☧ NAŠ ZAVIČAJ

STRANJANI I MATOŠEVCI - NEKAD I SAD

Broj 37.

DAN STRANJANA I MATOŠEVACA

Kolovoz 2005.

Ovogodišnji Dan Stranjana i Matoševaca, ili Susreti Stranjančana i Matoševljana, odrţan

je 23. srpnja 2005. Sudionika je bilo više od 200, razliĉite dobi, ali su većinu ĉinili mladi i djeca,
što je okupljanje i susretanje u svom rodnom kraju ĉinilo veselijim i ţivljim. Uz one koji su se iz
tuĊine vratili i ţive u svom zaviĉaju, u Stranjanima i Matoševcima, lijep broj Stranjanĉana, i nešto
manje Matoševljana, došao je iz Hrvatske, zatim Njemaĉke, Nizozemske, Danske, Francuske …,
pa i iz daleke Australije. Oĉekivao se i veći broj od gore navedenoga, ali su se neki vjerojatno
uplašili kiše, a Matoševljana je bilo manje zbog dviju svadbi u Hrvatskoj, koje nisu mogli
propustiti a da na njima ne budu.
Glavni dio programa bila je sveta Misa u 15 sati pred crkvicom sv. Franje, a poslije nje
blagoslov novopodignutog kipa kod Kajĉine kuće na Pranjića raskršću. Misno slavlje, uz
nazoĉnost oko 180 vjernika, predvodio je biskup Franjo Komarica, a s njim su zajedno misu slavili
biskupov pomoćnik i zamjenik, gen. vikar preĉ. Anto Orlovac, ţupnik barlovaĉki, fra Ivo Orlovac,
i fra Velimir. Vlĉ. Ivica Boţinović, ekonom banjoluĉke biskupije, koji je pored biskupa Komarice
zasluţan za podizanje nove stranjanske crkvice, došao je i bio samo do poĉetka mise, da postavi
ozvuĉenje i napravi nekoliko fotografskih snimaka, a zatim je radi drugih obveza morao otići.

Biskup je u propovijedi istaknuo ĉvrstinu vjere i ĉestito ponašanje katolika i Hrvata iz

Stranjana i Matoševaca, i uopće iz banjoluĉkog kraja, kako u davnim vremenima tako i u nedavnoj
prošlosti, te potaknuo nazoĉne da takvi ostanu gdje god se nalazili i ţivjeli, a takoĊer je ohrabrivao
na povratak one koji to budu ţeljeli. Sve je posebno pozvao da svoga kraja, iz kojega vuku
2

korijene, ne zaborave, pa da se makar u odreĊenim prigodama, a takva je i Dan susreta

Stranjanĉana i Matoševljana, uveden prošle godine, okupljaju na zajedniĉka bogoštovna slavlja i
radosna cjelodnevna druţenja.
Na kraju mise Biskup je zahvalio svima koji su svojom nazoĉnošću uzveliĉali ovaj dan,
posebno roditeljima koji su doveli svoju djecu, zatim onima koji su organizirali i pripremili što je
potrebno da sve proĊe što ljepše.
Posebno je priznanje i zahvalu izrekao, i o tome dao pisanu povelju, Stjepanu Pranjiću – Braci,
Stipinom, i supruzi Ankici, te pok. Mari, Stjepanovoj majci, za poklonjeno zemljište na kojem je
bila ranije podignuta kapela, a sada nova crkvica u ĉast sv. Franje Asiškoga, kao i za njihovu brigu
oko odrţavanja kapele i za pomoć za unutrašnje ureĊenje crkvice.

Iza svete mise, oni koji su joj bili nazoĉni i u njoj sudjelovali, pošli su u procesiji do
novopodignutog 'kipa' na Pranjića raskršću. Sveĉani blagoslov 'kipa' obavio je biskup Franjo
Komarica. Uz brojne vjernike kod toga blagoslova su bili i svećenici, preĉ. Anto Orlovac, fra Ivo
Orlovac, ţupnik, i fra Velimir Blaţević.

Već po dolasku u prijepodnevno vrijeme, na zemljištu Angele Mijatovĉine u Duganji zapoĉelo

je i odvijalo se veselo druţenje. A poslije mise i blagoslova 'kipa' druţenje je, uz jelo i piće, te
nogomet, pjesmu i igru u kolu, nastavljeno. Biskup Komarica je sudjelovao i u ovom dijelu
programa, a pridruţio se i dopredsjednik Republike Srpske, gosp. prof. Ivo Tomljenović, koji tu
funkciju obavlja kao predstavnik hrvatskog naroda. Uz biskupa Komaricu, koji je ponovno uputio
okupljenima svoju rijeĉ i osvrnuo se na probleme povratnika u banjoluĉkom kraju, pa i u
Stranjanima i Matoševcima, okupljenima se obratio i gosp. Tomljenović, istaknuvši takoĊer
 3

probleme hrvatskih povratnika, i naznaĉivši što bi bilo potrebno poduzeti s njihove strane, da bi se
mogli problemi uspješnije rješavati.
Neke poteškoće i svoje primjedbe i mišljenje Dopredsjedniku su iznijeli Mirko Pranjić, Perin, i
Ferdo Blaţević-Adţić, Nikin, a to su uĉinili i još neki drugi u privatnom razgovoru.
I ovogodišnji Dan Stranjana i Matoševaca je prošao u dobrom raspoloţenju. A da sve proĊe
lijepo i, vjerujem, na zadovoljstvo svih nazoĉnih, zasluţni su oni koji su brinuli o organizaciji te
sudjelovali u svim pripremama i poslovima, od ureĊenja nogometnog igrališta do ĉišćenja i
ureĊenja ĉitavog prostora na Pranjića raskršću. Na tome su radili dan ranije Pero Pranjić, Mirkov,
Pero (Ţabac), Marinko i Ivica (Gile) Majdanţić, Tomini, zajedno s Milom Debeljak. U poslovima
ureĊivanja nogometnog igrališta kao i Pranjića raskršća pomagali su i djeĉaci: Siniša, Darka
Pranjića, Goran, Jure Majdandţića, i Draţen, Pere Majdanţića. Pero Pranjić i Marinko Majdandţić
su dogovorili s Vitomirom Šipka, iz Dragoĉaja, da u Duganji podigne šator i postavi stolove s
klupama za sjedenje, i da osigura hladnog pića i peĉenog mesa za one kojima bude trebalo
osvjeţenja i okrepe. I to je dobro funkcioniralo.
O susretu u Stranjanima objavljen je 26. srpnja 2005. u zagrebaĉkim novinama Večernji list,
izdanje za Bosnu i Hercegovinu, na str. 52., prikaz s više fotografija novinara Ţeljka Grgurinovića,
iz Siska. Kratka vijest je donesena i u Katoličkom tjedniku, Sarajevo, br. 30, od 31. srpnja, str. 21.

NANOVO PODINUT 'KIP' NA PRANJIĆA RASKRŠĆU

U posljednjem broju Našega zavičaja napisali smo da se planira i priprema ponovno podizanje 'kipa' na
Pranjića raskršću. To je u kratkom vremenu i izvedeno. Djelomiĉno je mjesto na kojem je stajao i prijašnji
'kip', koji je 1945. podigao Andrija Tubić, rašĉišćen 3. lipnja, a kasnije je ĉitav teren malo poravnat
rovokopaĉem. Tom je prilikom otkopano kamenje koje je stajalo u temelju prijašnjega 'kipa' i stavljeno je u
betonsko podnoţje novoga 'kipa'.
'Kip' je ozidan od crvene fasadne cigle, a ozidao ga je plaćeni majstor s pomagaĉima, i pokriven je
bakrom. Dimenzije su mu 117x91x175cm, a udubljenja u koje je stavljeno raspelo 67x53x77cm. Ţupnik fra
Ivo je dao da se iz stranjanske crkvice prenese i u 'kip' postavi raspelo što ga je za crkvicu poklonila Ane
Bogdanović-Ninica, iz Ojdanića.

Na 'kip' je postavljena i ploĉa s urezanim natpisom: Bogu na slavu, a nama ljudima na spasenje! Za
podizanje 'kipa', tj. ĉišćenje i ureĊenje prostora, nabavku potrebnog materijala i plaćanje majstora dio
novĉanih sredstva prikupio je od Stranjanĉana u Wiesbadenu, u Njemaĉkoj, Stjepan Pranjić (Braco), pok.
 4

Stipe i Mare, a na Dan Stranjana i Matoševaca, kad je 'kip' blagoslovljen, svoje priloge su dali još neki
Stranjanĉani.
Evo imena darovatelja iz Wiesbadena, i iznosa koji su dali:
Ivica Blaţević, Pajin, - 50 € Ivo Ćosić, Josin - 50 €
Slavenko Blaţević, Pajin - 50 € Darijo Jurić - 20 €
Rudolf Ćosić, Josin - 50 € Marinko Stojĉević - 50 €
Mato Ćosić, Josin - 50 € Marinko Majdandţić, Tomin - 50 €
Stjepan Pranjić, Stipin - 50 €
A svoje priloge na dan blagoslova 'kipa', 23. srpnja 2005., dali su:
Ferdo Blaţević, Nikin - 50 € Pero Majdandţić, Tomin - 50 €
Vlado Blaţević, Josin - 20 € Ivica Majdandţić, Tomin - 50 €
Ivo Blaţević, Vladin - 20 € Marko Ljevar, Perin - 10 €
Stjepan Blaţević, Mirkov - 50 € Pero Pranjić, Mirkov - 20 €
Marko Blaţević, Milin - 10 KM Mirko Pranjić, Perin - 100 kn
Ruţa Tomas, r. Ljevar, Anina - 100 kn
Ĉitavo vrijeme dok je 'kip' raĊen Mile Debeljak je nadgledao posao i pribavljao što je bilo potrebno od
materijala i donosio piće za osvjeţavanje, Luce Bogdanović je pripremala ruĉak, a Marica Milaković i
pravoslavka Mira, iz kuće pok. Marka Pranjića, donosile su majstorima kavu.
Ostalo je da se podnoţje 'kipa' obloţi kamenim ili keramiĉkim ploĉicama, a takoĊer bi trebalo 'kip' i
ograditi. O tome će se, meĊutim, moći ozbiljnije razmišljati ako bude dobrovoljnih priloga, jer je dosad za
podizanje 'kipa' i ureĊenje prostora utrošeno 2.966 KM, a dobrovoljnih priloga je skupljeno svega 690 €,
10 KM i 200 kn, što ukupno iznosi oko 1.445 KM. Ako se iznos prikupljenih dobrovoljnih priloga odbije od
ukupno utrošenih sredstava, izlazi da ostaje duga oko 1.520 KM. Kao što Stranjanĉani nisu zakazali dosad
ni u drugim akcijama, neće, nadamo se, zakazati ni u ovoj, da se dug izmiri i da se i preostali svi poslovi oko
'kipa' privedu kraju! A ako im se svojim dobrovoljnim prilozima pridruţe i Matoševljani, to će se uraditi
brţe i lakše.

ZVONIK NA GROBLJU GRADINA

Nakon što je u Stranjanima podignuta nova crkvica i na njoj zvonik, postao je suvišan montaţni metalni
zvonik koji je bio uz prijašnju kapelu. Stoga je odluĉeno da se on prenese na groblje Gradina. Radovi oko
pripremanja novog mjesta za zvonik, tj. kopanje zemlje i izlijevanje betonske podloge za zvonik obavljeni su
krajem lipnja, a dizanje s dosadašnjeg mjesta te prenošenje i ponovno postavljanje zvonika na Gradini
izvedeni su 7. srpnja 2005. Za troškove tih poslova NN je dao 3.700 kuna. Sada preostaje da se nabavi i
postavi manje zvono, do 60 kg, ali će se na to morati priĉekati dok se ne javi neki darovatelj.

VELIKO NEVRIJEME

Mjesec lipanj ove godine je bio jako kišovit. A 1. srpnja 2005., uveĉer, Stranjane i Matoševce, a i šire
podruĉje, zahvatilo je snaţno nevrijeme. Uz jak vjetar i kišu, padao je kroz nekoliko minuta i krupan grad, te
je nanesena priliĉna šteta, naroĉito voću i povrću. Šljive, jabuke i kruške su i ove godine kod nekih bile
priliĉno rodile, ali ih je grad dobrim dijelom otukao. A i što je ostalo na stablima, pitanje je hoće li na njima
doĉekati i da dozori, ili će i to s vremenom opasti. Tko je imao zasijanih kukuruza, oni su se dosad priliĉno
oporavili.
Od nevremena su i putovi bili prekriveni lišćem i preprijeĉeni odlomljenim granama i polomljenim
drvećem, a takoĊer su oštećeni snaţnim bujicama koje su odnosile zemlju i materijal kojim su bili nasuti i
poravnati.

MARKAN BLAŢEVIĆ U BOLNICI I NA BOLOVANJU

Markan Blaţević, Milinĉin, došao je 4. lipnja 2005. iz Hrvatske u Stranjane, u ţelji da štogod uradi na
ureĊivanju svoje nove kuće. Par dana prije toga bio je kod svoga ljekara zbog bolova u grudima, a ljekarovo
mišljenje je bilo da se ne radi o niĉemu opasnom, pa je Markan krenuo na put.
Dovezao se do Gradiške autobusom, a tu ga je doĉekao Mile Debeljak i svojim autom prevezao do kuće.
Bolovi su mu se ponovno javili i pojaĉavali, pa ga je Mile u nedjelju, 5. lipnja poslije podne, odvezao u hitnu
pomoć u Banja Luku. Ustanovljen je srĉani infarkt, te je odmah upućen u banjaluĉku bolnicu na Paprikovac.
 5
Ostao je u bolnici do 13. lipnja, a sljedećeg dana Mile ga je odvezao u Novsku. Tu mu je njegov ljekar
otvorio bolovanje, a Mile ga je 16. lipnja ponovno vratio u Stranjane, u njegovu kuću, koja je u
meĊuvremenu snabdjevena najnuţnijim namještajem koji je dobiven od Caritasa, a nešto je i kupljeno.
Poslije nekoliko dana Markan je opet otišao u Hrvatsku, da bude pod kontrolom svoga ljekara, a neko
vrijeme je morao provesti u bolnici u Novoj Gradišci radi daljnjih pretraga. Po izlasku iz bolnice vratio se u
Stranjane, a nakon par dana opet je otišao u Hrvatsku. Bit će upućen na komisiju za umirovljenje.

KNJIGA O ŢUPI BARLOVCI

Ovih dana je iz tiska izašla knjiga koju je u povodu 125. obljetnice osnutka ţupe Barlovci (1879.-2004.)
napisao vlĉ. Anto Orlovac, rodom iz Bukovice, sada generalni vikar banjoluĉke biskupije. Knjiga nosi
naslov: Oko fra Vidova bunara. ObraĊuje u prvom dijelu daljnju prošlost ovih krajeva, tj. nekadašnjih ţupa
Dragoĉaj i Ivanjska, zatim 125 godina postojanja ţupe Barlovci, i njezino trenutno stanje; u drugom dijelu je
doneseno više razliĉitih popisa i statistiĉkih podataka. Uz dosta drugih zanimljivih prikaza i opisa, u knjizi su
navedeni, s osnovnim biografskim podacima, svećenici svjetovni i redovniĉki, pokojni i ţivi, iz barlovaĉke
ţupe, te ĉasne sestre, takoĊer pokojne i ţive. Doneseni su i popisi, po selima, poginulih ili stradalih u vrijeme
Drugog svjetskog rata (1941.-1945.), ukupno 517 – u Matoševcima 50, i u Stranjanima 43 osobe – kao i
pobijenih, uglavnom kod svojih kuća, u vrijeme nedavnog rata (1992.-1995.), ukupno u ţupi 29 osoba.
Knjiga se moţe dobiti po cijeni od 10 KM u ţupnom uredu u Barlovcima, a bit će je moguće nabaviti
takoĊer prigodom misa na grobljima Crkvine i Gradina.

RODOSLOVNIK

Stranjani

BLAŢEVIĆ: Josip, Mirjana, Ivan, Katarina (Vlade i AnĊe r. Pranjić)

Anto Blaţević i Vida r. Mlinarević, vjenĉani oko g. 1790.

Mile 1791.
Pavao 1793.
Mile 1795.
Marija 1801.
Marko 1804.
Jela 1807.
Ivo 1810.
Petar
Petar i Ana r. Batković, vjenĉani g 1837.
Andrija 1839.
Mato 1841.
Marija 1844.
Ruţa 1846.
Marija 1847.
Pavao 1850.
Luka 1853.
Pajo (Pavao) i Mara r. Bijelić, vjenĉani oko g. 1880.
Marko 1881.
Mande 1883.
Ruţa 1885.
Matije 1887.
Ivka 1889.
Toma 1891.
Marko i Jele r. Ljevar, vjenĉani g. 1901.
Mande 1902.
Ruţa 1904.
6
Kate 1905.
Joso 1907.
Stjepan 1910.
Ivan 1913.
Mare 1914.
Ivka 1916.
Janja 1919.
Vlado 1920.
Mirko 1923.
Joso i Kata r. Ţiţak, vjenĉani g. 1930.
Franjo 1932.
Jakov 1932.
Ivo 1935.
Marija 1936.
Ana 1938.
Jozefina 1940.
Marko 1943.
Vlado 1945.
Janja 1947.
Marica 1950.
Vlado i AnĊa r. Pranjić, vjenĉani g. 1969.
Josip 1970.
Mirjana 1971.
Ivan 1973.
Katarina 1979.

Matoševci

MAJDANDŢIĆ: Ana, Jozefina, Ivica, Janja, … (Jure i Mare r. Bogdanović)

Anto Majdandţić i AnĊa r. Petrušić, vjenĉani oko g. 1780.

Marko 1782.
Franjo 1784.
Marija 1786.
Vid 1788.
Franjo 1790.
Janja 1792.
Vida 1795.
Mile 1788.
Mile i Barbara r. Batković vjenĉani oko g. 1818.
Anto 1819.
Anto 1821.
Filip 1824.
Vid 1826.
Stjepan ?
Ivka 1832.
Toma ?
Marko 1837.
Anto i /1. br./ Marija r. Batković, vjenĉani oko g. 1840.
Juro 1841.
Joso 1844.
Kata 1846.
AnĊa 1849.
 7
Joso i Vida r. Kozić, vjenĉani oko g. 1871.
Anto 1870.
Janja 1872.
Ana 1874.
Mato 1880.
Marko 1883.
Mijat 1885.
Juro 1889.
Mato i /2. br./ Janja r. Durbić, vjenĉani g. 1919.
Juro 1920.
Sumbulka 1922.
Janja 1924.
Juro i Mara r. Bogdanović, vjenĉani g. 1947.
Ana 1951.
Jozefina 1952.
Ivica 1955.
Janja 1958.
Mato 1960.
Kata 1962.
Anto 1964.
Veronika 1967.
Josip 1969.

DEBELJAK: Ana, Tomo, Marko, Nada (Petra i Marije r. Bogdanović)

Abram Debeljaković i Cvita r. Majdandţić, vjenĉani oko g. 1762.

Marta 1763.
Toma 1764.
Juro 1767.
Luka 1769.
Toma i Ruţa r. Marić, vjenĉani oko g. 1790.
Marija 1791.
Ivo 1793.
Ivka 1796.
Ivo (Ruţić, prema majci Ruţi) i Ruţa r. Stojĉević, vjenĉani g. 1820.
Toma 1821.
Juro 1822.
Joso 1825.
Marija 1828.
Marija 1830.
Ivka 1831.
Ana 1835.
Stipo 1837.
Ana 1840.
Stipo i Mara r. Blaţević, vjenĉani oko g. 1865.
Janja 1866.
AnĊa 1868.
Jela 1871.
Marko 1874.
Ivo ?
Janja 1881.
Vid 1884.
Marko i Ana r. Blaţević, vjenĉani g. 1896.
Manda 1897.
8
Janja 1899.
Mara 1900.
Agata 1901.
Janja 1903.
AnĊa 1904.
Vida 1906.
Juro 1907.
Ruţa 1910.
Toma 1913.
Petar 1915.
Petar i /2. br./ Marija r. Bogdanović, vjenĉani oko g. 1947.
Ana 1948.
Nada 1949.
Tomo 1951.
Marko 1954.
Nada 1956.

MISA NA GRADINI – 11. RUJNA 2005.

Kako je već uobičajeno, u nedjelju iza Male Gospe, na 11. rujna 2005.,
slavit će se na groblju Gradina sveta misa. Početak je u 10,30 sati.

Priređuje: Velimir Blaţević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

Tel/Fax: 00/387/51/311-044