Professional Documents
Culture Documents
Na poĉetku misnog slavlja generalni vikar banjoluĉke biskupije, mons. dr. Anto Orlovac,
prikazao je ukratko povijest ţupe Barlovci od njezinog osnutka do danas. Ţupa je osnovana
1879. godine, odvajanjem od ţupe Petrićevac, u ĉijem sastavu je bila samo tri godine, od 1876.
A prije toga njezin teritorij je do 1876. pripadao ţupi Ivanjska. Novoosnovanoj ţupi Barlovci
tada su pripala sela: Barlovci, Bukovica, Dikevci, Jablan, Kuljani, Matoševci, Ojdanići, Orlovac,
Ramići, Stranjani, Trn i Zaluţani. Prilikom osnutka ţupa je mogla imati oko 1.500 duša. Najveći
broj vjernika ţupa je imala 80-ih godina prošlog stoljeća, kad je brojila više od 6.250 katolika.
Teritorij i broj vjernika ţupe Barlovci je smanjen 1980., kad je osnovana nova ţupa Trn, kojoj su
od barlovaĉke ţupe dodijeljena sela Bukovica, Jablan i Trn.
Ţupna kuća u Barlovcima je sagraĊena 1884., a nova 1935. Ţupna crkva, posvećena sv.
Vidu, sagraĊena je 1913. U zemljotresu 1969. teško su oštećene i crkva i kuća, a obnovljene su
1971/1972. godine.
2
Najteţi udarac ţupi je zadan 1995., kada je, nakon protjerivanja Hrvata-katolika, u njoj ostalo
svega nešto više od stotinjak vjernika. Crkva je poslije toga teško oštećena a ţupna kuća
zaposjednuta od srpskih izbjeglica. Crkva je obnovljena 1999., a 2001., nakon iseljenja
izbjeglica, i ţupna kuća. U ţupu svojim kućama se dosad vratio manji broj prognanika, i danas
ţupa broji ukupno oko 200 katoliĉkih vjernika.
Poslije mise svi su se zadrţali neko vrijeme pred crkvom u razgovoru i druţenju. A nakon
toga je u nekadašnjoj ţupnoj vjeronauĉnoj dvorani, još uvijek u ruševnom stanju, bio ruĉak za
biskupa, svećenike, vijećnike ţupe i više drugih gostiju, koji je protekao u veselom raspoloţenju
i uz pjesmu.
kupljen, a kapije su izradili i postavili Ivo Blaţević, Josin, i Ivo Blaţević, Franjin, koji su došli iz
Zagreba, a pomagao im je takoĊer Mile Debeljak. Osim što su sve uradili besplatno, Ivo Josin se
takoĊer pobrinuo o svom trošku za hranu i piće majstorima i pomoćnicima. Malo je proširena i
betonska ploĉa ispred kapele, a to je uradio Marko Bogdanović.
U nedjelju, 12. rujna 2004., odrţana je na groblju Gradina uobiĉajena sveta misa. Slavio ju je
s okupljenim vjernicima ţupnik fra Ivo Orlovac, a poĉela je u 10,30 sati. Dan je bio vrlo lijep i
skupio se veći broj vjernika, blizu 300, a neki su došli već u subotu. MeĊu nazoĉnima bilo je i
takvih kojima je to bio prvi dolazak poslije 13, odnosno 15 godina, a Boro Ljevar, Stjepanov,
koji ţivi u Zagrebu, došao je u rodni kraj poslije više od 30 godine. Najviše je stiglo
Matoševljana i Stranjanĉana iz Hrvatske: iz Zagreba i okolice, zatim iz Novske, Sunje, Kutine,
Ivanić Grada, Ĉepina, Rijeke, Dubrovnika i drugih nekih mjesta. Bilo ih je i iz Srbije
(Vojvodine), te nekoliko njih iz Njemaĉke, Austrije i Danske.
Za ovu prigodu groblje je bilo lijepo ureĊeno, grobovi okićeni cvijećem i na njima zapaljene
svijeće, tako da skoro nije bilo groba bez cvijeća i svijeće ili lampiona.
Prije mise ţupnik fra Ivo Orlovac je molio opijela na grobovima pokojnika, a pomagao mu je
i fra Velimir Blaţević. To je nastavljeno i poslije mise za one pokojne za koje se nije stiglo
moliti prije.
Mnogi, koji su u rodni kraj došli autima, bili su ugodno iznenaĊeni kad su se popravljenim
putem mogli dovesti do samog groblja i parkirati auta na poĉetku groblja i na ulazu u groblje, ili
sa strane na putu. Ţupnik je u obavijestima, na kraju mise, napomenuo kako se pruţila zgodna
prilika da se po povoljnoj cijeni put do groblja proširi, poravna i naspe, te da će se manji dio
cijene ureĊenja puta moći pokriti preusmjeravanjem novca koji je ostao nakon što je ograĊeno
groblje i postavljene kapije, a pozvao je nazoĉne, koji mogu, da pomognu svojim dobrovoljnim
prilozima da se u cijelosti isplati ureĊenja puta, a takoĊer i za daljnje odrţavanje groblja u
doliĉnom stanju.
Poslije mise neki su krenuli na Batkovića groblje, a drugi su pošli do svojih napuštenih kuća
na ruĉak, kojega su sa sobom donijeli, ili na "svraćanje" kod nekoga svoga, tako kod Slavka
4
Ljevara i Slavka Blaţevića, Zorke Pranjić, Terezije Ljevar, Jele Šlat (Pranjić), a u najvećem
broju kod Mile i Mare Debeljak.
DOBROVOLJNI PRILOZI
Mirko Blaţević i supruga Ljuba su se povratili u Stranjane u travnju 2002. Ljuba je tada bila
teško bolesna i ubrzo nakon toga je umrla. Već duţe vremena zdravstvenih tegoba ima i Mirko,
a stanje mu se veoma pogoršalo zadnjih mjeseci. U bolnicu u Banjoj Luci nisu ga primili,
obrazlaţući to nemogućnošću da mu se pruţi ikakva pomoć. Mirko je u subotu, 28. kolovoza
primio sakramente ispovijedi, priĉesti i bolesniĉkog pomazanja.
Kada su obaviješteni o njegovom kritiĉnom stanju, došli su mu sinovi Marko, sa suprugom
Zorom, i Franjo, i bili kod njega po nekoliko dana, te kći Mare i zet Franjo, koji su ostali 2
tjedna, brinući se za njega koliko su mogli. Mirkovo stanje se trenutno malo poboljšalo, tako da
je u nedjelju iza Male Gospe mogao u autu izaći na Gradinu, otići na grob supruge Ljube te biti
nazoĉan kod svete mise. Sada Mirka obilaze i paze Kata Budić, Luce Bogdanović, Mare i Mile
Debeljak, a dok su kod svoje kuće takoĊer AnĊa i Vlado Blaţević, Josin.
5
Put od Pranjića raskršća prema Matoševcima, do kuće Mile Debeljaka, popravljen je u ljeto
2001. godine. Ali od vodenih bujica obilnih kiša i snijega i od teških traktora koji su njime
prolazili taj put je opet priliĉno uništen. Zato je 15. travnja 2004. upućen gradonaĉelniku Banje
Luke, gosp. Dragoljubu Davidoviću, dopis sa zamolbom da se kroz Stranjane i Matoševce
poprave putovi u duţini od oko 5 km, ukljuĉujući i pristup do groblja na Gradini i Batkovića
groblja. Toj je molbi djelomiĉno udovoljeno, i 6. kolovoza 2004. zapoĉeli su radovi, koje izvodi
poduzeće "Kozaraputevi", iz Banje Luke.
Najprije je ureĊen pristupni put do majdana u Bukviku Marka Debeljaka, Vidovog, iz kojega
se vadi i razvozi materijal za nasipanje putova, a zatim je rašĉišćen i poravnat, te nasut dio puta
od "kipa" prema Danlovu brdu, i od raskršća u Pranjićima, kroz Bukovac, do kuće pok. Jure
Majdandţića, i odvojci prema vikendicama i kućama Ilije i Ante Ljevara i Terezije Ljevar,
kojima su već dani odgovarajući nazivi i postavljeni natpisi ("Ulica Ilijina", "Ulica Antina" i
"Ulica Rezina").
UreĊenje puta kroz Ruţiće, u donjim Matoševcima, i kroz gornje Stranjane, od Pranjića
raskršća pa dalje, prema Matoševcima, financirat će u cijelosti općina Banja Luka, a ona će dati i
polovicu sredstava za put kroz Bukovac i prema groblju Gradina. Drugu polovicu za put kroz
Bukovac i za odvojak prema Ljevarima, u ukupnom iznosu od 1.500 MK, dali su: Mato
Majdandţić, Antin, Mato Majdandţić, Markov, Mato i Anto Majdandţić, Jurini, Slavko Ljevar,
Terezija Ljevar, Anto Ljevar, Slavkov, Anto Ljevar, Andrijev, Ilija Ljevar, Vidov, i Ţeljko
Majdandţić, Matin. Za put prema groblju na Gradini predviĊeno je da se druga polovica osigura
od priloga koji su pretekli nakon ograĊivanja groblja i izrade kapija, te dobrovoljnim prilozima
koji su u tu svrhu i za odrţavanje groblja skupljeni prilikom mise na Gradini.
Poĉetkom mjeseca kolovoz u kući Terezije Ljevar postavljena je stolarija, a dosad u rujnu
oţbukane su sve prostorije. Ostaje da se stavi tuš-kada, bojler i drugo što dolazi u kupatilo, te sve
prostorije okreĉe, nakon ĉega bi Reza mogla iz ambara preseliti u kuću. Zasad kao problem
ostaje prikljuĉenje kuće na elektriĉnu mreţu, a da bi se to moglo uraditi, morat će se dovesti
elektriĉni vod od kuće Slavka Ljevara. Postoji nada da će se i to povoljno riješiti.