Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
20Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Pitanje Jezika u Dalmaciji 1903.g.

Pitanje Jezika u Dalmaciji 1903.g.

Ratings: (0)|Views: 130|Likes:
Published by sarcel

More info:

Published by: sarcel on May 30, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/06/2010

pdf

text

original

 
UDC 811.163.4(497.5 Dalmacija)„1903"
Vladislav B. SotiroviãPITANJE JEZIKA I PISMA U DALMACIJI 1903. GODINEI POÅETAK POLITIKE „NOVOG KURSA"
Namera mi je da ovim radom doprinesem što boljem rasvetljavanju nauånog pro-blema uticaja jezika i pisma na oåuvanje nacionalne svesti Srba i Hrvata na podruåjuDalmacije na samom poåetku 20. stoleãa kada dolazi do stvaranja politike tzv. „novogkursa" kojom se ova dva juÿnoslovenska naroda nacionalno pribliÿavaju jedan drugomkao i politiåki saraðuju na åitavom podruåju Trojedne Kraljevine protiv maðarizacije igermanizacije Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Ovaj problem je do sada ostao nedo-voljno rasvetljen u juÿnoslovenskoj filologiji i istoriografiji, a naroåito pojava sukoblja-vanja srpskog i hrvatskog jeziåkog nacionalizma u okviru politike „novog kursa", naåemu je obraãena posebna paÿnja u ovom istraÿivaåkom radu.
Kljuåne reåi
: jeziåki nacionalizam, nacionalno samoodreðenje, pismo, srpsko-hr-vatski odnosi, hrvatsko-maðarski odnosi
„Krasno li je onda vrieme bilo,Dok je Hrvat bio svoj na svome;Divno l'se je onda pjevat dalo,A sad samo plakati se mora!"August Harambaš(1861. g.—1911. g.), jedan od prvaka Hrvatske stranke pravaAnte Staråeviãa inspirisan knjiÿevnomslavom Dubrovnika iz Gunduliãevogperioda (Harambašiã 1895, 169).„Prošlost Dubrovniku, buduãnost Beogradu"Matija Ban 1887. g. na komemorativnojsednici Srpske kraljevske akadenije u Beogradupovodom Gunduliãeve tristogodišnjice(Ban 1903, 286—287).
Cilj ovog ålanka je da istraÿi ulogu jezika i pisma u nastanku politike„novog kursa" u Dalmaciji 1903. g.Vaÿnost ovog problema se moÿe shvatiti iz åinjenice da je pitanjezvaniånog naziva jezika kako u Dalmaciji tako i u Hrvatskoj i Slavoniji, tj.u åitavoj Trojednici, tokom XIX i XX veka bilo najuÿe povezano sa nacio-nalnim odreðenjem stanovništva ovih prostora, tj. Hrvata i Srba. Drugimreåima, pitanje naziva jezika je u suštini predstavljalo pitanje nacionalne
 
determinacije, nacionalnog grupisanja i priznavanja ili nepriznavanja nacio-nalne egzistencije.Vremensko razdoblje politike „novog kursa" u Dalmaciji, koje je tra- jalo tri godine, tj. od 1903. do 1906, predstavljalo je novi period u istorijipolitiåkog ÿivota ove jadranske provincije, period u kome je pitanje naziva jezika igralo izuzetno vaÿnu ulogu u politiåkom ÿivotu kako Hrvata tako iSrba.Veãina jugoslovenskih istoriåara deli mišljenje da se gore navedenivremenski period moÿe smatrati novim dobom u jugoslovenskoj istoriji,period koji sigurno predstavlja razdoblje nove politiåko-stranaåke aktivno-sti Hrvata i Srba u Dalmaciji (Ibler 1914—1917, IV; Gross 1960; Pleterski1975; Lovrenåiã 1972). Osnovna karakteristika tog perioda je ta da se utom vremenskom razdoblju na teritoriji Dalmacije sprovodila politika tzv.„novog kursa", odnosno politiåki smer koji je ustanovljen na Dalmatin-skom saboru u Zadru 1903. g. a koji je konaåno doveo do Rijeåke i Zadar-ske rezolucije 1905. g., i koje predstavljaju prekretnicu kako u hrvat-sko-maðarskim tako i u hrvatsko-srpskim politiåko-nacionalnim odnosima.Rijeåkom rezolucijom, potpisanom 3. oktobra 1905. g. od strane veãi-ne hrvatskih stranaka, zakljuåuje se da se hrvatske stranke potpisnice rezo-lucije u politiåkoj borbi izmeðu Beåa i Pešte opredeljuju za politiåku podr-šku Maðarima pod uslovom da Maðari pomognu Hrvatima da ujedine svehrvatske zemlje. Kao jedan od uslova politiåke saradnje hrvatskih stranakasa Maðarima je bio i taj da se Pešta odrekne politike maðarizacije Hrvat-ske i Slavonije uvoðenjem maðarskog jezika kao sluÿbenog na ovim pro-storima.Politika maðarizacije je, inaåe, u to vreme dobila novi zamah kada se25. marta 1903. g. na novoj zgradi ÿelezniåke saobraãajne uprave u Zagre-bu pojavio sluÿbeni natpis ispisan zlatnim slovima na maðarskom jeziku:„Magyar kiralyi allam vasutak" („Maðarske kraljevske drÿavne ÿelezni-ce").
1
Tada je postojala maðarska uzreåica: „Åije ÿeleznice, onoga i ze-mlja" (Pavliåeviã 2000, 288—289). Nakon demonstracija u Zagrebu, banHrvatske i Slavonije, Kuen Hedervari (Károly Khuen-Héderváry, ban od 1883. g. do 1903. g.), bio je prinuðen da da izjavu kako ãe maðarski natpisbiti zamenjen dvojeziånim natpisom na maðarskom i hrvatskom jeziku, alita izjava nije zadovoljila hrvatsko javno mnenje, koje je traÿilo da se nahrvatskoj teritoriji koristi iskljuåivo hrvatski jezik.Bilo je i slajeva da se na maðarskim ÿeleznicama kroz Hrvat-sku-Slavoniju nije mogla kupiti karta do Rijeke veã se morala traÿiti karta
184
1
Politika maðarizacije Hrvatske-Slavonije je nastavljena i u narednim godinama. Tako je maðarska vlada donela 'Lex Apponyi', tj. školski zakon, 1907. g. po kome su svi uåenicinemaðarskih školskih ustanova na åitavom prostoru zemalja krune Sv. Ištvana (u Hrvat-skoj-Slavoniji takoðe) bili obavezni da nauåe maðarski jezik do svoje åetvrte godine školova-nja. Isto tako, je od te godine znanje maðarskog jezika bilo preduslov za zapošljavanje na dr-ÿavnim ÿeleznicama. Ova odluka je doåekana parlamentarnom opstrukcijom u Maðarskomparlamentu od strane poslanika iz Hrvatske-Slavonije (Kontler 1999, 298).
 
za Fiume pošto grad Rijeka nije postojao za maðarske sluÿbenike! Ovakvisluåajevi pokušaja (lingvistiåke) maðarizacije Hrvatske su samo ubrzalikonsolidaciju hrvatskih nacionalnih snaga na liniji pravaške politike „no-vog kursa".Sastanak u Rijeci, kao i samu Rijeåku rezoluciju pripremili su dr AnteTrumbiã i Frano Supilo, koji ãe odigrati glavnu ulogu u politici „novogkursa", kako u Dalmaciji tako i u Hrvatskoj i Slavoniji. Kao posledica Ri- jeåke rezolucije, dolazi 17. oktobra 1905. g. do sastanka srpskih politiåkihprvaka iz Trojednice (Kraljevina Dalmacija, Hrvatska, Slavonija) — sa-stanka na kome je doneta odluka da se prihvate zakljuåci Rijeåke rezoluci- je, podrÿi borba Maðara i Hrvata protiv Beåa, ali pod uslovom da se na åi-tavoj teritoriji Trojednice prizna nacionalna ravnopravnost Srba sa Hrvati-ma. Kao jedan od vidova priznavanja ove nacionalne ravnopravnosti, srp-ski politiåari su zahtevali proglašenje
hrvatsko-srpskog jezika
kao zvaniå-nog jezika u Trojednici kao i ravnopravan tretman ãiriliåkog pisma sa lati-nicom. Prema potpisnicima Zadarske rezolucije, odnosno srpskim politiåa-rima koji su podrÿavali hrvatsku politiku „novog kursa", priznavanje nacio-nalnog jezika i pisma Srba automatski je znaåilo i priznavanje postojanjasrpske nacije u Trojednici, a uvoðenjem dvoålanog naziva za jezik se po-tvrðivala nacionalna ravnopravnost Srba i Hrvata i izbegavala majorizacija jednih u odnosu na druge. Ovakvi stavovi srpskih politiåkih prvaka oku-pljenih oko programa Zadarske rezolucije su bili prirodan nastavak nacio-nalne politike srpskih politiåkih stranaka u Trojednici još od sredine XIXveka.Glavni znaåaj Rijeåke i Zadarske rezolucije je bio u tome što nakonpoduÿeg vremena dolazi do prvog znaåajnijeg zajedniåkog politiåkog na-stupa Srba i Hrvata u Trojednici što je u svakom sluåaju veoma neprijatnoiznenadilo vladajuãe politiåke krugove u Habsburškoj Monarhiji. Osnovuza ovakvu hrvatsko-srpsku saradnju je predstavljalo priznavanje nacionalneravnopravnosti Srba sa Hrvatima; ravnopravnosti koja se pre svega ogleda-la u priznavanju nacionalnog jezika i pisma Srba. Prema tome, pitanje jezi-ka i pisma je predstavljalo jednu od glavnih komponenti pravaške politiketzv. „novog kursa" kako za hrvatske tako i za srpske politiåare. Uspešnorešavanje ovog pitanja je i konaåno dovelo do sklapanja Hrvatsko-srpskekoalicije 1906. g. na osnovama odluka Rijeåke i Zadarske rezolucije; koali-cije koja je nakon pobede na izborima iste godine postala vladajuãa politiå-ka grupacija u Hrvatskom saboru.Smatram da je poåetak politike „novog kursa" hrvatskih politiåkihstranaka prema Srbima i srpskom nacionalnom pitanju u Trojednici vezanza ime Stjepana Radiãa, jednog od osnivaåa i voða Hrvatske puåke seljaå-ke stranke (HPSS) 1904. g. Stjepan Radiã je temelje nove politike Hrvataprema Srbima postavio poåetkom 1903. g. u tekstu „Osnova rada za go-spodarsku, narodnu i politiåku obranu Hrvatske proti madÿarskoj politiåkojsili", u kojem se zalaÿe za priznavanje srpskog nacionalnog imena, srpskognacionalnog jezika, srpske zastave i srpskog nacionalnog pisma. Za uzvrat
185

Activity (20)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
FlorianBoris liked this
dimitrije liked this
labudovac liked this
banben liked this
PilipendaRistov liked this
Aleksandar Zec liked this
Aleksandar Zec liked this
kijaksar liked this
mimtisak liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->