Privatna jezično-informatička gimnazija „Svijet“

s pravom javnosti

Privatna ekonomsko-informatička škola

s pravom javnosti

SREDNJOŠKOLSKE USPOMENE

Zagreb, 2007. godine

1
Idejni začetnik i realizator:

Marija Šarić

Potpora i desna ruka:

Ana Pinjušić

Tehnički uredio:

Luka Šarić

Anketu osmislila i obradila:

Katarina Aladrović

Lektorirale:

Danijela Cvetković

Katarina Aladrović

2
Sadržaj:

Prvi razred 2003./2004. školske godine;

Drugi razred 2004./2005. školske godine;

Treći razred 2005./2006. školske godine;

Četvrti razred 2006./2007. školske godine;

Matura

Anketa

Prvi razred 2003./2004. školske godine

3
Započeli s radom u Gundulićevoj 3, u Zagrebu s pet, dobro ste pročitali, pet
učenika.
Školska brojka. Bili su to (do kraja ostali i „postali naši“ ):

Marko Vujičić
Marko Riznić - ekonomisti

Nikola Sladić
Domagoj Krpan
Petra Brajković - gimnazijalci

Početak neizvjestan, financijski težak. Preživjeli.

Roditelji hrabri, puni povjerenja. Hvala im.
Profesori entuzijasti, s vjerom u znanje, struku, programe škola, uspjeh.
Odgajatelji, učitelji, suradnici.

Ana Pinjušić, ravnateljica ekonomske škole;

Marija Šarić, ravnateljica gimnazije;
Luka Šarić, administrator;
Mira Lovrenčić, tajnica;
Ante Kolak, pedagog;
svi puni entuzijazma i dobre volje, strepnje i radosti zbog početka i budućnosti.

Dragi učenici, kako li ste se vi osjećali u razredu s tri ili dva učenika ? Sigurno ste
bili uplašeni, pitali se gdje je gužva, zar svi ovi profesori samo za nas, kako li ću
izdržati stalno ispitivanje, zar samo jedna cura, izgubit ćemo se u ovom prostoru,
gdje smo ovo zapeli ?

Profesori su pak odahnuli. Olakšanje i odmor od gužve i hiperaktivne djece u brojnim

razredima državne škole. Naša vrijedna, disciplinirana, kulturna djeca - „njegovana“,
pažena i mažena i kod kuće i u školi. Blago nama i njima.

Sjetimo se njihovih imena i predmeta:

Matijević Marija, prof. hrvatskog jezika;

Černi Davor, prof. engleskog jezika;
Filipašić Suzana, prof. matematike i fizike;
Šivak Kristijan, prof. povijesti i geografije;
Blatarić Zlatko, prof. biologije i kemije;

4
Šarić Marija, prof. vjeronauka i etike;
Ravlić Anđelka, prof. retorike;
Radinčić-Staničić Ljiljana, prof. glazbene umjetnosti;
Peranić Mario, prof. informatike;
Uroić Božica, prof. osnova lijepog ponašanja;
Nazor Višnja, prof. latinskog i njemačkog jezika;
Dlesk Ivica, prof. likovne umjetnosti;
Aličelebić Letafeta, prof. knjigovodstva;
Krajnović Dejan, prof. TZK;
Jasna Morović, prof. poduzetništva.

Dva razreda učenika i nekoliko profesora na slici - prepoznati, ne zaboravljeni.

Kako je godina odmicala, postajalo je jasno da smo svi na istoj strani i dobro nam je
bilo.

U školi kao kod kuće, nikada kasnili, ni jedan neopravdani izostanak.

Pune torbe (sav pribor) nosili svaki dan.

Profesori dobronamjerni, šaljivi, prijatelji.

5
Slavili smo rođendane i rezali torte.

Svi uvijek bili na tjelesnom. Profesor nas vozio (dvije škole u istom autu). Učio tenis
i golf. Pogledajte kako smo uživali.

6
Često bili u kazalištu, muzejima, kinu.
Iskazivali se u timskim radovima i projektima.
Izrađivali plakate.

Promijenili prof. biologije i kemije (došla Violeta Grilec ).

Obilježavali poznate datume i blagdane. Zajednički uljepšavali školu.

7
Radovali se informatičkom kabinetu (tri kompjutera po jednom učeniku), tu učili i
provodili odmore, ostajali i do pet sati u školi.

Nismo se mrštili zbog dodatnog učenja.

Bili smo okruženi cvijećem i mladošću.
Svi su bdjeli nad nama.
Učili smo uz smijeh.
Za suze nismo znali.

8
Iako nas je bilo malo, putovali smo. Koliko učenika, toliko i profesora na putovanjima
- i goste smo vodili. Već nam se tada terenska nastava uvukla pod kožu.

Wir haben in Graz Deutsch gelernt - rekla je naša prof. Višnja. Po tome putovanju
nju pamtimo. Smjestili se u bus, u kasnim noćnim satima - mi pospani, uzbuđeni, ona s
malom bebom. Već smo odmakli kojih dvadesetak minuta vožnje kroz osvijetljeni,
polu-pusti Zagreb, kad li - stop. Profesoričina putovnica istekla. E šoka i bruke! Što
sada? Bilo nam je jako žao bebe - obje su izašle u nepoznatom dijelu predgrađa, u
noći, daleko od centra i tramvaja, a mi nismo mogli pomoći. U mislima i brizi za obje
nastavili smo dalje. Sve je prošlo dobro, saznali smo po povratku. A nama bilo lijepo.

9
Svi smo sudjelovali na priredbama - pjevali, recitirali, glumili, koreografiju smišljali i
izrađivali, profesori, učenici, dragi nam roditelji, gosti - domaći i strani. Čak smo i
domjenke priređivali.

U drugom polugodištu naša dva Markića

dobila pojačanje - crnokosu Marijetu Šarić.

Na slici kao tročlani tim u radionici „tko će

brže i višlje“ protiv tročlanog gimnazijskog
tima. Pobijedili ekonomisti. Bili brži, domišljatiji i spretniji - pravi poduzetnici na
djelu.

I gimnazijalcima prinova u razredu - Igor Župan. Na otvorenim danima Insituta

Ruđer Bošković, u punom sastavu njih sedmero s prof. Suzanom.

10
I na drugom inozemnom putovanju prvoga razreda zajedno u Beču. Tu je vidljiva i
druga promjena u nastavničkim redovima. Zbog obiteljskih razloga napustila nas
prof. Višnja. Novi prof. njemačkog Anto Semunović pokazao se izvrsnim vodičem i
predavačem. S nama proveo dvije i pola školske godine.

Wir haben wieder in Wien Deutsch gelernt.

Svoje dojmove i naučeno iz toga jezika učenici pokazali ovim sastavima povratkom u
školu:

Anfangs Juni waren wir in Wien. Es war super. Am meissten gefiel mir der Schloss -
Schünbrunn, der Park, die Wiener Katedrale und die Hauptstrasse mit vielen
verschiderenen Geschäften. Wien ist eine wunderbare, grosse Stadt und ich würde
gerne wieder nach Wien gehen.
Domagoj, 1.g

Es war schön, die Reise war gut und angehnem. Wien besuchen viele Touristen aus
der ganzen Welt. Wien ist eine multikulturelle Stadt, wo sich jeder gut fühlen kann.
Ich würde gerne noch einmal Wien besuchen.
Igor, 1.g

Već tada Igor neslužbeno postaje fotograf svih naših događanja i ostao to do kraja
školovanja u svojoj srednjoj. I roditeljima i Igoru hvala.

Preko puno, puno, puno strpljivog rada, predavanja, učenja, projekata iz biologije i
drugih predmeta, terena, kazališta, kina i muzeja (Popcorn i Ribarske svađe u Gavelli,

11
Secesije Hrvata u Muzeju za umjetnost i obrt, Meštrovićevog muzeja, Hrvatskog
dizajna u Gliptoteci, National Geographic Hrvatska 100 Best Photographs Road
Show u Domu hrvatskih umjetnika, Posljednjeg samuraha u kinu i drugoga), puno voća
i kolača (Nikola se sigurno sjeća kako je završila bundeva sa izložbe Zahvala na
plodovima jeseni - pojeli ju kao slasnu pitu), Lukinih dežurstava, podrške i brigom
ravnateljica približili smo se kraju prvog razreda.
Pozdravili smo se s dragim nam prof. Mariom,

prof. Suzanom, prof. Davorom, prof. Jasenkom, prof. Božicom, prof. Ivicom.

Na početku drugog razreda zamijenili su ih:

Dubravka Liebl, prof. poduzetništva;

Gabrijela Čorković, prof. engleskog jezika;
Diana Mlađenović, prof. informatike;
Ivančica Keglević, prof. fizike;
Vesna Škreb, prof. matematike;
Darija Košuta, prof. likovne umjetnosti.

Neke ćemo pamtiti, a neke zaboraviti. Neki su otišli zauvijek, a neki se vratili.

I evo nas kod podjele prvih svjedodžbi. Bilo je to 18. 6. 2004. godine.

12
A prije kraja i zadnjih fotografija jedna zanimljivost.
Naime, kao projekt iz biologije svaki učenik je pratio odabranu biljku iz Botaničkog
vrta kroz četiri godišnja doba. Zapažanja i ostalo po zadatku svi učenici morali su
napisati i predati kao projekt (tekstovi i fotografije). I Nikola je odabrao biljku i
uredno predao rad. Prelistavali smo ih. Divili se točnosti podataka i zapažanja,
urednosti i temeljitosti kad…
Ljudi moji… Nikolina odabrana biljka nije bila ista na početku, u ljeto i na kraju u
proljeće. Preko jeseni je uvenula, preko zime nestala (ostalo samo korijenje), a uz to
- naš Nikola zaboravio i mjesto gdje ju je prvi put susreo. Ali, uredno je
fotografirao neku drugu biljku i napisao - izrasla je, evo je! Do suza smo se nasmijali
i zauvijek to zapamtili.
I fotosi za kraj.

13
Drugi razred 2004./2005. školske godine

Nakon dugog toplog ljeta evo nas u drugom razredu.

Iznenađeni - napustila nas Petra.
Radosni - odjednom nas puna škola, prvi i drugi razredi.
Ekonomisti s dva nova učenika - Anđelom Bašić i Frankom Golomeićem. Petero u
ekonomskoj, opet troje u gimnaziji. Još uvijek smo u Gundulićevoj 3.

14
Prvi zadaci: upoznavanje, novo gradivo.
Bili mentori prvašima u projektu iz biologije.

Uz pomoć prof. Letafete posjetili zagrebačku džamiju.

Surađivali s Aaustrijskim kulturnim forumom s ciljem učenja njemačkog jezika.
Nabavljali knjige za lektiru.

Brali jabuke na plantaži u Dugom

Selu i shvatili - ovo je naše
vrijeme za učenje, ne za rad.

15
U školi uvijek vrijedni, pažljivi slušači. Ništa nam nije bilo teško. Sa smiješkom su
prolazili školski dani. Evo nas u radu s razrednicom.

Engleski smo usavršavali u British Council-u u Ilici, likovnu umjetnost u muzejima,

hrvatski jezik u kazalištima. Bili smo znatiželjni.
Prihvaćali smo s radošću sve što je škola organizirala.

16
Da i mi možemo pomoći drugima
uvidjeli smo preko sajma kruha što
je otada postala tradicija škole.
Naši Klas d.o.o. i Slanac d.o.o.
prikupili su novac za slikarski
pribor hendikepiranoj djeci iz
udruge Ozana. Bili smo ponosni na
roditelje i prijatelje koji su
sudjelovali. Idejni začetnik i
voditelj projekta - prof.
Dubravka.

17
 Predstavili smo školu na Plavom radiju.
Bili i u emisiji Budilica na OTV-u.
Obilježavali dan nepušenja, a svi postali
pušači.

S prof. Gabrijelom upoznavali Samobor.

18
Slikali se za uspomenu i dugo sjećanje.

19
Pripremali Božićni sajam i priredbu - svi sve radili. Bili sretni i zadovoljni. Prijatelji
zauvijek.
A gdje li je Marijeta ? Polako se izgubila u svom svijetu.

Pored obrazovanja brinuli smo i o odgoju. „Zdrav duh u zdravom tijelu“ vječna je
izreka. Savjetovala nas je protiv droge gđa Šalamon,

20
s nama po Sljemenu šetala prof. Marija, divili se Janici, surađivali s policijom i
školskom liječnicom.
Obilježavali smo početke godišnjih doba i uređivali školu.

21
Anegdotu o posjetu Institutu Ruđer Bošković i našem bistriću Domagoju moram
ispričati.

Obilazili smo različite izloške, od projekta do projekta. Pratile su nas i dvije

gimnazijalke, njihove vršnjakinje. Voditelji projekata često su učenicima postavljali
pitanje, a naš Domagoj nepogrešivo, ko' iz puške, sipao odgovore. Svi smo slušali i
divili se, a voditelji ga samo hvalili. Kad, jedno pitanje, pa muk. Domagoj nezna. A
jedna od one dvije gimnazijalke stidljivo odgovori i bilo točno. Naš Domagoj pogledao
zaprepašteno, u šoku. Zar je netko pametniji od njega ?! Eh, taj trenutak neću
zaboraviti.

22
 S prof. Dubravkom ekonomisti su
posjetili muzej novca u Privrednoj
banci. Evo foto- njih troje okruženi
lovom. Što li misli Marko dok se ovako
zagonetno smješka ?

Još jedan pogled na Anđelu i Franka - da ih ne zaboravimo.

23
Predstavili smo obje škole u manifestaciji Dojdi osmaš na Trgu. Tada smo bili
zajedno, na istom štandu.

I ove godine učili smo putujući. Terenskom nastavom proputovali smo zapadnim
dijelom Hrvatske. Vidjeli špilje Lokvarku u Lokvama i Vrelo u Fužinama.

Posjetili farmu puževa u Matuljima, tartufare Zigante, uživali u dnevnim obilascima i

noćnom životu Rovinja.

24
Na povratku proputovali stazom glagoljaša i Humom, najmanjim gradom na svijetu.

25
 Pod vodstvom prof.
Gabrijele Domagoj
sudjelovao na natjecanju
iz engleskog jezika
Cambridge University
Press za što je dobio
priznanje.

Pred kraj godine dobili smo još jednu „prinovu“ u obitelji profesora. Stigla nam je
ravno iz Osijeka prof. hrvatskog jezika Danijela Cvetković.

I za kraj drugog razreda jedan od učeničkih radova:

26
Treći razred 2005./2006. školske godine

Prešli smo više od pola zajedničkoga puta.

Novi razred, novi prostor - Teslina 14.
Još više učenika (sada prvi, drugi i treći razredi), a izmjena i među profesorima.
Prvo njihova fotografija i mena novih. Stariji su i pametniji.
Dajemo im prednost:

Ankica Jagnjić, prof. informatike;

Hrvatka Longin, prof. latinskog i talijanskog jezika;
Marijeta Rihter, prof. matematike;
Martina Ceglec, prof. kemije i biologije;
Damjan Sedić, prof. TZK;
Ivana Poleto, prof. etike i logike;
Ana Frlan, prof. psihologije.

Naše fotografije s prvog školskog dana i zajednička:

27
28
Tu su ravnateljice i roditelji, pripremljen stol.

U gimnaziji nas je 6, a nama pojačanje Sarom Šešlek, Tamarom Bobić i Janjom

Pinjušić.

29
U ekonomskoj školi nas je 9 s novima Dinom Buljem, Mariom Alpezom, Ivanom
Lovrečki, Julijanom Car, Matijom Kalebom, Rudijem Papićem i Dejanom Boršićem.
Ispisali se Anđela i Franko.

30
Na samom početku razreda već terenska nastava i projekti. Učili smo putujući po
Sloveniji - Rogaška, Olimje, Jelenov greben.

Naš drugi sajam kruha i nova humanitarna akcija. I drugi puta prof. Dubravka
organizator.
Organizirali smo i prvu književnu večer.
Tuđe i svoje stihove recitirali:
Tamara, Domagoj, Dejan.
Za Sve svete posjetili smo groblje Mirogoj, a svijeću zapalili Draženu Petroviću.
S prof. Kristijanom bili na Sljemenu, sudjelovali u radu Zelene akcije.

31
Bili smo na koncertu Hrvatske vojske u Lisinskom.

Proslavili stoti rođendan Dragutina Tadijanovića.

Posjetili židovsku općinu, pogledali Anu Karenjinu u ZKM-u, u Muzeju za umjetnost i
obrt na izložbi skriveno blago i još puno toga.
Advent smo ove godine proveli u Beču, na drugom inozemnom izletu. Autobus nam je
postao već omiljeno prijevozno sredstvo.

Po povratku smo posjetili Eisenstadt u Gradištu.

Povratak je značio pripreme za završetak polugodišta i božićno veselje.
Dobrim ocjenama i priredbom završili smo kraj još jedne kalendarske godine.

32
33
Nismo zaboravili ni domjenak, a ni stare ljubavi.

Drugo polugodište započeli smo s osam radionica udruge PET + o prevenciji od

ovisnosti i od rizičnog ponašanja druge vrste.

Posjetili smo i Hrvatski sabor, saznali o povijesti, nazočili sjednici.

Pogledali smo izvrsnu predstavu slijepih i slabovidnih u kazalištu Vidra pod nazivom
Tražim posao. Nasmijali se do suza i stoti puta obećali sebi da nema prepreka pred
nama.

34
A kada smo se slikali za uspomenu i dugo sjećanje izgledali smo baš ovako:

Na slikama gledate već skoro odrasle ljude. Od prvog razreda do sada vidljive su
promjene u izgledu i u sastavcima - zreliji, konkretniji, maštovitiji, raspisaniji.

I ove smo
godine
predstavlj
ali svoju
srednju
školu
osmašima
grada
Zagreba.
„Dojdi
osmaš“
prošao je
s nadom u još više učenika i sigurniju budućnost. Ovaj puta dva odvojena štanda.

35
Nekoliko fotki iz škole:

Sam kraj obilježili smo tjednom terenske i projektne nastave. Ostvarili smo izlet u
Koprivnicu i Hlebine.

36
Posjetili smo i arheološki park Andautonija u Ščitarjevu, još jednom Zagrebačku
džamiju,

37
Prvi puta smo polagali i ECDL ispite, njih dva od sedam, nakon kojih se dobije
europski certifikat informatičke pismenosti. Polaganje tih ispita postalo je naše
obilježje.
Puno toga smo dobroga i korisnoga vidjeli i naučili. Bogatiji smo za novo znanje.
S ocjenama smo zadovoljni, radujemo se praznicima.

38
Četvrti razred 2006./2007. školske godine

I samo finale - četvrti razred.

Opet nova lokacija - Kačićeva 3.

Novi učenici: Domagoj Merčep, Marko Udovičić, Karlo Schweiger, Mirsad Čehić,
Martina Bilobrk.

Novi su i neki profesori:

Ivančica Ružak, prof. engleskog i njemačkog jezika;
Adrijana Ritec, prof. biologije i kemije;
Lidija Tomičić, prof. informatike;
Darko Gregec, prof. likovne umjetnosti;
Katarina Aladrović, prof. sociologije i hrvatskog jezika;
Ivana Poleto, prof. etike i filozofije;
Božica Mostečak-Ranogajec, prof. politike i gospodarstva;
Darko Frančić, prof. gospodarskog prava.
Da smo puno radili, marljivo i vrijedno učili, pomalo već (neki i previše) izostajali s
nastave, odgovorima veselili i žalostili profesore, zaljubljivali se, polagali vozačke
ispite, razmišljali o budućem zvanju i pripremali se za prijemne - svi vjerujemo i
znamo.
Zato, spomenut ćemo samo osobitosti ove školske godine - razmišljanja iz vjeronauka
na temu sakramenta ženidbe (ulomci):

39
„ Kad sam je upoznao znao sam ona je moje sunce, moje jutro, moja večer i moj dah.
Prve večeri bile su njeno ime, prva misao njena crna kosa, prva sreća njezina
radost…“

Mario Alpeza

„ Ženidba je zapravo spajanje dvije obitelji u jednu, dva svijeta u jedan, dva života u
jedan. Zato trebamo naći osobu koja je spremna dati ljubav i primiti je, koja isto
razmišlja i djeluje, koja bi do kraja života mogla provesti skupa život dok nas smrt
ne rastavi. „

Nikola Sladić

„ …Prijateljstvo je s vremenom preraslo u ljubav. Možda je to otpočetka bila prava

ljubav, a da toga nismo bili svjesni. Odlučili smo zauvijek živjeti zajedno i vjenčati
se u Crkvi. Pred Bogom smo se zavjetovali na ljubav i vjernost. Naša kršćanska
ženidba znak je ljubavi koju nam je Bog darovao. „

Rudi Papić

Čim je počelo već smo u autobusu. Putujemo na terensku nastavu u Požešku kotlinu -
Požegu, Kutjevo, Jankovac, Velika, Drenovac. Upijamo ljepote prirode, ljudi,
građevina.

40
Ove smo godine blagoslovili školu, priredili opet sajam kruha, pogledali Brijačice i
Zabranjeno za mlađe od 16 u Maloj sceni, ostvarili nekoliko književnih večeri i
priredaba, ugostili nekoliko predavača i dekana fakulteta da bi razmislili, usporedili i
odlučili što želimo studirati, sakupljenim novcem sa humanitarnih akcija 3. i 4.
razreda kupili saonice, lopte i slatkiše pa poklonili štićenicima centra na Paunovcu.

Putovali smo u Prag kao maturalno putovanje. Vidjeli i Bratislavu i Telč.

41
42
43
44
Pozvali u goste kapelana župe sv. Blaža, ugostili Željka Mavrovića po pitanju sporta u
odgoju mladih, slikali se na kraju, i profesori i mi.

Polako ispravljali ocjene, pisali maturalne radnje, proveselili se na maturalnom plesu

u hotelu Esplanade.

45
46
47
48
49
A na maturalnom plesu o nama smislile i izrekle lijepe riječi ravnateljice, kojima smo
ostali u srcu i koje će se sigurno često pitati što li je s nama:

MARKOM VUJIČIĆEM - prvim upisanim učenikom u ekonomsku školu, osobom dobra

srca, nama od povjerenja, izvanrednim informatičarom, prezentatorom škole,
fotografom po potrebi, još boljim plesačem - a osobito dragim nam - našim Markom.

MARKOM RIZNIĆEM - kojega bi često pozvale kada smo nešto trebale, a on bi

odgovorio: „može profesorice, nema problema“, s kojim smo prolazile ljubavne i
školske radosti i patnje, za kojega smo uvijek znale da neće zaboraviti potrebno, s
nijednim neopravdanim satom - dva naša Marka.

NIKOLOM SLADIĆEM - kulturnim, discipliniranim djetetom, za kojega znamo da je

volio sve predmete osim tjelesnoga, ali je zato kraj otplesao maestralno, koji nas je
uveseljavao pod velikim odmorima i na priredbama svirajući klavir, osobito
Beethovenovom Patetičnom sonatom.

DOMAGOJEM KRPANOM - našim kritičarom, sa smislom za tragično, uzgajivačem i

njegovateljem brade, kvariteljem fotografija ( u zagradi: grimase ), pjesnikom,
glumcem, sudionikom svih priredbi, zabušantom u četvrtom razredu, ali sve
zaboravljeno. Zapamtimo bistar um, briljantne odgovore, krasne sastavke, veeelike
mogućnosti, ono zbog čega profesor kaže - volim svoj posao.
IGOROM ŽUPANOM - došao kao mrgud, sa širokim očima od straha, a on zapravo -
široka srca, istinska dobrica, pravi prijatelj, naš fotograf na putovanjima, uskoro
student i vozač, a tek poznavalac automobila - svi smo puno o tome naučili, osobito
Luka.

PETROM BRAJKOVIĆ - što li je s dugokosom, vrijednom Petricom ? Rado je se

sjećamo.

DINOM BULJEM - „ne znam ja to profesorice“, „nemam danas inspiracije, može

drugi puta“, „danas nisam spreman“ - nismo mu to uvijek uzimali za ozbiljno, samo
kada je pretjerao. Znali smo da hoće. Naš Dino - a do suza nas je nasmijavao na
putovanjima, glumio i Slavonca i Zagorca, u školi uvijek nasmijan, pun lijepih riječi,
uvijek s pozdravom.

DEJANOM BORŠIĆEM - nasmijanim, vedra duha, uvijek spremnim na pomoć,

izvanrednim pjevačem i gitaristom, nogometačem, pjesnikom, pokretačem
aktivnosti, ali i zaljubljenikom u „žensku ljepotu“ - eh te cure - one Požežanke još
sigurno čuvaju uspomene na zagrebačke lijepe dečke.

50
SAROM ŠEŠLEK - da nije bila tako bolesna vjerojatno bi češće bila u školi, a ovako
je stalno nešto ostajala „dužna“ profesorima, pa odgovarala, sva bila u danima i
datumima i dobro se snalazila. Da je bilo manje izostanaka, gdje bi joj bio kraj.
Ovako - divimo joj se, izborila se za zdravlje i kraj škoske godine.

TAMAROM BOBIĆ - crnokosom mladom damom, emotivcem, pjesnikom, glumicom,

sudionikom svih književnih večeri i priredbi - kako je lijepo profesoru znati na koga
se može osloniti u takvim događajima; ljubiteljem hrvatskog jezika i književnosti,
kada napiše zbirku molimo dvije knjige za školu - s potpisom. Ona s nama u svojim
talentima, mi s njom u želji za uspješnim životom.

MARIOM ALPEZOM - on je dobar primjer kako svakog učenika treba dobro

upoznati. Kada „zagrebemo ispod površine“ nađemo zlato - blješti - potrebni su sati
strpljenja naučiti origami ( i mene je naučio ), veliki je čitač, poznavaoc neobičnosti
iz povijesti, borac za dobrobit čovječanstva.

JANJOM PINJUŠIĆ - „kada bih imala dijete voljela bih da bude kao ona“ - riječi su
jedne profesorice - savjesnom, odgovornom, kritičnom, borcem za pravicu, uvijek
pročitanih lektira, napisanih zadaća, spremnom na odgovaranje, ali i izazivanje
„pokojeg uzdaha“ - onako u prolazu.

IVANOM LOVREČKI - otkad se to dijamanti sjaje na zubu, ali jedan je bio - curom
uvijek našminkanom, dotjeranom, punom akcije i pokreta, nama često u uredu da pita
kako smo, spremnom pomoći pojedincima u učenju i ispravljanju „bolnih“ ocjena,
budućom tetom u vrtiću - ima cilj, samo naprijed.

JULIJANOM CAR - u školi nasmijanom i veselom, kod koje je moglo sve bez
pogovora, ona je mogla pokazati da škola nije teška ( kao školoska torba pa ju mnogi
nisu ni nosili nego knjige čuvali uredno složene pod klupom ), koja je svladala sve
prepreke i postigla rezultat „učeničke mašte“.

RUDIJEM PAPIĆEM - našim sportašem, rukometačem ( molim autogram prije nego

postaneš profesionalac ), povrijeđenoga koljena, ali opet sportašem. Trudio se i htio
uvijek više, to ga je veselilo, motiviralo za veću ocjenu.

MARKOM UDOVIČIĆEM - bio je u školi ako nisu bili važniji „poslovni“ događaji u
gradu, tajanstvenim - namjerno ili prirodno, ne baš od čestih, a osobito ne od
dugačkih govora, nije bio buntovnik bez razloga. Bit će sigurno dobar poduzetnik,
odmjerit će partnere od glave do pete - pa Marko - poduzmi sve da ti se želje
ostvare, ali ne zaboravi romantiku.

51
DOMAGOJEM MERČEPOM - „taj dečko ima klikera - kaže njegova razrednica -
samo da je češće bio u školi, gdje bi mu bio kraj“. Kažem ja - „ne bojte se za dite,
sve naučeno već prakticira prodajući nekretnine“.

MATIJOM KALEBOM - trebamo li se brinuti ili će on već pronaći pravi put ?

Pamtićemo ga po motorima, automobilima, više ne dolascima nego dolascima,
odgovaranju i neodgovaranju u školi, ali i srdačnim susretima u izvanškolskim
prostorima.

KARLOM SCHWEIGEROM - on i vrećica s bilježnisom ili možda knjigom - poznati

prizor, ali jako rijedak. Vjerujte, više sam ga puta susrela u gradu u šetnjici nego u
školici. Mora da je zaboravio da radimo svaki dan od 8,30 nadalje. Zaboravio je -
ovim ga putem podsjećam na još postojeće obveze četvrtog razreda.

MIRSADOM ČEHIĆEM - kad on stane onako visok i uspravan, vojničkim stavom, s

rukama na leđima, ozbiljna lica, pred ravnateljicu i svečano obeča da će sutra doći u
školu ili odgovarati pomislite - istina. A njega opet nema i nema. Eh, Mirsade dijete,
tu smo, i svi dobronamjerni, samo dođi. Šteta propustiti četvrti razred.

MARTINOM BILOBRK - zadnja upisana pa gotovo nepoznata, što o njoj reći -

sportski tip, a daleko od sporta. Nije ovdje, ali joj želimo uspješnu maturu i pravi put
u životu.

I spremno obranili i položili maturu.

Za kraj anketa po završetku školovanja:

KORAK PO KORAK...

Prošle su četiri godine radosti i veselja

Prošle su četiri godine živciranja zbog ocjena, zanovijetanja pred
profesorima i ravnateljicama

Prošle su četiri godine provaljivanja gluposti, četiri lijepe godine

Sada ste punoljetni, četiri godine stariji i puno pametniji

...SADA NIJE ČAS DA SE ZAUSTAVI VRIJEME... Z. Golob

Čas je da se vrijeme zaustavi, ali samo na čas kako bi se prisjetili svih lijepih
godina zajedničkog druženja s vama

Bilo je lijepo, uspješno, zanimljivo

Škola je nekako tužnija od kad vas nema, hodnici su pustiji, osjeća se
nostalgični duh

No, treba ići dalje, treba uhvatiti vrijeme i ići s njime u korak

52
NE ZNAM TE...RECI MI ŠTO RADIŠ?

Ne znam te, reče, ne sjećam se više

na kome pijesku tvoje ime piše.
Ne znam te, reče, u mraku već dugo
izgubili smo negdje jedno drugo...
Z. Golob

TKO STE TO VI – MATURANTI?

Izlazim, bavim se glazbom, idem u teretanu, slušam glazbu, idem na mačevanje,
igram košarku, gledam TV, bavim se ekstremnim sportovima, automobilima,
računalima, bavim se filmovima, sviranjem klavira, skladanjem, družim se s
prijateljima, čitam knjige, pišem, slikam, plešem, sviram gitaru, pjevam

KAKO VAM JE BILO U OVOJ ŠKOLI (vaši komentari)?

Super, odlično

to su mi najljepše godine života

lijepo je bilo, sjajno, ravnateljice su sjajne

profesori su dobri, trude se: susretljivi su, razumiju nas

TKO MISLI DA SVE VOĆE DOZRIJEVA U ISTO VRIJEME KAD I JAGODE, NE

ZNA NIŠTA O GROŽĐU...

Različiti smo, a opet isti

Vi ste nam svoje ocjene dali

Mi smo vama četiri godine predanog truda i rada kako bi vam nešto ostalo
utisnuto u srce i mozak

I nadamo se da ne mislite kako sve voće dozrijeva kad i jagode jer tome smo
vas se trudili naučiti

MI I ONI: PROFESORI I UČENICI

K. Šivak: zanimljiv, karizmatičan, odličan prof.

I. Ružak: pokazuje razumijevanje, dobra

M. Rihtar: predana, odlična prof., puna razumijevanja

D. Libl: izvrsna profesorica, trudila se da naučimo, uvela nas u ekonomiju,
poštena

D. Cvetković: ljubav prema materinskom jeziku, tolerantna, profesionalna,
korektna

A. Jagnjić – uvijek objasni svoje postupke

S. Filipašić – ljubav prema predmetu

D. Gregec – legenda

A. Ravlić – neću je zaboraviti

53
ŠTO ĆEMO STUDIRATI?

MENADŽMENT, POLICIJSKA AKADEMIJA, EKONOMIJA, DIF, FILOZOFSKI

FAKULTET: POVIJEST, UČITELJSKA AKADEMIJA, VERN, PRAVO, MEDICINA,
HRVATSKI STUDIJI – KNJIŽEVNOST, PSIHOLOGIJU

IGRAČKA VJETROVA

Leti ko lišće što vir ga vije,

Za let si, dušo, stvorena;
Za zemlju nije, za pokoj nije
Cvijet što nema korijena.
Tin Ujević

ŠTO NAM JE DALA OVA ŠKOLA?

ZNANJE, SIGURNOST, NOVE MOGUĆNOSTI, SREĆU, ZADOVOLJSTVO,

HRABROST, RETORIKU, BONTON, VJEŠTINE ZA ŽIVOT, NOVA POZNANSTVA,
ISKUSTVO, SAMOPOUZDANJE, DOBRE PROFESORE

Ima bića koje nitko ne može zamijeniti...

To su svi oni ljudi koji su nam uvijek pomagali, uvijek bili tu uz nas, a zovemo ih
svojim prijateljima
“Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela”
I kad smo bili nesnosni, u ljubavnim brigama, bez imalo koncentracije, oni su imali
razumijevanje i za nas i zato ih po tome upamtimo i ČUVAJMO

DOVIĐENJA...

Doviđenja, dragi, doviđenja, ti mi prijatelju jednom bijaše sve...

I gavran reče: “Nikad više”
...ako je život nemirno more, budite njegov najčvršći brod, ako je život vrlina, budite
njegova mudrost. Ako je život ljubav, budite njegovo bilo jer kad savladate najjače
valove, kad dobijete mudrost i pronađete ljubav, vrata života bit će vam otvorena.
Otvorite ih snagom svoje ruke...

54