “duho-
va” - kao i jednog “dalekog Engleza” koji danas “Ëisti”
London od automobile, a splitska “udarna poduzet-
niËka grupica” s Liste Velog Mista namjerava na split-
sku rivu i pod srce Dioklecijanove palaËe dovuÊi 4-5 ti-
suÊa automobila ne bi li par njihovih hotelskih sobica
bile skuplje za desetak eura po krevetu.
©esdesete godine proπlog stoljeÊa “rodile su” mno-
ge ideje i pokrete kao i znaËajne inicijative. To je vrije-
me, usprkos svim svojim zabludama, nosilo u sebi pos-
tavljanje pravih tema i pitanja. Tako se pojavio i “Rim-
ski Klub” koji naËinje mnoge probleme i pokuπava
ukazati na nuænost njihova rjeπavanja.
Okoliπ, odnosno zaπtita æivotnog okoliπa i tematizi-
np 13 14/01/2010 18:53 Page 131
Prokultura
ranje vjeËnog problema odnosa Prirode i »ovjeka, po-
javljuje se u svoj svojoj teæini i veliÊini. Nikada viπe ne-
Êe siÊi s “dnevnog reda” razmiπljanja o buduÊnosti
»ovjeËanstva kao takvog. U okviru tog pitanja javlja se
i problem “higijene æivljenja”, “demokratske arhitektu-
re”, “sociologije grada”, “usamljene gomile” i humani-
zacije æivota.
U prvoj polovini dvadesetog stoljeÊa raa se Bau-
haus kao praksa i pokret. Tematiziraju se problemi
“utilitarnog dizajna” u konkretnoj praksi æivljenja. Raz-
miπlja se o harmoniËnom æivotu u okvirima industrij-
skog druπtva i novih vremena koja se raaju tih godi-
na. Danas, kada veÊ i ideje postmoderne postaju “sta-
re”, razmiπljati i sluæiti se kategorijalnim aparatom ko-
ji upotrebljava sintagme poput “industrijskog druπtva”
izgleda anahrono, ali nije.
Ponovo raste interes za Bauhaus
Pored stalne Bauhaus izloæbe u Dessau (NjemaËka)
obnovio se i “povijesni dom” Wassilija Kandinskog i
Paula Kleea. Ureena je zgrada u kojoj su oni nekada
æivjeli i radili, a za koju se moæe kazati kako je, sama
po sebi, njihov “testament”. Testament pokreta koji je
govorio o nuænosti “dizajniranja za æivljenje”. Tu je
zgradu (“Masters House”) projektirao i izgradio ute-
meljitelj Bauhausa, arhitekt Walter Gropius, “daleke”
ili “bliske” (kako se uzme!) 1920. godine.
Dizajn po mjeri Ëovjeka
Danas se te “ikone” ovog pokreta obnavljaju i pos-
taju “svetiπta” mnogih πtovatelja i posjetitelja. S “Bau-
haus Dassau: Workshop of Modernism” NjemaËka
kao da obnavlja eksplozivni povijesni i druπtveni peri-
od izmeu 1920. i 1932. godine, koji je bio “porodio”
131
jedan od najutjecajnijih arhitektonskih i dizajnerskih
pokreta 20. stoljeÊa. Taj je pokret zasnovan prije 90
godina u demokratskoj i antiakademskoj post-prvos-
vjetskoratnoj atmosferi Weimarske Republike 1919.
godine (Ne zaboravimo da su uæasi Prvog svjetskog ra-
ta moæda nadmaπili svireposti gotovo svih poznatih ra-
tova). Pokret se “skrasio” 1925. godine u Dassau -
“gdje je cvjetao” i to na utopijskoj filozofiji i shvaÊanju
kako praktiËan, utilitarni dizajn - vezan uz “organsku
estetiku” - vodi ljudsko biÊe u “harmoniju” s moder-
nim “industrijskim dobom”.
Zanimljivo je kako nacisti, kada postaju znaËajni, uz
“strukturu Bauhausa” vezuju “ne-germanske” ideje.
Bauhaus nazivaju “kulturnim boljπevizmom” s “mark-
sistiËko-æidovskim intencijama”. Oni zato 1933. godi-
ne ovaj pokret “dokidaju”.
Tada je veÊ bilo sasvim jasno kako i arhitektura ima
politiËki znaËaj, a po totalitaristima i ideologijsku pod-
logu. Kasnije Êe Hitlerov glavni arhitekt Speer pokaza-
ti i u praksi da je to moguÊe (poËev od dizajniraja poz-
natih mimohoda pa do konkretnih arhitektonskih rjeπ-
enja kao i predvianja izgleda buduÊeg glavnog gra-
da TreÊeg Rajha - Germanije).
KomunistiËke vlasti nakon drugog svjetskog rata
Pokret su satjerali u “zaborav” i devastirane zgrade ni-
su obnavljali. Tek 2000. godine Bauhaus Dessau Foun-
dation renovira kuÊu u kojoj su æivjeli Kandinsky i Klee.
Kandinsky je 1926. godine napisao “ToËke i linije u
Planu” gdje definira apstraktnu umjetnost i “primarne
koloristiËke sheme”. Naravno, taj Pokret, njegova
struktura i ideje nisu odgovarale ni nacizmu ni staljiniz-
mu, ali pitanje je postavljeno.
Ono i danas “dreËi do neba” pred navalom “novo-
barbara” koji razaraju jezgru ljudske zajednice kao i
jezgru demokratiËnog naËina komunikacije ljudi ko-
ju odreuje prostor, arhitektura i urabani ambijent u
kojem obitavaju. Dizajn za potrebe
»ovjeka - pretvorio se u nakaradni po-
kuπaj kontroliranog “dizajniranja naπ-
ih æivota” u korist samo jedne “vrijed-
nosti” - profita. Zajednica koja takvoj
politici daje “zeleno svjetlo” osuena
je na propast i devastaciju povijesne
slojevitosti koja daje humus novog æi-
vota. Devastacija prostora tako posta-
je i devastacija nas samih, pa tako i
naπe Slobode.
Splitska riva moæda je jedno od zadnjih
upozorenja kako je “vrag odnio πalu” i ka-
ko je krajnji Ëas da se uozbiljimo pred ve-
likim pitanjima koja vape za odgovorima
a mi ih, ponekad, uopÊe i ne primjeÊuje-
mo, jer je povrπnost postala naπ opÊeprih-
vaÊeni (trendovski poæeljan) stil æivota!
Marin JurjeviÊ je saborski
zastupnik SDP-a
np 13 14/01/2010 18:53 Page 132
132
StoËarska industrija i klima -
Europska Unija loπe
Ëini gorim
Jens Holm
limatske promjene se pret-
K varaju u jednu od najveÊih
prijetnja preæivljavanju u
svijetu. Postoji relativno visoka
svijest i pripremljenost na neke
od najveÊih emisija πtetnih plino-
va, poput onih koje potjeËu od
industrijskog ili transportnog
sektora. No, jednog od veÊih uz-
roka klimatskih promjena, Ëesto
se izostavlja u raspravama. Taj je
uzrok industrija hrane.
Ono πto jedemo saËinjava tre-
Êinu prosjeËnog utjecaja jedne
πvedske obitelji na klimu. Podatci
koji se odnose na ostatak Euro-
pe takoer ukazuju na isti rezul-
tat. Odreene vrste hrane Ëine
mnogostruko veÊu πtetu od dru-
gih; konkretno, radi se o mesu.
U jesen 2006. godine, UN-ova
Organizacija za hranu i poljopriv-
redu (FAO) predstavila je Lives-
tock Long Shadow, izvjeπtaj na
400 stranica o uzgoju stoke i kli-
matskim promjenama. Mesna in-
dustrija i uzgoj stoke uzrokuju
18% cjelokupne emisije plinova
odgovornih za efekt staklenika.
Navedeno ima πtetniji utjecaj od
ukupnog svjetskog prometa kop-
nenim putem, izvjeπtava FAO.
Ovaj izvjeπtaj ispituje utjecaj
neprekidnoga rasta konzumaci-
je mesa na klimatske promjene,
i ulogu Europske unije u cijelom
procesu. Takoer, ovdje otkriva-
mo kako πvedska vlada, na do-
maÊem terenu, daje dojam dje-
lovanja u smjeru odbacivanja
omraæenih izvoznih naknada za
mesne proizvode dok se u Bru-
xellesu podupire poveÊanje istih.
Bez tvrdnje kako posjedujemo
sve odgovore, svejednako nudi-
mo svoje poglede u raspravi ko-
ja, uz postojeÊi problem efekta
staklenika, postavlja jedno od
najvaænijih pitanja za naπu bu-
duÊnost: πto Êemo uËiniti sa
svjetskim æitaricama i koji je op-
timalan naËin koriπtenja svjetske
poljoprivredne povrπine? OËeku-
je se kako Êe klimatske promje-
ne dovesti do ogromne potraæ-
nje za æitom, kukuruzom i osta-
lim æitaricama za proizvodnju
bioloπkog goriva. Prema tome,
ova nas pitanja opet vode do
problema proizvodnje mesa.
Viπe od treÊine cjelokupnih æi-
tarica dobivenih æetvom postaje
hrana za stoku. Je li to racional-
no? Zaπto ne proizvoditi manje
mesa i uzgajati manje æivotinja
na hranjivim æitaricama kako bi
bilo viπe æitarica za ljudsku pre-
hranu, ili kako bi se stvorio viπak
za bioloπko gorivo?
ZakljuËujemo ovaj izvjeπtaj s
Green
nekim konkretnim zahtjevima
koji se mogu provoditi na europ-
skoj ili nacionalnim razinama, a
odnose se na odbacivanje mes-
nih subvencija i omoguÊavanje
da meso snosi vlastiti ekoloπki
troπak i uloæeni rad kako bi mo-
derna vegetarijanska hrana mo-
gla pojeftiniti.
Kao πto je istraæivaËica Annika
Carlsson-Kanyama istaknula u iz-
vjeπtaju, ‘Ljudi moraju razumjeti
kako ono πto jedemo ima veliki
utjecaj na okoliπ’. Upravo tako.
Danaπnja zagaivaËka mesna in-
dustrija ne snosi sama svoje eko-
loπke troπkove. Stoga, dopustite
nam da sagradimo temelje ekolo-
πkoj i odræivoj konzumaciji hrane.
Bitka protiv klimatskih promje-
na zapoËinje ovdje i sada, za na-
πim stolom.
Jens Holm je donedavni Ëlan
Europskog parlamenta za ©ved-
sku lijevu partiju. »itav izvjeπtaj
dostupan je na stranici Prijatelja
æivotinja
www.prijatelji-zivotinja.hr
np 13 14/01/2010 18:53 Page 133
Prava æivotinja
Pokolj mora
eu ljudima vrijedi uvri-
M jeæeno miπljenje da ribe
ne osjeÊaju bol. No raz-
mislimo o tome na trenutak. Ri-
be imaju jetru i trbuh, krv, oËi i
uπi - zapravo veÊinu unutraπnjih
dijelova koje imamo i mi. Isto ta-
ko imaju i srediπnji æivËani sus-
tav koji je odgovoran za prije-
nos poruka u mozak i iz mozga,
ukljuËujuÊi i osjeÊaj boli, πto jas-
no govori da ribe osjeÊaju bol.
Primjer iz stvarnog æivota: riba
list bila je uhvaÊena i baËena u
sanduk s ostalim plosnatim riba-
ma. Nekoliko sati je umirala dok
joj jedan od mornara nije olakπ-
ao muke udarivπi je toljagom.
No nakon 6 sati usta i πkrge su
joj se joπ uvijek otvarala i zatva-
rala dok se borila za kisik. Njena
patnja trajala je 10 sati.
Sve moguÊe metode za lovlje-
nje ribe su otkrivene i uporablje-
ne, a jedna od najgorih je velika
i teπka otvorena mreæa koËa,
koju teπke daske dræe na mor-
skome dnu dok ih brod vuËe za
sobom struæuÊi po pijesku i mr-
veÊi ga te na taj naËin ubijajuÊi
stotine razliËitih æivotnih formi.
OËne jabuËice i mjehuri riba po-
vuËenih iz oceanskih dubina mo-
gu eskplodirati zbog razlike u
tlaku, a mnoge ribe se Ëesto
‘utope’ jer su toliko nagurane u
mreæi i pritisnute teæinom osta-
lih riba da njihove πkrge ne mo-
gu funkcionirati. U mreæu su uh-
vaÊena i mnoga druga morska
stvorenja poput morskih zvijez-
da, rakova i ljuskaπa, koje ribari
jednostavno izguraju natrag u
more da tamo umru. Lovljenje
riba takvim mreæama danas je
najuobiËajenija metoda ribolova
na svijetu.
Primjer iz stvarnog æivota: lje-
tos ja na plaæi gledam jednog
Ëovjeka kako je upecao jednu ri-
bu i stavio je pored sebe na be-
ton. Gledam kako se riba guπi,
kako vapi za æivotom, traæi kisik
kojeg ne moæe uzeti iz zraka,
spasonosna voda tako blizu, a
ona umire pored nje na vruÊem
betonu. Razmiπljam kako bi me-
ni bilo da mene netko stavi pod
vodu i ne puπta me van.
Joπ jedna od uobiËajenih me-
toda ribolova su zatvorene
mreæe, koje se koriste da bi se
zatvorio krug oko velikih jata
kako bi se izvuklo sve ribe. Naj-
manje ribe uspiju pobjeÊi kroz
otvore na mreæi, ali se uhvati to-
liko odraslih riba da one koje iz-
bjegnu mreæu ne mogu nadok-
naditi gubitak parenjem. Na æa-
133
lost, ovakvom se metodom ribo-
lova Ëesto uhvate i dupini te
drugi morski sisavci.
SljedeÊe metode ribolova ukl-
juËuju dugaËke nizove uæadi na
koje je objeπeno nekoliko tisuÊa
mamaca, a proteæu se nekoliko
kilometara. Ova metoda se
moæe koristiti na stjenovitim
mjestima morskog dna jer bi se
ovdje mreæe rasparale u koma-
diÊe.
Ipak je vjerojatno od svih me-
toda ribolova najdestruktivnija
ona s mreæama potegaËama.
Ove mreæe napravljene su od
tankog ali jakog najlona i goto-
vo su nevidljive u vodi. One se
njiπu na povrπini te formiraju ta-
kozvane ‘zidove smrti’. Ime su
dobile po tome jer velik broj bi-
Êa kao πto su dupini, mali kitovi,
tuljani, morske ptice, raæe i mor-
ski psi uplivaju u mreæe pa um-
iru. Sve njih ribari izbacuju jer je
jedina stvar koju æele - tuna.
Svake godine oko milijun dupi-
na umre na taj naËin, utopivπi se
jer ne mogu doÊi do povrπine
np 13 14/01/2010 18:53 Page 134
134
kako bi udahnuli zrak.
Potezne mreæe se koriste u ci-
jelom svijetu, a u Velikoj Britani-
ji i Europi duljina im je ograniËe-
na na 2,5 kilometara. Na otvore-
nome moru, u sredini velikih
oceana kao πto su Pacifik i At-
lantik gdje kontrole gotovo niti
nema, mreæe se proteæu Ëak po
30 km ili joπ viπe. Ponekad se te
dugaËke mreæe rastrgaju za vri-
jeme oluje, pa noπene uokolo
vjetrom nastavljaju loviti i ubijati
æivotinje. KonaËno, kada je
mreæa prevagnuta mrtvim tijeli-
ma, ona potone na morsko dno.
Vremenom tijela istrunu, a
mreæa ponovno ispliva na povrπ-
inu oceana da bi nastavila svoju
besmislenu destrukciju.
Meunarodno vijeÊe za istraæ-
ivanje mora (International Coun-
cil for Exploration of the Seas -
ICES) u kojem se nalaze vodeÊi
svjetski struËnjaci za mora i
oceane vrlo je zabrinuto zbog si-
tuacije s europskim morima. Oni
kaæu da su velika jata pastrva
koje su obiËavale plivati oko Sje-
vernog mora sada komercijalno
izumrle. Takoer zabrinjava i to
πto Êe u iduÊih pet godina skoro
potpuno izumrijeti jedna od naj-
ËeπÊih europskih vrsta - bakalar.
No, joπ je gore to πto mnogo
puta æivotinje uzete iz mora Ëak
niti ne zavrπe na neËijem tanju-
ru. Pretvara ih se u gnojivo kako
bi biljke bolje rasle ili ih se pak
koristi za izradu sjajila za cipele
te izradu svijeÊa. Takoer ih se
koriste i kao hranu za æivotinje
na farmama, ukljuËujuÊi i ribe s
farmi, πto je zoran primjer koli-
ko daleko ljudska glupost moæe
iÊi - loviti masovne koliËine riba
da bi kasnije njima hranili druge
ribe! Potrebno je oko 2 kilogra-
ma divlje ribe da bi se proizvelo
pola kilograma ribe na farmi, a
preostala 3,5 kilograma bude
odbaËeno.
Uzgoj riba na farmama pogu-
ban je isto kao i ribarstvo. Mili-
juni riba se pakiraju u kaveze na
obalama svjetskih oceana a prio-
balne mangrove (vrsta drveÊa)
sijeËe se zastraπujuÊom brzinom
kako bi se stvorio prostor za te
farme. Na Filipinima, u Keniji,
Indiji i na Tajlandu, nestalo je
viπe od 70% zemljiπta pod man-
grovim πumama, a mangrove
πume su tako bogate æivotnim
oblicima da u njima æivi preko
2.000 raznih biljaka i æivotinja.
One su takoer mrjestiliπta za
80% svjetskih vrsta morskih ri-
ba, pravi rasadnici za oceane, i
ako ona umru, tada Êe umrijeti i
oceani.
U punom smislu, Ëovjek je silo-
vao more, a i dalje nastavlja s
tom praksom. Pitanje je - do ka-
da?
www.prijatelji-zivotinja.hr
Prava æivotinja
Martin Balluch:
U Austriji pra v
i peradarski
esnaestog prosinca 2009. u
© dvorani zagrebaËkog KIC-a
odræao je predavanje Dr.
Martin Balluch, austrijski borac
za prava æivotinja. Njegovo pre-
davanje nosilo je naziv: „Konti-
nuitet svijesti - Znanstveni argu-
ment za prava æivotinja“. Gotovo
svi borci za æivotinjska prava zna-
ju za tog istaknutog veterana ve-
ganstva i spreËavanja okrutnosti
nad æivotinjama, no njegov sluËaj
plijeni i zbog neËeg drugog: u
svibnju proπle godine Martina
Ballucha je uhapsila austrijska an-
titeroristiËka policija zbog navod-
nog sudjelovanja u osnivanju ne-
zakonite udruge sa svrhom krimi-
nalnog djelovanja. Gotovo tri
mjeseca, on i joπ trinaestero akti-
vista dræani su u pritvoru bez op-
tuænice, a policija je pretresla nji-
hove domove i urede, te Ëak i
prostorije Balluchove udruge Ve-
rein gegen Tierfabriken, kao i
prostorije meunarodne udruge
“Four Paws“ koju vodi njegov
brat. Iz zatvora je puπten 3. rujna
2008. nakon viπetjednog πtrajka
glau, koji je doveo do toga da
su ga morali prisilno hraniti, dok
je optuænica protiv njega podig-
nuta tek u rujnu ove godine. Na-
kon iscrpnog predavanja, na ko-
jem je Dr. Balluch izmeu osta-
log pozvao aktiviste da se u bor-
bi za ostvarenje ciljeva sluæe is-
kljuËivo demokratskim metoda-
ma, indirektno osudivπi radikalni
pristup Animal Liberation Fronta
i sliËnih organizacija, imao sam
priliku razgovarati s Martinom
Balluchom o njegovom vienju
dogaaja koji su doveli do njego-
va zatvaranja, vjerojatno najve-
Êeg i najskorijeg primjera drastiË-
nog krπenja ljudskih prava u jed-
noj zemlji koja se poziva na de-
mokratske i liberalne tradicije.
 np 13 14/01/2010 18:53 Page 135

Prava æivotinja 135

a vdu kroje lovaËka druπtva

lobiji
• Gospodine Balluch, moæete li nam toËno reÊi ka-
ko se dogodilo vaπe hapπenje proπle godine?
- U noÊi s 20. na 21. svibnja proπle godine u moju
su kuÊu upali pripadnici austrijskih antiteroristiËkih
postrojbi. Nosili su maske i bili naoruæani saËmarica-
ma i piπtoljima. Izvukli su mene i mog brata iz naπih
kreveta, ne davπi nam priliku da se odjenemo, i od-
veli nas u policijsku postaju, nakon Ëega smo zatvo-
reni.

• Je li to bio izoliran sluËaj?

- Nikako. U isto to vrijeme, policajci su provalili u
dvadeset i tri doma i sedam ureda. Sve znaËajne oso-
be i nevladine organizacije koje su imale veze sa zaπ-
enim interesnim skupinama. ©to mislite, koliko je
titom æivotinja naπli su se na udaru pretresa i hapπe-
to utjecalo na proces koji se vodi protiv vas?
nja.
- »injenica je da smo nedugo prije toga doveli do
zabrane uzgoja fazana za izlov. Osim πto sadaπnja
• Jesu li vam rekli razloge svoje akcije?
vlada Republike Austrije mnogo raËuna na prihode
- Isprva su tvrdili da nam u interesu nacionalne si-
od lovnog turizma koji pune dræavnu blagajnu, veÊi-
gurnosti ne smiju niπta reÊi, a zatim su rekli kako me
na se ministara amaterski i sama bavi lovom na faza-
dræe u pritvoru zbog sumnje da sam sudjelovao u po-
ne, i ta ih je odluka parlamenta direktno pogodila.
Ëinjenju gomile kaznenih djela, koja su sva redom bi-
Poπto nema jasnih dokaza za moju upletenost, sma-
la povezana s pokretom za osloboenje æivotinja.
tram da se radi o direktnom uplitanju lovaËkih lobija
Optuænica je, s druge strane, podignuta tek u kolo-
i poljoprivredne industrije (industrije izuzetno vaæne
vozu ove godine, viπe od godinu dana nakon mog
za Austriju) u rad pravosua.
hapπenja, dok je suenje zakazano za oæujak sljede-
Êe godine.
• Nakon πto ste uhapπeni, poËeli ste πtrajk glau, ka-
ko bi ukazali javnosti na krπenje vaπih ljudskih pra-
• Imate li kakvih saznanja o tome kako je austrijska
va. Kakav je bio odaziv javnosti.
policija doπla do dokaza koji bi vas povezali s nasil-
- Slab. VeÊina medija, i sama pod utjecajem poljo-
nim dijelovanjem? Jeste li ikad javno izjavili da po-
privrednih tvrtki koje su jedan od glavnih oglaπivaËa,
dræavate nasilne akcije?
trudila se prikazati me kao terorista, i sam je πtrajk
- Nikad. U svojim istupima uvijek sam se zalagao za
glau bio slabo medijski pokriven. Na kraju sam ipak
ostvarivanje ciljeva udruge mirnim putem. Naπe dje-
osloboen, ali zbog svega ovoga sumnjam u objek-
lovanje viπe je puta urodilo plodom. Izborili smo se
tivnost pravosudnih organa.
za zabranu baterijskog uzgoja piliÊa, te za zabranu
uzgoja fazana u svrhu izlova. Optuæili su me uglav-
• Kako toËno glasi optuænica?
nom na osnovu razgovora s prijateljima i bliskim lju-
- Optuæuje me se zbog navodnog udruæivanja sa
dima. Godinu dana prije prisluπkivali su mi telefon i
svrhom zloËinaËke djelatnosti i planiranja osnivanja
pratili me. Takoer, u gotovo svakoj nevladinoj udru-
zloËinaËke organizacije, kazne koja je u Austriji kaæ-
zi su imali svog agenta i
njiva sa maksimalno pet godina zatvora, te se tako-
od 2004. detaljno su pra-
er implicira moja umjeπanost u sve ilegalne akcije ra-
tili njihov rad.
dikalnijih udruga za prava æivotinja od 1999. do da-
nas, πto je naprosto smijeπno. Da mi se ne pokuπava
• Sami ste rekli da ste
smjestiti, ne bih bio uhapπen na ovaj naËin nego bi
poËetkom stoljeÊa posti-
me pozvali na obavijesni razgovor, poπto je moja
gli mnogo na polju borbe
udruga pri planiranju prosvjeda i akcija uvijek surai-
za prava æivotinja. Ra -
vala s organima reda.
zumljivo je da ste stvorili
neprijatelje meu odre-
Razgovor vodio Vinko DraËa
np 13 14/01/2010 18:53 Page 136

Novi Plamen u
redizajniranom
formatu
Dragi Ëitatelji, „Novi Plamen“ je ponovo u
Vaπim rukama nakon dosta duge pauze.
Razlozi zaπto Plamen do sada nije iziπao
uglavnom su financijske prirode. Doduπe,
mi smo joπ prije najavili da Plamen neÊe mo-
Êi izlaziti redovito (kao πto je bilo planirano),
veÊ kvartalno ili povremeno, odnosno zavis-
no od moguÊnosti. Sada je sasvim sigurno
da Plamen neÊe moÊi izlaziti viπe od dva -tri
puta godiπnje, ali Êe zato izlaziti na znatno
viπe stranica u novom redizajniranom for-
matu, koji viπe odgovara akademskom tipu
Ëasopisa. Nadamo se da vas ni ovaj poneπ-
to novi -Novi Plamen nije razoËarao te da
Êete ostati naπi vjerni Ëitatelji. Æelimo vas
obavijestiti da Novi Plamen ove godine nije
dobio donaciju od Ministarstva kulture, s
neformalnim obrazloæenjem da mi nismo
list za kulturu. Naravno, desniËarsko Hrvat-
sko slovo je i ove godine dobilo Ëak 600 ti-
suÊa kuna iz dræavnog proraËuna. U zemlji
u kojoj je „politiËka kultura“ na sramotno
niskoj razini, Novi Plamen, eto, nije list za
kulturu (!), kao da su kultura samo pjesmu-
Posjetite naπu internet stranicu
ljci, knjiæevne kritike bez kritiËke oπtrice, www.rifin.com
polemike s udarcima ispod koljena i razna
postmodernistiËka hermetiËka prenemaga-
nja. Sociologija, politologija, filozofija i eko-
nomija, to su kao proizvodi æivotinjskog svi-
jeta ili izvanzemaljaca koji ne pridonose kul- www.radnickaborba.org
turi ovog svijeta i koji ne Ëine naπu kulturnu
baπtinu u πirem smislu (na primjer, „Praxis“
je svojevremeno za kulturnu afirmaciju Hr-
vatske i Jugoslavije napravio puno viπe od
svih danaπnjih tzv. Ëasopisa za kulturu). Ali,
nema veze. ©to je tu je. Dakako, Plamen za
sada nije dobio donaciju ni od drugih javnih
donatora na Ëije se adrese javio. ©tednja u
vrijeme recesije je standardni pleonazam za
politiËko-ideoloπku nepodobnost. Ali, mi za-
PRETPLATITE SE 
to ovom prilikom apeliramo na sve naπe Ëi-
tatelje koji su u moguÊnosti da pomognu
daljnje izlaæenje Novog Plamena. LjeviËari Æelim se pretplatiti na “Novi Plamen”
su duæni pomagati svoju πtampu! InaËe,
Novi Plamen Êe se moÊi nabaviti kao i do sa- • na godinu dana
da na svim veÊim kioscima u Hrvatskoj, te u
(50 kuna, 8 eura, 10 USA$)
nekim zagrebaËkim knjiæarama. On-line iz-
danje moæete proËitati i na naπoj web stra-
Ime i prezime
nici: www.noviplamen.org, gdje Êemo vas
redovito informirati o nekim promjenama i Adresa
izlasku sljedeÊeg broja. Hvala vam na pov-
jerenju! Svima koji poπalju ispunjeni pretplatniËki listiÊ, uredniπtvo Êe
poslati ispunjenu uplatnicu. (Adresu i æiro-raËun pogledajte u
Vaπa redakcija „Novog Plamena“ impresumu, str.1)
np naslovna 13 ova 14/01/2010 18:16 Page 5

arTportal

Alfred Pal, Tvornice radnicima, 1960.

np naslovna 13 ova 14/01/2010 18:16 Page 2

Randall Enos, PeÊ (The Cauldron), 2007., linorez

Gnjevnome treba uzeti maË, a ne dati mu ga

Seneka, O gnjevu