☧ NAŠ ZAVIĈAJ

STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD

Broj 20.

PROVOKACIJA I ZASTRAŠIVANJE!
Veljaĉa 2003.

U predbožićno vrijeme i uz Novu godinu dogodila su se dva slučaja koji vrijeĎaju i

uznemiruju katolike i Hrvate povratnike u Stranjane i Matoševce.
- Kad su jedne nedjelje, pred Božić, Marica Debeljak i Luce Bogdanović došle ujutro da
malo očiste gradilišnu baraku koja se privremeno koristi i za slavljenje mise ako je loše vrijeme,
dok je kapela u Stranjanima u izgradnji, zatekle su onečišćen ulaz u baraku. Netko je na njemu
obavio "veliku nuždu". To je shvaćeno kao manja provokacija, i od toga se nije u javnosti pravio
nikakav problem.
- U noći sa Stare na Novu godinu 2002/2003. puno se pucalo, ali se to nije smatralo ništa
neobičnim, i nije kod nikoga izazivalo zabrinutost. MeĎutim, na 2. siječnja 2003. u Stranjanima
se pojavila policija, jer joj je dojavljeno da se u blizini nekadašnje vikendice Ive (Tome)
Ljevara, a koja sada služi kao trgovina, u luci Marka Pranjića, Perinog, nalazi neko eksplozivno
sredstvo. Kako i kada je ono dospjelo na to mjesto: da li ga je netko tu ostavio slučajno ili iz
nepažnje u novogodišnjem slavlju, ili je u pitanju namjerni i sračunati čin zastrašivanja i
ugrožavanja hrvatskih povratnika, može se samo nagaĎati. Mjesto na kojem je eksplozivno
sredstvo pronaĎeno policija je obilježila žutom trakom, da upozori na opasnost.

Ovo je već nešto što ozbiljno zabrinjava i ulijeva strah Hrvatima i katolicima koji su se na
svoja ognjišta, u obnovljene kuće, povratili u proljeće 2002. godine, a može veoma negativno
djelovati i na daljnji proces ionako slabog povratka u ove krajeve drugih Hrvata i katolika!
O tom slučaju upoznat je Ured "Pravda i Mir" banjalučke biskupije, a iz toga je Ureda
poslana obavijest MeĎunarodnim policijski snagama /IPTF-u/ u Banja Luci, sa zamolbom da se
poduzmu potrebni koraci kako bi se slučaj rasvijetlio, i da se spriječe slični "ekscesi" u
budućnosti. Kopija toga dopisa je dostavljena takoĎer Uredu visokog predstavnika (OHR-u) u
Banja Luci, zatim u Sarajevo Organizaciji za sigurnost i suradnju (OSCE-u), Visokom
komesarijatu UN za izbjeglice (UNHCR-u) i Kancelariji ombudsmena za ljudska prava za BiH.
Zatraženo je od MeĎunarodnih policijskih snaga i da se Uredu "Pravda i Mir" odgovori što je
poduzeto da se stvar istraži, i do kakvih saznanja se došlo. To je potrebno da bi se otklonio strah
2

i zabrinutost kod hrvatskih i katoličkih povratnika, ako za nikakav strah nema razloga, i da bi se
nesmetano i bez opasnosti mogla nastaviti gradnja nove kapele, koja je nedaleko od tog mjesta
jesenas započela, a isto tako u miru i sigurnosti nastaviti proces povratka u Stranjane i
Matoševce i drugih katolika i Hrvata koji o tome razmišljaju. Iako je od tada prošlo mjesec dana,
od IPTF-a Uredu "Pravda i Mir" nije stigao nikakav odgovor.

POSJETE OD KOJIH POVRATNICI OĈEKUJU KORIST

U prošlom br. Našeg zavičaja (str.3), pisali smo o posjeti gĎe Doris Pack Matoševcima, te o razlogu
ili povodu posjete. Dosad nije došlo do nikakvog rezultata u rješavanju problema zbog kojega je do te
"političke" posjete i došlo, ali je možda to imalo utjecaja da je došlo do nekih drugih, "humanitarnih"
posjeta povratnicima u Stranjanima i Matoševcima.

Biskup Komarica i gđa Doris Pack u razgovoru s Milom Debeljak

Jedna predstavnica meĎunarodne organizacije UMCOR obišla je 24. siječnja 2003. u Stranjanima
kuće Mirka Pranjić, Perinog, i Zorke Pranjić, pok. Mate, kojima bi spomenuta organizacija mogla
obnoviti kuće. Nije mogla obići i ostale, ali je tražila odreĎene podatke i za kuće Marka (Mile) Blažević,
Ane (Ilije) Ljevar i Terezije (Vinka) Ljevar. Kod Mare i Mile Debeljak je popila kavu i zanimala se
takoĎer za probleme infrastrukture u selu.
Na 31. siječnja u Stranjanima i Matoševcima je bio gosp. Emilijo Vuksan, ispred meĎunarodne
organizacije Malteser, koja kao partner UNHCR-a, i s njim u suradnji, pomaže manjinske povratke
posebno podrškom poljoprivrednim projektima manjeg obima. On je obišao sve povratničke kuće te se
zanimao o životu povratnika i što bi im bilo nužno za održiv povratak. Povratnici u Stranjane i Matoševce
su mu iznijeli svoje potrebe i kakvu bi pomoć željeli. Ništa nije sigurno obećano, ali im je rečeno da nema
nikakvog izgleda za pomoć onima koji su se vratili u Stranjane i Matoševce, a netko od članova iz
njihovih obitelji i dalje u Hrvatskoj zauzima srpske kuće i neće da ih napusti.
Hoće li za ikoga biti ikakve pomoći, ne zna se. Ipak nešto znači već i to da je povratnike u Stranjane i
Matoševce posjetio netko iz meĎunarodnih humanitarnih organizacija u Banja Luci, budući da dosad,
osim iz Caritasa banjalučke biskupije, drugih posjeta predstavnika humanitarnih organizacija i
humanitaraca nije bilo.

DOGAĐA KROZ MJESEC SIJEĈANJ

- 1. siječnja 2003., srijeda, Nova godina. Nije bilo mise u Stranjanima, nego se išlo u Barlovce, koliko
nas je moglo stati u jedno auto.
- 2. siječnja 2003., četvrtak. U luci Marka Pranjića, Perinog, pronaĎena je neka eksplozivna naprava. Bili
su na uviĎaju ljudi iz policije i iz SFOR-a.
 3

- 5. siječnja, nedjelja. Bila je sveta misa u Stranjanima, a na njoj je sudjelovalo 12 osoba. Javljeno nam je
da je u Sisku umrla Ana Blažević, pok. Jakova, rodom iz Stranjana.
- 7. siječnja 2003., utorak. Pao je dosta velik snijeg, pa su Luce Bogdanović i Mare Debeljak obišle
Zorku Pranjić, Mirka Blaževića i Jelu Šlat, da im malo proprte prilaz do njihovih kuća. Kako je toga dana
bio pravoslavni Božić, pucalo se kao da je rat.
- 9. siječnja 2003. Padao je novi snijeg, tako da ga je bilo više od 50 cm. Nije se moglo nikuda ići, pa smo
u vezi mogli biti samo preko mobilnih telefona.
- 11. siječnja 2003., subota. Luce i Mare su ponovno išle praviti prtinu do kuće Zorke Ganić i Mirka
Blaževića, a isto tako su proprtile i do kuće Slavka Ljevara i Slavka Blaževića.
- 12. siječnja 2003., nedjelja. Zbog velikog snijega, u Stranjanima nije bilo mise.
- 13. siječnja 2003., ponedjeljak. Srbi, braća Milišić Đoko i Dušan, i njihov sinovac Zoran, upregnuli su
konje i malo su razgrnuli snijeg od Pranjića kroz Bukovac i Čardak do Danlova brda.
- 17. siječnja, petak. Na sv. Antu Pustinjaka išli smo, koliko nas je moglo stati u jedno auto, na misu na
Petrićevac. U Banja Luku su toga dana, radi imovinske rasprave na sudu, došla četvorica Debeljaka,
Josip, Mato i Mile Perin, i Dalibor Matin, koji trenutno žive u Zagrebu, pa su bili i na misi na "Dudiću", a
zatim došli i u Matoševce.
- 19. siječnja, nedjelja. Na misu se išlo u Barlovce.
- 24. siječnja 2003., petak. U Stranjane je došla jedna službenica iz humanitarne organizacije UMCOR da
prikupi informacije o kućama koje bi se trebale graditi ili obnavljati.
- 26. siječnja, nedjelja. U Stranjanima nije bilo mise, nego se išlo u Barlovce.
- 30. siječnja 2003., četvrtak. Posjetio nas je fra Juro Šalić, naš nekadašnji župnik, a sada župnik u
Bihaću. U posjetu Mari i Mili Debeljak došli su i kod njih ostali takoĎer na konaku njihovi prijatelji
Ojdanić Anto i supruga Kata, rodom iz Zalužana, a koji sada žive u Stupniku, kod Zagreba.
- 31. siječnja 2003., petak. U Stranjanima i Matoševcima je bio gosp. Emilijo Vuksan, predstavnik
humanitarne organizacije Malteser.
Pripremio Mile Debeljak

ŠTO GOVORE MATICE UMRLIH O BATKOVIĆA GROBLJU

I O POKOJNICIMA KOJI SU U NJEMU SAHRANJENI

U arhivu Biskupskog ordinarijata u Banja Luci nije moguće pronaći, a ne zna se ni da li postoji
pismena molba župnika iz Barlovaca, da se odobri otvaranje Batkovića groblja u Matoševcima. Isto tako
nema ni pismene isprave ili odgovora banjalučkog biskupa kojim se takvo odobrenje daje. Ali se može
smatrati sigurnim da je odobrenje zatraženo, i ono je dano, možda je i jedno i drugo bilo samo usmeno.
To je moralo biti prije 20. travnja 1915. Toga je, naime, dana župnik fra Ambroža Radmanović
napismeno zamolio od biskupa ovlast "da može pravo i valjano blagosloviti novo groblje u selu
Matoševci, za ukop kršćana i kršćanaka, koji u Gospodinu kršćanski umiru". Te ovlasti ne bi mogao
tražiti, niti bi je dobio, da groblje prethodno nije otvoreno s biskupovim odobrenjem.
Traženu ovlast za blagoslov groblja Biskupski ordinarijat je 20. travnja 1915. podijelio župniku fra
Ambroži Radmanoviću, a on je groblje blagoslovio 1. svibnja 1915. U izvještaju kojeg je spomenuti
župnik nakon toga, 4. svibnja 1915., poslao biskupu, uz ostalo, piše: "Blagoslovio sam prema propisanom
crkvenom obredu novo groblje i proglasio ga blagoslovljenim mjestom za ukapanje mrtvih tjelesa
kršćana i kršćanaka, koji umiru s Gospodinom Isukrstom u ljubavi i miru, a tako i dolični križ u greblju
postavljen".
Groblje je otvoreno na zemljištu koje je dotad bilo vlasništvo Filipa Batkovića. A u Maticama umrlih
ono se spominje pod različitim nazivima. Tako se kao mjesto sahrane pokojnika navodi jednostavno naziv
sela - Matoševci, ili matoševačko groblje, a u početku je uz naziv sela nekad stajalo još: novo groblje,
mjesno groblje, novo mjesno groblje, groblje sv. Filipa i Jakova, zatim groblje u Batkovićima, a najčešće
Batkovića groblje.
Budući da je zagubljena Matica umrlih župe Barlovci za period od 1905. do konca 1917., nema
sačuvanih zabilježenih podataka o tome da li je netko sahranjen u Batkovića groblju prije 1918. A u
Matici umrlih župe Barlovci za vrijeme poslije 1917. piše da je 22. rujna 1918. na groblju u Matoševcima
sahranjena AnĎa Batković (Petra i Ruže r. Josipović), u dobi od 12 godina. Nije sigurno da je ona bila i
prva koja je sahranjena u tom groblju. Može se pretpostaviti da je kroz prethodne tri godine, izmeĎu
1915. i 1918., još netko umro u Matoševcima, i da je sahranjen na novotvorenom groblju i prije
spomenute AnĎe. A posljednji tko je do ovog vremena ukopan u Batkovića groblju, bio je Božo (Bojko)
Batković, umro 1. travnja 1998. godine.
4

Od 1918. pa do 1998. godine, dakle kroz 80 godina, prema Maticama umrlih, na Batkovića groblju je
ukopano ukupno oko 135 osobe, meĎu kojima i 3 iz Stranjana. Tom brojkom su obuhvaćeni samo oni
koji su u Matici "ispisani" od 1918.-1998. Vjerojatno je stvarna brojka nešto veća, budući da ima i onih
koji su u Matoševcima ili u Batkovića groblju sahranjeni, a da uopće nisu "ispisani" u župnim knjigama.
Većina onih koji su pokopani u Batkovića groblju, pomrli su u najranijoj dobi - dječjoj i mladenačkoj
- do 20. godine, njih preko 70. U dobi od 21 do 50 godina - više od 30; a preko 50 godina imalo je - 30-ak
osoba.
Osobe sahranjene na tom groblju, koje su doživjele najveću starost, bili su: Ivka Batković r. Josipović
(80 g.), Janja Batković r. Majdandžić (81 g.), Zorka Batković r. Bogdanović (82 g.), Božo (Bojko)
Batković (83 g.), Ruža Batković r. Tubić (83 g.), Luca Batković r. Majdandžić (83 g.), Nikola Batković
(86 g.) i Juro Blažević (90 g.).
U Maticama umrlih se navode i bolesti ili uzroci smrti. Odatle doznajemo da su najčešći uzroci smrti
bili: španjolska gripa, tifus, srdobolja; a zatim dolaze: sušica-tuberkuloza, prehlada, kašalj, proljev-
dizenterija, opća slabost, srčana bolest, srčana kap, starost, rak, itd.
Treba napomenuti da su odrasle osobe u Matoševcima u velikoj većini umirale "opremljene" svetim
sakramentima ili sakramentima umirućih. Od njih 70-ak iznad 10 godina, koji su pokopani na Batkovića
groblju, sakramente umirućih je primilo 40, dok se još za 12-ero kaže da su se redovito ispovijedali, ili da
su se ispovjedili prije kraćeg vremena, a samo za 10 njih stoji da im nisu podijeljeni sakramenti umirućih,
u nekoliko slučajeva zato jer svećenik nije bio pozvan, a u drugim slučajevima jer se radilo o nagloj smrti.
Kroz dugi vremenski period pokojnici su sahranjivani bez svećenika. Glavni razlog tomu bila je
svakako udaljenost Matoševaca od sjedišta župe u Barlovcima. U Maticama umrlih stoji da su pokojne
ukopavali: komšije, susjedi, ukućani, rodbina, roditelji, a od 1943. su upisivana imena po dvojice ljudi.
Istom od 1971. obred sahrane redovito obavlja svećenik, pa se navode imena župnika i kapelana, odnosno
župnih vikara u župi Barlovci, a to su bili: fra Franjo Josipović, fra Dujo Ljevar, fra Ivo Jakovljević, fra
Juro Šalić, fra Berislav Kasalo, fra Krešo Vukadin i fra Anto Ivanović.
Katolici iz cijelog Dragočaja, pa tako i iz sela Matoševaca i Stranjana, od starine su se, sigurno u 18.
st., a vrlo vjerojatno i ranije, pokopavali u groblju - kako stoji u Maticama umrlih - Zarkvine, Crkvine i
Crkvene. Mnogi su i poslije otvaranja Batkovića groblja i dalje ukopavani u Crkvenama, a za neke se
navodi da su ukopani u groblju Okruglica, Gig, Damjanovac, Motike, Petrićevac, Banja Luka (sv. Marka,
Misna bašča, Vojno groblje).
Ranije sam u par navrata u Našem zavičaju napominjao kako je Batkovića groblje sada veoma
zapušteno, i da bi trebalo povesti brigu o njegovu ureĎenju i održavanju. Dosad to nije naišlo na nikakav
odziv! Možda će sada, kad se zna nešto više podataka o pokopanima na tom groblju, netko ipak povesti
akciju da "vječno počivalište" naših roditelja, rodbine, prijatelja i susjeda dobije doličniji izgled, i da se ne
izgubi svaki trag i onih grobova koji se još raspoznaju ili samo naziru.

PrireĎuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH