☧ NAŠ ZAVIČAJ

STRANJANI I MATOŠEVCI – NEKAD I SAD

Broj 62.

MISA NA GRADINI NA DAN MRTVIH

Studeni 2008.

Dan mrtvih, 2. studenoga, ove je godine pao na nedjelju. Vrijeme je toga dana bilo vrlo
lijepo, tako da su prilike bile povoljne da se na groblju Gradina nađe veći broj vjernika. Ali se to
ipak nije dogodilo, jer se skupilo svega 50-ak osoba. Istina, neki su dan ranije bili na groblju
Crkvenama, a poslije podne su u Matoševcima obišli Batkovića groblje i groblje na Gradini, te
položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se za svoje pokojne, pa je sasvim sigurno to mogao
biti razlog što se na Dan mrtvih na Gradini našlo manje vjernika nego što se očekivalo.

Svetu misu su u 10,30 sati zajedno slavili župnik fra Dujo i fra Velimir, a prije mise su
molili opijela na grobovima.
Tko je želio, prije i poslije mise je mogao dati svoj doprinos za održavanje groblja. S
obzirom na malen broj nazočnih, razumljivo da se nisu mogla skupiti neka značajnija sredstva.
Dosad su se Matoševljani i Stranjančani koji su u Hrvatskoj pokazivali u dobrom svjetlu
doprinoseći za uređivanje groblja i puta do groblja. Sigurno neće zakazati ni ubuduće.
Da bi se groblje održavalo uredno, a ono je ipak dosad bilo takvo ponajviše zahvaljujući
onima koji sada žive u Stranjaniam i Matoševcima i njihovu dobrovoljnom radu, ne može se
briga prepustiti samo njima.
2
BATKOVIĆA GROBLJE UREĐENO

Prošle je godine na Batkovića groblju iskrčena drača i drugo šiblje, a proljetos sve
poprskano otrovnom tekućinom za uništavanje i sprečavanje raslinja. To je imalo neke koristi,
ali nije potpuno spriječilo da se drača i trnje opet pojave i prošire po groblju.
Da groblje ne bi u takvom stanju dočekalo Dan mrtvih, fra Dujo i fra Velimir su organizirali
akciju njegova čišćenja i uređenja. Na 24. listopada sasječeno je i spaljeno sve divlje raslinje i
groblje očišćeno. U toj je akciji bio jedan radnik s plaćenom dnevnicom (mladić Dalibor Loivrić,
iz Dragočaja), dok su se dobrovoljnim radom u nju uključili Marica Debeljak, Milina, Luca
Bogdanović, Ićina, Slavko Ljevar, Pejinčin, i iz Orlovca Ane Stojčević, r. Batković, Bojkova, a
pomagali su fra Velimir i fra Dujo. Batkovića groblje je dobilo doličan izgled, koliko je to uopće
bilo moguće postići.

Nakon uređenja groblja pokazalo se da ima priličan broj grobova, naročito male djece, na
kojima križeva nema nikako, ili su još preostali samo oni okomiti komadi zasađeni u zemlju.
Bilo bi lijepo, a i krajnje je vrijeme, dok se grobna mjesta još razaznaju i dok netko za njih zna,
da se na te grobove postave novi križevi s imenima pokojnika koji su u njima sahranjeni.

VANDALIZAM DRAGOĈAJSKIH OSMOŠKOLACA

Đaci sedmog i osmog razreda osmogodišnje škole „Desanka Maksimović“ iz Dragočaja imali su 10.
listopada izlet, a izletničko mjesto im je bilo u Stranjanima, luka Angele Mijatovčine u Duganji. Po sebi
ništa loše: mladi su se imala gdje poigrati i mogli su u prirodi provesti lijep jesenski dan.
Kako su se zabavljali, piscu ovih redaka nije poznato. Ali se dio njihove „zabave“ odigravao na putu
i po obližnjoj šumi, te po nekim kućama. Što su pokraj puta i po šumi ostavili gomilu papira i otpada, to
još i nije ništa neobično za naše balkansko shvaćanje i ponašanje. Ali skupina „malih vandala“ je iskazala
i svoju rušilačku „obučenost“ na kućama Ive Blaževića, Franjinog, i Mate Blaževića, Stipinog. Na Ivinoj
kući su polupli stakla na predvorju, ulaznim vratima i na jednom prozoru. Kako izgleda, uvlačili su se u
kuću. Na kući Matinoj su razbili jedan prozor.
Moglo se čuti da je to mladenački nestašluk. Ako i jest, što misliti i reći o nastavnicima koji su đake
dopratili i s njima proveli cijeli dan! Jesu li pratili kuda im đaci idu, i što rade? Đaci su morali znati komu
pripadaju te kuće, i da su Hrvati i katolici njihovi vlasnici, pa su mislili da stoga na njima mogu raditi što
hoće. A tko ih je u tome informirao i poučio? – Na žalost, vjerojatno njihovi roditelji, a možda i netko u
školi!
 3
Mare Debeljak, Milina, još je iste večeri o događaju izvijestila upraviteljicu škole, gđu. Nadu Savić,
koja je izrazila svoje čuđenje i nevjericu da su to đaci mogli učiniti. Zamolila je da se stvar ne prijavljuje
policiji, a ona će izvidjeti što se doista dogodilo.
U ponedjeljak, 13. listopada, Nada Savić je s nastavnikom Milom, izbjeglim u Bosnu iz okolice
Zadra u Hrvatskoj, a koji je đake i doveo na izlet u Stranjane, došla da pogleda porazbijana stakla na
spomenutim kućama. Sa sobom su poveli i školskog majstora. Mile je pokušao zanijekati da su to učinili
đaci dragočajske škole, ali je sve ukazivalo da je to ipak njihovo djelo, a postoje i svjedoci koji su to
vidjeli. Nada je rekla da će se postaviti nova stakla na prozorima i vratima, i ponovno je zamolila da se
događaj ne prijavljuje policiji, i da se s tim ne ide u javnost.
Obećanje koje je ona dala ispunjeno je, i što je bilo porazbijano opet je postakljeno.

PONOVNE PROVALE U DVIJE KUĆE

Pred kraj mjeseca listopada na udaru provalnika opet su bile neke kuće. U Stranjanima je provaljeno
u kuću Pranjić Mirka, Perinog, a u Matoševcima u kuću Markana Majdandžića, Matnoga. Stvari su u
kućama isprevrtane, ali nije primijećeno da je išta odneseno. Lopovi su, izgleda, tražili rakiju, a kako je
nisu našli, jer je u kućama nije ni bilo, otišli su praznih ruku.

LJEVARI DOVELI PITKU VODU S IZVORA NA IVANKOVU

Ilija Ljevar, Vidov, i Branko Špoljarić sa suprugom Mirom, kćeri pok. Ilije i Ane Ljevar, dosad su
vodu dobivali iz bunara od kuće Ante Ljevara, Andrijevog. Odatle su dobivali vodu također Slavko
Ljevar i Slavko Blažević, Ružin. Ali iz toga bunara vode nije bilo dovoljno za sve, naročito ne u sušno
ljetno vrijeme. Trebalo je pronaći sigurnije rješenje za izdašniju opskrbu vodom.
Znalo se da je ranije postojao izvor ispod Pejinčine kuće na Ivankovu. Iz njega je prije više od 20
godina Slavko Ljevar doveo vodu u svoju novu kuću podignutu iznad kuće pok. Marka Majdandžića,
Ivćevog. U vrijeme rata i poslije njega taj izvor je urušen i otjecanje vode prema Slavkovoj kući je
prekinuto. Ilija i Branko su se dogovorili, a sa Slavkovim znanjem i pristankom, da izvor urede, kako bi
ga mogli koristiti oni, a i drugi u Ljevarima. Odnijeli su do izvora dvije plastične bačve od po 750 litara,
očistili izvor i vodu iz njega sproveli u te bačve koje su cijevima spojili. Zamijenili su dio starog
plastičnog crijeva i spojili ga na jednoj strani s bačvama s vodom a na drugoj priključili na preostali dio
starog crijeva, koje su opet nešto dalje povezali s crijevom kojim je u novije vrijeme iz Antinog bunara
voda dovedena do naprijed spomenutih kuća. Sve će te kuće, a također i Reza Ljevar, odsada dobivati
izvorsku vodu s Ivankova, od Kotaništa, i trebalo bi je biti dovoljno.

RODOSLOVNIK
Matoševci
BATKOVIĆ: Jelica, Zvonko, Anto i Ana (Ive i Mare r. Jakovljević)
BATKOVIĆ Mile i Ane r. Marić, vjenčani oko 1768.
Andrija 1769.
Filip 1770.
Luka 1772.
Barbara 1774.
Vid 1775.
Andrija 1777.
Luce ?
Vid 1784.
Filip i /2. br./ Mande r. Valentić, vjenčani oko g. 1800.
Stjepan 1802.
Toma 1805.
Martin 1807.
Franciska 1808.
Kate 1812.
Toma i Kate r. Grgić, vjenčani g. 1828.
Marija 1829.
Lucija 1832.
Mile 1834.
4
Marija 1836.
Mande 1839.
Ivo 1841.
Joso 1843.
Ivo 1845.
Mande 1848.
Ane 1851.
Mile i /1. br./ Lucija r. Užar, vjenčani oko g. 1860.
Ilija 1861.
Toma 1862.
Mato 1865.
Mato i Anđa r. Marić, vjenčani oko g. 1879./80.
Ivo 1882.
Marko 1885.
Ivo i Kata r. Bijelić, vjenčani g. 1903.
Marko 1906.
Šimo 1908.
Nikola 1913.
Mato 1918.
Šimo i Anica r. Debeljak, vjenčani g. 1927.
Mare 1928.
Jozefina 1930.
Kate 1932.
Ivo 1933.
Ruža 1936.
Dragica 1938.
Mirko 1940.
Ljuba 1942.
Jozo 1945.
Ivo i Mara r. Jakovljević, vjenčani g. 1956.
Jelica 1958.
Zvonko 1960.
Anto 1962.
Ana 1969.

Priređuje: Velimir Blažević, Marije Dimić 4, 78000 BANJA LUKA, BiH

Tel/Fax: 00/387/51/354-813