☧ NAŠ ZAVIĈAJ

STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD

Broj 25.

SMETAO IM JE I KATOLIĈKI LIK RASPETOGA KRISTA!

Kolovoz/rujan 2003.

Više godina "kip" na Ravnici u Matoševcima je bio obrastao u žbunje, da se jedva i

primjećivao. Vidjelo se tek da je u njemu ostao samo nagorjeli donji dio okomitog drveta od
nekadašnjeg križa. A doznalo se od jedne pravoslavne vjernice da je raspelo bačeno u grmlje.
Početkom kolovoza su Mile i Marica Debeljak i Luce Bogdanović iskrčili žbunje i očistili
prostor oko "kipa".
Fra Velimir i Mile Debeljak
Na Ravnici kraj 'kipa' bez raspela

Tada su najprije ispred "kipa" našli obje otkinute ruke, a zatim na prostoru pozadi "kipa" i
sav preostali dio korpusa - koji predstavlja raspetog Krista. Djelomice je sa zadnje strane oštećen
od truljenja na zemlji, a nema ni gornjeg dijela glave, koji je, izgleda, odsječen ili se sam
odvojio.

Bit će vrijedno da se pronađena svetinja konzervira i da se očuva kao simbol jednog vremena
i tragedije katolika i Hrvata iz Matoševaca i Stranjana.
2

NOVI ŽUPNIK U BARLOVCIMA

Franjevci bosanske provincije su ovoga ljeta imali svoje premještaje. Tako je i dosadašnji
barlovački župnik, fra Mijo Rajič, premješten u Sanski Most, a za župnika u Barlovce je iz
Sanskog Mosta došao fra Ivo Orlovac.
Fra Ivo je rođen 21. kolovoza 1957. u selu Bukovica, koje sada pripada župi Trn, osnovanoj
1980., a tada je pripadalo barlovačkoj župi. On je dosad vršio službu župnog vikara u župi
Petrićevac, a zatim je bio 7,5 godina župnik u Bihaću, a isto toliko vremena i u Sanskom Mostu.

SVE JE VIŠE KUĆA U STRANJANIMA I MATOŠEVCIMA

KOJE SE VRAĆAJU U POSJED NJIHOVIM VLASNICIMA,
ALI OSTAJU PUSTE, A IMANJA I DALJE KORISTE DRUGI

Redovito smo ranije objavljivali tko je sve dobio rješenje nadležnog Ministarstva Republike
Srpske o povratu imovine, zatim koja su rješenja i izvršena, te tko je dosad svoju imovinu
preuzeo i stvarno ušao u njezin posjed.
Početkom 7. mjeseca došli su predstavnici Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica
Republike Srpske da izvijeste o donesenim rješenjima za deložacije izbjeglica u Matoševcima, iz
kuća: Vida Blaževića, Marka Batkovića, Jose Batkovića, Marka Majdandžića, a u Stranjanima iz
kuća: Ante Bogdanovića, Nike Pranjića, Ive Ljevara, Dragice Blažević i Marka Blaževića.
Makar da je velika većina kuća oslobođena od dosadašnjih privremenih stanovnika, u njih se
iz Hrvatske vratilo vrlo malo njihovih vlasnika. U svoje kuću su, zapravo, ušli i u njima žive
samo Jela Šlat, r. Pranjić, Matijeva, Mirko Pranjić, Perin, i Zorka Pranjić, Matina, u Stranjanima,
te Mile i Marica Debeljak, u Matoševcima.
Kako je poznato, u Stranjanima je sredstvima Europske Unije, a posredstvom humanitarne
organizacije Arbeiter-Samariter-Bund iz Njemačke, izgrađeno sedam novih kuća, a jednu je
izgradio njemački Caritas, onima čije su kuće uništene nakon njihova protjerivanja u Hrvatsku.
Od tih osam kuća, pet je useljeno, i u njima živi samo po jedna osoba, a povremeno dvije. To su
kuće Mirka Blaževića, Markovog, Slavka Blaževića, Stipinog, Slavka Ljevara, Pejinog, Luce
Bogdanović, Ivine, i Zorke Ganić, Jurine.
Tri novoizgrađene kuće zjape prazne! Pravo je vlasnika tih kuća, dakako, ako mogu, da žive
gdje žele. Ali nije lijepo i pošteno da su neki zatražili da im se kuće naprave, uz obećanje da će
se vratiti, a kuće sada stoje neuseljene, i s malim izgledima da će se u njih netko vratiti. A da zlo
bude još veće, zbog takvih imaju poteškoća da dobiju pomoć za izgradnju svojih kuća, i ne zna
se hoće li je uopće dobiti, oni koji bi se sigurno u njih vratili, kao što su, npr., Terezija-Reza
Ljevar i Marko Blažević, Milin.
Nije, ipak, ni sada ovamo sve samo crno. Ima i onih koji se, iz objektivnih razloga ne mogu
odlučiti za povratak u kuće koje su im vraćene, ali nisu od svega digli ruke. O tome je u više
navrata pisano u Našem zavičaju. Priličan je broj onih koji povremeno dolaze da obiđu svoje
kuće i imanja, i koji ponešto na njima očiste i urade, ili nađu nekoga i plate da se uradi što je
hitno potrebno. Treba svakako istaknuti i one koji često dođu, da sami sebi naprave barem
štogod skloništa u koje će moći kasnije redovito i češće dolaziti, i tu ostajati i provoditi duže
vremena, iako imaju kuću ili stan u Hrvatskoj. To se odnosi, prije svega, na Iliju i Antu Ljevar.
Kako su ove godine šljive dobro rodile, očekuje se da će biti i veći broj onih koji će dolaziti i
nastojati da od toga nešto iskoriste za sebe, da ne prigrabe sve srpske izbjeglice koje su još u
nekoliko kuća u Stranjanima i Matoševcima. A nekolicina onih koji imaju rješenja za boravak u
nečijoj kući i za korištenje nekog imanja, a koja još nisu ukinuta, ne zadovoljavaju se samo onim
što im je dodijeljeno, nego sebi prisvajaju pravo i na druge njive i šljivike. I kad ih se upozori da
to nije njihovo, oni se na ništa ne obaziru. Prošlih godina su dolazili, a dolaze i ove godine,
izbjeglice iz Orlovca i drugih mjesta da tresu, kupe i odvoze šljive. Nije ih moguće u tome
spriječiti, pogotovo kad sami vlasnici svojih imanja ne pokazuju za njih nikakvog zanimanja.
 3

Našim bi ljudima iz Matoševaca i Stranjana preporučili: ako se i ne misle posve vratiti i opet
živjeti u tim selima, neka ne prodaju svojih kuća i imanja bud zašto. Prodajom za malen novac
neće se okoristiti, a ako svoje sačuvaju, makar će ponekad moći tu doći ili oni ili njihova djeca,
provesti neko vrijeme, i osjećati se zadovoljni!

POVRAĆENE I PREUZETE KUĆE

Na 15. kolovoza o. g. izvršena je deložacija srpskih izbjeglica iz kuće Mate Barišića, i on je

toga dana preuzeo svoju kuću, u kojoj odnedavno i živi. Kao što se redovito događa, iz kuće je
odneseno što se moglo odnijeti. Mato očekuje barem neku pomoć od Caritasa u stvarima kućnog
namještaja, ali je potrebno da se najprije odjavi u Hrvatskoj.
Ruža Pranjić, pok. Nike, Matijevog, svoju kuću koja je još ranije bila oslobođena, ali ne samo
od srpskih izbjeglica nego i od svega što je u njoj bilo, preuzela je 21. kolovoza.

POSJETITELJI IZ SJEDINJENIH AMERIĈKIH DRŽAVA (IZ CHICAGA)

Na Gospu od anđela, 2. kolovoza 2003., u župnoj crkvi u Barlovcima okupio se, za ovdašnje
prilike, dosta velik broj vjernika. Bilo ih je do 150. Uz sadašnje barlovačke župljane, bilo je
vjernika iz Trna, Petrićevca i Ivanjske, a dosta velik broj ih je došao i iz Hrvatske. Svetu misu je
predvodio fra Ivica Matić, gvardijan iz samostana na Petrićevcu, a s njim je u koncelebraciji bilo
još 5 svećenika.
Među posjetiteljima sa strane u Barlovcima se našla i Draga Blažević, r. Šakić, koja sa
suprugom Božom, sinom pok. Marka Blaževića - Tubića, već dugo godina živi u SAD, u
Chicagu. Na prijedlog fra Velimira, i zajedno s njim, Draga, njezin brat Mile i njegova supruga
Marina su nakon mise otišli u Stranjane, da pogledaju novu crkvicu, za čiju izgradnju su Božo i
Draga također ranije poslali svoj prilog, a Draga je i ovom prigodom dala 100$ USA. Oni su bili
ugodno iznenađeni kad su vidjeli kako kapela lijepo izgleda, a Mile se i podsjetio kako je nekad
svake godine na to mjesto dovozio svoju majku na svetkovinu sv. Franje, budući da je ona bila
velika njegova štovateljica i, uz to, trećoredica.
Gosti su nakratko otišli i do kuće Mile i Marice Debeljak, gdje su malo sjeli i popričali uz
kavu.
Par dana kasnije, na 5. kolovoza 2003., Draga je ponovno bila u Stranjanima, a s njom je tad
došao i sin Marko, koji je prije toga neko vrijeme proveo na godišnjem odmoru u Dubrovniku i
na Hvaru.
Osim odmora na Jadranu, cilj Markova dolaska je bio i da malo bolje upozna Stranjane, gdje
su mu korijeni, da obiđe svoju djedovinu i mjesto gdje mu se rodio otac Božo. Bila je vidljiva
kod njega namjera da opet dođe u ove naše krajeve, a nije krio ni želju da sebi za ženidbu
pronađe djevojku iz nekog hrvatskog kraja, možda i porijeklom iz kraja odakle su mu otac i
majka.
Na odlasku Dragi i Marku smo preporučili da sljedeći put, kad budu dolazili, sa sobom
povedu i Božu, da dođe i posjeti kraj kojega je prije puno godina napustio.

DOGAĐANJA KROZ SRPANJ I KOLOVOZ

- 6. srpnja 2003., nedjelja. Na misi u Stranjanima bilo 14 nazočnih vjernika.

- 7. srpnja 2003., ponedjeljak. Iz Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske došli
predstavnici i obavijestili više srpskih izbjeglica o deložaciji iz kuća u Stranjanima i Matoševcima.
Tijekom tjedna od 6. do 12. srpnja:
- Krčilo se i rasčišćavalo oko kuće Stjepana Pranjića, Stipinog.
- Sinovi Tome Majdandžića su bili dva-tri dana kod njegove kuće; uz rad, ispekli su odojka i malo se
pogostili sa svojim prijateljima.
- Zorka Pranjić je od vlasti Republike Srpske dobila nešto materijala za uređenje svoje kuće.
4

- Spremalo se sijeno za zimu i sređivane kace jer su šljive dobro rodile.

- 13. srpnja 2003., nedjelja. Na misi nas je bilo 15-ak. Došli su nam u posjetu, a i da obiđu svoje kuće i
očinstvo, Joso Majdandžić, Jurin, iz Hrvatske, te njegova sestra Ane sa sinom, koji žive u Australiji. S
njima je bio također Boro Blažević, Vidov. Iz Hrvatske je došao i bio kod svoje kuće Pero Batković, sa
sinom Pajom i snahom Katicom. S njima je bio i Mile Majdandžić, Antin.
- 17. srpnja 2003., četvrtak. Došli su Vlado Blažević, Josin, i njegova žena Anđa, i ostali par dana te
krečili i uređivali svoju kuću. Njima su u posjetu jedan dan došle Anđine sestre, Mira iz Zagreba, a Mare
s mužem i svekrom iz Njemačke. Mili i Mari Debeljak je došao sin Marko, a iz Njemačke kćerka
Antonela, zet i unučad, da kod njih provedu nekoliko dana godišnjeg odmora.
-18. srpnja 2003., petak. Iz Njemačke je stigao Rudo Ćosić, Josin. Našao je ljude i dogovorio se s njima
za uređenje dvorišta očeve kuće i živice, a planira i kuću urediti, da se u njoj može živjeti i provoditi
vrijeme, kad netko poželi doći.
- 20. srpnja 2003., nedjelja. Kako se Ilindan slavi u Motikama, na Durbića brdu, nas nekoliko je tamo išlo
na svetu misu, a stigli smo i na popodnevnu misu u Stranjane.
- 2. kolovoza 2003., subota, Gospa od anđela. Misa je bila u Barlovcima. Poslije podne su posjetili našu
crkvicu u Stranjanima i kratko se zadržali kod nas Mile Šakić, sa suprugom Marinom, koji trenutno žive u
Petrinji, te Draga Blažević, supruga Bože Blaževića, koji su davno odselili u Ameriku.
- Istog je dana na svoje imanje došao Anto Batković, Josin, sa ženom i djecom. Razapeli su šator uz
porušenu i devastiranu kuću, te ostali nekoliko dana, čistili kuću i krčili oko nje.
- 3. kolovoza 2003., nedjelja. Došao je Mile Batković, drugi sin Josin, sa sestrom i majkom. Obišli su
svoju kuću i dogovorili se s jednim izbjeglim Srbinom, da im malo raščisti zarasli imanje i prostor oko
kuće.
- 4. kolovoza 2003., ponedjeljak. Nakratko, na povratku s godišnjeg odmora, navratili su svojoj kući
Stjepan-Braco Pranjić, Stipin, i supruga Ankica. Pogledali su što je dosad urađeno na uređenju oko kuće i
dogovorili se s Milom Debeljak što bi dalje trebalo raditi.
- 5. kolovoza 2003., utorak. Navratili su se do svoje kuće Zora Blažević i njezin sin Slavenko, sa ženom.
- Ponovno je u Stranjane došla Draga Blažević, a s njom i sin Marko, te Mile Šakić i njegove dvije kćeri.
- Kroz više dana pred Veliku Gospu u posjetu i obilazak svojih kuća, te grobalja na Crkvenama i na
Gradini, iz Hrvatske i Njemačke je došlo oko 50-ak naših ljudi.
- 15. kolovoza 2003., petak. Na Crkvenama uobičjena sveta misa. Mi iz Stranjana i Matoševaca smo išli
svi koji smo mogli. Stranjančana i Matoševljana iz Hrvatske na misi na Crkvenama je ovaj put bilo manje
nego inače.
- 24. kolovoza 2003., nedjelja. Pred odlazak iz župe Barlovci na drugo mjesto, slavio je posljednji put
misu u Stranjanima i od nas se oprostio dosadašnji župnik fra Mijo Rajič. Na misi nas je bilo nazočno 30-
ak.
- Svojoj kući i na svoje imanje došli su Anto Majdandžić, Matin, i njegova supruga, te djeca, snaha i
unučad; bilo ih je ukupno 12-ero. Ispekli su i janje, da se malo provesele, i noćili su kod svoje kuće.
U vremenu od 24. do 30. kolovoza 2003.:
- Iz Hrvatske je Slavku Ljevaru došla žena, sin Anto sa ženom, i unučad. Pomogli su tresti i kupiti šljive.
- Također su kod svojih kuće bili Marko Majdandžić, Matin, sa sinom i unučadima, zatim Anto Batković,
Josin, sa ženom i djecom, i dva su dana tresli šljive.
- Markan Bogdanović, Ićin, i njegova žena Ane, su došli i dosad 20-ak dana borave kod Mile i Mare
Debeljak i kod Markove sestre Luce. Pomažu kupiti šljive, a Markan je napravio Josipu Debeljaku od
dasaka hladnjak kraj kuće i velik stol za veći broj gosta.
- Kod svoje kuće je bio tri dana Josip Debeljak, Petrov. On se pobrinuo da se iskrči žbunje i korov oko
"kipa" kojeg je na Danlovom brdu podigao njegov otac Petar.
- 30. kolovoza 2003., nedjelja. Prvi put u Stranjanima misu je slavio novi župnik, fra Ivo Orlovac.

Pripremio: Mile Debeljak

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH