Vranduk Konjic – Stari grad Zašto praviš slona od mene?

INTERVJU: Senadin Lavić

EKSKLUZIVNO: Slučaj Gornja Maoča

Gdje je mezar Osnivača Sarajeva?

Medinska povelja: prvi pisani ustav u povijesti

Džihad Anđelija u akciji

Zenica – Muslimanska četvrt Mostar

Vareš – Čaršija s katedralom Cazin

STARI BOSANSKO-HERCEGOVAČKI GRADOVI

KRAJ 19. I POČETAK 20. STOLJEĆA
 SADRŽAJ ZANIMLJIVOSTI

SADRŽAJ Događanja u Sjevernoj Koreji, posljednjoj komunističkoj diktaturi

ISSN 1334-5052
UVODNIK
Recesijski proračun – vrijeme je opreza ........................................ 3 Državna mafija
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
PREPORODOV JOURNAL Dramaturgija podmetanja ili odakle pirka vjetrić Pirke . ................ 4 Krivotvorenje novca, šverc heroina, ile-
mjesečnik KDBH “Preporod” Uvjeti bošnjačkog opstanka: vjera islam i država BiH .................... 6 galna prodaja krivotvorenih lijekova i ciga-
Izdavač: Žene u Iranu .................................................................................. 9 reta... Nije to popis djelatnosti neke talijan-
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske sko-američke mafijaške obitelji već opis
Osteoporoza – tiha epidemija ..................................................... 11
“Preporod” posla Sobe 39, najzagonetnije službe najza-
Dodjela novih stipendija . ............................................................. 13 tvorenije zemlje na svijetu – Sjeverne Kore-
Glavni urednik: Mevlud u Zagrebu . ...................................................................... 14 je. Kako bi se domogla strane valute, po-
Ismet Isaković sljednja komunistička diktatura na svijetu
Zamjenik glavnog urednika: HRVATSKA osnovala je prije desetak godina državnu
Filip Mursel Begović Bit ću kaktus, a ne fikus ............................................................... 15 zločinačku organizaciju koja ničim ne odu-
Redakcija: dara od razvikanih mafijaških klanova ili
Amina Alijagić KVADRAT NAD HIPOTENUZOM kolumbijskih narkokartela – i zakonom šut-
Mirza Mešić Zašto praviš slona od mene? . ...................................................... 16 nje koji među članovima i suradnicima vla-
Sena Kulenović da i brutalnim osvetama svakome tko pre-
Edis Felić krši nepisana pravila ponašanja. Kim Jong Il – sjevernokorejski diktator i “modna ikona”
INTERVJU – SENADIN LAVIĆ
Faris Nanić “Priznajem da sam član Sobe 39, ali to
Bošnjaci nisu postali od Srba i Hrvata .......................................... 18
je sve što ćete od mene čuti. Radite mi što soban i prepreden mafijaški don. Riječ je o elegantne odjeće koju nosi. Neimenovani
Suradnici: god želite, ali veze neću odati. Zna se kakva diktatoru i kriminalcu svjetske klase”, ka- modni “stručnjak” tvrdi da “voljeni vo-
Mirsada Begović BOSANSKI BAROMETAR je kazna za izdajice, a organizacija svoje že David Asher, dužnosnik Pentagona koji đa” voli nositi jakne sa zatvaračem te sive
Ajka Tiro Srebreniković Ukidanje viza tek najesen? ........................................................... 22 ljude ima i u američkim zatvorima”, izjavio je vodio nadzor Sjeverne Koreje. i maslinastozelene hlače, čime je stvorio
Edina Smajlagić Vehabije iz Gornje Maoče ............................................................ 24 je pred američkim sudom Chen Chiang Liu, Soba 39 služi ne samo za nabavu tehno- “istančan modni stil”.
Avdo Huseinović (BiH) Vrijeme je da ljudi otvore oči . ..................................................... 26 Korejac koji je prije nekoliko godina osu- logije za razvitak sjevernokorejskih vojnih “Kimov osjećaj za lijepo odijevanje po-
Edin Tule (BiH) đen zbog raspačavanja krivotvorenih dolara potencijala nego i za udovoljavanje prohtje- stao je globalni modni trend. Razlog leži u
2 Amel Suljović (BiH) u kockarnicama Las Vegasa. Novčanice vima koje pred svoje službe postavlja Kim tome što dostojanstveni imidž velikog gene- 59
IZ SVIJETA
Adresa: Inverzija stvarnosti, slika propasti ................................................ 28 koje su u njega nađene toliko su bile dobro Jong Il. Brzi automobili, luksuzna pića, vr- rala, koji uvijek nosi skromna odijela, ostav-
Preporodov Journal načinjene da su ih automati za promjenu hunska elektronika i život u nezamislivu lja jak dojam na ljude u svijetu”, piše u tek-
Ilica 35, 10000 Zagreb novčanica u žetone bez problema prihvaća- luksuzu kojim raspolažu diktator i njemu stu. Autor Kimove modne kritike svoje tvrd-
KULTURA
Telefon/faks: li kao američku valutu. Jedino po čemu su odani ljudi bili bi nedostižan san bez novca nje potkrijepio je i izjavom neimenovanoga
Vrbas voda nosila jablana ............................................................. 38 krivotvorine bile prepoznate nekoliko je na-
+385 (0)1 48 33 635 prikupljena međunarodnom trgovinom dro- francuskog modnog stručnjaka koji je rekao
Gdje je mezar osnivača Sarajeva? . ............................................... 39 mjerno načinjenih oznaka kojima su sami gom ili krivotvorenjem novčanica. da se modni stil Kim Jong Ila velikom brzi-
e-mail:
Lice s novčanice od 200 KM ........................................................ 40 Sjevernokorejci raspoznavali prave od kri- I dok oni uživaju u obilju, diljem ze- nom širi svijetom i da tako nešto još nije vi-
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
Utemeljitelj suvremene bošnjačke politike .................................. 42 votvorenih dolara. mlje promiče se kampanja “Jedimo samo đeno u svjetskoj povijesti. Prije nego što je
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
ismet.isakovic@sk.t-com.hr Pisma iz tamnog vilajeta (I) .......................................................... 44 Prvu je vijest o postojanju supertajne dva obroka na dan”. Nedavno su svjetski završio na vladinoj internetskoj stranici, tekst
web: www.kdbhpreporod.hr Kulturne spavaonice otvorenog tipa ............................................ 45 državne zločinačke organizacije donijela mediji javili da je komunistički režim Sje- o Kimu kao modnoj ikoni prvotno je izašao
Choe Eun Hee, južnokorejska glumica ko- verne Koreje pogubio svog ministra finan- u službenom listu Komunističke partije.
Žiro-račun: ju su agenti Kim Jong Ila oteli kako bi dik- cija Pak Nam Gia jer je loše proveo refor- Ovakvi hvalospjevi za nečije, sasvim
ZABA 2360000-1101441490 PRIČE IZ BOSNE
tatoru doveli glumicu čije filmove oboža- mu valute i tako produbio gospodarske prosječno odijevanje ne trebaju čuditi jer
Vladar svijeta sa Drine ................................................................. 46
Devizni račun: va. Nakon devet godina zatočeništva, probleme. Krajem prošle godine Sjeverna je poznato da su Kim i njegov pokojni otac
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 uspjela je pobjeći iz zemlje, a zapadnim je Koreja je promijenila vrijednost svoje va- Kim Il Sung od sebe izgradili kult ličnosti.
ŽIVJETI ISLAM obavještajnim službama otkrila skrivene lute kako bi obuzdala inflaciju, no ta je Stanovnici Sjeverne Koreje oca i sina sma-
Cijena: 15 kuna Muhammed a.s. – Poslanik islama (IV) ......................................... 47 detalje iz života Sjeverne Koreje. odluka donijela još više problema. Kriv- traju božanstvima, a pripisuju im se i nad-
Pretplata: CIA je ustanovila da je sjedište Sobe cem za propast valutne reforme proglašen naravne moći. O njihovim životima pišu
RH 80 HRK godišnje POVRATAK U BUDUĆNOST 39, koja se brine i o privatnim računima je ministar financija Nam Gi kojeg je ko- se bajke, a njih se dvojica vrlo često pojav-
BiH 20 KM godišnje Inteligentna igra znakova ............................................................. 50
J Svijet 15 E godišnje
diktatora u švicarskim bankama, u zgradi
sjevernokorejske Komunističke partije te
munistička vlast smaknula. Optužen je za
uništavanje nacionalnog gospodarstva te
ljuju i u ostalim književnim djelima, kao i
u filmovima. O Kim Jong Ilu i njegovu
J
O Tisak: DIJALOG CIVILIZACIJA da u godini zaradi između 500 milijuna i
milijardu američkih dolara. Posebna joj je
nanesenu javnu štetu planu vođe Kim Jon-
ga Ila. Smaknuća najviših dužnosnika po-
ocu pišu se i pjevaju pjesme, a parada pro-
slave rođendana starijeg Kima središnji je
O
mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica Čvrsto uvjerenje ili čvrsta zloupotreba vjere? . ............................ 52
U Tiskano uz financijsku potporu iz Medinska povelja ......................................................................... 54 specijalnost krivotvorenje deviza, za što staju uobičajena u Sjevernoj Koreji. Zbog događaj u zemlji za koji se neki pripremaju U
imaju opremu kojom proizvode gotovo sa- raširene gladi režim je 90-ih godina proš- gotovo cijelu godinu. Istovremeno, Sje-
R Državnog proračuna Republike
vršene krivotvorine. Već sada, prema pro- log stoljeća ubio ministra poljoprivrede. vernu Koreju optužuju da je država s naj- R
Hrvatske putem Savjeta za nacionalne MURSELOV ŠEGISTAN
N manjine Republike Hrvatske Džihad Anđelija u akciji ................................................................ 57
cjenama američke Tajne službe, raspolažu
dovoljnom količinom sirovina za tiskanje
Novinske agencije prenose da se u
tekstu objavljenom na službenoj internet-
više kršenja ljudskih prava u svijetu. Javna
smaknuća, kampovi za političke protivni-
N
A Na naslovnoj stranici:
Begova džamija u Sarajevu ZANIMLJIVOSTI
krivotvorina vrijednih dvije milijarde do- skoj stranici Vlade Sjeverne Koreje navo- ke režima i mučenja ljudi sjevernokorejska A
lara. “Iako ga zapadnjaci smatraju razma- di da je sjevernokorejski vođa Kim Jong su svakodnevica. q
L Državna mafija ............................................................................. 59 ženim tiraninom, Kim Jong Il vrlo je spo- Il postao “svjetska modna ikona” zbog Pripremio: Ismet Isaković L
 UVODNIK

Uvodna riječ

Recesijski proračun –
vrijeme je opreza
Krajem ožujka, kao i obično, bivamo obaviješteni o raspodjeli sredstava iz Državnog proračuna za pro-
grame udruga i ustanova nacionalnih manjina odlukom Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.
Za razliku od prethodnih godina, ove se susrećemo sa smanjenjem sredstava. Za očekivati je bilo, međutim,
očuvanje prošlogodišnje razine, s obzirom da i sam Državni proračun nije predviđen manjim od prošlogodiš-
njeg. No to se nije dogodilo.
Odlukom je provedena linearna pravda. Baš kao što su sredstva prošlih godina povećavana linearno u
jednakom postotku svim nacionalnim manjinama, bez obzira na naslijeđene velike razlike, tako je i sada go-
tovo svima smanjen proračun za pet posto. Linearna pravda, bez obzira, ponavljam, na naslijeđene velike
razlike, omogućuje članovima Savjeta najbezbolniju političku poziciju u odnosu na velik broj korisnika. Ra-
zumljivo.
Pet posto nije mnogo, reći ćete. Pa i nije, jer posljednjih dvije-tri godine sredstva su dostigla razinu koja
je napokon bila razmjerna programskim obavezama za koja su odobravana. Kada kažemo programskim oba-
vezama, tada moramo znati da nije riječ o profesionalnoj razini programa jer našim voditeljima, autorima,
suradnicima i izvođačima osiguravamo amaterske ili jedva nešto više uvjete, a od njih očekujemo, i gotovo
redovno dobivamo profesionalni rezultat. Bitno je to da su sredstva bila dovoljna da izbjegnemo nemoguć-
nost pokrivanja neizbježnih materijalnih i režijskih troškova, što se po prirodi stvari događalo, primjerice, u
mom prvom mandatu. Problem smo riješili i maksimalnom racionalizacijom režijskih troškova. Tu dakle,
prostora za daljnje uštede više nema. Zato pet posto nije ni malo. Potrebno je naglasiti da povećanja prethod-
nih godina nisu samo olakšala financijsko upravljanje, već su, gotovo u potpunosti, rezultirala povećanjem i
poboljšanjem aktivnosti. I to je u prirodi stvari. Manjim povećanjem energije nekog sustava može se ostvari- 3
ti znatno veći obim i kvaliteta rada istog sustava. I zbog toga pet posto nije malo.
No nisu smanjena sredstva za programe, reći će potencijalni sugovornik iz Savjeta, pronašavši prividno
bezbolnu poziciju. Nominalno i nisu, osim tradicionalno apsurdno i neutemeljeno programska sredstva “Pre-
porodovog Journala”. Ali su zato posve ukinuta sredstva za režijske troškove. Tako se zapravo kristalizira
činjenica da je Savjet u formi naoko zanemarivih pet posto naoko linearnog smanjenja uspio progurati odluku
neshvatljivo motiviranog političkog učinka od petnaest posto smanjenja sredstava za informativnu djelatnost
“Preporoda”.
No pošto je Savjet naš predstavnik na čije odluke ni na koji način ne možemo utjecati, ne preostaje nam
ništa drugo nego, kao i sav narod, prilagoditi se političko-financijskoj stvarnosti. Rješenje je provjereno.
Primjenjivali smo ga u težim vremenima. Kao što su ova. Iz prošlogodišnjeg izvještaja, naime, proizlazi kako
ukupni režijski troškovi čine oko dvadeset i pet posto ukupnih programskih sredstava. Stoga ćemo ove godi-
ne iznose nominalno dodijeljene svakoj od programskih aktivnosti umanjiti za navedeni postotni iznos u cilju
očuvanja elementarnog funkcioniranja Društva. Već na prvoj sjednici predložit ću tu odluku novoizabranom
Glavnom odboru.
Što to praktično znači? Striktno ćemo provoditi ograničenje broja stranica naših tiskovina u skladu s odo-
brenim programskim obimom i sprečavati svako ozbiljnije prekoračenje. Poput drugih redakcija domaćih
časopisa manje naklade, minimizirat ćemo materijalne izdatke u smislu opreme, dizajna i sličnih troškova.
Prostora za dodatne projekte i dodatna opremanja svih aktivnosti iz proračunskih sredstava načelno se neće
pronalaziti. S druge strane, pozivamo sve članove Društva, predstavnike i Vijeća bošnjačke nacionalne ma-
njine, bošnjačke udruge i Islamsku zajednicu da se pretplate na naša izdanja. Pozivamo sve sponzore da
pronađu svoj prostor u širenju informacije o svojim djelatnostima kroz naše medije. Što se tiče sponzorskih
J
sredstava za naše projekte, ona su prošle godine bila značajno viša od svih prethodnih godina, ali su ta sred- O
stva redovito vrlo namjenska i ograničena. Iz njih se stoga nisu mogli, a niti smjeli, financirati redovni troš-
kovi programskih aktivnosti. U
Vrijeme je opreza. Ali i alternativnih vizija. Koje pak ne smiju ostati na razini neobjektivizirane mašte i
neprovjerenih očekivanja. Baš kao u cijelome društvu… Baš kao u cijelome svijetu. q
R
Senad Nanić, predsjednik KDBH “Preporod”
N
A
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
O denunciranju Bošnjaka u hrvatskim medijima
Dramaturgija podmetanja ili
odakle pirka vjetrić Pirke
Nevjerojatno je da se u hrvatske medije pozivaju isključivo pripadnici tzv. lijeve struje, i da će se u hrvatskim medijima čuti
pravorijek “velikog” književnika iz Bosne, Emira Pirkea, a da će se istom sustavno zanemariti izlazak Ibrišimovićevog “Vječnika”
u zagrebačkoj izdavačkoj kući “V.B.Z.”. Nema šanse da će barda bošnjačke i bosanske književnosti “Novi list” pozvati da im
piše kolumnu i komentira situaciju u Bosni. Nema šanse! Jesu li doista ti izvjestitelji svjesni što čine Bošnjacima i muslimanima
u Hrvatskoj kada pišu svoje tekstove u hrvatskim najčitanijim dnevnim tiskovinama! Nisu, jer uživjeli su se u ulogu nekakvih
ratnih izvjestitelja iz BiH, gdje navodno islamisti i tzv. radikalni Bošnjaci vode džihad protiv sekularne države i svih ostalih.
Filip Mursel Begović
Nedavno mi je jedan Bošnjak iz Zagre-
ba, građevinar po struci, ispričao “duhovi-
tu” dogodovštinu sa svoga gradilišta. Po
imenu Safet ispričao mi je da je, nakon du-
go godina, napokon našao partnera koji je
“naš”, iz Bosne, s kojim će graditi, uz po-
moć ostalih bosanskih bauštelaca, hrvatske
zgrade. Safet je bio presretan novim izbo-
4 rom poslovnog partnera, sve do dana počet-
ka gradnje. Dolaskom na posao, on je “na-
šem” građevincu, preko čitavog gradilišta
uzviknuo: “Šefiku, bolan, dođi vamo.” Ka-
da je “naš” Šefik došao Safet se neugodno
iznenadio njegovim agresivnim odgovo-
rom: “Jebo te taki poso, budalo, šuti bolan,
čuješ, majke ti, i zapamti, ovdje za tebe ni-
sam Šefik, ovdje sam Štef.” Eto, dok Boš-
njaci muslimani u Hrvatskoj čekaju svoju
punopravnu integraciju u društvo, promje-
ne u kojima bi trebali biti izrijekom spome-
nuti kao nacionalna manjina u preambuli
Ustava RH, neki su već izrijekom sami sebe
asimilirali. Uz to, dok muslimanska inteli-
gencija u Hrvatskoj uređuje kulturne ma-
njinske časopise, i trudi se prikazati bosan-
ske muslimane kao miroljubiv narod golu-
binje duše, javljaju se glasovi iz Bosne koji
će Hrvatima prezentirati sasvim drugu sliku
J našeg nacionalnog i vjerskog bića. Bošnjač-
ki puk u Hrvatskoj je načuo nešto o sukobi-
O ma “lijevih” i “desnih” u Bosni, ali život u
dijaspori, u doba recesije, nije lagan niko-
U me, a pogotovo nekom Bosancu došljaku s
muslimanskim imenom, i što da ga se onda
R tiču neka medijska prepucavanja u matičnoj
N domovini. Ne treba se previše tužiti, jer, Hr-
vatska je svim svojim manjinama zagaran-
A tirala mnoga prava i razne oblike kulturne
autonomije. Međutim, jedna je priča na pa-
L piru, jedna je priča kada se pokušava ući u
Europu, a druga je ona na gradilištima po-
put onog Safetovog i Šefikovog. Pod tere-
tom muslimanskog imena neki radije izabe-
ru asimilaciju od integracije. Dakle, taj spo-
menuti sukob “lijevih” i “desnih”, koji se
sve više rasplamsava u našoj matičnoj do-
movini, pod pritiskom svakodnevnog živo-
ta i neće previše značiti hrvatskom Bošnja-
ku. Uostalom, tko bi i mogao uopće defini-
rati pojam lijevo, kada se njegovi nazovi
pripadnici počesto služe sasvim desnim
metodama.
Jedan od tih lijevih “desničara”, koji si-
stematski piše u hrvatskim dnevnim novi-
nama (“Novi list”, “Jutarnji list”) jest mladi
bosanski književnik Emir Imamović Pirke.
Dok se mi neasimilirani pripadnici musli-
mansko/bošnjačke inteligencije teško ili ni-
kako probijamo do masovnih medija u Hr-
vatskoj, Pirke će zadobiti zaista neočekiva-
no veliki prostor za jednog Emira. Razlog
tome će se skrivati u izboru Pirkeovih tema.
Kada će pisati za hrvatske medije, a tiče se
Bosne, Pirke neće zaboraviti u negativnom
kontekstu spomenuti Aliju Izetbegovića i
reisa Cerića, ali i mnoge druge koji njemu i
sličnima nisu po volji, a Bošnjaci u Hrvat-
skoj ih većinom smatraju kao neoborive
vjerske i političke autoritete. U tom smislu
Hrvatima će podastrijeti kilobajte svojih
misli poput: vođe bosanske islamske revo-
lucije, čuvari novog morala, sarajevocen-
tričnost, bošnjački radikalizam, islamski
radikali, reislamizacija, homofobi, promje-
na bošnjačkog društva iz sekularnog u teo-
kratsko, islamska inkvizicija, djeca su samo
kolateralne žrtve... i sve će to Hrvati čitati
kao o opasnom po život susjedstvu, gdje
vladaju vehabije, a reis Cerić ih podržava.
Nadalje, čitat će iz pera ovog moralno poli-
tičkog čistunca o islamskoj i bošnjačkoj is-
ključivosti, o tome kako se uvodi islamski
vjeronauk u škole i vrtiće i da se zabranjuje
Djed Božićnjak... Pisat će o tome Emir Ima-
mović s veselim nadimkom Pirke, u riječ-
kom “Novom listu”, dok se u tom istom
gradu, nakon višedesetljetnih entuzijastič-
kih napora i bezbroj prepreka, napokon gra-
di džamija. Pirit će Pirke uz vjetar dok se
riječki muslimani, nakon toliko godina, po-
nekad zaista tegobnog života u međuetnič-
koj i međuvjerskoj netoleranciji, pokušava-
ju izboriti za svoja Ustavom zajamčena
prava. Na dan kada će Bošnjak Mujo Isić
podnijeti zahtjev za lokacijsku dozvolu ri-
ječke džamije taj će momak imenom Pirke
u riječkim novinama ustvrditi da je Bosna
strašna zemlja, u kojoj vlada očaj i u kojoj
vladaju bošnjački i islamski radikali.
Pirkeu će se pridružiti i njegov kolega
književnik i medijski suborac Faruk Šehić
te će u izjavi za isti “Novi list” reći: “Koli-
čina agresije i zla u Sarajevu je takva da od
kuće do samoposluge i natrag poželiš ubiti
deset ljudi, a brojka se višestruko penje ako
voziš auto. Suočeni smo s terorom islama.”
Dok će tu njegovu izjavu čitati riječki Hrva-
ti, mali Harun Demirović će krenuti u
osnovnu školu u riječkom kvartu Zamet, i
nakon drugog školskog sata, recimo povije-
sti, dobiti batine od učenika čiji su roditelji
s indignacijom i gorčinom povjerovali u na-
pise Emira i Faruka. Ti klinci su od tih rodi-
telja čuli da su muslimani nepopravljivi ra-
dikali i da su Bošnjaci opasni ljudi koje
treba silom zaskočiti. Neće ljutitom ocu ni-
šta značiti to što će u tom istom tekstu pod
nazivom “Sarajevo između istoka i napa-
da”, fra Ivo Marković, svećenik iz Samosta-
na svetog Ante na Bistriku, izjaviti da je

veći problem što mediji – pogotovo oni u
Hrvatskoj i Srbiji – među bosanskim musli-
manima žele vidjeti samo vehabije, to jest,
po riječima svećenika, radikalne elemente
koji produbljuju ionako snažne predrasude
prema islamu. “Nitko ne želi vidjeti sve one
dobre, otvorene i pametne Bošnjake kakvih
je puna ova naša Bosna”, rekao je fra Ivo u
svojoj izjavi dok Faruk živi pod terorom
islama. Nevjerojatno, zar ne, u Hrvatskoj
Faruk napada, a fra Ivo brani bosanske mu-
slimane. Negoduje i književni kritičar En-
ver Kazaz, sveučilišni profesor književno-
sti, koji današnje Sarajevo doživljava “kle-
rikalnim islamskim gradom u kojemu se
događa spoj staljinizma i inkvizicije”. Tre-
ba spomenuti i njegovog ideološkog učeni-
ka, mladog književnika Nihada Hasanovi-
ća, koji će, također, nakon objavljene knjige
u cijenjenoj hrvatskoj izdavačkoj kući “Al-
goritam”, u propagandnom intervjuu ustvr-
diti da su javna zbivanja u Bosni “svedena
na spektar koji ne iritira (dakle pogoduje,
o.p. au.) islamske radikale”. Mladi deklari-
rani ateista Nihad uz ibret će, dodati: “Za-
brana na slobodno tumačenje Kur'ana je
vrlo ozbiljan problem. Sve dok u ovoj ze-
mlji negativna kritika Kur'ana ne bude jav-
na, i to na takav način da negativni kritičar
ne mora strahovati za svoj život zbog izgo-
vorenih riječi, sve dotle mi ćemo živjeti u
posebnoj vrsti intelektualne neslobode.”
Ovo je bio samo mali presjek njihovih
izjava, barem to po imenima i prezimenima
zaključujemo, ne znajući njihovo točno
opredjeljenje, kao pripadnika etničkih Boš-
njaka iz Bosne i Hercegovine. Takvih i slič-
nih izjava i tekstova je bilo više, a mogli bi
reći da bi njihovi autori za njih mogli dobiti
nagradu za najnegativniju turističku pre-
zentaciju svoje zemlje u Hrvatskoj. Dakle,
dok u Hrvatskoj bošnjački intelektualci i
književnici ne dobivaju ili teško dobivaju
(nemojmo se zavaravati da je riječ o nekim
amaterima, jer su neki od njih više nego za-
dužili hrvatsku kulturu), svoje zasluženo
mjesto u medijima, spomenuta ekipa bez
problema dobiva sinekure u dnevnim novi-
nama. Nedavno je na HRT-u gostovao Se-
nad Pećanin, koji je u udarnom terminu
pretežno odgovarao na pitanja o vehabiji-
ma, a pritom je pušten i kratki intervju s
Abu Omarom Khadabom, nekadašnjim vo-
đom selefija u Gornjoj Maoči, koji je, izgle-
dom Sandokana preplašio hrvatske građane
izjavom da će “Allahova vojska ući u Rim”
i da će “svi osim muslimana u džehennem”.
Pećanin nije davao dodatna objašnjenja, a
hrvatski novinar ga je morao uvjeriti da “ni-
su svi takvi u Bosni”. Pritom je nevjerojat-
no da se u hrvatske medije pozivaju isklju-
čivo pripadnici tzv. lijeve struje, i da će se u
hrvatskim medijima čuti pravorijek “veli-
kog” književnika iz Bosne, Emira Pirkea, a
da će se istom sustavno zanemariti izlazak
Ibrišimovićevog “Vječnika” u zagrebačkoj
izdavačkoj kući “V.B.Z.”. Nema šanse da
će barda bošnjačke i bosanske književnosti
“Novi list” pozvati da im piše kolumnu i
komentira situaciju u Bosni. Nema šanse!
Jesu li doista spomenuti izvjestitelji
svjesni što čine Bošnjacima i muslimanima
u Hrvatskoj kada pišu svoje tekstove u hr-
vatskim najčitanijim dnevnim tiskovinama!
Nisu, jer uživjeli su se u ulogu nekakvih rat-
nih izvjestitelja iz BiH, gdje navodno isla-
misti i tzv. radikalni Bošnjaci vode džihad
protiv sekularne države i svih ostalih. Hr-
vatski čitatelji će dobiti dojam da je u BiH
zaista ratno stanje, da u Sarajevu stoluje ne-
ki strašni Osama bin Laden, a ne reis efendi-
ja, da su Bošnjaci nespremni za multietnič-
nu Bosnu, itd. Pritom će poticati sliku sebe
kao novinarskih azilanata, zadnjih od svoje
vrste, od onih koji jedini pronose slobodnu
riječ, realnu i vjerodostojnu sliku Bosne.
Ma, kome se to oni žale? – svojoj mamici, u
šali ćemo primijetiti? Što očekuju zauzvrat?
Da ih se asimilira? Možda bi htjeli postati
neki novi hrvatski odvojak? Očekuju li za
nagradu neku knjigu koju će im tiskati po-
znati hrvatski izdavači, Matica hrvatska
možda? Nadaju li se nekakvim humanitar-
nim paketima, s obzirom da dolaze iz ratne
zone. Što oni misle, da ih čekaju udomitelji
raširenih ruku? Pa, takvih pisaca poput Pir-
kea i njegovih ahbaba u Hrvatskoj ima koli-
ko i prosjaka pred zagrebačkom katedralom
– cijelo jedno mnoštvo koje pruža ruku i uz-
diše: Usliši! Usliši! Pritom, imena Emir,
Nihad, Senad, Enver i Faruk zvuče posve
muslimanski, posve bošnjački. Upravo nji-
hova imena, u percepciji prosječnog hrvat-
skog građanina, daju legitimitet izrečenom
kada govore o bošnjačkom radikalizmu i
reislamizaciji BiH. Ako tako misli netko s
muslimanskim imenom, pa mora da je tako,
jer, neće valjda svoj na svoga. Njihove ime-
njake se, u međuvremenu, u Hrvatskoj po-
često tretira s podozrivošću, iako još ne kao
građane drugog reda. Dok Bošnjaci u Hr-
vatskoj pokušavaju artikulirati svoja osnov-
na prava, dok u medijima pokušavaju stvo-
riti pozitivnu sliku islama i svoje tradicije,
neki Bošnjaci iz Bosne rade im nesagledivu
štetu. Jednom zgodom mi je jedan Sarajlija
rekao da “šta ja imam pisati o Bosni kad ju
kao Zagrepčanin, a mogu biti i sto puta Boš-
njak i musliman, jednostavno ne razumi-
jem”. Kada je tako, onda mi iz Hrvatske
poručujemo Pirkeu i ekipi da mogu biti sto
puta sekularisti, ateisti i zagovornici “slo-
bodne” demokratske Bosne, ali da ostave
svoje sukobe od tamo gdje su potekli, ako
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
imaju bošnjačka muda i hrvatske mudante i
ako imaju imalo savjesti neka ne prenašaju
svoj nespokoj u Hrvatsku. Neka se zapitaju:
mogu li to učiniti u ime 1.400 poginulih
Bošnjaka u formacijama Hrvatske vojske
tijekom Domovinskog rata (od oko 8.000
hiljada poginulih hrvatskih vojnika, što je
nevjerojatna statistika), koji leže u zajednič-
kim grobnicama širom Hrvatske – neki i
pod križevima. Neka to učine zbog Bošnja-
ka građevinara koji lome svoje kičme gra-
deći hrvatske zgrade, neka to učine zbog
muslimanske djece koja ponekad imaju
osobne dileme i probleme u svojim škola-
ma, jer ne žele ići na katolički vjeronauk.
Napokon, neka nas ostave na miru, neka ne
grade pogubnu sliku o nama i svojoj domo-
vini za sitni kolumnistički honorar, za sum-
njivu i kratkoročnu izvjestiteljsku popular-
nost. Zar ne shvaćaju da njihove karikature
hrane nedobronamjerne za koje se uistinu
nadamo da su regrutirani u još malom broju.
Za kraj treba reći da u Hrvatskoj izlazi
bošnjački časopis za kulturu i društvena pi-
tanja “Behar”, a izdaje ga KDBH “Prepo-
rod” iz Zagreba. Časopis je, od mnogih Hr-
vata kulturnjaka, prepoznat kao ugledan i
respektabilan kulturni glas hrvatskih Boš-
njaka i muslimana, ali o njemu u hrvatskim
medijima nećete čuti ni glasa. Sve do prošle
godine kada je u časopisu “Vijenac”, kojeg 5
izdaje Matica Hrvatska, o “Beharu” izašao
mali prikaz na dnu stranice. Lijepo, rekli bi.
Ali, iznad njega se nadvio tekst stanovitog
Josipa Vrička, Hrvata iz Bosne, s bomba-
stičnim naslovom: “U Sarajevu je više aka-
demika nego Hrvata.” U tekstu se nedvo-
smisleno govori o unitarnom Sarajevu i is-
ključivim Bošnjacima koji iz Sarajeva pro-
tjeruju Hrvate. Na protest redakcije “Beha-
ra”, urednički kolegij “Vijenca”, na čelu s
glavnim urednikom, nonšalantno je odgo-
vorio da nije riječ o podmetanju, već o dra-
maturgiji postavljenoj za gladnog čitatelja.
Zanimljivo, zar ne? Ista će ta dramaturgija,
nas muslimane i Bošnjake iz Hrvatske, pot-
pomognuta napisima “slobodarskih” novi-
nara iz Bosne, koštati preimenovanja Šefika
u Štefa. Možda ćemo Pirke i ja paradoksal-
no nastaviti ovaj razgovor – on iz Bosne u
riječkom “Novom listu”, a ja iz Hrvatske u
“Dnevnom avazu”. I uzalud onda nama sav
J
naš golemi trud, sav naš kulturni doprinos u O
Hrvatskoj, kada je scenografija za predsta-
vu već postavljena. Možda će, Bog zna, na U
kraju priče i vrhuncu ove drame, pisac ovih
redaka morati preseliti iz rodne Hrvatske u R
tu “radikalnu” Bosnu, a Emir Imamović
Pirke i ekipa iz rodne Bosne u “slobodnu”
N
Hrvatsku. Jer, rekli bi oni autentični hrvat- A
ski Štefeki: “Najlepše ti je pajdaš kad si svoj
na svome.” q L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Promocija knjige “Bošnjaci na pola puta” Muhameda ef. Velića

Uvjeti bošnjačkog opstanka:

vjera islam i država BiH
U Islamskom centru u Zagrebu, u
sklopu Islamske tribine “Dr. Sulejman
Mašović”, u četvrtak 4. veljače 2010.
predstavljena je knjiga “Bošnjaci na pola
puta”, autora Muhameda ef. Velića. Osim
autora, knjigu su promovirali imami Ab-
dulgafar ef. Velić i Dženan ef. Kaljanac.
Muhamed ef. Velić (Jajce, 1975.) po-
tječe iz ulemske porodice. Završio je Ga-
zi Husrev-begovu medresu i Fakultet
islamskih nauka u Sarajevu. Priprema
magistarski rad na Fakultetu islamskih
nauka. Profesionalno je angažiran kao
imam, hatib i muallim pri Medžlisu
Islamske zajednice Sarajevo. Duže od
šest godina je kolumnist islamskih infor-
mativnih novina “Preporod”. Aktivno su-
djeluje u medijskoj prezentaciji islam-
skog vjerovanja, pragme i baštine. Boš-
6 njaci su njegova šira porodica, a čitav je
svijet njegova domovina, s posebnim
osvrtom na Bosnu i Hercegovinu.
Dva koncepta imama i hutbi
Mr. Abdulgafar ef. Velić, sarajevski
imam, analizirao je nekoliko pojava koje
su jako vidljive u Sarajevu i Bosni i Herce-
govini. Naglasio je da posljednja dva de-
setljeća, tj. kraj 20. i početak 21. stoljeća
simbolizira jedan iskreni povratak Bošnja-
ka svojim istinskim vrijednostima. Na pr-
vom mjestu svakako je povratak islamu,
kako u domenu vjere tako i prakse. Podsje-
tio je da kod Bošnjaka postoje tri vrste mu-
slimana: jedni kažu da vjeruju, a nemaju
ništa od prakse; drugi su oni koji praktici-
raju vjeru, žive islam; a treći su muslimani
na nivou kulture. U posljednja dva deset-
J ljeća Bošnjaci se vraćaju vjeri, naročito u
domeni prakse. Samo u posljednjih nekoli-
O ko godina, uprkos teškoj ekonomskoj situ-
aciji, Bošnjaci su podignuli preko 500 dža-
U mija i na taj način nadmašili zlatnu genera-
ciju, zlatno doba iz 16. stoljeća. Iako su
R pretrpili strašna razaranja, nezapamćen
N zločin i genocid, Bošnjaci su pored mno-
gobrojnih podignutih džamija, otvorili ne-
A koliko novih medresa i pokrenuli nastavu
u Behram-begovoj, Karađoz-begovoj i
L Ibrahim-pašinoj medresi, u starim medre-
S promocije u Islamskom centru u Zagrebu
sama koje su u vrijeme komunističkog re-
žima bile ugašene i zatvorene. Štoviše, u
svim tim medresama danas su podignuti
suvremeno opremljeni obrazovni centri u
cilju što boljeg udovoljenja zahtjevima
vremana u kojem živimo. Kao šlagvort na
sve ove zavidne rezultate je nova grandio-
zna zgrada Gazi Husrev-begove biblioteke
u Sarajevu. “Treba istaći da je Gazi Hu-
srev-beg podigao džemat, medresu i ofor-
mio biblioteku. Međutim, u vrijeme svog
života nije uspio podići zgradu za bibliote-
ku. To nisu uspjele niti mnoge generacije
poslije. Hvala dragom Bogu, mi pripada-
mo generaciji koja je napokon podignula
zgradu za biblioteku u kojoj će nakon
mnogo selidbi naći svoj smiraj najvrijedni-
ja djela i neizmjerno zapisano blago bo-
sanskih muslimana, kao i muslimana Bal-
kana”, rekao je Abdulgafar Velić.
Druga važna pojava je odlična popu-
njenost džamija u Sarajevu i Bosni i Her-
cegovini na džuma namazu, pri čemu su
pretijesne da prime sve vjernike. Veliki
odziv vjernika na džumu namaz jedna je
jako interesantna pojava u bošnjačkom
narodu, a taj se trend iz dana u dan poja-
čava i povećava. Gotovo je nemoguće na-
ći razumnog čovjeka danas, a da ne ide na
džumu namaz petkom i da ne pada na sed-
ždu. Prema nekim procjenama samo u
Sarajevu na džuma namazu prisustvuje
preko 40.000 vjernika. U centralnim i naj-
većim sarajevskim džamijama potrebno
je doći mnogo ranije da se zauzme mjesto
unutar džamije. Ja sam imam u Istikal
džamiji, koja je najveća po prostoru za
klanjanje u Bosni i Hercegovini. Svaki
petak bude preko 2.000 vjernika na džu-
ma-namazu. I ona je pretijesna da primi
veliki broj vjernika”, istaknuo je Velić.
Na džuma namazu su prisutni svi slo-
jevi bošnjačkog naroda, od običnog pro-
sječno obrazovanog čovjeka do visokoo-
brazovanih ljudi. Pored velikog broja
mladih ljudi, omladine i studenata, na
džumu-namaz dolaze i ljudi koji vode
važne društvene poslove, od načelnika
Općina, kantonalnih ministara do pred-
sjednika države. Na džuma namazu pri-
sutni su i novinari, biznismeni, sudije,
doktori medicine, itd. Može se reći da
struktura bošnjačkog džemata nije nikada
bila raznovrsnija i obrazovanija, kako u
svjetovnom tako i u vjerskom pogledu.
Jedna od najaktualnijih tema je sadr-
žaj hutbe, te spremnost i obrazovanost
hatiba i imama, kako u okvirima Islamske
zajednice tako i šireg bošnjačkog društva.
Slušajući i čitajući komentare i želje ka-
kve nam hutbe, odnosno kakvi nam ima-
mi trebaju, nije teško primjetiti da se za-
govaraju dva koncepta imama i dva kon-
cepta hutbi. Prvi je tradicionalni način

držanja hutbe ili tradicionalni imam. Za-
govornici ovog načina držanja hutbe su
mišljenja da se vjernicima petkom na
džumi trebaju kazivati samo osnovni pro-
pisi islama, moralne vrijednosti, kaziva-
nja iz povijesti islama, itd. Oni koji zago-
varaju tradicionalni pristup, hutba je mje-
sto gdje će ljudi ponavljati ono što su
učili u mektebu. Drugi koncept je suvre-
meni pristup hutbi. Zagovornici ovog na-
čina su mišljenja da hatib treba petkom
kazivati i upozoravati vjernike na određe-
ne aktualne pojave. Hatib treba svaku po-
javu u društvu prepoznati i u duhu islam-
skog učenja vjernike posavjetovati i upu-
titi kako da se ispravno postave. Zagovor-
nici suvremenog pristupa hutbi su protiv-
nici školskog načina držanja hutbi u kojoj
se prevede jedan ili dva ajeta ili hadisa te
prenese nekoliko izreka klasičnih islam-
skih učenjaka. Oni u hutbi isključivo tra-
že ovovremenost i aktualnost.
“Muhamed Velić, autor knjige 'Boš-
njaci na pola puta' je eklatantan primjer
suvremenog imama, imama koji živi da-
našnje vrijeme. Međutim, to ne znači da
se on odriče ili negira našu bogatu tradici-
ju, već je samo protivnik zatvaranja u tu
tradiciju. Muhmed Velić je svjestan da je
islam vjera sredine i umjerenosti, te da bi
sredina između ova dva koncepta trebala
biti najbolje rješenje. Stoga on i poručuje
da su Bošnjaci na pola puta kada je u pi-
tanju mektebsko obrazovanje, zatim naci-
onalna i državna osviještenost, te ako se
ne vrate svojim vrijednostima bosanski
muslimani su, bez sumnje, i u egzistenci-
jalnom pogledu na pola puta. Stoga bez
dobre analize svih dešavanja u prošlosti
Bošnjaci neće imati sigurnu budućnost.
Mnoga iskustva ranijih generacija će biti
od koristi ako se licem okrenutim napri-
jed krenemo i suočimo sa svim budućim
izazovima i preprekama”, rekao je Velić.
Podsjetio je da je prije 40-ak godina,
točnije 1974. godine, Kasim Dobrača, je-
dan od najvećih alima bosanskih muslima-
na u 20. stoljeću napisao bez sumnje vri-
jednu i korisnu knjigu pod naslovom “Klo-
ni se zla”. Međutim, Kasim Dobrača, ko-
jeg mnogi preporučuju kao uzora današ-
njim imamima i hatibima, živio je u vrije-
me kada su vladale druge prilike. U njego-
vo vrijeme kuća je bila sigurno mjesto od
grijeha, u njoj je musliman mogao slobod-
no podizati i odgajati svoj evlad u duhu
islama. U vijeme Kasima Dobrače vjernici
su postavljali granice kontrole pred kuć-
nim vratima i mahalama i svakom zlu za-
branjivali ulazak. U današnjim konstelaci-
jama i vremenu elektronskog prenošenja
informacija vjernik je prinuđen postaviti
granice kontrole u vlastitoj kući, kako bi
zaštitio sebe i svoj evlad od propasti. “Nije
teško uočiti da čak i svako dijete koje ide u
školu ili mekteb posjeduje vlastiti mobitel
i to ne običan, već mobitel s mogućnošću
svih referentnih aplikacija. Ta djeca kod
kuće imaju neograničen pristup internetu,
a o televiziji – kablovskoj i satelitskoj, da
ne govorimo. Svijet je postao jedno glo-
balno selo izmješanih entiteta. Ako se ne-
što dešava na drugom kraju dunjaluka, ne
znači da toga nema ili neće biti i kod nas.
Moramo biti svjesni da se svaka pojava u
svijetu i kod nas manifestira na isti ili sli-
čan način. Putevi koji vode do zla i harama
je mnogo više. Kasim Dobrača piše o koc-
ki, bludu i mnogim grijesima. Kada piše o
kocki, kao ozbiljnom društvenom proble-
mu, on navodi da se ljudi kockaju u birtija-
ma i kockarnicama. Danas je sistem koc-
kanja toliko raširen i populariziran da se u
vlastitim kućama ljudi kockaju preko in-
terneta. Također, kada se uzme u obzir či-
njenica da gotovo nema sela u Bosni i Her-
cegovini, a da nema sportsku kladionicu –
vidimo koliko su knjige pisane prije više
desetina godina zastarjele, tj. nisu više ak-
tualne. Ne kažem da se od njih ne možemo
na neki način okoristiti, ali one su pisane
za neko drugo vrijeme i za neke druge pri-
like i okolnosti. Također, svi ti alimi su
živjeli u neko svoje vrijeme – mi danas ži-
vimo svoje vrijeme”, rekao je Velić i pod-
sjetio na riječi čuvenog islamskog učenja-
ka Mohammeda Abduhua, koji je rekao da
su svi tefsiri koji su pisani prije – prošli,
oni važe za neko drugo vrijeme. On kaže
da mi moramo pisati nove tefsire, nove
knjige za naše prilike.
“Sve knjige imaju svoje nedostatke
osim Kur'ana, koji je univerzalan i savr-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
šen, i hadisa, govora našeg Poslanika Mu-
hammeda a.s. Mi danas živimo svoje vri-
jeme, moramo ići s licem okrenutim na-
prijed, nikako natraške. Moramo se okre-
nuti, trebaju nam novi tefsiri, nove knjige,
nova tumačenja jer imamo nove situacije.
Sveti tekst je uvijek isti, mijenja se tuma-
čenje. Muhamed Velić je imam koji živi
svoje vrijeme i ova knjige je glas suvre-
menog imama. Nama su potrebni imami
koji žive svoje, a ne neko prošlo vrijeme.
Pošto danas svako dijete na mobitelu ima
slobodan pristup interentu može se lako
desiti da imam, ako živi u nekom prošlom
vremenu, za svojim džematlijama ili dje-
com u mektebu zaostaje svjetlosnu godi-
nu, tj. njegove džematlije, kako Muha-
med kaže, putuju u nekom luksuznom
vlaku, a imam za njima jaše na konju”,
zaključio je Abdulgafar ef. Velić.
Nedostatak redoslijeda prioriteta
Doktorant Dženan ef. Kaljanac, glav-
ni imam za regiju Detroit u SAD-u, je re-
kao da je Muhamed Velić napisao inspi-
rativnu i nadahnutu kroniku važnih doga-
đaja u depresivnom, postratnom periodu.
Autorova opredjeljenost da analizira po-
zadinu društvenih događaja, koncepte po-
litičkog uma koji ih proizvodi Velića ta- 7
kođer pretvara u kroničara koji prati i
analizira ideologijske matrice koje proi-
zvode islamofobiju. Naglasio je da se
Muhamed ef. Velić ne bavi samo jednom
društvenom dimenzijom, već štoviše na-
stoji analizirati ukupan depresivni hori-
zont bosansko-hercegovačkog podijelje-
nog društva. Eseji koji su sabrani u knjizi
“Bošnjaci na pola puta” nastali su u jed-
nom depresivnom vremenu. Nastali su u
svijetu u kojem vlada diktatura ravnoduš-
nosti, u vremenu kada su Bošnjaci razje-
dinjeni. S ciljem boljeg razumijevanje
knjige potrebno je napraviti kratku anali-
zu faktora i elemenata koji su dali upravo
takav ton ovoj knjizi, a to su: depresija,
ravnodušnost i nedostatak redoslijeda
proriteta u bošnjačkoj politici.
“Ovom prigodom pokušat ću artikuli-
rati svoj doživljaj pojma ili fenomena de-
presije. Imam običaj nekad reći da se bo-
J
lest šuga u medicini kod modernog čovje- O
čanstva danas zove depresija ili stres. Na
prvi pogled možda nećete prepoznati nika- U
kvu vezu. Međutim, kad malo dublje uđete
u analizu ova dva fenomena vidjet ćete da R
itekako ima velike veze. Jedno je vezano
za drugo. Ja neću govoriti o redoslijedu:
N
što na što utječe i djeluje, vi ćete to sami A
sebi odgonetnuti. Što je zapravo bolest šu-
ga? Ona se lijepi za površinu tijela, ona L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
napada tijelo, a depresija napada insansku
dušu, ona se lijepi za dušu. Koji je uzrok
nastanka depresije i koji je uzrok nastanka
bolesti šuge? Kada se dublje analizira, mo-
že se slobodno reći da šuga nastaje uslijed
izlaganja tijela nehigijenskim uvjetima.
Tako i depresija nastaje izlaganjem duše
nehigijenskim uvjetima. Šuga se prenosi
dodirom, a za depresiju možemo reći da se
prenosi zrakom, da budem još precizniji –
ružnim govorom, riječima i tekstovima.
Kad pogledate okruženje vidjet ćete i
shvatit ćete da skoro u našim dnevnim li-
stovima nije potrebna posebna rubrika za
crnu kroniku. Dnevni listovi su pretvoreni
u crnu kroniku. Kad pratite vijesti – sve
same afere. Kod nas Bošnjaka, tobe Ja Ra-
bbi, nekad imam osjećaj da nitko ne valja,
pa sam sebe zapitam ima li itko da Bošnja-
cima valja? I drugo pitanje, ima li itko kod
Bošnjaka da valja? To je strašno. Samo
ružne vijesti. Upravo nam ova knjiga dođe
kao antidepresiv tableta. Kad slušate ružne
vijesti vi postanete gluhi i slijepi na ono što
se dešava oko vas. Vi se više ne interesira-
te za te probleme i onda postanete nešto
poput onoga što je Camus opisao u svom
romanu 'Stranac'. Imam običaj reći da je
Camusov 'Stranac' paradigma današnjeg
čovjeka: njega se ne tiče sudbina drugih
8 ljudi, njega se ne tiče niti sudbina njegove
vlastite majke. On ne zna kad mu je majka
umrla, kad mu je majka preselila na Bolji
svijet. On je postao i gluh i nijem i slijep.
To je opasna boljka koja može da pređe i
inficira bošnjačko društvo. To je boljka
ravnodušnosti. Po tome bih mogao istaći
svog kolegu Muhameda ef. Velića. On je
ne samo atipičan imam – atipičan po tome
što piše, zapisuje, već i atipičan Bošnjak.
A ne vidim niti Bošnjake da pišu, da imaju
naviku pisanja. Isto tako, on nije ravnodu-
šan, on se govorom istine bori protiv laži.
On na taj način liječi, otklanja i oslobađa
društvo od duha laži”, rekao je Kaljanac.
Treća dimenzija koja se tiče svakog
Bošnjaka je nedostatak redoslijeda priori-
teta. Muhamed Velić kaže da je uvjet za
esenciju – vjera, a uvjet za egzistenciju –
država. “Jedinstvo Bošnjaka i muslimana
J je farz, a obaviti teravih-namaz je sunnet.
Tako i mi Bošnjaci moramo znati redosli-
O jed prioriteta. Mi moramo rangirati prio-
ritete ako želimo imati bolju budućnost”,
U zaključio je Dženan ef. Kaljanac.
R Uvjet esencije i egzistencije
N Muhamed ef. Velić se na početku
A obraćanja prisjetio Argentinca Borhesa,
znakovitog i velikog mislioca, filozofa,
L pisca, bibliotekara svijeta, koji se svoje-
Muhamed ef. Velić
vremeno na koncu svoga života zapitao
što je to ostalo iza njega. Izjavio je da iza
njegovog cjelokupnog života i rada ostalo
svega nekoliko tekstova i pjesama. Bor-
hes je rekao da je velika stvar kada čovjek
napiše i objavi knjigu. “Meni kao musli-
manu, kao teologu ova rečenica je kruci-
jalna jer znam i duboko vjerujem da knji-
ge objavljuje isključivo Allah dž.š. Drugo
ime za Kur'an je El-Kitab, što u prijevodu
na bosanski jezik znači Knjiga. I samo je
ta knjiga savršena, univerzalna, ona nema
grešaka, nema manjkavosti, nema suviš-
nih stvari. A sve ovo što mi ljudi napiše-
mo u svojim knjigama jesu u većoj ili
manjoj mjeri pokušaji”, rekao je Velić.
Naglasio je da je knjiga “Bošnjaci na
pola puta” realizacija potrebe relativno
mladog bosanskog imama da u svijetu u
kojem živi projektira sliku o sebi i pokuša
promijeniti nešto, barem sebe, ili da inve-
stira u tu svekoliku zbilju viđenje stvar-
nog bosanskog imama koje će doprinijeti
boljem razumijevanju situacije i njenom
preciznijem tumačenju. Teolozi su, prije
svega, zaduženi da tumače svijet, a ne da
rješavaju probleme. U tom smislu, knjiga
je i izvjesni dokument koji dokumentira
realnost, ona uredno dokumentira doga-
đaje, kao takve komentira i smješta u
kontekst koji je relevantan. Ona je i raz-
mišljanje u vjeri i o vjeri “naglas”; to je i
svojevrsna kronika – ljetopis, književna
forma koja je imanentna muslimanskom
duhu, kronika koja će pamtiti događaje,
recentne povijesne realizacije, (ne)artiku-
lirane ideje, osjećaje, stremljenja itd.
“Bošnjaci na pola puta” je svojim ve-
ćim dijelom zbirka selektiranih kolumni
objavljivanih u islamskim informativnim
novinama “Preporod” u vremenskom pe-
riodu od šest godina, od 2003. do 2009.
godine. Kolumni ima 115, a podijeljene
su u pet kategorija: društveno-politički
diskurs, vjera/duhovnost, kultura, knji-
ževnost, te rasprave, reagiranja, forumi
(tekstovi koji su objavljivani u različitim
magazinima i publikacijama). “Neki će
reći: zašto je na prvom mjestu društveno-
politički diskurs? Pa zato što je društve-
no-politički diskurs onaj koji je javan,
prvotan dok vjera, nažalost, nije domi-
nantna u javnom diskursu, nego je zatvo-
rena u intimni krug ili u sveti prostor.
Ipak, vjera je krucijalni fluid, supstanci-
jalna svim kategorijama, svim tekstovima
i uopće razmišljanjima. Unutar pet kate-
gorija tekstovi su raspoređeni kronološki,
polazeći od recentno objavljenih ka stari-
jima; dakle, data je prednost aktualnom
nad vrtlogom prošlog”, rekao je Velić.
Naglasio da njegovi tekstovi figuriraju od
islamofobije do svih bezočnih ataka na
bošnjačko-muslimanski korpus i na
Islamsku zajednicu kao strukturu koja sa-
da kao prva i posljednja stoji na obrani
bošnjačkog naroda. Tema njegovog ma-
gistarskog rada je islamofobija u Bosni i
Hercegovini nakon 11. rujna 2001., s po-
sebnim naglaskom na medijske izljeve
islamofobije. Posebno je istaknuo sluča-
jeve islamofobije u emisiji “60 minuta”
Federalne televizije.
Rekao je da je naslov “Bošnjaci na
pola puta” ambivalentan pojam. Može
značiti da smo stali na pola puta (ako se
uopće može stati u tom procesu, osobito
ako se radi o objektu povijesne realizaci-
je) od totalnog nestajanja ili da smo na
pola puta od čvrstog postojanja i afirmira-
nja, u gradaciji pojmova: od vjerske za-
jednice/skupine (muslimani), preko boš-
njačke etnije/etnosa – etnonacije ili kul-
turne nacije (Bošnjaci), do, na kraju, na-
cije u državnom smislu Bosne i Hercego-
vine (Bosanci i Hercegovci).
Muhamed Velić je naglasio da su dva
uvjeta bošnjačkog opstojanja koji traže
svoje stalno ispunjenje: uvjet esencije –
vjera islam i uvjet egzistencije – država
Bosna i Hercegovina. Prvo i osnovno
određenje bošnjačkog identiteta nije jezik
i kultura, nego vjera islam. Bez države
BiH bit će Hrvata i Srba, međutim bez
BiH ne može niti neće biti Bošnjaka.
“Bosna i Hercegovina je uvjet bošnjač-
kog opstanka. Toga, nažalost, nisu svje-
sni mnogi Bošnjaci. Mi moramo biti ga-
rant njezinog postojanja. Mi Bošnjaci
smo gotovo u pravilu svedeni na dvostru-
ko tumačenje: tumačenje sadašnjosti
prošlošću i tumačenje prošlosti sadašnjo-
šću. Budućnost je još uvijek, nažalost,
negdje između, na pola puta”, zaključio je
Muhamed ef. Velić. q
Ismet Isaković

Tribina o položaju žene u Iranu nakon Islamske revolucije
Žene u Iranu
U Islamskom centru u Zagrebu, u
okviru Islamske tribine četvrtkom “Dr.
Sulejman Mašović”, 11. veljače 2010.
predavanje o položaju i ulozi žene u IR
Iran nakon Islamske revolucije održala je
Batool Sh. Khodaei, supruga iranskog ve-
leposlanika u Hrvatskoj. Tribinu je povo-
dom 31. godišnjice iranske Islamske re-
volucije organiziralo Vijeće žena Islam-
skog centra u Zagrebu.
Islamski pogled na položaj žene
Islamska revolucija u Iranu bila je
1979. godine i u protekla tri desetljeća
uloga iranskih žena je bila vrlo značajna.
“Ako prihvaćamo ulogu žene koja osim
svoje prirodne uloge supruge, majke i od-
gojiteljice, zadužene za stvaranje i održa-
vanje topline doma, nastojimo značajno
utjecati na vrednovanje te uloge unutar
obitelju, istovremeno smo nastojale suz-
bit diskriminaciju žene u društvu. Ovo
pitanje diskriminacije je kroz povijest
stalno prisutno i u svakoj prilici koja im
se prižila žene su protestirate protiv tradi-
cije koja ih je držala u neravnopravnom
položaju. Razlika u stavu prema pitanju
diskriminacije žene postoji manje više u
svakom društvu i razna udruženja i poje-
dinci zauzimali su se za suzbijanje tog
problema”, rekla je na početku predava-
nja Batool Sh. Khodaei.
Podsjetila je da su u proteklih stoti-
njak godina doneseni mnogi zakoni, oso-
bito u zapadnim zemljama, koji se zauzi-
maju za jednakost žene i muškarca u svim
segmentima života. Ipak se još uvijek u
tim zemljama čuje glas žena koje prote-
stiraju protiv diskriminacije i ne smatraju
to pitanje riješenim. Prije više od jednog
stoljeća počele su se događati velike pro-
mjene u smjeru realizacije ženskih prava
u svijetu. U europskim zemljama to se
događa u drugoj polovici 20. stoljeća.
Prema ustavnim odredbama prije 1938.
godine u Francuskoj žena nije imala pra-
vo samostalno raspolagati svojim financi-
jama, već je suprug vodio njene financij-
ske poslove. 1971. godine žene u Švicar-
skoj su uspjele dobiti pravo glasa na izbo-
rima, tj. birati i biti birane. 1979. godine
usvojena je Konvencija za suzbijanje dis-
kriminacije žena u Ujedinjenim narodi-
ma, koja je stupila na snagu u prosincu
Batool Sh. Khodaei, supruga iranskog
veleposlanika
1981. godine. Važno je naglasiti da su
Ujedinjeni narodi u svojih više od 5 godi-
na postojanja usvojili više od stotinu De-
klaracija, Rezolucija i različitih preporu-
ka za zaštitu ljudskih prava i suzbijanje
diskriminacije. Unatoč tome, žene širom
svijeta se i dalje bore za realizaciju svojih
prava.
Govoreći o islamskom pogledu na
položaj žene Batool Sh. Khodaei je rekla
da islam nedvojbeno govori o čovjeku
kao o vrijednom biću kojem su dati ra-
zum, volja i pravo izbora. Kada je Allah
stvorio čovjeka nazvao ga je Ahsan al
haleghain – najsavršenijim od Božjih
stvorenja i predstavio ga melecima svo-
jim halifom na zemlji. Naredio je meleci-
ma da čovjeku učine sedždu. I u
kur'anskim ajetima je istaknuta poseb-
nost čovjeka. “Kur'an inzistira na uvaža-
vanju i poštivanju ljudskih prava. U po-
gledu na karakter čovjeka ne razlikuje
rase, jezik, nacionalnost i klasu i jedinu
različitost među ljudima čini razina ta-
kvaluka. U očima Božjim najcjenjeniji je
onaj koji je najčišći tj. onaj koji se čuva
grijeha. Misija svih Božjih poslanika, a
pogotovo Muhammeda s.a.v.a. je bilo
oslobođenje čovjeka od okova koje smo
nabrojili i da čovjeka gleda kroz njegovu
čistoću”, rekla je supruga iranskog vele-
poslanika u Republici Hrvatskoj. Njezine
riječi su potvrđene i u Kur'anu. “Mi smo
sinove Ademove, doista odlikovali, dali
smo im da kopnom i morem putuju i op-
skrbili ih ukusnim jelima i dali im velike
prednosti nad mnogima koje smo stvori-
li.” (Al-Isra, 70).
Islam za vrednovanje ljudi ima samo
jedan kriterij. I muškarac i žena stvoreni
su od iste materije. “O ljudi, bojte se
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Gospodara svoga, koji vas od jednog
čovjeka stvara, a od njega je i družicu
njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge
muškarce i žene rasijao. I Allaha se boj-
te – s imenom čijim jedni druge molite
– i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah
zaista stalno nad vama bdi.” (Al Nisa,
1).
Prema islamskom pogledu na svijet,
kroz istinu, žena i muškarac su jednaki –
ni jedno nema prednost pred drugim.
“Muslimanima i muslimankama, vjerni-
cima i vjernicama.” (Al Ahzab, 35).
Karakterne i duhovne vrijednosti
Allah dž.š. i kod žene i kod muškarca
vrednuje jednako. Preporučio je 10 bitnih
stvari koje i za žene i za muškarce jedna-
ko vrijede: iman, vjersko ponašanje,
iskrenost, strpljenje, skromnost, darežlji-
vost, post, ifet, učenje dova. Muškarac i
žena su jednako nagrađeni za izvršavanje
preporučenog. Razumijevajući navedene
ajete, vidimo da su žena i muškarac u
Božjim očima jednaki. Muškarac i žena 9
imaju jednaku sposobnost za svoje du-
hovno usavršavanje.
Islamska revolucija i uloga žene
kroz tri desetljeća
Pobjedom Islamske revolucije u Ira-
nu, koja se zbila 11. veljače 1979. godine,
dogodile su se znatne promjene u načinu
gledanja na ženu u političkom i socijal-
nom smislu. Svojim učestvovanjem u de-
monstracijama i podrškom revoluciji, do-
kazale su značaj svoje uloge u uspostavi
Islamske Republike Iran. Svoju ulogu po-
sebno su naglasile tijekom nametnutog
osmogodišnjeg rata s Irakom.
Utjecajem Islamske revolucije i utje-
cajem imama Homeinija ženama musli-
mankama u Iranu omogućen je veći pro-
stor za sudjelovanje u svim segmentima
društva, kao što su politički, naučni i kul-
J
turni i uz te mogućnosti su postigle svoj O
položaj u društvu. Prvih dana pobjede
Islamske revolucije imam Homeini je U
istaknuo dvije važne obaveze žene. Prva
njena obaveza je prema obitelji, kao maj- R
ka i supruga, a druga je sudjelovanje u po-
litičkim i društvenim aktivnostima. Taj
N
proces traje od tada do danas i svjedoci A
smo prisutnosti žene u svim segmentima
društva. L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Ustav Islamske Republike Iran, osim
jednakih prava za žene i muškarce, s ob-
zirom na važnost i vrijednost žene prema
islamskom sustavu ima posebnu osjetlji-
vost prema pravima žene. “Ovdje bih že-
ljela kratko predstaviti sve organizacije
koje su osnovane poslije Islamske revolu-
cije radi poboljšavanja prisutnosti žena u
svim segmentima društva. U sferi zako-
nodavstva i odlučivanja o krupnoj politici
žene su prisutne u dvije organizacije: u
zakonodavstvu i Ženskom vijeću za soci-
ologiju i kulturu. Osim toga, postoji Cen-
tar za ženu i obitelj pri Uredu predsjedni-
ka, Ured za ženu i obitelj pri svim mini-
starstvima, te Uredi za ženu i obitelj pri
županijama”, naglasila je Batool Sh.
Khodaei i dodala da je značajna prisut-
nost žena u sferi ekonomije, nauke, obra-
zovanja, kulture, sociologije i politike.
Aktivnosti žena u tim područjima kon-
centrirana je na tri točke: individualna
prava, obiteljska prava, te politička i soci-
ološka.
Supruga iranskog veleposlanika je
istaknula neke od iranskih zakonskih
odredbi koji štite prava žena: ženama je
zabranjen rad teških poslova, osiguran je
porodiljni dopust, tokom radnog vreme-
na žene imaju slobodne sate radi dojenja,
10 zakonska podrška 4-satnog radnog dana,
zaštita žene od gubitka radnog mjesta ra-
di trudnoće, zabrana učestvovanja u rat-
nim oružanim borbama i podrška ženama
i djeci bez skrbi i hranitelja. “Vijeće za
sociologiju i kulturu žene je prva organi-
zacija za kulturnu politike. Član ovog
vijeća je savjetnik za ženska pitanja u ka-
binetu predsjednika države. Žene zastu-
pnice u parlamentu su također članice
tog vijeća, kao savjetnice ministara i pro-
fesorice na fakultetima”, rekla je Batool
Sh. Khodaei.
U političkoj sferi važno je naglasiti
da je žena jedna od zamjenika predsjed-
nika države, a zadužena je za ženska i
obiteljska pitanja. U Vladi IR Iran nala-
zi se i jedna žena ministrica. Zabilježe-
no je značajno povećanje žena kandi-
datkinja za zastupnice u Parlamentu
J Irana, a od prvog do sedmog parlamen-
tarnog saziva broj žena je povećan za
O čak 165%.
“Žene u Islamskoj Republici imaju
U pozitivnu i utjecajnu ulogu na svim pla-
novima društva. Svojim angažmanom
R stabilizirale su tu ulogu. Žene musliman-
N ke u Iranu imaju aktivnu prisutnost u
gradskim i općinskim vijećima na cjelo-
A kupnom teritoriju Irana. Povećanje po-
stotka žena na čelnim mjestima tvrtki, u
L zakonodavnom aparatu, visokopozicioni-
Tribina u Islamskom centru o položaju
iranskih žena
rane ćlanice Vlade, dokazi su napretka
žene u svim segmentima društva.
Statistika pokazuje da se kroz tri de-
setljeća postotak visokoobrazovanih žena
povećao za 93%. Prisutnost žena i njiho-
vo zapošljavanje u Ministarstvu znanosti
i prosvjete te poljoprivrede je u stalnom
usponu, kao i u industriji, državnom i pri-
vatnom sektoru te uslužnim djelatnosti-
ma. Jedan od pokazatelja razvijenosti
društva je aktivnost žena i njihova prisut-
nost u privatnom sektoru koje se jako br-
zo razvija. Prema statistici kojom raspo-
lažemo, broj nevladinih organizacija u
području kulture, ekonomije i socijale je
u porastu i možemo reći da postoji preko
520 takvih organizacija u zemlji”, rekla je
Batool Sh. Khodaei.
Naučna, obrazovna, kulturna,
socijalna i sportska sfera
Supruga iranskog veleposlanika je
naglasila da su nauka i obrazovanje jed-
na od mogućnosti povećanja prisutnosti
žene u društvu. Važnost obrazovanja s
istamskog stajališta je vadžib, kako za
muškarce tako i za žene. S obzirom da
je pismenost jedan od glavnih pokazate-
lja razvijenosti društva, realizacija tog
projekta i povećanje aktivnosti Vlade za
smanjenje nepismenosti je jako važno
za društvo. Statistika iz 2009. godine
Posjetitelji na tribini
pokazuje da je pismenost žena 86%.
Očekuje se da će se u narednim godina-
ma nepismenost potpuno otkloniti, što
predstavlja veliko postignuće. “Teme-
ljem iste statistike svjedoci smo 20-ero-
strukog povećanja broja žena studenata
visokoškolskih obrazovnih ustanova u
odnosu na stanje od prije 30 godina.
Udio žena na pojedinim stupnjevima vi-
sokoškolskog obrazovanja su sljedeći:
za diplomski studij 62%, za postdiplom-
ski studij 63%, za doktorski studij
40,7%. 2007. godine udio profesorica u
cjelokupnom broju profesora na medi-
cinskom fakultetu je bilo 40%, što poka-
zuje povećanje u odnosu na stanje od
prije 30 godina za 166%”, rekla je Bato-
ol Sh. Khodaei.
Nedvojbena je činjenica da svi ljudi,
niti bi mogli niti bi željeli, raditi u držav-
nim poduzećima. Postoji struktura druš-
tvenih, nevladinih organizacija, kojih
prema zadnjim pokazateljima ima 980, u
kojima se žene aktivno bave kulturnim,
socijalnim i humanitarnim radom. Od
svukupnog broja 3.420 časopisa koji se
izdaju u Iranu, 369 časopisa se bave žen-
skim i obiteljskim temama. 696 žena ra-
di u filmskoj industriji kao redateljice,
glumice, producentice i sl. Radi se o po-
dacima iz 2008. godine. Batool Sh. Kho-
daei je prezentirala još nekoliko zani-
mljivih pokazatelja: postotak zaposlenih
žena u zadnjim godinama u usporedbi s
20 godina ranije povećan je za 13,5%.
Zaposlene žene u 31,6% slučajeva rade
u uslužnim djelatnostima, 30,8% u indu-
striji i 31,6% u poljoprivrednom sektoru.
U IR Iran se velika važnost daje psihofi-
zičkom zdravlju žene. Prema podacima
iz 2006. godine sportom se bavi 3,25 mi-
lijuna žena, kao natjecatelji, suci ili tre-
neri.
“Smatramo muškarce i žene prema
svojim pravima i obavezama jednakima.
Ali njihove funkcije su različite. Današ-
nji svijet treba novi sustav da bez obzira
na rasu i spol ljudi budu jednako uvaža-
vani, da i žene i muškarci nađu pravi po-
ložaj u takvom sustavu. Novi sustav se
mora temeljiti na pravdi, miru i sigurno-
sti da se nasilje bilo kojeg oblika ne po-
javljuje. Da ljudi budu ljubazni jedni pre-
ma drugima. Da bi žena ostvarila svoj
pravi položaj u društvu treba se osloniti
na svoj moral i Božju uputu koja djeluje
kao svjetiljka u mraku koji čovjeka vode
na vrh uspjeha društvo učini zdravim i
uspješnim”, rekla je na kraju predavanja
Batool Sh. Khodaei, supruga iranskog
veleposlanika u RH. q
Ismet Isaković

Tribina o osteoporozi
Osteoporoza – tiha epidemija
U Islamskom centru u Zagrebu, u
okviru Islamske tribine četvrtkom “Dr.
Sulejman Mašović”, 18. veljače 2010.
Vijeće žena Islamskog centra organizira-
lo je predavanje o osteoporozi. Predavač
je bila prof. dr. Selma Cvijetić-Avdagić,
specijalist, epidemiolog i znanstveni sa-
vjetnik na Institutu za medicinska istraži-
vanja i medicinu rada. Izvanredni je pro-
fesor na Medicinskom fakultetu u Osije-
ku i vanjski suradnik na Medicinskom i
Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u
Zagrebu. Njezino uže stručno područje je
osteoporoza, epidemiologija, dijagnosti-
ka i terapija. Voditelj je nekoliko doma-
ćih i inozemnih znanstvenih projekata iz
područja epidemiologije i koštano-zglob-
nih bolesti. Član je Hrvatskog društva za
osteoporozu i Hrvatskog internacional-
nog društva za kalcificirana tkiva. Usavr-
šavala se u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim
Američkim Državama. Članica je Vijeća
žena Islamskog centra.
Koštana razgradnja i izgradnja
Danas je u svijetu velika učestalost
kroničnih nezaraznih bolesti, uslijed na-
čina života i produžetka trajanja očekiva-
nog života, pri čemu stanovništvo postaje
sve starije. Većina tih bolesti se liječe-
njem može dobro kontrolirati, međutim
većinom se te bolesti ne mogu potpuno
izliječiti. Zato medicina danas usmjerava
svoje napore prema prevenciji, odnosno
spriječavanju nastanka takvih bolesti. U
preventivne mjere spada i edukacija, pro-
širivanje znanja o zdravlju i bolesti kako
bi nam život bio što kvalitetniji.
Osteoporoza je jedna od takvih kro-
ničnih bolesti o kojoj se više govori u za-
dnjih 15-ak godina, kada su se povećale
dijagnostičke i terapijske mogućnosti ve-
zane uz bolest. Tako su se i proširila zna-
nja o osteoporozi, pri čemu se došlo do
podataka o koliko ozbiljnoj se bolesti ra-
di. Prema istraživanjima koja su rađena u
Europi skoro svaka treća žena koja je sta-
rija od 50 godina ima osteoporozu. S ob-
zirom da se povećava očekivano trajanje
života, u sljedećih 40-50 godina možemo
očekivati da će se povećati učestalost te
bolesti. Procjenjuje se da trenutno oko
200 milijuna žena u svijetu ima osteopo-
rozu.
Prof. dr. Selma Cvijetić-Avdagić
Osteoporoza je bolest skeletnog susta-
va, koju karakterizira smanjena čvrstoća
koštanog tkiva i povećana sklonost prijelo-
mima. Većinom percipiramo naše kosti
kao statične organe s kojima se ništa ne
događa kada završi naš rast. Međutim, isti-
na je posve drugačija – naše kosti su vrlo
živ i aktivan organ, koji se neprekidno ob-
navlja. Kosti se stalno razgrađuju i ponovo
izgrađuju. To se s našim kostima događa
cijelog života s različitim intenzitetom.
Gledajući pod mikroskopom vidimo
da se kosti sastoje od brojnih tankih spu-
žvastih pločica (gredica), koje moraju
imati određenu tvrdoću i čvrstoću kako bi
kost bila zdrava. Kost se neprekidno pre-
građuje jedinicama koštane pregradnje,
gdje se ona prvo razgradi, a zatim se na
tim istim mjestima stvori nova kost. Pro-
ces razgradnje i izgradnje kosti mora biti
u ravnoteži, tj. razgradnja mora biti jed-
naka izgradnji. Međutim, pod utjecajem
različitih faktora koji se dešavaju u našem
životu ta se ravnoteža može poremetiti –
stanice mogu početi više razgrađivati ne-
go je potrebno kosti i u tom slučaju nasta-
ju poremećaji u metabolizmu i bolest
osteoporoza.
Koštana pregradnja ima svoju dina-
miku tijekom ljudskog života. Koštana
izgradnja je najaktivnija u vrijeme našeg
djetinjstva, a nagli uspon doživljava u pu-
bertetu, te negdje oko 20. ili 30. godine,
ovisno o mjestu u našem skeletu. Tu se
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
postiže ono što zovemo vršna koštana
masa. To je maksimalna koštana gustoća
koji neki organizam može ostvariti za vri-
jeme svoga rasta i razvoja. Kod žena na-
kon menopauze, kada se izgube estrogeni
hormoni, koštana gustoća počinje padati.
To se sve događa u zdravom organizmu,
ništa nije patološki, već je normalna linija
naše koštane pregradnje. Muškarci imaju
veću koštanu gustoću i oni ostvaruju ne-
što veću vršnu koštanu masu, te nemaju
nagli pad za vrijeme menopauze. Među-
tim, u starijoj životnoj dobi i kod žena i
kod muškaraca ubrzano se gubi koštana
gustoća, najviše uslijed manjka vitamina
D. Veoma je važno koliku ćemo vršnu
koštanu masu ostvariti tokom rasta i ra-
zvoja jer je to “miraz” koji nosimo kroz
cijeli život. Veoma je važno u vrijeme ra-
sta – djetinjstva i adolescencije, poduzeti
sve moguće mjere zdravog života kako bi
imali što bolje i čvršće kost.
Na vršnu koštanu masu utječu naslije-
đe, hormonski status, prehrana i tjelesna 11
aktivnost. Prema mnogim istraživanjima
60-70% vršne koštane mase uvjetovano je
naslijeđem. Mi možemo utjecati na pre-
hranu (važno je uzimati kalcij u dovoljnoj
količini) i tjelesnu aktivnost (naročito tzv.
antigravitacijske aktivnosti, gdje se opire-
mo sili teže – dizanje utega, penjanje uz
stepenice, planinarenje). Djeca i mladi lju-
di koji su tjelesno aktivni, piju mnogo mli-
jeka i jedu dosta mliječnih proizvoda si-
gurno će imati bolje kosti kroz cijeli život,
nego oni koji to ne prakticiraju.
Koštana razgradnja i izgradnja moraju
stalno biti u ravnoteži. Postoje različiti ri-
zični faktori koji mogu poremetiti ravnote-
žu, faktori na koje nije moguće utjecati:
obiteljska predispozicija (naslijeđe), stari-
ja životna dob, ženski spol, kasna menar-
ha, prerana menopauza i gracilna tjelesna
konstitucija. Rizični faktori na koje je mo-
guće utjecati su dugotrajni niski unos kal-
J
cija i vitamina D, pušenje cigareta, preko- O
mjerno uživanje alkohola i kave, nedostat-
na i neprimjerena tjelesna aktivnost. U
Istraživanja su pokazala da ljudi koji
puše imaju manju koštanu masu, što je R
djelomično uvjetovano i niskom tjele-
snom težinom u pušača. Unos kalcija je u
N
prosjeku nedostatan, a povećanje unosa A
ima blaži povoljan učinak na kost. Vita-
min D omogućuje apsorbciju kalcija iz L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
našeg probavnog trakta. Stvara se u koži
pod utjecajem sunca, ovisno o dobi dana,
godišnjem dobu (geografska širina) i pi-
gmentaciji kože. Potrebno je 10-15 minu-
ta izlaganja ruku i lica 2-3 puta na tjedan.
Fizička aktivnost ima značajnu ulogu u
postizanju vršne koštane mase i u preven-
ciji osteoporoze i osteoporotskih fraktura.
Najučinkovitije su vježbe s opterećenjem
i one s velikim intenzitetom, ali važne su
i one balansa i ravnoteže. U postmenopa-
uzalnih žena žustro hodanje može sma-
njiti rizik za frakture kuka i kralješaka.
Postoji i tzv. sekundarna osteoporoza,
tj. niz bolesti koje neminovno sekundarno
dovode do gubitka koštane mase. To su
hiperparatireoidizam, amenoreja, kronič-
ne anovulacije, primarni ili sekundarni
hipogonadizam, Cushingov sindrom (hi-
perkortizolizam), tireotoksikoza, šećerna
bolest, reumatoidni artritis, poremećaji
apsorpcije hrane iz želuca i crijeva, te
kronične bolesti jetre i bubrega.
Tu spada i niz lijekova koji se daju kod
određenih bolesti, a koji dovode do sma-
njenja koštane gustoće: dugotrajno liječe-
nje kortikosteroidima (Pronison više od
7,5 mg, duže od 6 mjeseci), prekomjerna
doza hormona štitnjače, antikonvulzivi,
dugotrajna primjena antikoagulanasa, ta-
12 moksifen (premenopauzalno), citotoksični
lijekovi (kemoterapija), imunosupresivi,
agonisti ili antagonisti hormona koji oslo-
bađaju gonadotropine, danazol, te aluminij
i litij. Kod dugotrajnog uzimanja takovih
lijekova danas u medicini postoje protoko-
li da se pacijenti odmah šalju na dijagno-
stiku vezanu uz osteoporozu, te ima se čak
preventivno daju i lijekovi.
Osteoporoza nema simptoma sve do
pojave najvažnije posljedice, odnosno
komplikacije, a to je prijelom. Stoga se
osteoporoza zove “tiha epidemija”. Ako
nismo napravili dijagnostiku ne možemo
znati da li imamo osteoporozu. Za osteo-
porozu su karakteristični prijelomi koji
nastaju uz minimalnu traumu (npr. samo
saginjanje ili dizanje težeg tereta). Za
osteoporozu su karakteristične tri lokacije
prijeloma: kralješci (45%), kuk (16%) i
J podlaktica (16%). Ostale frakture su ve-
zane uz zdjelicu, nadlaktice i rebra (20-
O 25%). Smatra se da se više od 90% frak-
tura kralješaka i kuka odnosi na postme-
U nopauzalnu osteoporozu.
Prijelom kuka se smatra najozbiljni-
R jom posljedicom osteoporoze, stoga što
N su posljedice prijeloma kuka mnogo oz-
biljnije od prijeloma drugih kostiju. Prije-
A lom kuka treba operativno liječiti i ako se
radi o starijoj osobi onda su komplikacije
L mnogo češće i ozbiljnije. Posljedice prije-
loma su invalidnost (više od 2/3 bolesni-
ka), dugotrajna kućna njega (25%) i smrt-
nost (15-20%, kod prijelom kuka zbog
postoperativnih komplikacija).
Dijagnostika osteoporoze
Vrlo često pacijenti dolaze kod liječ-
nika sa simptomima bolova, te se žale na
bolove u kostima i zglobovima. Dijagno-
stiku osteoporoze čine klinički pregledi,
Rtg nalazi, laboratorijske pretrage i biop-
sija kosti (histološki nalaz). Temeljna
pretraga u dijagnostici osteoporoze zove
se denzitometrija skeleta. Postoji nekoli-
ko vrsta denzitometrije: DEXA – dvoe-
nergetska apsorpciometrija x-zraka,
kvantitativna ultrazvučna denzitometrija
i kvantitativna kompjutorizirana tomo-
grafija (QCT). Denzitometrija ima brojne
prednosti: visoka preciznost mjerenja, ni-
ske doze zračenja, mogućnost mjerenja
koštane gustoće na više regija skeleta i
mogućnost procjene sastava mekog tkiva
(mišićno/masno tkivo).
Tko treba učiniti denzitometriju? Bilo
bi idealno da svatko s navršenih 30 godi-
na, kada ostvarimo vršnu koštanu masu,
napravi denzitometriju. Svakako bi den-
zitometriju trebale napraviti žene starosti
preko 60 godina i muškarci stariji od 65
godina, te sve mlađe osobe koje imaju ne-
ke od nabrojanih rizičnih faktora. Denzi-
tometriju trebaju obaviti osobe čije liječe-
nje zahtjeva uzimanje lijekova koji uzro-
kuju smanjenje koštane mase.
Kada pacijent dobije terapiju onda
treba denzitometrijski pratiti kakav je
učinak terapije na kosti. Kontrolnu denzi-
tometriju liječnici obično preporučuju na-
kon godine dana. Međutim, pošto je ko-
štani metabolizam relativno spor i pošto
se promjene često ne mogu točno vidjeti,
onda se kontrola obavlja nakon dvije ili
tri godine, kada sa sigurnošću možemo
vidjeti da li terapija imala ikakav učinak.
Kod ljudi kod kojih se denzitometrij-
ski utvrdi da nemaju dobre kosti, obično
liječnici propisuju dodatne laboratorijske
pretrage. To su obično pretrage u kojima
se određuje prisustvo kalcija u krvi i uri-
nu, međutim isto tako treba odrediti i hor-
mone koji utječu na kosti, a u krajnjem
slučaju se radi i biopsija kosti, kada se
operativno uzima uzorak kosti i zatim mi-
kroskopski analizira. Osnovne laborato-
rijske pretrage su SE, KKS, transamina-
ze, kreatinin, Ca/s, P, AP (K-AP), Ca/u, P
(urin), elektroforeza proteina.
RTG snimanje se radi kod ljudi koji
imaju osteoporozu, kada se sumnja na
prijelom ili deformitete lokomotornog su-
stava, pri pojavi iznenadne ili trajne boli
u kralježnici, zdjelici ili dugim kostima.
RTG snimanje je nepouzdano u određiva-
nju koštane gustoće.
Lijekovi koji se koriste u liječenju i pre-
venciji postmenopauzalne osteoporoze su
hormonska nadomjesna terapija (HNL), ra-
loxifen, alendronat, risedronat, ibandronate,
stroncij ranelat i PTH. Hormonska nado-
mjesna terapija služi za ublažavanje simp-
toma menopauze (naleti vrućine, poreme-
ćaji spavanja), te prevenciju i liječenje oste-
oporoze kod žena. HNL smanjuje rizik od
nastanka bolesti krvožilnog sustava. Među-
tim, postoje i nepovoljni učinci: povećana
učestalost nastanka krvnih ugrušaka i raka
maternice, dok je njezin potencijal izaziva-
nja raka dojke još uvijek upitan. Prije pri-
mjene HNL-a potrebno je učiniti mamo-
grafski i ginekološki pregled te kontrolu
svake godine. Kod hormonske nadomjesne
terapije kod muškaraca daje se hormon te-
stosteron, koji povećava koštanu masu, me-
đutim zbog nepovoljnog učinka na prostatu
nije dio rutinske terapije osteoporoze.
Pored uzimanja lijekova potrebno je
redovito uzimanje kalcija i vitamina D.
Potreban dnevni unos kalcija je sljedeći:
od 1 do 10 godina – 800 mg; 11 do 24
godine – 1.200-1.500 mg; žene od 25 do
60 godina – 1.000 mg; žene starije od 65
godina – 1.200 mg; trudnice i dojilje –
1.200 mg; muškarci 25 do 60 godina –
1.000 mg; muškarci stariji od 65 godina
– 1.500 mg. Kalcij je najbolje uzimati
kroz hranu, mnogo bolje nego kroz table-
te. Razlog tome je bolja iskoristivost (ap-
sorbcija). Kalcij se u hrani (100 g) nalazi
u sljedećim količinama: tvrdi sirevi – pro-
sjek 900 mg; mlijeko (obrano) – 120 mg;
jogurt (obrani) – 125 mg; meso i mesni
proizvodi – prosjek 10 mg; ribe i morski
plodovi – prosjek 40 mg; peršin – 245
mg; zelje – 230 mg; lješnjaci – 225 mg;
sezamove sjemenke – 783 mg; čokolada
– 245 mg. Normalna doza vitamina D
iznosi 400 do 800 i.j. na dan. Najviše vi-
tamina D ima u ribljem ulju i ribljim pre-
rađevinama, mlijeku, mliječnim proizvo-
dima, žitaricama i žumancu jajeta.
Osim kalcija i vitamina D, vrlo je va-
žan način života kako bi se spriječio pri-
jelom, komplikacija koja umanjuje kvali-
tetu života. Potrebno je polagano hodati,
izbjegavati nagle pokrete i dizanje tereta,
obaviti korekciju vida. Kod poticanje pre-
vencije potrebno je razvijati svijest o fak-
torima rizika razvoja osteoporoze. Tri su
osnovna faktora na koja možemo utjecati:
tjelesna aktivnost, pravilna prehrana i
održavanje optimalne težine. q
Ismet Isaković

Fond za stipendiranje BNZH
Dodjela novih stipendija
Na prigodnoj svečanosti 20. veljače
2010. godine, u prostorijama Bošnjačke
nacionalne zajednice Hrvatske u Zagre-
bu, dodijeljeno je šest stipendija za aka-
demsku godinu 2009./2010. Podsjetimo
se, prvi Ugovor o stipendiranju potpisan
je za akademsku godinu 2006./2007. s
Aminom Alijagić iz Lovrana, članicom
redakcije “Preporodovog Journala”, a ta-
dašnjom studenticom prve godine Prav-
nog fakulteta u Rijeci. Za akademsku go-
dinu 2007./2008. dodijeljeno je osam sti-
pendija, a za 2008./2009. čak 13 stipendi-
ja, što je predstavljalo značajno kvantita-
tivno povećanje. Prošlogodišnji stipendi-
sti bili su: Adela Sadiković, Alma Mehu-
lić, Almir Šabić, Amina Alijagić, Anela
Memišević, Elma Ramić, Fuad Hafizo-
vić, Merima Karađuz, Nedžad Bašagić,
Sabrina Bradarić, Sanda Halilović, Vilda-
na Semić i Zinka Mujkić.
Do zadanog roka, 12. veljače 2010.,
prispjelo je 27 molbi za stipendiranje u
akademskoj godini 2009./2010., pri če-
mu se nije razmatralo pet molbi jer se
radilo o studentima koji ne zadovoljavaju
kriterij da žive i studiraju u Republici Hr-
vatskoj. Ove godine se Fond za stipendi-
ranje BNZH (dosadašnji Fond za stipen-
diranje “Salim Šabić”) našao pred broj-
nim problemima, te je stoga i mnogo ka-
snije raspisan natječaj za dodjelu stipen-
dija. Doznačene su mnogo manje donaci-
je (ukupno oko 30.000 kuna) nego pret-
hodne godine, a i nisu blagovremeno iz-
vršene organizacijske promjene i aktiv-
nosti na nivou BNZH koje su bile ranije
dogovorene. Zaključeno je da se stipen-
dije isplaćuju za sedam mjeseci počevši
od 1. siječnja 2010. godine, s ciljem udo-
voljavanja većem broju molbi. Ovogo-
dišnje stipendije iznose 700 kuna mje-
sečno.
Komisija za razmatranje i usvajanje
molbi za stipendiranje za akademsku
2009./2010. godinu, u sastavu Džavid
Hadžavdić (predsjednik), Ahmed Ikano-
vić, Nazifa Gačanović-Čamdžić, Sulej-
man Čičić, Mithat Muzurović i Samir
Avdagić, zasjedala je nekoliko puta i do-
nijela odluku da su ovogodišnji stipendi-
sti Fonda za stipendiranje BNZH sljede-
ći: Nermina Ahmetović (Društveno vele-
učilište, Zagreb), Amina Alijagić (Pravni
fakultet, Rijeka), Adela Sadiković (Eko-
Zajednička fotografija
nomski fakultet, Zagreb), Azra Đulović
(Kemijsko-tehnološki fakultet, Split),
Nedžad Bašagić (Medicinski fakultet,
Rijeka) i Omer Bešić (Društveno veleu-
čilište, Zagreb). Pored ovih šest stipendi-
ja, naglašeno je da je će Nizam Halidović
iz Zagreba stipendirati dvoje studenata
(Elmu Ramić i Bedrina Mekšića), koji su
se prijavili na Natječaj za stipendiranje,
te će na taj način ove akademske godine
biti stipendirano osam studenata boš-
njačke nacionalnosti. Komisija je sačini-
la i tzv. B-listu od pet studenata, koja će
se eventualno postupno financirati ovi-
sno o pronalasku novih donatora. Na toj
listi nalaze se Samra Dervović, Lejla Bi-
kić, Sanda Halilović, Adis Keranović i
Samra Muslija.
Prema člancima iz Ugovora o stipen-
diranju, stipendisti imaju vrlo jasno defi-
nirane obaveze na fakultetu i prema boš-
njačkim asocijacijama u Hrvatskoj. Tako
se npr. primatelj stipendije obavezuje da
će uredno pratiti nastavu na fakultetu i ne
može bez saglasnosti Fonda mijenjati vr-
stu i smjer fakulteta. Osim toga, obave-
zuje se da će dva sata tjedno biti aktivan
u djelovanju Bošnjačke nacionalne za-
jednice. Ukoliko se primatelj stipendije
tri puta ne odazove na poziv za gornji an-
gažman i rad, i ne opravda svoj izosta-
nak, uskraćuje mu se stipendija. Tako-
đer, stipendista se obavezuje da će naj-
manje dva puta u toku godine izvijestiti
Fond o stanju i rezultatima svog školova-
nja, i to na kraju ljetnog i zimskog seme-
stra, potvrdom od fakulteta o položenim
ispitima. Primatelj se obavezuje da će
nakon završenog studija i sklapanja ugo-
vora o radnom odnosu, određeni dio do-
bivenog iznosa stipendije, u skladu s
aneksom ugovora sa Fondom uplaćivati
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
dogovoreni iznos u Fond. Na kraju, Fond
za stipendiranje ima pravo obustaviti
isplatu stipendije i raskinuti Ugovor o
stipendiranju sa studentom koji na vrije-
me ne završi godinu za koju je stipendi-
ran, ukoliko godinu nije završio zbog
bolesti, što dokazuje liječničkim uvjere-
njem.
U pozdravnom govoru Mithat Muzu-
rović, predsjednik Odbora Fonda za sti-
pendiranje BNZH, podsjetio je da je cilj
Fonda prikupljanje financijskih sredsta-
va i njihovo usmjeravanje na stipendira-
nje nadarenih studenata bošnjačke naci-
onalnosti slabijeg imovnog stanja. Po-
sebno se zahvalio Mešihatu Islamske
zajednice u Hrvatskoj i Medžlisu Islam-
ske zajednice Zagreb na velikom finan-
cijskom doprinosu Fondu, bez čijih sred-
stava ne bi bilo ovogodišnje dodjele sti-
pendija. Oni su stožer financiranja za
akademsku 2009./2010. godinu. Muzu-
rović je naglasio potrebu stalnog širenja
broja donatora, bez obzira na visinu 13
sredstava, te jačanja svijesti o značaju
obrazovanja i društvenoj ulozi Fonda za
stipendiranje. Ova godina je bila kritična
za Fond, pri čemu se nije dozvolilo da
propadne ideja o pomoći mladim, ambi-
cioznim i nadarenim studentima Bošnja-
cima. Predsjednik Odbora Fonda za sti-
pendiranje BNZH je istaknuo važnost
dobivanja visokih ocjena na fakultetu i
aktivnog uključivanja u rad bošnjačkih
asocijacija. “Bez obrazovanja ne mogu
kvalitetno pratiti dešavanja u zemlji i
svijetu, ne mogu se pratiti usvajanja i
promjene zakonskih propisi, ne mogu se
dobro implementirati u životna zbivanja.
Bez znanja je teško, obrazovanje je boš-
njačko-muslimanski imperativ. Najbolji
dijalog i jedinstvo nas Bošnjaka u Hrvat-
skoj je kroz projekte, gdje postoji pro-
ject manager i tim, koji će širiti lepezu
ljudi koji su uključeni. Potrebno je
J
uključiti što više mladih ljudi u kvalitet- O
no osmišljene programe. Potrebno je
pronaći adekvatne forme kako bismo iz- U
vršili supstituciju starih kadrova s mla-
dim, obrazovanim snagama. U svakom R
slučaju, najbolji je način kroz projekte,
kroz koje se može izgrađivati i jedinstvo
N
bošnjačkog naroda”, rekao je Mithat A
Muzurović. q
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Svečano obilježavanje rođendana posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda a.s.
Mevlud u Zagrebu
U četvrtak 25. veljače 2010./12. rebi'u-
l-evvela 1431. h. g. u svim džamijama i
mesdžidima u Hrvatskoj, kao i širom
islamskog svijeta, svečano je obilježen ro-
đendan našeg uzora, posljednjeg Božjeg
poslanika Muhammeda a.s. Posebno je
svečano bilo u Zagrebačkoj džamiji, gdje
su mevludski program izveli polaznici
mektebskog zbora i članice Vijeća žena
Medžlisa Islamske zajednice Zagreb.
Brojnim prisutnima u molitvenim pro-
storima Zagrebačke džamije obratio se
hafiz Aziz ef. Alili, glavni imam zagre-
bački, koji je rekao da je mevlud okvir u
kojem se okupljamo i prisjećamo svoga
Poslanika a.s., u svjetlu njegove uloge ko-
ja zrači kao perfekatska, prezentna i futu-
ralna. Poznato je da svoje najveličanstve-
nije događaje – useljenje u novu kuću,
hajirli završetak nekog posla i slično, obi-
lježavamo mevludom. “Ako se osvrnemo
na prepoznavanje etničkog identiteta na-
ših naroda, nailazimo da mevlud pred-
14 stavlja jedan od simbola našega etničkoga
identiteta, simbola pripadnosti  jednoj za-
jednici na ovim prostorima. Svatko od nas
nosi u sjećanjima stihove recitirane na
mevludima, u našim ušima još odzvanja
ona muzikalnost ilahija i kasida koje su se
izvodile u našim mahalskim džamijama.
Drugo je pitanje shvatanje tradicije u tra-
dicionalističkom smislu. Naravno da treba
i moramo upozoravati da to nije obredni
dio vjere jer obrede daje Zakonodavac,
Allah dž.š., ali jeste dio naše tradicije koja
je imala i ima specifičnu ulogu za narode
na ovim prostorima. Oni koji lako posežu
za odbacivanje drugog i drugačijeg shva-
ćanja i razumijevanja tradicije trebaju
shvatiti da samo jedno razumijevanje, jed-
no tumačenje ne daje poruci atribut uni-
verzalnosti, primjenjivosti u svakom vre-
menu i prostoru. Mevlud nije obred koji
J otključava vrata dženneta, ali jeste prilika
da se okupimo, zbližimo i prisjetimo naše-
O ga Poslanika a.s. u vremenima kakva je-
su”, rekao je hafiz Alili, koji je u nastavku
U govora citirao nekoliko znamenitih povi-
jesnih ličnosti koji su lijepim riječima opi-
R sali ulogu Muhammeda a.s. u povijesti.
N Američki pisac Heart: “Moj izbor
Muhammeda za vodeću poziciju među
A najistaknutijim historijskim ličnostima,
vjerojatno će neke čitatelje iznenaditi.
L Međutim, on je jedini čovjek u cjeloku-
Mevlud u zagrebačkom
Islamskom centru
pnoj historiji koji je maksimalno uspio na
dvjema razinama: onosvjetskoj i ovo-
svjetskoj. Bilo je poslanika i vjerovjesni-
ka koji su započinjali s velikim poslanji-
ma, ali su umrli a da poslanja nisu dovrši-
li, kao što je bio slučaj s Mesihom (Isu-
som) u kršćanstvu. Bilo je i onih s kojima
su drugi poslanici sudjelovali u istom po-
slanju ili su im drugi prethodili, kao što je
slučaj s Musaom u Židova. Međutim,
Muhammed je jedini koji je upotpunio
poslanje u vjeri čije odredbe su sasvim
jasno određene, u koje su narodi potpuno
vjerovali još za njegovog života. Uz vje-
ru, on je uspostavio i novi oblik države. S
tog stanovišta on ima i velike ovosvjetske
zasluge. Plemena i narode je ujedinio u
jedinstvenu zajednicu i uspostavio njena
životna načela, uredio život te zajednice
na ovom svijetu davši joj univerzalan mo-
del organiziranja koji se iz njegovog zavi-
čaja širio svijetom. On je taj koji je i za-
počeo i upotpunio ovosvjetsko i onosvjet-
sko poslanje.”
Mahatma Gandi: “Poželio sam upo-
znati tog čovjeka koji neosporno plijeni
srca miliona i miliona ljudi. Nedvojbeno
sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo
pomoću kojeg je islam stekao svoju pozi-
ciju, već je to bila jednostavnost tog Po-
slanika praćena preciznošću, ispunjava-
njem datih obećanja, te njegova potpuna
odanost prijateljima, privrženost sljedbe-
nicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u
Gospodara tokom izvršavanja svog po-
slanja. To su osobine koje su presudno
krčile put i otklanjale teškoće, a nikako
sablja. Nakon što sam završio čitanje dru-
gog dijela Poslanikovoga životopisa,
shvatio sam koliko mi je žao što se djelo
tu završava, zbog toga što sam osjetio že-
lju da što više saznam iz Poslanikovoga
grandioznog života.”
Ruski književnik Lav Tolstoj: “Muha-
mmedu je dovoljno da bude ponosan to što
je jednu primitivnu zajednicu, ogrezlu u
krvi, izbavio iz vraških kandži ružnih obi-
čaja. Pred njom je otvorio put uspona i na-
pretka. Muhammedov vjerozakon će svijet
voditi u sporazumijevanje s razumom i
mudrošću. Nema nikakve sumnje u to da
je Vjerovjesnik Muhammed jedan od naj-
većih reformatora čovječanstva. Pripada
mu najveća slava jer je on čovječanstvo
uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer
je spriječio prolivanje nedužne ljudske kr-
vi i tako otvorio put ka napretku i civiliza-
ciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti
niko drugi do čovjek koji je imao nadna-
ravnu snagu, čovjek koji je dostojan sva-
kog poštovanja, divljenja i pažnje.”
Engleski pisac George Bernard Shaw:
“Više nego ikad prije, svijet ima potrebu
za čovjekom koji bi razmišljao kao što je
razmišljao Muhammed, taj vjerovjesnik
koji je svoju vjeru uzdigao na razinu do-
stojnu istinskog poštovanja i uvažavanja.
To je najsnažnija vjera u historiji civiliza-
cija, vječna i neprolazna vjera. Ja svoje
mnogobrojne sunarodnjake zamišljam
kako nesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vje-
ra će svoje prostrano područje naći na
ovom kontinentu, u Europi. Posljedicom
neznanja ili šovinizma, teolozi su u sred-
njem vijeku o Muhammedu iscrtavali
mračan portret. Smatrali su ga neprijate-
ljem kršćanstva. Međutim, ja sam nasto-
jao proniknuti u istinu o tom čovjeku i
uvjerio sam se da je on pravo čudo. Do-
šao sam do zaključka da on nije bio nepri-
jatelj kršćanstva. Prije bi se mogao na-
zvati spasiteljem čovječanstva. Prema
mome mišljenju, da je njegova vjera za-
vladala suvremenim svijetom, teškoće bi
nam riješila zahvaljujući značaju koji ona
pridaje miru i sreći za čim ljudi imaju na-
sušnu potrebu. U sadašnje vrijeme mnogo
mojih iz Europe prelazi u Muhammedovu
vjeru i može se reći da je vraćanje Europe
u islam već počelo.” q
Ismet Isaković
 HRVATSKA

Inauguracija novog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića

Bit ću kaktus, a ne fikus

Mirsada Begović

“Pobjeda nije samo moja. To je pobje-

da svih poštenih ljudi. Pobjeda koju slavi-
mo svi.”, rekao je u svom pobjedničkom
govoru treći hrvatski predsjednik Ivo Josi-
pović. Nakon žestokog drugog kruga, u
kojem mu je protivnik Milan Bandić zadao
veći broj niskih političkih udaraca, naju-
vjerljiviju je pobjedu odnio baš u njegovu
Gradu. Svijet je prenio vijest o Josipoviće-
voj pobjedi kao “dokazu zrelosti demokra-
cije u Hrvatskoj”, a susjedi i kao “pobjedu
jedne Hrvatske bitno drugačije od Hrvat-
ske Milana Bandića.” (Zlatko Lagumdžija,
SDPBiH) 18. veljače Ivo Josipović sveča-
no je prisegnuo pred političkim vrhom
(kremom) Hrvatske, ali i Europe. Među
brojnim uzvanicima na Markov trg, uz već
uobičajene povike “lopove, lopove” stigao
je i jedan od domaćoj javnosti “najzani-
mljivijih” uzvanika, bivši premijer Ivo Sa-
nader i to u društvu HDZ-ovaca Franje 15
Gregurića i Nikice Valentića. U kratkom
Inauguracija predsjednika Ive Josipovića
čestitarskom rukovanju Sanader je Josipo-
viću poželio da ispuni sve ciljeve koje je
naveo u svom govoru. O demokraciji, ljudskim pravima i ta, povrat izbjeglica i jamstvo njihove si-
Nedolazak srbijanskog predsjednika slobodi, te nacionalnim manjinama, re- gurnosti te povrat imovine i rješavanje
Borisa Tadića, u prvom intervjuu nakon kao je kako se “demokratski procesi mo- svih otvorenih pitanja, najvažnije su za-
inauguracije, Josipović je komentirao na raju nastaviti, moraju uključiti ne samo daće političara u svim državama. Miro-
način da mu je žao što ruka koju je pružio pravo većine da donosi političke odluke, ljubiva politika nema alternativu, a sadaš-
Srbiji nije bila prihvaćena. “Bila je to pri- nego i kulturu koja će štititi i legitimne nja generacija političara nema pravo pro-
lika za jedan dobar početak. Srbija je to interese manjine. Vjerovanje ili nevjero- bleme ostavljati generacijama koje dola-
učinila zbog svojih specifičnih odnosa s vanje – pravo je svakog građanina. Svaka ze.” U jednom intervjuu Josipović je na-
Kosovom. Ja to neću razumjeti kao neki diskriminacija, nacionalna, vjerska, spol- glasio kako mu je od samog početka bilo
čin neprijateljstva prema Hrvatskoj i me- na, prema seksualnoj orijentaciji, socijal- jasno “u što se uvalio”, no, pobjedničku
ni osobno, ali isto tako Srbija mora znati nom ili regionalnom podrijetlu, ili iz bilo reprizu najavio je za pet godina. Obeća-
da se svi odnosi ne mogu prelamati kroz koje druge osnove, nedopustiva je i osob- nja koja je dao težak su teret, ali spremno
njihove prilike.” Osim Tadića, jedan od no ću joj, kao predsjednik Republike, biti je odgovorio da među ljudima koji žele
važnijih nedolazaka bio je i onaj kardina- zapreka. Nacionalne manjine i njihova voditi državu ne bi smjelo biti mjesta za
la Bozanića, kojem je, čini se, druženje s kultura bogatstvo su Hrvatske i sastavni neambiciozne. Josipović vjeruje da će mu
dijasporom bilo važnije od inauguracije dio ukupne hrvatske baštine. Sjajna su u tome pomoći brojni ljudi koji žele isto,
novoizabranog predsjednika Hrvatske. U
svom govoru na samoj inauguraciji, koji
poveznica Hrvatske sa svojim matičnim
državama, kao što je hrvatska dijaspora
a među njima su, nada se, Vlada i Sabor.
Čini se da treći hrvatski predsjednik ima
J
je po vlastitim riječima pisao danima i va-
gao svaku riječ, predsjednik Josipović
most koji Hrvatsku spaja s drugim ze-
mljama” O razvoju dobrih odnosa sa su-
jasno zacrtanu politiku, koja je proeurpo-
ski i demokratski orijentirana, a njegova
O
rekao je da želi “biti predsjednik svih hr- sjedima, što smatra od strateškog značaja izjava “bit ću kaktus, a ne fikus” može U
vatskih građana, ali i beskompromisno za Hrvatsku, Josipović je kazao kako je navijestiti pikava vremena. Naime, iako
afirmirati vrijednosti demokratskog druš- potrebno “razriješiti sva otvorena pitanja, su mnogi novog predsjednika označili R
tva, pravednosti i društvene solidarnosti.”
Zahvalio je i Stjepanu Mesiću, koji je u
od onih graničnih do onih koji su ostali
kao posljedice rata. Otkrivanje sudbine
kao ekspozituru SDP-a te suhoparnog i
dosadnog sveučilišnog profesora, pijani-
N
svojih 10 godina “dao izniman doprinos nestalih osoba, inzistiranje na odgovor- sta i skladatelja klasične glazbe, on je po- A
razvoju hrvatske demokracije i jačanju nosti za ratne zločine, povrat otetog kul- kazao zavidnu razinu samostalnosti u
položaja u međunarodnoj zajednici.” turnog blaga, izgradnja porušenih objeka- svojim prvim političkim istupima. q L
 KVADRAT NAD HIPOTENUZOM
Hrvatska u zakašnjelom tripu
Zašto praviš slona od mene?
Jadranka Kosor je izrekla naučenu frazetinu o “stvaranju održivog tržišta rizičnog kapitala za inovativne poduzetnike”.
Drugim riječima, naprijed braćo kockari, otvaramo vam još himenom zaštićeno hrvatsko tržište koje niste razdjevičili.
Treba li vam u tom silovanju naša pripomoć, dajemo koliko vi kažete.
Faris Nanić
Kada je naslovno pitanje, u drugoj po-
lovici osamdesetih godina prošlog stolje-
ća, zafrkantski, umjereno lascivno, u fun-
ky ritmu i aranžmanu, postavio Dino
Dvornik, pripadnik generacije rođene u
Jugoslaviji ranih šezdesetih, a uništene u
Hrvatskoj ranih devedesetih, osmjehivali
smo se hudoj sudbi višekratno, od djevoj-
ke prevarenog mladića. Nije ni Dino, ka-
sniji narkoman i samoubojica, tih godina
zrele ekonomske i nezrele političke krize,
mislio ništa dalje i ništa više od toga. To
se pokazalo katastrofalnom greškom, za-
bludom i nezrelošću jednog cijelog nara-
štaja ili barem njegova većinskog dijela.
16 Slonovi smo vrlo brzo postali svi, kada je
ekonomska kriza eksplodirala, a politička
postala zrelom, opasnom i ubojitom. Na
vlast smo doveli (naravno, ne sudjelujući
svi u toj avanturi, glasalo se i za normal-
nije ljude) pučističku stranku, totalitarnih
namjera i nevjerojatne količine pohlepe.
Svakom godinom vlasti te partije, a po-
sebno svakim izbornim ciklusom kada je
njezin namrgođeni, a neuki poglavica bio
biran za šefa države, ili kada su oni uvijek
ponovo osvajali vlast ili većinu vlasti na
parlamentarnim i lokalnim izborima, na-
še su surle postajale sve izduženijima,
pogledi sve tupljim, noge sve otečeniji-
ma, a mozak sve manjim. Dok je trajao
rat, u početku oslobodilački, a poslije
evoluirao u dogovoren i agresivan prema
susjednoj Bosni i Hercegovini, ti su liko-
vi prvo društvenu imovinu, vrlo vrijedno
J blago, nacionalizirali, a potom privatizi-
rali, što će reći, uglavnom, budzašto ra-
O sprodali između sebe odabranim “podu-
zetnicima”, iz vlasti i opozicije i usposta-
U vili pravi klijentelistički kapitalizam pri-
mitivne akumulacije koji je, biološkim
R odlaskom i odumiranjem političkih po-
N krovitelja i skorašnjom eliminacijom nji-
hove mafije, prerastao u vladavinu privat-
A nih korporacija vlasnika koji su društveni
kapital, narodno blago stekli poklonom.
L U stvari, prljavom trgovinom. Danas ka-
Premijerka Jadranka Kosor
da nema nakinđurenog Mrguda iz Veli-
kog Trgovišča, kada je njegov hercego-
vački Mefisto također na vječnim lovišti-
ma, a njihovom strankom i državom ru-
kovode blijede političke sjenke, bez svo-
jih stavova i ikakvog suštinski važnog
znanja, vlasnici većine blaga u Hrvatskoj
stvarno vladaju ovom zemljom. Slonovi
kod njih kupuju, zadužuju se da bi kupo-
vali i rade potplaćeni da bi im vraćali du-
gove.
Parada kiča
Prisjetimo se, načas, parade morbid-
nog kiča u nečemu što se zvalo Vlakom
slobode, kada je supijani Tuđman u Kni-
nu siktao o onima koji se više neće vratiti.
Istovremeno s tim siktanjem, todorići i
njihovi ministri gospodarstva, škegre i
slični, sa slavonskim su tamburašima u
tom istom vlakiću revali novokompono-
vanu narodnu, ali 'rvacku “Otvor' ženo
kapiju”. Otvorivši si tako kapiju, ušli su u
Ali Babinu pećinu s neograničenim pra-
vima raspolaganja. Ti danas vladaju tako
da su ovu zemlju doveli na rub propasti,
dok njihovi političari-klijenti mantraju o
uspjesima i njezinom sjajnom položaju u
međunarodnoj zajednici. Vladaju iz sje-
ne, vukući konce svojih marioneta-sjenki,
nekakve Kosor, Šukera, Friščića i njima
sličnih praznih ljuštura. Istovremeno,
nadziru i one koji bi ih trebali pratiti, pro-
zivati, javnosti prokazivati – medije, po-
sebno privatne. Sveudilj praveći slonove
od nas.
Kako je pohlepa jedini grijeh koji čo-
vjeka opsjeda do groba, što nam svjedoči
Kur'an Časni u prvim ajetima sure Et-te-
kathur, ovi poduzetni domoljubi, ovladali
su i ostalim, normalnijim strankama u Hr-
vatskoj, pa tako financijski podržavaju
sve ozbiljne predsjedničke kandidate, sve
stranke sa šansom ulaska u Sabor. Njiho-
vi odabrani predstavnici u određenim tre-
nucima postaju ministri gospodarstva ili
potpredsjednici vlade i tomu slično. Ko-
načno, kada ekonomske neznalice poput
Kosorice i Josipovića formiraju svoje
stručne “krizne” timove, u njih zovu sa-
mo šefove velikih firmi koje možete upi-
tati sve samo ne kako su “zaradili” prvih
par milijuna. Glagol zaraditi ovdje bi
ipak bilo primjerenije zamijeniti glago-
lom steći jer postati vlasnikom kapitala
može se na različite načine. Kakvim to
znanjem ti poduzetnici, u pravilu eko-
nomski tukci, sa završenim sumnjivim
ubrzanim tečajevima menadžmenta, ma
što to bilo, čiji je, opetovano izrečeni,
motto maksimiranje profita za svoje tvrt-
ke, mogu pomoći jednoj Kosorici, koja
stvarno ništa ne zna, a još manje razumije
ili Josipoviću koji, preuzevši predsjedniš-
tvo države u najkritičnijem trenutku, radi-
je odlazi na koncerte ozbiljne glazbe i di-
jeli nagrade Porin. No, sebi i svojim fir-
micama mogu pomoći beskrajno. Za teo-
rijsko pokriće, u timovima se nalaze po
jedan ili dvojica profesora s beznadežno
izgubljenog Ekonomskog fakulteta koji
usred možda najteže ekonomske krize,

izazvane financijskim spekulantskim lu-
dilom i hiperinflacijom financijskih i mo-
netarnih agregata, i nadalje propagira su-
lude teorije koje su do krize i dovele. Re-
zultati takvog savjetovanja su jednokrat-
ne mjere koje pomažu ovom ili onom
sektoru iz državnih fondova, već kritično
prezaduženih, dok stvarnih makroeko-
nomskih mjera nema ni u tragovima, a
država tone poput Titanica. Sva je sreća
da nam je predsjednik muzičar, pa može
na dobrano skošenoj palubi još zasvirati
Chopina ili Stravinskog. A možda i Le-
nnona. Long live rock'n'roll. Dok slonovi
marširaju.
Iz te ideološko-profitne papazjanije
proizašla je i teza o 2. i 3. stupu mirovin-
skog te dopunskom zdravstvenom osigu-
ranju kao nužnosti. Razlog te nužnosti,
uvjeravaju nas, nije u ratnom i poratnom
zavlačenju državne i njoj bliskih ručetina
u fondove socijalne sigurnosti i kasnijim
spekulacijama na istima, već - u skupoj
dijagnostici. 'Bem ti tehnologiju, umjesto
da smanjuje, ona povećava troškove. I to,
zanimljivo, ona ista koja u masovnim i
telekomunikacijama, smanjuje troškove.
E, pa kada narod hoće dijagnostiku i hoće
da se liječi, neka i plati. Koliko, kao i kod
lijekova, odredit će privatni fondovi koji
trguju i ulažu i napuhane dionice tzv. teh-
nološkog sektora i farmaceutske industri-
je. Jer slonovi te složene tržišne mehaniz-
me, svakako ne razumiju.
Škegronomija
Posljednja, medijski vrlo slabo popra-
ćena “mjera” stručnih timova je uvođenje
fondova za gospodarsku suradnju, zapra-
vo poludržavnih fondova rizičnog kapita-
la, kako se to lijepo, eufemistički kaže.
Privredni vjesnik je tako objavio u tekstu
Igora Vukića da su ti fondovi, čiji će ka-
pital s 50% uplatiti država (odakle Šuke-
ru?), namijenjeni za financiranje projeka-
ta koje banke ne žele pratiti. Kako banke
uvijek prate projekte za koje procijene da
donose profit uz razuman rizik, po defini-
ciji, ovi bi fondovi onda pratili projekte
koji podrazumijevaju nerazuman rizik.
Zašto to treba pratiti država i hoće li se
dodatno zaduživati kako bi uplaćivala po-
la kapitala, dok nema za izvršenje ranije
preuzetih obveza? Odgovor na to pitanje
dala je nekakva Mira Marović, predsjed-
nica hrvatske udruge Private Equity i
Venture Capital za Privredni vjesnik. Taj
naziv, strahopoštovanja hrvatskog čovje-
ka vrijedan, eufemizam je za vrlo rizične,
kockarske fondove koje su osnivale veli-
ke financijske institucije i tvrtke i koji su
KVADRAT NAD HIPOTENUZOM
trgovali na veliko upakiranim dugovima
te to lažno prikazivali kao aktivu, što je
dovelo do sloma 2008., a kasnije su se
našli među primateljima izdašnih budžet-
skih sredstava za pokriće desetina biliju-
na dolara neotplativih dugova. Sve po
glavi stanovnika. Ta mala se, zajedno s
još jednim ambicioznim balavcem, proi-
zašlim iz zagorjele kuhinje Ekonomskog
fakulteta, državnim tajnikom za financije,
Zdravkom Marićem u domindžosu poja-
vila kod Togonala u emisiji Otvoreno
HRT-a kako bi javnosti predstavila novu,
genijalnu mjeru tima Jadranke Kosor. S
obzirom da je Mira u emisiji više pažnje i
umješnosti pokazala u kontroliranju polo-
žaja golih nogica i vrlo kratke minice, da
ne bi otkrila guzu ili nešto drugo, od ek-
splikacije uloge novozamišljenih fondo-
va, Privredni vjesnik se potrudio barem
donekle rasvijetliti ovaj Olimp, taj Para-
dis moderne financijske teorije neukim
nama. Slonovima.
Tako će vlada i privatni ulagači (ovo
je vrlo širok pojam, puno toga je privatno
u ovoj zemlji, posebno banke) ulagati po
50%, što u praksi znači da će vlada uloži-
ti koliko prije nje najavi/e privatni
ulagač/i. Tako je na konferenciji o Priva-
te Equity, održanoj u hotelu Westin u Za-
grebu, ministar gospodarstva, jedan od
poslodavaca i ekonomista amatera iz
spasonosnog tima, Đuro Popijač doslov-
no rekao da će vlada za jednu kunu uloži-
ti jednu kunu, a za 100 milijuna eura isto
toliko. Njegova nominalna šefica, Ja-
dranka Kosor na istoj je konferenciji
izrekla naučenu frazetinu o “stvaranju
održivog tržišta rizičnog kapitala za ino-
vativne poduzetnike”. Drugim riječima,
naprijed braćo kockari, otvaramo vam
još himenom zaštićeno hrvatsko tržište
koje niste razdjevičili. Treba li vam u
tom silovanju naša pripomoć, dajemo
koliko vi kažete. Po prijedlogu, plan je
vlade uložiti milijardu kuna u osnivački
kapital fondova, s tim da ukupni ulog u
jedan fond ne može biti veći od 300 mili-
juna. Ministarstvo gospodarstva će upu-
titi javni poziv ulagačima s minimalnim
ulogom od 75 milijuna kuna za otvaranje
zajedničkih fondova s državom i to na
rok od 10 godina. Hrvatska agencija za
nadozor financijskog poslovanja HAN-
FA će odabirati društva za upravljanje
fondovima koja će uzimati 20% od profi-
ta fonda koji bi u prosjeku trebao iznositi
8% godišnje. Temeljem kakve analize su
Mira trofrtaljka i njezini pokrovitelji
došli do ovih 8%, nije poznato neukim
nama. Slonovima. No, važno je da je Mi-
ra za Privredni vjesnik, kako već reko-
smo, dala odgovor na uvodno pitanje o
razlozima zbog kojih bi država plaćala
pola kockarskog fonda. Zavodnički se
smiješeći pojasnila je kako takvo, valjda
osjetljivo i izuzetno sofisticirano, tržište
“nije moguće razviti bez pomoći drža-
ve”. A kada država pomogne, onda je
najbolje da se makne i dadne fondovima
“široku autonomiju u odlučivanju” kako
to lijepo pojašnjava neukim nama, na
istoj konferenciji u Westinu, stanoviti
Yigal Erih, šef Yozmae, izraelskog mo-
dela po kojem je precrtan ovaj hrvatski!
U emisiji Otvoreno, od svih pitanja koja
su se logično nametala, Togonal se usu-
dio državnog tajnika i mini Miru upitati o
mogućnosti da nekakav prljav, mafijaški,
novac uđe u takav fond i opere se. Mira
je, sva slatka, zaključila kako je takvošto
nemoguće zbog široke regulacije. Koje,
kakve, nije se potrudila izvijestiti neuke
nas, već je lagano premetnula jednu golu,
preko druge gole nogice. Za podsjetiti je
mini Miru i ostale da je upravo manjak
regulacije bio uzrokom eksponencijal-
nog rasta spekulacija i posljedičnog fi-
nancijskog sloma. No, znakovito je da se
s njom, u odgovoru na isto pitanje, nije
složio državni tajnik koji je rekao kako
država neće uložiti kapital u fond za koji
postoji sumnja da je kontaminiran ta- 17
kvim novcem. Tko će to i kako, u uvjeti-
ma “široke autonomije u odlučivanju” u
ime vlade provjeravati, državni se tajnik
nije izjasnio. A bogme, ni Togonal nije
pitao.
Smiješili su se tako i Mira u domin-
džosu i državni tajnik s licem pristojnog
pubertetlije istisnutih prišteva, ali je iza
njihovih smješaka provirivao najšarman-
tniji smješak od svih – onaj Borislava
Škegre, Kosoričinog šefa savjetnika, Mr-
gudovog ministra privatizacije i gospo-
darstva, utjerivača poreza na dodanu vri-
jednost u Hrvatskoj i današnjeg šefa Que-
stus rizičnog fonda. Možda bi tog gospo-
dina, lica još glatkijeg i nevinijeg od dr-
žavnog tajnika, trebalo upitati za kakvu
bilancu, račun dobiti i gubitka ili revizor-
ski izvještaj fonda kojem je na čelu i ima
li to kakve veze s ovom plemenitom vla-
dinom inicijativom o ulaganju 50% kapi-
J
tala, našeg vražjeg novca, u rizične fon- O
dove koje će osnivati questusi, škegre ili
mini Mire. Ili bi trebalo bez puno pitanja U
pomoći Kosorici da siđe s vlasti, a s njom
i njezini ministri koji tvrde kako je polo- R
žaj Hrvatske koja se, sve više po sve ne-
povoljnijim cijenama, zadužuje, odličan
N
i, naravno, njezini i Josipovićevi eko- A
nomski savjetnici- poslodavci i spekulan-
ti. Da više ne prave slonove od nas. q L
 INTERVJU
Senadin Lavić, novoizabrani predsjednik BZK “Preporod” iz Sarajeva za “Preporodov Journal” govori o kultu-
ri optimizma, smjernicama novog vodstva BZK “Preporod”, povezivanju Bošnjaka i doprinosima dijaspore,
utjecaju globalizacije, bosanskom i bošnjačkom identitetu, pitanju stvaranja trećeg entiteta, Deklaraciji Srbije o
genocidu u Srebrenici...
Bošnjaci nisu postali od Srba i Hrvata
Mi stalno naglašavamo: “Preporod” je kulturna institucija ili institucija kulture Bošnjaka, vakuf kulture i zajedničko do-
bro Bošnjaka, tj. mi nismo politička partija, niti religijska zajednica. Odgovorno se brinemo za profiliranje kulturnih
stečevina i tendencija bošnjačkog naroda kako onih tradicionalnog kulturnog izraza, tako i ovih današnjih, impregni-
ranih duhom savremene dinamike.
Razgovarao: Filip Mursel Begović
Prof. dr. Senadin Lavić rođen je u Ko-
njicu 13.07.1965. godine. U rodom gradu
završio osnovnu i srednju školu. Na Filo-
zofskom fakultetu u Sarajevu 1985./1986.
školske godine započinje studij na Odsje-
ku za filozofiju i sociologiju, koji uspješ-
no okončava 1989. godine. Postdiplom-
ski studij na istom fakultetu upisao je
1990. godine, a 1999. godine odbranio je
magistarski rad o Adornovoj kritici savre-
18 menog društva. Također, na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu 2003. godine obra-
nio je doktorsku disertaciju pod naslo-
vom Racionalnost, jezik i zajednica.
Za vrijeme agresije na Republiku Bo-
snu i Hrecegovinu bio na strani dobra i
branio svoju državu u redovima Armije
RBiH. Od 1997. godine radi na Univerzi-
tetu u Sarajevu, Fakultet političkih nauka,
prvo kao asistent na predmetu Metodolo-
gija društvenih znanosti; od 2000. godine
kao viši asistent na istom predmetu, od
2004. godine kao docent, a od 2008. kao
vanredni profesor. Na studijskim borav-
cima u Njemačkoj (Bonn) i Austriji
(Graz) istraživao je sa stanovišta plurali-
stičke perspektive pristupe i metodologije
koji su u dvadesetom stoljeću dominirali
u radu društvenih znanosti. Sudjelovao je
u brojnim znanstveno-istraživačkim ak-
J tivnostima sa studentima i sa drugim
istraživačkim timovima. Sudjelovao je u
O radu znanstvenih skupova posvećenih
perspektivama znanosti, obrazovanja, ra-
U zvitka kulturnog sadržaja bosansko-her-
cegovačkog društva i države Bosne i Her-
R cegovine. Okrenut je principima kulture
N mira i vrijednostima pluralističke racio-
nalnosti koja je osnova života u razlika-
A ma. Do sada je objavio dvije knjige: Plu-
ralistička racionalnost (Sarajevo, 2004) i
L Između periferije i centra (Sarajevo,
Prof. dr. Senadin Lavić
2006) Pored toga, Lavić je izvršni ured-
nik univerzitetskog časopisa Pregled,
član redakcije Godišnjaka BZK “Prepo-
rod”, te član Asocijacije nezavisnih inte-
lektualaca Krug 99. Od 2010. predsjednik
BZK “Preporod” BiH. Profesor je na Fa-
kultetu političkih nauka Univerziteta u
Sarajevu. Voditelj je master studija na
Fakultetu političkih nauka. U zvanju van-
rednog profesora od 2008. godine.
Početkom godine izabrani ste za no-
vog predsjednika BZK “Preporod”. Ka-
kvo ste stanje zatekli, kakve ste promjene
uveli, ili ćete ih tek uvesti, u organizaciju
kulturne zajednice koja slovi za jednu od
najznačajnih za Bošnjake?
Da, početkom 2010. godine, tačnije na
izbornoj Skupštini BZK “Preporod” Bo-
sne i Hercegovine od 16. siječnja 2010.,
izabran sam za predsjednika. Što je naj-
važnije ne polazim s nule, jer nastavljam
aktivnosti već etablirane institucije kultu-
re u bošnjačkom i bosanskom kontekstu.
Mnogo je lakše nastaviti određene aktiv-
nosti i modificirati ih u skladu sa intenci-
jama kulturno-povijesnog sklopa savre-
menog svijeta, nego počinjati iz početka.
“Preporod” je institucija koja zna šta hoće
i kuda ide, a naš je zadatak da osiguramo
poputninu, kvalitetno i odgovarajuće dje-
lovanja u 21. stoljeću. Bošnjački narod,
nažalost, mnoge bitne poslove počinje iz
početka, s gole ravni. Ljudi koji su sada
angažirani oko BZK “Preporod” održava-
ju razinu koja je teško stečena u posljed-
njih 107 godina od utemeljenja, ili 20 go-
dina od obnoviteljske Skupštine “Prepo-
roda”. Želim kazati da je “Preporod” insti-
tucija koja ima tradiciju, iskustvo i kultur-
no-povijesnu poziciju u bosansko-herce-
govačkom društvu.
Najbitnija promjena na kojoj radimo
već nekolika mjeseca jeste razvijanje svi-
jesti o tome da živimo u 21. stoljeću koje
je stoljeće znanosti i tehnike – informacij-
ska paradigma, stoljeće očuvanja prirode
i razvijanja kulture mira između ljudi te
između ljudi i prirode. Pritom, također,
naglašavamo da imamo državu Bosnu i
Hercegovinu i da moramo sve svoje spo-
sobnosti i znanja podrediti njezinom
prosperitetu. Nama ne treba duh 19. sto-
ljeća koji bi se mogao simplificirano na-
zvati nacionalno-romantičarski, niti is-
ključivost 20. stoljeća koju smo iskusili
kao žrtva genocida. Treba nam kultura
optimizma i mira u kojoj ćemo se razvija-
ti i dostići ljudsku slobodu.
Ono što sam zatekao u BZK “Prepo-
rod” jeste sadržano u dobroj strateškoj
usmjerenosti na izradi nekoliko ključnih
projekata bošnjačke kulture. Pošto je BZK
“Preporod” institucija nastavit ćemo nji-
hovo institucionalno sprovođenje i zao-

kruživanje. Za to sam odgovoran. Nadam
se da će neki projekti za vrijeme moga
predsjedavanja biti približeni ostvarenju ili
pak potpuno dovršeni. Uz to neki novi pro-
jekti će biti započeti, jer kulturu jednog
naroda pored književnika predstavljaju i
znanstvenici, sportisti, muzičari, slikari,
privrednici, političari, radnici te mnogi
drugi koji svojim djelovanjem doprinose
kvalitetu bošnjačkog bića. Mnogo mi je
stalo do toga da se u okviru “Preporoda”
razvije analitičko-istraživački odjel koji bi
bio posvećen analizi kulturnih trendova
koji bitno utiču na Bošnjake danas.
Kao sve institucije koje čuvaju tradi-
cijske vrijednosti nekog naroda (u Hrvat-
skoj je to Matica Hrvatska), BZK “Prepo-
rod” u svoje odbore postavlja odabrane i
kroz društvena priznanja “provjerene”
znanstvenike, književnike, kulturne i na-
učne poslanike raznih profila. “Preporo-
du” se znalo prigovarati da je anakroni-
stičan, prepun spavača i maštara, da ne
korespondira sa stvarnošću, s mlađima i
njihovim potrebama itd. Hoćete li tu sliku
ispravljati ili mislite da su to samo zajed-
ljive opaske? Treba li “Preporod” osu-
vremeniti, uskladiti s novovjekom kultur-
nom i povijesnom dinamikom?
Neke slike su takve kako Vi kažete,
jer su zasnovane na predrasudama i ne-
znanju. Stoga ne treba oko njih trošiti vri-
jeme. BZK “Preporod” nema samo kon-
zervirajuću i čuvajuću funkciju unutar
bosansko-bošnjačkog bića. Mnoge pred-
stave i predrasude o “Preporodu” dolaze
iz fideističko-fatalističkih krugova i men-
taliteta. Na njih se ne treba previše obazi-
rati! Mi stalno naglašavamo: “Preporod”
je kulturna institucija ili institucija kultu-
re Bošnjaka, vakuf kulture i zajedničko
dobro Bošnjaka, tj. mi nismo politička
partija, niti religijska zajednica. Odgo-
vorno se brinemo za profiliranje kultur-
nih stečevina i tendencija bošnjačkog na-
roda kako onih tradicionalnog kulturnog
izraza, tako i ovih današnjih, impregnira-
nih duhom savremene dinamike. U tom
kontekstu naglašavam jasno da Bošnjaci
nisu “verska skupina”, nisu ni “rukavac”
koji je ostao poslije Velike rijeke, ni
“Azijati”, niti došljaci, orijentalci, istoč-
njaci. Bošnjaci nisu postali od Srba, a ni
od Hrvata. Nema više mjesta za podmeta-
nje krivica i mitova o porijeklu. Bošnjaci
su iznikli iz Bosne i jesu narod s prepo-
znatljivom vlastitom kulturom među dru-
gim evropskim narodima i kulturama.
Naša uloga jeste da čuvamo “Preporod”,
razvijamo ga kao naši stari i da ga prene-
semo sljedećim generacijama.
Danas je “Preporod” otvoren mladim
ljudima, uostalom kao i prije. Na čelu op-
ćinskih društava diljem Bosne uglavnom
su mlađi ljudi s mnogo entuzijazma, ener-
gije, odvažnosti i volje da bošnjačku kul-
turu razvijaju i čuvaju. Tako je u Zenici,
Livnu, Bratuncu, Zvorniku, Brčkom, Ko-
njicu i drugdje.
Postoje stavovi nekih ljudi da su na-
rodna kulturna društva anahronizam iz 19.
stoljeća i da su nepotrebna. Mislim da u
multietničkim zajednicama ima smisla ra-
zvijati ovakva društva, jer se onda politika
oslobađa od manipuliranja s etničkim i re-
ligijskim sadržajima. Smatram, također,
da bi etnička/narodna pitanja trebalo osta-
viti kulturnim društvima i institucijama da
ih ona elaboriraju na znanstveno-kulturnoj
razini i oslobode ih etnopolitičkih zloupo-
treba. Svi oni koji smatraju da treba napra-
viti zasebne etničke univerzitete, akademi-
je nauka i umjetnosti, sisteme srednjih i
osnovih škola, sisteme zdravstva, energe-
tike, socijalne skrbi itd. direktno udaraju u
bosanskohercegovačku državnost i identi-
tet te pretvaraju Bosnu i Hercegovinu u
konsocijacijsku izoliranost. Getoizacija ni-
je bosanskohercegovački model života.
Narodna kulturna društva mogu pomoći
da se njeguje opuštena građanska kultura u
kojoj će se razvijati znanje o različitostima
koje su naše zajedničko bogatstvo. Narod-
na kulturna društva kao nevladine organi-
zacije i vakufi mogu, dakle, pomoći da se
sačuva i unaprijedi bosanskohercegovač-
ko jedninstvo u različitostima.
Vaše izjave o potrebi umrežavanja
svih Bošnjaka u svijetu zasigurno su na
tragu držanja koraka sa sadašnjim i bu-
dućim vremenom koji nosi svakojake
izazove? Hoću reći da je gotovo svima
jasno da bez zajedništva ne možemo op-
stati kao narod, ali pitanje je koliko u to
zajedništvo uopće vjerujemo? Treba li
zaista naš “Mujo” opet pod nož da bi
shvatio neke stvari?
Kontekst u kojem mi danas živimo
određen je opasnim političkim ideologi-
jama iz kojih proizlaze genocidi i geno-
cidne namjere. Mi smo toga svjesni i zna-
mo da se tim ideologijama možemo odu-
prijeti. To smo pokazali u mnogo težim
okolnostima nego što su to današnje. Po-
vezivanje svih potencijala bošnjačkog na-
roda podrazumijeva mnogo “nevidiljivog
rada” u oblasti organiziranja, komunika-
cije, projiciranja, harmonizacije i objekti-
viranja zamisli. Oni koji naivno misle da
se može ljude ili predstavnike jednog na-
roda skupiti u veliku salu ili dvoranu i ti-
me riješiti sva pitanja zajedničkog ostva-
INTERVJU
rivanja ciljeva i interesa, u cjelosti se va-
raju. Uvezivanje narodnih interesa i nji-
hovo realiziranje u vremenu i prostoru
podrazumijeva dugotrajan i odgovoran
rad. Bošnjacima nedostaje mnogo organi-
zacijske aktivnosti na svim poljima, te
instrumentalne i komunikativne racional-
nosti u plodnoj kombinaciji. Uvezivanje
potencijala je složen višegodišnji rad ko-
jim se ne možete pohvaliti nakon deset
dana i on se uglavnom tek kasnije primje-
ti kroz određene projekte i djela.
Ako pod Vašim vodstvom BZK “Pre-
porod” krene umrežavati (po vašim rije-
čima riječ je o mrežama timova ili pove-
zanim grupama na osnovama znanja)
Bošnjake iz BiH s Bošnjacima iz dijaspo-
re, radeći pritom na zajedničkim projekti-
ma, ne bi li prije toga trebalo uvesti reda
u podružnice “Preporoda” koje djeluju
širom Bosne? Osobno sam se uvjerio da
“Preporodi” u nekim mjestima ne rade
gotovo ništa ili je rad ozbiljno narušen
međusobnim prepucavanjima i svađama.
Zastupam filozofiju dijaloga i mosta,
tj. spajanja “obala” ili suprotstavljenosti,
te priznavanje razlika u pojedinačnosti. Iz
te osnove mogu sa svakim da sarađujem i
ostvarujem komunikativno i praktičko dje-
lovanje. Naša općinska društva imaju veli- 19
ku slobodu u svome radu i mi ih podstiče-
mo da razvijaju svoje lokalne specifičnosti
i povezuju ih s općim vrijednostima tradi-
cionalne i savremene bošnjačke kulture. U
tome poslu neki su sasvim posvećeni za-
datku i požrtvovano rade na njegovom
ostvarenju, a neki su inertni. Zato imamo
redovne izborne skupštine kojima se uvodi
“svježa energija” u rad svakog odbora i
općinskog društva. BZK “Preporod” nije
homogeno ili jednoumno, već heterogeno i
multiaspektno društvo bošnjačkih aktivi-
sta u kulturi, što mu daje posebnu kvalite-
tu. Opći principi razvoja bošnjačke kulture
i njenog očuvanja su zajednički, ali svaka
sredina ima svoje posebnosti i ona ih nje-
guje. Tako je u Bratuncu, Osmacima kod
Kalesije, Livnu, Konjicu, Tesliću, Bijelji-
ni, Goraždu ili Sarajevu – sva ta općinska
društva su dio naših jedinstvenih tendenci-
ja u bošnjačkoj kulturi, a opet svi su poje-
J
dinačno autonomni u ostvarenju domaćih
programa i sadržaja iz kulture. Ne treba
O
zaboraviti da je u “Preporod” uloženo U
mnogo volonterskog rada i ljubavi prema
kulturi. Hijerarhija u “Preporodu” nije voj- R
nička ili birokratska, nego intelektualna i
humanistička.
N
Iz tog ugla viđeno “Preporod” je inte- A
lektualna mreža bošnjačkog bića i on se kao
takav širi van granica Bosne i Hrecegovine. L
 INTERVJU
Napokon, što mislite o zagrebačkom
“Preporodu” (ali i ostalim bošnjačkim
institucijama u Hrvatskoj) i na koji na-
čin vidite našu buduću suradnju? Iskre-
no, mlad ste čovjek za jednog predsjed-
nika, energičan i poduzetan ste čovjek za
jednog fakultetskog profesora, koji često
slove za “mrtva puhala”, i nameće mi se
pitanje hoće li sve ostati samo na našem
oduševljenju pri međusobnom upozna-
vanju (kako to često biva), na velikim
riječima uvažavanja i obostrane hvale ili
ćemo uistinu nešto konkretno napraviti?
Ukratko – mi u Zagrebu spremni smo za
umreživanje i svaki vid suradnje.
Poznajem gospodina Nanića i cijenim
njegov višegodišnji angažman u “Preporo-
du”. Poznajem, također, mnoge ljude iz Za-
greba, Dubrovnika, Splita i Rijeke koji vrlo
odgovorno i kompetentno prezentiraju boš-
njačko biće u Hrvatskoj. U Zagrebu pozna-
jem profesora Berberovića, profesora No-
valića, dr. Hasanbegovića, gospodina Jo-
gunčića, gospodina Ramadanovića, gospo-
dina Družića i mnoge druge. Sarađujem sa
svima njima već nekoliko godina i postoje
jasni tragovi naše saradnje u Zagrebu ili u
Dubrovniku. No, smatram da to nije dovolj-
no i da to treba znatno unaprijediti.
Bošnjačka zajednica u Zagrebu, sa ni-
20 zom respektabilnih institucija, predstavlja
važan dio bošnjačkog bića i smatram je
našom reprezentacijom u oblasti kulture.
Naravno, pred nama stoje vrlo složeni po-
slovi oko pozicioniranja bošnjačkog naro-
da u Evropi u 21. stoljeću. U tom smislu
trebamo raditi zajedno i moramo se pred-
stavljati na primjeren način drugim evrop-
skim narodima. Za početak možemo osmi-
sliti kulturne programe i prezentirati ih po
evropskim metropolama. Možemo, tako-
đer, izdavati jedan zajednički časopis u
kojem bi drugi narodi mogli saznati o na-
ma i o našim kulturnim vrijednostima.
Jednom prilikom sudjelovao sam na
simpoziju gdje su organizatori pozivali di-
jasporu da se vrati u BiH, da bih kasnije, u
neformalnom druženju, paradoksalno slu-
šao o tome kako isti dijele svoja saznanja o
J mogućnostima zaposlenja na Zapadu. Pro-
fesor ste na Fakultetu političkih nauka u
O Sarajevu i što mislite na koji način možemo
zadržati bošnjačku inteligenciju u BiH?
U Ljudi će uglavnom težiti da žive tamo
gdje im je bolje. To je sasvim prirodno,
R da kažem, ljudski. Ali, onemogućiti ljudi-
N ma da žive u svojoj kući, stanu, gradu, na
djedovini i očevini – to je zločin. Tako
A nešto je učinjeno u Bosni i Hercegovini, a
naročito na njezinom području koje se da-
L nas imenuje entitet Republika Srpska.
Pitanje naše budućnosti usko je vezano
s pitanjem razvijanja znanja u svim znan-
stvenim oblastima. Bošnjačka inteligencija
je uglavnom odana Bosni, bez obzira gdje
se danas nalazila, ili u SAD ili u Norveškoj.
Naravno, tu su djelatni i nezaobilazni pro-
cesi asimiliranja dijela bošnjačkog naroda
koji nema dovoljno razvijenu svijet o sebi.
Mislim da bi naša današnja inteligencija u
Bosni i dijaspori trebala posvetiti više pa-
žnje razvijanju bosansko-bošnjačkog iden-
titeta u složenim procesima globalizacije.
Malobrojni narodi nisu zaštićeni od neu-
moljivih ritmova globalizacije. Naravno,
ne treba se plašiti izazova, jer se blagodeti
savremenih znanosti i tehnike mogu iskori-
stiti za prosperitet svakog naroda. Danas
više Bošnjaka živi izvan, nego u granicama
države Bosne i Hercegovine. Oni su dio
našeg nacionalnog bića i mogu odigrati
važnu ulogu u pozicioniranju Bosne. Ne
morate, dakle, živjeti u Sarajevu ili bilo ko-
jem drugom bosanskohercegovačkom
mjestu, da bi ste pomogli Bosni i Hercego-
vini. Možda danas Bošnjaci mogu više ura-
diti za interese države Bosne i Hercegovine
u inostranstvu nego da sjede na birou u Ze-
nici ili Goraždu. Oni mogu privlačiti ulaga-
nja i ulagače, razbijati predrasude različite
vrste, objasniti ljudima da je u Bosni mo-
guće graditi, proizvoditi, ostvarivati nove
vrijednosti, dakle, ljudski živjeti.
Naravno, vrlo je važno da u Bosni po-
stoji i djeluje vrhunski obrazovana boš-
njačka inteligencija koja će razvijati i una-
prijeđivati životni ambijent, znati šta je
bosansko-hercegovački interes, koji su ne-
ophodni procesi u kojima se mora sudjelo-
vati danas i tome slično. U sinhornizira-
nom djelovanju unutarbosanske i dijaspo-
ralne bošnjačke inteligencije vidim vrhun-
ske mogućnosti napredovanja Bosne.
Što Vi mislite o Bošnjačkom saboru,
čije održavanje zagovaraju neke Vaše
ugledne kolege?
Uvijek sam podržavo konstruktivan di-
jalog među bošnjačkim predstavnicima. Iz
razgovora se uvijek razvije nešto što poka-
že izlaz iz složene situacije. Bošnjaci, bez
obzira na svoj svjetopogled, moraju nepre-
stano razgovarati o svim pitanjima koja ih
se tiču. Izvršni odbor BZK “Preporod” se
već izjasnio o ovome pitanju i naša institu-
cija u ovome času ne vidi svrhovitost i
opravdanost održavanja bilo kakvog sabo-
ra. Ako se promijene okolnosti “Preporod”
će poduzeti odgovarajuće korake i očito-
vati se o relevantnim pitanjima.
Nedavno je hrvatsku javnost zaintri-
girala izjava bivšeg ministra obnove Jure
Radića, člana Vlade Franje Tuđmana.
Pred Haaškim sudom je izjavio da mu je
bivši predsjednik u razgovoru, a bila je
riječ o održavanju Stoca, Trebinja i Jajca
hrvatskim gradovima, rekao da “nema
druge nego da muslimane postepeno kro-
atiziramo”. Radić je objasnio da to ne
znači “pohrvatiti”, jer su Hrvati i Bošnja-
ci strateški partneri, već “europeizirati”,
učiniti nas dijelom europske civilizacije.
Dodamo li nakon toga daytonizaciju Bo-
sne, gdje su Bošnjaci i BiH danas?
Prije svega i zasvagda – Bošnjaci su
od svoje poniklosti u Bosni dio evropske
civilizacije i to će ostati bez obzira na sve
“magle povijesnih bespuća”. Oni koji mi-
sle izigravati policajce i disciplinirati na-
vodno “nemirne” Bosance pripadaju baj-
kama o predziđu. Nikada Stolac, Trebinje
i Jajce nisu bili hrvatski gradovi – to su
bosansko-hercegovački gradovi. Narav-
no, u njima žive bosanskohercegovački
Hrvati s drugim bosansko-hercegovač-
kim građanima.
Tu predstavu da postoje “više i niže
kulture” odavno je u paramparčad razbio
veliki francuski strukturalista, etnolog i
antropolog Claude Lévy-Strauss, a danas
je zastupanje takve predrasude znak oz-
biljnog neznanja, neupućenosti i opasnih
nakana. Većina Hrvata su iskreni prijate-
lji Bosne i Bošnjaka – s njima treba gradi-
ti bolju i ljepšu budućnost, razvijati kultu-
ru mira i slobode.
Može li tvrda bosanska glava primiti
europsku pamet i hoće li uopće bosan-
stvo nešto značiti kada i ako BiH uđe u
Europsku uniju? Neće li tada svi mali
narodi biti manjine?
Mi već razmišljamo o vlastitom iden-
titetu u zajednici evropskih naroda, o to-
me kako naći svoje ljudsko mjesto među
450 miliona ljudi, ili kakav će biti budući
odnos između bosanstva i evropejstva.
Nama “europska pamet” nije tuđe, jer je
to naša “pamet”, odnosno mi smo koma-
dić u mozaiku evropskih kultura. No, va-
še pitanje vodi u politološki okvir i otvara
nam pitanje o manjinama. To je već oz-
biljno pitanje i traži od nas da se s njim
suočimo. Svjedoci smo da gradnja Evrop-
ske unije kao zajednice država (nacija) i
naroda ne ide željenim tempom. No to i
nije važno ako je riječ o iznalaženju rješe-
nja kojima će svima biti zagarantovana
jednaka prava bez obzira na broj građana
i površinu državnog teritorija. Ako bi se
na razini politoloških znanosti i konkret-
nih pravno-političkih regulativa našli
obrasci koji će omogućiti slobodu, ravno-
pravnost i samostalnost svakome onda će

EU biti efikasan i siguran okvir za stotine
miliona ljudi. EU ne smije biti zasnovana
na jednom principu ili istini koji bi ostva-
rivali volju religijskog, etničkog ili nekog
drugog redukcionizma. Evropa sutrašnji-
ce mora biti carstvo pluralnog svijeta bez
obzira na ksenofobiju, rasizam, fašističke
intencije, “dijalektiku prosvjetiteljstva” i
“cinički um” nesretne svijesti.
Bošnjaci imaju perspektivu u EU i ne
trebaju se plašiti “brojeva”. Njihova bu-
dućnost je u zajednici evropskih država i
naroda, bez ikakve sumnje!
Čuo sam u hrvatskim medijima izja-
vu Senada Pećanina da se bosanskim
muslimanima nameće neki arapski mo-
del islama, dok u Bosni postoji zaista du-
ga tradicija sekularnog islama. Gledaju-
ći slike bosanskih kasaba početkom
prošlog stoljeća, ne možemo se oteti doj-
mu da neke Bošnjakinje i Bošnjaci
izgledaju kao pripadnici današnjeg ve-
habijskog pokreta, kojega tada u Bosni
nije bilo. Što se to nama ustvari podmeće
– sekularizam ili vehabizam? Ili se istina
krije na trećoj strani, a rijetko tko ju želi
vidjeti i zagovarati.
Danas imate mnogo “stručnjaka” za
islam, za muslimane, za tzv. islamski fun-
damentalizam, za terorizam i ostale straš-
ne priče u konstrukcijama o “njima i na-
ma”, o “vjekovnim neprijateljima”, o opa-
snostima po “našu kulturu”. Mi smo svje-
sni podvala koje nam se podmeću s ciljem
da se od nas napravi evropski Drugi, do-
šljak u raj, nepoželjni stranac. Bošnjaci
nisu došljaci u Evropu. Bošnjaci su Evro-
pljani ili, još preciznije rečeno, Bošnjaci su
stari evropski narod. Svi znamo da je islam
u Bosni sasvim tolerantna religija, puna
sabura i mira. O Bošnjacima se nastoji na-
maknuti druga slika koja služi antibosan-
skom projektu velikodržavlja. Ta slika je
poslužila za izvršenje genocida nad nama i
ona je tu da se, ako se ugrabe tzv. povoljne
povijesne okolnosti, nad nama čine i poči-
ne novi zločini. Slika o nama se tako po-
javljuje kao “opravdanje zločina”.
Bosni treba normalno liberalno gra-
đansko društvo, bez obzira što to ne do-
zvoljavaju ni kao pomisao mnogi tobože
bosansko-hercegovački dušebrižnici. Mi-
slim da Bosna i Hercegovina treba biti
građanska republika u kojoj će svaki gra-
đanin biti slobodan. U etnoklerikalnoj
konsocijacijskoj dejtonskoj podvali gra-
đani nisu slobodni jer ih oktroirani ustav
(Anex IV) ne poznaje.
Cjelokupna konstrukcija oko vehabij-
skog fenomena u Bosne ne potiče iz Bo-
sne. Ona dolazi sa strane i izražava brojne
intencije kojih mi u Bosni u potpunosti
nismo svjesni.
U Hrvatskoj se po nekim medijima
tvrdi da su Hrvati u BiH od konstitutiv-
nog naroda postali manjina. Po istima
za to su ponajviše krivi Bošnjaci koji se
unitariziraju i centraliziraju. Kritizira se
i izjava bivšeg hrvatskog predsjednika
Stipe Mesića da Hrvati u BiH trebaju
svoje institucije tražiti u Sarajevu, a ne u
Zagrebu. Tko je kriv za iseljavanje Hr-
vata iz BiH? Nije li upravo Mesićev pret-
hodnik Tuđman, zajedno sa Šuškom i
Bobanom, pobrkao državotvorne lončiće
bosanskim Hrvatima dok je s Miloševi-
ćem šarao neke mape po salvetama? Ta-
kođer, danas nad Federacijom visi sjena
zagovaranja trećeg entiteta.
Bosanski Hrvati trebaju biti potpuno
svjesni da je država Bosna i Hercegovina
njihova jedina matična država na ovoj pla-
neti, a da je država Hrvatska njihova su-
sjedna država u kojoj također žive hrvatski
Hrvati. Naravno, danas oni jesu jedan na-
rod! Glavni grad bosanskohercegovačkih
Hrvata je Sarajevo. Sve dok to nije tako
imaće problem s manipulacijom i iskori-
štavanjem od nekih političkih elita. Bosan-
ski Hrvati također trebaju shvatiti da ih je
Tuđman odvojio od Posavine, iskoristio ih
u dogovoru sa Miloševićem, odvojio ih od
Bosne. Sve su to teška iskustva koja su po-
remetila normalnost hrvatskog identiteta u
Bosni i Hercegovini, ali ih se ne može ni-
kako zanemariti. Optuživati Bošnjake za
unitarizaciju, kad znamo da je Bosna izdi-
jeljena svim mogućim i nemogućim linija-
ma, predstavlja vrhunac političkog ciniz-
ma i licemjerja. Priča o trećem entitetu
apsolutno je opasna i pogrešna priča. Ona
najviše šteti hrvatskom narodu, upravo
kao i velikohrvatski udar na Bosnu 1993.
godine koji nikome nije donio nikakva do-
bra. Sve je to rezultat totalno pogrešne et-
nopolitike HDZ BiH koji se licemjerno
prodaje za zaštitnika zbiljskih interesa hr-
vatskog naroda u Bosni i Hercegovini. To
je nažalost politika manipulacije i prijeva-
re hrvatskog naroda. Trebamo se nadati da
će među bosansko-hercegovačkim Hrvati-
ma prevladati politika koja ih vezuje za
Bosnu i Hercegovinu, za njihovu državu,
domovini i djedovinu.
Razmotrimo sve učinke onoga koji je
crtao mape na salvetama?! Mnogo toga je
već danas sasvim jasno. Mislim da prezi-
mena Šušak i Boban etnički ne dolaze iz
hrvatskog korpusa.
Kako ocjenjujete Deklaraciju Skup-
štine Republike Srbije o Srebrenici? Da
INTERVJU
li je tim činom Srbija sa sebe saprala dio
odgovornosti za ratni zločin? Zanimljivo
je da Deklaracija dolazi nakon što su
britanski agenti uhapsili Ejupa Ganića
temeljem tjeralice srbijanskog Interpola
i tužbe koju je podigla vlast u Srbiji.
Nama ne treba moralni stav srbijan-
ske vlade, nego jasno priznanje osude
genocida u Srebrenici gdje se bez ika-
kvog velikosrpskog, prevarantskog pod-
valjivanja mora naglasiti riječ genocid.
Svi oni Bošnjaci koji u rezoluciji srbijan-
ske vlade nalaze neke “moralne poteze”,
“prve korake” i slično jesu naivni. Od sr-
bijanske vlade se traži deklaracija o ge-
nocidu u Srebrenici, a ne o “strašnom
zločinu”, “krvavom nesporazumu”, “ve-
likom masakru” i slično. Srbijanci mora-
ju poštovati pravni okvir rezolucije, a ne
pričati o tome da je “bilo žrtava na sve
strane”. Srbija se još uvijek nije izvukla
od odgovornosti za agresiju na Republi-
ku Bosnu i Hercegovinu. Velikosrpska
politika vrlo uspješno manipulira s Boš-
njacima ili s bošnjačkom politikom, tako
što stalno insistira na dogovaranju i pre-
govaranju oko onoga o čemu se ne može
pregovarati. Nema dogovora oko države
Bosne i Hercegovine! Bosna i Hercego-
vina ne ovisi o volji jednog naroda i nje-
gove iredente, jer je nadnarodna katego- 21
rija. Treba naglasiti da nema dogovara-
nja oko presude za genocid u Srebrenici.
To je utvrđena sudska istina i to se mora
ispoštovati i priznati. Šta velikosrpska
politika hoće s naracijom o dogovaranju?
Hoće, jednostavno rečeno, da relativizira
svaki zločin nad Bošnjacima i tako defi-
nitivno dovrši genocid. Nadam se da boš-
njačka politika neće nasjesti na veliko-
srpske podvale.
Naravno, postoji već odavno koordi-
nirano djelovanje između britanske i veli-
kosrpske politike. To nikako ne smijemo
zaboraviti. Preporučujem knjigu Brenda-
na Simmsa Najsramniji trenutak. Britani-
ja i uništavanje Bosne (Buybook, Hel-
sinški odbor za ljudska prava Srbije, Sa-
rajevo, Beograd, 2003.). Profesor Ganić
se pokazao tipičnim Bošnjakom te upao u
ruke velikosrpskog Levijatana. Nadati se
da će u slučaju profesora Ganića Srbija
J
imati štetu, a on korist. Dao Bog! O
Da li je po Vama Dodik novi Karadžić? U
Obojica su biološki i politički dio ve-
likosrpskog pohoda na one druge, i kom- R
šije. Pamti Bosna mnoge vojne koje su
nakanile da je nema, da pod svaku cijenu
N
unište sve nas čija je to država, domovi- A
na, otadžbina, djedovina: Bošnjake, Hr-
vate, Jevreje, Srbe, Rome... q L
 BOSANSKI BAROMETAR
Bezvizni režim za građane Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji
Ukidanje viza tek najesen?
Građanima Bosne i Hercegovine nije odobren bezvizni režim kad i Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji zbog sporosti
njihove zemlje u ispunjavanju uvjeta iz Mape puta. No, iako su sada ispunjeni, ovaj put su se ispriječili briselska spora
administracija i procedura te albanski azilanti iz Srbije i Makedonije.
Edis Felić
Građanima Bosne i Hercegovine (i Al-
banije) gotovo sigurno neće biti ukinute
vize 1. srpnja 2010., kako su mnogi vjero-
vali. Iako je Europska unija pokazala do-
bru volju, sporost bosanskih vlasti utjecala
je da nije odobren bezvizni režim. S druge
strane, stupanjem na snagu Londonskog
sporazuma doći će do izražaja i briselska
procedura koja će odluku o ukidanju viza
gotovo sigurno odgoditi do jeseni.
Sredinom veljače 2010. u Bosni i Her-
cegovini su boravila dva monitoring tima
Eurpske komisije koji su održali sastanke
s Radnim timom za liberalizaciju viznog
režima BiH. Cilj im je bio da se na na licu
22 mjesta uvjere kako funkcioniraju institu-
cije, odnosno kako se provode rješenja
koja su u međuvremenu usvojena kroz
zakonske ili podzakonske akte u BiH.
Osman Topčagić, ambasador Misije
BiH pri Europskoj komisiji, još je prije te
posjete rekao da nema nikakvih novih uvje-
ta za liberalizaciju viznog režima sa zemlja-
ma Europske unije i da su svi uvjeti već
navedeni u Mapi puta koja je ranije dostav-
ljena BiH. “Očekujemo da će nakon uvida u
stanje na terenu i razgovora sa nadležnim u
BiH pripremiti jedan kvalitetan izvještaj
koji će biti osnova za institucije EU da do-
nesu odluku o ukidanju viza. Na osnovu
ostvarenih rezultata, naša očekivanja su da
se to desi već do ljeta ove godine”, bio je
optimističan Topčagić. On je podsjetio da
je u ovoj fazi na snazi privremeni Sporazum
o stabilizaciji i pridruživanju koji se najve-
ćim dijelom odnosi na trgovinske aspekte
J između BiH i EU te je naglasio da je BiH
O očekivala povećanje obima trgovine sa EU
i realno povećanje investicija, međutim,
U stupanje Sporazuma na snagu došlo je u pe-
riodu ekonomske krize, što je utjecalo da ne
R budu ispunjena sva očekivanja.
N Ostalo je da eksperti odluče
A Međutim, s obzirom na stupanje na sna-
L gu Lisabonskog ugovora, proces donošenja
odluka za liberalizaciju viznog režima do-
nekle će se za BiH razlikovati u poređenju s
procedurom koja je bila na snazi kada su
Srbija, Crna Gora i Makedonija prolazile
kroz proces vizne liberalizacije. Zato BiH i
Albanija moraju ukalkulirati dodatni period
koji je potreban Europskoj komisiji za pro-
vođenje zakonodavnog procesa od trenutka
kada ona odluči da su ispunjeni svi uvjeti za
bezvizno putovanje. Na to je upozorila Ali-
da Vračić, direktorica Centra za socio-eko-
nomske studije Populari iz Sarajeva, nepro-
fitne istraživačke organizacije koja se u
okviru svojih istraživanja bavila analizom
procesa vizne liberalizacije, pojasnivši
funkcije tri institucije EU koje su sada
uključene u ovaj proces.
U skladu sa Lisabonskim sporazu-
mom, naglasila je Vračić, Vijeće sada po-
djednako dijeli svoju zakonodavnu ovlast
sa Europskim parlamentom po principu
kvalificirane većine (kao i po dosadaš-
njem principu). “Europski parlament i
Vijeće su sada podjednaki donosioci od-
luka, za razliku od ranije kada je Vijeće
samo bilo obavezno da se posavjetuje sa
Parlamentom prije glasanja, ali mišljenje
Parlamenta nije nužno utjecalo na odluke
Vijeća”, kazala je Vračić.
Proces donošenja odluka koji ova dva
tijela sada slijede se zove “uobičajena zako-
nodavna procedura”. Ovo znači da predlo-
ženi amandman Uredbe Vijeća 539/2001
(vezan za BiH) mora proći jedno ili dva či-
tanja, tako što obično Europski parlament
prvo pogleda prijedlog i, ako se dva tijela ne
mogu usaglasiti, tada prijedlog ide Odboru
za usklađivanje, koji pokušava da iznađe
način za usvajanje. Odbori unutar Europ-
skog parlamenta obično raspravljaju o ne-
kom prijedlogu na najmanje tri zasebna sa-
stanka (koji se sastoje od prezentacije, na-
kon koje slijedi debata i rasprava o aman-
dmanima, nakon koje slijedi glasanje) i
ovaj proces može trajati mjesecima.
Dakle, u skladu sa “usklađenim zako-
nodavnim procedurama” (nazvanim “pro-
cedura suodlučivanja” u skladu sa starim
Sporazumom EU), ova dva tijela se moraju
usaglasiti. U pravilu, Parlament prvi razma-
tra prijedlog dostavljen od Komisije i zatim
isti zajedno sa prijedlozima o izmjenama i
dopunama sročenim od Parlamenta proslje-
đuje Vijeću. “Ako Vijeće odobri ovaj tekst,
prijedlog se usvaja na prvom čitanju. Ako
ga Vijeće ne odobri, tada prijedlog ide na
drugo čitanje, opet istim redoslijedom, prvo
Parlament, a zatim Vijeće. Ako se ova dva
tijela ne mogu usaglasiti, formira se Odbor
za usklađivanje sa predstavnicima iz redova
Parlamenta, Vijeća i komisije koji zatim
pokušavaju da dođu do teksta koji je uzaja-
mno prihvatljiv. Ako uspiju, tada se tekst
šalje Vijeću i Parlamentu na dodatno glasa-
nje. Ako ova dva tijela usvoje tekst, tada isti
biva usvojen”, pojasnila je Vračić. U sluča-
ju da jedno od ova dva tijela odbije tekst,
tada se prijedlog povlači (što se vrlo rijetko
dešava).
Vijeće je glasalo o viznim pitanjima po
principu kvalifikovane većine, što znači da
prijedlog mora dobiti 228 od 309 glasova.
Redovan broj glasova u Vijeću je 345, ali
Velika Britanija i Irska ne učestvuju u gla-
sanju o viznoj politici. Broj glasova po ze-
mlji je u skladu sa brojem stanovnika u toj

zemlji. Osim toga, prijedlozi trebaju biti
prevedeni na 23 službena jezika Unije, što
može dugo trajati. Međutim, sve dok po-
stoje prevodi na tri službena jezika: nje-
mački, engleski i francuski, Komisija ih
može usvojiti, dajući im službeni status.
Nakon glasanja Vijeća, usvojeni zakono-
davni dokument biva objavljen u Službe-
nom vjesniku Europske unije. Ovaj proces
obično traje tri tjedna, ali se može i brže
završiti ako se ukaže potreba. Ovo uzima
pretpostavku da je Vijeće prije usvajanja
teksta isti poslalo pravnicima-lingvistima
da bi oni imali dovoljno vremena da ga
provjere i osiguraju da je pravno smislen.
Većina pravnih dokumenata stupa na sna-
gu 20 dana nakon datuma njihovog objav-
ljivanja u Službenom vjesniku EU. To je
komplicirana procedura koju će morati
proći BiH jer nije zahvaljujući raznim po-
litikantima uspjela ispuniti sve uvjete iz
Mape puta. Unatoč tome Europska inicija-
tiva za stabilnost Populari napravila je de-
taljnu ocjenu progresa BiH u ispunjenju
uvjeta iz Mape puta, koja pokazuje da je
Bosna i Hercegovina spremna doći na “bi-
jelu Šengen listu”. “Većina uslova iz Ma-
pe puta je ispunjena, te ostaje da eksperti
EU donesu svoje ocjene. Blok I koji se tiče
putnih isprava je već urađen, blokovi II i
III će biti ocijenjeni u februaru. Blok IV će
biti obrazložen u pismenoj formi. Eksperti
bi trebali zavrsiti izvještaje do sredine
marta. Međutim, prethodna iskustva nam
govore da se i tu mogu pojaviti kašnjenja.
Ukoliko Komisija dobije izvještaje na vri-
jeme i pripremi ocjenu spremnosti, koja bi
interno bila odobrena u aprilu, procesirana
i poslana u maju, Evropskom parlamentu i
Vijeću, još ostaje procedura u Parlamentu,
gdje će različiti komiteti diskutovati o pri-
jedlogu na plenarnim sjednicama. Sve ove
procedure traju duže nego prvobitno, ali
Evropska komisija u svakom slučaju treba
imati u vidu da je BiH ispunila uslove i da
u slučaju kada Parlament može, treba ubr-
zati procedure, te posmatrati ovo pitanje
van konteksta skorih izbora u BiH da bi-
smo se što prije našli na 'bijeloj listi'”, ka-
zala je direktorica Popularija Alida Vračić.
Izvještaj EK tek sredinom travnja
Bosna i Hercegovina je ipak ispunila
sve uvjete iz Mape puta za liberalizaciju
viznog režima, pa je odluka o ukidanju
viza BiH sada u rukama birokrata iz
Bruxellesa. Postavljeni su čitači biome-
trijskih putovnica na graničnim prijelazi-
ma, završen je i dio koji se odnosi na sa-
činjavanje i usvajanje preostalih podza-
konskih akata potrebnih za osiguranje
efektivne provedbe Zakona o graničnoj
kontroli. Uskoro se očekuje da stignu
knjižice potrebne za izdavanje putnih i
identifikacijskih dokumenta za izbjegli-
ce. Služba za poslove sa strancima anali-
zirala je stanje izbjeglica s Kosova, a rje-
šenje će biti doneseno u skladu sa Zako-
nom o kretanju i boravku stranaca. Pri-
premljen je i Akcijski plan za borbu pro-
tiv organiziranog kriminala, a izrađeno je
i potpisano uputstvo za informiranje ob-
veznika o izvještavanju o sumnjivim
transakcijama, te raspisan konkurs za
upražnjene pozicije direktora i zamjenika
policijskih agencija. Usvojen je Krivični
zakon BiH, a 29. siječnja 2010. potpisan
je Sporazum o elektronskoj razmjeni po-
dataka iz policijskih i tužilačkih evidenci-
ja. Konačno, Vjeće ministara BiH je do-
nijelo odluku da sjedište Direkcije za ko-
ordinaciju policijskih tijela bude u Sara-
jevu, a Agencije za prevenciju korupcije i
koordinaciju borbe protiv korupcije u
Istočnom Sarajevu, te obavilo imenova-
nja u policijskim tijelima.
No, iako je Sesilija Malmström, ko-
mesarka za unutrašnja pitanja EU čestita-
la BiH na ostvarenom napretku rekavši da
je neupitna posvećenost i opredjeljenje
Europske komisije, kao i njeno lično
opredjeljenje, kad je riječ o liberalizaciji
viznog režima za građane BiH, izgleda da
su se pojavile nove prepreke, koje ne ovi-
se o BiH. Naime, najavljeno je da bi se
ukidanje viza građanima BiH moglo rea-
lizirati tek početkom jeseni 2010. godine.
U Bruxellesu, odnosno članicama
EU, nastala je panika zbog problema s ve-
likim brojem Albanaca s juga Srbije i
Makedonije koji su zloupotrijebili ukida-
nja viznog režima, te doputovali u Belgi-
ju i Njemačku i zatražili azil. “Pojedine
članice EU uspaničile su se zbog toga i to
ne pomaže BiH. Ali, to se zvanično ne
predstavlja kao razlog za kašnjenje s pro-
cedurom ukidanja viza bh-građanima, što
se ranije planiralo učiniti sa 1. srpnjem
ove godine. Razmišljanje u Vijeću mini-
stara EU ide više u smislu da Europska
komisija ne može prezentirati izvještaj i
dati preporuku prije sredine travnja, a i
bolje je da idemo malo laganije, kako bi
se vidio ishod afere s azilantima”, kazala
je Alexandra Stiglmayer, direktorica Eu-
ropske inicijative za stabilnost (ESI).
Ako izvještaj EK bude prezentiran tek
sredinom travnja, kao što je najavljeno,
Stiglmayer navodi kako su izrazito male
šanse da se kompletna procedura usvaja-
nja i potvrđivanja odluke o ukidanju viza
okonča do 1. srpnja, već nakon ljetne pa-
uze. Šef Misije BiH pri EU Osman Top-
BOSANSKI BAROMETAR
čagić, iako optimističan početkom velja-
če, sada je rekao da u Bruxellesu nitko ne
govori o datumu ukidanja viza građanima
BiH. “Aktivnosti se odvijaju u skladu s
procedurama EU. Ekspertni izvještaj je
na usuglašavanju u Europskoj komisiji,
nakon toga će biti razmotren i među drža-
vama članicama EU, a potom slijedi izra-
da prijedloga o ukidanju viza, koji ide na
potvrdu u Europski parlament i Vijeće
EU”, rekao je Topčagić. Naveo je da se
pitanje “lažnih azilanata” ne dovodi u di-
rektnu vezu sa BiH, ali se od predstavni-
ka Bosne i Hercegovine traži da se upo-
zna bh-javnost s tim što zapravo znači
ukidanje viznog režima. “Konkretno, tra-
že da objasnimo građanima da se bezvi-
zni režim odnosi na turistička i poslovna
putovanja do 90 dana boravka u zemlja-
ma EU, a nikako i na mogućnost zaposle-
nja, studiranja, dužeg boravka, a pogoto-
vo ne traženja azila u EU”, rekao je Top-
čagić.
Europski poslanik Jelko Kacin potvr-
dio je da je uputio dopis visokoj predstav-
nici EU za vanjsku politiku i sigurnost Ca-
therine Ashton i komesaru za proširenje
Stefan Fuele navodeći da je BiH imenova-
njem ispunila sve uvjete za ukidanje vi-
znog režima. Tom prilikom istakao je da
iskustva priliva azilanata iz Srbije i Make- 23
donije u pojedine zemlje EU ne smiju
ugroziti poziciju BiH. Zvaničnog odgovo-
ra iz kabineta Ešton i Filea još nema, no,
iako su za sada svi uvjeti ispunjeni, Bosna
i Hercegovina će se morati strpiti barem do
jeseni zbog sporosti briselske administra-
cije i procedure (pogotovo nakon stupanja
na snagu Lisabonskog sporazuma) te pro-
blema albanskih azilanata.
Tko je kriv za ovakvu situaciju, treba-
lo bi posebno razglabati. Svakako je da je
sporost same Bosne i Hercegovine, odno-
sno politički sukobi u njoj samoj, dovela
do toga da s drugim balkanskim zemlja-
ma nismo u paketu dobili bezvizni režim.
No, način na koji je skrojena BiH, a čemu
su kumovale SAD, a posredno i zemlje
EU, tjeraju nas da uperimo prst krivnje i
prema njima. Od BiH su nakon rata stvo-
rili nakaradno državno čudovište gdje su
licemjerno poručili domaćim političari-
J
ma da se sad fino dogovore. Kašnjenje O
BiH u izvršavanju obaveza za bezvizni
režim još je jednom zapravo pokazao ka- U
ko su ustavne reforme u cilju značajnijeg
jačanja države jednostavno neumitne. Da R
je BiH normalno ustrojena država, već
davno bi i prije, primjerice Srbije, bila na
N
putu za pregovore u EU. Zato, ako i EU A
želi pomoći BiH, mora se više angažirati
u smjeru ustavnih promjena. q L
 BOSANSKI BAROMETAR
Policijska akcija u Gornjoj Maoči: halal vjera momci, al’ što ćemo s Dodikovim bradonjama?
Vehabije iz Gornje Maoče
Uhapšeno je osam pripadnika vehabijskog pokreta, no čini se da od spektakularne akcije na kraju neće biti ništa. Uz opra-
vdano procesuiranje vehabija mnogi se pitaju zašto zbog rušenja ustavnog poretka policija ne hapsi i Milorada Dodika.
Edis Felić
Građani Bosne i Hercegovine mogli su
početkom veljače 2010. pratiti razvoj naj-
veće poslijeratne združena operativne ak-
cije “Svjetlost” na širem području Tuzlan-
skog kantona i Brčko Distrikta BiH, u ko-
joj je sudjelovalo 600 policijskih službeni-
ka i više desetina vozila i prateće opreme
iz svih policijskih agencija u BiH. Akcija
je provedena na osnovu akata i naredbi
Tužiteljstva BiH i Suda BiH radi otkriva-
nja i kaznenog procesuiranja osoba osum-
njičenih za kaznena djela - ugrožavanje
teritorijalne cjeline Bosne i Hercegovine,
napad na ustavni poredak BiH i izazivanje
narodnosne, rasne ili vjerske mržnje, raz-
dora i netrpeljivosti. Usmjerena je protiv
24 pripadnika vehabijskog pokreta koji su bili
stacionirani u Gornjoj Maoči kod Tuzle.
Akcija je bila predstavljena kao nešto
spektakularno s obzirom da su vehabije
percipirane kao ljudi koji su spremni ići do
najekstremnijih rješenja da bi obranili svoj
teritorij. No, uprkos tome, većih incidena-
ta nije bilo, pa su policajci uhapsili samo
osam osoba koji su predati u nadležnost
Tužilaštva BiH. Uhapšeni su Nusret Ima-
mović (39), Safet Barčić (43), Edis Bosnić
(30), Hajrudin Ribić (40), Senad Midžić
(39), Dževad Hodžić (39) i Mersad Čekić
(47), svi bh-državljani, te Adnan Rustemi,
državljanin Hrvatske. Federalna uprava
policije saopćila je da su uhapšeni od
2002. godine, djelovanjem u okviru veha-
bijske zajednice osnovali zločinačku orga-
nizaciju. Cilj te organizacije bio je da se
upotrebom ili prijetnjom fizičkom silom
J pokuša promijeniti ustavni poredak BiH ili
da svrgnu njene najviše institucije te da na
O isti način pokušaju otcijepiti dio teritorije
BiH. Tužilaštvo BiH je priopćilo da su pri-
U padnici te zajednice nastojali izazvati ra-
snu i vjersku mržnju, razdor i netrpeljivost
R među narodima i građanima FBiH ugroža-
N vanjem njihove sigurnosti, izlaganjem po-
ruzi vjerskih ili etničkih simbola, skrnav-
A ljenjem spomenika i grobova i nastojali su
na protupravan način da spriječe povratak
L izbjeglica i raseljenih, zatim da silom pri-
bave i ostvare prava koja im ne pripadaju.
Također su nastojali da na protupravan na-
čin utječu na birače u BiH da na izborima
glasaju protivno svom opredjeljenju – da
uopće ne glasaju, spriječavali su službena
lica da obavljaju svoje poslove, neovlašte-
no su nabavljali i držali vatreno oružje i
činili i druga krivična djela.
U Gornjoj Maoči živi oko 400 vehabi-
ja isključivo po šerijatskom zakonu, a vo-
đa te zajednice je Nusret Imamović. Prije
njega vođa je bio Jusuf Barčić koji je pri-
je tri godine poginuo u saobraćajnoj ne-
sreći u Tuzli. Iako su mediji objavili da su
vehabije u tom selu uvele nastavu po jor-
danskom planu i programu, direktor
osnovne škole “Podorašje” iz Podorašja
Sead Ahmetović saopćio je da to nije tač-
no kad je u pitanju područna osnovna
škola u Gornjoj Maoči, već se realiziraju
nastavni planovi devetogodišnje osnovne
škole koje je donijelo Ministarstvo obra-
zovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlan-
skog kantona. “Svi uposlenici dolaze u
školu u Gornjoj Maoči iz Srebrenika i
Dobrnje”, rekao je Ahmetović.
Od Beča do Maoče
Ipak, stručnjaci su kritizirali rad poli-
cije i tužiteljstva. “Imamo ozbiljan pro-
blem. Nitko važan iz Sarajeva, ni Sulej-
man Tihić, Haris Silajdžić, Bakir Izetbe-
gović, pa ni reis, nisu dali podršku i sad se
stvara fronta. Policija je bukvalno ostav-
ljena sama, ali policija mora nastaviti ak-
ciju, inače ćemo imati propalu akciju po-
put slučaja ‘Pogorelica’”, izjavio je Dže-
vad Galijašević, član Ekspertnog tima
jugoistočne Europe za borbu protiv tero-
rizma i organiziranog kriminala. Galija-
šević smatra da je Tužiteljstvo BiH na-
pravilo lošu kvalifikaciju kaznenih djela
za koje tereti sedmoricu uhićenih, te da će
teško dobiti sudski proces. “Ako dan po-
slije akcije glavni državni tužitelj Milo-
rad Barašin kaže da su uhitili opasnu tero-
rističku grupu, zašto im terorizam nije
stavljen na teret? A to što imaju dvije-tri
žene, što djeci ne daju u školu, to je pre-
kršaj”, prokomentirao je Galijašević za
nezavisne novine.
Vehabija i stanovnik Gornje Maoče
Jasmin Mustajbašić rekao je ipak da pro-
tekla policijska akcija “Svjetlost” pred-
stavlja napad na islam. “To je napad na
islam i njegove pratioce, a mi smo sretni
što imamo islam u grudima”, rekao je
Mustajbašić. No, ovdje nema govora o
napadu na islam, kako tvrdi ovaj vehabi-
ja, ali ako se na vrijeme ne reagira, ova
akcija sa mršavim rezultatima mogla bi
biti više od koristi onima koji već 20 go-
dina na ovaj ili onaj način vrše napad na
Bosnu i Hercegovinu. Naime, kako je pi-
sao austrijski list “Standard”, ove vehabi-
je imaju intenzivnu razmjenu s Bečom te
da mjesto Gornja Maoča već godinama
važi za tvrđavu vehabija u kome šef mje-
sta Nusret Imamović provodio islamski
zakon. “Standard” ukazuje i da se usred
tog mjesta našao i jedan automobil s beč-
kim tablicama. Naime, bosanski državlja-
nin Imamović koji je, prema izvještajima,
živio u Beču i često putovao na relaciji
Austrija – BiH, važi za povjerenika Mu-
hameda Porče, hodže bosanske džamije u
12. bečkom okrugu, koji se pominje u
kontekstu nabavljača sredstava za veha-
bije. Porča je školovan za hodžu u Saudij-
skoj Arabiji, a Imamović je preko jedne
internet stranice samoubilačke atentate
opravdavao vanrednim situacijama. U iz-
vještaju Ustanove za zaštitu ustavnosti i
borbu protiv terorizma u Austriji iz 2007.,
navodi se da su unutar bosanske dijaspore
u Austriji ustanovljene grupacije koje pri-
padaju neofundamentalističkoj interpre-

taciji vehabizma. “Standard” podsjeća da
povijest nastajanja tih poketa datira još od
Daytonskog sporazma kada su te grupaci-
je uspostavljene od bivših boraca bosan-
skih mudžahedinskih brigada s ciljem
uspostavljanja islamske države. Regruta-
cija je uslijedila prvenstveno u ciljnoj
grupi mladih muslimana druge generaci-
je, koji su odrasli na Zapadu, konstatira
list, dodajući da se kao centri islamskih
fundamentalističkih aktivnosti navode
Beč i austrijska pokrajina Gornja Austri-
ja. U periodu koji obuhvaća izvještaj su
poznate osobe i grupe muslimana druge
generacije imigranata koji se nalaze pod
uticajem ideologije Al-Qaide, navodi se u
izveštaju vlasti za 2008. o sigurnosti u
Austriji. Portparol Ministarstva unutar-
njih poslova Austrije Rudolf Golia sma-
tra da Beč nije “glavni grad vehabija”.
Prema našim saznanjima, Beč nije glavni
grad vehabija, već postoje u više europ-
skih gradova bosanske zajednice s vjer-
skom pozadinom, kazao je on “Standar-
du”. Istovremeno je ukazao da Porča, kao
i drugi članovi vehabija u Austriji, nisu
do sada prekršili austrijski zakon.
Trening za napad na Dodika?
Treba reći da ovdje nema mjesta obrani
vehabija jer njihova životna ideologija, po-
sredstvom senzacionalizma željnih medija,
prezentira potpuno krivu sliku bosanskih
muslimana u svijetu. Dakle, iako je “Stan-
dard” kao ugledan list dobro upućen te ne-
ma sumnje da su njihovi novinari do u tan-
čine ispitali o kome se tu radi, ovdje ipak
moramo biti oprezni, jer se pišući o vehabi-
jama, vjerujemo nesvjesno barem što se tiče
“Standarda”, stvara jedna pogrešna slika o
Bosni i Hercegovini, konkretnije muslima-
nima u toj zemlji. A ta je, kao što uostalom
možemo vidjeti i u nekim hrvatskim medi-
jima čiji pojedini novinari žele opravdati
zahtjeve za nelogični treći hrvatski entitet u
BiH, da u BiH jača islamski fanatizam i is-
ključivost. U tu je zamku upao “Standard”
jer je morao napomenuti da se radi o jednoj
mizernoj ekstremnoj skupini koju nitko ra-
zuman ne podržava. Uostalom, dokaz je i
hapšenje osmorice vehabija (tvrdi se da ih u
Gornjoj Maoči ima oko 400) bez gotovo
ikakvog incidenta. Zašto? Upravo zato što
trenutačno ili nisu toliko jaki pa nisu niti
sposobni da se organizirano odupru držav-
nom represivnom aparatu ili im to uopće i
nije namjera. Mnogo veći problem u Bosni
i Hercegovini su srpske i hrvatske vehabije,
u našim narodima poznati kao nosioci čet-
ničke i ustaške ostavštine koji su daleko
brojniji i koji su još u toku agresije rušili
ustavno-pravni poredak Republike Bosne i
Hercegovine, a pošto nisu u potpunosti to
uspjeli ostvariti, danas to pokušavaju kroz
ideju mirnog razdruživanja, kako to traži
pročetnički orijentirani Milorad Dodik, ili
kroz zahtjeve o nekakvom trećem hrvat-
skom entitetu, kako to traže licemjerni
HDZ-ovci istovremeno tvrdeći da su oni za
funkcionalnu BiH. Dakle, vehabije jesu
opasne, pogotovo jer ih njihova ideologija
uči da ne prezaju za bilo kakvim sredstvima
da dođu do cilja. Ali vehabije iz ovih dviju
Maoča nisu dio političkog sustava BiH, dok
srpske i hrvatske vehabije to zasigurno jesu.
Zato treba jasno reći da napuhavanje priča o
vehabizmu u BiH kojima su skloni neki hr-
vatski i srpski novinari, a u čiju zamku je
nesvjesno upao i članak objavljen u ugled-
nom austrijskom listu, nije ništa drugo nego
pokušaj opravdanja da Dodikova tzv. RS
jednog dana dobije zeleno svjetlo da se otci-
jepi od BiH, a sa njima i tzv. Čović-Ljubi-
ćeva Herceg-Bosna koju oni pokušavaju
zapravo oživjeti kroz zahtjev za trećim enti-
tetom. U tom smislu morala je i biti reakcija
vodećih muslimanskih dužnosnika u BiH, a
zbog čega ih je Galijašević i kritizirao. Svi-
jetu je to trebalo i trebaće objasniti upravo
na taj način – muslimanske vehabije osuđu-
jemo, ali problem Bosne i Hercegovine su
srpsko-hrvatske vehabije, a ne gotovo zane-
mariva skupina onih u dvjema Maočama.
Zanimljiv članak u tom smislu objav-
ljen je u bosansko-hercegovačkom neza-
visnom listu “Dani”, koji nikad nije bio
blizak SDA, ali su zato poznati kao zago-
varači bosanske cjelovitosti. Pod nazi-
vom “Važno je hapsiti vehabije iz Gornje
Maoče: A Milorad Dodik!?” “Dani” pišu
da je posve jasno zašto je u dosadašnjoj
Ova akcija najveća je združena
policijska akcija u Bosni i Hercegovi-
ni poslije rata i u njoj su sudjelovali
službenici OSABiH, policijski službe-
nici Granične policije, Službe za po-
slove sa strancima, Državne agencije
za istrage i zaštitu, MUPRS-a, Policije
Brčko Distrikta BiH, Federalne upra-
ve policije, uprava policija kantonal-
nih ministarstava unutarnjih poslova u
FBiH i predstavnici Misije EUPM-a u
BiH. Akcijom su koordinirali i ruko-
vodili Zajednički stožer policijskih
agencija u okviru akcije “Svjetlost” sa
sjedištem u Brčkom s direktorom Fe-
deralne uprave policije, glavnim tuži-
teljem Tužiteljstva BiH i tužiteljima
Posebnog odjela za organizirani kri-
minal, gospodarski kriminal i korup-
ciju Tužiteljstva BiH.
BOSANSKI BAROMETAR
historiji BiH ova akcija zaslužila da bude
najspektakularnija i koje je uopće oprav-
danje za toliki broj angažiranih “udruže-
nih snaga”? Ako je suditi, formalno, po
težini djela za koja se stanovnici Gornje
Maoče sumnjiče – ugrožavanje teritori-
jalne cjeline BiH, napad na ustavni pore-
dak BiH i izazivanje narodnosne, rasne ili
vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti –
po nekima i jest prihvatljivo; no, zašto i
drugi na dosadašnja “kršenja ustavnog
poretka” nemaju isti “tretman”? Zašto se
prijetnje Milorada Dodika o otcjepljenju
RS-a, koje se građanima serviraju svako
jutro uz doručak, ne čitaju kao napad na
ustavni poredak? Zašto izjave poput “ne
želim da mi sude muslimani” ili “Markale
i Tuzlanska kapija su inscenirane” ne
predstavljaju izazivanje narodnosne mr-
žnje, razdora i netrpeljivosti? Po čemu
paravojne formacije u službi entitetskog
premijera nisu također “ugrožavanje teri-
torijalne cjeline BiH”?
Ponuđeni zvanični odgovor Tužilaštva
BiH – institucije na kojoj se isto tako Dodi-
kovim izjavama demonstrirao čin rušenja
poretka – na klimavim je nogama: “Akcija
je izvedena u tom omjeru jer se radi o vrlo
ozbiljnim kaznenim djelima.” Dokaznih
materijala za ovu tvrdnju za sada nema.
Kao niti odgovora na pitanje zašto su nad- 25
ležni organi ovom slučaju priklonili pažnju
kakvu nije imao niti jedan od najamblema-
tičnijih primjera bh-postratne realnosti do
sada: zločinačke organizacije, trgovina lju-
dima, lanac prostitucije, automafija... U
vremenu kada je islamski terorizam jedna
od najsenzacionalnijih svjetskih tema, drža-
vi je lakše trenirati moć na nekolicini brada-
tih vehabija u kratkim pantalonama i ma-
skirnim uniformama koji, istina, ponekad
samim izgledom i stavom mogu izazvati
strah. Najspektakularnija akcija u povijest
BiH poslužit će tek samo kao alibi za jača-
nje svih etnonacionalističkih radikala, kažu
sarajevski “Dani”. Na kraju navedimo da
uprkos svemu neki poznavatelji prilika u
BiH ovu akciju čitaju i na način da bi se baš
i Dodik sutra mogao naći na udaru zbog ru-
šenja ustavnog poretka ili pak kriminala.
Kao god bilo, nakon svih natezanja Sud
BiH je 25. veljače 2010. ukinuo pritvor ve-
J
habijama i vraćeni su u Gornju Maoču, O
odredivši im mjere zabrane napuštanja mje-
sta boravka, kontaktiranja s ostalim osum- U
njičenima, ili razgovor o predmetu bilo s
kim izuzev s odvjetnicima, međusobnu ko- R
munikaciju, kao i zabranu prisustvovanja
javnim okupljanjima. Istraga u ovom pred-
N
metu se nastavlja, a u slučaju kršenja mjera A
zabrane osumnjičenima iz Gornje Maoče
ponovo će biti određen pritvor. q L
 BOSANSKI BAROMETAR

Slučaj Gornja Maoča – priča uhapšenika koji je bespravno lišen slobode

Vrijeme je da ljudi
otvore oči
Adnan Rustemi (27), hrvatski državljanin i zagrebački džematlija, jedan od uhapšenika u BiH u združenoj policijskoj
akciji “Svjetlost” govori o nemilim događajima u slučaju Gornja Maoča, ali i stalnoj nepravdi koja pogađa muslimane u
BiH. Rustemiju je izdato rješenje o deportaciji iz BiH, a zbog navodnog nepoštivanja pravnog poretka BiH, u nared-
ne tri godine zabranjen mu je ulazak u BiH.

Razgovarao: Filip Mursel Begović

Jedan ste od uhapšenih u slučaju
Gornja Maoča. Hrvatski ste državljanin,
a policija vas je uhitila u Rahićima, dis-
trikt Brčko, na povratku u Hrvatsku?
Što ste radili u Bosni i Hercegovini i je-
ste li sljedbenik selefijskog nauka?
Ovaj intervju sam odlučio dati zbog
nepravde koja se događa muslimanima u
Bosni i našoj vjeri islamu. Jedan sam od
uhapšenih u akciji koja se odvijala diljem
Bosne, a poznata je pod nazivom “Svje-
26 tlost”. Ne smatram se vehabijom niti sele-
fijom nego muslimanom, inšallah. U Bo-
snu sam krenuo da bih našao ženu koja je
slična mom načinu života i mojoj vjeri.
Da me krivo ne shvatite, nisam tražio že-
nu pod burkom, niti smatram da su musli-
manke u Zagrebu manje vrijedne, nego
jednostavno ovdje nisam do sada našao
srodnu dušu. U Bosni je, elhamdulillah,
izbor veći, pa sam krenuo u nadi da ću
naći životnu družicu.
Jeste li bili i u Gornjoj Maoči?
Prije četiri godine Allah dž.š. mi je
dao uputu i ja sam se vratio svojoj vjeri.
Poučen iskustvom džahilijjeta (život u
neznanju) iz prošlosti shvatio sam da je
uputa i vjera Allahova nešto najvrednije
i najljepše što se može dogoditi u čovje-
kovom životu. Bosna je za mene zemlja
J gdje žive muslimani i predstavlja vrata
islama u Europi. Život vjernika u Zagre-
O bu je zahtjevan i zbog dunjalučkih obve-
za čovjek ne može u potpunosti osjetiti
U slast imana i vjere. Zbog toga je za mene
odlazak u Bosnu, među muslimane, bio
R veliki predah i odmor i donosio je dobro
N mojem imanu. Boravio sam u mnogim
mjestima u Bosni. Bio sam u Bosanskoj
A Krupi, Srebrenici, Zavidovićima..., a iz-
među toga iz znatiželje bio sam i u Gor-
L njoj Maoči. Tamo sam vidio ljude koji
su predani svojoj vjeri, a između toga
bave se i dunjalučkim poslovima. Vidio
sam ljude koji više žele dobro svojem
bratu u vjeri nego sebi. Vidio sam ljude
koji žive skladnim i harmoničnim živo-
tom, a glavne životne smjernice su im
čvrsto pridržavanje kur’anskih odredbi i
sunneta Poslanika. Vidio sam djecu koja
se natječu u učenju Allahove knjige, a
glavna zabava im je tko će od njih prou-
čiti više džuzeva. Suprotno medijskim
lažima i špekulacijama, djeca idu u ško-
lu i rade po državnom programu. Djeca
su odlična u školi i finog i pristojnog po-
našanja. Kao prvo, za vrijeme svog bo-
ravka nisam, a navratio sam par puta,
čuo da sami sebe nazivaju vehabijama ili
selefijama. Ono što sam ja vidio i zaklju-
čio jest da su oni otišli gore da žive islam
u potpunosti i da se predaju Allahu dž.š.,
jer to nisu mogli, a i ne može se u veli-
kom gradu u onoj mjeri kojom bi željeli.
Sagradili su svoj mesdžid, imaju svog
imama i u svemu što rade čvrsto se osla-
njaju na Allaha dž.š. – i to je to… ako
njih pitate, ali mediji žele stvoriti neku
drugu sliku. Sve ono što se pisalo u me-
dijima, nije istina. Nisam tamo vidio ni-
kakvo oružje, čuo pozivanje na rušenje
Ustava BiH i poticanje na međurasnu
mržnju, ali i na sve ostalo što se stavljalo
na teret uhapšenim. Ono što sam primi-
jetio, tijekom boravka tamo i nakon što
su me bespravno lišili slobode, jest da će
svatko u Bosni, tko želi živjeti svoju vje-
ru, bez obzira na izgled, biti sumnjiv ci-
jelom svijetu.
Možete li opisati okolnosti svoga uhi-
ćenja?
Dakle, ono što ljudi ne znaju i što la-
žljivi mediji ne objavljuju je da se ta akci-
ja “Svjetlost” događala u cijeloj Bosni.
Uhapsili su me u Rahiću, gdje sam bora-
vio u mesdžidu i bio u posjeti prijatelju,
ponavljam u nadi da ću naći ženu. U četi-
ri ujutro došla je gomila policije i započe-
la raciju, pri tome nimalo nisu poštivali
svetost tog mjesta. Svi su ušli u obući, a
neki su bili vidno pijani, pušili su cigarete
i pred sam sabah došlo je do naguravanja
i svađe zbog toga što su džematlijama
branili klanjanje sabah namaza. Nakon
burne svađe, naguravanja i prepirke, uz
veliko policijsko osiguranja uspio se oba-
viti namaz. Pa zar ne bi svaki čovjek s
imalo razuma morao ovo osuditi i uvidje-
ti što se uistinu događa? Zar nije to napad
na islam i na naše svetinje? Svim ljudima,
koji su se tamo zatekli (njih dvadesetak),
pregledali su osobne stvari. Na upit jed-
nog od džematlija: “Čemu ova racija?”,
policija je rekla da traži eksploziv i oruž-
je. No, kod nikoga nisu ništa našli, Allah
dž.š. mi je svjedok. Dobili smo i rješenja
da ništa sporno nije nađeno. Pretragom
cijelog mesdžida također nisu ništa našli.
Od četiri ujutro do jedanaest sati držali su
nas zatvorene u jednoj prostoriji dok su
oni vršili pretres. Nakon toga posjeli su
nas u policijski autobus, a ono što je otvo-
rilo oči svima, i hvala Allahu dž.š. što je
to ukazao, bio je natpis na autobusu:
OVO VOZILO JE DONIRALA VLADA
SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽA-
VA. Pametnom dosta. Nakon toga prive-
deni smo u policijsku postaju Brčko, za-
tim su mene odvezli u Sarajevo u Imigra-
cijski centar. Do mog dolaska u taj centar
nisam bio svjestan što se dešava i tu poči-
nje moja agonija.
Jesu li Vam objasnili zašto su Vas
priveli?
Ujutro me nazvao moj pravni savjet-
nik da bi mi rekao: “Adnane, ja u svojih

25 godina odvjetničkog rada nisam vidio
ovakav slučaj. Pripremi se na najgore jer
je se vodi montirani proces.” Svaki dan
sam bio u kontaktu s njim i sa svojom ak-
tivisticom za ljudska prava Nađom Diz-
darević, da je Allah dž.š. nagradi svakim
dobrim, i baš nisu bili optimistični u po-
gledu razvoju situacije. Mene su priveli
zbog toga što sam boravio u Bosni, a pre-
ma Ustavu BiH, svatko tko boravi duže
od tri dana mora prijaviti svoj boravak, a
ja to nisam učinio. Međutim, policijske
vlasti su to znale i tu sam vidio da se spre-
ma prljava igra. Samo čvrsta vjera u Alla-
ha dž.š. i misao da je On taj koji je Sve-
mogući i kadar sve, davalo mi je snage da
prebrodim te dane. Međutim, u Imigracij-
skom centru sa mnom su boravili ostali
muslimani koji su bespravno lišeni slobo-
de, a državljani su BiH. Riječ je o musli-
manima koji već od prije borave u tom
centru i sami ne znaju kad će izaći van.
Nakon svega shvatio sam da te usred bije-
la dana mogu privesti bez pravovaljanih
dokaza – svakog onog tko govori: “Moj
Gospodar je Allah”. U početku je bilo go-
vora da ću u pritvoru ostati devet mjeseci.
Kao i ostalim uhapšenicima, tokom mog
boravka u Imigracijskom centru bili su mi
podmetani dokazi od strane medija i poli-
cije. Mene su optužili da su mi našli tri
putovnice, što je velika laž. Nisam ni za
šta bio optužen i po zakonu su me morali
pustiti nakon 24 sata, a ja sam tamo bio
devet dana.
Jesu li Vas maltretirali ili zlostavljali?
Tokom tih devet dana prolazio sam
razna ispitivanja pri čemu su se služili pr-
ljavim metodama. Oni su morali opravda-
ti moje hapšenje te su podmetali dokaze,
a novine su po njihovom naputku objavile
da su mi nađene tri putovnice, što ponav-
ljam nije istina niti je dokazano. Bilo je
prijetnji da se neću vratiti u Zagreb, da
neću vidjeti porodicu i ostale gnjusne
stvari. Paralelno s mojim hapšenjem i
hapšenjem u Gornjoj Maoči ljudi u Bosni
su uvidjeli što se događa. Gotovo svi su
dali podršku uhapšenicima i osudili ovaj
gnjusni čin te uvidjeli da je ovo napad na
islam. Prijetili su mi i da će mi zabraniti
ulazak u europske države koje su potpi-
snice Schengenskog sporazuma. Svi me-
diji su prenijeli da su u Gornjoj Maoči
maltretirali djecu uhapšenih i ostale sta-
novnike služeći se ružnim metodama.
Nakon ovih događanja ljudi iz Islamske
zajednice BiH i predsjednik Odbora Mje-
sne zajednice Gornja Maoča, došli su u
Maoču da izraze podršku i neslaganje po-
vodom događanja u Bosni. Ljudi moraju
biti svjesni, da sve što se događalo bila je
Allahova dž.š. volja. Nadamo se da su na-
pokon uvidjeli tko je kome prijatelj. Vri-
jeme je da ljudi otvore oči. Postavlja se
pitanje jesu li su neprijatelji islama i Bo-
sne oni koji samo žele predano živjeti
svoju vjeru, ili oni koji nemaju nimalo
stida i ne poštuju islamske svetinje. Me-
đutim, ne treba posustajati u vjeri i obazi-
rati se na podmetanja i spletke drugih.
Allah dž.š. nam je dao vjeru u islam i taj
dar ne trebamo mijenjati i prodavati ni za
što drugo, bez obzira što se to ne sviđa
drugima.
Na koji način ste oslobođeni i kakve
su bile reakcije Vaše okoline kada ste
stigli u Zagreb?
Nakon devet dana pritvora nisu mi
našli inkriminirajuće dokaze, jer ih nije ni
bilo, i nisu me optužili, a policija Repu-
blike Srpske me je sprovela na granicu
gdje su me predali hrvatskim vlastima ko-
ji su bili zaista ugodni i ljubazni. Naža-
lost, što mnogi muslimani danas ne vide,
a ljudi iz hrvatske policije koji su me pra-
tili u Zagreb su shvatili, jest to da je ovo
što se dogodilo u Bosni dokaz da se Euro-
pa boji buđenja islama u njenom središtu.
Žalosno je što, nakon mog povratka iz
pritvora, najviše podrške i riječi ohrabre-
nja dolaze od ljudi koji nisu muslimani, a
najviše nerazumijevanja, prijezira i mr-
žnje dolazi iz pera i usta muslimana. Mo-
lim Allaha dž.š. da se smiluje Muhamme-
dovom Ummetu, jer Allah dž.š. i Njegov
Poslanik ne uče nas tako. Žalosno je da
neki ljudi uzimaju sebi za pravo da se bri-
nu o drugima i njihovim postupcima više
nego o sebi i o svojoj familiji, ogovaraju-
ći ih, istražujući im mahane i smatrajući
da time doprinose vjerskom prosperitetu i
napretku. Zaboravili su na kur’anski ajet
u kojem Allah dž.š. kaže: “One, koji vole
da se o vjernicima šire bestidne glasine,
čeka teška kazna na ovom i na onom svi-
jetu. Allah sve zna, a vi ne znate.” Alla-
hov Poslanik s.a.v.s. ukazuje na obveze
muslimana prema muslimanu: “Musli-
man je muslimanu brat, ne čini mu ne-
pravdu niti ga ostavljaj na cjedilu. Tko
bude pomogao svome bratu, i Allah će
njemu pomoći. Tko otkloni nedaću od
muslimana, Allah će od njega otkloniti
nedaću na Sudnjem danu. Tko prekrije
sramotu (grijeh) svoga brata, Allah će mu
prekriti sramotu na Sudnjem danu (Mute-
fekun alejhi).”
Koju ste pouku izvukli iz čitave priče?
U ovoj cijeloj priči ja sam najmanje
bitan jer se to moglo dogoditi svakom mu-
BOSANSKI BAROMETAR
slimanu – bio on iz Zagreba ili Zanzibara.
Hvala Allahu dž.š. na svemu, ja sam svoju
lekciju naučio, ali žalosno je nakon svega
da oni, koji su samo vjerovali u Boga i
zbog toga bili zatvoreni, najviše osude do-
bivaju od muslimana. Od njih bivaju
označeni pogrdnim imenima, stavljaju se
na marginu društva, smatraju se nepisme-
nim, nepodobnim za društvo itd. Nakon
svih događaja u Bosni, ovim intervjuom
želim samo ukazati ljudima da još više vo-
le svoju vjeru, Allaha dž.š. i Poslanika, a
dokle god izgovaraju šehadet bit će napa-
dani, zatvarani, a negdje i ubijani. Među-
tim, Allah dž.š. za uzvrat obećava oprost i
vječnu nagradu. Želim reći da jedni drugi-
ma moramo biti podrška i oslonac, pogo-
tovo u ovim vremenima kada se napada
islam. Ne smijemo dati drugima priliku da
se naslađuju našim međusobnim neslaga-
njem. Ako ima nesuglasica, Allah dž.š. je
taj koji mijenja naša stanja, inšallah na bo-
lje. Ja sam dijete koje je odraslo u Zagre-
bu, dijete s asfalta i doživio sam puno lije-
pih trenutaka ovdje, ako Bog da, bit će ih
još. Hoću reći da volim svoju domovinu i
ne želim se u njoj osjećati kao stranac ili
ne dao Bog kao ekstremist. Ja sam građa-
nin koji nikad zbog svoje vjere nije imao
problema, jer musliman uvijek mora biti
najbolji, uzorit i lijepog ponašanja. Zašto 27
je onda moja brada, ili od nekog drugog
muslimana, izraz ekstremizma, a brada
nekog subkulturalnog građanina, recimo
metalca ili pankera nije? Po tome su pra-
voslavni monasi i židovski rabini isto ek-
stremisti. Nama muslimanima treba biti
čast i ponos što smo uvijek čisti, pod ab-
destom, namirisani, pa imamo i bradu, jer
tako nam sugerira sunnet našeg Poslanika.
Isto tako želim reći da se ljudi iz Gornje
Maoče ne žele osjećati kao ekstremisti i
svatko tko se osjeća kao musliman i ima
imalo zdravo srce treba im pružiti podrš-
ku, a ne ih osuđivati i još im više nepravde
i boli nanositi. Ne samo ljudima iz Gornje
Maoče, nego svakom muslimanu koji go-
vori “Moj Gospodar je Allah”. Dokle god
smo mi složni i čvrsto se Allahova užeta
držimo, možemo se nadati Allahovoj po-
moći, napretku i boljitku u životu na ovom
i na onom svijetu. Čvrsto se držeći jedni
J
uz druge podržavamo islam jer to nam je O
najveći dar od Allaha dž.š. Ako imamo
nesuglasica, na lijep način ih moramo rije- U
šiti. Moramo svojim ponašanjem, lijepim
odnosom jedni prema drugima i pokorno- R
šću prema Allahu dž.š. pomoći Njegovu
vjeru, Njegov šerijat i Njegovog Poslani-
N
ka. Međusobnim optužbama, sumnjičenji- A
ma i ružnim riječima pridonosimo samo
nazadovanju samih sebe i islama. q L
 IZ SVIJETA

Vijesti iz svijeta

Inverzija stvarnosti, slika propasti

Oslobađanje Afganistana napustili Mardžu, premjestili se na već osoba piše u priopćenju Vijeća ministara
ubijanjem civila osigurane položaje oko grada i pustili, uz kojim predsjedava šef države Hamid Kar-
sporadičnu borbu, oko 15.000 američkih, zai. “Skupina osoba za koju se sumnjalo
Assosciated press je sredinom veljače britanskih i domaćih kolaboracionistič- da se radi o pobunjenicima koji bi napali
2010. opsežno izvještavao o udruženoj kih snaga da ovladaju gradom. Saveznici postrojbu afganistanskih snaga i ISAF-a,
ofenzivi američke okupacijske vojske i ovu operaciju smatraju najvećom od poslužila je kao meta zrakoplovima i neki
afganistanskih kolaboracionista na tali- agresije i okupacije Afganistana 2001. su ubijeni”, priopćio je ISAF. “Kad su za-
banska uporišta u južnim provincijama, No, već početkom napada svim mogućim jedničke snage stigle na lice mjesta i ot-
posebno u gradu Mardža koja je započela “pametnim” oružjem, prvi dan dvije su krile žene i djecu, ranjene su prebacile u
13. veljače. Nakon početnih uspjeha i američke rakete pogodile dvije kuće medicinske centre”, nastavlja se u priop-
ovladavanja gradom, sva bedastoća eu- izvan grada, ubivši pri tomu najmanje 9 ćenju NATO-a. McChrystal, piše u priop-
ropskih okupacijskih taktika ratovanja u civila. To je potvrdio 14. veljače ministar ćenju, izrazio je “veliku žalost zbog gu-
Afganistanu još jednom se pokazala u pu- unutarnjih poslova Atmar u Lashkar Ga- bitka nevinih života” i razgovarao s Kar-
nom svjetlu. Usprkos sve većem broju ru. Dan uoči ofenzive Hamid Karzai, af- zaijem kako bi mu izrazio “svoju bol i
američkih i savezničkih okupacijskih voj- ganistanski predsjednik je zamolio save- žaljenje”. Smrt tih civila nova je tragična
nika (među koima ima sve više hrvatskih) znike da budu posebno obzirni prema si- greška međunarodnih snaga, koje pred-
i posljednjoj združenoj protutalibanskoj gurnosti civila. Komandant NATO oku- sjednik Karzai redovito optužuje da ubi-
ofenzivi na jugu zemlje, posebno u Mar- pacijskih snaga u Afganistanu, general jaju previše civila u svojim operacijama.
dži, navodnom talibanskom uporištu, ni- Stanley McChrystal ispričao se Karzaiju Odgovor je uslijedio isti dan, ponovo po
šta se bitno u strateškom smislu ne mije- zbog “tragičnog gubitka života” i sus- glavi stanovnika. Najmanje je sedam oso-
nja. Prije svega, protiv okupacije više ne pendirao upotrebu tzv. sofisticiranih HI- ba poginulo u eksploziji bicikla na kojem
ratuju samo talibani, već i šarolike skupi- MARS raketnih sustava. je bila montirana bomba, a koji je bio
ne, prvenstveno paštunskih plemena, ali i Deseti dan ofenzive afganistanske ostavljen u blizini autobusne stanice u
28 ostalih nezadovoljnika korumpiranom vlasti priopćile su da je NATO u zračnom gradu Lashkar Gar na jugu Afganistana,
domaćom kolaboracionističkom vlašću i napadu usmrtio 33 civila, među kojima javio je BBC. Prema izvještajima lokal-
sve većim civilnim žrtvama, pa se rat pro- četiri žene i jedno dijete, što predstavlja nih vlasti svi poginuli u eksploziji, koja je
tiv jedne ideološke skupine sklone tero- novu pogrešku koja je natjerala zapovjed- aktivirana daljinski, su civili, a ozlijeđeno
rizmu i nasilju polako pretvara u okupa- ništvo međunarodnih snaga da se još jed- je još 14 osoba. Niti jedna militantna gru-
cijski, agresivni rat protiv naroda. Kako nom ispriča. Snage NATO-a priznale su pa još nije preuzela odgovornost za na-
je to završilo u Vijetnamu, valjda Ameri- napad i obećale istragu, a McChrystal je pad.
kance nije potrebno podsjećati. Ali Hrva- opet izrazio “veliku žalost zbog gubitka Rat je već dovoljno dugo i izravno
te možda jest. nevinih života”. Avioni ISAF-a ciljali su prenesen na pakistanski teritorij zbog op-
U dosada dokazano uspješnoj strate- ujutro 21. veljače tri vozila u pokrajini tužbi da se talibanski štabovi i logistika
giji ratovanja izvan gradova koji se vrlo Uruzgan, istaknuo je glasnogovornik af- nalaze na teritoriju te države. Jedan od
brzo prepuštaju napadaču, dok se preko ganistanskog ministarstva unutarnjih po- navodno glavnih talibanskih vođa u Af-
80% teritorija drži pod efikasnom kon- slova Zemarai Bašari. U udaru je ubijeno ganistanu uhapšen je u Pakistanu, a to je
trolom, a gradove vraća nakon potpunog najmanje 33 civila, među kojima četiri četvrto uhićenje visoko rangiranih tali-
iscrpljivanja agresora, Afganistanci su žene i jedno dijete, a ranjeno je još 12 banskih dužnosnika u zadnjim tjednima,
javili su 23. veljače američki mediji.
Mullah Abdul Kabir, član vijeća vođa ta-
libana u Pakistanu, uhapšen je u okrugu
Nowshera na sjeveroistoku zemlje, javili
su New York Times i Washington Post,
J citirajući anonimne pakistanske dužno-
snike. Tjedan ranije pakistanski i američ-
O ki dužnosnici rekli su da je u Karačiju
uhićen drugi čovjek afganistanskog tali-
U banskog pokreta, Mullah Abdul Ghani
Baradar. Još dvojica talibanskih vođa,
R Mullah Abdul Salam i Mullah Moham-
N mad, uhićeni su  “prije 10 i 12 dana u Pa-
kistanu”, rekao je guverner afganistanske
A provincije Kunduz. Talibani su to deman-
tirali, a nema potvrde iz nekog nezavi-
L snog, a vjerodostojnog izvora.

Principi
Konzervativni (kako to umilno zvuči)
gradonačelnik Jeruzalema koji, protivno
rezolucijama Vijeća sigurnosti, dakle ile-
galno, vlada i okupiranim Istočnim Jerza-
lemom, odnosno Kudsom, najavio je na-
stavak izgradnje turističkog naselja na
području Kudsa, usprkos obećanjima
izraelskog premijera Netanyahua da će, u
zamjenu za palestinski pristanak na nove
pregovore, obustaviti svu ilegalnu izgrad-
nju, dakle onu židovskih naselja ili inve-
stitora na okupiranim područjima. Pale-
stinci su, nakon jakog Obaminog pritiska
pristali, unatoč nepostojanju dokaza o za-
ustavljanju ilegalnih aktivnosti židovske
države. Zauzvrat su dobili odluku jeruza-
lemskog gradonačelnika. On odluku o
nastavku izgradnje pravda njezinom ra-
zvojnom karakteristikom od koje će i Pa-
lestinci imati koristi. No, kojim to pra-
vom on uopće donosi bilo kakve odluke
na području koje je već davno trebao na-
pustiti, izgleda ne zanima svjetske medi-
je. Ta zavjera šutnje i pristajanje na fait
accompli kao i u slučaju izgradnje ilegal-
nog zida, na koncu dovodi do faktičnog
priznanja stanja na terenu i “novih realno-
sti” koje se onda uzimaju u obzir pri sva-
kom nastavku pregovora. Tako Palestinci
imaju sve manje zemlje, a sve više fru-
stracije, a svima se u svijetu šalje jasan
signal – ako ste jači uzmite tuđe jer samo
ćemo taj zakon priznati, pozivajući se na
realnosti.
Dubailand
Emirat Dubai do sada je u tvrtku Du-
bai World, financijski posrnuli konglo-
merat u vlasništvu vladajuće familije Al
Mektum, uplatio financijsku injekciju od
čak 6,2 milijarde dolara ne bi li je spasio
od posvemašnje propasti, a najavio je i da
je spreman uložiti dodatna sredstva, jav-
ljaju svjetske agencije. Dubai World, koji
je krenuo u golem projekt gradnje niza
otoka u obliku karte svijeta i koji je kao
svjetska atrakcija trebao privući najboga-
tije ljude svijeta, zbog ekonomske je kri-
ze zapao u velike dugove, a njegova je
zaduženost prošle godine snažno potresla
globalna tržišta. Agencije prenose izjavu
glasnogovornice vlade u Dubaiju, koja je
rekla da je u veljači 2009. godine formi-
ran fond Dubai Financial Support Fund
(DFSF), čiji je zadatak pomoći zaduže-
nim državnim korporacijama. Taj je Fond
u proteklih 12 mjeseci u grupaciju Dubai
World Group ulio više od 6,2 milijarde
dolara, a spreman je uplatiti još i više, kao
što je i najavljeno u prosincu 2009., kada
je vlada izdvojila 4,1 milijardu dolara za
pokrivanje dospjelih obveznica tvrtke
Nakheel, dijela Dubai Worldova poslova-
nja nekretninama. Tvrtka Nakheel je u
zadnji trenutak spašena od sigurne propa-
sti zahvaljujući pomoći susjednog Abu
Dhabija, čime je ukupna financijska po-
moć tog emirata Dubaiju u razdoblju fi-
nancijske krize dosegnula 10 milijardi
dolara. Središnja banka Ujedinjenih
Arapskih Emirata također je u veljači
prošle godine pomogla s 10 milijardi do-
lara, a vladina glasnogovornica ističe ka-
ko je financijska pomoć Dubai Worldu
dodijeljena isključivo na komercijalnoj
osnovi iako se ona nalazi u vlasništvu dr-
žave, što je u uvjetima UAE vrlo često
sinonim za vlasništvo vladajuće familije.
Dubai je krajem studenoga prošle godine
potresao svjetska financijska tržišta naja-
vom da radi restrukturiranja mora zamr-
znuti sve isplate dugova Dubai Worlda na
najmanje šest mjeseci. To je pokrenulo
val zabrinutosti u svijetu i strah da će taj
nekada prosperitetan emirat, čije je bo-
gatstvo akumulirano na spekulaciji ne-
kretninama, financijskim derivativima i
pranju novca, zapasti u dužničku krizu, s
konsolidiranim dugom između 80 i 100
milijardi dolara.
Dubailand II
Policija u Dubaiju je u vezi s likvidaci-
jom vođe palestinskoga pokreta Hamas
uhapsila 15 osumnjičenih koji imaju pu-
tovnice zapadnoeuropskih država. Uku-
pno je uhapšeno 26 zapadnjaka koje se
povezuje s ubojstvom Mahmuda el Ma-
hbuha koje je, pomoću naručenih putnih
isprava zapadnih država, izvršila izraelska
tajna služba Mossad. El Mahbuh, kojeg
Izrael optužuje kao bitnu kariku u lancu
krijumčarenja oružja u Gazu, pronađen je
IZ SVIJETA
mrtav u hotelskoj sobi u Dubaiju 20. siječ-
nja. Dok izraelski dužnosnici poriču vezu
Mossada s tim slučajem, izraelski mediji
pišu da je ta tajna služba odgovorna za zlo-
čin. Među 15 novih osumnjičenih je šest
osoba s britanskim putovnicama te tri s
francuskim, irskim i australskim. Među
njima je i pet žena. Skupina je uhvaćena
nakon pokušaja napuštanja Dubaija. Pre-
ma priopćenju dubaijske policije, svih 15
uhapšenih je pokušalo koristiti kreditnu
karticu iste banke, a nakon toga su planira-
li otputovati u šest različitih europskih ze-
malja i Hong Kong. Policija je objavila i
nove detalje istrage. Ravnatelj policije u
Dubaiju Dahi Halan je izjavio da je “99%
uvjeren da iza atentata stoji izraelski Mos-
sad”. Službeni Izrael to opovrgava. Halan
je rekao da su Mabhuhove ubojice koristili
diplomatske putovnice zapadnih država
koje su ili krivotvorene ili ukradene. To je
izazvalo i diplomatski skandal u više eu-
ropskih država, a o zloupotrebi putovnica
europskih država su govorili i ministri
vanjskih poslova članica EU-a. Afera je
buknula desetak dana nakon izraelskog ra-
ketiranja Gaze koje je koincidiralo s izja-
vom francuskog šefa diplomacije, Kouch-
nera kako Francuska razmišlja o priznava-
nju Palestine i prije okončanja mirovnih
pregovora. 29
Američki državnik Lyndon LaRouche
izjavio je 27. veljače da je ubojstvo el
Mahbuha proračunato da izazove odmaz-
du prema slično pozicioniranoj osobi u
Izraelu, što bi tek bio povod izraelskom
vojnom napadu na Iran. Zašto bi inače ta-
mo bili tuceti ljudi, izravno umiješanih,
uhvaćenih na djelu sigurnosnim kamera-
ma, upitao se. Čisto smaknuće bi uključi-
lo dvoje ljudi i ne bi izazvalo mjesec dana
dugo međunarodno komešanje. Postojala
je namjera iza ovakve scenografije i to
namjera provokacije nečega mnogo ve-
ćeg, zaključio je LaRouche. Svaka kritič-
J
O
U
R
N
A
L
 IZ SVIJETA
na točka opreacije je snimljena kamera-
ma, a dubaijski dužnosnici su otvoreno
optužili izraelski Mossad za ubojstvo.
Članovi grupe su koristili francuske, nje-
mačke, irske i britanske putovnice i time
provocirali dodatni međunarodni skan-
dal. LaRouche navodi da sigurnosnim
službama UAE dominiraju bivši MI6 i
MI5 operativci, a akcija je tako organizi-
rana do detalja da će Hamas sada biti oba-
vezan izvesti odmazdu nad visokorangi-
ranim izraelskim dužnosnikom. Dubaij-
ski sigurnosni dužnosnici objavili su ot-
kriće DNK i otisaka prstiju na mjestu
ubojstva, s čime su suočili izraelske vla-
sti. Bliskoistočni eksperti tvrde da ovaj
slučaj podsjeća na događaje iz 2001., na
ubojstvo tadašnjeg izraelskog ministra
Rehavama Ze’evija kojeg je počinila Ha-
bashova Narodna fronta za oslobođenje
Palestine kao odgovor na izraelsko uboj-
stvo jednog od vođa Narodne fronte, Ebu
Ali Mustafe, dva mjeseca ranije. Uboj-
stvo Ze’evija i lov na atentatore završili
su izraelskom invazijom i ponovnom
okupacijom dijelova Zapadne obale. Ko-
liko visoko u izraelsku hijerarhiju će ići
Hamasova moguća odmazda, nije jasno.
Neki izvori tvrde do Netanyahua, čije
hapšenje je od emiratskog državnog tuži-
30 telja zatražio šef policije u Dubaiju 25.
Alternativa ili...
Latinoameričke i karipske zemlje do-
govorile su u meksičkom Cancunu formi-
ranje nove političke unije u kojoj nije
predviđeno sudjelovanje SAD i Kanade,
javio je 24. veljače BBC. Novi je blok
stvoren kao alternativa postojećoj Orga-
nizaciji američkih država (OAS), koja
igra odlučujuću ulogu u određivanju me-
đunarodnih odnosa u tom dijelu svijeta u
posljednjih 50 godina, a u kojoj SAD
igraju najvažniju ulogu. OAS je posljed-
njih godina značajno oslabio zbog među-
sobne netrpeljivosti nekih zemalja, ali i
pritiska SAD na većinu odluka organiza-
cije, zbog čega su stale zemlje članice op-
tuživale Washington da kroz OAS promi-
J če isključivo svoje interese. Odluka o
stvaranju novog bloka donesena je na re-
O gionalnom summitu u Meksiku na kojem
sudjeluju predstavnici 32 zemlje iz Južne
U Amerike i Kariba, a predsjednik Venecu-
ele Hugo Chavez je naglasio kako je for-
R miranje nove organizacije država “odmak
N od kolonizacijske politike SAD-a u tom
dijelu svijeta”. Predstavnik američkog
A State Departmenta Arturo Valenzuela no-
vinarima je izjavio kako Washington ne
L vidi ništa lošega u stvaranju nove politič-
Hugo Chavez
ke opcije, dodajući kako ona zasigurno
neće zamijeniti sadašnji OAS. Nova or-
ganizacija južnoameričkih i karipskih ze-
malja mogla bi, kako se najavljuje, for-
malno zaživjeti na sljedećem regional-
nom summitu 2011. godine u Venecueli.
Kolumbijski predsjednik Alvaro Uribe
i venezuelski mu kolega Hugo Chavez su,
tokom svečane večere održane nakon
summita, gotovo svima pokvarili dobru
atmosferu, koja je pratila latinoamerički
summit, prenose mediji. Uribe se, kako
prenose prisutni na večeri, počeo žaliti na
trgovinske sankcije koje je Venezuela na-
metnula Kolumbiji. Chavez mu je na to
odgovorio da Venezueli neprestano prijete
paravojne snage iz susjedne zemlje, insi-
nuirajući da iza takvih prijetnji stoji ko-
lumbijska vlada. Istina je da SAD kontro-
liraju i jedne i druge, ljevičarsku narko
mafiju preko Chaveza i paravojne kolum-
bijske desničare preko Uribea. Venezuel-
ski predsjednik pokušao je bijesno izjuriti
ali je zastao kada ga je Uribe neizravno na-
zvao kukavicom. “Budi muško. Ostani, jer
ponekad vrijeđaš s distance, ali kad se na-
đemo licem u lice ne razgovaramo”, rekao
je Uribe, kako prenosi dužnosnik prisutan
na večeri koji je želio ostati anoniman.
Bure baruta
Američke tajne službe objavile su 4.
veljače sigurnosnu procjenu situacije u
svijetu, u kojoj se u ocjenama situacije na
jugoistoku Europe navodi kako će taj pro-
stor i dalje zahtijevati poseban angažman
Zapada i SAD. Balkan će, tvrdi se u pro-
cjeni, i dalje ostati područje od posebnog
interesa zapadnih sila i najveći izazov sta-
bilnosti u Europi, a međuetničke tenzije u
BiH i neriješeno pitanje srpske manjine
na Kosovu, kao glavni izvori napetosti u
regiji, tražit će i dalje diplomatske i sigur-
nosne intervencije Zapada. Izvještaj pod-
nesen senatskom odboru za obavještajna
pitanja Kongresa SAD, koji potpisuje sa-
vjetnik američkog predsjednika i direktor
Nacionalne obavještajne službe Dennis
Blair, spominje kako SAD i Europska
unija i dalje moraju zadržati značajan
utjecaj na zapadnom Balkanu, jer će nji-
hov angažman na tim prostorima utjecati
i na razvoj događaja u regiji. U dokumen-
tu se tvrdi kako je prisutnost NATO sna-
ga na Kosovu i dalje potrebna kako bi se
spriječili mogući incidenti i međuetničko
nasilje, jer većina Srba i dalje nastavlja
odbijati integraciju u kosovske instituci-
je, a istodobno je utjecaj kosovskih vlasti
na Srbe na sjeveru zemlje vrlo slab. Pri-
ština će i nadalje, tvrdi se u dokumentu,
ovisiti o ekonomskoj i razvojnoj pomoći
međunarodne zajednice, ali i o diplomat-
skoj i potencijalno sigurnosnoj podršci
radi daljnje konsolidacije državnosti.
SAD procjenjuju kako se političari u Be-
ogradu zalažu za europsku budućnost Sr-
bije, te je u tom dijelu vidljiv napredak u
odnosu na prijašnje stanje, ali smatraju
kako Beograd i dalje ne pokazuje namje-
ru da prihvati nezavisnost Kosova. Izvje-
štaj se posebno osvrće i na stanje u BiH.
Navodi se  kako u toj zemlji, doduše, ne
postoji neposredna opasnost od rasplam-
savanja nasilja ili raspada države, ali da
etnička pitanja i problemi i dalje domini-
raju u svim političkim procesima u toj
državi, zbog čega stoji proces reformi.
Američke službe upozoravaju kako se tri
strane u BiH i dalje ne uspijevaju dogo-
voriti oko potrebnih ustavnih promjena
koje od njih zahtijevaju EU i SAD, te da
ta činjenica koči nastavak eurointegracij-
skog procesa u zemlji te sprečava ulazak
BiH u NATO. Ocjenjuje se i da bosanski
Srbi igraju značajnu ulogu u neuspjelom
provođenju potrebnih reformi, jer i dalje
koče reformske procese u zemlji i unose
dodatni nemir te pojačavaju tenzije inzi-
stiranjem na raspisivanju referenduma o
nezavisnosti, a taj će se trend, tvrdi izvje-
štaj, nastaviti i dalje. Dio posvećen Bal-
kanu nalazi se pri dnu izvještaja o procje-
nama rizika u svijetu, a dokumentom do-
miniraju rizici od cyber kriminala, prijet-
nje ekonomske krize i rizici od teroristič-
kih napada.
Predsjednik kosovskog parlamenta
Jakup Krasniqi je 9. veljače za prištinske
medije kazao da “‘ukoliko dio Srba nije
spreman živjeti u sjevernom djelu (Koso-
va) i ukoliko oni smatraju da se mogu od-
vojiti od Kosova, onda su i Albanci iz
Preševske doline spremni pripojiti se Ko-
sovu”. Državni tajnik u srbijanskom mi-
nistarstvu za Kosovo Oliver Ivanović je
izrazio zabrinutost jer nitko od međuna-

rodne zajednice na Kosovu nije reagirao
na tu Krasniqijevu izjavu koju smatra
“ratnohuškačkom”. Osim toga, Ivanović
je ustvrdio kako “Srbija neće mijenjati
svoje za svoje”. Naglasio je da ni srbijan-
ska strana ne zagovara ni podjelu ni za-
mjene teritorija. “Ovakvi i slični potezi u
prošlosti su izazivali komplikacija i suko-
be”, ustvrdio je, pozivajući predstavnike
EU i druge međunarodne faktore na Ko-
sovu da osude Krasniqijevu izjavu.
Pripadnik multietničke policije u juž-
nosrbijanskom mjestu Bujanovcu Blerim
Mustafa teže je ozlijeđen u eksploziji
bombe postavljene ispod njegovog služ-
benog auta. Također je ozlijeđena i nje-
gova supruga koja je bila s njim u trenut-
ku eksplozije, kao i dvije maloljetne dje-
vojčice koje su se slučajno zatekle u blizi-
ni, izvjestili su beogradski elektronski
mediji. U izjavi za B92, srbijanski mini-
star unutarnjih poslova Ivica Dačić rekao
je da je uvjeren da su napad koji se dogo-
dio 14. veljače navečer organizirali Al-
banci koji se protive multietničkoj polici-
ji te naveo da će istraga pokazati prave
motive napadača. Postoje, kako je rekao,
indicije da je riječ o terorističkom činu jer
su, osim pripadnika policije, među žrtva-
ma i obični građani. Od mještana Buja-
novca se doznaje da je Mustafa do sada
bio nekoliko puta meta napada te da su
mu sunarodnjaci Albanci prijetili zbog
njegova angažmana u policiji. Bujanovac
je, uz Preševo i Medveđu, jedna od tri
južnosrbijanske općine naseljene većim
brojem Albanaca, u kojima djeluje multi-
etnička policija.
Ruski ambasador u Srbiji, Aleksandar
Konuzin upozorio je tu zemlju kako će
činom ulaska u NATO savez i formalno
priznati neovisnost Kosova, jer ta vojna
organizacija Kosovo ne smatra dijelom
teritorija Srbije. Konuzin je u intervjuu
portalu “Econom.east”, početkom veljače
otvoreno kazao kako na odnos Rusije s
ostalim državama vrlo jak utjecaj ima i
činjenica jesu li one članice NATO-a ili
nisu, upozoravajući tako Srbiju da bi, ako
nastavi inzistirati na ulasku u NATO, mo-
gla ugroziti tradicionalno čvrste veze s
Moskvom. “NATO ima dosta određen
stav o Kosovu i ako pristupate organiza-
ciji koja smatra da je Kosovo nezavisna
država, to znači da i vi dijelite takav
stav”, kazao je Konuzin. On je rekao ka-
ko Srbija sama treba odlučiti želi li posta-
ti članica NATO i u toj se odluci na nju ne
smije vršiti nikakav pritisak izvana, no
složio se sa stavovima dijela političkog
vrha u Srbiji, prema kojima o eventual-
nom ulasku uzemlje u NATO treba raspi-
sati referendum i o tome zatražiti sugla-
snost srpskog naroda. “NATO je 1999.
godine bombardirao čitavu zemlju i sva-
ka obitelj u Srbiji ima svoje mišljenje o
tome kakav odnos treba imati prema ovoj
organizaciji. NATO smatra da je situacija
na Kosovu već stabilna i smanjuje prisut-
nost KFOR-a, a postojanje ovih snaga
nije u skladu sa Rezolucijom 1244. Samo
naivni ljudi vjeruju NATO-u”, rekao je
Konuzin u intervjuu.
Quod licet Iovi...
Egipatske vlasti namjeravaju, nakon
dva desetljeća, ponovno pokrenuti svoj
civilni nuklearni program te su 7. veljače
objavile kako će početi graditi nuklearnu
elektranu u gradu El-Dabaai na obalama
Sredozemnog mora. Još 2007. godine su
egipatske vlasti objavile svoje planove za
gradnju elektrane zbog povećane potra-
žnje za električnom energijom. Sjeverno-
afrička država je od nuklearnog programa
odustala 1986. godine, nakon katastrofe u
elektrani u Černobilu. Egipatske novine
El-Ahram citirale su ministra energije
Hassana Younesa koji je rekao da će
gradnja prve nuklearne elektrane trajati
oko devet godina, a cijena gradnje će biti
od 1,5 do 2 milijarde dolara. Rusija, SAD,
Kina i EU su poduprli egipatski civilni
nuklearni program te su toj državi ponu-
dili pomoć u njegovoj gradnji.
Iran u svemiru, nuklearan
Iran je objavio kako je u svemir lansi-
rao raketu koja u kapsuli nosi životinje:
dvije kornjače, jednog štakora i crve. Ovo
je treća raketa koju su Iranci poslali u sve-
Mahmud Ahmadinedžad
IZ SVIJETA
mir, ali prva sa živim organizmima. Rake-
ta Kavoshgar 3 je nosač koji služi za po-
stavljanje satelita u Zemljinu orbitu. Prva
raketa Kavošgar 1 lansirana je u veljači
2008. godine. Al Alam, iranska TV posta-
ja na arapskom jeziku, nije dala dodatne
pojedinosti o lansiranju već je samo javila
da je testiranje rakete Kavošgar 3 bilo
uspješno. Također, Iranci su na dan lansi-
ranja rakete sa živim organizmima otkrili i
tri nova telekomunikacijska satelita. Za-
padne zemlje zabrinute su da bi raketna
tehnologija uz pomoć koje se lansiraju sa-
teliti mogla biti iskorištena i za lansiranje
bojnih glava, premda Iran to opovrgava.
Predsjednik Mahmud Ahmadinedžad
je izjavio 11. veljače da je Iran proizveo
prvu količinu urana obogaćenog na višoj
razini, ustvrdivši da njegova zemlja neće
biti natjerana od Zapada da obustavi svoj
nuklearni program. Izjava dana na skupu
povodom godišnjice Islamske revolucije
1979. uslijedila je dan nakon što su SAD
nametnule nove sankcije. On je rekao sto-
tinama tisuća okupljenih Iranaca da je ze-
mlja sada postala “nuklearnom državom”,
što je ponovljena izjava od 9. veljače. Ta-
kođer je ponovio kako Iran nema namjere
razvijati nuklearno oružje. Međutim, nije
jasno koliko je stvarno proizvedeno obo-
gaćenog urana. 31
David Albright s washingtonskog In-
stituta za znanost i međunarodnu sigurnost
rekao je AP-u da bi 20-postotni obogaćeni
uran, proizveden u samo nekoliko dana
nakon početka procesa bio “malen iznos”.
Obogaćivanje urana proizvodi gorivo za
nuklearne elektrane, ali može se koristiti i
za izradu materijala za atomsko oružje,
ako se obogati do 90% ili više. “Mi imamo
mogućnosti obogaćivanja urana više od
J
O
U
R
N
A
L
 IZ SVIJETA
20%, ili 80%, ali ga ne obogaćujemo na tu
razinu jer nam to nije potrebno”, rekao je
iranski predsjednik u direktnom prijenosu
na nacionalnoj TV. Nakon te najave, tzv.
međunarodna zajednica drugi je dan na-
metnula nove sankcije Teheranu. Teheran
tvrdi da želi daljnje obogaćivanje urana
kao dio plana za razvijanje goriva za svoj
istraživački reaktor koji osigurava medi-
cinske izotope za stotine tisuća Iranaca ko-
ji se liječe od raka. Zapadne zemlje tvrde
kako Teheran nije sposoban pretvoriti ma-
terijal u šipke goriva koje su potrebne re-
aktoru. Pa onda tvrde kako se boje da Iran
želi obogaćivanje urana za naoružanje. To
je valjda lakše proizvesti. Ahmadinedžad
je ponovio kako iranska pozicija nije ra-
zvoj nuklearnog oružja. “Kada kažemo da
ne proizvodimo bombu, to i mislimo i ne
vjerujemo u proizvodnju bombe. Kada bi-
smo željeli proizvodnju bombe, to bismo i
objavili”, rekao je okupljenima. Dodao je i
da iranska nacija nikada neće popustiti pri-
jetnjama i nelogičnim primjedbama. Za-
padne nacije optužuju Teheran zbog odbi-
janja međunarodno prihvaćenog plana
smirivanja stanja putem izvoza iranskog
urana niske razine obogaćenja u inozem-
stvo i njegov povrat u obliku šipki za gori-
vo za nuklearni reaktor. Iran naglašava
32 kako nije imao druge nego nastaviti proces
obogaćivanja jer njegove primjedbe na
plan nisu prihvaćene. Associated press je
došao u posjed povjerljivog dokumenta
UN agencije za atomsku energiju koji kaže
da su iranski početni rezultati dosizanja vi-
še razine obogaćivanja urana skromni.
Lyndon LaRouche upozorio je 20. ve-
ljače da su neki krugovi u Londonu, uklju-
čujući i bivšeg premijera Blaira, stvarni
arhitekti izraelskih preventivnih napada
na iranske nuklearne pogone o kojima se
sve više može čuti iz izraelskih izvora.
LaRouche je podsjetio na Blairovo svje-
dočenje pred Chilcot povjerenstvom, u
kojem je uvjeravao članove povjerenstva
u potrebu vojne akcije protiv Irana danas,
baš kao što je i lagao kako bi uvukao SAD
i Britaniju u invaziju na Irak 2003. Izvori
bliski izraelskoj vladi upozorili su Execu-
J tive Intelligence Review da je uži kabinet
premijera Netanyahua blizu odluke o po-
O kretanju preventivnog napada na iranske
nuklearne pogone. Isti izvor tvrdi kako su
U unutar izraelske vojske vodi oštra raspra-
va o izraelskim kapacitetima za uspješan
R napad na iranske pogone u Natanzu i
N drugdje. Nedavno je bivši načelnik gene-
ralštaba izraelskih obrambenih snaga
A (IDF), general Dan Halutz rekao izrael-
skim medijima da IDF nema mogućnosti
L ozbiljno naštetiti iranskom programu. Za
nedavna posjeta Rusiji, premijer Netanya-
hu i ekstremistički šef diplomacije Lieber-
man zatražili su od premijera Putina do-
zvolu za izvođenje napada s ruskog terito-
rija, što je ovaj odlučno odbio, tvrdi EIR,
pozivajući se na izvore bliske izraelskom
kabinetu. Isti se zahtjevi upućuju i Kaza-
hstanu. Izvor dodaje kako je najizglednija
opcija napada s izraelskih podmornica,
opremljenih krstarećim raketama. No, nji-
hova je točnost nepouzdana, a većina po-
gona s izraelske liste za odstrel nalazi se u
urbanim područjima. Izvori su potvrdili
da je tim za nacionalnu sigurnost Obami-
ne administracije poslao nekoliko vrlo
snažnih poruka, upozoravajući Izrael da
ne poduzima nikakve unilateralne akcije
protiv Irana. Američki mininistar obrane
Gates, šefica diplomacije Clinton, pred-
sjedavajući Zajedničkog vojnog zapo-
vjedništva admiral Mullen, savjetnik za
nacionalnu sigurnost general Jones i pot-
predsjednik Biden priznaju da je vojni na-
pad na Iran scenario u najgorem slučaju,
zadnja opcija i da je situacija daleko od
točke u kojoj bi se takva odluka trebala
donijeti. Čak i izraelski vojni planeri vje-
ruju da Iran ima mogućnost asimetrične
odmazde u slučaju napada, posebno u Per-
zijskom zaljevu, ali i samom Izraelu koja
može zaustaviti redovni transport nafte,
poremetiti odnos snaga na Levantu, a time
sudbinski ugroziti svjetsku ekonomiju.
Stoga izraelski izvori najavljuju moguć-
nost vrlo jakog, uništavajućeg napada na
libanonski Hizbullah i palestinski Hamas
koji se smatraju iranskim saveznicima.
Dok su se stotine tisuća pristaša vlade
u Teheranu okupili na proslavi godišnjice
revolucije, snage sigurnosti su se sukobi-
le s demonstrantima koji su tražili poni-
štenje lipanjskih predsjedničkih izbora.
Policija se sukobila s demonstrantima na
nekoliko mjesta oko Teherana, uz upotre-
bu suzavca i paintball metaka za obilježa-
vanje ljudi za hapšenje, tvrde neke nei-
menovane web stranice, a prenosi AP.
Nastup snaga sigurnosti je uspio spriječiti
veći opozicijski skup. Jedna je djevojka
rekla da je pokušala pridružiti se demo-
stracijama, ali je ubrzo napustila poprište,
razočarana. “Bilo nas je 300, najviše 500.
Protiv 10.000 ljudi”, rekla je. “To znači
da su oni pobijedili, a mi izgubili. Porazi-
li su nas.” “Snage sigurnosti ispaljivale su
suzavac kako bi raspršili grupu demon-
stranata koja je pokušala doći na Trg slo-
bode, uzvikujući ‘smrt diktatoru’”, obja-
vila je opozicijska web stranica Rahesabz
i izvijestila o nepoznatom broju uhapše-
nih. Policija i Basidž milicija na motoci-
klima sjatili su se u centar grada gdje su
se demonstranti i snage sigurnosti suko-
bile na nekoliko mjesta.
Viktor Janukovič novi predsjednik
Ukrajine
Ukrajinski oporbeni čelnik Viktor Ja-
nukovič proglasio je u 8. veljače pobjedu
na predsjedničkim izborima, nakon što je
prebrojano gotovo 90% glasačkih listića.
Taj je rezultat kasnije potvrdilo državno
izborno povjerenstvo, unatoč osporava-
njima njegove protukandidatkinje, premi-
jerke Julije Timošenko. Ubrzo je uslijedi-
lo i prizanje rezultata tzv. zapadnih zema-
lja koje se nadaju političkoj stabilnosti i
boljim odnosima Ukrajine s Rusijom u
cilju izbjegavanja njihovih sukoba oko
isporuka prirodnog plina, zbog kojih zimi
dolazi do ozbiljnih poremećaja isporuke
plina Europi. Izborno povjerenstvo priop-
ćilo je rano 8. veljače da je Janukovič
osvojio 48,54%, a Timošenko 45,80%
glasova, nakon što su obrađeni rezultati s
88% biračkih mjesta. Izborni stožer aktu-
alne premijerke odbio je priznati poraz,
tvrdeći da je razlika premala. Ukrajina je
nakon pet godina vladavine “proeurop-
ske” koalicije ponovo vratila u tješnje od-
nose s Rusijom. Unutarnji politički suko-
bi i posrtanje ekonomije euforiju nakon
tzv. Narančaste revolucije pretvorili su u
masovno razočarenje i frustraciju. Iako
oboje kandidata najavljuju istodobno ja-
čanje veza s EU i Rusijom, malo je vjero-
jatno da će se Janukovič nastaviti zalagati
za pristupanje NATO, što bio jedan od
glavnih ciljeva Narančaste revolucije i
najveći trn u ruskom oku.
Ovakav je rasplet, nakon inauguracije
doveo do raspada koalicije parlamentar-
nih stranaka koje su u ukrajinskom parla-
mentu podržavale premijerku Juliju Ti-
mošenko. To je 28. veljače objavio pred-
sjednik ukrajinskoga parlamenta Volodi-
mir Litvin. Parlament je na taj način otvo-
rio put stvaranju novog političkog save-
zništva koje će biti naklonjeno novoiza-
branom predsjedniku Viktoru Janukovi-
ču. Janukovičeva koalicija je, nakon po-
bjede na predsjedničkim izborima 7. ve-
ljače, pozivala Timošenko da odstupi s
premijerske pozicije, što je ona odbijala
Nakon raspada “narančaste” koalicije ko-
ja je podržavala premijerku, prema ukra-
jinskom zakonu, u roku od 30 dana se
mora formirati nova koalicija. Nova koa-
licija će se najvjerojatnije oblikovati oko
Janukovičeve Stranke regija. Ako se to ne
dogodi u roku od 30 dana, Janukovič kao
novi predsjednik, ima ustavno pravo ras-
pustiti parlament i raspisati prijevremene

Viktor Janukovič
parlamentarne izbore. Timošenko je do-
sad u parlamentu imala potporu koalicije
koju je premijerka osnovala s bivšim
predsjednikom Viktorom Juščenkom.
Sudan je sljedeći
Glavni tužitelj Međunarodnog krivič-
nog suda (ICC), Luis Moreno Ocampo,
uložio je žalbu na odluku Suda iz ožujka
prošle godine da ne uključi zločin genoci-
da u optužnicu protiv sudanskog pred-
sjednika Omera el Bašira. Žalbeno vijeće
ICC-a objavilo je 3. veljače da je zatražilo
od predraspravnog suca da izda novu od-
luku, “upotrebljavajući korektan standard
dokazivanja”, čime je impliciralo da je
prethodna odluka bila neispravna. Objava
je puštena u javnost na dan el Baširovog
dolaska u Dohu, sjedište mirovnih prego-
vora o Darfuru, na nastavak pregovora.
U Sudanu se u travnju održavaju opći
izbori. ICC je najavio donošenje nove od-
luke kroz nekoliko tjedana. Tužitelj Mo-
reno Ocampo je izjavio kako očekuje da
će optužnica biti proširena i na genocid.
Protuvladin darfurski pokret Jednakost i
pravda izrazio je zadovoljstvo razvojem
događaja. Promatrači smatraju da će ovo
onemogućiti sudansku vladu da postigne
sporazum do općih izbora, kako se nada-
la. Politički aspekt ovog poteza naglasio
je i londonski Guardian koji je dan poslije
objavio kako odluka ICC-a ide na ruku
sudanskim vlastima koje su tvrdile da je
sudski pravorijek donesen u cilju zau-
stavljanja napora sudanske vlade za odr-
žavanjem izbora i mirne primopredaje
vlasti. Sudanski ministar informiranja
Kemal Ubeid izjavio je: “Ako gledate na
vrijeme ovoga procesa, onda vam ono po-
kazuje da ICC želi zaustaviti politički ra-
zvoj u Sudanu”.
Iduće godine istječe šestogodišnji pri-
jelazni rok za ujedinjenje juga i sjevera
zemlje, kada bi trebalo ili postići sporazum
o konačnom ujedinjenju ili provesti refe-
rendum o otcjepljenju sirovinama bogatog
juga. Sudanski ambasador pri UN odbacio
je kao neodgovorne navode američke mu
kolegice Susan Rice o vladinom slanju
oružja militantima na Jugu koji se bore
protiv vlade Južnog Sudana. Ambasador
Abdulmahmud Abdulhalim je kategorički
opovrgnuo njezine navode, rekavši da je
ona propustila pomaknuti se od antisudan-
skog aktivizma k poziciji dostojnoj pred-
stavnici supersile. Pobunjenici i milicije u
Sudanu naoružavaju se iz drugih država,
svjedoči sve više nezavisnih izvještaja.
Poplava oružja prouzročit će vrlo krhku
situaciju koja bi mogla upropastiti izbore i
referendum iduće godine.
Haiti – case study
Američki ekonomist Lyndon LaRou-
che izdao je 23. veljače hitan poziv ame-
ričkoj administraciji da angažira inženje-
rijske jedinice vojske koje bi surađivale s
Vladom u Port au Princeu i premjestile
oko milijun Haićana koji su ostali bez
krova nad glavom i žive u ruševinama
pod nemogućim okolnostima u gradu, na-
kon katastrofalnog potresa 12. siječnja
koji je ostavio preko 200.000 mrtvih. Hit-
nost je potrebna zbog približavanja kišne
sezone. Port au Prince će biti poplavljen
pod ovim okolnostima kroz mjesec-dva,
naglasio je. Poseban problem će tada biti
IZ SVIJETA
smeće i ljudski otpad te epidemije širokih
razmjera, upozorio je. Čak i prije potresa
Haiti nije imao pogon za tretman otpad-
nih voda.
Haiti je slika onoga što čeka cijelo čo-
vječanstvo zbog posljedica održavanja
bankrotiranog financijskog sustava. To je
lice novog mračnog Srednjeg vijeka. Mo-
ramo se zaustaviti u Haitiju, ako još ima-
mo moralne snage preživjeti na ovoj pla-
neti, zaključio je LaRouche. On je pozvao
i na sklapanje bilateralnog sporazuma
SAD-Haiti o privremenom izmještanju
milijun Haićana unutar zemlje i u SAD
kako bi se spriječilo izbijanje i širenje
epidemija koje se neće moći kontrolirati.
Potpuna obnova Haitija moguća je u 25
godina, ali kratkoročno je moguće izgra-
diti relokacijske kampove izvan Port au
Princea, pa čak i gradove gdje se treba
osigurati zadovoljenje osnovnih životnih
potreba. “Ne možete primijeniti band-aid
pomoć Haitiju. Cilj je, ako će zemlja biti
održiva, nakon izlaska iz ove more, suve-
ren Haiti. Dakle, sporazum treba biti,
sporazum koji će ponovno uspostaviti
efikasni suverenitet haićanske nacije, na-
kon destruktivnog učinka ove i prethod-
nih poteškoća. Haiti je mala nacija ljudi
koji su bili podvrgnuti strašnoj povijesti,
kojima se svašta obećavalo, a zatim ih se 33
izdavalo mnogo puta”, naglasio je ame-
rički ekonomist.
Američki novinar Carlos Wesley, us-
poređujući potres u San Franciscu 1989.
u kojem je poginulo 63 ljudi i oštećeno
oko 3.000 domova, s haićanskim potre-
som iste magnitude zaključuje da nije po-
tres izazvao veliko razaranje i ljudske žr-
tve toliko koliko nedostatak infrastukture
te solidnog temeljenja i izgradnje. On je
također dao i kratak povijesni osvrt na
sudbinu ove nesretne zemlje.
Haiti je u stanje bijede došao znatno
prije potresa, zahvaljujući nametanju sve
pogubnijih ekonomskih politika i modela
kojima je kruna bila globalizacija, tvrdi
Wesley. Zemlja je bila žrtvom praktički od
dana stjecanja nezavisnosti 1. siječnja
1804. Haiti je bila prva zemlja Amerike
koja je izborila nezavisnost nakon SAD i
proglasila se modernom crnačkom repu-
J
blikom. Nezavisnost je izborena kao rezul- O
tat jedine uspješne pobune robova u povi-
jesti koju je vodio Toussaint L’Ouverture, U
pobijedivši snage tri sile u regiji – Španjol-
ske, Engleske i Francuske. Haitiju, kaže R
Wesley, to nikada nije oprošteno, kao ni
podrška Američkoj revoluciji i potpora Si-
N
monu Bolivaru u njegovom posljednjem i A
uspješnom pokušaju da izbori nezavisnost
za zemlje Velike Kolumbije. Značajno je L
 IZ SVIJETA
da je haićanski Rat za nezavisnost omogu-
ćio SAD pripojenje Luizijane i udvostru-
čenje teritorija. Haiti je kažnjavan bloka-
dama i karantenama i od imperijalističkih
sila i od nezahvalnih bolivarskih zemalja, i
od SAD. Promjena je nastupila dolaskom
Abrahama Lincolna na vlast kada su SAD
napokon diplomatski priznale Haiti, a
1889. poslale prvog ambasadora, afroame-
ričkog lidera Fredericka Douglasa. Kra-
jem 19. stoljeća Haiti je bila samoodrživa
zemlja, s ugledom među ostalim nacijama.
Stara, imperijalna američka politika ob-
novljena je za vrijeme Woodrow Wilsona
koji je izvršio i invaziju na Haiti 1915, pre-
uzevši kontrolu nad carinama, uvevši oku-
paciju koja je trajala do 1934. i u nekim
periodima bila brutalna. S okupacijskim
snagama stigle su horde antropologa koje
su počele uvjeravati Haićane da je vudu
praznovjerje njihova “izvorna, afrička” re-
ligija. Tridesetih godina na vlast u susjed-
noj Dominikanskoj republici koju također
pod okupacijom drže Amerikanci dolazi
diktator Rafel Trujillo koji je izvršio etnič-
ko čišćenje Haićana iz graničnih područja
1937. Smatra se da su tada ubijeni deseci
tisuća Haićana. Američka je okupacija za-
vršila kada je predsjednik Roosevelt po-
krenuo politiku dobrosusjedstva koja je
34 omogućila Haitiju povratak na put ka-
kvog-takvog razvoja. Poslije njegove smr-
ti, ponovo je došlo do pogoršanja. Američ-
ke obavještajne službe organizirale su do-
lazak na vlast liječnika, doktora Francoisa
Duvaliera, koji je u SAD studirao i antro-
pologiju. On je vrlo brzo nametnuo oštru
diktaturu, a proglasio se Velikim vudu
svećenikom. Poslije smrti naslijedio ga je
sin Jean-Claude. Narod je oca zvao Papa
Doc, a sina Baby Doc. Ipak, Haiti je svo to
vrijeme zadovoljavao svoje potrebe za ri-
žom iz vlastite proizvodnje i gladi nije bi-
lo. Padom Baby Doca 1990. MMF je kao
uvjet za manji zajam od 24 milijuna dola-
ra, zatražio ukidanje trgovinskih barijera
na rižu i ostalu hranu. Nakon ukidanja pro-
tekcionističkih mjera, Haiti je postao netto
uvoznikom riže iz – SAD, što je u stečaj
dovelo lokalne proizvođače, kako tvrdi
J pravnik Bill Quigly. Bivši svećenik Jean-
Bertrand Aristide 1991. je na izborima iza-
O bran za predsjednika, ali je ubrzo zbačen
vojnim udarom zbog inundacije vudu
U praksom procesa donošenja političkih od-
luka. Ovo je bio povod američkom pred-
R sjedniku Bushu starijem da nametne još
N jedan međunarodni embargo koji je razul-
tirao epidemijom gladi. Embargo je zavr-
A šen još jednom američkom invazijom
1994. koju je naredio Bill Clinton. Aristide
L je vraćen na vlast, a s njim i zahtjevi za
potpunom privatizacijom, uključivši i
osnovnu infrastrukturu, opskbu vodom i
strujom, sve luke i zračne luke i obrazova-
nje. Kada se tomu nije promptno udovolji-
lo, uslijedle su nove ekonomske sankcije
koje su dovele do potpunog osiromašenja i
kolapsa društva. Aristide se suprotstavljao
ovim mjerama, što je dovelo do njegovog
ponovnog svrgavanja 2004., uz punu po-
dršku Busha juniora. Američka Obalna
straža je zadržala blokadu kako bi spriječi-
la bijeg Haićana u SAD.
Alternativu Laroucheovom planu dao
je britanski ekonomist Paul Collier koji je
predložio da se Haiti preuredi u slobod-
no-trgovinsku zonu za kontrolirani izvoz
multinacionalnih korporacija, uz zapo-
šljavanje lokalne, jeftine radne snage.
Collier je zadužen od UN da razradi i
plan obnove zemlje. Tako je Haiti u nešto
više od 200 godina načinio puni krug – od
oslobođenja od ropstva do ropstva.
Ledeno doba
Dok se sjeverna polutka Zemlje gušila
pod velikim količinama snijega i vrlo ni-
skim temperaturama zraka, dvije strane u
debati o klimatskim promjenama nastoja-
le su ojačati svoje argumente. Skeptici
teorije o globalnom zatopljenju koriste
rekordne količine snijega da pod sumnju
stave one koji upozoravaju na klimatske
promjene uslijed ljudskog djelovanja. Ar-
gument potonjih je da je upravo globalno
zagrijavanje rezultat frekventnijih i inten-
zivnijih promjena vremena. New York
Times je u broju od 15. veljače prenio na-
pis s Weather Underground bloga meteo-
rologa Jeffa Mastersa u kojem on tvrdi da
ekstremne vremenske prilike u veljači po
sebi ne pokazuju ništa u odnosu na dugo-
ročnu klimatsku trajektoriju planete. Kli-
ma je po definiciji, piše Masters, izmjera
desetljeća i stoljeća, a ne mjeseci i godi-
na. Obje strane u debati se slažu u jednom
– niti jedan vremenski događaj ne može
se koristiti za dokaz o promjeni klime.
Globalno zatopljenje je, uvjeravaju
nas lideri najmoćnijih zemalja, najveći
svjetski problem. To je tema na koju se
održavaju konferencije i skupovi, traže se
načini da se ograniči emisija stakleničkih
plinova i smanji navodni destruktivan
ljudski utjecaj na naš planet. Dio među-
narodne znanstvene zajednice, među ko-
jima su i vrlo ugledna imena, smatra kako
je globalno zatopljenje velika fama iza
koje stoje politički i financijski interesi.
Stav tih znanstvenika o globalnom zato-
pljenju drastično se razlikuje od mišljenja
koje je široko zastupljeno u javnosti, do-
brim dijelom i zbog medijske propagan-
de. Naravno, oni nisu niti prvi niti jedini
čije se mišljenje drastično razlikuje od
prevladavajućeg. “Čovječanstvo se mora
početi pripremati za ledeno doba”, rekao
je jedan od skeptika, akademik Vladimir
Paar u nekoliko navrata, gostujući na hr-
vatskim medijima. “To znači da će velik
dio Europe biti pod ledenjacima: Nje-
mačka, Poljska, Francuska, Austrija, Slo-
vačka, dobar dio Slovenije... Ogroman
dio mora bit će pokriven vječnim ledom,
što znači da ćete moći kopnenim putem
stići od Hrvatske do Irske. Sjeverno i Bal-
tičko more neće postojati”, kaže Paar i
nastavlja: “U prošlosti su ledena doba tra-
jala oko 70.000 godina. Unutar svakog
ledenog doba postoje razdoblja malog za-
topljavanja i zahlađenja. To su poznate
činjenice, novo ledeno doba ne može se
izbjeći. Veliko je pitanje što će se onda
dogoditi sa stanovništvom zemalja u
srednjoj Europi. Mogu se iseliti na jug ia-
ko bi mogli ostati gdje jesu, ali samo uz
ogromno povećanje proizvodnje energije.
Također, što će biti s hranom? Ja vjeru-
jem da će se morati uzgajati u plastenici-
ma. Zbog toga su također potrebne ogro-
mne količine energije kako bi se ti plaste-
nici mogli grijati.” Na pitanje kako je
moguće da se, uz silna znanstvena istraži-
vanja, dogodi da ne postoji konačan stav
o zatopljenju odgovorio je: “Nekoliko ti-
suća klimatologa koji sudjeluju na znan-
stvenim skupovima, koriste selektirane
znanstvene informacije, samo one koje su
u skladu s njihovim uvjerenjima, dok one
druge ignoriraju. To je vrlo zabrinjavaju-
će. Prije nekoliko godina sam bio na
Svjetskom znanstvenom forumu u Bu-
dimpešti kao predstavnik Hrvatske aka-
demije znanosti i umjetnosti. Tamo su ti
vrhunski eksperti iz Međunarodnog pane-
la za klimatske promjene, koji su dobili i
Nobelovu nagradu, iznosili svoje stavove
i zaključke. Radi se o panelu koji ima pu-
nu podršku UN i mnogih velikih država.
Glavni ekspert, vođa tog tima, održao je
izlaganje u kojem je pokazao kako se kli-
ma kretala u zadnjih pet tisuća godina,
gdje se vidi da se temperatura minimalno
mijenja. Njegov je stav da je klima stabil-
na, ali je ljudi ugrožavaju svojim djelova-
njem zbog sagorijevanja nafte i poveća-
nja ugljičnog dioksida u atmosferi. Ja
sam nakon izlaganja postavio pitanje za-
što nisu pokazali zadnjih 15.000 godina.
Onda bi se vidjelo i razdoblje zadnjeg le-
denog doba, vidjeli bi da je temperatura
bila za 12 stupnjeva niža nego danas i da
je u kratkom razdoblju  naglo porasla.
Došlo je, dakle, do drastičnih klimatskih

promjena s prijelazom iz ledenog doba u
globalno zagrijavanje. A tadašnji praljudi
sigurno nisu imali automobile.” Na to je
dobio vrlo nervozan odgovor. “Počeli su
se buniti kako je to provokacija, kako se
radi o sabotaži. Ali ja sam inzistirao na
odgovoru. Rekao sam da se njemu ne mo-
ra sviđati moje pitanje, ali mi u skladu sa
znanstvenom etikom mora odgovoriti na
svako pitanje koje je znanstveno uteme-
ljeno. Na kraju mi je taj vođa tima rekao
kako ne smiju pokazati duže vremensko
razdoblje, jer bi onda sasvim zbunili poli-
tičare. Tada mi je sve postalo jasno.”
“Znanstveni argument, na koji ja upo-
zoravam već godinama, jest da je global-
no zagrijavanje prirodna pojava, kaže
Paar. Prije 130.000 godina je temperatura
bila jednako visoka kao sada, razina CO2
bila je skoro kao i danas, a razina mora
bila je za četiri metra viša nego danas.”
Razlog porasta količine CO2 u atmosferi
je u rastu temperature. Biljni i životinjski
svijet buja, povećava se truljenje, pojav-
ljuju se mikroorganizmi u tlu i vodi koji
stvaraju CO2. Novim se mjerenjima točno
vidi da je koncentracija CO2 rasla uspo-
redno s globalnim zagrijavanjem. A kada
je došlo do ledenog doba, koncentracija
CO2 je pala jer je CO2 topiv u vodi. CO2
pada s kapljicama kiše, a s rijekama odla-
zi u more. Kada tako otopljen CO2 dođe u
more, gdje ima kalcija i drugih reagensa,
dolazi do međudjelovanja i nastaje kalci-
jev karbonat koji se na morsko dno taloži
u obliku stijena.”
Porast temperature uvjetuje Jupiter, a
u nešto manjoj mjeri Mars i Venera, na-
stavlja Paar. “Zemlju ne privlači samo
Sunce, već i ostali planeti. Najveću masu
ima Jupiter i zbog toga je njegov utjecaj
najveći. Zbog toga se Zemljina putanja s
vremenom mijenja. U vrijeme globalnog
zagrijavanja Zemlja se kreće u elipsi vrlo
malog izduženja koja je dosta slična kruž-
nici. Tada je Zemlja dosta blizu Suncu i
više se grije. No, pod utjecajem drugih
planeta, Zemljina putanja se izdužuje i
neko je vrijeme puno dalje od Sunca.
Efekt je isti kao kad se udaljavate od ka-
mina koji vas grije. Zemlja se najprije
50.000 godina udaljava od Sunca, pa mu
se 50.000 godina približava. Globalno za-
grijavanje i ledeno doba su periodi koji se
normalno izmjenjuju. To je bilo poznato
još krajem 19. stoljeća, ali nije se znalo
kakav utjecaj takvo Zemljino kretanje
ima na temperaturu”, zaključuje ovaj fizi-
čar i dodaje kako smo trenutno na kraju
globalnog zagrijavanja iza kojeg slijedi
ledeno doba. Ovo zagrijavanje je vrlo
specifično jer traje duže nego sva ranija
doba globalnog zagrijavanja i to zbog
ljudskog utjecaj posljednjih 8.000 godina
i povećane proizvodnje CO2. Kako se
smanjivao dotok Sunčeve energije, čo-
vjek je stvarao sve više CO2, poljoprivre-
dom i sagorijevanjem drva i ugljena te je
tako je nastala labilna ravnoteža - tempe-
ratura se vjerojatno održala zbog efekta
staklenika. Najveći problem kojeg treba
riješiti prije ulaska u ledeno doba jest
energija nuklearne fuzije. U tome se Paar,
iako s jedno dvadesetak godina zakašnje-
nja slaže s Lyndonom LaRoucheom koji
tvrdi da se Sunce ne treba koristiti postav-
ljanjem silnih kolektora koji ne mogu
proizvesti dovoljno energije više gustoće
toka i zauzimaju ogroman prostor, inače
upotrebljiv za nešto drugo, već da treba
oponašati način na koji Sunce, fuzijom
stvara energiju. Gorivo za taj proces je
vodik, a takva demonstracijska elektrana
je već u gradnji. U Francuskoj, kraj Mar-
seillea, Europska unija, SAD, Rusija, Ki-
na, Japan i Južna Koreja zajedno grade
prvu demonstracijsku elektranu za fuziju
vodika. Gradnja će trajati deset godina, a
demonstracije 30 godina. Tako da bi za
40 godina trebali vidjeti funkcionira li ta
metoda u praksi. “To bi bilo rješenje koje
bi trajalo tisućama godina. Goriva, vodi-
ka, ima u izobilju, a vrlo je važno i da se
radi o ekološki povoljnoj metodi. Ne mo-
že nikako doći do katastrofe zato što je
unutar reaktora uvijek vrlo mala količina
vodika. Ako taj eksperiment uspije, čo-
vjek će se moći vrlo efikasno suočiti sa
svim izazovima ledenog doba. Moje je
mišljenje da je problem ledenog doba di-
rektno vezan s problemom energetike”,
rekao je akademik Paar. Zaključio je upo-
zorenjem kako nije dobro postavljati glo-
balno zagrijavanje kao glavni problem
bez odgovarajućih dokaza, a pogotovo
kad se zbog toga poduzimaju mjere koje
znače pad životnog standarda. A to je ob-
veza koju je Hrvatska na sebe preuzela.
Međuvladin odbor za klimatske pro-
mjene UN (IPCC) ponovno je u središtu
skandala, nakon što se ispostavilo da je
njegov čelnik izmišljao podatke o toplje-
nju glečera na Himalaji kako bi dobio mi-
lijunske donacije. Institut za energiju i
resurse (TERI) Rejandre Pachaurija, šefa
IPCC-a, dobio je oko 400.000 eura od za-
klade Carnegie u New Yorku i veći dio
europske donacije vrijedne preko tri mili-
juna eura, što znači da su građani EU pla-
ćali donacije za lažno istraživanje. IPCC
je već ranije izjavio da će se glečeri na
Himalaji otopiti do 2035. godine, što su
znanstvenici odbacili kao sumanutu ide-
ju. Prošli je tjedan IPCC povukao to pred-
IZ SVIJETA
viđanje i maknuo ga iz svog izvještaja.
No, ispostavilo se da je TERI koristio iste
podatke kad se prijavljivao za donacije.
Zaklada Carnegie, u objašnjenju svoje
donacije, napisala je kako se “himalajski
glečeri, ključni za preko deset velikih ri-
jeka na kojima živi stotine milijuna ljudi
u južnoj Aziji, tope zabrinjavajućom brzi-
nom”, što bi “moglo imati razoran učinak
na regiju”.
TERI je prihvatio novac 15. siječnja,
netom prije izbijanja skandala s glečeri-
ma, a Pachauri je u priopćenju ponovio
diskreditirana predviđanja dr. Sayeda Ha-
sanaina, glaciologa koji je 1999. godine
predvidio topljenje glečera. Kako kažu
kritičari, smiješno je da je upravo Hasa-
nain, koji bi trebao biti vodeći stručnjak
za himalajske glečere, rekao tako nešto
besmisleno. Donacija EU bila je namije-
njena “procjenjivanju učinka povlačenja
glečera na Himalaji”, a čak je i ravnatelj
jedinice za klimatske promjene Europske
komisije citirao lažne tvrdnje Pachaurija i
njegove ekipe. Pachauri odbija i pomisao
na ostavku, a u Indiji ga sve češće pitaju
za povezanost s naftnom kompanijom
GloriOil iz Houstona u Teksasu, gdje je
naveden kao utemeljitelj i znanstveni
konzultant. Neobično je da jedan od naj-
većih svjetskih boraca protiv emisija CO2 35
surađuje s naftnim kompanijama. No,
njegov glavni mentor, bivši američki pot-
predsjednik Al Gore koji je objavio i pot-
puno neutemeljenu, čak glupu knjigu za
koju je, s Pachaurijem dobio Nobelovu
nagradu, na temelju ovakvih istraživanja,
još se nije javio. Kao ni umne glave iz
Nobelova komiteta.
Nakon što su zbog hakerskog napada
iz britanskog Climate Research Unita u li-
stopadu procurile tisuće e-mailova, pred
oči javnosti izašla je velika istina o global-
nom zatopljenju - znanstvenici zapravo
nemaju pojma što ga uzrokuje niti je li
uopće u pitanju globalno zatopljenje. U e-
mailovima su pronađene prepiske nekih
od vodećih stručnjaka za klimatske pro-
mjene koji otvoreno priznaju da u ovome
trenutku i u vremenu navodnog globalnog
zatopljenja zapravo ne mogu objasniti pre-
niske temperature koje su pogodile svijet.
J
Slijedom takvih saznanja, propali su napo- O
ri da se na summitu o klimatskim promje-
nama u Kopenhagenu postigne sporazum U
kojim bi se zemlje svijeta usuglasile oko
redukcije emisije ugljičnog dioksida. “Či- R
njenica da ne znamo što se zapravo događa
s klimom svaki potez u tom smjeru, uklju-
N
čujući smanjenje emisije plinova, čini be- A
smislenim jer nema nikakvog uporišta u
znanosti niti možemo znati jesu li naši na- L
 IZ SVIJETA
pori uzaludni ili nisu”, piše u prepiski Ke-
vin Trenberth, jedan od najvećih svjetskih
klimatskih stručnjaka. On objašnjava kako
globalno zatopljenje nastaje kao rezultat
toga što Zemlja apsorbira više energije ne-
go što je u određenom periodu gubi, a čega
je posljedica porast temperatura. U jednoj
prepiski priznaje kako stručnjaci zapravo
ne znaju kuda odlazi taj višak apsorbirane
energije niti pretvara li se on u toplinu. Na
web stranici prisonplanet.com postavlja se
pitanje i zašto mediji prešućuju prepiske
stručnjaka otkrivene u hakiranim mailovi-
ma, a čitav slučaj stavljaju u kontekst za-
vjere. Navode i kako se o globalnom za-
hlađenju spekuliralo još 70-ih godina, a o
čemu su u to vrijeme izvještavali gotovo
svi veći svjetski mediji. Tako je naslovnica
Newsweeka 1975. bila prekrivena upozo-
renjem o globalnom zahlađenju, a New
York Times je 1976. izvijestio da Zemlja
ide prema novom ledenom dobu. O glo-
balnom zahlađenju sredinom 70-ih pisalo
je 56 novina u 45 zemalja svijeta. Jedan od
znanstvenika u otkrivenoj prepisci, Micha-
el Mann objašnjava kako se sada više uop-
će ne radi o istini, već o nekim znanstveni-
cima koji su više zainteresirani da konstru-
iraju priču koja će podržavati postojeću
teoriju, onu o zatopljenju, nego da javnost
36 informiraju na temelju činjenica.
Nije Grčka, nego...
Međunarodni financijski sustav kola-
brira brže nego što to mnogi žele vjerovati.
Najjasniji znak sloma sustava je slijed do-
gađaja oko bankarske grupe Inter-Alpha
koju vodi španjolska Banco Santander.
Sve više se otkriva kolika je stvarna uloga
te banke u kolapsu Eurozone, padu vrijed-
nosti eura i krizi oko grčkog duga. Britan-
ska Royal bank of Scotland uvučena je u
vrtlog nenaplativih potraživanja od brazil-
skih valutnih spekulacija koje je plasirala
preko Banco Santander, pa se tako čini da
je epicentar europskog monetarnog sloma
Španjolska, a ne Grčka. S obzirom da je
većina spekulativnih shema Banco San-
tander plasirana preko Brazila, kriza se iz
J Europe odmah preselila u Južnu Ameriku,
odnosno njezinu najjaču ekonomiju. Po-
O četkom veljače ukupna vrijednost banke
pala je za 16%, što je bio početak gotovo
U strmoglavog pada vrijednosti dionica, ba-
ziranih na spekulativniom valutnim tran-
R sakcijama na razlici eksontnih stopa u Eu-
N ropi i Brazilu. Union Bank of Switzerland
(UBS) je odmah izdala preporuku svojim
A klijentima da prodaju dionice Santandera.
Iako je banka objavila godišnju dobit 8,9
L milijardi eura, morala je priznati da će se
otpis neotplativih kredita značajno pove-
ćati u 2010. Tržišta su to nagradila, spu-
stivši cijenu dionice za 10%. Britanski Gu-
ardian tvrdi kako je Banco Santander upet-
ljana u polovicu svih hipotekarnih aran-
žmana u Britaniji kao i u različite poslove
u Južnoj Americi, uključivši i brazilske dr-
žavne obveznice s visokom kamatom.
2008. Santander je izgubila više od 2 mili-
jarde dolara u skandalu financijske pirami-
de Bernia Madoffa. Banka je primila poza-
mašne kredite Europske Centralne banke
2007. i 2008., uz vrlo sumnjive kolaterale,
što je izazvalo mnoge da posumnjaju u po-
štivanje osnovnih postulata Europske Cen-
tralne banke.
Unatoč upozorenjima EU liderima da
ne čine iste greške i novcem poreznih ob-
veznika spašavaju beznadežno prezaduže-
ne banke jer bi to moglo imati još pogub-
nije posljedice, oni su se ipak odlučili sve
vlade EU zone staviti pod striktnu kontro-
lu, osnovati i nekakav europski monetarni
fond i onemogućiti bilo kakvu samostalnu
ekonomsku politiku zemalja članica. Lon-
donski je Independent objavio da je pred-
sjednik EU Herman Van Rompuy poslao
pismo učesnicima summita u Bruxellesu s
tajnim aneksima u kojima je tražio da sve
članice EU, ne samo Grčka budu podvr-
gnute pod nadnacionalnu kontrolu. Inde-
pendent je citirao jedan neimenovani
izvor EU koji je izjavio: “Ono što trebamo
je ista vrsta mehanizma koju smo namet-
nuli Grčkoj u cilju osmatranja i provjere
zemalja Eurozone. Ideja je podvrgnuti sve
europske ekonomije pod prismotru.” Isto-
vremeno, savjetnik EU komisije Alberto
Giovannini, vođa grupe za tehničku tran-
ziciju iz nacionalnih valuta u euro izjavio
je 10. veljače za talijanski dnevnik Il Sole
24 Ore: “Povijest nas uči da su imperije
(!) efikasnije i postižu veće blagostanje jer
je imperijalni model uspješan na većem
teritoriju.”
Lažna aktiva Banco Santander u Bra-
zilu Ujedinjenom kraljevstvu i Španjol-
skoj “pokazuje da Santander mora pri-
hvatiti masovan otpis svojih potraživanja
jer su ona neodrživa”, izjavio je već više
puta spomenuti Lyndon LaRouche. Do-
dao je kako se ne može potopiti cijela Eu-
ropa zbog jedne banke i njezinih družica
iz Inter-Alpha grupe. Cijeli sustav održa-
nja te bankarske grupacije ovisi o eskon-
tnoj stopi brazilske centralne banke koja
je neodrživa. Naime, grupacija je kupo-
vala eure po vrlo niskoj cijeni, odnosno
eskontnoj stopi Europske centralne ban-
ke, vršila konverziju po visokom tečaju
eura za brazilski peso. Taj je novac oroča-
vala u brazilskim bankama po visokoj ka-
matnoj stopi, na temelju kojih je izdavala
vrijednosne papire koje je prodavala čak
do Rusije i širom Južne Amerike i Euro-
pe, posebno preko Royal Bank od Sco-
tland. Jamac dobiti u ovim transakcijama
bila je visoka brazilska eskontna stopa i
27-postotna inflacina pesa koje su uništa-
vale brazilsku ekonomiju, smanjivale
budžetske prihode i povećavale zaduže-
nost zemlje.
Europljani su na sastanku skupine ze-
malja G7 u Kanadi 7. veljače najavili da će
sami riješiti financijske probleme koji su
su počeli širiti zbog grčke krize. Stručnjaci
upozoravaju da tu zemlju treba spasiti, jer
će se u suprotnome dogoditi domino-efekt.
Panika koja sustavno raste na financijskim
tržištima predstavlja sve veći pritisak na
Eurozonu. Na summitu vodećih industrij-
skih zemalja u kanadskom mjestu Iqaluitu

Europljani su svojim partnerima zajamčili
da su problemi pod kontrolom oko budžeta
zemalja članica kao što je Grčka. Pomoć
izvana, primjerice od MMF-a, nije potreb-
na. Međutim, ekonomisti, bankari i analiti-
čari od Europljana traže da predstave kon-
cept za spašavanje u slučaju da pojedine
države više nisu platno sposobne. Struč-
njaci strahuju da bi kriza državnih financi-
ja mogla u Eurozoni “eksplodirati” i time
povući i svjetsko gospodarstvo u novu spi-
ralu krize, prenio je Deutsche Welle. Pred-
sjednik Europske središnje banke Jean-
Claude Trichet je rekao kako je uvjeren da
će grčka vlada učiniti sve što je potrebno i
da će do 2012. godine svoj proračunski de-
ficit od trenutno gotovo 13% smanjiti na
dopuštena 3%. Kako, nije objasnio, ali je
iz svega što se dešava u Grčkoj koja je po-
stala jedna od najnestabilnih zemalja svije-
ta, gotovo preko noći, jasno da to znači po
glavi stanovnika. Zbog toga financijska tr-
žišta sumnjaju da će Grčka moći odgovori-
ti na pritisak EU i provesti planove štednje
u atmosferi sve većih prosvjeda svojih gra-
đana koji su najviše pogođeni. Sumnje se
prenose i na neke druge članice koje tako-
đer imaju vrlo visok deficit, a to su Špa-
njolska, Portugal i Italija.
Preko pet milijuna grčkih radnika 24.
veljače štrajkalo je protiv mjera koje Vla-
da želi uvesti kako bi se pokušala izvući iz
krize. Više od 30.000 prosvjednika na uli-
cama sasvim je paraliziralo Grčku. Osim
zatvorenih aerodroma i zaustavljenog jav-
nog prijevoza, u Grčkoj nisu radile ni ško-
le kao ni ostale državne institucije. U štrajk
su ušli i mnogi zaposlenici privatnog sek-
tora koji su jednostavno napustili radna
mjesta. Prosvjednici se potukli s policijom
Prosvjed nije mogao proći bez nasilnih is-
pada i sukobima s policijom. Organi reda i
mira suzavcima su krenuli na štrajkaše na-
kon što je prema zgradi parlamenta pole-
tjelo kamenje i plastične boce, a zapaljeno
je i nekoliko požara. Nakon što ispaljiva-
nje suzavca nije smirilo prosvjednike, doš-
lo je i do fizičkog obračuna s pripadnicima
specijalne policije u Ateni. Prosvjednici su
kroz centar Atene promarširali noseći tran-
sparente s natpisima poput “oporezujte bo-
gate” i “skidajte ruke s naših mirovinskih
fondova”. “Što nam još mogu skresati?
Zrak koji dišemo? Ovo je gore od zatvor-
ske kazne. Vladini čelnici u suradnji s Eu-
ropskom komisijom, Europskom bankom
i MMF-om ipak su pronašli još nekoliko
stvari koje mogu ukinuti i koje će dodatno
otežati život stanovnicima Grčke. Tokom
ožujka će se povećati porez na dodanu vri-
jednost, opet će porasti cijena naftnih deri-
vata, a državna i privatna poduzeća najvje-
rojatnije će ukinuti sve bonuse koje zapo-
slenici dobivaju. Taj drugi generalni štrajk
u samo dva tjedna poklopio se s rastućim
nezadovoljstvom Grka zbog načina na koji
je Europska unija odgovorila na krizu. Ra-
di se o najvećoj radničkoj akciji od kada je
socijalistička vlada otkrila da će početi šte-
djeti kako bi državni dug i deficit stavili
pod kontrolu. Trenutni deficit u Grčkoj je
12,7 posto. To je više nego četiri puta više
od dopuštenog deficita u Eurozoni, a vlada
ga ove godine pokušava srezati do 8,7 po-
sto. Za to je donesen plan kojim će se radi-
ti velike uštede u javnom sektoru. U visok
deficit, Grčka ima i dug od 300 milijardi
eura. U planu smanjenja deficita stoji kako
će se zamrznuti plaće u javnom sektoru, te
da će se do 2015. godine povećati dob od-
laska u mirovinu na 63 godine. Grke oče-
kuje i povećanje poreza na naftu, alkohol i
cigarete.
Prema najavama prvoga ekonomskog
stručnjaka Međunarodnog monetarnog
fonda, Oliviera Blancharda, “proračunski
rezovi u Europi bit će izuzetno bolni i po-
trajat će i do 20 godina.” Blanchard je
naglasio da su prilagodbe lakše u onim
zemljama koje mogu devalvirati nacio-
nalne valute. “Zemljama koje nemaju tu
opciju, treba otvoreno reći da će rezovi u
proračunu biti iznimno bolni”, rekao je
24. veljače Blanchard za talijansku La
Repubblicu. On je rekao i da će proces
zahtijevati zajedničke napore tokom raz-
doblja od 10 do 20 godina. Prema njego-
vim procjenama, zemlje će u kratkoroč-
noj perspektivi ostvarivati niske stope ra-
sta i neizbježan danak bit će kresanje
plaća kako bi se obnovila konkurentnost.
Blanchardove procjene kazuju da će eu-
ropske vlade te SAD morati provesti re-
zove u potrošnji i podići poreze kako bi
se sredile proračunske financije. Kakva je
tu poruka za stanovitog Šukera i njegovu
smiješnu nazovi šeficu?
Sve ovo navodi na izvjesnu moguć-
nost državnog bankrota južnih članica Eu-
rozone s potencijalno dramatičnim poslje-
dicama za čitav bankarski sustav. Politika
G20, s paketima za spašavanje u bilijun-
skim vrijednostima za propadajuće banke
nije dala rezultata. Iako je pažnja medija
bila usmjerena na Grčku, Španjolsku, Por-
tugal, Island, Irsku, Italiju i Latviju kao
zemlje s najvećim deficitom u eurozoni,
Ukrajina, Dubai, Irak, Pakistan, Argenti-
na i Venezuela se suočavaju s državnim
bankrotom kao i Britanija i SAD. Isti poli-
tičari, bankari i ekonomisti koji su, dere-
gulacijom financijskih tržišta, omogućili
visokorizične spekulacije banaka, fondo-
va i investicijskih društava i koji su onda
IZ SVIJETA
osigurali da porezni obveznici plate deset-
ke bilijuna dolara za kockarske dugove,
sada prijete da gurnu većinu najviše pogo-
đenih zemalja u stanje bezvlađa i to bru-
talnim zahtjevima za štednjom. Tako se
traži da Grčka svoj budžetski deficit od
12,7% do 2012. smanji na 2.8%, što znači
drakonske rezove u svim sferama. Pred-
sjednik EU Komisije Joaquín Almunia
Mira je čak zaprijetio Grčkoj statusom EU
protektorata kao upozorenje ostalim čla-
nicama (njih 19) koje su također prekršile
idiotski zahtjev Maastrichtskog sporazu-
ma o maksimalnom budžetskom deficitu
od 3% BDP-a. Španjolska mora reducirati
svoj budžet u iduće tri godine za 70 mili-
jardi eura, investicije za 14%, uvesti zau-
stavljanje novog zapošljavanja u javnom
sektoru, smanjiti plaće, povećati dob za
odlazak u mirovinu i slično. U svim je po-
gođenim državama stanovništo počelo
odgovarati otporom. Čak i u Hrvatskoj.
Sve ove mjere neće riješiti problem. Sve
će države pod takvim režimom upasti u
spiralu deflacije koja će smanjiti opseg
ekonomije, povećati budžetske deficite i
tražiti još odricanja. Stoga je realno očeki-
vati da, ukoliko ne žele bankrotirati, te
države će se morati povući iz Europske
monetarne unije i vratiti dio suvereniteta,
barem u financijskom i monetarnom smil- 37
su kako bi spasile ostatke svojih ekonomi-
ja. Kaos se neće zaustaviti na granicama
država koje su sada u centru pažnje. Ubr-
zo će razotkriti pravo stanje stvari u drža-
vama koje uživaju AAA kreditni rejting.
Britanija, koja uljepšava svoje statistike
jednostavnom operacijom isključivanja
dugova nacionaliziranih banaka, uskoro
bi se mogla naći u goroj situaciji od Grč-
ke, piše Ian Campbell Daily Telegraphu.
Priopćenje Komiteta za monetarnu politi-
ku Bank of England, da će zaustaviti poli-
tiku “kvantitativnog otpuštanja” , odno-
sno štampanja novca moglo bi ubrzo uvje-
riti tržišta da je zemlja beznadežno ban-
krotirala i dovesti do stanja u kojem bri-
tanske državne obveznice nalaze onoliko
kupaca koliko i grčke.
Eurozona je na točki povrata prema
nacionalnim valutama jer su se ispostavi-
la točnim upozorenja još iz devedesetih
J
godina. Jedinstvena valuta bez političke O
unije i s ogromnim jazom u ekonomskom
razvoju pojedinih članica ne može funk- U
cionirati. Prava se dinamika procesa sada
vidi jer je početna iluzija o zemljama pri- R
ključenja u kojima se dogodio boom pre-
rasla u noćnu moru prsnuća spekulant-
N
skog mjehura, a time i iluzija o Europskoj A
uniji. q
Pripremio: Faris Nanić L
 KULTURA
Priča o sevdalinkama
Vrbas voda nosila jablana
Avdo Huseinović
Vrbas voda nosila jablana,
Na jablanu kujundžija Mujo,
Na jablanu kujundžija Mujo.
Kujundžija, tako ti tvog nama,
Skuj ti meni ašik momka mlada.
Uzmi urnek iz našeg džemata.
Sa ljepote Smail-efendije,
Sa visine age Edhem-age,
Sa dva bega dva Džinića mlada.
Sa ponosa bega Mustajbega,
Sa jordama bega Hasan-bega,
Skuj ti meni takvog momka mlada.
Ovo su stihovi poznate banjalučke sev-
dalinke koji su doživjeli transformaciju
poslije Drugog svjetskog rata, jer bezima i
agama nije bilo mjesta na tadašnjim medi-
jima. Ne tvrdimo da su ovo originalni sti-
hovi, jer originalni stihovi starih sevdalin-
ki ne postoje, postoje samo varijante, ali
38 ovom prilikom želimo da ukažemo na lje-
potu ove sevdalinke, na način kako djevo-
jačka mašta zamišlja svoga ašikliju, i ka-
kav bi on, po njenoj mašti, trebao da izgle-
da. Ljubavni uzdah, prouzrokovan če-
žnjom i maštom djevojačkom, rezultira
samo događajem u podsvijesti, ali tolikom
jačinom da oblikuje pjesmu sa emotivnim
nabojem, povezanim sa fragmentima real-
nog događanja. Mašta je, konkretno, veza-
na za neke ličnosti iz određene sredine.
Pjesma “Kujundžija, tako ti tvog na-
ma”, ili nama poznatija kao “Vrbas voda
nosila jablana” odražava intimni djevojač-
ki doživljaj, koji je, ustvari, odjek čežnje
za imaginarnim mladićem, koji bi trebao
imati vrline najboljih banjalučkih mladića
toga vremena: ljepotu Smail-efendije Eki-
ća, vitak stas age Edhem-age, ponos bega
Mustaj-bega i njegovog brata Hasan-bega
Džinića. Ovi mladići su stvarno postojali.
J Naime, krajem 19. i početkom 20. sto-
O ljeća gradonačelnik Banja Luke bio je
ugledni hadži Himzaga Bahtijarević. Imao
U je lijepo uređenu kuću na sprat sa više oda-
ja. Od njegovih sinova, školovanih i u Beču
R jedan je bio Edhem-aga Bahtijarević.
Edhem-aga je bio druželjubiv pa se često
N sastajao sa svojim vršnjacima. Neki su svi-
A rali i pjevali, pa su u kući Bahtijarevića pri-
ređivali lijepa druženja, naročito petkom. U
L kući preko puta sastajale su se djevojke, i
slušajući svirku i pjesmu davajući oduška
svojoj mašti, spjevale ovu pjesmu.”
Inače, u vremenu komunizma kad su
bege i agovi istjerani iz ove banjalučke
sevdalinke, ova pjesma se pjevala u slje-
dećoj skraćenoj varijanti:
Vrbas voda nosila jablana,
na jablanu kuje kujundžija:
“Kujundžija, tako ti zanata,
Skuj ti meni, od zlata junaka.
Nemoj plava, tako ti zanata,
Već garava, k'o što sam i sama!”
Penzionirani banjalučki profesor
Mehmed-Medo Selman, najviše vremena
provodi u pisanju, bilježeći sjećanja na
rodnu Banja Luku, njene mahale i ljude
sačuvane od zaborava u njegovoj memo-
riji. Nedavno je objavio knjigu ispunjenu
sjećanjima na Banja Luku kroz pjesme
sevdaha i serenada, ilustrovana sa više
starih fotografija kuća i mostova kojih
odavno više nema. Profesor Selman je od
zaborava otrgao mnoge banjalučke pjeva-
če koji su pisali historiju bosanske sevda-
linke kroz vrijeme. Nije se džaba govori-
lo “kroz Banja Luku ne pjevaj”. Profesor
od zaborava otima muzikalnu porodicu
Smailage Ekića i njegove sinove Envera,
Nedžiba i Enesa. Njihova pjesma i svirka
gitara i harmonike se čula često ne samo
na akšamlucima i teferičima, nego i šire...
U Stupnici je živio i pjevao Safet Ibra-
himbegović zvani Boro, koji je nadimak
dobio po svojevremeno čuvenom pjevaču
i harmonikašu Bori Janjiću, koji je zajedno
sa legendom zvanom Vuka Šeherović iz
Beograda, često gostovao i u Banja Luci...
U Donjoj Stupnici na Mejdanu lijepo su
pjevale djevojke Behija-Behka Šašivare-
vić i Razija Dizdarević vezući na đerđefu,
kao i Džemila Maglajlić-Šeranić, dok je u
Gornjem Šeheru lijepo pjevala sevdalinke
Fata-Fatka Đulman, koju su od milja zvali
Đulmanova Fatka! Iz Stupnice su bili po-
znati pjevači još i braća Adem i Smajo Ko-
vačević, zatim Mujo, Hakija i Irfan Kara-
begović, te Mehmedalija-Garo Selman. U
Novoselijama je bio najpoznatiji pjevač i
harmonikaš nakon Drugog svjetskog rata
Ale Varjača, golman “Olimpa” iz Predgra-
đa, koji je najviše pjevao o nekoj lijepoj
Ajši, zatim sestre Hajrija i Nada Ljutić,
kao i profesionalni pjevač Sidik Semiz sa
Graba. Medu pjevačima koji su medu pr-
vima snimili gramofonsku ploču bio je i
glumac Muhamed Čejvan, a po ljepoti i
lijepom pjevanju su bile poznate sestre Ra-
sema i Muniba Katana...
Pored neproilazne sevdalinke “Vrbas
voda nosila jablana”, u gradu na Vrbasu su
se prije ko zna koliko stoljeća izrodile i
mnoge druge sevdalinke poput “Otkako je
Banja Luka postala”, “Banja Luko i ta tvo-
ja sela”, “Šeher grade Banja Luko mila”,
“Put putuje Latif-aga”... Oni koji se danas
u ovom novom nevaktu nazivaju Banjalu-
čanima, a došli su i usidrili se na bošnjački
imetak prije desetak godina, odnekud iz
Knina, Dvora na Uni, Hrvatske Kostajni-
ce, Drvara, Glamoča ili tko zna još odakle,
zasigurno nikada nisu ni čuli, niti će ikada
čuti za ljude koji su decenijama širili slavu
šehera pjevajući njemu i o njemu, njego-
vim ljepoticama, nestašnoj rijeci, akša-
mlucima, momačkim uzdasima i viđeni-
jim ljudima svog vakta. q

Priča o Isa-begu Ishakoviću
Gdje je mezar osnivača Sarajeva?
Amel Suljović
Prve gradske objekte u Sarajevu podi-
gao je Isa-beg Ishaković kao svoj vakuf, o
čemu svjedoči najstariji dokument u Bosni i
Hercegovini na orijentalnim jezicima, Va-
kufnama Isa-bega Ishakovića datirana iz-
među 1. februara i 3. marta 1462. godine
(džumadel-ula 866 h.g). Original se svoje-
vremeno nalazio u rukama Mustajbega Fa-
dilpašića (prvog) gradonačelnika Sarajeva,
sina Fadil-paše Šerifovića, “koji je između
1840.-1879. bio 'svrha i razvrha' svih stvari
u Sarajevu”, a ovaj ga je posudio Kosti Hor-
mannu, od kada mu se gubi svaki trag.
Kako je porodica Šerifovića, odnosno
Fadilpašića došla u posjed Isa-begove Va-
kufname nije teško predpostaviti; Fadil-
paša je bio glasoviti (onovremeni) oligarh
koji je preuzimao dugove posrnulih be-
govskih porodica i kupovao nekretnine
koje bi (po njegovoj slobodnoj procjeni)
“načeo zub vremena”, krijući se pritom iza
milozvučja i poezije. Ništa “opskurniji” u
svojoj ulozi nije bio ni pomenuti Horma-
nn, u službi Zemaljske vlade, u čijoj se lič-
nosti iza dušebrižnika za našu kulturnu
baštinu, sevdalinku, krije zapravo bespo-
štedni mešetar i trgovac umjetninama.
Gdje je nestala “lična karta” Sarajeva?
Gdje je “posuđeni mu na uvid” origi-
nal Vakufname Isa-bega Ishakovića zavr-
šio - vjerovatno nikada nećemo saznati.
Treba li uopće naglašavati da se takve
vrijednosti nikome ne prodaju, niti “posu-
đuju”? Valja je trebalo, i tada i danas. U
kafani “Kod Sameka”, koja se nalazi u vi-
dokrugu mjesta gdje je Isa-beg udario te-
melje Sarajevu, Tin Ujević je (očito pripit)
zapisao: “Nikada nisam vidio ovoliko lje-
pote na jednom mjestu, ali ni više lupeža
koji njome upravljaju.” No iz postupka
(prvoga) gradonačelnika Sarajeva Mustaj-
bega Fadilpašića zapravo ponajbolje mo-
žemo potcrtati odnos koji su naši “visoki
predstavnici” u svakome vremenu imali
prema “domaćem srebru”, prema najve-
ćim vrijednostima koje čine naš identitet,
razmjere kulture i određuju preduvjete bu-
dućnosti za generacije koje dolaze.
Je li naša budućnost mogla biti bolja
od ove ako je Mustaj-beg Fadilpašić, naš
(prvi) gradonačelnik nije niti bio svjestan?
Je li Vakufnana Isa-bega Ishakovića, “lič-
na karta” Sarajeva mogla imati u tom tre-
nutku veću vrijednost osim one koju su joj
dodijelili Fadilpašići? Ne znam. Na pitanje
Koste Hormanna, “gdje se nalazi grob vel-
može Ishakovića, vlasnika (“posuđene
mu” op.au.) Vakufname”, Fadilpašić je
dao prilično neodređen odgovor, mističan
koliko i poslovi njegovog oca. Behija Zla-
tar, direktorica Orijentalnog instituta, ne
može sa sigurnošću potvrditi da li su Fadil-
pašići znali za mjesto ukopa Isa-bega Isha-
kovića, no zasigurno može potvrditi da je
prof. Mehmed Mujezinović ugledni ori-
jentalist, autor trotomnog izdanja “Islam-
ske epigrafike u BiH” napravio jednu od
najopsežnijih analiza u potrazi za meza-
rom osnivača Sarajeva.
“Prof. Mujezinović je nakon opsežnih
proučavanja i obilaska lokacija ustvrdio
da je onaj veliki stari našan bez natpisa
koji se nalazi u mezarluku iza mihraba
Careve džamije zapravo mjesto ukopa Isa
bega Ishakovića”, kaže Zlatar koja je iza
rata, u svojstvu člana komisije za utvrđi-
vanje mjesta ukopa Isa-bega Ishakovića
koju je oformio Grad Sarajevo kontakti-
rala i Skoplje, gdje su ukopani njegov sin
i unuk. Međutim, prema njenim riječima,
njegov mezar nije pronađen.
Šta se dogodilo s originalom Vakufna-
me, Zlatar jednostavno – ne zna. Ona svje-
doči jednom prijepisu koji se čuva u Gazi
Husrev-begovoj biblioteci. “Takođe, kada
sam bila u posjeti Vakufskoj direkciji u
Istanbulu, u opsežnoj arihivi koja nam je
bila dostupna, nismo pronašli originalni
dokument”, decidna je Zlatar.
Isa-beg nije bio slavenskog porijekla
O porijeklu Ishakovića postoje jedna-
ko zanimljive varijacije, gotovo kao i o
mjestu njegova ukopa.
Behija Zlatar decidno odbacuje teze
na račun porijekla osnivača Sarajeva, ko-
je vode u smjeru njegovog slavenskog
porijekla.
Ta dvojenja idu u smjeru – da je riječ
o bratu Stjepana Vukčića Kosače, koji ga
je predao Mehmedu II kao garanciju lo-
KULTURA
jalnosti. Po ovoj teoriji Isa-beg je, nakon
što ga je usvojio Ishak-beg (otud prezi-
me), konvertirao na islam, te za ondašnje
prilike izgradio zavidnu vojničku i poli-
tičku karijeru.
Po drugima, Isak Hranić/Hranušić za-
robljen je tijekom jednog upada akindžija
na posjed velikaške obitelji Pavlović, ina-
če gospodara velikog dijela Istočne Bo-
sne, uključujući i srednjovjekovnu župu
Vrhbosnu. U zarobljeništvu se dokazao
kao izuzetno sposoban, što je vođu spo-
menutih akindžija potaknulo da mu osta-
vi imetak, ali i poziciju koju je obnašao.
Potpuno drukčiji pristup na porijeklo
Ishakovića imaju istraživanja historičarke
umjetnosti Lidije Bogojević Kumbaradži
iz Skoplja. Ona smatra da je rodonačelnik
Ishakovića Pašajigit-beg iz Saruhana (Ka-
padokije), a da je Ishak-beg bio njegov sin.
Zanimljivosti idu do mjere u kojoj se 39
skopski begovi Kumbaradžije smatraju
izravnim potomcima Isa-bega Ishakovića,
o čemu posjeduju i autentičnu dokumenta-
ciju. Iznad ulaza u nekadašnji bazar u Sko-
pju, građevine koju je podigao Ishaković,
stoji ploča o obnovi bazara. Natpis kazuje
da su bazar obnovili begovi Kumbaradži-
je, nasljednici Isa-begovi.
Bezimeni nišan
Mehmed Mujezinović najugledniji
orijentalista u BiH, te autor trotomnog iz-
danja Islamske epigrafike u BiH, ostao je
do smrti pri tvrdnji da je onaj stari nišan
iza mihraba Careve džamije, stvarno mje-
sto ukopa Isa bega Ishakovića.
No pitanje je zašto nije obilježen?
“Nerijetko ćemo sresti u islamskoj tradi-
ciji, imate to i danas, da se uglednici uko-
pavaju bez nekih obilježja”, kaže Zlatar. J
Doista, kod pojedinih islamskih redo-
va tradicija je da se rahmetlija/umrli spu-
O
šta u “bezimeni” mezar. Time se zapravo U
želi ukazati – da njegova duša ne umire
već seli na drugi svijet, te da gizdavi, R
ukrašeni mezari, ni u kom slučaju, ne
predstavlju bogatstvo duše koja je napu- N
stila ovaj – prolazni perivoj.
Jer, šta ima posebno u tome što će ljudi
A
obilježiti mjesto gdje su nam se kosti pro- L
 KULTURA
sule, i uopće kakve to može imati koristi
po život koji je neumitno prošao?! Postoji
nekoliko sufijskih izreka o tome, od kojih
je jedna posebno upečatljiva: Rahmetlija
(umrli op.au.) i njegov prijašnji život više
nemaju ništa zajedničko. Takođe, hadis
časnog poslanika islama je izričit po tom
pitanju: “(…) od zdravlja uzmi za bolest…
()..od života uzmi za smrt, jer ti ne znaš
kako ćeš se sutra zvati”.
Ako je doista “bezimeni nišan” iza
mihraba Careve džamije Isa-begov, onda
Ivo Andrić – 35 godina od smrti (1975.-2010.)
Lice s novčanice od 200 KM
Amel Suljović
Skoro će četvrta decenija otkako je bo-
sansko-hercegovački pisac Ivo Andrić na-
pustio ovaj svijet. U susjednoj Srbiji slave
se njegovi rođendani, pa tako i godišnjice
smrti. Odluka srbijanskog predsjednika
Borisa Tadića, da se 50. godišnjica dobija-
nja Nobelove nagrade (2011.) obilježi u
40 cijeloj zemlji kao – godina Ive Andrića,
ima za cilj da se definitivno stavi pečat na
minimalističke pretenzije bosanske i hr-
vatske strane, koje su Andriću, po njego-
vim riječima, priskrbile više neugodnosti
nego pažnje, što je, u dobroj mjeri, i točno.
Beogradski NIN u jednom od svojih
prethodnih brojeva ističe kako je Andrić već
duže prisutan na susjedskim politikantskim
licitacijama, “u kojima se često, nedostojno
čereče i ličnost i delo velikog pisca”. Nedav-
no je u jednoj emisiji FTV-a, gostovao i
“Andrićev biograf” Radovan Vučković, ko-
ji je jasno potcrtao stavove srbijanskog poli-
tičkog i ideološkog vrha. “Andrić je u Beo-
gradu dobio jedini pravi status koji mu pri-
pada – nedodirljivost. Srbija je jedina lepo
primila Andrića i on je to znao da ceni.”
Da je Srbija oduvijek znala da cijeni
ovoga pisca svjedoči i činjenica da je mirna
J ulica Andrićev venac zapravo sjedište srbi-
janskog državnog vrha; na broju 1 je Pred-
O sedništvo i Kabinet Predsednika Republike,
na broju 8 živio je Ivo Andrić. Tamo je da-
U nas istoimena zadužbina. Bart &comp,
R ugledni investitor odmah do njegove zaduž-
bine, gradi hotel pod imenom Nobel.
N BiH odlučuju ljudi koji kreiraju politiku i
Zaboravljen i u rodnom Travniku
A partija. Bojan Bajić, predsjednik Naše
U Sarajevu, gradu njegovih gimnazij-
L skih dana, Andrićeva ulica se nalazi u so-
se postavlja jedno logično pitanje – čemu
se uopće nadamo svi mi, mali autorizirani
doajeni vlastitih tumačenja današnjeg Sa-
rajeva kada se njegov utemeljitelj, čovjek
koji ga je podigao, bojao svojega zadnjeg
akšama, u mjeri da je svoj mezar ostavio
bez imena?!
Tajne koje se nisu imale kome reći
Zanimljivo je i korisno ukazati i na
usmenu predaju koju baštine preostali
Ivo Andrić
cijalističkom naselju Alipašino polje, dok
u njegovom rodnom Travniku ulice uop-
će i nema. U Tuzli je još prije desetak go-
dina provedena sramotna inicijativa za
preimenovanjem Andrićeve ulice. Dalje
nije odmakao ni Višegrad.
U BiH, domovini pisca, godišnjice
smrti i naše (jedine) Nobelove nagrade za
književnost, obilježavaju se uvijek isto,
nekom televizijskom emisijom, čiji gosti
su nezavisni intelektualci ili nacionali-
stički dušebrižnici; obje skupine bez ika-
kve stvarne mogućnosti da bilo šta promi-
jene i preduprijede.
No, o stvarnom Andrićevu statusu u
donose odluke, najprije čelnici političkih
stranke, smatra da Boris Tadić nema pra-
vo da lamentuje nad Andrićevom sudbi-
derviški redovi u Sarajevu po kojima je
šejh Isa-begove tekije na Bentbaši nasli-
jeđivao dvije neprocjenjive vrijednosti:
štap koga je, po predanju, zadnji bosanski
did poslije svoje smrti dao prvom šejhu
Isa-begove zavije i koji se s koljena na
koljeno prenosio sve do 1924. godine ka-
da je umro posljednji kvalificirani šejh
Ruhi efendija i kada je štap nestao, te po-
uzdano znanje o mjestu ukopa osnivača
Sarajeva koje je ostalo u tajnosti. Možda
je tako i bolje. q
nom i da Nobelovu nagradu veže isključi-
vo za Srbiju. “To isto možemo mi da ura-
dimo. Da nije bilo nas ovakvih kakvi smo
– on je ne bi ni dobio. Mi i današnja Bo-
sna smo najbolji dokaz koliko je bio u
pravu. Mi smo primjer kakav je on bio”,
kaže Bajić. Krivca za današnji odnos pre-
ma Andriću, Bajić vidi “u nacionalistič-
kim politikama koje razapinju BiH te je
čine taocem njihove promašene politike”.
Za Jerku Ivankovića Lijanovića, čelni-
ka stranke Radom za boljitak pitanje odno-
sa prema Andriću je pitanje odnosa prema
BiH. Inicijativa iz Srbije ga ne čudi, “jer
Parlament BiH raspravlja više o problemi-
ma u Srbiji nego o vlastitim”. “Naši politi-
čari više brinu o tome što Srbija radi nego
šta im se dešava u vlastitoj kući. Andrić
nije bio islamofob, kao što nije ni srpski
pisac, kako misle Tadić i Kusturica. Sve
im to pada u vodu. Ja lično ću podržati bilo
kakav prijedlog da se za Andrića učini više
nego što je to sada slučaj”, kaže Lijanović.
Mladen Bosić, predsjednik SDS-a, od-
bio je da komentira ovu temu, istaknuvši
da je Andrić “odavno dao odgovor na ovo
i slična pitanja”. Bosić vjerovatno aludira
na piščevo deklarisanje - da je srpski pisac.
Za bošnjačke intelektualce i dalje
islamofob
Edhem Bičakčić, predsjednik Sabora
Islamske zajednice u BiH, naglašava da
Andrićeve književne vrijednosti nisu upit-
ne, te da otuda odnos prema njemu treba
biti korektan. Međutim, Bičakčić smatra
da Andrićeva doktorska disertacija i kon-

troverzno albansko pitanje ukazuju na ne-
ospornu islamofobiju. “Andrić je bio u
službi velikosrpske politike, i to je tako.
To što je neko dobar pisac, ne znači da je i
dobar čovjek, da nije nacionalista ili faši-
sta. Uzmite primjer Knuta Hamsuna. Po-
gledajte Andrićevo djelo i dajte mi jednog
normalnog uravnoteženog Bošnjaka, to su
uglavnom morbidni zlikovci koji zbog
svoje nečiste krvi čine stravične zločine, ili
ih razjedaju sulude strasti; Alija Đerzelez i
Mustafa Madžar”, kaže Bičakčić.
Lamija Tanović, predsjednica LDP-a
BiH, ističe da je Andrić samo pisac, “slo-
boda koja misli”. Ona smatra da stavovi
koje je Andrić iznosio u svojim djelima
nisu isključivo i njegovi stavovi. “To što je
uradila bošnjačka intelektualna vrhuška
jeste očigledno nasjedanje na Karadžićevu
politikantsku igru oko Andrića, čijim je
izvodima iz djela pokušavao uvjeriti me-
đunarodnu zajednicu da je u Bosni nemo-
guć zajednički život. Mi nemamo odnos
prema Andriću, mi imamo bolestan odnos
prema nekim komadićima namjerno vađe-
nim iz djela, kako je kome trebalo. Andrić
neće dobiti svoje zasluženo mjesto dok ne
oborimo nacionaliste u BiH, jednom zau-
vijek”, naglašava Tanović.
Potpredsjednik SDA Bakir Izetbegović
smatra da je Andrićevo djelo neosporno, ali
dodaje kako je i slovo Muhsina Rizvića ta-
kođe neosporno. “Mi smo za njega bili za-
lutali narod u Evropu, degenerici i nedono-
ščad. Ne znam zašto se sada iznova politizi-
ra i diže hajka o našoj mržnji spram njega.
Tobože, Bošnjaci su krivi što Andrić nema
mjesto u ovoj zemlji koje zaslužuje. Pitam
se kada će ljudi prestati da govore neistinu.
Bošnjaci se njemu jedini nisu svetili, za ra-
zliku od ostalih koji su ga isturali na koplja
dok su činili zločine po Bosni. Bošnjaci su
bili doslovno letargični prema mitološkom
karakteru njegovih djela. Nas on nije na-
dahnjivao kao Karadžića. To što je on svoju
zemlju predstavljao kao ostatak nečega što
je zalutalo i valjda trebalo nestati s Turcima,
to je druga priča. Ironija je još veća da taj
događaj u Beogradu, politički i kulturno,
režira izdajnik svoje zemlje - Emir Kusturi-
ca, kojeg se stidi svaki busen u Sarajevu.
Neka gospoda izvole pa neka ne dižu praši-
nu i to obično pred izbore, nego neka kon-
kretno nešto predlože. Bošnjaci će, kao i
uvijek, biti posljednji koji to neće podržati.
Nisu krivi Bošnjaci, nego stvarni ideolozi
takvih hajki”, kaže Izetbegović.
Anatema Muhsina Rizvića
Ideolozi koje pominje Izetbegović
možda naizgled nemaju stvarnu političku
moć da nešto promijene, ali oni su ona tiha
snaga koja potkopava mjesto Ive Andrića
u bosansko-hercegovačkoj kulturi uopće.
Odnos Srba, Hrvata i Bošnjaka prema An-
drićevom djelu i liku komplicira se, dakle,
ne samo kada se prepiru koliko je čiji, već
i kada mu izražavaju divljenje.
Ozbiljnija rasprava o Andriću u BiH
počela je u vrijeme slabljenja do tada ne-
upitne Izetbegovićeve vladavine. Doista,
ta 1999. bila je godina konsolidacije uku-
pnog, do tada misleno nestalog ideološ-
kog okvira, zbog kojega su bošnjački in-
telektualni okviri postajali paradoksalni u
mjeri, koja danas, desetak godina kasnije,
dobija stvarne razmjere.
U prilog tome najbolje svjedoči jedna
naizgled simpatična pošalica, izgovorena
prošloga ljeta u parku ispred Svjetlosti u
Sarajevu, gdje su izložene, kao na nekoj
pijaci, biste naših slavnih književnika. An-
drićeva glava, u nedostatku kiše bila je za-
mazana ptičijim izmetom. Jedan od knji-
ževnika, uzoritih Bošnjaka, tada je rekao:
“E vidi Andrića, ne vidi od izmeta. Znaju
bošnjački golubovi – ko je naš, a ko nije.”
No, kada malo bolje razmislimo, ima
tu istine. Anatema koju je na Andrića ba-
cio Muhsin Rizvić (Bosanski muslimani u
Andrićevom svijetu, Muhsin Rizvić,
1995.) možda nikada neće biti skinuta.
Samo što u odnosu na devedesete godine
prošloga stoljeća više nema one slobode s
kojom su se anateme bacale na svakoga
tko nije bio ideološki podoban.
Hladno lice s novčanice
No, nisu Andriću ostala dužna ni osta-
la dva naroda, te otuda Vučkovićeva teza
o srpskoj bezgrešnosti – ne stoji. Srbi su
ga u vrijeme “čelične pesnice” Aleksan-
KULTURA
dra Belića (1926.) primili u Akademiju
nauka i umjetnosti kao najmlađeg dopi-
snog člana, ali su ga u opkoljenom Beo-
gradu šićardžijski stavljali u neugodnu
poziciju; agenti Dragog Jovanovića traži-
li su od njega da se uključi u javni život,
što je pisac i pismeno odbio.
Esej Ivana Lovrenovića, Paradoks šut-
nje, zanimljivo zaobilazi anatemu koju je
opet Andrić još za života bacio na Franjev-
ce i na hrvatske antologičare. Ako pročita- 41
mo prepisku Vlahe Bogišića i Mirka Maja-
novića bit će nam jasnija pobuda nastajanja
ovoga eseja, te Lovrenovićevog izbora iz
Andrićevog djela za Hrvatsku književnost u
100 knjiga. Šta je posrijedi; Hrvatska je u
svojemu procesu integracije shvatila da i
ona polaže pravo na tu Andrićevu nagradu.
No, u Zagrebu to i dalje nema neki odjek;
Andrić je bio i ostao samo netko zbog koga
Krleža nije dobio istu. Tako su doboši slave
i prodike ponovo ostavljeni Bosni, a stvarna
korist ediciji Hrvatska književnost u 100
knjiga, tačnije Vlahi Bogišiću.
Drugi segment je Andrićevo raskida-
nje odnosa sa fratrima nakon 1962. (dr
Rastislav Drljić, Pabirci o životu i radu
Ive Andrića, Dobri Pastir, Sarajevo 1962.)
kada su, bez njegovog znanja i odobrenja,
objavili njegovu prepisku sa Tugomirom
Alaupovićem.
Političke igre traju i ko zna hoće li
J
ikada prestati. Jedino mjesto koje je od- O
mor i počivalište za pisca u njegovoj rod-
noj Bosni, mjesto na kojem je rado viđen U
i gdje ga svi narodi bezpogovorno prihva-
taju kao svojega najrođenijeg, jeste nov- R
čanica od 200 KM. Doista, jedino tamo,
iza hladne plave pozadine, bosansko-her-
N
cegovački nobelovac dobija poštovanje A
koje mu i priliči. Jedino tamo je on i srp-
ski, i hrvatski - i bošnjački. q L
 KULTURA
Bošnjački književnik Safvet-beg Bašagić (Nevesinje, 1870. – Sarajevo, 1934.)
Utemeljitelj suvremene
bošnjačke politike
Ajka Tiro-Srebreniković
Safvet-beg Bašagić (Mirza Safvet),
sin je Ibrahim-bega i Almase, kćeri Der-
viš-paše Čengića. U obitelji je oduvijek
vladala književna atmosfera, tako da se
Safvet u najranijoj mladosti upoznao s
narodnom usmenom predajom i orijental-
nom tradicijom. Ibrahim-beg je bio kadija
u Mostaru, poslanik u turskom parlamen-
tu, sakupljač narodnog blaga, istražitelj
orijentalnih književnosti i posljednji pje-
snik koji je stvarao na turskom jeziku.
Safvet je osnovnu školu pohađao u
Mostaru i Konjicu. U Sarajevu pohađa
ruždiju gdje se budi “ljubav za Istok”. U
gimnazijskim danima počinje pisati poe-
ziju. Društvo Kranjčevića, u kojem se
42 kretao, imaće utjecaja na njegovo stvara-
laštvo, reflektirano kroz sva tri književna
roda. Vrlo rano je počeo objavljivati poe-
ziju u časopisima toga vremena – Biser,
Gajret, Behar, itd. Pjesme su mu objav-
ljene u nekoliko zbirki: Trofanda iz her-
cegovačke dubrave (1896.), priređena još
u studentskim danima u Beču, Misli i
čuvstva (1906.), Izabrane pjesme (1913.).
Objavio je i religiozni ep u slavu rođenja
Muhammeda a.s. – Mevlud (1924.). Na-
pisao je i tri drame u stihovima, od kojih
su dvije dovršene: Abdullah paša, s povi-
jesnom temom iz 18. stoljeća, Pod Ozi-
jom ili krvava nagrada s povijesnom te-
mom iz 16. stoljeća. Kranjčević je u Nadi
za Trofandu iz hercegovačke dubrave re-
kao kako ta zbirka predstavlja svježinu
erotskog lirizma. Bašagićevo djelovanje
na polju znanosti odnosi se na istraživa-
J nje orijentalnih i povijesnih tema.
Znanstvena studija Bošnjaci i Herce-
O govci u islamskoj književnosti (1912.),
koja predstavlja malo izmijenjeni oblik
U Bašagićeve doktorske radnje, značajna je
u kulturološkom kontekstu ne samo toga,
R nego bilo kojeg drugog vremena. Safvet
N Bašagić je pojasnio vlastitu potrebu da se
znanstveno sagleda i uobliči ne mali do-
A prinos Bošnjaka na polju umjetnosti, po-
litike, znanosti, itd. u društveni kontekst
L tada vrlo moćnog i respektabilnog car-
Safvet-beg Bašagić
stva. Još u djetinjstvu, slušajući narodna
predanja, priče i pjesme, Safvet se divio
“vrlim junacima”, “mudrim državnici-
ma”, “velikim učenjacima” i “vrsnim pje-
snicima” te je ostala želja da “zamrle us-
pomene na glasovite Bošnjake” dovede u
vezu s povješću, u namjeri da se ne zabo-
rave. U romantičarskoj zanesenosti, Ba-
šagić se izjasnio: Uspomene na velike
ljude iz mog naroda meni su uvijek bile
svete, uvijek ih čuvam kao najdragocjeni-
je amanete, tako da će Bašagić motiviran
uspomenom, upravo predočiti elitističku
kulturu koju je stvarao aristokratski sloj
društva. Na jednom mjestu žali za zlat-
nim vremenom bosanske povijesti u koje-
mu su društvenom scenom hodili učeni,
daroviti i plemeniti Bošnjaci: Kafije, Her-
cegovići, Nerkesije itd., a sa žaljenjem
ističe kako je došlo vrijeme da su narodu
postali uzor hajduci, probisvjetovi i pan-
duri. U uvodu studije stoji kako je Baša-
gić posredno iskazao i svoje kroatofil-
stvo, oslanjajući se na mišljenje osman-
skog historičara Alija, koji je Bošnjake
označavao plemenom Hrvata.
1900. godine izdana je knjiga Kratka
uputa u prošlost Bosne od 1463. do 1850.
koja je bila u to vrijeme jedini standard za
proučavanje povijesti Bosne. Bašagić
predstavlja značajno ime u prevoditelj-
stvu s orijentalnih jezika. S perzijskog je
preveo Rubaije, misaonu poeziju Omera
Hajjama, ali su značajni njegovi prijevodi
i njemačkih pjesnika, posebno Heinea i
njegova pjesma Kraj tanana šadrvana.
Bašagić se bavio i politikom te je bio
predsjednik i dva puta potpredsjednik bo-
sansko-hercegovačkog Sabora. Nakon
završenog studija, bio predavač arapskog
jezika na Velikoj gimnaziji u Sarajevu,
ali je otpušten s obrazloženjem da nije
položio profesorski ispit. Istina leži u to-
me da se zamjerio tadašnjoj vlasti. Osni-
vač je nekoliko društava: Gajreta, El-Ka-
mera, Muslimanskog kluba, itd. 1. svib-
nja 1900. skupa sa Edhemom Mulabdi-
ćem i Osmanom Nuri Hadžićem pokreće
Behar. Kad je zatražio od mjerodavnih
vlasti pokretanje političkog časopisa, od-
bijen je. Kako bi smirili Bašagićev nemir-
ni duh i neukrotivu prirodu, licemjerno
mu je ponuđeno da se vrati na posao. Ba-
šagić je, kao i u svakoj drugoj životnoj
situaciji, znao prepoznati prave namjere
tadašnjih vlastodržaca te odbija ponudu.
Osniva Ogledalo, časopis koji je izlazio
samo u 1907. godini. Naredne godine od-
lazi u Beč i pristupa izradi doktorske di-
sertacije koju je obranio 1910. godine. Do
1927. bio je kustos Zemaljskog muzeja,
kada je umirovljen.
Muslimansko-bošnjačka renesansa
Bašagić se cijeli život zalagao za opći
duhovni preporod vlastitog naroda, tako
da se njegovo životno, umjetničko i poli-
tičko djelovanje označava kao utemelje-
nje “muslimansko-bošnjačke renesanse”.
Može se s pravom reći kako je Bašagić
utemeljitelj suvremene bošnjačke politi-
ke i moderne bošnjačke nacionalne svije-
sti. Jedan je od prvih Bošnjaka koji su
nauk stjecali izvan orijentalnih centara. U
Beču je studirao arapski i perzijski jezik.

Skupa s generacijom koju je krasio pre-
porodno-romantičarski duh, stvara na na-
rodnom jeziku i latiničnom pismu. Nje-
gov prijatelj Edhem Mulabdić u Spome-
nici (1926.) piše kako je Bašagić slatko-
ćom duše, intimnošću i iskrenošću privla-
čio mnoge prijatelje da se kupe oko njega.
Muhsin Rizvić je Bašagićevo okreta-
nje prema južnoslavenskim poetikama
označio manifestovanjem na tematsko-sa-
držajnom i stilskom planu, izraženo, prije
svega, kroz patetiku domoljubne lirike. Ta
se generacija pjesnika nije uspjela odlije-
piti od folklorne građe i njenog utjecaja.
Temeljni “duhovni etimon” pjesnika ovog
vremena mogao bi se označiti utjecajem
narodne pjesme, slijedeći poetiku i stilske
obrasce, bolno-elegični senzibilitet sevda-
linke i balade. Njihovo stvaralaštvo bilo je
otvoreno senzibilitetu patrijarhalnog gra-
đanstva, ali i sentimentalno-romantičkoj
srpskoj i hrvatskoj lirici romantizma. Ba-
šagić stupa, s lirskim vrijednostima i poet-
skim dometom svojih pjesama, u kolo ju-
goslavenskih romantičarskih pjesnika kao
što su Vraz, Zmaj, Preradović, Jakšić, Še-
noa i drugi. Osobina koja ga iz tog društva
izdvaja jeste činjenica da je on u svome
pjesničkom biću prisnije i izvornije nego
ijedan romantičarski pjesnik naših knji-
ževnosti, ostvario inspirativni dodir i stva-
ralački spoj vlastitog slovenskog duha i
poetskog prostora Orijenta. Između narod-
ne pjesme sevdalinke te Hafiza i Hajjama
može se tako situirati znatan dio Bašagiće-
ve poezije intimnog karaktera. U oblast
Bašagićevog rodoljublja, slavljenja preda-
ka i maštovito – epskog pričanja legendi o
njihovoj slavi koja ulazi u nacionalnu tra-
diciju, od perzijskih pjesnika ušao je još i
Firdusi, čije ime Bašagić često i neposred-
no spominje među svojim uzorima i uz či-
je djelo vezuje mnoge svoje poetske asoci-
jacije. U pjesmi posvećenoj ovom pjesni-
ku, Bašagić se svečano identifikuje s nje-
govom poezijom, čiji se idejni i poetski
elementi, kako ih Bašagić iznosi, poklapa-
ju u općim postavkama sa najšire uzetom
poetskom motivikom Bašagićeve poezije.
To su: borba među svjetlom i tminom;
osjećanje proticanja vremena i mijena u
njemu; junaštvo, srčanost i bojni mejdani;
pjesma, piće i ljubav; uzdisanje u vatri lju-
bavne strasti; reagiranje na sile mraka i
mračnjaštva, i domovinska slava…
U novijoj bosanskoj književnosti Ba-
šagić predstavlja jedno od vrlo značajnih
imena kulturnog i nacionalnog preporo-
da. Midhat Begić je za Bašagića rekao
kako je on “temeljnica poetsko-duhovne
konstitucije bosanskih Muslimana u fazi
njihova snažnog i istorijski nezaobila-
znog kretanja ka modernom svijetu, mo-
dernom utemeljenju duha i senzibiliteta”.
Bašagić je znao reći kako jedan narod
može izgubiti moć i gospodstvo; slava
njegova oružja može isplaviti, bajrak pod
kojim je vojevao može postati plijenom
neprijatelja, njegova prava i pravice mo-
gu se pretvoriti u mrtva slova – kratko
rečeno: jedan narod može doživjeti pravi
politički, socijalni i ekonomski fiasco u
svojoj postojbini. Sve je to privremeno,
sve može biti od danas do sutra. Ali ipak
imade nešto što nije prolazno, što ne mo-
že ni puki slučaj ni najljući neprijatelj
uništiti, a to su umotvorine koje mi zove-
mo literaturom. U tome carstvu ni sila ni
slučaj, dapače ni zub vremena ne može
pomračiti umne stečevine naroda koje je
privrijedio, kad je pobijedio barbarstvo i
neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer
je on amanet budućim naraštajima.
Safvet je imao tu sreću ili nesreću da
je još u mladalačkim godinama dočekao
dolazak Austro-Ugarske u Bosnu koja je
sa sobom donijela “plimu novog vreme-
na” s kojim je nazaustavljivo u bosanski
prostor uplovljavao europski, ili kako je
narod zvao švapski način života: bankar-
ski sistem, novi način odijevanja, novi
način plaćanja roba i usluga. Agrarnom
reformom, nakon Prvog svjetskog rata,
uništen je begovski sloj. Najveća promje-
na u društvenom sistemu reflektirala se u
nesnalaženju i propadanju nekih islam-
skih i državnih turskih institucija. Mladi
ljudi su počeli slijepo slijediti novi način
života, ali ne i novi način naobrazbe, što
će dovesti do ispraznog pomodarstva.
Maksimilijan Braun je tu generaciju nazi-
vao “postokupacionom generacijom” ko-
ja je sve više počela uživati u novopristi-
glim europskim novotarijama (alkohol,
kocka, neobuzdani život, itd.) Bašagić je
o tom vremenu svoje mladosti, već pred
kraj života, teško bolestan i vezan za kre-
vet napisao pjesmu autobiografskog ka-
raktera s puno gorčine Sumorne melodije.
Bašagić je skupa sa Karabegovićem i
Ćatićem započeo otvaranje bošnjačke
poezije prema duhovnom stvaralaštvu
ostalih južnoslavenskih naroda. Enes
Duraković taj fenomen u bošnjačkom
pjesništvu je obrazložio na način da se
stvaralaštvo Bašagića i Karabegovića
prema drugima iskazuje više dekorativ-
no, preuzimanjem versifikacijske sheme
i konvencionalne stilematike hrvatskog i
srpskog romantizma i deklarativno, ro-
mantičarsko-patetičnim očitovanjem hr-
vatskog ili srpskog nacionalnog identite-
ta. Ali i onda kad su zazivali srpsku i hr-
vatsku vilu poezije oni su ispisivali poe-
KULTURA
ziju bez estetske vrijednosti, zanimljivu
danas samo kao svjedočanstvo burnih
srpsko-hrvatskih nadmetanja u naciona-
liziranju muslimana.
Bošnjaci su u novo vrijeme uplovili s
osobenim književnim izričajem, zahva-
ljujući književnom naslijeđu, posebno
narodnoj predaji koja je slična predaji
drugih južnoslavenskih naroda, ali koja je
zbog svog civilizacijsko-kulturnog kon-
teksta imala i svoju posebnost (naslijeđe
na orijentalnim jezicima, alhamijado
književnost, bogato orijentalno naslijeđe
pjesničkih vrsta i formi: divanska poezija,
rubaije, gazeli, kaside, mistična poezija,
itd.). Ta živa tradicija će utjecati na cjelo-
kupno pjesničko stvaralaštvo Bošnjaka
20. stoljeća od Bašagića, Ćatića, Kuleno-
vića, Hajdarevića, Kajana, Sidrana, itd. U
poeziji je Bašagić ostavio svjedočanstva
kako o pjesničkim uzorima (utjecaj na-
rodne pjesme, orijentalno pjesništvo i
moderna južnoslavenskih naroda), tako i
o vlastitom shvaćanju poezije, o njenoj
emocionalno-idejnoj sadržini i formi kao
izrazu poetske cjeline. To je predstavljalo
osnovni put sazrijevanja od pjesama du-
boko intimistično osjećajnih do filozof-
sko-mističnih, reflektirano u poemi Na
pučini svjetla:
Na pučini svjetla gori/ Kao alem žiška 43
mala;/ Kad svemoćni svemir stvori,/ Ta je
žiška zatreptala.
Kolko bura i orkana/ Gasilo je svojim
bijesom,/ Pa još nije pomrčana,/ Još se
blista sjajnim krijesom.
Mnogi um je poticala/ Da dokuči
iskru njenu,/ Nu ona se odmicala,/ Ostav-
ljajuć svoju sjenu.
I vjekovi redom lete,/ I umovi redom
ginu;/ Ali od te žiške svete/ Niko iskre još
ne skinu.
I ja eto za njom bludim,/ I bludeći
slatko sanjam;/ Za njom čeznem, za njom
žudim, / Njoj se divim, njoj se klanjam.
Ali, zalud su moje želje,/ Do nje doći
nigda neću;/ Ko da shvati tajne velje:/ Ot-
kud miris šarnu cvijeću?
Na pučini svjetla gori/ kao alem žiška
sjajna;/ Da je shvati svak se mori,/ A sva-
kom je – opet tajna.
Enes Duraković ističe kako se s Baša-
J
gićem, Đikićem, Karabegovićem i Š. Sa- O
rajlićem dovršava faza romantizma u ra-
zvoju bošnjačkog pjesništva, a stihovi U
Muse Ćazima Ćatića nakon početnih mu-
cavosti, već su bili uronjeni u maticu sim- R
bolističke poetike. “Bašagićevo djelo ima
mnogostruk i mnogovidan značaj u pr-
N
vom redu kao određeni književni kvalitet A
i domet, ali i kao kompleks indikacija i
podataka izvan književnih okvira.” q L
 KULTURA
Stanje u bosansko-hercegovačkoj kulturnoj provinciji
Pisma iz tamnog vilajeta (I)
Amel Suljović
Toliko se u posljednje vrijeme piše o
krizi kulturnog života u Bosni i Hercegovi-
ni da je nemoguće više tagirati bilo kakvu
validniju analizu koja na kraju ne bi završila
u sivilu naše svakodnevice. Dakako, najve-
ći dio tih analiza, lamenta i prodike, ako ne
i većina, odnosi se na kulturni život u našem
glavnom gradu, s kataklizmičkim izuzeci-
ma Narodnog pozorišta u Mostaru ili fabri-
ciranim nevoljama zeničkog glumačkog
kolektiva. Sarajevo je, htjeli mi to priznati
ili ne, u medijskoj slici kulturnog života u
BiH, početak i kraj gotovo svih dešavanja.
Ipak, povremeno se, zarad samoga mozai-
ka, oslikaju i oni udaljeni krajevi naše do-
movine, po prilici pogranični, zagušeni ne-
dostatkom sarajevske medijske larme te
političko-teokratske oligarhije kojoj taj an-
drićevski tamni vilajet, već godinama ide
na ruku. U želji da za potrebe ove teme do-
nesemo nešto dosljedniju analizu bosansko-
hercegovačkih kulturoloških provincija u
44 pozadini, barem nekolicine, zatečeni smo
dvjema činjenicama: institucionalno uzdr-
žavanje kulturnih događaja dešava se is-
ključivo u okviru općinskih budžeta, svede-
no na namanji mogući opseg te isključivo
za potrebe promidžbe aktualnih političkih
struktura na vlasti, dok se nezavisne kultur-
ne aktivnosti svode na entuzijazam pojedi-
naca ili malobrojnih kulturnih udruženja.
Simbolično je da poratno obilje međuna-
rodne pomoći koje je u cjelosti ugašeno kra-
jem 2005. godine, nije ostavilo značajnijeg
uticaja na kulturni život u manjim sredinama;
kontinuitet brojnih promocija, izložbi i mani-
festacija naprosto je urušen u posljednje dvije
godine. Teška, sumorna slika kulturnog živo-
ta u manjim bosansko-hercegovačkim sredi-
nama nalikuje, ponajviše, zimskoj panorami
Olova; kiša, magla i nevjerica da je vrijeme
stalo u ovim kulturološkim enklavama.
J crkve koju je proslavio Andrić, u priči “Ču-
Čudo u Olovu
O na iz ovog mjesta nećete ponijeti.
Olovo nije jedina manja sredina u BiH
U koja izgleda lošije nego u vrijeme Austro-
ugarske monarhije, ako izuzmemo benzin-
R sku pumpu i banjsko liječilište. Podatak po
N kojemu recimo Tešanj danas ima gotovo
isti broj stanovnika kao 1906. dovoljno go-
A vori o progresu naših manjih sredina.
Centar za kulturu Olovo, zapravo je
L veoma zanimljiv lingvistički termin. Sa-
stoji se od biblioteke koja se nalazi u za-
pećku zgrade Općine te kino dvorane u
kojoj filmovi igraju po potrebi, najčešće
kada se producenti nekog domaćeg ostva-
renja, u dosluhu sa općinskim vlastima,
odluče isto prikazati i u Olovu. Drskost i
zlovolja sarajevskih kulturnih protagonista
ide do te mjere, da se dometi nekog privat-
nog postmodernističkog teatra, pokušaju
odigrati i u ovom mjestu sa preko 80% ne-
zaposlenih, i to za (cijelih) 7.000 KM. No,
na sreću, ti prijedlozi, iz više razloga, osta-
ju samo na tome – na prijedlozima.
Ako (aktualni) srednjoškolci zeničke gi-
mnazije nikada nisu imali priliku vidjeti go-
tovanje opere u svom gradu, što li je tek s
njihovim vršnjacima u Olovu? Branko Ćo-
pić je u poznim godinama rekao da je u svo-
jim rodnim Hašanima postao piscem jer ni-
šta drugo zapravo nije ni mogao biti. Be-
zperspektivnost manjim sredinama je done-
kle oduzeo socijalizam, na sistemu – jedno
mjesto, jedna fabrika. No danas, ostaci ne-
kada velikih postrojenja podsjećaju na soci-
ološke utvare. Biblioteka u Olovu čijim fon-
dom dominira nekada kultna edicija Lasta-
vica te imena Šukrije Pandže, Mate Lovraka
ili pomenutog Ćopića, tih starih zaboravlje-
nih asova našeg socijalističkog djetinjstva,
uistinu je prigodan kulturološki – scerco u
crnini. Na prijemu u biblioteku, jedna gos-
pođa plete neki sitan bod, usudio bih se reći
da je u pitanju zahtijevniji vuneni šal. Osim
rešoa, par fildžana i malog stolića za poslu-
gu, atmosferu kao iz filmova Živojina
Pavlovića, upotpunjuje tranzistor sa kojega
dopire glas Halida Bešlića negdje s početka
karijere, koji pjeva o uzjamnom odnosu
snjegova i ljubavnih rastanaka. Gospođa od-
laže igle za kratko te predlaže da sve ostale
informacije dobijem od Samira, direktora
centra, koji je poslom otišao u Tuzlu. Osim
do u Olovu”, značajnijih sakralnih uspome-
Osim Muške vode, te mistične Djevo-
jačke pećine kako se zove i istoimena in-
terna kulturna manifestacija koja traje du-
že nego Sarajevska zima u svom prvotnom
obliku (gotovo tri mjeseca), Kladanj je ui-
stinu zaboravljeno bosansko-hercegovač-
ko mjesto. Biblioteka svojim fundusom
nije nikada izašla iz socijalizma jer je knji-
ga o proslavljenim narodnim herojima po-
najviše, a rukovodstvo se žali i na dotraja-
lu infrastrukturu; krov vidno curi, a najlon-
ska folija je tek privremeno riješenje.
Konjic alias Twin Peaks
Kada se sa Lašvanske petlje, skrene pre-
ma Vitezu, Novom Travniku, Donjem Va-
kufu i Bugojnu, malo pažljiviji promatrač
će uistinu vidjeti koliko je Bosna i Hercego-
vina kulturološki vrlo slojevita te da su po-
jedine sredine, pravi – mikrokosmosi za
sebe. U Vitezu mi je putem telefona, biblio-
tekarka Marica hladno kazala da ima pro-
blema sa zdravljem te da biblioteka neće
raditi do petka. Donji Vakuf podsjeća na
grad koji nikada nije u cjelosti završen. Kul-
turno sportski centar podignut uz rijeku, ni-
kada nije dovršen; otvoreno betonsko zda-
nje sovjetskog tipa, danas je stjecište malo-
brojnih narkomana jer je to u ovom dijelu
BiH veoma skup hobi. Kao i svi objekti ko-
ji su potekli iz perioda socijalizma nije zain-
trigirao pažnju novih demokratskih snaga
čiji je bošnjački predstavnik u Donjem Va-
kufu rekao da će, po uzoru na Sultana Ab-
dul Hamida, vladati do Sudnjeg dana. Jezi-
va je i pomisao da se validniji kulturni do-
gađaj u ovoj općini nije održao unazad ne-
koliko godina. Bibliotekara nisam uspio
pronaći (jer valjda ne postoji), ali me je lo-
kalni efendija posavjetovao da ipak nasta-
vim dalje prema Bugojnu.
Bugojno – predratna oaza porodičnog
života i prosperiteta, danas je klaustrofobič-
no mjesto čiji je privredni gigant “Slavko
Rodić” doživio prozaičnu privatizacijsku
sudbinu. Biblioteka i kino dvorana djeluju u
sastavu KSC Bugojno koji je prije rata va-
žio za najmoderniju instituciju te vrste u
BiH. Činjenica da se promocije knjiga, una-
zad nekoliko godina, uglavnom odvijaju u
džamiji Princeze Dževhere, i to u okviru
vjerske manifestacije “Dani Ajvatovice”
dovoljno govori sama za sebe. Osim spora-
dičnih internih programa Bugojanske gi-
mnazije, drugih validnijih sadržaja i nema.
Ovaj zanimljivi kaleidoskop sa puto-
vanja po malim bh-sredinama, za ovaj put,
završit ćemo u Konjicu (kojeg prozaično
zovu kulturološki Twin Peaks), rodnom
gradu Zuke Džumhura, u čijoj se rodnoj
kući jednom godišnje otvore avlijska vra-
ta, pročita neki simpatični dio njegove ne-

male prepiske, i tako do slijedeće godine.
Kulturna manifestacija, kao i istoimena
književna nagrada koja je nosila njegovo
ime (i čiji je jedan od utemeljitelja autor
ovoga teksta), ugašeni su još prije dvije
godine, jer se iz Beograda oglasila
Džumhurova kćer, tražeći – koješta! Bibli-
oteka koja djeluje u okviru Narodnog uni-
Kulturološka krvna slika: stanje u sarajevskim muzejima
Kulturne spavaonice otvorenog tipa
Amel Suljović
Možete li se sjetiti kada ste zadnji put bi-
li u nekom sarajevskom muzeju? Činjenično
stanje koje sam zatekao tokom nedavne po-
sjete Zemaljskom, Historijskom te Muzeju
književnosti i pozorišne umjetnosti, nipošto
ne odgovara kontekstu vremena u kojem ži-
vimo. Muzeji na pragu druge decenije 21.
stoljeća su digitalne tvrđave u kojima se čuva
svaki pomen na historiju čovječanstva. Po-
brojani muzeji u Sarajevu ne samo što nisu
modernizirani, već su, gotovo nevjerovatno,
daleko i od progresa vremena u kojem su
utemeljeni. Točnije, posjeta ovim (doslovno)
kulturnim spavaonicama otvorenog tipa
podsjeća na fragmente Andrićeve priče “Pa-
norama”, gdje se virtualna posjeta brojnim
svjetskim metropolama ne može održati na
entuzijazmu jednog višegradskog dječaka.
Preslikano na ovo današnje vrijeme,
možemo konstatirati isto. U tu svrhu prefor-
mulirati ćemo pitanje sa početka teksta. Ka-
da ste posljednji put osjetili potrebu da po-
sjetite jedan od sarajevskih muzeja? Na sre-
ću, odavno se nije posezalo za jednom širom
javnom analizom nastalog društvenog feno-
mena, po kojemu zastrašujuće veliki broj
ljudi u glavnome gradu Bosne i Hercegovi-
ne nikada nije niti kročio u muzej.
Socijalizam i dinosauri
Za funkcioniranje jednog muzeja prije
rata, pored plaća zaposlenima, odvajala se
određena svota novca za istraživanja, iskopi-
ne i otkup eksponata. Tada je bilo gotovo
nezamislivo da učenici osnovnih škola po
nekoliko puta godišnje ne posjećuju muzej-
ske postavke. Autoru ovoga teksta se, prije
gotovo 25 godina, trajno urezao u sjećanje
veliki (umjetni) skelet dinosaura postavljen u
onom lijevom krilu Zemaljskog muzeja koji
sada zjapi gotovo prazan, s bijelim, metal-
nim vitrinama koje su premjereniji inventar
verziteta Konjic, bila je, donedavno, pri-
mjer uspješne kulturne institucije koja
prati gotovo sve trendove – prestolnice.
Samo nekoliko godina kasnije, biblioteka
u Konjicu je pomalo surovo vraćena u sfe-
ru – interne prihvatljivosti.
Da zaključimo: recesija, riječ čiji
zloslutni prizvuk polako uzima maha u
za neku podružnu bolnicu. U sredini dvora-
ne, namjesto kostura prahistorijskog giganta,
sada stoji položena čađava, drvena brodica,
točnije indijanski kanu, kao da uprava muze-
ja želi simbolično ukazati na naše trenutne
civilizacijske domete. Socijalistički “kulturni
sletovi” i dinosauri, atipični su i neprihvatlji-
vi u kontekstu burnoga postranzicijskog
“progresa” jedne europske mikrokulture.
Marica Filipović, zamjenik direktora Ze-
maljskog muzeja ističe da je osnova cijelog
problema danas, neriješen status koji opet
povlači druge probleme, prije svega finansi-
ranje ustanove i nedovoljan broj kadrova.
Radovi na renoviranju, onog mitskog,
lijevog krila Zemaljskog muzeja započeti
su prošle godine, ali su prekinuti zbog ne-
dostatka novca.
No, sve je to koliko-toliko podnošljivo
za lijepih ljetnjih večeri, kada se, po ko zna
koji put, i pokreću inicijative za definiranje
statusa muzeja. Sa prvim snijegom, prestaju
i ona posljednja interesiranja rijetkih pasio-
niranih zaljubljenika za našu kulturnu proš-
lost, jer tada temperatura u objektima jedino
odgovara izloženim eksponatima.
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine
osnovan je 1888. godine i najstarija je mo-
derna kulturna i naučna ustanova u Bosni i
Hercegovini zapadnog tipa. Na njegovo
osnivanje uticao je splet historijskih doga-
đanja. Samom osnivanju prethodio je dug
period u kojem su brojni pojedinci ili grupe
intelektualaca ukazivali na potrebe za jed-
nom takvom ustanovom. To je doprinijelo
poduzimanju konkretnijih mjera u cilju
ostvarivanja dugo prisutne ideje o osniva-
nju muzeja, što se ogledalo u osnivanju Mu-
zejskog društva nakon čega je 1. februara
1888. godine Zemaljska vlada osnovala Ze-
maljski muzej za Bosnu i Hercegovinu. Za
direktora Muzeja imenovan je vladin sa-
vjetnik Kosta Hörmann.
KULTURA
zemlji koja i nakon dvije decenije demo-
kratskoga ozračja još uvijek živi svoju
(kulturnu) tranziciju, kao da je pravljena
po mjeri našega mentaliteta, njome se
tako jednostavno može amnestirati
iskonsko neznanje da kulturnom životu
u ovoj zemlji podarimo – nešto kontinu-
iteta. q
S. S. Kranjčević, all about
Muhiba Kaljanac, direktorica Histo-
rijskog muzeja BiH potpisuje sve navode
gđe. Filipović jer se ova institucija nalazi
u gotovo istoj poziciji. Nešto sredstava
koje dobijaju od Ministarstva civilnih po-
slova, odnosno kantonalnog Ministarstva
kulture nisu dovoljna niti za podmiriva-
nje osnovnih potreba muzeja. Pojedini
tenderi ili donacija rijetke su prilike da
Historijski muzej dobije neka dodatna 45
sredstva.
U najlošijoj situaciji je ipak Muzej
književnosti i porodične umjetnosti, koji
jednom godišnje otvori vrata spavaće so-
be S. S. Kranjčevića, ili pokaže neko za-
lutalo pismo A. B. Šimića; nadalje troši
struju i skuplja prašinu. Unutra gotovo pa
vlada ona mistična (evanđeoska) tišina
koja pogoduje svecima ili sufijama, te
ustinu podsjeća na neko starozavjetno
mjesto gdje se primaju pokajanja ili se
traže utočišta od razuzdanog svijeta.
Direktorica Mehdija Maglajlić, osim
neriješenog statusa, ističe kako 120.000
KM koje dobijaju od Ministarstva civil-
nih poslova BiH nisu dovoljni niti za pre-
življavanje. Prijavljeni projekti ministar-
stvima kulture Kantona i Federacije, te
rad galerije Mak su jedina dodatna sred-
stva na koja ovaj muzej može računati.
Je li ovakva “kulturološka krvna slika” J
zabrinjavajuća, i jesmo li mi kao društvo
uopće svjesni toga stanja? Slika naše kul-
O
turne zbilje više nije zabrinjavajuća, ona U
polako ulazi u domen metastaza, tačnije
širit će se i na one rijetke, preostale, zdrave R
fragmente dok se cijela kompozicija na
kraju ne uruši. A svjesni smo i stanja, i to- N
ga što bi napose moglo da uslijedi, ali sto-
jimo nepomični, kao neispavani bosanski
A
emigranti u romanu Irfana Horozovića. q L
 PRIČE IZ BOSNE
Priča o velikom vojskovođi Mehmed-paši Sokoloviću
Vladar svijeta sa Drine
Avdo Huseinović
Ime Mehmed-paše Sokolovića velika
većina Bošnjaka uglavnom danas zna
kroz most u Višegradu, veliku zadužbinu
ovog Bošnjaka ili po pjesmama “Prođoh
Bosnom kroz gradove” i “Mehmed paša
tri cara služio”.
Tko je bio taj insan čije ime i hairi ne
blijede ni preko 400 godina od njegovog
preseljenja na bolji svijet. Rođen je u selu
Sokolovići kod Rudog 1505. godine, a
umro je 1597. godine. Legedna kaže da je
njegova majka još dok je bila trudna usni-
la čudan san. Odlučila ga ispričati svekru
koji je umio tumačiti sanjano. Nakon što
je čuo san koji je snaha usnila, on je od-
mahnuo rukom i rekao: “Slobodno zabo-
ravi to što si sanjala, ne može tebe zapasti
da rodiš vladara svijeta, čija će djela nat-
kriliti svijet.” Iako svekar nije vjerovao
da je moguće ostvarenje sna, on ga je ipak
46 dobro protumačio, malo stvorenje iz sto-
maka žene iz Sokolovića kod Rudog je
postalo Mehmed-paša Sokolović i za svo-
ga vakta zavladao svijetom.
Mehmed-paša (Sokoli) Sokolović
službovao je tri sultana: Sulejmana Veli-
čanstvenog Zakonodavca, Selima II i Mu-
rata III. Mehmed-paša Sokolović bio je zet
sultana Selima II, bio je oženjen njegovom
kćerkom Esmom starom 16 godina i od
njega mlađom 20-ak godina od koje se je-
dino pribojavao u životu. Za života se pro-
slavio kao znameniti, mudar državnik
moćnog Osmanskog carstva i jedan od
najvećih zadužbinara – legatora svoga vre-
mena. U Beogradu je Mehmed-paša Soko-
lović izgradio karavan saraj, bezistan, ha-
mam koji Ćelebi naziva novim hamamom
i od sedam novih javnih hamama postavlja
ga na prvo mjesto, podiže sebi veliki sebilj
J na velikoj čaršiji najomiljenijih fontana,
nova česma – vrelo života. Na rijeci Tre-
O bišnjici kraj Trebinja, postoji Arslanagića
most kojeg je kao zadužbinu za svoga po-
U ginulog sina u borbi sa Mlečanima izgra-
dio Mehmed-paša Sokolović, kao i Kara-
R van saraj sa druge rijeke, koji više ne po-
N stoji. Arslanagića most sagradio je vezir
Mehmed-paša. Gradnju čuvene na Drini
A ćuprije povjerio je Mehmed-paša Sokolo-
vić Kodža Mimar Sinanu, koji je 1529.
L godine postao mimar baša, glavni arhitekt
Mehmed-paša Sokolović
Osmanskog carstva. Most je izgrađen u
periodu od 1571. do 1577. godine.
Mehmed-paša Sokolović se obratio
svom zavičaju, još u vrijeme kad je kao
mlad dvorjanin, doveo svoje roditelje i bra-
ću u Carigrad, preveo ih u islam i oca Dže-
maludin Sinan-bega postavio za upravitelja
jednog od svojih vakufa u Bosni. On se,
sumnje nema, prvo sjetio svog sela Sokolo-
vića, gdje je 1557. godine sagradio džami-
ju, mekteb, musafirhanu, imaret, vodovod i
česmu. Džamija je stradala u Prvom srp-
skom ustanku 1806. godine. Prema jednom
aktu višegradskog kadije, koji je upućen
bosanskom veziru Ibrahim Hilmi-paši,
ustanici su sa ove džamije i drugih Mehmed-
pašinih zadužbina u selu Sokolovićima ski-
nuli šesdesetak tovara (kosijskih) olova i
otjerali ih u Srbiju. Od musafirhane gdje su
besplatno konačili putnici-namjernici još su
se potkraj prošlog stoljeća vidjele ruševine.
Ostaci vodovoda još duže su svjedočili da
je to bilo rijetko tehničko djelo u građevi-
Džamija u Sokolovićima kod Rudog
narstvu ove vrste. Pomenuta džamija je
stradala i u ovom ratu, ali je opet, hvala
Allahu dž.š., obnovljena i otvorena 4. kolo-
voza 2007. godine.
Jedan od najvećih svjetskih vojskovođa,
već istaknut u ratovima sa Ugarskom i Au-
strijom (1526.-1533.), u vrijeme sultana Su-
lejmana I Veličanstvenog, Mehmed-paša
Sokolović obavlja razne dužnosti u carskom
saraju. Već 1543. bio je zapovjednik dvor-
ske straže (kapidžibaša), a 1546. biva una-
prijeđen u kapundan-pašu. Za dalje ratne
zasluge, posebno na istoku i u perzijskoj
vojni, ovaj plemeniti Bošnjak dobiva polo-
žaj trećeg vezira 1555. Diplomatski i vojni
uspjesi otvorili su put Mehmed-paši ka po-
ložaju prvog činovnika Carstva - 28. lipnja
1565. godine Mehmed-paša biva unaprije-
đen na položaj prvog činovnika Carstva.
Nakon pogibije Sulejmana Veličanstvenog
pod opsjednutim Sigetom 6. rujna 1566., ja-
njičari na juriš zauzimaju Siget tri dana ka-
snije. Pune tri sedmice, koliko je trajala op-
sada Sigeta u kojoj se nalazio Sulejman Ve-
ličanstveni, Mehmed-paša je čvrsto držao
vojnu snagu Carstva u svojim rukama, a i
kasnije punih 13 godina bio je - u sklopu
Carstva - jedan od najsnažnijih svjetskih
vladara. Osvajanjem Sigeta, pod vodstvom
Mehmed-paše Sokolovića, hrvatski ban Ni-
kola Zrinski živ je zarobljen i odmah pogu-
bljen. Njegovu odrubljenu glavu Mehmed
paša Sokolović šalje svom nećaku, Gulabi-
agi, budimskom namjesniku sa zadatkom da
je proslijedi do Beča na ugarski carski dvor.
20 godina nakon što je sagradio ćupriju
na Drini (na kojoj su 415 godina poslije po-
klane hiljade njegovih Bošnjaka tokom kr-
vave 1992. godine od strane ratnih monstru-
ma Milana i Sredoja Lukića, Željka Leleka,
Mitra Vasiljevića i ostale višegradske zloči-
načke bande), u atentatu, od navodne dvor-
ske lude, u 73. godini gine slavni Bošnjak,
jedan od najvećih kojeg kao narod imasmo,
Mehmed-paša Sokolović. Po predajama za-
davljen je od derviša iz Vučitrna, podmuklo
i iznenadno kad je pokušao da izvadi svoju
kesicu i daruje ga uobičajeno bakšišom. Me-
đutim, djela žive puno duže od ljudi i nema
sumnje da će i priča o velikom veziru,
Mehmed-paši Sokoloviću, vladaru svijeta sa
Drine, živjeti dok ima ijednog Bošnjaka. q

Islamske teme
Muhammed a.s. – Poslanik islama (IV)
Mirza ef. Mešić
(...) U Časnom Kur'anu na više mjesta
Dragi nam Bog govori da su većinu Posla-
nika prije Muhammeda a.s. u laž utjerivali,
ismijavali, progonili, a da su neke od njih
čak i najokrutnije ubili. Narodne ili ple-
menske vođe, koje su često imale neogra-
ničenu vlast, nisu tako lako mogle podnije-
ti promjenu starog naslijeđenog poretka,
zasnovanog na nepravdi, kršenju temelj-
nih ljudskih prava, iskrivljenoj i lažnoj
vjeri te prihvatiti vjeru u Jednoga, Istin-
skoga Boga. Naprosto, lokalnim oligarsi-
ma i plemenskim vođama nije bilo u inte-
resu da se izjednačavaju bilo s kim, osobi-
to ne sa siromašnima i svojim robovima, a
što je jedno od temeljnih učenja islama.
Stoga su svim sredstvima onemogućavali
Poslanike u njihovim misijama, koji za
ono što su propovijedali nisu tražili nika-
kvu nadoknadu nit su pretendirali na viso-
ke političke položaje. Poput svojih pret-
hodnika, istu je sudbinu doživio i Muham-
med a.s. Čak i kad je odlučio napustiti
rodni grad, njegovi ga neprijatelji nisu pu-
stili na miru. U zadnji je tren uspio uma-
knuti naoružanim mekkanskim mladići-
ma, koji su ga u noći uoči samog odlaska u
Medinu pokušali planski ubiti, te se s naj-
vjernijim prijateljem Ebu Bekrom r.a.
skloniti u obližnju pećinu Sevr. Tih je ne-
koliko dana za Muhammeda a.s. predstav-
ljalo najopasnije momente u njegovom ži-
votu. Sve raspoložive snage i najbolje
arapske vodiče mekkanski su vlastodršci
angažirali da pronađu i ubiju Muhammeda
a.s. Onome tko bi to učinio bila je obećana
i bogata nagrada uz sve povlastice koje je
nudilo mekkansko džahilijjetsko društvo.
Dobro su znale mekkanske glavešine da će
Muhammed a.s. uspjeti u svojoj misiji u
Medini, ako ostane živ, te ugroziti cijeli
poredak stare Arabije. I zato su ga željeli
ubiti po svaku cijenu. No, Allahovom vo-
ljom, nisu uspjeli.1
Dolazak u Medinu
Koliku su god mržnju mekkanski po-
gani (mušrici) iskazivali prema Muham-
medu a.s., još će mu veću ljubav i odanost
pokazati stanovnici Medine.2 Puno su to-
ga čuli o uzvišenoj misiji svoga novog
sugrađanina i njegovim plemenitim oso-
binama. Mnogi su od njih već postali mu-
slimani, a drugi su čekali islam primiti
pred samim Muhammedom a.s. Svaki su
dan napuštali svoje redovite poslove kako
bi osobno svjedočili trenutak Muhamme-
dovog a.s. ulaska u Medinu čije će poslje-
dice, kasnije će se ispostaviti, donijeti ta-
kve promjene da će preusmjeriti hod sve-
ukupne ljudske povijesti. I konačno su ga
dočekali pjevajući mu “Talea-l-Bedru
Alejna…”, stihove koje generacije musli-
mana pjevuše prigodom obilježavanja
Hidžre, najznačajnijeg događaja u povije-
sti islama. Hidžrom je započeo novi i sa-
svim drugačiji period Muhammedove a.s.
poslaničke misije. U Mekki su muslimani
bili proganjana manjina, a u Medini po-
staju važan politički, ekonomski i sigur-
nosni subjekt, najprije u okvirima Arap-
skog poluotoka, a ubrzo i u svjetskim
razmjerima. Dok je u Mekki strahovao za
vlastiti život i živote svojih sljedbenika
od agresivnih Mekkelija, u Medini će
Muhammed a.s. dobiti vlast, odnosno po-
vjerenje predstavnika plemena Evs i Ha-
zredž te ostalih plemena da uredi medin-
sku grad/državu po Božjoj volji. Muham-
med a.s. je poduzeo tri važne akcije, tri
povijesna koraka u ostvarenju tog cilja:
izgradnja džamije, bratimljenje muhadži-
ra (doseljenici iz Mekke) i ensarija (po-
magači, stanovnici Medine) i sastavljanje
Medinske povelje, prvog pisanog Ustava
u ljudskoj povijesti u današnjem smislu i
značenju te riječi.
Uspostava novog (islamskog)
poretka
Nakon dolaska u Medinu, Muhamme-
dov a.s. je prvi zadatak bio započeti iz-
gradnju Islamskog centra, odnosno dža-
mije, kao mjesta zajedničke molitve, edu-
kacijskog centra, sastajališta za muslima-
ne, prihvatilišta za nemoćne i mjesta
važnih društveno-političkih događaja.
Muhammed a.s. će u džamiji dočekivati
razne delegacije, u njoj će sa svojim asha-
bima donositi strateške planove, vršiti
pripreme za obranu interesa zajednice te
ispred nje ispraćati vojne ekspedicije. Po-
ŽIVJETI ISLAM
slanikova džamija je preteča modernih
društvenih, političkih i institucija huma-
nitarnog karaktera u muslimanskom svi-
jetu. Prve građevine u svim musliman-
skim gradovima, poput Kaira, bile su
džamije oko kojih su formirana prva na-
selja. Vidjevši kakav utjecaj džamija ima
na svijest muslimana i medinski su muna-
fici (licemjeri) odlučili napraviti svoju
koja nije potrajala dugo, jer Muhammed
a.s. nikad nije klanjao u toj džamiji. U pr-
vim danima svoga boravaka u Medini,
Mekkelije su imale velikih poteškoća sa
privikavanjem na novu sredinu. Posebno
im je teško padala klima. Skoro svi asha-
bi iz Mekke teško su se razboljeli. Da bi
im olakšali boravak u Medini, te ih ohra-
brili da se osjećaju kao u vlastitom gradu,
ensarije su odlučile pobratimiti se sa svo-
jim novim sugrađanima, braćom u vjeri,
što je značilo i podjelu imetka i svih po- 47
godnosti koje su uživali domaći stanovni-
ci. Iako će kasnije Mekkelije vratiti ime-
tak svojim domaćinima, jer su ga smatrali
dugom časti, ni prije ni poslije slično nije
zabilježeno u povijesti. “I siromašnim
muhadžirima koji su iz rodnog kraja svo-
ga protjerani i imovine svoje lišeni, koji
žele da Allahovu milost i naklonost ste-
knu, i Allaha i Poslanika Njegova pomo-
gnu - to su, zaista, pravi vjernici - i onima
koji su Medinu za življenje izabrali i do-
mom prave vjere još prije njih je učinili;
oni vole one koji im se doseljavaju i u
grudima svojim nikakvu tegobu, zato što
im se daje, ne osjećaju, i više vole njima
nego sebi, mada im je i samima potrebno.
A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će,
sigurno, uspjeti.” (El-Hašr, 8-9.)
Prije islama, dva su medinska plemena
međusobno ratovala koliko su i postojala.
Tek ih je Muhammed a.s. snagom islama
J
uspio ujediniti kao što će ujediniti i cijelu O
Arabiju. U prvoj godini boravka u Medini,
Muhammed a.s. i njegovi ashabi postavit U
će sami fundament islamskoga društva,
ukupne islamske kulture i civilizacije. Sa- R
ma hidžra je dokaz da je Muhammed a.s.
do prvih pravih rezultata svoga djelovanja
N
morao izboriti osobnim zalaganjem, tru- A
dom i planiranjem. Božja je pomoć stizala
tek kada su iscrpljene sve zemaljske mo- L
 ŽIVJETI ISLAM
gućnosti i kada se djelovalo po kur'ansko-
sunnetskim smjernicama te u skladu sa
okolnostima i sredinom življenja. Ovi nas
primjeri uče da bez planiranja, ustrajnosti i
žrtve muslimani ne mogu polučiti uspjeh u
izgradnji svoje zajednice.
Početak izgradnje pravednog
društva
Sada su u Medini živjeli muslimani
muhadžiri i muslimani ensarije zajedno
sa svojim sugrađanima Židovima te osta-
lim plemenima koja u to vrijeme još nisu
primila islam. Osim što se demografska
struktura stanovništva promijenila, nasta-
le su i potpuno nove okolnosti u kojima je
bilo nužno hitno definirati najvažnije
stvari među pripadnicima različitih ple-
mena i različitih vjerskih skupina u njiho-
vim međusobnim odnosima, pravima i
obvezama. Svaka je etnička grupa imala
vlastitog vođu čiji je autoritet ovisio od
podrške njegovih sljedbenika. Plemena
Evs i Hazredž jednoglasno su pristali da
ih od sada vodi Muhammed a.s. iz pleme-
na Qurejš, što je do tada bilo nezamislivo.
Njegova plemenska pripadnost nije imala
nikakav značaj koliko je imala njegova
poslanička uloga. No, Muhammed a.s. je
48 bio samo prvi od jednakih, bez ikakvih
privilegija u odnosu na svoje sljedbenike
i ostale građane Medine. Zabilježeno je
nekoliko slučajeva da su pojedinci Muha-
mmeda a.s. dovodili pred sud radi nerije-
šenih međuljudskih odnosa i određenih
materijalnih potraživanja. Često će Mu-
hammed a.s. naglašavati da Arap nema
nikakve prednosti kod Boga nad neara-
pom, osim po kvaliteti vjere. Pred sudom
su apsolutno svi isti i nitko po islamu ne
može dobiti imunitet od odgovornosti pa
radilo se i samom vođi. Znao je Muham-
med a.s. da bez jasnih zakona i propisa,
koji određuju prava i dužnosti onih koji
vladaju i onih nad kojima se vlada, nema
opstanka ni jednom društvu, pa ni medin-
skom. Zato će Muhammed a.s. osmisliti
pisani dokument koji točno uređuje me-
đuplemenske i međuvjerske odnose u
J Medini. Kasnije će taj dokument biti na-
zvan Medinska povelja ili Medinski
O ustav. Nastajao je u etapama kao rezultat
rasprava i dogovora između Muhammeda
U (a.s.), njegovih suradnika, ashaba, i iza-
branih predstavnika Medine. Povelja nije
R bila jednostran akt, odnosno volja jedne
N strane, nego je nastala na osnovama kom-
promisa svih uključenih strana.
A U jednom od članaka Ustava pisalo je
da medinski Židovi čine jednu zajednicu
L zajedno sa muslimanima. Oni Židovi koji
Mekka
su poštovali Povelju imali su pravo na po-
moć i podršku sve dok se ne ogriješe o
muslimane ili dok ne pomognu njihove
neprijatelje (Čl. 16). “Židovima njihovi
vlastiti troškovi, a muslimanima njihovi.
Oni će pomoći jedni drugima u slučaju
bilo kojeg napada na ljude obuhvaćene
ovim dokumentom. Bit će iskreno prija-
teljstvo, razmjena dobrih savjeta, korek-
tnog ponašanja i neće biti nikakvih izdaj-
stava među njima (Čl. 37)3
Samo treba pogledati kako su Židovi
živjeli u drugim sredinama i kako se ne-
ljudski odnosilo prema njima, a kakva su
prava dobili u Medini, pa da se uvidi sva
vrijednost Medinske povelje. Bilo je to
sedmo stoljeće nove ere. Nezabilježen
dokument sve do 1948. godine kada će
Organizacija UN-a u nekoliko dokume-
nata zaštiti ljudska prava i slobode. Žido-
vi su imali priliku živjeti u miru u Medini,
kao što su slobodno živjeli i trgovali kroz
cijelu povijest islama u različitim dijelo-
vima muslimanskog svijeta, no kasnije će
medinski Židovi u više navrata prekršiti
sporazum i tako ugroziti opstanak Medi-
ne, zbog čega je Muhammed a.s. bio pri-
moran da ih protjera. Zlonamjerni takav
Muhammedov a.s. potez tumače kao pro-
gon ili čak i genocid nad Židovima. Me-
đutim, tada je to bilo sasvim razumljiva
gesta. Izdajstvo medinskih Židova i gru-
bo kršenje sporazuma dovelo je u opa-
snost cijelu Medinu i budućnost misije
Poslanstva. Muhammed a.s. i muslimani
Medine nisu mogli dopustiti da budu dva
i više puta izigrani. Razlozi ovakvog ži-
dovskog ponašanja vjerojatno leži u či-
njenici jačanja Muhammedovog a.s. au-
toriteta i konačne spoznaje da oni neće
zavladati Medinom. Nisu se mogli ni po-
miriti sa činjenicom da je Bog poslao
Objavu nekome tko nije Židov, o čemu i
Kur'an govori na više mjesta.
Bitke za islam
Islam je istovremeno i vjera i zakon
koji definiraju pravila ponašanja i donose
univerzalne principe za svako vrijeme,
mjesto i okolnosti. Islam je skup propisa
koji čovjeka čine čovjekom. To je podra-
zumijevalo i propise o ratu, jer ljudska
povijest je više povijest rata nego mira.
Zbog činjenice da svi ljudi neće povjero-
vati niti slijediti Muhammeda a.s. te da će
islam i muslimani “steći” svoje neprijate-
lje, islam je donio i propise o obrani mla-
de zajednice od njenih neprijatelja. Ni-
zom kur'anskih ajeta muslimanima ne
samo da je dozvoljena nego je naređena
oružana borba protiv svih onih koji ugro-
žavaju opstanak islamske zajednice, a ta-
kvih kroz povijest zaista nije nedostajalo.
Oko tih kur'anskih ajeta i dan-danas naj-
više je sporenja i nerazumijevanja kod
nemuslimana. Često se islam optužuje
kao nasilna religija sklona agresiji, osva-
jačkim ratovima i ubojstvima nemuslima-
na. Takve optužbe su najgnusnija podvala
islamu. No o tome ćemo posebnom prili-
kom. Ovdje treba kazati da nijedna ideo-
logija poput nacionalizma, fašizma, soci-
jalizma ili komunizma, koje su odnijele
milijune života, nije nastala u islamskom
svijetu. Muhammedu a.s. je sada dozvo-
ljen džihad za razliku od mekkanskog pe-
rioda, kada je samo pozivao u vjeru i trpio
različite vidove uvreda i poniženja. Sada
su svoje dostojanstvo i pravo na vjeru
muslimani mogli braniti i vojnim putem.
Za deset godina poslaničke misije u
Medini, muslimani su na čelu sa Muham-
mmedom a.s. morali nekoliko puta vojno
braniti svoju zajednicu i svoj grad od
mekkanskih pogana, ali indirektno i od ta-
dašnjih sila Bizanta i Perzije. Bio je to po-
četak oružanih sukoba i početak kraja ka-
ko predislamskog džahilijetskog arapskog
društva, tako i moćnih susjednih carstava,
izraslih na nepravdama i grubom kršenju
elementarnih ljudskih prava. Na scenu je
dolazila nova sila, čiji su protagonisti više
voljeli budući vječni svijet nego njihovi
neprijatelji ovaj. Muslimani se javljaju kao
nova poletna snaga i u nekoliko desetaka
godina snagom vjere, a ne isključivo ma-
ča, uspostavit će novi politički poredak u
tom dijelu svijeta koji je osiguravao zaštitu
života, vjere, imetka i časti. No prije ek-
spanzije islama, nezabilježene u povijesti
širenja vjera, muslimani su u malim bitka-
ma morali obraniti nastavak i dovršetak
poslaničke misije. Netom što se uspostavi-
lo islamsko društvo u Medini, uslijedile su
najznačajnije bitke za opstanak islama.
Spomenut ću samo neke od njih. U prvoj,
bici na Bedru, koja se dogodila 2. godine
Muhammedovog a.s. boravka u Medini u
mjesecu ramazanu, muslimani su izvoje-
vali sjajnu pobjedu. Iako malobrojni i sla-

bije opremljeni, ali sa čvrstom vjerom u
Allaha dž.š.i pouzdanjem u njegovu po-
moć, muslimani su pobijedili tri puta nad-
moćnijeg neprijatelja. Iako je trajala samo
dva sata i sa zanemarivim brojem učesnika
u usporedbi s velikim bitkama iz povijesti
ljudskog roda, za islam i muslimane bitka
na Bedru je bila presudna za opstanak i na-
stavak misije islama. U ovoj su bici pogi-
nuli neki od najvećih neprijatelja islama i
muslimana kao što je bio Ebu Džehl, a
Muhammed a.s. je pokazao svoju veličinu
kada nije dozvolio pogubiti zarobljene po-
gane, koji su svoj život mogli otkupiti na-
učivši po deset nepismenih muslimana či-
tanju i pisanju. U drugoj bici, godinu ka-
snije, muslimani će od dobivene bitke do-
živjeti poraz. Bilo je to na Uhudu, kada su
muslimani požurili sakupljati ratni plijen,
neprijatelj ih je iznenadio i porazio, a Mu-
hammed a.s. je jedva sačuvao živu glavu.
Dragi je Bog ovom bitkom naučio musli-
mane sve o njihovom odnosu prema ovo-
me odnosno budućem svijetu; kada se
svim svojim bićem okrenu prema ljepota-
ma ovoga svijeta, odnosno kada im taj svi-
jet postane preokupacija i jedini cilj: poraz
i neuspjeh su neminovni. Nakon Bedra i
Uhuda, mekkanski će vlastodršci okupiti
do tada neviđenu koaliciju, s ciljem konač-
nog uništenja Medine i muslimana. Bila je
to bitka na Hendeku. Više od 10.000 dobro
naoružanih poganskih boraca protiv 3.000
muslimanskih branitelja. Opsada Medine
je potrajala 45 dana, no nevjernici nisu
uspjeli ući u Medinu. Nakon tog neuspje-
log pohoda cijela Arabija je čula sa Muha-
mmeda a.s. i njegove ashabe. Od tada je
Muhammed a.s. diktirao tempo u konač-
nom obračunu s poganima Mekke. A taj će
se konačni obračun dogoditi bez prolijeva-
nja krvi i bez osvetničkih akcija. Osme go-
dine po hidžri, Muhammed a.s. je na čelu
od 10.000 ashaba ušao u Mekku i označio
kraj rata između muslimana Medine i po-
gana Mekke. Iako su Mekkelije očekivale
osvetu, Muhammed a.s. je oprostio svima
koji nisu počinili zločin i tako osvojio srca
Mekkelija, koji su pohitali primiti islam,
jer su još jedanput svjedočili Muhamme-
dovu a.s. velikodušnost i mudrost Poslan-
stva. Tako je i Ebu Sufjan, tada veliki ne-
prijatelj islama, a kasnije dobar musliman,
odgovorio svojoj ženi Hindi, naručiteljici
ubojstva Hazreti Hamze, voljenog Muha-
mmedovog a.s. strica, na njenu opasku da
će Muhammed a.s. porušiti Mekku, a sta-
novnike poubijati: “Hinda, on ne ruši ku-
će, on osvaja ljudska srca.” Bilo je je to 20.
ramazana 630. godine.
Muhammed a.s. je mogao birati gdje će
nastaviti živjeti u rodnom gradu Mekki ili
Medini, gradu čiji su ga stanovnici ugostili
kada mu je bilo najteže. Odabrao je Medinu
u kojoj će dočekati i kraj Objave i svoga
zemaljskog života. U zadnje dvije godine
života Muhammed a.s. će primiti brojne de-
legacije arapskih plemena, ali i predstavni-
ke okolnih carstava koji su željeli primiti
islam ili uspostaviti dobre odnose s novom
državom/hilafetom. U ovom tekstu bitno je
spomenuti još i oprosni hadž, zapravo prvi i
jedini kojeg je obavio Muhammed a.s. Bilo
je to otprilike dva mjeseca prije njegova
preseljenja na Ahiret. Tom prilikom Uzvi-
šeni je Allah objavio Muhammedu a.s. po-
sljednje ajete Časnoga Kur'ana: “...danas
sam vam vašu vjeru usavršio, svoju blago-
dat prema vama upotpunio i zadovoljan
sam da vam islam bude vjera.” Utemeljio
je hilafet, islamsku državu i ostavio je u
emanet svojim ashabima, ali i svim genera-
cijama muslimana do Sudnjega Dana:
Kur'an, autentičnu Riječ Božju i posljednju
Poruku te Sunnet, osobni doživljaj i prakti-
ciranje vjere islama. Umro je kao Pečat Po-
slanika, ali i običan čovjek, rob Božji. Stro-
go je zabranio da se od njegova mezara na-
pravi svetište, jer se samo Bog obožava, a
ne Poslanik. Njegov je život stalna inspira-
cija i duhovna hrana svim muslimanima i
muslimankama, koji ga slijede u svim as-
pektima njegova života. Veličina vjere kod
jednog muslimana ili muslimanke mjeri se
kvalitetom ljubavi prema Muhammedu a.s.
Ako su veličina cilja, nedostatak sred-
stava i beskrajnost uspjeha tri mjerila ljud-
skog genija, tko će se usuditi usporediti pre-
ma ljudskim mjerilima nekog velikana su-
vremene povijesti s Muhammedom? Naj-
slavniji su samo baratali oružjem, mijenjali
zakone, carstva; utemeljili su (ako su nešto
i utemeljili) samo materijalne sile koje su se
često rušile pred njih samih. A on je pokre-
nuo oružje, zakonodavstvo, carstva, narode,
dinastije, milijune ljudi na trećini nastanje-
ne zemaljske kugle. Osim toga, pokrenuo je
oltare, bogove, vjere, misli, vjerovanja, du-
še: na osnovu Knjige, čiji je svako slovo
postalo zakonom. Ustanovio je duhovnu
nacionalnost koja obuhvaća narode svih je-
zika i rasa, a nadahnuo je mržnju prema laž-
nim bogovima kao neizbrisivu značajku te
muslimanske nacionalnosti i ljubav prema
Bogu, jednome i bestjelesnom. Ideja o je-
dinstvu Božjem, objavljena u dosadi nevje-
rojatnih teologija, imala je sama po sebi ta-
kvo djelovanje da je, prasnuvši na njegovim
usnama, izazvala požar starih hramova ido-
la i zapalila svojom svjetlošću trećinu svije-
ta. Da li je taj čovjek bio obmanjivač? Na-
kon što smo dobro proučili njegovu povi-
jest, ne mislimo tako. Obmana je licemjerje
uvjerenja. A licemjerje nema snage koju
ŽIVJETI ISLAM
ima uvjerenje, kao što nema nikad jačinu
vjerodostojnosti. Filozof, govornik, apo-
stol, ratnik, osvajač ideja, utemeljitelj ra-
zumskih dogmi, vjeroispovijesti bez slika,
osnivač brojnih zemaljskih carstva i jednog
duhovnih, to je Muhammed! Po svim mje-
rilima ljudske veličine, koji je čovjek bio
veći od njega?...4
Umjesto zaključka
Ako bi uspoređivali mekkanski i me-
dinski period Objave, odnosno poslaničke
misije, možemo s pravom kazati da je me-
dinski bio puno uspješniji i plodotvorniji za
Muhammeda a.s. i njegove sljedbenike.
Islam i muslimani u Medini bivaju zvanič-
no priznati. Njihova Umma, njihova država
postala je prva politička tvorevina u povije-
sti koja nije formirana na teritorijalnom ili
nacionalnom principu. To je bila nadnacio-
nalna i multikonfesionalna država i zajedni-
ca, utemeljena na tevhidu, vjeri u Jednoga
Boga. Niti jedan drugi sustav, a kamoli po-
jedinac, ni prije, a ni poslije, nije uspio sa
manje sredstava urediti zajednicu na način
kako je to Muhammed a.s učinio. Analizi-
ramo li i kur'anske ajete objavljene u Mekki
sa onima objavljenim u Medini uvidjet će-
mo da se i tu mijenja način Allahova obra-
ćanja Muhammedu a.s., odnosno svakome 49
čovjeku. I dok mekkanski ajeti hrabre
Mekkelije da se ostave vjere u više božan-
stava i prihvate vjeru u Jednoga Boga, me-
dinski ajeti donose propise i zakone za mla-
du zajednicu koja će postati univerzalna
paradigma za savršeno društvo sa nesavrše-
nim ljudima. Medinska zajednica uređena i
predvođena Muhammedom a.s. i najboljom
generacijom ljudi koji su hodali zemljom
ostat će cilj svakoj muslimanskoj zajednici
do Sudnjega dana u pokušaju da ostvare
ozračje pravednoga društva kakvog je uspio
organizirati Muhammed a.s.
Neka su mir i spas Muhammedu, nje-
govoj časnoj porodici i njegovim časnim
ashabima. q
Bilješke:
J
1
 Mekki je neprijateljstvo prema islamu doživjelo
U
svoju kulminaciju. Muhammed a.s. je u takvoj si-
tuaciji naložio svome bratiću Aliju r.a., kasnije
četvrtom halifi, da vrati sve stvari koje su bile po- O
vjerene Muhammedu a.s. na čuvanje, kako prijate-
ljima tako i neprijateljima, a tek onda da dođe za
njim u Medinu. Da bi zavarao svoje progonitelje
U
ostavio je Alija u svome krevetu što je ujutro jako
iznenadilo, ali i još više razljutilo mekkanske
R
2
mušrike.
U to vrijeme Medina se nazivala Jesrib.
N
Montgomery Watt, Muhammad at Medina, Oxford,
A
3
Clarendon Press, 1956, str. 221-228.
Preuzet citat iz: Muhammed Hamidullah, Muham-
L
4
med a.s., Djelo, knjiga 2, Zagreb, 1977. Str. 269.
 POVRATAK U BUDUĆNOST
Islamska psihologija
Inteligentna igra znakova
“Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude jasno da je Kur'an
istina...” (Fussilet, 53)
Edin Tule
Planeta Zemlja je fantastičan poligon
za istraživanje zahvaljujući bogatstvu ra-
zličitih pojava i intrigantnih ekosistema
koji mame pažnju svakog radoznalog
uma. Ona je data na predano istraživanje
čovjeku uz više priručnika za korištenje.
Posljednji priručnik za korištenje Planete
i njenih dobara, Kur'an, svojim poglavlji-
ma otvara um čovjeka prema mikrosvije-
tu (“Pčele”, “Mravi”, itd.), prema makro-
svijetu (“Pulsari”, “Sunce”, itd.), ali više
od svega prema razumijevanju čovjeka
(“El-Insan”, “An-Nisa'”, “Eš-Šura”, itd. )
kao glavnom korisniku Planete.
U ajetu s početka ovog rada Stvoritelj
svjetova otvara ljudske vidike paralelno u
pravcu dva poligona, potičući nas da pro-
50 mišljamo pojave na horizontima u kom-
paraciji s pojavama u ljudskom biću. Uzi-
majući u obzir da je veći dio ljudske inte-
ligencije određen čovjekovim prošlim,
sadašnjim i budućim okruženjem – odno-
sno njegovom percepcijom tog okruženja
- krenućemo od najjednostavnijih pojava
na nebu i pokušati naći njihov ekvivalent
u samom čovjeku.
Oblaci misli
“Zar ne vidiš da Allah razgoni obla-
ke, i onda ih spaja i jedne nad drugima
gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada;
On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta
grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga
hoće poštedi - blijesak munje Njegove go-
tovo da oduzme vid.” (Nur, 43)
Poznato je da ajet iznad precizno opi-
J suje proces nastajanja oblaka jasno ističu-
ći tri etape: kretnje oblaka zahvaljujući
O vjetru; njihovo grupiranje/spajanje; i na
kraju, njihov rast kroz gomilanje i kon-
U denzaciju. Međutim, pitanje je da li pro-
matranjem smislenih kretnji na nebu
R iznad nas možemo objasniti određene
N mentalne procese u našim glavama? Uko-
liko oblake zamijenimo mislima, vidjeće-
A mo da i misli bivaju navođene različitim
društveno-političkim strujanjima, nakon
L kojeg se spajaju, pa gomilaju da bi u zavi-
snosti od kvalitete misli i njihove čistoće
udahnule život društvu ili mu naštetile
destruktivnim idejama koje poput grada
razaraju organizacijske ćelije društva.
Ukoliko ste u skorije vrijeme letjeli avio-
nom lako ćete prizvati slike oblaka vrlo
različitih dimenzija, boje i oblika. Na
određenom dijelu neba oblaci su razbaca-
ni u paramparčad te nije došlo do njiho-
vog spajanja niti gomilanja, odnosno
udruživanja u zahtjevnije strukture. Ta-
kvi razbacani i usitnjeni oblaci imaju svo-
ju puku dekorativnu vrijednost i iz njih
neće poteći ni kap kiše koja će kvalitetno
dotaknuti nečiju zemlju. Slično je i sa
umovima koji, naprimjer, čitanjem, puto-
vanjima, itd., nisu sakupili dovoljno ideja
nego površno prilaze svemu. Slično to-
me, mnošto pojedinaca se može okupiti/
okupljati na jedno mjesto, a da uopće ne
dođe do izgradnje međuljudske arhitektu-
re ideja i projekta koji će generirati ljepši
svijet. Vrlo često, oblaci iako spojeni i
nagomilani, ne nude Zemlji ono što će je
oživjeti i oploditi, nego isijavaju zaglušu-
juću grmljavinu i prosipaju grad koji na-
nosi štetu prirodi i ljudima. Poput određe-
nog parčeta neba ispunjenog zgusnutim
crnim oblacima i ljudski um može biti kr-
cat diskutabilnim znanjem i mračnim ide-
ologijama koje natapaju različita društva
kiselinom koja kapa iz njihovih pera.
Promatrajući nebo na ovaj način ono
postaje, iako i dalje vrlo skupa, ipak svima
dostupna pokretna laboratorija koja nam
omogućava – dok sjedimo s dragim ljudi-
ma na nekoj klupi – da objasnimo, sebi i
drugima, misaone procese, koncepte inte-
lektualne sterilnosti, različita društveno-
politička strujanja, prednosti timskog rada
u odnosu na neuvezane napore kvalitetnih
pojedinaca ili uzroke kolektivne (ne)in-
ventivnosti određenog podneblja.
Crne rupe
Najneobičnija rupa - spomenuta u za-
dnjem uputstvu za korištenje Planete - iz
koje možemo derivirati izuzetno korisne
zaključke je rupa u brodu koju buši Mu-
saov, a.s., tajanstveni saputnik Hidr, r.a.,
koji jednim, na prvi pogled, destruktiv-
nim potezom rješava egizistencijalna pi-
tanja radničke klase ugrožene vladom, tj.
njenim nemilosrdnim zakonima konfi-
skacije privatnog vlasništva. Postoje i
mnogo zanimljivije crne rupe u živom or-
ganizmu (zemlji) u koje se povlačio jedan
od najorganizovnijih oblika života (mra-
vi) sklanjajući se ispred najmoćnijeg čo-
vjeka na Planeti ikad (Sulejman, a.s.).
Nisu se samo mravi sklanjali u svoje rupe
ispred Sulejmana, a.s., jer je on pored
osvajanja kopna bio pionir u istraživanju
oceana, nego su to činili i brojni iznena-
đeni stanari oceanskog dna koji su se po-
vlačili ispred ekspedicije njegovih agilnih
ronilaca (v. El-Enbija, 82).
Međutim, ovdje ćemo govoriti o nebe-
skim tijelima sa toliko jakim gravitacij-
skim poljem da im ni svjelost ne može
umaći. Ove crne rupe mogu biti veličine
graška, a da pri tome, svojom gravitacij-
skom silom, mogu usisati u svoj bezdan
nebeska tijela veličine našeg Sunca. Šta u
ljudskom organizmu može biti određeni
ekvivalent opisanom nebeskom tijelu?
Oko je, naprimjer, isto tako veličine graš-
ka, s potpuno crnom zjenicom koja može
obuhvatiti u jednoj sekundi, naprimjer,
Mount Everest, cijelu panoramu jednog
megapolisa ili krajolik sačinjen od nekoli-
ko hektara šume i jezera. Tako i dobar dio
od onoga što oko usisa kroz svoju zjenicu
završava u nepoznatim dijelovima ljudske
podsvijesti, gdje se gomila i/ili slaže, dok
samo mali broj ljudi uspijeva te nepregled-
ne arhive slika kvalitetno iskoristiti.
Duga misli i osjećaja
Na koji način povezati dugu, kao po-
javu na nebu, sa čovjekom i onim što se
zbiva u njemu? Da bi se pojavila duga, ta
lepeza najrazličitijih boja posloženih u
polukrug na nebu, neophodno je da se na
nebu pojave u isto vrijeme dvije krajnosti
– Sunce i kiša. Vrlo je slično i sa intelek-

tualnim procesima u čovjeku. Ukoliko
želimo u našim srcima i umovima probu-
diti cijelu lepezu najrazličitijih osjećaja i
misli neophodno je da vlastita bića izlaže-
mo različitim krajnostima, odnosno ne-
predvidivostima. Nijedan čovjek ne želi
da mu mozak ostane bez dopamina, enzi-
ma bez kojeg padamo u indiferentnost i
depresiju, a najbolji način za povećanje
lučenja dopamina je izlaganje naših bića
različitim nepredvidivim situacijama.
“Krajnosti” u prirodi koje potiču kreativ-
ne procese u čovjeku su, naprimjer, Sun-
ce i snijeg ukoliko im se izložimo skijaju-
ći na nekoj planini. Slično je i sa borav-
kom u dijelovima naše Planete gdje se
pjenušavi morski valovi razbijaju o oko-
mite hridi; točke sudaranja sjevernog i
južnog vjetra na planinama; mjesta dodi-
rivanja morskih struja, itd. Jedan od naj-
kreativnijih položaja u koje čovjek može
dovesti svoje tijelo je stanje skoka u vodu
sa neke tvrde površine tokom kojeg, u sa-
mo nekoliko sekundi, mijenjamo tri ži-
votne sredine (kopno, zak i voda). Jedna
od najpoticajnijih situacija za čovjekove
kognitivne procese je probijanje nježne i
propustljive vodene opne najtvrđim dije-
lom ljudskoga tijela (lobanjom), bilo da
uranjamo ili izranjamo.
Stvoritelj čovjeka i njegov najbolji
Poznavalac s razlogom potiče kod čovje-
ka taj, u kreativnom smislu, neprocjenjivi
osjećaj neizvjesnosti i vremenske oskudi-
ce: “A zar su stanovnici sela i gradova
sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću
dok budu spavali? Ili su stanovnici sela i
gradova sigurni da ih naša kazna neće
stići danju dok se budu zabavljali?” (El-
E'araf, 97-98)
Ljudska jezgra
U vrijeme dok čovjek još nije bio iz-
gubio senzibilnost u pogledu cijelog bo-
gatstva zemljinih ekosistema, cijeneći ih i
uvažavajući iz ljubavi prema Stvoritelju
istih, planeta Zemlja nije imala svoje le-
dene polove nego je na svim njenim me-
ridijanima vladala optimalno ugodna kli-
ma bez oscilacija u temperaturama. U
prilog toj činjenice govore brojni fozilizi-
rani primjeri flore i faune tipične za trop-
ske krajeve, a koji su pronađeni na sjever-
nom i južnom polu. Čovjekovo otuđenje
od svoje zdrave prirodnosti direktno je
uticalo na uvjete života na Planeti, tj. za-
mrzavanje velikog postotka dvaju čovje-
kovih polova – uma i srca – odrazilo se na
surovost uvjeta života na polovim Plane-
te. A kada su smrznuto srce i razum
uskraćeni za procvjetavanje u svoj svojoj
ljepoti – izuzimajući periodične refleksije
tuđe svjetlosti slabog intenziteta – kako
potaknuti proljeće srca i uma? Kako lije-
čite gangrenu duše i uma?
Osim što čovjek sa svojom matičnom
planetom dijeli isti postotak minerala, jez-
gra planete Zemlje je, svjedoče naučnici,
sačinjena od užarene tekuće magme koja
doprinosi zemljinom okretanju, a u mno-
gome podsjeća na čovjekovu srž. Taj ne-
mir u utrobi Zemlje je toliko snažan da bi
naša Planeta eksplodirala u paramparčad
samo da nije njenih ispušnih ventila u vidu
erupcije vulkana, zemljotresa, gejzira, itd.
Slično je i sa čovjekom pošto je stvoren sa
velikim unutarnjim nemirom koji ga čini
da se kreće, istražuje, osvaja planinske vr-
hove, ukroćuje divlje rijeke, traži odgovo-
re, testira teze, prkosi gravitaciji, usvaja
mišljenja, pomjera svoje granice, mapira
okeansko tlo, preispituje prijatelje, vodi
ratove, mijenja sredine, itd.
Čovjekov unutarnji nemir je i njegova
najveća pokretačka snaga ukoliko taj ne-
mir tretira poput jogunastog konja kojeg
zna zauzdati, timariti i voditi u pravim
smjerovima. Ljudski nemir biva tretiran
kroz redovne erupcije misli i emocija ko-
je izlaze iz čovjeka putem raznih ispušnih
ventila. Nekada je to vika u šumi, pljusak
suza, pecarski štap, teniski reket, olimpij-
ski bazen, a nekad pero ili neki drugi vid
vatrenog oružja.
Zaključak
Koliko je teško prebrojati Allahove
znakove u svijetu možda najbolje govori
činjenica da su oceani do dana današnjeg
POVRATAK U BUDUĆNOST
istraženi svega 3%. Oko 97% vodenog
prostora planete Zemlje je još uvijek pun
iznenađenja za naše umove uz ogromne
mogućnosti komparativnog promišljanja
mnoštva znakova. Ljepotu svijeta, kao ni
njegovu mudrost, ne možemo otkriti preko
stranica tuđih knjiga, bez obzira koliko
one zanimljive i iscrpne bile, nego preko 51
iskustva iz prve ruke. Bježeći od društve-
nog konteksta koji može inicirati krv i znoj
iz naših tijela, a suze u našim očima, ustva-
ri bježimo od iščitavanja najvažnijih stra-
nica proaktivnog života i rizikujemo da
skončamo emocionalno nepismeni. Luk
koji vadimo iz crne i vlažne zemlje zabe-
zeknuti njegovom sniježnom bjelinom uli-
jeva nadu jer nam govori da u svakom
mjestu i vremenu čovjek – uz najveću ak-
tivnost – može ostati čist poput snijega bez
obzira na društveno crnilo i ideološku ta-
mu. Kao što ljubimo Kur'an prije i poslije
čitanja njegovih stranica u znak zahvalno-
sti Stvoritelju jer smo pronikli u značenje
nekog ajeta, i detalji ovog opipljivog svije-
ta zahtijevaju istu ljubav i nježnost. Poseb-
no nakon što nas Gospodar nadahne njiho-
vih ispravnim iščitavanjem. Oblaci misli i
emocija najljepše zuje kad su zasićene
zdravim prirodnim nektarom koji sija is- J
pod duge jer tada umovi i srca postaju ak-
tivne košnice koje osnažuju i osvježavaju
O
svojim medom. U suprotnom, umjesto du- U
ge imamo udaljenu lelujavu polarnu svje-
tlost koja nastaje u gornjim slojevima R
atmosfere, a koja ističe ozebline duša usli-
jed prekida dovoda hranjivih tvari, nakon N
čega slijedi raspadanje ili amputacija pro-
mrzlina u dugoj povorci šepajućih dušev-
A
nih bogalja. q L
 DIJALOG CIVILIZACIJA
Sagledavanja
Čvrsto uvjerenje ili
čvrsta zloupotreba vjere?
Što se desi sa vjerom i vjerskim kada budu zloupotrijebljeni? Ukratko: kaos! Strah, nevjerica, podozrenje, zebnja,
odvratnost i mučnina u stomaku na činjenicu da se jedna tako uzvišena stvar može toliko srozati i vulgarizirati.
Mirnes Kovač
Danas se vulgarizacija vjere i vjer-
skog dešava obostrano i od onih koji vje-
ru brane i od onih koji je napadaju. Slike
osakaćenih i ukrvavljenih na bagdadskim
ulicama ili u pakistanskim džamijama,
stotine mrtvih i još više ranjenih su posta-
le samo varijabilne brojke koje danas slu-
šamo (i sve više primamo) poput kakve
vremenske prognoze. “Preko 80 civila je
stradalo u samoubilačkom napadu u Iraku
kada se eksplozivom opasani samoubica
raznio u blizini velikog ši’itskog sveti-
52 šta… stotine drugih su povrijeđeni. Za
napad se optužuje ‘Islamska vojska’…”
– pitanje je koga, što, čega “islam-
skog”???
Monopol nad istinom
Muslimani danas sebi moraju postavi-
ti mnogo teških pitanja. Možda bi
kur’anska dova “Bože nemoj nas kazniti
zbog onog što oni kratke pameti među na-
ma čine!”, ponajbolje došla u vremenu
kad se svako malo neka neuka i neodgo-
jena ličnost (sumnjive i uglavnom umr-
ljane prošlosti) hvata tumačenja i pokazi-
vanja u praksi “pravog” islama. Oni koji
pronose ovu lažnu ideološku postavku o
“pravom” islamu, kako na globalnoj tako
i na domaćoj sceni, idealni su partneri i
savršeno opravdanje lovcima na neprija-
J telje – hegemoniji kojoj je otvaranje kon-
flikata jedini mogući modus opstanka.
O Danas je lažna ideološka postavka o
“pravom” islamu muslimanski svijet do-
U vela u stanje iščašenosti – gdje se u stvari
ne radi o “pravom” islamu, već o “pra-
R vom” i “ispravnom” meni ili mojoj grupi
N – gdje je pojedinačni i kolektivni egoi-
stički duh prevagnuo. “Čvrsto uvjerenje”
A kojeg promoviraju zagovornici “pravog”
islama nije isto što i personalna “čvrsta
L vjera” za čiji intenzitet ne postoje kantari
ovoga svijeta. To je stvar ličnog i inti-
mnog. Realizacije te vjere u životu su sa-
mo naznake, i ona je kao takva nedodirlji-
va, čista i neukaljana sve dok se ne izloži
intenzivnoj kontaminaciji, skrnavljenju i
vulgarizaciji gdje ljudski ego, a ne Bog,
postane mjera i cilj vjerskog. “Naprasno i
skučeno 'čvrsto uvjerenje' može biti smr-
tonosno, posebice u religijskim stvarima.
Mi sada živimo u jednoj globalnoj eri, i
opasno je i pretpostaviti, bez propitiva-
nja, da 'mi' posjedujemo monopol nad
istinom i pravdom”, smatra Karen Arm-
strnog, jedna od najuglednijih i najčitani-
jih autora o religiji i religijskom u današ-
njem vremenu.
Križarski etos
Svekoliki muslimanski intelekt bi da-
nas mogao naučiti jednu veliku lekciju iz
samoprijekora i samokritike kroz koju je
lično prošla ova bivša katolička redovnica
i iz koje je izvela jedan ovakav zaključak.
Armstrongova tada nije čitala Kur'an (kao
što je to radila poslije) već je do ove kon-
statacije došla istražujući Križarske ratove
pri čemu su je scene ubijanja, klanja i ma-
sakriranja koje je u literaturi pronalazila
lično (čak i zdravstveno) duboko pogodile.
Ona je tada ukazala na razmjere “zločina”
zloupotrebe vjere i vjerskog kojeg izravno
kreira egoistično ljudsko nastupanje sa po-
zicije “čvrstog uvjerenja” u ispravnost is-
ključivo jednog stava i mišljenja. Am-
strongova tada nije znala da je na opasnost
ovog psihološkog (u smislu pojedinca), ali
i društvenog problema (u smislu zajedni-
ce) Kur'an već ukazao, kada je za ljude
koji postupaju sa pozicije “apsolutne uvje-
renosti u ispravnost svojih postupaka” upi-
tao, a zatim konstatirao: “Hoćete li da vam
kažemo čija djela neće nikako priznata bi-
ti? To su oni čiji će trud u životu na ovom
svijetu uzaludan biti, a oni će misliti da je
dobro i ispravno to što rade?” (Pećina,
103-106). Netko će upitati kakve veze ima
križarski etos “čvrstog uvjerenja” s onim
što nam se danas događa? “Čvrsto uvjere-
nje” kao koncept nastranog egoističkog
reprezentovanja religijskih osjećaja je
izravni rezultat križarskog etosa. A njegov
današnji oblik je izražen kroz dominirajući
poklik i demagogiju: “Tko nije s nama, on
je protiv nas!”, a njeni ekskluzivni zago-
vornici više nisu samo osioni vladari su-
persila današnjice. Sve više je evidentno
da se ovaj modalitet mišljenja polako, ali
sigurno udomaćuje među muslimanima.
Paradoksalno, upravo radi tih istih musli-
mana je taj etos rođen (na Zapadu) u sred-
njovijekovnom zakrvaljenom ruhu mr-
žnje.
K svemu ovome, zašto povezivati taj
prosvijetljenim Zapadnjacima (i dakako
svim Istočnjacima) mrski “križarski etos”
s današnjim etosom “zloupregnutog dži-
hada”? Kolikogod je Istok stoljećima
ostao u traumi onog što se na engleskom
kaže “crusade” (križarski), toliko je danas
Zapad istraumiran onim što se arapskom
riječju kaže “džihad”. Neobična je i zna-
kovita činjenica da oba termina i “dži-
had” i “crusade” imaju vrlo bliska zna-
čenjska polja: trud, odvažnost, smionost,
istinski napor, nastojanje, unutarnju bor-
bu, odvažnost i sl. A zar jezik ne reflekti-

ra stvarnost, odnosno realno stanje stvari
i vice versa?
Zloupregnuti džihad
“Križarski ratovi su bili prvi čin su-
radnje nove Europe u vremenu kada se
ona počela oporavljati od Mračnog doba i
borila za povratak na međunarodnu sce-
nu. Ipak, Križari su izmasakrirali hiljade
židova i muslimana sa poklikom ‘Bog to
hoće!’ na svojim usnama… Prve njihove
žrtve su bili židovi Europe. Godine 1096.
jedna grupa križara iz Njemačke desetko-
vala je židovske zajednice uz dolinu rije-
ke Rajne, nudeći tom židovskom stanov-
ništvu brutalan izbor: smrt ili krštenje. Od
tog doba mržnja prema judaizmu postala
je neka vrsta hronične bolesti u Europi.
Svaki puta kada bi bio oglašen križarski
pohod na Bliski istok radi borbe protiv
muslimana, kršćani koji se nisu mogli
pridružiti ekspediciji svoj udio su odradili
ubijajući židove kod kuće”, kaže Arm-
strongova u svojoj autobiografiji zaklju-
čujući da je ovaj mrzilački etos kulmini-
rao u Hitlerovim logorima smrti.
Muslimani Balkana općenito, a Boš-
njaci posebno, izgleda su jedinstveni pri-
mjer naroda koji još uvijek živi u živoj tra-
umi od (stvarnih historijskih ubilačkih [kri-
žarskih] pohoda iz dalje i bliže prošlosti), i
u prilici je da podjednako stekne traume
kako od križarskog etosa, tako i od etosa
zloupregnutog džihada!? Taj “zloupregnuti
džihad”, kojeg danas na globalnoj sceni
vode pobornici ideje “pravog” islama, sa-
moubičakim napadima i bombama po dža-
mija, na bosanskom jeziku se pak vodi u
svojoj cyber formi. I to ponajviše putem
raznih internet-portala čije su hosting-do-
mene rezgistrirane uglavnom van BiH, a
čiji urednici godinama vode “odlučni dži-
had” istovremeno uredno primajući soci-
jalne pomoći i doplatke za djecu od sistema
zapadnih “nevjerničkih demokratija”. Ta-
kvi cyber džihadisti dostojni su partneri i
opravdanje onima koji su Bošnjacima sve-
zali ruke i ostavili ih nenaouružane pred
zločinačkim hordama u agresiji 1992.-95.
Upravo je obrana Bošnjaka od takve agre-
sije svom svojom puninom, to ne treba
uopće poricati, bila časni i dostojanstveni
“džihad” u punini svog značenja (rat u
obrani vjere, života, imetka, porodice i ča-
sti). Međutim, danas tom istinskom “džiha-
du” u kome su Bošnjaci pokazali svoj
“trud, odvažnost, smionost, istinski napor,
nastojanje, unutarnju borbu” izravna je pri-
jetnja njegovo dovođenje u rang i izjedna-
čavanje sa organiziranom zločinačkom
agresijom, pljačkom, silovanjem i ubija-
njem koja su kulminirala genocidom. Boš-
njaci su poput Jevreja doživjeli genocid od
onih koji su ubijajući njih: ubijali Turke,
Moslemane, Saracene, i sve druge stanare
tamne strane svoje podsvijesti.
Holokaust i Srebrenica
Etos “čvrstog uvjerenja” križara u ko-
načnici je porodio holokaust kao što je srp-
ska historijska potreba za mržnjom prema
islamu u konačnici porodila genocid. “Za-
padnjaci su imali potrebu mrziti islam. U
maštarijama koje su stvorili islam je po-
stao sve ono čemu su se oni nadali da nisu,
i učinjen sukusom svega onoga čega su se
bojali da jesu. Islam bijaše postao tamna
strana psihe Zapada, pa čak i 1980-tih, pri-
mjetila sam, izgledalo je kao da nam teško
pada odnositi se prema muslimanskoj vjeri
i civilizaciji sa poštenjem i objektivnoću.
Stereotipsko gledanje na islam, prvotno
razvijeno u vrijeme križarskih ratova, bilo
je na neki veoma dubok način suštinska
stvar našeg zapadnog identiteta”, tvrdi
Armstrongova kojoj je ovo istraživanje bi-
lo svojevrsno otriježnjujuće otkriće i koje
je zauvijek promijenilo njeno razmišljanje.
“Nikada više neću biti u stanju olahko
ustvrditi da je Zapad najbolji. Od Aus-
chwitza, civilizirani Zapad je postao kultu-
ra koja bijaše izmasakrirala svoje židovsko
stanovništvo, a taj čin genocida je okaljao
sva naša druga postignuća. Ako smo kulti-
virali jednu takvu pokvarenu mržnju i ju-
daizma i islama toliko stoljeća, koje smo
to još druge grješke počinili i koje smo to
još druge zablude odnjegovali? Najednom
sam stekla dojam da je važno saznati i o
drugim kulturama i tradicijama. Bila sam
pogođena nihilizmom križarskih pohoda.
Umjesto da su prilazili židovima u svojim
sredinama, umjesto pokušaja da nauče od
islama (daleko naprednije civilizacije od
svoje vlastite) križari nisu bili u stanju
upravljati svojim strahovima i jadom. Bi-
jahu ubijali, sakatili, spaljivali, skrnavili i
uništavali ono što psihološki nisu bili u
stanju razumijeti. A radeći to, iskvarili su
svoj vlastiti integritet i svoju vlastitu mo-
ralnu viziju. Auschwitz je pokazao gdje
DIJALOG CIVILIZACIJA
jedna tako sračunata mržnja može odvesti,
a ja sam shvatila da dok god zapadni naro-
di i dalje budu nastavljali prihvatati stari
iskrivljeni portret islama, jednostavno će
produbljivati izvornu grješku”, konstatira
Armstrongova u svojoj ispovjesti. Po istoj
liniji ovakva historijska dijagnoza se može
(p)ostaviti srpskom nacionalnom biću jer
od Srebrenice, srpsko nacionalno biće je
postalo kultura koja bijaše izmasakrirala
svoje komšijsko muslimansko stanovniš-
tvo, a ovaj čin genocida okaljao sva njiho-
va historijska i civilizacijska dostignuća.
Križari modernog doba
“Priča o križarskim pohodima je bila
gnusna hronika ljudske patnje, fanatizma i
okrutnosti. Čitala sam o masakrima u koji-
ma je krv plivala do koljena križarskih he-
roja; o židovima koji su kao stada satjera-
vani u svoje sinagoge i živi spaljivani; o
ženama i djeci silovanima i zaklanima. Je-
dan anglikanski biskup me je nedavno pre-
korio tokom jedne radio diskusije zbog
moje osude križarskih pohoda. Bilo je to
prosto: Europa ‘pokazuje svoje mišiće’ i
‘malo joj se otelo kontroli’. Nisam bila u
stanju odgovoriti, jer sam ovo doživjela
kao najšokantniju primjedbu koju ikada
bijah čula. Ovi zločini su bili počinjeni 53
promišljeno i na hladnokrvan način. Kri-
žari su uživali u mržnji prema svojim žr-
tvama. Kada je jedan očevidac opisao
osvajanje Jeruzalema u julu 1099. godine,
u kojem je za dva dana nekih 40.000 žido-
va i muslimana bili izmasakrirano, likujući
je u oduševljenju poviknuo da je to bio je-
dan ‘slavan’ dan i najvažniji historijski do-
gađaj od Isusova raspeća”, iznosi Arm-
strongova utiske istraživanja križarskih
pohoda. A zar se nije po istom scenariju
(ista mržnja, ubijanja i silovanja, hladno-
krvni zločini, krv do koljena) repriza sred-
njovjekovne mržnje “križarskog etosa”
desila 1992.-1995. godine u Bosni i Herce-
govini? Samo što su ovaj put umjesto
evropskih židova žrtve bili europski musli-
mani Bošnjaci, a umjesto srednjovijekov-
nih križarskih vitezova mržnje i zločina na
sceni bili Mladićevi i Karadžićevi srpski
“heroji i junaci”!
J
Zbog svega ovog Bošnjacima ne tre- O
baju oni koji će u srednjovijekovnom kri-
žarskom duhu “čvrstog uvjerenja” propa- U
girati nekakav “pravi” ili “ispravni” islam
budući da su Bošnjaci zbog jednog i jedi- R
nog islama kojeg su njihovi preci prije
šest stoljeća prigrlili krvlju, hrabrosti i
N
dostojanstvom plaćali njegovo čuvanje i A
njegovu i svoju egzistenciju na evrop-
skom tlu. q L
 DIJALOG CIVILIZACIJA
Prvi pisani Ustav u povijesti čovječanstva
Medinska povelja
Alem ef. Crnkić
Predislamska Medina
U predislamskom periodu Medina se
zvala Jesrib što je spomenuto u 13. ajetu
sure El-Ahzab. Nakon Poslanikove a.s.
hidžre, taj grad dobiva naziv Medinetu Re-
sulillah (Grad Allahovog Poslanika) ili
skraćeno Medina, i uskoro postaje prije-
stolnica novonastale islamske države. Da
je nekim slučajem Medina zadržala naziv
Jesrib onda bi u ovom gradu imalo mjesta
samo za dvije tadašnje glavne plemenske
zajednice Evs i Hazredž, a da je grad na-
zvan Kućom hidžre, onda bi ovaj grad bio
samo za muhadžire. Preimenovanjem Je-
sriba u Medinu, taj grad postaje širom
otvorenih vrata za sve ljude. Prije dolaska
Poslanika, s.a.v.s, u Medini je vladalo ne-
stabilno političko, kulturno i ekonomsko
stanje. Što se tiče političkog života u Jesri-
bu-Medini još je vladalo plemensko ure-
đenje i nije postojao čak organiziran ni
54 grad-država. Bratoubilački ratovi između
dvije glavne plemenske zajednice Evsa i
Hazredža trajali su godinama čemu je do-
prinosila činjenica da u Medini nije bilo
vrhovnog poglavara. U Medini je živjela
određena skupina Židova podjeljena u tri
plemena: Kajnuka, Benun-nazir i Benu-
Kurejza. Kajnuka je bila saveznik Hazred-
ža, a Benu-Kurejza Evsa. Činjenica da su
Židovi podržavali različita neprijateljska
arapska plemena ukazuje na neslogu među
njima. U Medini nije bilo veće kršćanske
populacije. U predislamskoj Medini osim
paganstva (idolopoklonstva), židovstva i
malo kršćanstva nema tragova drugim
oblicima religioznosti.
Predislamska Mekka
Iako je idolopoklonstvo kao u Medini
J bilo prisutno i u Mekki, politička organi-
ziranost je bila nešto drugačija u Mekki u
O kojoj među stanovnicima Mekke nije bilo
strano uređenje i organiziranje države.
U Mekka je, i pored toga što nije imala pri-
rodnih resursa, bila najrazvijeniji grad u
R okruženju. To joj je, prije svega, omoguća-
N vala uloga grada u kojoj se nalazi Sveti hram.
Mekka je bila organizirana kao grad država,
A kojom je upravljao savjet od deset nasljednih
šefova. Ne treba zanemariti činjenicu da je
L Muhammmed a.s. poticao porijeklom iz vrlo
ugledne mekkanske porodice Benu Hašim,
koja je bila članica najuglednijeg plemena
Kurejš, a tada je zauzimala vrlo visoke i ča-
sne pozicije među vladajućom elitom tog
vremena. Njegov djed Abdul-Mutalib se
proslavio ulogom glavnog za vodosnabdije-
vanje, što je u to vrijeme bila žila kucavica za
funkcioniranje grada Mekke.
Pomenute činjenice je posebno važno
istaći kako bi stekli spoznaju da je Božji
Poslanik a.s. itekako imao priliku upo-
znati se sa načinom funkcioniranja držav-
nih organa, što će mu kasnije u Medini
biti od velikog značaja, odnosno stvoriti
pretpostavke za postavljanje prve islam-
ske zajednice – umme.
Muslimani u Mekki su od samog počet-
ka objave Kur’ana i javne obznane da slije-
de vjeru u koju poziva Muhammed a.s., pa
sve do prelaska u Medinu, bili izloženi
strašnoj torturi i stradanju. Jedini razlog ta-
kve teške situacije je bila činjenica da su se
usudili izabrati za sebe drugu vjeru od one
koja je bila zvanična religija u Mekki.
Uzroci nastanka Medinske povelje
Shvaćajući da se stabilna zajednica ne
može praviti na isključivosti, baš zbog činje-
nice da je na svojoj koži i koži svojih sljed-
benika osjetio pogubnost takve politike te
prihvaćajući realnost situacije u kojoj se na-
lazila Medina, gdje pored muslimana žive
Židovi, a na krajnjim granicama države i kr-
šćani, te idolopoklonici, Muhammed a.s. je
nastojao učiniti sve da sa njima napravi do-
govor u vidu pisanog akta. Taj dokument bi
trebao biti, smatrali su tada, obavezujući za
sve strane u ugovoru, na osnovu kojeg bi se
obavezale da će raditi na izgradnji zajednič-
ke države u kojoj će imati mjesta za sve lju-
de dobre volje, bez obzira na vjeroispovijest.
Ovim dokumentom nastojalo se izbjeći opa-
snost anarhije, kao i moguće reakcije musli-
mana na ono što su doživjeli u Mekki zbog
svoje religijske pripadnosti. Bez čvrstih za-
kona i propisa koji jasno određuju prava i
dužnosti onih koji vladaju i onih nad kojim
se vlada, nema opstanka ni jednom civilizi-
ranom društvu i zajednici.
Treba istaći da je Muhammed a.s.
ovim dokumentom želio pokazati da za-
jednica muslimana, kao i svaki naredni
korak u radu ummeta na društvenom ure-
đenju, bude zasnovana na zakonskim
osnovama gdje će se eksplicitno znati pra-
va i obaveze svakog njenog člana. Intere-
santna je činjenica da je i ranije bilo ugo-
vora između Muhammeda a.s. i muslima-
na, kakav je, recimo, bio dogovor poznat
kao Ugovor na Akabi, između muslimana
Jesriba, odnosno Medine, i Poslanika, 621.
godine, ali Medinska povelja za razliku od
Ugovora na Akabi bila je u pisanom obli-
ku. Kao da je Poslanik s.a.v.s. želio da po-
slije ustaljenja u Medini sve to stavi “na
papir” kako bi svatko imao pred sobom is-
pisana prava i dužnosti, kroz ustav i zakon.
Prijevod Medinske povelje (Ustava)
U ime Allaha, Milostivog, Svemilo-
snog, ovo je dokument/povelja od Muha-
mmeda Poslanika, a odnosi se na vjernike
i muslimane iz plemena Kurejš iz Jesriba,
kao i na sve ostale koji ih slijede i priklju-
če im se i bore se s njima.
Čl. 1 Oni čine jednu zajednicu (um-
mu) izvan ostalih ljudi.
Čl. 2 Muhadžiri (iseljenici) iz pleme-
na Kurejš ostaju u stanju u kojem ih je
zatekao islam, na isti način među sobom
uređuju pitanje krvarine i među sobom
oslobađaju ili otkupljuju zarobljenike na
lijep i pravedan način.
Čl. 3 Pripadnici plemena Benu 'Avfa
ostaju u stanju u kojem su bili dosad i u
pogledu krvarine se ponašaju kao i ranije.
I svaka zajednica će pravedno, uz dobro-
činstvo među vjernicima, plaćati otkup
svojih zarobljenika.
Čl. 4-11 Ista odredba odnosi se i na pri-
padnike rodova Benu Sa'ide, Benu-l-Haris,
Benu Džušem, Benu-n-Nedždžar, Benu
'Amr ibn 'Avf, Benu-n-Nebit i Benu Evs.
Čl. 12 (a) Vjernici zaista neće ostaviti
svog člana pod teretom obaveza (duga i po-
rodice), a da ga uz dobročinstvo ne pomo-
gnu da plati krvarinu ili otkup zarobljenika.
Čl. 12 (b) Ni jedan vjernik neće uzeti
kao štićenika oslobođenog roba (mewla)
bez suglasnosti njegovog ranijeg vlasnika.
Čl. 13 Svi pobožni vjernici moraju se
suprostaviti nasilniku među njima, ili
onome koji želi da učini nepravdu, zločin,
grijeh, ili širi međusobno neprijateljstvo
između vjernika, pa makar on bio i sin
jednog od njih.

Čl. 14 Nijedan vjernik neće ubiti dru-
gog vjernika zbog nekog nevjernika, niti
će pomoći nevjerniku protiv vjernika.
Čl. 15 Budući da je Božja zaštita jed-
na i nedjeljiva, punovrijednu zaštitu (dži-
var) može pružiti i najskromniji vjernik.
Vjernici su jedan drugom braća, mimo
ostalih ljudi.
Čl. 16 Svaki Židov koji je s nama ima
pravo na našu pomoć i ista prava kao bilo
koji od nas; ne može mu biti nanesena ne-
pravda.
Čl. 17 Budući da je mir za vjernike
jedan i nedjeljiv, nijedan vjernik ne može
sklopiti mir mimo ostalih vjernika ako to
nije zasnovano na jednakosti i pravedno-
sti za sve druge. 
Čl. 18 U vojnim pohodima naši člano-
vi će pomagati jedni druge.
Čl. 19 Svi vjernici će osvetiti krv dru-
gih vjernika koji su poginuli boreći se na
Božjem putu.
Čl. 20 (a) Bogobojazni vjernici se na-
laze na najispravnijem i najčvršćem putu.
Čl. 20 (b) Nije dozvoljeno da idolopo-
klonik iz Medine pruža materijalnu i
osobnu podršku Kurejšijama niti da vjer-
nika sprečava (u borbi) protiv njih.
Čl. 21 Tko neosnovano i bez očita ra-
zloga ubije vjernika, na njega će biti pri-
mjenjena smrtna kazna. Sve dok ne zado-
volji obitelji ubijenog, počinilac će biti
izložen osveti svakog vjernika.
Čl. 22  Nijednom vjerniku, potpisniku
ovog dokumenta, koji vjeruje u Allaha i
Sudnji dan, nije dozvoljeno pomaganje ili
pružanje zaštite zločincu; tko to uradi – če-
ka ga Allahovo prokletstvo i Njegova
srdžba na Sudnjem danu i neće mu biti pri-
mljeno njegovo pokajanje niti iskupnina.
Čl. 23 U bilo kojem međusobnom
sporu, treba se obratiti Allahu Uzvišenom
i Muhammedu, s.a.v.s.
Čl. 24 Židovi će dijeliti troškove s vjer-
nicima dokle god budu saveznici u borbi.
Čl. 25 Židovi iz plemena Benu'Avf
čine jedinstvenu zajednicu (ummet) sa
muslimanima. Židovima njihova vjera, a
muslimanima njihova, kao i njihovi štiće-
nici i životi. Izuzima se samo onaj ko bu-
de činio nasilje i grijeh; takav će nauditi
samo sebi i svojoj obitelji.
Čl. 26 Židovima Benu n-Nedždžar pri-
padaju ista prava kao i Židovima Benu 'Auf.
Čl. 27-32 Ista odredba odnosi se na
pripadnike židovskih rodova Benu l-Ha-
ris, Benu Sa'ide, Benu Dušem, Benu-l-
Evs, Benu Sa'lebe... Izuzetak je samo
onaj tko nasilje i grijeh počini, takav će
nauditi samo sebi i svojoj obitelji.
Čl. 33-34 Džefna, oggranakk Sa'lebe,
ima isti status kao i pripadnici Sa'lebe. I Be-
Medina
nu Šutejbi pripada sve što i jevrejima Benu
'Avfa, a dobro treba da bude brana zlu. Šti-
ćenici Sa'lebe imaju isti status kao i Sa'lebe.
Čl. 35 Osobe koje Židovi prime u svo-
je redove imaju isti status kao i Židovi.
Čl. 36 (a) Nitko od navedenih ne mo-
že se priključiti (pohodu muslimana)
osim s dozvolom Muhammeda a.s.  pridržavaju ga se. Ako od muslimana bu-
Čl. 36 (b) Nije zabranjeno osvetiti za-
dane rane. Onaj tko ubije, kazni je izložio
sebe i članove svoje obitelji, osim ako mu
je učinjena nepravda – onda će mu Allah
oprostiti.  odgovornosti na strani i u području u ko-
Čl. 37 (a) Židovi će u ratu sudjelovati
sa svojom imovinom, a muslimani sa
svojom. Jedni druge će pomagati u borbi
protiv onog tko nasrne na bilo koga od
potpisnika ovog dokumenta. Među njima
će vladati pošteni i prijateljski odnosi u
kojem će dobro biti brana zlu.
Čl. 37 (b) Nijedan čovjek neće odgo-
varati za zločin svog saveznika. Pomoć će
biti data strani kojoj je učinjena nepravda.  ža zaštitu kriminalcima ili nepravednim.
Čl. 38 Židovi snose dio troškova s
muslimanima sve dok su ratni saveznici.
Čl. 39 Potpisnicima ovog dokumenta
teritorij Jesriba/Medine, treba biti svet i
nepovrediv.
Čl. 40 Onaj tko je pod zaštitom smatra
se ravnopravnim sa zaštitnikom, ne može
mu se nanositi šteta i nepravda.
Čl. 41 Štićenik ne može pružiti zaštitu
nikom, osim uz dozvolu svog zaštitnika.
Čl. 42 Za sve razmirice i nesuglasice
između potpisnika ovog dokumenta, za
koje postoji bojazan da bi mogle prouzro-
kovati smutnju, treba se obratiti Allahu i
Allahovom Poslaniku. Allah jamči da će
se na najsigurniji i najbolji način sadržaj
ovog dokumenta sprovoditi.
DIJALOG CIVILIZACIJA
Čl. 43 Kurejšijama i onima koji ih po-
mažu ne smije se pružati pomoć i zaštita.
Čl. 44 Među potpisnicima ovog doku-
menta mora biti ispomaganja protiv onog
tko napadne Jesrib.
Čl. 45 (a) Ako od Židova bude traže-
no da zaključe mir, treba da ga zaključe i
de zatraženo da zaključe mir, treba da ga 55
zaključe i pridržavaju ga se, osim u sluča-
ju rata protiv njihove vjere.
Čl. 45 (b) Svi ljudi imaju svoju zonu
jem žive.
Čl. 46 Židovi plemena Evs, kao i njihovi
štićenici, imaju ista prava koja su data potpi-
snicima ove Povelje (dokumenta) u dobro-
činstvu i dobroti. Svi oni na koje se ovaj
dokument (Povelja) odnosi, moraju ga se
najstrožije pridržavati i ne kršiti ga. Tko to
ne bude činio, odgovarat će za svoja djela.
Čl. 47 Ova Povelja (dokument) ne pru-
Oni koji krenu u borbu, kao i oni koji osta-
nu u Medini, bit će zaštićeni, osim ako su
počinili nepravdu ili zločin. Allah i Njegov
Poslanik pružaju zaštitu onima koji se bu-
du pridržavali odredbi ove Povelje.
Osvrt na opća načela i zakonske
J
norme u Medinskoj povelji O
Po nekim autorima Povelja sadrži 52 U
člana. Međutim, potrebno je napomenuti da
se ne radi o nekim novim točkama u Pove- R
lji, već o različitom tretiranju istih točaka
prilikom njihovog pobrojavanja. Zbog toga
N
se i prof. Hamidullah opredijelio za to da A
Povellja sadrži 47 članova, s tim da je neke
članove raščlanio u dva dijela: a i b. L
 DIJALOG CIVILIZACIJA
Možemo uočiti kako je Medinska po-
velja po svome sadržaju i strukturi podije-
ljena na dva bitno različita dijela: članovi
1-23 odnose se na muslimane, a članovima
24-47 reguliraju se, između ostalog, odno-
si sa židovskom zajednicom. U članu 25
ističe se da Židovi čine jedinstvenu zajed-
nicu (ummet) sa muslimanima. Istim čla-
nom garantira im se pravo na život, imetak
i slobodu ispovijedanja svoje vjere.
Medinska povelja je ustanovila nekoli-
ko važnih političkih principa koji su, kada
se uzmu skupa, činili Ustav prve islamske
države i koji su definirali politička prava i
obaveze članova novoosnovane političke
zajednice, muslimana i nemuslimana po-
djednako, i koji su određivali političku
strukturu društva u nastajanju.
Najvažniji principi Povelje su:
Prvo, Povelja je proglasila da je Ummet
politička zajednica, otvorena za sve poje-
dince koji su odani njenim principima i vri-
jednostima, i koji su spremni ponijeti njene
obaveze i odgovornosti. To nije zatvorena
zajednica čije je članstvo, sa svim pravima i
garancijama koje sa sobom nosi, ograniče-
no na odabranu skupinu. Dakle, privrženost
i briga za javno dobro su principi koji odre-
đuju članstvo u Ummetu i tako ga i definira
prvi član dokumenta:  “Ovo je dokument/
56 povelja od Muhammeda Poslanika, a odno-
si se na vjernike i muslimane iz plemena
Kurejš iz Jesriba, kao i na sve ostale koji ih
slijede i priključe im se i bore se s njima.”
Drugo, Povelja skicira opći okvir koji
definira pojedinačne norme i obim političke
akcije unutar novog društva, zadržavajući
istovremeno društvene i političke strukture
tada dominantne u plemenskoj Arabiji. Me-
dinska povelja je zadržala plemensku struk-
turu negirajući istodobno plemenski duh i
stavljajući plemensku lojalnost moralno
utemeljenom pravnom poretku.
Treće, islamski politički sistem je pri-
hvatio princip vjerske tolerancije utemelje-
ne na slobodi vjere za sve članove društva.
On je priznao pravo Židovima da žive po
principima i pravilima u koje su vjerovali:
“Židovi iz plemena Benu 'Avf čine jedin-
stvenu zajednicu (ummet) sa muslimanima.
J Židovima njihova vjera, a muslimanima
njihova, kao i njihovi štićenici i životi.” Po-
O velja naglašava fundamentalni značaj su-
radnje između muslimana i nemuslimana u
U uspostavi pravde i obrani Medine od vanj-
ske agresije. “Židovi moraju snositi svoje
R troškove, a muslimani svoje. Svaka skupina
N mora pomoći drugoj protiv bilo koga tko
napadne potpisnike ove Povelje. Oni se mo-
A raju savjetovati i dogovarati.” Povelja je
zabranila muslimanima da čine nepravdu
L Židovima ili da se svete nad sljedbenicima
židovske vjere za svoju muslimansku braću
ne vodeći računa o principima istine i do-
bra. “Svaki Židov koji je s nama ima pravo
na našu pomoć i ista prava kao bilo koji od
nas; ne može mu biti nanesena nepravda.”
Četvrto, Povelja predviđa da društvene
i političke aktivnosti u novom sistemu mo-
raju udovoljavati skupu univerzalnih vri-
jednosti i standarda koji sve ljude tretiraju
podjednako. Suverenitet u društvu neće
pripadati vladarima ili nekoj posebnoj gru-
pi, već zakonu utemeljenom na pravdi i
dobru, koji garantira dignitet svih članova
društva. Povelja opetovano i često nagla-
šava temeljnu važnost pravde, dobrote i
pravičnosti, a na različite načine osuđuje
nepravdu i tiraniju: “Svi pobožni vjernici
moraju se suprostaviti nasilniku među nji-
ma, ili onome koji želi da učini nepravdu,
zločin, grijeh, ili širi međusobno neprija-
teljstvo između vjernika, pa makar on bio i
sin jednog od njih”, stoji u Povelji.
Peto, Povelja je uvela nekoliko političkih
prava koja će uživati i pojedinci u medinskoj
državi, kako muslimani tako i nemuslimani,
kao što su: a) obaveza da se pomogne ugnje-
tene; b) izvan zakona je stavljena krivica po
srodstvu koju su često praktikovala pre-
dislamska arapska plemena: “Osoba neće
odgovarati za nedjela svoga saveznika”; c)
sloboda vjerovanja: “Židovi imaju svoju vje-
ru, a muslimani svoju”; i d) sloboda kretanja
iz i u Medinu: “Tko god želi napustiti Medi-
nu siguran je, i tko god želi ostati u Medini
siguran je osim onoga ko se ogriješio o neko-
ga ili je počinio grijeh”.
Zaključak
Prvim Ustavom islamskog društva
Muhammed a.s. je želio ustrojiti sistem
društvenog življenja, koji će biti okosni-
com jedinstva stanovnika Medine.
Muhammed Hamidullah, govoreći o
ovom fenomenu kaže: “Poslanikov Me-
dinski ustav, ne predstavlja samo prvi
ustav muslimanske zajednice, društva i
države, već je prvi, pravi, komplementar-
ni i konzistentni Ustav, bilo koje države u
svijetu. Svi raniji, takozvani ustavi: Ari-
stotelov, Atinski, Konfučijev, i Kautili-
jev, nisu ustvari bili ustavi, već upute vla-
darima kako da vladaju i povijesni opisi
država. Zato što regulira odnose među
svim narodima, konfesijama i građanima,
Poslanikov Ustav je i prvi građanski
Ustav u povijesti svijeta. On jasno, preci-
zno i neupitno, u najboljem duhu pozitiv-
nog prava, utvrđuje i precizira ponašanje,
postupke, prava, obaveze i dužnosti sva-
kog građanina ponaosob, ali i svake reli-
gijske, rasne i nacionalne skupine.”
Medinskom poveljom su, dakle, udareni
temelji vladavine prava i zakona: svi građani
imaju ista prava i pred zakonom su jednaki.
Ta činjenica je veoma važna, jer odredbe
Medinske povelje ne ostavljaju nimalo sum-
nje u to da je islamsko društvo u vrijeme
Allahova Poslanika bilo bazirano na osnova-
ma ustava i zakona. Članovi Povelje, inače,
sadrže prava i dužnosti mnogih ljudi i ple-
menskih zajednica od kojih se sastojalo druš-
tvo tadašnje Medine i okolice, što navodi na
zaključak da je njen tekst nastao kao rezultat
rasprave i dogovora između Muhammeda
a.s, njegovih suradnika, ashaba-suvremeni-
ka, izabranih predstavnika Medine i drugih
zainteresiranih strana u njemu. To znači da
Medinska povelja nije jednostran akt ili volja
jedne strane, nego je to akt koji je nastao na
najzdravijim osnovama demokratske raspra-
ve i diskusija zainteresiranih struktura druš-
tva u Medini i njenoj okolini. Kao društveno-
politički i državno-pravni dokument, ovaj
Ustav nije nametnut ili poklonjen od vladara
onima nad kojima se vlada.
Značaj Medinske povelje i njenu važ-
nost za razumjevanje političkog pluralizma
i zaštitu ljudskih prava istakao je suvremeni
turski sociolog Ali Bulaç koji smatra da
Medinska povelja koju su prihvatili i potpi-
sali muslimani, Židovi i mušrici predstavlja
prvi pravni dokument uopće pisan na teme-
lju jednakih prava za sve i zaštite demokrat-
skih vrijednosti i taj dokument je daleko
stsriji od onih koji se pojavljuju u 17. i 18.
stoljeću. Očigledno specifičnost Medinske
povelje u tome što ona daje prednost vjer-
skim, pravnim i kulturnim posebnostima,
pretežira pluralistički model i taj pluralizam
stavlja pod ustavnu garanciju.
Medinska povelja pruža neoboriv dokaz
da je islamska država utemeljena na socijal-
noj pravdi, da je polazište u odnosima musli-
mana i nemuslimana mir, te da su načela
istine, pravde, potpomaganja u dobru i bogo-
bojaznosti, rad za korist ljudi i onemoguća-
vanje kriminalaca da štete društvu i državi-
najistaknutije vrijednosti koje afirmira
islamska vlast i država. Zahvaljujući toj či-
njenici, brojne nemuslimanske zajednice,
prvenstveno židovske i kršćanske, ne samo
da su opstale u islamskoj sredini i okruženju,
već su uživale potpunu duhovnu sigurnost
kao i potpunu slobodu religije, kulture i druš-
tvenog razvoja. Povijest islama pruža nepo-
bitne dokaze da su kršćani i Židovi, na pro-
storima koji su bili pod muslimanskom vla-
šću, bili istaknuti vladari, učitelji, filozofi, tr-
govci, poslovni ljudi. Sve to omogućeno je
duhom islama i njegovim velličanstvenim
naučavanjima o slobodi i ravnopravnosti
svih ljudi, bez obzira na njihovu vjersku, et-
ničku ili neku drugu pripadnost. q
 MURSELOV ŠEGISTAN

Što ako se tzv. Allahove nevjeste počnu regrutirati među Srpkinjama, Slovenkama i Hrvaticama

Džihad Anđelija u akciji

Američke obavještajne službe nedavno su se suočile sa jednim sasvim novim profilom islamskog teroriste ili ako baš
hoćete džihadiste. Ono što je nedavno uznemirilo CIA-u i FBI bilo je šokantno otkriće da je plavokosa i plavooka
nezaposlena četrdesetogodišnja američka domaćica iz Teksasa preko interneta organizirala skupinu islamskih terori-
sta, koji su pripremali atentat na švedskog karikaturistu Larsa Vilksa... dok američki sateliti scaniraju svaki pedalj
kokošinjaca u Gornjoj Maoči, u Ljubuškom neka Ivana oko sebe veže tri kile dinamita. Sprema se na akciju u Širokom
Brijegu. Uzalud je nekim Hrvatima u Hercegovini plakati kada nešto odleti u zrak, trebali su prije misliti, još dok su
devedesetih djecu učili vikati “Za dom spremni”. Taj bi se, nažalost još uvijek aktualni poklič, uskoro mogao zamije-
niti s “Allahu ekber” i onda – Bum, ode sve u zrak, pa vi mislite.

Filip Mursel Begović

Kada se spomene riječ džihad gotovo
svaki će Zapadnjak osjetiti neku neo-
bjašnjivu nelagodu i nemir u prsima. Sve
je dobro dok se taj džihad odvija na tele-
viziji, u nekom dalekom Afganistanu ili
Iraku, ali ne daj Bože da, nošen nekim
istočnim vjetrom, ne stigne i u naše kra-
jeve. Kada bih ja svojim susjedima re-
kao da svaki dan vodim džihad, oni bi
odmah pozvali policiju. Mislim da ne bi
trebao dugo čekati dolazak ljudi u crnom
ili plavom na svoj kućni prag. “Gospodi-
ne Begoviću, molim vas stanite uza zid,
raširite noge, moramo vas pretražiti!” –
rekli bi zasigurno uznemireni agenti dok
bi pretraživali mene i moju kuću u potra-
zi za tim džihadom. Da bi vodio džihad i
da bi potvrdio svoj status džihadiste, tre-
ba ti valjda neko oružje ili moraš u kom-
pjutoru imati barem internetsku razgled-
nicu koju si primio iz Kandahara. E-mail
razglednicu na kojoj piše: “Dragi brate
Mursele! Ovo nam je najljepše ljetova-
nje u životu. U kampu je lijepo i sunča-
no, nema oblačka na nebu i naučili smo
raditi koktele. Da si barem s nama. Uvi-
jek tvoji Ebu Omer i Abu Hamza.” Nađu
li Vam ovakav sadržaj možete se opro-
stite se sa svim životnim radostima. Tre-
ba paziti s kime se dopisujete.
Međutim, ja slobodno mogu reći da
svaki dan, više ili manje uspješno, vo-
dim džihad i nitko mi ništa ne može pri-
govoriti. Vodim ga na dobrobit svoje
porodice, svojih prijatelja, svog džema-
ta, svojeg ummeta, na dobrobit svoje
bošnjačke manjinske zajednice, ali i hr-
vatske većine s kojom sam svakodnevno
u socijalnom kontaktu. Da li Vam je po-
znato - onima koji pomno čitaju ovaj
Collen LaRose ili Džihad Jane –
američka kućanica koja predstavlja
novo lice islamskog terorizma
tekst, vadeći ključne riječi i zapisujući ih
u svoje crne i plave notese, onima koji
njuškaju po našim časopisima u strahu
da će se muslimani radikalizirati i zapo-
četi s ekstremističkim djelovanjem – da
postoje dvije vrste džihada. Prvi džihad
je onaj mali, po definiciji obrambeni rat
kojeg vode oružjem neki Abu Hamza i
Ebu Omer protiv onih koje nazivaju ne-
vjernicima i koji su sa svojim vojnim
postrojbama ušli u njihovu zemlju. Dru-
gi je onaj veliki i njega je dužan voditi
svaki živući musliman na ovoj zemalj-
skoj kugli. Opa, što je sad! Zbunjeni ste?
Ako je taj mali džihad donio toliko ne-
volja i muke, što će tek učiniti veliki.
Bez straha dragi agenti, on donosi samo
dobro. Veliki džihad je onaj koji svaki
musliman vodi protiv sebe sama, protiv
svoje niže prirode i svojih pokuđenih 57
poriva (nefsa). Vodi ga čitav svoj život
jer nefs se ne može uništiti, on je dio na-
še prirode, samo se može ukrotiti, vezati,
porobiti... Prenosi jedan hadis da je Po-
slanik Muhammed nakon povratka iz
jedne bitke rekao da se iz malog džihada
vraća u veliki džihad. Džihad ili borba na
Allahovom putu, dakle, nije samo borba
oružjem ili bolje reći manje je važna od
borbe sa samim sobom. Onaj musliman
koji na kraju života uspije pobijediti u
velikom džihadu, obećana mu je velika
nagrada od Tvorca. I zašto onda zvuči
toliko negativno kada nekoga nazovete
velikim džihadistom. Pa to je pozitivna
stvar koju bi Zapad trebao poticati kod
muslimana, a ne nas hapsiti zbog toga.
Zapad bi trebao iz europskih fondova iz-
dvajati znatna novčana sredstva da po-
mogne ovakav džihad. Pa to je, gospodo
agenti, i geostrateški i geopolitički inte- J
res svakog nemuslimana – da potaknu
veliki džihad u cijelom svijetu. Atenta-
O
tori, otimači koji novinarima na interne- U
tu sijeku glave, teroristi koji ruše nebo-
dere i raznose autobuse treba nazivati R
drugim imenom – oni nisu džihadisti.
Oni su budale. U islamu je zabranjeno
N
udarati nekoga u lice, a kamoli kukavič- A
ki ići u bitku ubijajući nevine ljude. Bu-
dale, jašta da su budale. L
 MURSELOV ŠEGISTAN
Američke obavještajne službe ne-
davno su se suočile sa jednim sasvim
novim profilom islamskog teroriste ili
ako baš hoćete džihadiste. Ono što je ne-
davno uznemirilo CIA-u i FBI bilo je
šokantno otkriće da je plavokosa, plavo-
oka i nezaposlena četrdesetogodišnja
američka domaćica iz Teksasa preko in-
terneta organizirala skupinu islamskih
terorista, koji su pripremali atentat na
švedskog karikaturistu Larsa Vilksa, au-
tora karikature Poslanika Muhammeda.
Vilks je nacrtao psa na kojeg je nasadio
glavu, kako novine prenose “islamskog
proroka Muhammeda”. Skupina je uhi-
ćena nakon akcije irske policije, a Co-
llen LaRose, na internetu poznata kao
Džihad Jane ili Fatima Rose, po svim
podacima nije bila regrutirana od Al
Qa’ide. Ta teroristička organizacija ras-
pisala je i nagradu za Vilksovu likvida-
ciju: nudi 100 tisuća dolara uz 50% bo-
nusa ako mu, pazite sada ovo, “ubojica
prereže vrat i zakolje ga kao janje”. Je li
tu nezaposlenu kućanicu zaintrigirao baš
taj bonus ili nešto drugo, postao je naj-
veći problem obavještajnih agencija Sje-
dinjenih Američkih Država. Gospođa
LaRose, koja nikakve veze s islamom do
tada nije imala, a njen bivši dečko i bliža
58
okolina nisu primijetili da vrši islamske
obrede, odjednom je postala islamski te-
rorist koji na internetskim forumima nu-
di da postane mučenicom. Upravo ju je
njena aktivnost na internetu, pisala je ka-
ko je spremna na sve i kako se s njenom
američkom putovnicom može svašta
učiniti jer ju neće nadzirati i smatrati
sumnjivom, koštala uhićenja. FBI, koji
nadgleda internetske forume sumnjiva
sadržaja, počeo se zanimati za Fatimu
Rose ili Džihad Jane, a kada je gospođa
skupila svoje stvari i krenula na put do
Švedske i Irske, zatražili su od svojih ir-
skih kolega pomoć. Irci su u mah ame-
ričku kućanicu povezali sa sumnjivim
osobama koje su se o nečem važnom i
nadasve opasnom dogovarali u Irskoj te
su ih odmah uhitili. Ekipa je, prenijeli su
mediji, spremala atentat na karikaturistu
J Vilksa. Irci su zaključili da je riječ o sa-
O moukim teroristima koji su se povezali
na internetu i počeli se urotnički organi-
U zirati. I eto ti noćne more svake obavje-
štajne organizacije u svijetu. Kako stati
R na kraj anonimnim građanima koji su sa-
moinicijativno odlučili ispunjavati želje
N Al Qa’ide?
A Uzgred rečeno, mediji su prenijeli da
je jedan od uhićenih u Irskoj i hrvatski
L državljanin Danijel Oršuš. Kao da Hrva-
tima nisu bile dovoljne pompozne me-
dijske informacije o postojanju radikala
u Gornjoj Maoči, već ih je dodatno za-
prepastila vijest o prvom hrvatskom
islamskom teroristu. Uz to, Večernji list
(22. ožujka) radi intervju sa stanovitim
dr. Sajjanom Gohelom, NATO-ovim
stručnjakom za borbu protiv terorizma,
koji tvrdi da Hrvatska, članstvom u NA-
TO-u te približavanjem EU, postaje sve
zanimljivija Al Qa’idi i drugim islam-
skim terorističkim organizacijama. Ipak,
kaže da situacija nije izmakla kontroli.
Nije ni u Bosni jer očito je da je na našim
prostorima u opticaju veliki džihad, a da
se onaj mali još uvijek vodi na Istoku.
Doktor za terorizam je uvjeren da se te-
roristi ponajviše regrutiraju po internet-
skim forumima, ali i pomoći džamija i
medresa u Europi. Crnomanjasti doktor
za terorizam, zamišljena i zabrinuta po-
gleda, kako u nadnaslovu intervjua suge-
rira Večernji list, blizak je i obavještaj-
noj službi MI6. Što to u ovom slučaju
znači “blizak”, nije jasno? Radi li za njih
ili je samo blizak pa na prijateljskim ro-
štilju i ručku izmjenjuje važne informa-
cije? Kako se to biva “bliskim” s tajnim
službama, tko će znati?
I sad, što ako više nećemo teroriste
moći locirati po boji kože, dugoj bradi i
muslimanskom imenu? Što ako počne-
mo strahovati od običnih bjelkinja, po-
put domaćice iz Teksasa? Što ako se ma-
li džihadisti počnu skrivati među obič-
nim radnim narodom u našoj regiji. Za-
mislite da se tzv. Allahove nevjeste poč-
nu regrutirati među Srpkinjama, Sloven-
kama i Hrvaticama. Financijska kriza je,
mnoge su nezaposlene, a znamo da je
besposlen um radionica šejtanova. Što
ako domaćice, umjesto metle, u ruke uz-
mu skraćenu dvocijevku, umjesto limu-
nade počnu spravljati zapaljive koktele?
Eto, dok američki sateliti scaniraju svaki
pedalj kokošinjaca u Gornjoj Maoči, u
Ljubuškom neka Ivana oko sebe veže tri
kile dinamita. Sprema se na akciju u Ši-
rokom Brijegu. Uzalud je nekim Hrvati-
ma u Hercegovini plakati kada nešto od-
leti u zrak, trebali su prije misliti, još
dok su devedesetih djecu učili vikati “Za
dom spremni”. Taj bi se, nažalost još
uvijek aktualni poklič, uskoro mogao za-
mijeniti s “Allahu ekber” i onda – bum,
ode sve u zrak, pa vi mislite. Ili, dok
obavještajci pretražuju bosanske islam-
ske forume, ne bi li pronašli i najmanji
trag terorističkog uvezivanja, u Banja
Luci opasnost prijeti od domaćice Anđe-
lije.
Ona je puno vremena provodila na
internetu, a ukućani su nevino pretpo-
stavljali da skida recepte za banjalučku
baklavu. Gospođa je pak skidala jednu
drugu recepturu – kako od akumulatora
starog stojadina napraviti eksplozivnu
napravu. Pod kodnim imenom Džihad
Anđa, na internetu je naučila kako di-
gnuti most na Vrbasu u zrak, uzgojiti
spore antraxa, ali i svezati mahramu pri-
je islamske molitve. Međutim, nije bila
dovoljno oprezna i uskoro specijalne
postrojbe Republike Srpske, po direk-
tnoj zapovijedi Milorada Dodika, upa-
daju u njenu kuću. Pretražujući kompju-
ter, nalaze korespondenciju sa Džihad
Špelom, Slovenkom iz Ljubljane. Za-
dnja poslana e-mail poruka glasi : “Špe-
lo, bona, dobila sam upustva za delova-
nje, inšallah napadamo tačno u podne,
raznećemo sve u paramparčad!” Špela
kratko odgovara: “Elhamdulillah, o kra-
snih vesti, preklete ćafire pred vrati pe-
kla!” Uz to, specijalci u Anđelijinoj
smočnici nalaze priručnu knjižicu “Ka-
ko se klanja namaz” i dobro razrađeni
plan za dizanje u zrak Skupštine Repu-
blike Srpske. Istražitelje zbunjuje to što
su iza teglica pekmeza pronašli uokvire-
nu fotografiju Radovana Karadžića i
Ratka Mladića, na kojoj piše: Ne damo
srpske heroje. “A šta je ovo, bre Anđeli-
jo?” upita ju detektiv za specijalna dej-
stva. “To nije moje, to je od moga muža
Stojana!” uvrijeđeno odgovori Džihad
Anđa.
Nemojmo misliti da je ovo neka iz-
mišljena kozerija, bolje da na vrijeme
učimo od američkih iskustava. Ako ne-
što pod hitno ne učinimo, srpske i slo-
venske domaćice mogle bi raznijeti
Skupštinu Republike Srpske. A tko će
upozoriti Milorada Dodika, pitamo se?
Ili, sačuvaj Bože, možda je i on dio neke
prikrivene islamske terorističke ćelije.
Ako je tako, pitanje je hoće li Dodik,
pod prijetnjom razotkrivanja, iz svoje
smočnice prije ukloniti knjižicu “Kako
klanjati namaz” ili uokvirenu sliku Rat-
ka Mladića i Radovana Karadžića, na
kojoj piše Ne damo srpske heroje. Tako-
đer, u duhu islama, Dodiku savjetujemo
da prije nego započne mali džihad, ipak
razmisli o velikom džihadu. Bude li tako,
možda u toj borbi sa svojim nefsom na-
pokon shvati, da će Bosni napraviti naj-
veću uslugu ako sam sebe smijeni sa
svih političkih dužnosti i mirno ode u
penziju uživati u blagodatima novootkri-
vene vjere. Bolje to nego da sam sebe
digne u zrak. q
 SADRŽAJ ZANIMLJIVOSTI

SADRŽAJ Događanja u Sjevernoj Koreji, posljednjoj komunističkoj diktaturi

ISSN 1334-5052
UVODNIK
Recesijski proračun – vrijeme je opreza ........................................ 3 Državna mafija
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
PREPORODOV JOURNAL Dramaturgija podmetanja ili odakle pirka vjetrić Pirke . ................ 4 Krivotvorenje novca, šverc heroina, ile-
mjesečnik KDBH “Preporod” Uvjeti bošnjačkog opstanka: vjera islam i država BiH .................... 6 galna prodaja krivotvorenih lijekova i ciga-
Izdavač: Žene u Iranu .................................................................................. 9 reta... Nije to popis djelatnosti neke talijan-
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske sko-američke mafijaške obitelji već opis
Osteoporoza – tiha epidemija ..................................................... 11
“Preporod” posla Sobe 39, najzagonetnije službe najza-
Dodjela novih stipendija . ............................................................. 13 tvorenije zemlje na svijetu – Sjeverne Kore-
Glavni urednik: Mevlud u Zagrebu . ...................................................................... 14 je. Kako bi se domogla strane valute, po-
Ismet Isaković sljednja komunistička diktatura na svijetu
Zamjenik glavnog urednika: HRVATSKA osnovala je prije desetak godina državnu
Filip Mursel Begović Bit ću kaktus, a ne fikus ............................................................... 15 zločinačku organizaciju koja ničim ne odu-
Redakcija: dara od razvikanih mafijaških klanova ili
Amina Alijagić KVADRAT NAD HIPOTENUZOM kolumbijskih narkokartela – i zakonom šut-
Mirza Mešić Zašto praviš slona od mene? . ...................................................... 16 nje koji među članovima i suradnicima vla-
Sena Kulenović da i brutalnim osvetama svakome tko pre-
Edis Felić krši nepisana pravila ponašanja. Kim Jong Il – sjevernokorejski diktator i “modna ikona”
INTERVJU – SENADIN LAVIĆ
Faris Nanić “Priznajem da sam član Sobe 39, ali to
Bošnjaci nisu postali od Srba i Hrvata .......................................... 18
je sve što ćete od mene čuti. Radite mi što soban i prepreden mafijaški don. Riječ je o elegantne odjeće koju nosi. Neimenovani
Suradnici: god želite, ali veze neću odati. Zna se kakva diktatoru i kriminalcu svjetske klase”, ka- modni “stručnjak” tvrdi da “voljeni vo-
Mirsada Begović BOSANSKI BAROMETAR je kazna za izdajice, a organizacija svoje že David Asher, dužnosnik Pentagona koji đa” voli nositi jakne sa zatvaračem te sive
Ajka Tiro Srebreniković Ukidanje viza tek najesen? ........................................................... 22 ljude ima i u američkim zatvorima”, izjavio je vodio nadzor Sjeverne Koreje. i maslinastozelene hlače, čime je stvorio
Edina Smajlagić Vehabije iz Gornje Maoče ............................................................ 24 je pred američkim sudom Chen Chiang Liu, Soba 39 služi ne samo za nabavu tehno- “istančan modni stil”.
Avdo Huseinović (BiH) Vrijeme je da ljudi otvore oči . ..................................................... 26 Korejac koji je prije nekoliko godina osu- logije za razvitak sjevernokorejskih vojnih “Kimov osjećaj za lijepo odijevanje po-
Edin Tule (BiH) đen zbog raspačavanja krivotvorenih dolara potencijala nego i za udovoljavanje prohtje- stao je globalni modni trend. Razlog leži u
2 Amel Suljović (BiH) u kockarnicama Las Vegasa. Novčanice vima koje pred svoje službe postavlja Kim tome što dostojanstveni imidž velikog gene- 59
IZ SVIJETA
Adresa: Inverzija stvarnosti, slika propasti ................................................ 28 koje su u njega nađene toliko su bile dobro Jong Il. Brzi automobili, luksuzna pića, vr- rala, koji uvijek nosi skromna odijela, ostav-
Preporodov Journal načinjene da su ih automati za promjenu hunska elektronika i život u nezamislivu lja jak dojam na ljude u svijetu”, piše u tek-
Ilica 35, 10000 Zagreb novčanica u žetone bez problema prihvaća- luksuzu kojim raspolažu diktator i njemu stu. Autor Kimove modne kritike svoje tvrd-
KULTURA
Telefon/faks: li kao američku valutu. Jedino po čemu su odani ljudi bili bi nedostižan san bez novca nje potkrijepio je i izjavom neimenovanoga
Vrbas voda nosila jablana ............................................................. 38 krivotvorine bile prepoznate nekoliko je na-
+385 (0)1 48 33 635 prikupljena međunarodnom trgovinom dro- francuskog modnog stručnjaka koji je rekao
Gdje je mezar osnivača Sarajeva? . ............................................... 39 mjerno načinjenih oznaka kojima su sami gom ili krivotvorenjem novčanica. da se modni stil Kim Jong Ila velikom brzi-
e-mail:
Lice s novčanice od 200 KM ........................................................ 40 Sjevernokorejci raspoznavali prave od kri- I dok oni uživaju u obilju, diljem ze- nom širi svijetom i da tako nešto još nije vi-
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
Utemeljitelj suvremene bošnjačke politike .................................. 42 votvorenih dolara. mlje promiče se kampanja “Jedimo samo đeno u svjetskoj povijesti. Prije nego što je
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
ismet.isakovic@sk.t-com.hr Pisma iz tamnog vilajeta (I) .......................................................... 44 Prvu je vijest o postojanju supertajne dva obroka na dan”. Nedavno su svjetski završio na vladinoj internetskoj stranici, tekst
web: www.kdbhpreporod.hr Kulturne spavaonice otvorenog tipa ............................................ 45 državne zločinačke organizacije donijela mediji javili da je komunistički režim Sje- o Kimu kao modnoj ikoni prvotno je izašao
Choe Eun Hee, južnokorejska glumica ko- verne Koreje pogubio svog ministra finan- u službenom listu Komunističke partije.
Žiro-račun: ju su agenti Kim Jong Ila oteli kako bi dik- cija Pak Nam Gia jer je loše proveo refor- Ovakvi hvalospjevi za nečije, sasvim
ZABA 2360000-1101441490 PRIČE IZ BOSNE
tatoru doveli glumicu čije filmove oboža- mu valute i tako produbio gospodarske prosječno odijevanje ne trebaju čuditi jer
Vladar svijeta sa Drine ................................................................. 46
Devizni račun: va. Nakon devet godina zatočeništva, probleme. Krajem prošle godine Sjeverna je poznato da su Kim i njegov pokojni otac
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 uspjela je pobjeći iz zemlje, a zapadnim je Koreja je promijenila vrijednost svoje va- Kim Il Sung od sebe izgradili kult ličnosti.
ŽIVJETI ISLAM obavještajnim službama otkrila skrivene lute kako bi obuzdala inflaciju, no ta je Stanovnici Sjeverne Koreje oca i sina sma-
Cijena: 15 kuna Muhammed a.s. – Poslanik islama (IV) ......................................... 47 detalje iz života Sjeverne Koreje. odluka donijela još više problema. Kriv- traju božanstvima, a pripisuju im se i nad-
Pretplata: CIA je ustanovila da je sjedište Sobe cem za propast valutne reforme proglašen naravne moći. O njihovim životima pišu
RH 80 HRK godišnje POVRATAK U BUDUĆNOST 39, koja se brine i o privatnim računima je ministar financija Nam Gi kojeg je ko- se bajke, a njih se dvojica vrlo često pojav-
BiH 20 KM godišnje Inteligentna igra znakova ............................................................. 50
J Svijet 15 E godišnje
diktatora u švicarskim bankama, u zgradi
sjevernokorejske Komunističke partije te
munistička vlast smaknula. Optužen je za
uništavanje nacionalnog gospodarstva te
ljuju i u ostalim književnim djelima, kao i
u filmovima. O Kim Jong Ilu i njegovu
J
O Tisak: DIJALOG CIVILIZACIJA da u godini zaradi između 500 milijuna i
milijardu američkih dolara. Posebna joj je
nanesenu javnu štetu planu vođe Kim Jon-
ga Ila. Smaknuća najviših dužnosnika po-
ocu pišu se i pjevaju pjesme, a parada pro-
slave rođendana starijeg Kima središnji je
O
mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica Čvrsto uvjerenje ili čvrsta zloupotreba vjere? . ............................ 52
U Tiskano uz financijsku potporu iz Medinska povelja ......................................................................... 54 specijalnost krivotvorenje deviza, za što staju uobičajena u Sjevernoj Koreji. Zbog događaj u zemlji za koji se neki pripremaju U
imaju opremu kojom proizvode gotovo sa- raširene gladi režim je 90-ih godina proš- gotovo cijelu godinu. Istovremeno, Sje-
R Državnog proračuna Republike
vršene krivotvorine. Već sada, prema pro- log stoljeća ubio ministra poljoprivrede. vernu Koreju optužuju da je država s naj- R
Hrvatske putem Savjeta za nacionalne MURSELOV ŠEGISTAN
N manjine Republike Hrvatske Džihad Anđelija u akciji ................................................................ 57
cjenama američke Tajne službe, raspolažu
dovoljnom količinom sirovina za tiskanje
Novinske agencije prenose da se u
tekstu objavljenom na službenoj internet-
više kršenja ljudskih prava u svijetu. Javna
smaknuća, kampovi za političke protivni-
N
A Na naslovnoj stranici:
Begova džamija u Sarajevu ZANIMLJIVOSTI
krivotvorina vrijednih dvije milijarde do- skoj stranici Vlade Sjeverne Koreje navo- ke režima i mučenja ljudi sjevernokorejska A
lara. “Iako ga zapadnjaci smatraju razma- di da je sjevernokorejski vođa Kim Jong su svakodnevica. q
L Državna mafija ............................................................................. 59 ženim tiraninom, Kim Jong Il vrlo je spo- Il postao “svjetska modna ikona” zbog Pripremio: Ismet Isaković L
 Vranduk Konjic – Stari grad Zašto praviš slona od mene?

INTERVJU: Senadin Lavić

EKSKLUZIVNO: Slučaj Gornja Maoča

Gdje je mezar Osnivača Sarajeva?

Medinska povelja: prvi pisani ustav u povijesti

Džihad Anđelija u akciji

Zenica – Muslimanska četvrt Mostar

Vareš – Čaršija s katedralom Cazin

STARI BOSANSKO-HERCEGOVAČKI GRADOVI

KRAJ 19. I POČETAK 20. STOLJEĆA