Knjizevnost Kroz Razdoblja

Književnost kroz razdoblja
1. TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA
-stare civilizacije koje su temelj Evropske kulture razvile su se na području:

-Bliski istok (dolina Nila- Egipat, dolina Eufrata i Tigrisa- Sumerani)
-Mediteran (Egejski otoci, Poloponez i obale Male Azije)
-Srednji i daleki istok (Kina, Indija već u 3 st. p. k.)
Asirska književnost
Ep o Gilgamešu 1700 g. p. k.
-pronađen je zapisan na 12 ploča u knjižnici Asirskog cara Asurbanipala
-to je najveće djelo Babilonsko-Asirske književnosti
-glavni lik je kralj Gilgameš, priča o prijateljstvu kralja Gilgameša i Enkidua, zajedno se bore
protiv zlih sila
Egipatska književnost
-u Egipatskoj književnosti najstariji zapisi književnih tekstova potječu iz 2500 g. p. k. To su
natpisi sa hodnika piramida i tekstovi iz grobnica (knjiga mrtvih- upute za zagrobni život)
Arapska književnost (Kuran)
-sveta knjiga Islama nastala između 612 i 639. Sadrži izreke Muhamedove koje mu je
«diktirao» melik Džabrail, sastoji se od 114 poglavlja
Indijska književnost
-Vede- znanje, svete staroindijske knjige nastale između 16 i 6 st. p. k. Sastoji se od 4 zbirke
stihova
-Vede: 1. Rgveda- najstarija i najopsežnija, ima više od 10000 strofa
2. Samaveda
3. Jadžurveda
4. Atharveda
-imaju veliko povijesni i filozofsko značenje, to su ujedno i najstariji uzorci Indoevropskog
stiha
Ramajana (Ramin udes), ep
-nastao između 4 st. pr. k. i 2 st. p. k.
Mahabhatra, ep
-nastao između 4 st. p. k. i 4 st. pos. k.
-to je najopsežnije djelo u svjetskoj književnosti, 200 000 stihova u 18 knjiga
-okosnica djela je ep o postanku, suparništvu i ratu obitelji Pandova i Kaurava za vlast
Pančatantra
-nastala u 3 st. p. k.
-to je zbirka pripovjedaka. Osnova zbirke je pripovijest o dva glupa kraljeva sina koje mudrac
pomoću priča uči vještini vladanja. Sadrži mnoštvo bajki i basni.
-rano je prevedena na Grčki i Latinski i na narodne epske jezike a mnogi njezini motivi i teme
nalaze se i u našoj narodnoj književnosti.
Hebrejska književnost, Biblija (knjižica)
-to je jedno od najstarijih djela u svjetskoj kulturi. Kršćani i Hebreji smatraju je svetom
knjigom u kojoj je zapisana riječ Božja.
-najznačajniji prijevodi Biblije su:
septuaginta- prijevod sedamdesetorice, prijevod na Grčki, nastao u 3 st. p. k.
vulgata- prijevod na Latinski svetog Jeronima
-tek 1831 g. prijevod na Hrvatski jezik, preveo ju je Matija Petar Katančić
-stari i novi zavjet
-stari zavjet- sastoji se od 46 knjiga pisanih na hebrejskom i armenijskom jeziku
-sastoji se od:
IKor -1-
1. Petoknjižje- knjiga postanka

-knjiga izlaska
-Levitski zakonik
-knjiga brojeva
-ponovljeni zakon
2. Mudrosne i proročne knjige
3. Psalmi
-novi zavjet- sastoji se od 27 knjiga pisanih na grčkom jeziku
-dijelimo ga na:
1. Evanđelja (Matej, Marko, Luka i Ivan)
2. Djela apostolska
3. Poslanice apostola Pavla
4. Katoličke poslanice
5. Otkrivenje
EVANĐELJE
- izvorno grč. riječ što znači radosna vijest
- sadrži sve što je Isus činio i učinio
- Isus je Sin Božji i sin čovječji, te je u tom smislu Evanđelje jedno, a s obzirom na knjige
četiriju evanđelista ono je četveroliko
- MATEJ – pisac prvog evanđelja – opisuje Isusovu osobu i život pracrkve; Isus je prorok
Kraljevstva, on je Mesija u kome se ispunjavaju stara proročanstva; Matej je najsustavniji
i najpregledniji; njegovo Evanđelje pisano je na aramejskom, a poslije prevedeno na grčki
- IVAN – pripisuje se apostolu Ivanu; Ivan ne osvjetljuje toliko ljudsku stranu Isusova
života, već daje njegov duhovni profil, ne iznosi samo gole činjenice, već odabire one
događaje koji imaju i simboličko značenje, ne tumači Kristovo učenje o ljubavi, milosti i
životu vječnom; upotrebljava stare simbole kao Pastir, Janje, Put, Svjetlost; napisano je na
grčkom jeziku
- još postoje Evanđelja po Marku (najbliži pučkom pristupu i iskazu) i Luki (najkritičniji i
stilski najuglađeniji)
JUDITA
- jedan od najdramatskijih biblijskih opisa i najmlađih djelova Biblije
- iako je sadržaj najvjerojatnije samo piščeva literarna fikcija, on je svojom poukom i
idejom vrlo stvaran
- knjiga veliča židovsku religiju i rodoljublje
- religija je toliko nacionalna, zakonsta i praktična da se zapravo izjednačuje sa samim
životom naroda i domoljubljem
- obrana domovine jest obrana vjere
- knjiga je pisana apokaliptičnim stilom, u Palestini u vrijeme grčke vladavine
- zbog svoje zbijenosti izražavanja, fino zapaženih detalja i plastičnih opisa, Judita je
privukla mnoge umjetnike kista, pisane riječi i zvuka – jedan takav umjetnik bio je i M.
Marulić kojeg je biblijska priča inspirirala za pisanje epa Judite
- gl. likovi su Holoferno koji je utjelovljena neprijateljska sila i Judita kao simbol
židovskog naroda koji dolazi u sukob sa svojim neprijateljem
PJESMA NAD PJESMAMA
- ljubavna lirika
- nastala negdje u 4.st.pr. Krista – predaja ga pripisuje Salomonu; neki smatraju da je to
djelo nastalo na dvoru Salomonovu u 10 st.pr. Krista
- samo se tumači već preko 20 stoljeća muče da odgonetnu o kojoj je ljubavi riječ
IKor -2-
- pjesme su se najprije pjevale na svadbenim svečanostima, a uvrštene su u Bibliju (iako

nisu bile sastavljene za nju) na temelju novog konteksta, a to je da veliča ljubav Jahve
prema njegovom narodu
- međutim, od 18.st. javlja se mišljenje da je u Pjesmi nad pjesmama opjevana ljubav
između zaručnika i zaručnice
- u svakom slučaju to je najljepša i najuzvišenija pjesma
- ljubavni osjećaji se iskazuju poredbama i metaforama koje nam sve to pobliže dočaravaju
- u današnjim izdanjima teksta Pjesme podijeljen je najčešće na 5 dijelovam (Prvi susret,
Uzajamna ljubav raste, Zaručnicu dovode zaručniku, Zaručničina ljubav na kušnji,
Pristalost i radosti zaručnice)
- zaručnik koristi motive iz prirode kako bi opisao njezinu ljepotu te njezinu duhovnu
ljepotu
- na kraju ističe njeno savršenstvo
- zaručnica na zborovo pitanje kakav je njezin z. odgovara na sličan način kao i on – ističe
ljepotu
- iskreni osjećaji i čistoća ljubavi; čovjekova povezanost s prirodom
KNJIGA POSTANKA
- 13.-4. st. pr. Krista
- prva i najzanimljivija knjiga Petoknjižja
- tu nalazimo sličnosti s babilonskom i staroegipatskom književnosti
- dijeli se na 2 dijela – prvi iznosi židovske predaje o stvaranju svijeta, svemira, prvih ljudi i
završava pričom o općem potopu – taj tio razmatra literature starog istoka i općeljudska
pitanja o čovjekovoj sudbini
- druga ima povjesnu tematiku - prati život židovskog naroda od njegova praoca Abrahama
do odlaska Židova u Egipat
IKor -3-
2. KLASIČNA KNJIŽEVNOST – ANTIKA
Stara grčka književnost

-ima veliko značenje klasične grčke književnosti za zapadnu civilizaciju, obuhvaća oko 1500 g.
stvaranja
-dijelimo ju na četiri razdoblja:
1. Arhajsko razdoblje od 750 do 450 g. p. k.
2. Klasično razdoblje od 450 do 323 g. p. k.
3. Helenističko razdoblje od 323 g. p. k. do 30 g. p. k.
4. Carsko razdoblje (Rimsko) od 30 g. p. k. do 6 st. n. e.
Arhajsko razdoblje
-poznat alfabet ali se i dalje književna djela stvaraju i izvode, prenose usmenim putem. Zbog toga u
književnosti središnje mjesto zauzima ep i lirske vrste
Klasično razdoblje
-obilježeno procvatom Atene i atenske demokracije i kulture, završava smrću Aleksandra velikog, u
tom razdoblju Atena je bila glavno kulturno i književno središte Grčke.
-naglasak se prenosi na drame
-kazalište postaje glavno mjesto književnog života a dramske vrste oduzimaju prvenstvo epu
-poznati grčki trolist (Eshil, Sofoklo i Euripid), u svojim tragedijama obrađuju teme smisla života,
životno pitanje, odnosa ljudskog i božanskog
-Aristofan- komediograf, materijal crpi iz suvremenog tadašnjeg političkog života
-razvoj interesa za povijest, filozofiju (Platon i Aristotel), jak razvoj govorništva
Helenističko razdoblje
-od smrti Aleksandra velikog pa do propasti Egipta
-u tom razdoblju je Grčka proširila teritorij osvajanjima tako da književni život više nije vezan uz
male građanske zajednice
Carsko razdoblje
-u njemu se književnost razvija u političkom okružju Rimskog carstva. Jedina krupna novina u
ovom razdoblju je pojava i brz razvoj romana.
GRČKI LIRIČARI
ALKEJ
- grč. pjesnik (1. pol. 6.st. pr.K.) s otoka Lezba, jedan od glavnih predstavnika monodijske melike
- živio je u progonstvu, pa su politički motivi, rat i upravo ganatička mržnja teme njegovih
pjesama
- pisao je lirske pjesme i pjesme uz gozbe i pijanke, himne bogovima, a svečani su i neki
fragmenti ljubavne lirike
- alkejska strofa – u Hrv. – u 18.st. – Đurđević, Preradović, Mažuranić – metrička shema strofe
mijenja se mnogo već u antici, a u novovjekovnim knjiđ. uglavnom se javljaju u stalnom obliku
– dva jedanaesterca, jedan deveterac i jedan deseterac
LAĐI
- alegorijska pjesma o domovine
- lađi – simbol domovine
- pjeva o burnosti događaja u domovini
- lutita bura – simbol nevolja, ratova
- iznosi sliku svoje domovine koja je u nepovoljnom položaju
SAPFA
- najveća grč. pjesnikinja rodom s otoka Lezba gdje upravlja jednom školom za mlade djevojke
- kao i Alkej, upletena je u politička zbivanja te jednom bila prognana s otoka
- njena poezija je sva posvećena ljubavnoj tematici (široka skala ljubavnih osjećaj od prvih ljub.
išćekivanja do sreće ostvarenog zanosa i očaja rastanka)
- safička strofa – u Hrv. – u hvarskoj crkvenoj poeziji 16. i 17. st. te u crkvenim himnama 18. st.
Ikor -4-
- dugi i kratki slogovi zamijenjeni su naglašenim i nenaglašenim slogovima, a kvantitavni

spondej u prijevodima se mijenja u akcentski trofej
LJUBAVNA STRAST
- TEMA – ljubav
- u njoj se prikazuju sljedeći osjećaji – 1. strofa (osjećaj poštovanja), 2. osjećaj žudnje, 2. druga
dva stiha – osjećaj napetosti, 3. tipičan osjećaj ljubavnog zanosa i uznemirenosti, 4. osjećaj
straha
ANAKREONT
- grčki lirski pjesnik rodom iz Male Azije
- u svojim kratkim lirskim pjesmama slavi vedre strane života, radosti što ih čovjek nalazi u
ljubavi, vinu i veselu društvu
- lagana i nepretenciozna anak. epikurejska poezija uživala je veliku popularnost i našla mnogo
nasljednika već u antici (60-ak pjesama pisanih u njegovu duhu), a pogotovo u 18. i 19. st.
- anakreontska poezija – slavi životne radosti, a naročito vino i vinsko raspoloženje (naziva se
epikurejska po filozofu Epikureju – njegova su učenja zasnovana na razumu i težnji čovjeka za
srećom
PIJUCKAJMO
tema – vino u kojem pjesnik nalazi neku radost (raspoloženje)
u prvoj strofi se pojavljuje želja za vinom i veseljem
u drugoj strofi on zove prijatelje uz piće da ne viču i da se nikuda ne žure, nego da se opuste i
lijepo zapjevaju
misao o uživanju u vinu
GRČKI TRAGIČARI
ESHIL
- tvorac grč. tragedije
- 90 drama – 70 trag., 20 satiričkih igara
- najpoz. Okovani Prometej (i danas se postavlja na scenu) i trilogija Orestija
- smanjio ulogu kora, pojačao dijalog, uvodi drugog slumca
- Eshilovi likovi su idealizirani (ili dobri ili zli)
- uzvišen i svečan stil
SOFOKLO
- suvremenik Perikla i najvećeg procvata atenskog polisa
- od 123 drama sačuvano je samo 7 (Kralj Edip)
- pojačava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi trečeg glumca, smanjuje partije kora i
povečava broj njegovih članova na 15
- junaci nisu više titanske ličnosti kojima upravlja sudbinai volja bogova
EURIPID
- posljednji veliki grč. tragičar
- oko devedesetak tragedija – 17 sačuvano koje se još i danas izvode
- junaci mu nisu kao titanske ličnosti (kod Eshila) ili kao idealizirani junaci (kao Sofokla) već ih
on opisuje kao obične ljude sa svim ljudskim nedostacima i strastima
- utječa na oblikovanje europske drame
- ona ulazi u psihu lika
- prvi uveo kulise u kazališnu praksu
HOMER
-živio oko 800 g. p. k.
-prema tradiciji ime najstarijeg poznatog grčkog pjesnika. U Antici su mu pripisivali autorstvo:
Ilijade, Odiseje, raznih klikličkih epova s Trojanskom i Tebanskom tematikom, razne himne
bogovima i šaljivi spjev «Boj žaba i miševa»
-koncem 18 st. razvila se sumnja u Homerovo postojanje, dolazi do rasprava o Homerskom pitanju
-postoje dvije struje:
Ikor -5-
1.Analitičari- Homer kao jedinstveni autor ne postoji, da su veliki epovi niz

manjih epskih pjesama vezanih uz Trojanski rat sabranih zajedno
2.Unitaristi- kažu da Ilijada i Odiseja su nastale kao djelo jednog genijalnog
stvaraoca koji je uobličio stariju građu i stvorio zaokružene epske cjeline
ILIJADA
-1183 g. se prema legendi smatra padom Troje
-od pada Troje pa do 800 g. p. k. postoji mnogo manjih epskih djela koja se prenose usmenim
putem. Nakon 800 g. imamo Homerovu redakciju te usmene epike, još uvijek nema zapisivanja,
epovi su zapisani tek u 5 st. p. k. Zapisao ih je Pizistrat, tek tada Ilijada i Odiseja dobivaju oblik
sličan današnjem.
-M. Parry i A. Lord- književni teoretičari koji su proučavali epsku književnost i tražili odgovor na
pitanje kako su epski pjevači pamtili sve te stihove. Formule- skup riječi koji se uvijek javlja pod
istom metričnom shemom. Formulaični izrazi- opća mjesta (opisi, početak) koji su standardizirani.
Jedinstven metar, gotove fraze- niz citaktičkih cjelina koje se ponavljaju (Ahilej dugonogi), stvari
koje su omogućavale lakše pamćenje
-radnja se događa u 50 dana rata u devetoj godini rata protiv Troje. Ilijada govori o borbi Arhejaca
protiv Trojanaca jer su Trojani (Paris) ukrali ženu Menelajevu (Helenu), to je povod Trojanskom
ratu. Rat je trajao deset godina.
- započinje uvodom u središte zbivanja; tom postupku prethodi invokacija – zbivanja bogova i time
se iznosi osnovna tema pjesme
- sastoji se od 24 pjevanja koja predstavljaju tematski zaokružene cjeline; motivi se povezuju
pripovjedanjem – obuhvaća neki dogažaj tj. niz dogažaja na takav način što zahvaća njihov svijet u
vremenu; opisivanjem – navodi se dio po dio osobine neke stvari ili osobe; izricanje misli –
ostvaruje se najčešće epskim dijalogom i monologom
ODISEJA
- mlađi i kraći Homerov ep
- o Odisejevom povratku na Itaku iz trojanskog rata
- počinje invokacijom (zaziv muze da pomogne piscu napisati ep o junaku – domišljatom,
lukavom, pametnom (duhovna snaga))
- mirnodopski život starih Grka – opasnosti i čari života, težak život žena i djece, dvorske zabave,
glazbe
- radnja se zbiva 10 godina po padu troje
- iznosi situacije osobnog i obiteljskog, čovjekova života, dok se u liku samog Odiseja prikazuje
nemiran duh čovjeka koji je u stalnoj potrazi za novim saznanjima i spoznajama
- sastoji se od 14 pjevanja
Ikor -6-
3. SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST
- od pada Zap. rim. carstva (4.-5.st.) do pada Carigrada pod Turke i otkriće Novog svijeta
(15.st.)
- obuhvaća cijelu Europu od mediteranskog juga (Arapski po. i Bizant) do nordijskih prostora
- knjiž. vrste se odupiru modernim načinima klasifikacije kojima je u prvom planu kriterij lijepog i
originalnog te podjela knjiž. na epiku, liriku i dramu
- nacionalne knjiž. največim dijelom čine pravnički i historiografski tekstovi pisani od 10-14 st.
- od 9.st. se u mnogim europskim zemljama razvijaju knjiž. na narodnim jezicima, dok latinski za
to vrijeme ne zamire, već ostaje vezan za pojedine knjiž. vrste (biblij. epiku, hagiografiju
(životopisi svetaca) i historiografiju)
- književne poetike toga razdoblja više su se bavile problemima stila i retorike negoli knjiž.
klasifikacijama
- u sred. vijeku je procvat nabožne književnosti žanr «ISPOVIJESTI» koje počinje pisati Augustin
spaja kasnoantičke ispovjesne modele i krščanski nauk
- lirika se dijeli na latinsku i narodnu, na nabožnu i svjetovnu, a stihovni oblici koje koristi djelom
su preuzeti iz antike, a dijelom su samonikli (trubadursko pjesništvo)
- sred. vjek. drama je vezana uz kršćanske blagdane i izvodi se na otvorenom
- cilj ranih kršć. pjesnika bio je da kršć. teme opjevaju po uzoru na klasične rimske pjesnike
- latinski je bio jezik proze, poezije, epike, lirike, historiografije i teologije čitavog
srednjovjekovnog razdoblja od 4.-9.st., a od 9.st. je u uporabi u crkvi
- podjela – nadbožna (crkvena, umjetnička) i svjetovna (narodna, pučka)književnost
- u nabožnoj epici koriste se liturgijski tekstovi, poučno štivo, apokrifi, vizije, životopisi svetaca,
legende, parabole i alegorije, a u svjetovnoj epovi, sage, romani, novele te basne i bajke
- u svjetovnoj lirici je prisutno trubadursko pjesništvo, himna i oda
- drama kao nabožna javlja se kroz liturg. d., lirahu, molaritet (najčešća tema Isusova muka (teme
uz kršć. blagdane)), a kao svjetovna postoji svjetovna drama, parodija, komički efekti (grč.
putujući glumci mimi)
- posebna pozornost se predaje usmenim predajama, viteškim romanima i trubadurskoj poeziji
USMENA PREDAJA – NACIONALNI EPOVI
- u usmenu epiku spadaju junački epovi (pjesma o Cidu, Ronaldu) čiji glavni junaci pripadaju
legendarnoj prošlosti i prenose kršć. ideje i moralna načela viteškog sloja svijeta
PJESAN O RONALDU
- najpoznatija starofrancuska epopeja iz ciklusa junačkih epova o Karlu Velikom
- vrhunsko dostignuće srednjovjekovne junačke epike
- djelo ima daleku historijsku podlogu na napadu Baska na odstupnicu vojsku Karla Velikoga
koji se vraćao iz Španjolske s pohoda protiv Saracena, pri čemu je poginulo niz franc. velikaša
- oko tog neznatnog historijskog događaja isplela se legenda uobličena u jedinstjen cjeloviti
ep; kompozicija djela je jednostavna
PJESAN O CIDU
- epska pjesma anonimnog kasteljanskog pjesnika
- najstariji književni spomenik španjolskome jeziku
- u spjevu se opisuju zgode iz života španjolskog narodnog junaka Rodriga zvanog Cid,
poznatog iz povijesti kao hrabra, ali i prevrtljiva feudalca
- u obliku u kojem je sačuvanja podijeljena je na tri pjevanja, od kojih prvo opisuje lutanja i
podvige krivo oklevetanog i izKastilje prognanog Cida, a drugo i treće razne događaje razne
događaje u vezi s udajom njegove kći
Ikor -7-
VITEŠKI ROMANI
- nacionalni epovi utjecali svojim mitovima i sadržajima; romani su ljubavno-pustolovni
- građa preuzeta iz antike, iz keltskih legenci i iz događaja vezanih uz lik Karla Velikog
- obrađuju pothvate nacionalnih junaka, kraljeva i vitezova (ideal hrabrog viteza) koji je za
čast i dostojanstvo svoje izabranice spreman položiti i vlastiti život
ROMAN O TRISTANU I IZOLDI
- ljubavni roman iz keltskog ciklusa viteških romana
- obrađuje nesretnu ljubav Tristana i Izolde
- ljepota same legende, koja veliča ljubav kao osnovnu pokretnu snagu ljudskog života i
opisuje sukobe između osjećaja i dužnosti i časti i fatalne snage ljubavne strasti
- Tristan i Izolda su jedan od najslavnijih parova nesretnih ljubavnika u svjetskoj književnosti
TRUBADURSKA POEZIJA
- nezaobilazno mjesto imaju njem. Minesaugori (tj. trubaduri) u cijelom svijetu
- trubadurska poezija standarizira lirske forme kao što su alba, pastorala,...
- s trub. lirikom javljaju se i golijerdi i vaganti, pjesnici lutalice čije su najpoz. pjesme sačuvane u
lat. zborniku Carmina Buransa i na koje se nadovezuje poezija največ. sredvjek. pjesnika Villona
- trubad. pjesništvo oslobođeno je nabožnih tema i nema poučne funkcije (to pjes. uvodi u duhovni
i emotivni prostor
- BERNARD DE VENTADORN – sačuvano oko 50 njegovih pjesama, posvećenih večinom
ljubavi prema ženi ggrofa de Ventadorn, u kojima je dao svojevrstan kodeks svih fraza
trubadurske ljubavi (rađanje, razvoj i nesretni završetak ljubavne avanture); vrijednost stihovima
daje dubok lirizam i razapetost između strasti i težnje k spiritualnosti osjećaja; (2.pol.12.st.)
najznačajniji predstavnik provansalske trub. lirike
Ikor -8-
4. HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST
- prvo hrv. pismo je latinica, a prvi jezik državnih dokumenata je latinski

- karakterizira ju GLAGOLJAŠKO RAZDOBLJE – počinje pojavom prvih pis. spomenika
(10.st.) i traje do 16.st.
- nastastanak i pojava glag. na južnosl. prostore pripisuje se grč. misionarima Metodiju i
Ćiriliju – sastavio ju je
- glagoljica – dolazi od starosl. riječi glagoljati (govoriti)
- javlja se u dva oblika – najprije obla glag. – kasnije zamjenjena uglatom ili hrv. glag. –
najviše se upotrebljavala u juž. krajevima – upotreba se u crk. knjigama zadržala do 1927. –
zamjena lat.
- u 10. st. pojavljuje se u Hrv. pismo zvano ĆIRILICA – smatra se da ju je sastavio Ćiril –
sastavljena je prema grč. pismu, a dopunjena je slovima kojih nije bilo u Grka – upotreba u sred.
Dalmaciji, Bosni, Srbiji i Makedoniji, u drugim slav. zemljama (Bugarska, Rusija i neko vr. u
Rumunjskoj) – u Bosni pod utjecajem bogumila – dobila je naziv BOSANČICA ili
BOSANSKO-HRVATSKA ĆIRILICA
- glag. razd. obuhvaća crkvu i svj. tekstove – liturgijski i biblij. tekstovi, crkveno-pripovj.
proda, poučna proza, svj. pripovjest i roman, diplomatika i prav. tekstovi (zakonici, statuti),
epistoralni tekstovi, drama (prikazanja), tekst. koji su služili za obuku duh. podmlatka
- najpoznatiji tekstovi hrv. glag. knjiž.:
1. BAŠĆANSKA PLOČA – s kraja 11. st., nađena u Jurandvoru kod Baške na ot. Krku –
najznačajniji Hrv. glag. spomenik koji predstavlja početak hrv. srednjovjekovne knjiž. –
pisana uglavnom glagoljicom i čakavskim narječjem što joj daje karakter jezičnog spomenika
– povrsti karaktera je pravni tekst – darovnica kralja Zvonimira kojom daje zemljište
samostanu Sv. Lucije – pisac njezina teksta je opat Držika; Ona je i povijesni dokument –
prvi se put spominje ime Hrv. kralja Zvonimira i otok Krk kao dio hrv. teritorija)
2. LJETOPIS POPA DUKLJANINA – sredina 12. st., opisuje događaje u Hrv. koji su se zbili
oko rijeke Cetina – u hrv. verziji teksta iz 15.st. nalazi se i legenda o smrti kralja Zvonimira
3. LUCIDAR – djelo njem. autora Augstodnnesisa iz 12. st. – enciklopedija srednjovjekovnog
znanja; tekst našeg Lucidara preveden s češkog u 1.po.15.st., a preveo ga Istranin; dijalog
učenika i učitelja (učenik postavlja pitanja o raspodjeli svijeta, Europe, zašto je ljeti dan dug,
itd. a učitelj mu odgovara)
- najvažnije književne vrste – pripovjetke i romani, poezija i prikazanja (drame)
- roman (pripovjetka) – javlja se u Hrv. u 15.st. – Priče o Troji i Aleksandru Velikom dolaze
k nama iz zapadnoeuro. prijevoda, pod nazivom Rumanac Trojanski i Aleksandar Veliki, s
tematskom građom iz antike
- junaci – najčešće su vitezovi, carevi ili kraljevi, tipični likovi iz feud. društva
- motivi – najčešći su osvajački pohodi, nevjernost žene, asketski način života
- pjesnički tekstovi – javljaju se poč. 14.st. kada je živi narod. govor starosl. jezik – to je
poezija uglavnom nadbožnog karaktera ili su prijevodi srednjovjek. lat. crkvenih pjesama – još
se danas pjeva U se vrime godišća – a najstarija pjesma iz tog vrem. pisana narodnim govorom,
čakavštinom i latinicom smatra se ŠIBENSKA MOLITVA – landa (pohvalna pjesma)
- ŠIBENSKA MOLITVA – recitativna, rimizirana proza i pripada najstarijim
latiničnim zapisima na našem prostoru; tekst pjesme zapisao je fra Pavle Šibenčanin, a tvorac
je nepoznati glagoljaš – tema pjesme je molitva upućena Blaženoj Djevici Mariji; ponavljanja na
početku stihova (Gospoje ti si) i zazivi kao što su: O blažena, o prosvećena, o umiljena, o
prečista divo Marije – daju pjesmi oblik litanije u kojoj se veliča Marijina ljepota, uzvišenost i
dostojanstvo; gospa je majka, kraljica i tješiteljica; u pjesmi je prisutna rima, kao i element
crkvenosl. jezika: vzvišena, mučenikov, vsih, isplnjen je... – što daje ritmičnost pjesmi
- dramski tekstovi (prikazanja ili skazanja) – javljaju se u završnoj fazi srednjovjek. knjiž.
– uglavnom su to dramatizirane legende o svecima, dijaloške pjesme s biblijskim motivima –
središnji junak je Isus Krist, prikazan u tri faze živora – rođenje, muke i uskrsnuće.
Ikor -9-
- poznatija djela – Prikazanje života sv. Lovrinca mučenika – pisano osmeračkim stihom i
pučkom intonacijom, te Muka sv. Margarite, gdje se slobodnije ženska ljepota
- te su se drame (tzv. bratovštine) prikazivale najčešće u crkvenim predvorjima ili na gl.
trgovima
- vrhunac srednjovjekovnog razvoja je pojava tiska 1483 tiskan je Misal o zakonu rimskog
dvora na glagoljici (Misal je knjiga u kojoj su skupljeni biblij. tekstovi koji se čitaju na misi
- satirična pjesma SVIT SE KONČA kritizira pojavu simonije (trgovanje crkvenim dobrima)
i inkvizicije; posebice dragocjena ona kritizira život klera, visokoga i nižega, uključujući i đake;
pjesma je zabilježena u Pariškom zborniku s kraja 14. st.; nastala je vjerojatno potkrat 13.st. u
vrijeme uzastopnih težnji za reformama u Katoličkoj crkvi; autor je začinjavac – književnici koji
stvaraju prijelaz s nabožnih pjesama na pjesme sa svjetovnom tematikom
- TRAKTAT CRNORISCA HRABRA – O PISMENIMA – napisana je u obranu
slavenskog jezika koje je izumio Ćiril, a to je glagoljica; to je jedan od malobrojnih tekstova na
staroslavenskom jeziku, pisan za svjetovne, a ne za liturgijske potrebe; svjedoči da su Slaveni, pa
i Hrvati i prije misije Svete braće pokušali pisati svoju riječ latinskim ili grčkim pismenima;
autor je jedan od Metodovih učenika; označava početak pismenosti
Ikor - 10 -
5. PREDRENESANSA
- traje u 13 i 14 st., zovemo ga i predrenesansa u Italiji

- razlikuje se od srednjovjekovnog – stvaraju se i prenosi novi oblici, mjerila i osjećajnost u
literarnoj praksi
- značajke predrenesanse:
-razvoj gradova i građanske klase, razvoj kapitalizma koji djeluje na stvaranje novog
pogleda na svijet
-čovjek postaje aktivan, želi uživati i provjeravati postojeće spoznaje
- u književnosti se pojavljuju svjetovne teme jer čovjekovo duhovno oslobađanje znači i njegovo
zanimanje za vlastiti unutarnji svijet, ljepotu prirode i ovozemaljski život.
- tri glavna predstavnika humanizma: Dante Alighijeri, Francesko Petrarka i Giovanni Boccacio
DANTE ALIGHIERI
- rođen 1265, umro 1321
- talijanski pjesnik iz razdoblja predrenesanse
- svestran duh – političar, filozof, tvorac književnog talijanskog jezika i prije svega pjesnik
- “Novi život” – zbirka stihova i proze; posvećena pjesnikovoj ljubavi prema Beatrice Portinari;
gl. motiv je ljubav prema ženi i njezina ljepota
- Beartice je u tom djelu prerasla u gotovo nadzemaljsko biće i postala je simbolom pjesnikova
ideala
- u želji da je dostojno uzvisi i nakon njezine smrti, Dante je započeo rad na svojoj Božanstvenoj
komediji, djelu koje je preraslo u najviše dostignuće srednjovjekovne literature i jedno je od
najvećih književnih ostvarenja čovječanstva.
BOŽANSTVENA KOMEDIJA (1307-1321)
- Naziv komedija dobila je jer se u srednjem vijeku tako nazivalo pripovjedačko djelo u stihu,
napisano jednostavnim jezikom a započinje tužno a završava sretno
- Atribut božanstvena dobila je u 16 st. kako bi se istaknuo njen uzvišeni sadržaj
- Pisana je na Talijanskom jeziku; Djelo se sastoji od tri djela, pakao, čistilište i raj; Ima sto
pjevanja (svaki dio po 33 pjevanja plus jedno uvodno).
- Danteovo djelo opisuje alegorijsko (zamišljeno) putovanje kroz pakao, čistilište i raj
- Kroz pakao ga vodi Vergilije, on simbolizira razum; Kritičnost Dantea prema crkvi
- I. pjevanje Pakla -Dante je simbol grešnog čovječanstva, a Beatrice simbol božanske milosti
(čeka ga na vratima u Raj); mračna šuma je simbol grešnog života, a ravna staza simbol kreposti
i vjere
- pantera simbolizira putenost kao ljudski porok, lav oholost, a vučica simbol lakomosti
- u svakom krugu je određena kazna koju čuvaju demoni
- Minos okretanjem repa određuje u koji će krug pakla čovjek ići
- STRUKTURA PAKLA – krugovi od najlakšeg do najtežeg (u Čistilištu suprotno) – 1. Krug –
bludnici; 2. proždrljivci; 3. škrtice i rasipnici; 4. krivovjernici i duševne lijenčine; 5.
krivovjernici i srditi; 6. zločinci protiv sebe, sližnjega, Boga i prirode; 7. simonisti (oni
svećenici koji se koriste vjerom za materijalni probitak, licemjeri, laskavci, podmitljivci i sijači
razgora); 8. sve vrste izdajnika
- Simbolika brojeva (broj tri kao sveti broj, sedam kao broj savršenstva i četiri kao zemaljski)
- PAKAO – užas, psovke, jauci, odvratna čudovišta, tama, krajolik je leden i močvaran;
najdramatičniji dio spjeva; ČISTILIŠTE – sjetne i nostalgične duše; opuštena atmosfera pod
nebeskim plavetnilom; u čistilištu su stroge kazne, ali ne kao u paklu (ima nade za prosvjetljenje
duše)
- RAJ – blještavilo, osjećaj sloge i sreće u vječnom blaženstvu
- U raju Dante susreće Beatrice (njegova ljubav iz mladih dana). Ona simbolizira dobrotu i Božju
ljubav.
IKor - 11 -
- pjesnik je središnji lik (prorok i sudac)
- srednjovjekovne značajke djela: simbolika brojeva, oblik djela kao alegorijskog putovanja
- Renesansno je u djelu kritiziranje crkve i narodni jezik.
Francesko Petrarka
- rodio se 1304 g. umro 1374 g.
- talijanski pjesnik i humanist
- pripada tl. nacionalnoj knjiž., razdoblje predrenesanse – 14. st.
- nosio je lovorov vjenac – predstavljao je slavu njegovog pjesništva
- napisao je Kanconijer, to je zbirka ljubavnih pjesama, njih 366 posvećenih Lauri. Kanconijer je
podijeljen na dva dijela: prvi dio sadrži pjesme nastale za Laurina života a drugi dio pjesme
nastale nakon njezine smrti. Važnost Kanconijera je da prvi puta u povijesti pjesništva zbirka
pjesama bilježi unutarnji svijet čovjeka.
- Petrarkin (talijanski) sonet je sonet koji se sastoji od dvije katrene i dvije tercine.
- Petrarkist je stil koji je nastao oponašanjem Petrarke po osnovnim motivima i osjećajima (ljubav
prema nedostižnoj i uzvišenoj ženi koja je izvor patnje)
LXI. SONET
- zove se Blažen nek dan je, mjesec, i ljeto
- poznati sonet kojeg je prepjevao i naš poznati petrarkist Šiško Menčetić
- u tom sonetu pjesnik slavi trenutak kad je ugledao svoju gospu
- ujedno slavi sve boli koje je pretrpio zbog nje
- u zadnjoj strofi slavi pjesme koje su nastale zbog te ljubavi i slavu koju je zbog njih stekao – za
razliku od srednjeg vijeka kad se pjesnici nisu dopisivali jer se smatralo da je grijeh tražiti slavu
- jezična i stilska analiza – nizanje veznika – ritmičnost; rima – ritmičnost i melodijoznost;
ponavljanje riječi – ritmičnost; metafora
- napisan za života gđe Laure – tema – neuzvraćena ljubav
- motivi – oči (stavile ga u ljubavno ropstvo); gorke suze
- pjesnik se osamljuje jer ne želi da netko (osim prirode) vidi njegovu patnju
- ljepota Laure – zlatne vlasi, sjajne oči koje su prema njemu krute, doživljava je kao anđela,
krepka, ističe glas, anđelica, boginja
- čekanje – počinje mrziti svoje želje i nadanja
- Amor – stalno vlada njime
Giovanni Boccacio
-talijanski pripovijedač i humanist
-rođen je u Parizu, školovan u Napulju, a najveći dio života provodi u Firenzi gdje se bavi
književnošću
-osim djela na latinskom jeziku, napisao je i niz djela na talijanskom
-Homer mu je bio uzor
-napisao je prvu Danteovu biografiju, a glavno djelo mu je Dekameron
-mnogi kritičari su ga napadali, ali on je smatrao da su mu zavidni
-slavi žene jer «one pružaju mnogo slatkih doživljaja», a o muškarcima govori da su licemjeri jer ne
žele priznati da im žene pružaju mnogo toga («Žene imaju veliku moć.»)
-njega nisu nadahnle muze da piše o ženama, već same žene
DEKAMERON (grč. deka hemeron – deset dana)
-zbirka od 100 novela uokvirenih pričom o kugi koja je 1348. godine harala Firenzom i prisilila 7
djevojaka i 3 mladića da napuste grad i prikraćuju vrijeme pripovijedajući zanimljive priče. Priče su
raznolike po duhu i sadržaju, no najčešća im je tema ljubav, stjecanje bogatstva i izrugivanje
ljudskoj gluposti i licemjerstvu.
Ikor - 12 -
-Dekameron sadržava galeriju realistički vjerno i psihološki uvjerljivo opisanih likova iz svih
društvenih slojeva, od trgovaca i prostitutki do predstavnika feudalaca i svećenstva.
-zanimljivost fabule, jasan stil, osnovne su karakteristike Boccacciovih priča, koje su postale
uzorom svim kasnijim novelistima.
-teme Boccacciovih novela:
1. LJUBAV (nesretna, sretna, strasna, mahnita, neuzvraćena ljubav... )
2. DRUŠTVENA SREDINA I ODNOSI DRUŠTVENE SREDINE (preljub – zakon)
3. KARAKTERNE OSOBINE (dosjetljivost, okrutnost, oholost, snalažljivost...)
-novele su nastale 1348. godine kad je Firenzu stigla kuga
-kuga utječe na ponašanje ljudi (1. izoliraju se; 2. potpuno su razuzdani; 3. umjereni su)
-narušavanje međuljudskih odnosa
-likovi su renesansni ljudi, a ne srednjovjekovni jer se ne prepuštaju životnim nevoljama
PRIPOVJEDAČE NOVELA čini

-7 djevojaka između 18 i 28 godina i 3 mladića iznad 25 godina povukli su se iz Firenze gdje hara
kuga; da bi prikratili vrijeme pričaju priče, a među sobom svakoga dana odabiru kralja i kraljicu
koji će kao dužnost imati i zadatak da odaberu temu koja će se tog dana obrađivati.
-djevojke i mladići imaju svoja imena koja potpuno ili dijelom odgovaraju njihovim naravima
-djevojke:
PAMPINEA – bujna; FIAMMETTA – vatrena; FILOMENA - ona koja voli pjevanje;
EMILIJA – laskavica, zamamljiva; LAURETTA – aluzija na Petrarkinu Lauru; NEIFILE –
nanovo zaljubljena; ELISSA – zaljubljena)
-mladići:
PANFILO – sav u ljubavi, lik sretnog ljubavnika; FILOSTRATO – pobijeđen u ljubavi;
DIONEO – ljubavnik Venere, tip razbludna mladića)
-Boccacciove su novele zabavljale čitatelje, nasmijavale ih i pomagale im prevladati životne
teškoće
-HEDONIZAM – filozofski smjer prema kojem su ugodnost i uživanje najveće dobro i ideal.
-poruga i satira najčešće su izraz čovjekove kritičnosti i slobodoumlja karakterističnoga za
renesansu.
Ikor - 13 -
6. RENESANSA
- ponovno rađanje, preporod

- novi književni preporod – 16. st. – ITALIJA (zahvaća cijelu E.)
- preporod u književnosti – uzor postaje antika (rimska i grčka knjiž.) – oponašanje antičkih
uzora Vergilije (Eneida), Plaut, Terencije (komedija), Biblija
- uspostava novih estetičkih ideala ljepote, savršenstva ujetnosti
- sloboda čovjekovog stvaralačkog duha
- pisanje pučkim jezikom koji zamjenjuje latinski (poštuju pravila pisanja po uzoru na antiku)
- stvaranje nacionalnih knjiž. – širi se čitateljski krug
- knjiž. je u doba renesanse doživjela procvat (i lik., i arhit. i glazb. doživljavaju procvat)
LIRIKA
- petrarkistička, ljubavna (žena, njezina ljepota), pojavljuju se kanconjeri i zbirke posvećene
jednoj ženi
- religiozna – posvećeni Mariji; bukolička lirika – uživanje u prirodi
- zabavna – humoristička, satirička; maskerate – pokladne pjesme; pjesme namjenjene
prijateljima; najviše se pišu soneti – uzor u antici
EPIKA
- pišu se epovi (uzor – Vergilijeva Eneida)
- biblijski epovi – tema iz Biblije
- viteški epovi – ARIOSTO – talijanski renesansni pjesnik Bijesni Orlando (djelo bez gl.
junaka i gl. radnje – opisuje ljubav, gospe, borbe i vitezove – nastavak Boiardovog djela
Zaljubljeni Orlando)
ROMAN
- viteški, pastirski i pikarski romani
- viteški – još iz sred. vijeka – vitez lutalica (prikaz renesansnog čovjeka), slobodna duha
- pikarski – u renesansi – gl. lik je simpatičan protuha, lutalica i varalica koji luta svijetom –
kritizira vrijeme, kroz život se probija svojom voljom i inteligencijom
- pastirski – gl. likovi pastiri – idila, gl. tema ljubav – pastirski romani su uzor današnjih
ljubića – popularna djela
DRAMSKE VRSTE
- uzori iz antike – Plaut, Terencije (komediografi)
- učena komedija slijedi dramaturgiju iz antike – petčinova, simetrija likova, stalni likovi
- pastorale (pastirske igre) – svijet pastira, idilična priroda, pjesme i ples zaljubljenika
- komediografija – promiče poruke aktivizma, pobjede novog mladog naraštaja, izrugiva
ljudske mane i poroke, kritizira postojeće društvene obićaje, oslobaža od predrasuda
- div dramskog stvaralaštva – Shakespeare – koji je čovječanstvu dao niz djela neprolazne
trajnosti
ESEJ – Michael Montaigne – nova književna vrsta (Eseji, 1580) – kraća prozna vrsta u kojoj se
obrađuje različita tematika, uključuje razmišljanje i zaključivanje, sadrži osnovni stav pisca,
karakteristike njegovog osnovnog izlaganja i temelji se na istraživanju
WILLIAM SHAKESPEARE
- engleski pjenik i dramatičar (najveći dramski stvaralac svjetske književnosti)
- rođen i umor u Stratford-on-Avonu
- stiže u London – glumac, redatelj, pisac kazališnih komada
- suvlasnik poznatog kazališta Globe
- napisao 36 ili 37 drama – tzv. kraljevske drame (historije), komedije, tragedije, romantične igre
i poeme, te sonete (elizabetinski soneti – 3 kvartine i 1 distih)
IKor - 14 -
- teme uzima iz antičke povijesti, srednjovjekovne kronike i legende, iz renesansne novelistike, iz
pričanja suvremenika, te je ulio i dah stvarnog života, stvorio galeriju nezaboravnih, vječnih
likova (Cezar, Hamlet i Ofelija, Romeo i Julija)
- u svojim djelima iskazuje veliko mnoštvo osjećaja koji se rađaju u čovjeku
HAMLET
- 1600. – 16001. godine
- TEMA – nesretna sudbina danskog kraljevića Hamleta kojemu je za njegove odsutnosti stric
ubio oca, oženio se majkom i zasjeo na prijestolje
- jedna od najpotresnijih trageija u cjelokupnoj književnosti – na završetku svi stradaju
- pokretač radnje – Hamletova želja za osvetom zbog smrti oca
- problematika – pitanja ljudske egzistencije – o pravdi i krivnji (dijalog Hamlet X duh oca – duh
želi izvršenje pravde zbog ubojstva); o životu i o smrti; o vjernosti i izdaji; o ljubavi i mržnji
- Hamlet raspravlja o osnovnim pitanjima ljudske egzistencije – o mogućnostima spoznaje
apsolutne istine i djelovanja u skladu s njome te o odnosu prema ocu, majci, ženi
- HAMLET – renesansan čovjek
- slobodouman – individualist (slobodno odlučuje i zaključuje, nitko ga ne sputava); divi se
prirodi; doživljaj čovjeka; kritičan je prema majci i prema sebi; nema predrasuda prema staležu
(dobar je prema nišem sloju); kritizira nepoštenje
- kritizira dvojranine koji nemaju svoje ja (ruga im se zato što potvrđuju sve što kažu njihovi
gospodari – neinteligentni i nekritički primaju sve što njihovi gosp. kažu)
- melankoličan i bolan doživljaj svijeta (svijet – bljutav, dosadan, prazan, neopljevljen vrt u
kojem je otrovno bilje) – suprotnost prema renes. doživljaju svijeta, gnjusan, nepodnosi
nepravdu i sramotu, prezire svijet, svijet kao tamnica (Danska), razočaran svijetom = iznosi svoj
stav, toliko je opterečen problemima da bi najradije da ga nema, nitko mu ne pruža
zadovoljstvo, puno hulja, propalica, kritizira brak
- doživljaj čovjeka – remek-djelo, plemenitost uma, neizmjernost sposobnosti, skladan izgled
ljepota
- doživljaj žene – kritizira ženu i šminkanje (to nije ono lice koje ona nosi, stvara masku) oštar
doživljaj žene (Krhkosti – ime ti je žena!), ženska ljubav je kratka – nestabilnost ž. ljubavi,
prolaznost ženske ljepote
- iako tragedija ima mnogo događaja, u njoj nema prave dramske napetosti, jer nam je istina o
očevu ubojstvu i potrebi osvete iskazana već na samome početku
- težište djela stavljeno je na prikaz psihološkog stanja glavnog lika, koji se razapet sumnjama
stalno koleba i odgađa izvršenje osvete
MIGUEL CERVANTES
- najveći špan. pripovjedač iz doba renesanse (točnije iz raszdoblja prijelaza iz renesanse u barok)
- zbog novčanih neprilika dospijeva u zatvor u kojem započinje svog don Quijotea
- uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovjedaka Uzorite
novele
- najpoznatije djelo je Bistri vitez Don Quijote od Manche – koji je napisan u dva dijela –
najprevođenija poslije Biblije
- zamišljen je kao satira na preživjele, ali u to doba još popularne viteške romane
- jednostavan, zdrav i topao humor kojim je prožeto čitavo djelo i koji nezadrživo nasmijava i
današnjeg čitaoca, optimizam i duboki humorizam koji izbijaju iz tragične figure viteza tužnog
lika
BISTRI VITEZ DON QUIJOTE OD MANCHE
- TEMA – doživljaji osiromašenog seoskog plemića Alonsa Quijose koji želi biti vitez skitnica
- kao pravi vitez skitnica daje si ime (Don Quijote od Manche), pronalazi perjanika i štitonošu
(Sancho Panza), konja kojem daje ime Rocinante (kljuse), uzima opremu (bojnu pradjedovsku)
te pronalazi damu kojoj daje ime Dulcinea od Tobosa
Ikor - 15 -
- DON QUIJOTE OD MANCHE – simbol ljudske tragike, utjelovljenje ljudskog sna i
bezumnosti, stradanja i uporne borbe za pravdu, istinu i nedostižne ideale (on želi uspostaviti
kraljevstvo pravde, ispravljati krivice, želi osvečivati nepravdu, pomagati bespomoćnima, boriti
se protiv zla i nepravde te braniti nemoćne
- ujedno simbolizira hrabrost, upornost i poštenje
- Alonso čita viteške romane koji su mu poremetili razum (krčma – dvorac, vjetrenjače – divovi,
prostitutke – bajne djeve, fratri – izdajnička bagra)
- beskrajno je uporan u izvršavanju svojeg cilja, želi pomoći
- umro je kao plemić, došao je k pameti
- DONKIHOTIZAM – Don Quijoteov pogled na svijet, njegovo shvaćanje života koji znači
besmislen i smiješan pothvat
- stavlja u odnos-sukob suprotnosti (dva različita svijeta) - don Quijote od Manche (ludost, ideal,
mašta, bezumna smionost, žrtvovanje) X Sancho Panza (razum, sebičnost, stvarnost, oprez,
lukavost)
- idealn - svaki čovjek je slobodan zato što je tako stvoren od Boga i prirode; Lijepa riječ otvara
mnoga vrata, a ružna nijedna. – roman pun mudrih izreka
- humor je bitno obilježje romana
- Cervantes je narodni mudrac koji progovara preko lika Sancha Panze
- Sancho je seljak, čestit čovjek, don Quijoteov konjušar, Don Quijoteov glas razuma koji mu
pokušava pomoći da se iz svijeta mašte vrati u stvarnost
- preko njegovog lika Cervantes se obrača svijetu
Ikor - 16 -
7. HUMANIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
-pod riječi «humanizam» inače se smatra osobina ljudskosti, no u knjižavnosti, ona označava
povijesni fenomen koji je nastao u Italiji, a traje oko 250 godina (1350-1600); piše se na latinski –
uzor antika
-na hrvatski humanizam bitno je utjecala blizina Italije i njenih najjačih žarišta
-već u 14.stoljeću u Hrvatskoj su se pokazali znaci humanizma: na hrvatski jug i sjever, stizali su
profesori, pravnici, liječnici koji su poticali drukčiji odnos prema antičkome materijalnom i
duhovnom naslijeđu
-velik dio domaće mladeži odlazio je na visoka inozemna učilišta (pogotovo talijanska) gdje su
stjecali izravan uvid u ciljeve za koje su se zalagali humanisti.
-iako je humanizam općeljudska odgojna pobuda, njegova obilježja se ipak razlikuju od nacija do
nacija i od regija do regija.
-hrvatski humanizam je osobit zbog dvije činjenice:
1. hrvatski nacionalni prostor bio je podijeljen na više država
2. nezaustavljiv prodor Turaka
-zbog takvih okolnosti, humanizam na sjeveru i na jugu Hrvatske veoma se razlikovalo:
-pošto je jug Hrvatske bio gospodarski jak, imao je organizirani gradski život, javno školstvo,
humanističke ideje su se tamo brzo udomaćile; zahvaljujući okolnostima u kojima se razvijao
tamošnji humanizam, gotovo i nije bilo važnijeg obalnog ili otočnog grada koji nije imao nekog
učenog i uglednog mještanina.
-zbog gospodarskih i političkih razloga, duhovna obnova na sjeveru Hrvatske bila je vezana uz
feudalne ustanove, pa su glavni zagovornici humanizma bili crkveni dostojanstvenici i vlastela iz
državne uprave.
-JUG: Marko Marulić, poznata obitelj Ćipiko, Juraj Šišgorić, Matija Vlačić Ilirik...
-SJEVER: Ivan Vitez, Ivan Česmički (pisao je pod pseudonimom Janus Pannonius – Jan Panonije,
Jan Panonac)...
MARKO MARULIĆ (1450-1524)

-rođen je u Splitu gdje mu je učitelj bio ugledni humanist
-nagađa se da je školovanje nastavio u Italiji, a nakon školovanja vratio se u Split gdje je živio do
kraja života.
-pisao je djela na latinskom jeziku (humanist), ali i jedan dio njegova rada pisan je na narodnom
jeziku, te je bio renesansnog tipa
-njegov bestseler je djelo su «Pouke za čestit život s primjerima» koje je prevođeno na različite
jezike (talijanski, njemački, francuski, španjolski, češki...) ; u djelu je savjetovao ljude kako treba
reagirati u pojedinim situacijama
-Marulićev najznačajniji latinski tekst je «Davidijada», sastavljena od 14 knjiga, s malo manje od 7
000 stihova;
-«Davidijada» je ep koji je sve donedavno ostao u rukopisu u kojem je Marulić pjesnički
preoblikovao biblijsku priču o kralju Davidu, njegovim djelima i osobama koje ga okružuju.
IVAN ČESMIČKI (1434-1472)

-(Janus Pannonius) rođen je u plemićkoj obitelj
-7 godina proveo je u Italiji gdje je temeljito naučio oba klasična jezika, a među suučenicima stekao
je brojne prijatelje – buduće ugledne humanističke pjesnike.
-zarana je došao na glas kao izvrstan latinski pjesnik, pa se u Italiji počeo nazivati latiniziranim
imenom Janus Pannonius
-nakon 11 godina provedenih u Italiji, Ivan se vratio u Ugarsku i sa nenavršenih 26 godina postao je
biskupom
PJESNIŠTVO JANA PANONIJA:
-razlikuju se 3 veće cjeline:
IKor - 17 -
1. pjesme spjevane u daktilskom heksametru
2. elegije u elegijskom distihu
3. epigrami u raznovrsnim metrima
-najpoznatije djelo Ivana Česmičkog je autobiografska tužaljka (elegija)* «U smrt majke Barbare»
u kojoj izražava tugu, patnju, žalost zbog majčine smrti
*TUŽALJKA (ELEGIJA) – humanistička tužaljka vjerno oponaša strukturu antičkih tužaljki koje
se sastoje od 5 djelova: uvod; pohvala pokojnika; pjesnikovo tugovanje; opis bolesti, smrti, pogreba
i groba; utjeha
JURAJ ŠIŠGORIĆ (oko 1445-oko1509)

-najslavnije ime šibenskog humanizma
-studirao je u Padovi
-bio je svećenik i obnašao je važne dužnostiu šibenskom kaptolu
-osim onoga što se može zaključiti iz njegovih pjesama, drugih pouzdanih podataka o njegovu
životu gotovo i nema
-za života mu je tiskano samo jedno cjelovito djelo («Tri knjige elegija i lirskih pjesama»)
-ta je knjiga prva hrvatska zbirka pjesama uopće koja je objavljena tiskom
-u rukopisu mu je ostala zbirka od 16 nabožnih pjesama koje su prvi put tiskane prije tek 30-ak
godina
-Šišgorić je bio tijesno vezan uz svoj uži zavičaj, a osobito je bolno doživljavao prodiranje Turaka u
Šibenik
-«Elegija o pustošenju šibenskog polja»
ANTUN VRANČIĆ (1504-1573)

-rođen je u Šibeniku
-nakon školovanja postaje tajnik Ivana Zapolje gdje je ostao gotovo 20 godina
-godine 1553. postao je biskup, a stekao je i najvišu crkvenu čast-položaj nadbiskupa
-glavni dio Vrančićeva opusa čini zbirka od oko 1000 pisama
-«Putovanje iz Budima u Drinopolje»: još od mladih dana Vrančić je pokazivao osobitu sklonost
prema povijesnim i zemljopisnim istraživanjima
ILIJA CRIJEVIĆ (1463-1520)

-rođen je u Dubrovniku, a školovao u Rimu gdje se upoznao sa osnivačem tzv. Rimske akademije
-zarana je pokazao interes za klasične tekstove i dosegnuo je zavidnu vještinu u pisanju latinskih
stihova, pa je svečano ovjenčan pjesničkim lovorovim vijencem.
-vratio se u Dubrovnik, a nakon ženine smrti, zaredio se za svećenika.
-za njegova života bilo je objavljeno tek nekoliko njegovih kraćih pjesničkih tekstova, od kojih se
dva najvažnija čuvaju u Vatikanskoj knjižnici.
-uz himne, ode i epigrame, osobito se ističu elegije upućene nekoj Rimljanki Flaviji
-«Elegija Flaviji»: pjesnik ističe Flavijinu ljepotu, uspoređuje ju sa nedirnutim bijelim snijegom
-Flavija je lijepa i strastvena žena koja dvojbenom vjernošću dovodi ljubavnika do zdravlja
Ikor - 18 -
8. HRVATSKA RENESANSNA KNJIŽEVNOST (sredina 14. st. – kraj 16. st.)
-razvijala se pod utjecajem renesansne umjetnosti i talijanske kulture

-nije se istovremeno pojavila i razvijala u hrvatskim krajevima jer je Hrvatska u to vrijeme bila
podijeljena, pa krajevi nisu imali iste uvjete za razvoj renesanse
-utjecaj talijanske renesanse stekao se samo na istočnoj obali Jadrana, a uske veze s Mletcima,
dolazak brojnih učitelja i odlazak hrvatskih mladića na studij u susjednu Italiju omogućili su
snažan razvoj renesansne književne kulture i na području Dubrovačke Republike i mletačke
Dalmacije
-hrvatska renesansna književnost usvojila je mnogobrojne koncepcije humanizma (one o važnosti
antičke književne tradicije, ali i one o podizanju narodnoga, hrvatskoga jezika na visoku razinu)
-hrvatska renesansna književnost će se kao i ostale europske renesansne književnosti oslanjati na
antičko naslijeđe, a isto tako i na prethodnike, začetnike i klasične pisce talijanske renesansne
književnosti (Dante, Petrarka, Boccaccio, Jacobo Sannazzaro, Lodovico Ariosto)
-hrvatska renesansna kultura oslonit će se i na domaće usmene, folklorne književnosti preuzimajući
iz njih teme, motive, oblike i postupke
-NAČELA OBLIKOVANJA:
 oponašanje uzora
 harmonična i skladna kompozicija književnog djela
 tradicionalno oblikovanje teksta –oblikovanje čistim i jasnim jezikom
-hrvatska književnost u razdoblju renesanse više nije služila samo za vjersku poduku, već se razvila
kao samostalna djelatnost
-hrvatska renesansna kultura je PRVO MODERNO RAZDOBLJE HRVATSKE KNIŽEVNOSTI
-odlikuje se nizom književnih oblika, te je osim lirike, epike i drame razvila niz novih književnih
vrsta
EPIKA
-najznačajniji epovi bili su oni koji su opjevavali religiozno-biblijske teme (Marko Marulić-Judita)
ili povijesne teme (Brna Krnarutić-Vazetje Sigeta grada)
-hrvatski renesansni ep oblikovan je po uzoru na Vergilijevu Eneidu i druge antičke epove, te je
iznosio sadržaje važne za život zajednice
-u epu je pripovjedač izlagao fabulu jasno, pregledno, s brojnim opisima junaka i junakinja,
vremena i prostora radnje, bitaka i važnih događaja
-osim tradicionalnih epskih vrsta, hrvatska renesansna književnost stvara i neke nove oblike (Petar
Hektorović-"Ribanje i ribarsko prigovaranje" – putopisni spjev)
-posebno mjesto zauzima i pastoralno-idilični i alegorijski roman Petra Zoranića "Planine" u kojem
se u prozi i stihovima pripovijeda o putovanju pastira Zorana po zavičaju te usporedno s pričom o
nesretnoj ljubavi pastira Zorana slavi ljepota domovine
LIRIKA
-razvijaju se 3 vrste lirskih pjesama:
 PASTIRSKO-IDILIČNA LIRIKA
-veliča život u prirodi
-san o sreći i blaženom životu
 ANAKREONTSKA LIRIKA
-slavi ovozemaljske užitke i senzualnu ljubav
 LJUBAVNA PETRARKISTIČKA LIRIKA
-tuga i bol zbog neuzvraćene ljubavi, divljenje ženskoj ljepoti
-radi se o utjecaju petrarkističke lirike koja uzvisuje ženu i divi joj se
-najviše duhovne vrijednosti: LJUBAV i LJEPOTA
-jedno od glavnih obilježja: PLATONSKO DIVLJENJE PREMA ŽENI
-prvi sačuvani dokument je zbirka pjesama, dubrovački kanconijer "Ranjinin zbornik"
(pjesme o ljubavi (udvaranje, molba da se ljubav uzvrati, veličanje tjelesne i duhovne
IKor - 19 -
ljepote drage, vile, gospoje, bol zbog neuzvraćene ljubavi...)
DRAMA
-najčešće i najznačajnije dramske vrste hrvatske renesansne kniževnosti nastaju po uzoru na antičke
dramske oblike, a to su KOMEDIJA i TRAGEDIJA
-hrvatska KOMEDIJA, kao i talijanska preuzima od antičke komedije strukturu komediografske
radnje, zaplete i rasplete, kao i tipove likova (mudar i lukav sluga, škrti starac, hvalisavi i umišljeni
vojnik...)
-takva komedija naziva se UČENOM ili ERUDITNOM KOMEDIJOM – njegovala se osobito u
Dubrovniku (Marin Držić – "Dundo Maroje", "Skup", "Tripče de Utolče", "Arkulin")
-u TRAGEDIJI hrvatska renesansna književnost ostvarila je brojne prijevode (Držićeva "Hekuba"
prema Euripidu, Zlatarićeva "Elektra" prema Sofoklu...)
-razvila se i DRAMA U SUVREMENOME SMISLU te riječi (Lucić "Robinja" – prva svjetovna
drama u hrvatskoj književnosti)
-razvili su se i drugi, različiti dramski oblici: PASTIRSKE EKLOGE, PASTORALNE DRAMA,
PASTIRSKE IGRE, FARSA (banalne pojave građanskog života na komičan način), CRKVENA
PRIKAZIVANJA (religiozno-biblijska tematika); BIBLIJSKA DRAMA, MITOLOŠKA DRAMA;
POKLADNA, PIRNA KOMEDIJICA ("Novela od Stanca"-Držić)
MARKO MARULIĆ
-renesansni pjesnik koji je napisao brojna djela na hrvatskom jeziku
-rođen je u Splitu, a školovao se u Italiji
-nakon boravka u Italiji, život je nastavio u Splitu
-iako je u hrvatskoj književnost ponajprije poznat po svom važnom doprinosu književnosti na
narodnom jeziku, Marulić je slavu stekao svojim latinskim djelima
-njegovo najznačajnije latinsko djelo jesu "Pouke za čestit život s primjerima" koje je prevedeno na
mnoge jezike i koje je najviše objavljivana hrvatska knjiga u inozemstvu
-vrlo značajno djelo na narodnom jeziku jest biblijsko-vergilijanski ep JUDITA u šest pjevanja
JUDITA
-ep koji je nastao 1501., a objavljen 1521. godine
-prvi hrvatski umjetnički ep
-pisan je splitskom čakavštinom 16. st., što je vrlo važno jer je hrvatski jezik formiran kao književni
jezik tek u 19. st.
-uzori: ANTIKA (Vergilije) i HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST
-tema: preuzeta iz Biblije – Marulić piše o aktualnoj društvenoj situaciji u Splitu i okolici (turska
vojska koja prijeti Splitu i okolici poistovjećena je s asirskom vojskom koja prijeti Betuliji)
-židovska udovica Judita ubija taštog i pohlepnog asirskog vojskovođu Holoferna i spašava svoj
grad Betuliju
-CILJ OVOGA EPA:
 Marulić je htio svom narodu uliti vjeru i nadu u otpor i spas od Turaka.
 Marulić ističe vjeru u Boga (kako u njega ne treba sumnjati)
-na početku epa Marulić u kratkom pismu objašnjava zašto i kako je pisao "Juditu":
 želi proučiti priču o udovici Juditi na svom jeziku za one koji ne razumiju latinski j.
 ističe kršćansku vrijednost – krepost, sveta čistoća, vjera
 ističe Juditine kvalitete, važnost i kako je treba slaviti
 upućuje Bogu poruku da joj dade snage da odrubi Holofernu glavu (vjera u Boga)
KOMPOZICIJA:
"Judita" je sastavljena od 6 libara
1. LIBRO: Nabukodonosorova želja da vlada cijelim svijetom (Holoferno ga treba svojom
vojskom osvojiti
2. LIBRO: Holoferno pustoši i napada gradove za redom
3. LIBRO: Holofernova opsada Betulije, a Judita kori narod koji se želi predati
4. LIBRO: Judita u Holofernov taboru, a Holoferno je očaran njenom ljepotom
Ikor - 20 -
-petrarkistička obilježja: Marulić poput petrarkista opisuje Juditinu ljepotu
-petrarkistički motiv: kosa, nakit
-Judita se vrlo bogato ukrasila (nakit) tako da se mogla uspoređivati s kraljicama
-književna asocijacija Judite na Helenu koju su smatrali najljepšom ženom
svijeta
-snažna vjera u Boga
5. LIBRO: Judita večera s Holofernom kojeg opija i na kraju ubija
6. LIBRO: građani Betulije napadaju Asirce koji bježe, slave Juditu do kraja njenog ži-
vota.
MARIN DRŽIĆ
-rođen je u Dubrovniku gdje je polazio i školu
-neko vrijeme proveo je u Italiji gdje je upoznao talijansku renesansnu komediografiju
-kad se vratio u Dubrovnik pisao je ljubavne pjesme u duhu petrarkizma, a ubrzo se posve posvetio
drami u koju pripadaju njegova najbolja i najpoznatija djela
-okušao se u svim dramskim vrstama: komedija, pokladna igra, pastorala, tragedija...
-gotovo sva Držićeva djela izvodila su se na dubrovačkim scenama u doba poklada i pirova te je
više od desetljeća bio najizvođeniji dubrovački dramatičar
-DJELA: pastirske igre ("Tirena, Venera i Adon". "Grižula"), pokladna komedijica ("Novela od
Stanca"), komedije ("Dundo Maroje", "Arkulin", "Skup", "Tripče de Utolče")
DUNDO MAROJE
-komedija koja je prvi put izvedena 1551. godine za vrijeme poklada
-PROLOG DUGOG NOSA: -najavljuje što ćemo gledati/čitati; -najavljuje komediju; -dvosmisleno
je značenje ljudi nazbilj ("pravi", dobri ljudi) i ljudi nahvao ("lažni" ljudi koji predstavljaju zlo); -u
ovom prologu Držić se ruga uskoj i zatvorenoj sredini dubrovačke aristokracije, ironično laska
dubrovačkoj gospodi i naziva ih zlatnim i ludima; -afirmacija sposobnih, pametnih, vrlih ljudi na
račun opakih i nesposobnih ljudi
-mjesto radnje: Rim -radnja se događa 1 dan -vrijeme radnje: 16. st.
-tema: sukob oca, dunda Maroja i njegova rastrošnog sina Mara koji u Rimu, umjesto da se bavi
trgovinom, sav kapital troši na kurtizanu Lauru
-GLAVNU ULOGU u zapletu Držić je povjerio Pometu, slugi Nijemca Uga Tudešaka –
samouvjerenom, inteligentnom, lukavom renesansnom čovjeku koji shvaća da sukob oca i sina
može iskoristiti za vlastitu sreću
-Pomet zapleće radnju, vodi likove, upravlja njihovim postupcima – DRŽI SVE KONCE U
RUKAMA upravljajući sudbinama i životima onih kojima služi
-Pomet je gospodar smijeha u komediji, no za razliku od ostalih likova u komediji, Pomet nikada
nije izvrgnut ismijavanju, nikada se gledatelj ne smije Pometu, nego se uvijek smije zajedno s njim
-LIKOVI: odnos gospodar sluga
DUNDO MAROJE: UGO TUDEŠAK;
-tipičan predstavnik dubrovačkog bogatijeg -zaljubljen njemački plemić
sloja -lud za Laurom
-škrt trgovac koji odlazi u Rim obračunati se -nesnalažljiv, neinteligentan, prepušta svoju
sa rastrošnim sinom Marom sudbinu Pometu
BOKČILO: (Marojev sluga) POMET:
-vječno gladan sluga -sluša svog gospodara
-tipičan sluga ograničenih mogućnosti -čini sve kako bi Laura postala Ugova, ali samo
-nije odan; ističe Marojevu škrtost zato što bi mogao izvući koristi
MARO: LAURA:
-rastrošan sin koji kupuje ljubav kurtizane -izgubljena kći njemačkog plemića
Laure -s Marom je samo radi njegova novca
-tipičan predstavnik dubrovačke mladeži- -očekuje od Petrunjele ostvarenje svih njenih
Ikor - 21 -
rastrošan(čest sukob starih i mladih) zahtjeva
-očekuje od sluge Popiva da rješava sve PETRUNJELA:
njegove probleme -sluša gospodaricu
POPIVA: -odana, vjerna, poslušna
-lukav i pokvaren -predstavnik mladeži nižeg društvenog sloja
-mnogo toga čini za svoju korist (naivna, poslušna)
-prijetvoran
- spoznaja – život je prevrtljiv, čas si sretan, čas ne, kad si nesretan preživi je i kreni ka sreći
PETRARKISTIČKA LIRIKA
ŠIŠKO MENČETIĆ
-dubrovački pjesnik koji je tek nakon smrti prozvan Šiško, inače mu je pravo ime Šišmundo
Vlahović Menčetić
-živio je na prijelazu iz 15. u 16. st.
-u Dubrovniku je obavljao razne poslove, a dva puta bio je i knez Republike
-umro je od kuge koja je 1527. god. harala Dubrovnikom
PRVI POGLED
-tema: ljubav na prvi pogled
-pjesnik se na prvi pogled zaljubio i u cijeloj pjesmi detaljno opisuje izgled svoje drage, način na
koji se češlja i plete svoju kosu – naziva je ženom ljepšom od vile
"meni bi viditi još lipšu ner vilu"
-na kraju kada ona odlazi on ostaje tužan i sam
-pejzažni motivi: "Zovješe zora dan, a slavno prolitje
travicu drobnu van, zelen list i cvitje."
HANIBAL LUCIĆ
-hrvatski pjesnik i dramatičar koji potječe iz jedne od najuglednijih hvarskih obitelji
-osim u Hvaru, školovao se u Italiji
-napisao je jedan ljubavni kanconijer "Skladanja izvrsnih pisam razlicih"
-u svojim pjesmama ljubav prema ženi i njezinu ljepotu na petrarkistički način
JUR NI JEDNA NA SVIT VILA
-tema: ljepota drage, vile
-pjesnik slavi njenu ljepotu i divi se njenoj ljepoti
-TIPIČNI MOTIVI PETRARKISTIČKE LIRIKE: zlatna kosa, tanke crne obrve (osjećaj
radosti),rumeno lice, rumene usne, zubi kao biseri - ljepota njezinog govora; isprepliće unutarnju
i vanjsku ljepotu
-glatkoća i bjelina njenog vrata, bijela prsa, tanki, bijeli, obli, dugi, ravni prsti - TJELESNI
UŽITAK
-pjesnik povezuje 2 motiva: ljubav i vanjska ljepota
DŽORE DRŽIĆ
-rodio se u Dubrovniku, a živio je na prijelazu iz 15. u 16. st.
-školovao se u Dubrovniku, a studij prava završio je u Italiji
-kasnije se zaredio
-njegove pjesme sačuvane su u rukopisima i Kanconijeru Nikše Ranjine
-njegova lirika je uglavnom ljubavne tematike, a u većini pjesama obraća se voljenoj osobi,
opjevavajući i slaveći njezinu ljepotu i duhovne vrijednosti
-osim pjesama, napisao je i pastirsku eklogu "Radmio i Ljubmir"
Ikor - 22 -
DRAŽA JE OD ZLATA
-tema: savršenost pjesnikove "vile"
-pjesnik svoju dragu smatra savršenom, ljepšom od svih vila, dražom od zlata, ljepšom od proljeća
-opjevava ljepotu svoje drage, njenu kosu, oči, obrve, anđeoski osmijeh i prekrasni stas
-petrarkistički motivi: crna dva vlasa (obrve); oči koje sjaje poput zvijezda, rumena usta, zlatna
kosa...
PETAR ZORANIĆ
-vrlo malo zna se o njemu
-rođen je u Zadru, a ne zna kada i gdje je umro
-bio je pravnik, notar, te je obavljao i neke druge službe
-od Zoranićeva književnoga rada sačuvan je samo pastirski roman "Planine", tiskan 1569. kada je
pjesnik već bio mrtav
PLANINE (1569)
-nazivaju ga prvim hrvatskim romanom, iako i nije baš roman u pravom smislu te riječi
-u djelu se u prozi, ali i u stihovima, pripovijeda o putu pastira Zorana po zavičaju, zadarskoj
okolici, te se slavi i veliča ljepota rodnog kraja
-roman ne govori samo o ovozemaljskoj ljubavi već i o duhovnoj ljubavi, ljubavi prema Bogu istini
-"Planine" obrađuju i mnoga druga pitanja i teme: problem turske opasnosti, pitanje odnarođivanja,
književne kulture na hrvatskom jeziku...
-tema: put pastira Zorana po zadarskoj okolici koji kreće u planine gdje traži utjehu da zaboravi
svoju nesretnu ljubav
-za vrijeme putovanja opisuje se pejzaž, krajolik iz čega se osjeća ljubav, divljenje i poštovanje
-vlada i osjećaj domoljublja prema rodnom kraju zbog prisutnosti turske opasnosti
-mjesto radnje: perivoj u kojem se nalaze svi slavni
-alegorija – glavno izražajno sredstvo u ovom romanu (motiv jabuke – simbol kulture, znanja,
jezika)
-Latinka u svom krilu ima mnogo jabuka koje simboliziraju bogatstvo latinske kulture
-Grkinja također ima mnogo različitih mirisnih jabuka
-Kaldejka ima mirisne jabuke (Marulić je upio miris jabuke-uzor Vergilije)
-vila Hrvatica ima malo, sićušnih jabuka jer se hrvatska književnost počela razvijati tek od
Marulića
-Zoranić spominje svoju "jabuku" – osjećaj radosti jer je naišao i na svoje ime u njenom krilu
-vila ga upozorava na nerazvijenost hrvatske književnosti – osjećaj srama jer je jabuka nezrela
-vila ga tješi jer se kod ostalih vila vidi da su jabuke prije otrgnute, tj. da su ti narodi i kulture prije
postojale; zahvaljuje mu na trudu što je ipak nešto napisao
-Zoranić kritizira sve one koji se srame svog jezika i koji pišu na tuđem jeziku
PETAR HEKTOROVIĆ
-hrvatski pjesnik koji je živio na prijelazu iz 15. u 16. st.
-rođen je na Hvaru
-u mladosti je pisao ljubavnu poeziju, no od toga nije ništa sačuvano
-doživjevši u mladosti bunu pučana, kugu i provalu Turaka na otok u starosti je živio mirnim
životom
-njegovo najvažnije djelo je "Ribanje i ribarsko prigovaranje"
RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE
-putopisni spjev u 3 dijela koji je objavljen u Veneciji u kojem opisuje svoj trodnevni put od Hvara
do Brača i Šolte
-"Ribanje i ribarsko prigovaranje" je prvo stihovano djelo u hrvatskoj književnosti u kojem je
opisano stvarno, a ne alegorično putovanje; putovanje je opisano zbog ljepota prirode i zavičaja
-to je opis renesansnog čovjeka koji uživa u prirodi i svjestan je da je priroda mjesto u kojem se
može posve opustiti i okrijepiti svoj duh
Ikor - 23 -
-u spjevu pripovjedač opisuje svoje putovanje jadranskim otocima i pripovijeda o događajima koji
su se događali na putu njemu i njegovim suputnicima
-preko 2 ribara, Hektorović upoznaje način razmišljanja hrvatskog čovjeka kojem cijeli život
prolazi u ribarenju (način egzistencije)
-PARVI DAN – divljenje prema krajoliku, ljubav prema domovini
-TRETI DAN – govori o prolaznosti života ("...smart sve skraćuje")
Ikor - 24 -
9. BAROK
- 17. stoljeće
- španj. baruecco, port. barocco biser nepravilna oblika; barokni stil je krajnje kičast
- manirizam = gongorizam i marinizam – stilska oznaka baroka, pokušaj da se uspostavi naglašeno
neprirodan način izražavanja kao umjetnička konvencija
- obilježen gustom upotrebom figura (metafora, končeto, antiteza,...)
- više različitih razvojnih faza i tendencija
- raspinjanje svega onoga što je renesansa htjela
- barok = katolička obnova
- značajke književnog baroka povezuju se s novim svjetonazorima
LIRIKA - prolaznost vremena
- raskoš izraza
- istinsko drhtanje pjesničke duše, hladnoća, nerazumljevanje
- Gongora – španj., začetnik gongorizma, nov pjesnički jezik, vlastita sintaksa, smiona metaforika
(puna mitološke simbolike, nepristupačna neobrazovanom čitaocu) – poeme Samoće, Polifem i
Galetea – Sat na zvoniku, Pješčani sat – pesimistične, prolaznost vremena
- Marino- tal. pjes., začetnik marinizma, izraz pun neobičnih metafora i zvučnih efekata, stilski
izgrađena vrtuoznost, cilj poezije – zapanjiti čitaoca – Pjevač –koristi končeto (utakmica slavuja i
jeke) – Ljudski život – spoznaja o prolaznosti, nemir i tjeskoba u svijetu u kojem se smrt pojavljuje
kao sigurna realnost u eng. i fran. pjesnike tih stilova nazivaju lokalnim imenima
- Sred. Euro. – Andreas Gryphius, Hofmann von Hofmannswaldau
EPIKA – ep – Vergilije – religiozno ispravan, instruktivan, jasne teze, tema – aktualna i
nacionalna, strukturno – čvrst s izbjegavanjem odlaska u bezbrojne epizode
- povijesne teme – Luzitanci Luisa de Comoesa
- Oslobođeni Jeruzalem T. Tassa – religiozno-historijska tematika, bogata epska radnja,
isprepliću se fantastika i realnost, čulnost i vjerska egzaltacija
- mitološki spjev od 45000 – Marinov “Adonis”
DRAMA – melodrama i opera
- Calderon de la Barca – Život je san, Zalamejski sudac - raskošno dvorsko kazalište, djela
nakićena bogatom metaforikom, teme – moralne i univeerzalne, manje brine o zaple-
tima i raspletima radnje i veću pozornost posvećuje pojedincima (psihološki produbljeni
likovi)
- Lope de Vega – pučke karakteristike,građa za drame – iz života, pozornost pridaje dinamici
radnje i zanimljivim zapletima
GONGORA
- najveći španjolski barokni pjesnik
- smatra se jednim od glavnih predstavnika kulteranizma – pravca što
je po njegovim epigonima nazvaz i gongorizam
- jedan je od najvećih predstavnika hermetičke lirike
- u početku je pisao u duhu narodne poezije i usavršavao izraz romanci
- kasnije traži nov pjesnički jezik, stvara vlastitu sintaksu i smionu
metaforiku, punu mitološke simbolike, nepristupačnu nedovoljno obrazovanome čitaocu
- GONGORIZAM – pjesništvo koje je puno izraza skrivenog značenja,
teških metafora i teško dokučivog značenja – još se naziva i hermetičkom poezijom
SAT NA ZVONIKU
- tema – pjesnikovo razmišljanje o prolaznosti vremena
- temeljni motiv – sat – simbol prolaznosti
- motivi – zubi, kotača grubih (preko njega dalje razlaguje o mogućnosti djelovanja), utezi
(nastojanje da će se vrijeme zaustaviti)
IKor - 25 -
- obilježja baroka – metafora (nama korist nije što te troše oštri zubi); simbol (sat, vjetar) –
radi se o neuhvatljivosti vremena
PJEŠĆANI SAT
- pješćani sat – simbol proticanja vremena
- pjesnik se ljuti na vrijeme – kaže da je tiranin ojesni, ni stakleni zatvor ne može ga zadržati,
čov. uvijek sanja o zaustavljanju vremena
- poredba – gluho poput pijeska siva
- kontrast izmežu čovjekova htijenja da zaustavi vrijeme i prolaska vremena
MARINO
- pjesnik talijanskog baroka
- začetnik i glavni predstavnik pravca koji je po njemu nazvan marinizmom
- napisao je nekoliko tisuća lirskih pjesama i mitološki spjev Adonis
- stavivši svojoj poeziji zadatak da zapanji čitaoca, Marino je kao stvaralac bogate fantazije i
izvrstan versifikator uspio izgraditi vlastiti pjesnički izraz pun neobičnih metafora i zvučnih
efekata
- u pjesmama izražava nestalnost, prividnost svega u svijetu pa čak i vlastitog života koristeći
metafore, kontraste, paradokse i hiperbole
- MARINIZAM – jaka stilska tendencija koja se često smatra oznakom cijelog baroka -
odlikuje se neprirodnošću i prenaglašenom stilizacijom - izraz pun neobičnih metafora i zvučnih
efekata, stilski izgrađena vrtuoznost, cilj poezije – zapanjiti čitaoca
PJEVAČ
- u prvoj strofi se javlja hiperbola
- u drugoj dolazi do povezivanja slavuja i jeke, izgleda kao da se dva slavuja natječu
- slavuj se zanio – htio je biti bolji od drugog i pao je u vodu
- javlja se motiv nimfa – slavuj se zastidio
- kontrast – uz svjetlosti dana u tamu grana
- končeto – upotreba hiperbole, parabole, paradoksa (takmičenje slavuja sa vlastitom jekom –
duhovito)
LJUDSKI ŽIVOT
- tema – ljudski život
- karakteristika ljudskog života – bijeda, plač kada se rodi, zatim djetinjstvo plač i ljubavna
bol, kada dože u zrelu dob onda mu se život ispuni tugom i na kraju svega toga umre
- prikazuje život od rođenja, putem dječjeg nestašluka do smrti
- govori o tome da je ljudski život prekratak samo jedan korak
- mladost – A kada stignu/ozbiljna ljeta neka iz sreće/u jad ljubavna bol odvodi.
- djetinjstvo – Kada poraste i mlijeko mu već ne godi,/bolna pod bićem čuje mu se dreka.
Ikor - 26 -
10. HRVATSKI BAROK
- poč. 17. st. do druge pol. 18. st.

- gotovo cijela Hrvatska
- vrlo dugo i osobito razdoblje
- pozitivno reagiranje na one općeeuro. tendencije koje danas obuhvaćamo terminom baroka
- književni je jezik nejedinstven i prilagođen govorima regija
- knjiž. je nastajala i razvijala se u 4 manje ili više samostalna regionalna knjiž. konteksta – glavni i
najplodonosniji njezin prostor bio je Dubrovnik
EPIKA – tradiciju baroknog epa utemeljuje I. Gundulić
- J. Palmotić Dionorić - Dubrovnik ponovljen
- I. Kanavelić – Kralj Koloman
- A. Vitaljić – Ostan Božje ljubavi
- najpoznatiji je Gundulićev povijesni ep Osman – po uzoru na Tassov Osl. Jeruzalem
- nabožno djelce Putni tovaruš K. Zr.
LIRIKA – barok uvodi dubrov. pjes. Dž. Bunić Vučić(Plandovanja) – lj. lirika s misaono-
religioznim motivima – povezuju se i s udvaračkom retorikom
- ljubavni kanconjer I. Đurđevića - gustoća figurai manirano poigravanje dvonačnim lir. motivima
– u pjesmama Ljubici suncu sličnoj Slici svojoj u ruci gospođe,...
- anakreontska lirika – F. Krsto Frankopan – napisao zbirku petrar. i barokne lirike Gartlic za čas
kratiti
- Pavlinski zbornik kajkavskih liturgijskih i crkvenih pjesama
DRAMA – commedia dell’arte – predstave koje se temelje na improvizaciji iz ljudskoga života
(putujuće družine)
- tragikomedije – mladi Gundulić i Junije Palmotić
- religiozna poema Ivana Gundulića Suze sina razmetnoga
- pastoralna drama – s alegorijskim likovima i zapletima – Dubravka Ivana Gundulića i Pavlimir
Junija Palmotića
- komična poema I. Đurđevića Suze Marunkove
leksikografijom se bavio Juraj Habdelić – napisao hrv.-lat. riječnik i nabožne knjige Zercalo
Mariansko i Pervi oca našega Adama greh
- u usporedbi sa dubrovačkim, pojava baroka u ostalim regijama Hrv. djeluje siromašno
- važno je spomenuti ep Petra Zrin. Obcida sigetska , te pripovjednu poemu A. Kanižlića Sveta
Rožalija – utjecaj srednje euro. baroka
IVAN GUNDULIĆ
-1589-1638., rođen u Dubrovniku, plemić, obavljao razne državne funkcije
-književni rad započeo pisanjem pjesama
- počeo je pisati vrlo mlad imao je uspjeha, no međutim u pjesmi Pokornima kralja Davida odrekao
se svih mladenačkih djla nazvavši ih porodom od tmine, tako da neka od njih znamo damo po
imenu jer se smatra da ih je sam spalio
-melodrame: Arijagna, Prozer Pina, Armida
-1621 g. izdaje djelo Pjesni pokorne kralja Davida (slobodan prepjev sedam Davidovih psalama)
-1622 g. izdaje religioznu poemu Suze sina razmetnoga (tema iz evanđelja po Luki, o odmetnutom
sinu, sastoji se od tri plaća, prvi plać- sagrešenje, drugi plać- spoznanje, treći plać- skrušenje)
-1628 g. Dubravka- melodrama.
-ep koji nije tiskan idućih 200 godina Osman. Govori o događajima vezanim uz dolazak Osmana II
na vlast u Turskoj, o bitci Turaka s Poljacima kod Hoćima i porazu Turaka i svrgnuću Osmana s
vlasti. Izgubljena dva pjevanja 14 i 15, nadopunio ih je Ivan Mažuranić u 19 st. Dvije teorije:
IKor - 27 -
Osman se sastoji od dva odvojena epa koji nisu nikada spojeni. Druga da je Dubrovačka vlast
cenzurirala ta dva pjevanja zbog preoštre kritike Turaka.
DUBRAVKA
- pastorala, pastoralno-idilična drama, barokna melodrama, pastirska igra – renesansna
tvorevina
- uvod – zazov zvijezdi Danici da objavi srečan, žuđen dan – vjenčanje najljepšeg pastira i
najljepše pastirice (dan sv. Vlaha)
- na samom početku uvodi monolog ribara, a za ribara se pretpostavlja da je izbjeglica iz
Dalmacije
- alegorijski upozorava građane Dubrovnika da nemaju zašto dizati bunu jer je u Dubrovniku
ljepše i bolje nego drugdje
- temelji se na kontrastu (porobljena Dalmacija – slobodan Dubrovnik) – porobljena Dalm,
opljačkana, zarobljena, a turci i mlečani na vlasti
- mjesto radnje je Dubrava – simbol Dubrovnika – slobodna časna, slavna, raskošna u svojoj
prirodnoj ljepoti – stvorena idilična slika Dubrave
- starac Ljubdrag je nositelj Gundulićevih pogleda na državu, društvo i slobodu, jer se država
i sloboda ne ugrožavaju samo oružjem nego ih ugrožavaju i sami dubrovčani – preko njega
kritizira sadašnje Dubrovčane, u njegovo doba su ljudi stjecali bogatstvo poštenjem i radom, dok
sada stiču prijevarom; renesansni motiv – sukob starost X mladost – mladi ne poštuju stare, ističe
snagu novca kojim Dub. misle da se može sve kupiti, kritizira žene koje brani Tratorko
- stavlja u odnos dva svijeta – satire (komičnost) i pastire peko kojih ističe problem nižih i
viših društ. slojeva
- Divjak i Goroštak pustolovi su iz drugih zemalja; vile, narešene i rasipne, su plemkinje
Dubrovčanke, a pastiri Dubrovčani raspravljaju o razrednoj jednakosti o jednakosti u braku; Vuk
satir i seljanka Stojna prikazuju vlahe i služavke – godišnjice (one su uvijek zaljubljene);
Miljenko je simbol dubrovačkog plemstva, a Grdan je predstavnik bogatog izrođenog dubr. trg.
stan. koji prijeti slomom u težnji za lagodnim životom i uživanjem – preko tih simbola Gundulić
iznosi oštro sve poroke suvremenog društva
- Dubravka nije važna kao like nego kao pojam – ona je simbol slobode – naglašavajući
njezinu ljepotu, sve više ističe slobodu
- dvije je ideje spojio Gundulić u Dubravci – da se slobodna država osniva na zdravome i
istinitome braku na porodici koju ljubav spaja, da propada država u kojoj srebro i zlato više
vrijede od čistoće i poštenja
SUZE SINA RAZMETNOGA
- građa i tema su na liniji katoličke obnove – ostaviti zemaljska i prigrliti duhovna dobra
- temeljni osjećaj je ispraznost svega što okružuje čovjeka, prolaznost, fatalna nemoć pred
prirodom, taj osjećaj prolaznosti varira na biblijskom motivu o sagrješenju, spoznanju i
skruženju – izlaz nalazi u molitvi, u pokajanju, jer smrt je sveprisutna
- sadržaj okosnica – mladi čovjek želi se odvojiti od roditeljskog autoriteta i autoriteta uopće
- alegorijsko značenje jer dobri otac prrima odbjeglog sina (koji se pokajao) natrag na ognjište
– isto kao i crkva prima odmetnika opet u svoju zajednicu (ako se pokaje)
- osnovna misao je isticanje prolaznosti zaemljskog života i poruka dub. sinovima da trošeći
vlastiti imetak škode ne samo obitelji nego i Dubrovniku
- stil – stihovi su zvučni, retorični, katkad i pomalo svečano-patetički s jako naglašenim
refleksivnim momentom, to su – metafora, ponavljanja, gradacija, nabrajanja, kontrast (grijeh –
pokajanje, pobožnost – nevjernost, smrt – život, grijeh – čistoća, pakao – raj)
- stih – osmeračke sestine
OSMAN
- sastoji se od 20 pjevanja – karakterizirana su širenjem fabule, ponavljanjima, digresijama
(opomena) i epizodama
- ideja slobode u Osmanu je posebno naglažena, a ujedno je posebni motiv – ona je
hvalospjev pobjede kršćanskog svijeta nad islamom – posebno do izražaja dolazi kršć. moment
Ikor - 28 -
- pojam slobode (sveslavenska ideja) – sloboda slav. naroda
- prikaz borbe islama i kršćanstva – Turaka i zap. Euro. – predvideći slabljenje turske sile
- povijesni povod bio je poraz tur. vojske kod Hoćima 1621., a uzor spjev tal. Tassa
Oslobođeni Jeruzalem
- spominje i druge povijesne dogažaje – turski sultan Osman zatvorio je u tamnicu svog strica
Mustafu, ali nakon poraza kod Hoćima dolazi do pobune janičara koji Osmana svrgnu i zadave –
svoj ep Gundulić je posvetio poljskom kraljeviću Vladislavu kome pripisuje svu slavu pobjede i
poziva ga da i ubuduće vodi slavene u borbi protiv Turaka
- ne odgovara povjesnoj istini jer je bitka kod Hoćima završila bez pobjede, a Vladislav nije u
njoj ni sudjelovao
- najpoznatija pjevanja su – OPIS SCENA IZ PAKLA, BUNA PROTIV OSMANA,
OTMICA SUNČANICE i KUPANJE SOKOLICE I NJENIH DJEVOJAKA
- Osman je pisan u strofama od četiri osmerca s rimama ABAB (unakrsna)
- uzorno djelo hrv. baroka – u tekstu Gundulić izražava duh katoličke obnove
Ikor - 29 -
11. KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO U EURO. KNJIŽ.
- od sredine 17. do druge pol. 18. st.

- ugledanje na grčku i rimsku antiku kao na nedvojbeni uzor
- umjetnikova zadaća – oponašati prir., narav – prikaz čovjeka kao moralnog bića
- ideal – prikazati općeljudsko i prosjećno u čovjeku, izbjegavati posebno, specifično
- kriterij doličnosti, promjerenosti –franc. bienseance, eng. decorum
- vjera u razum – načela nisu izraz samo jednog vremena nego ih diktira razum
- zasićenost racionalizmom – prihvaćanje čitatelja – prisutno u romanima – prag romanti.
EPIKA - najuglednija knjiž. vrsta – obrada tema iz antike - EP
- god. 1729. Voltaire objavljuje ep Henrijadu –velik pokušaj nacionalne epopeje u 10 pjevanja
- u Engleskoj u 18. st. Alexander Pope i Samuel Johnson pišu satire po uzoru na antiku
- romani – Defoe – ROBINSON CRUSOE, Swift – GULLIVEROVA PUTOVANJA
- u Eng. Richardsonovi epistoralni romani - Pamela i Clarissa – uzburkani osj. gl. junaka
DRAMA – obrada tema iz antike, pridržavajući se i antičkih teorijskih načela (npr.
jedinstvo radnje, vremena i mjesta)
- Pierre Corneille – drame: Horace, Cinna Polyeucte – tragedije koje se pridržavaju aristotelovske
poetike, te prototip franc. tragedije – tragikomedija CID – tema –ne
sretna ljubav sred.vjek. španj. junaka Cida i njegove zaručnice Himene – racionalna,
didaktična i moralistička
- Jean Racine – tragedije – jasnoća izraza sukob između osjećaja dužnosti i strasti, fino psihološki
razrađeni – Andromaha, Britanik, Ifigenija, te obrada Euripidove trag. Hipolit pod nazivom
Fedra – mitol. tema stravstvene ljubavi i mržnje kralj. Fed.- pod starost: trag. s religioznom
tematikomEsther, Athalie
- Moliere – najveći franc. komediograf - glumac, režiser, kazališni pisac i direktor vlastite kazališne
družine – piše komedije intrige, karaktera i društvene=podjela djel. ispravna – mješaju se elementi
raznih tipova kom. – Kaćiperka – elementi farse kojima daje društvenu satire – Don Juan,
Mizantrop, Škrtac, Tartuffe, Umišljeni bolesnik – kom. karaktera koje predstavljaju ujedno i društ.-
Škrtac – kom. u 5 činova, utjecaj Plauta i lik. šrtaca iz franc. farsi i talijanske commedie dell’arte
- Ital. - Carlo Goldoni – niz melodrama, tragi-komedija i oko 200 komedija (Kavana, Grubijani,
Gostioničarka Mirandolina, Ribarske svađe) – građanska drama Gostioničarka
Mirandolina – kom. u 3 čina – zanimljiva
galerija vješto ocrtanih muških likova kojima suprostavlja lik mlade samosvjesne pučanke koja se s
lakoćom poigrava njihovim osjećajima i na koncu se, kao žena zdrava razuma, sretno udaje za
čovjeka iz svoga staleža
Prosvjetiteljstvo u Evropskim književnostima

-javlja se u 18 st., to je opći kulturni pokret u kojem se ističe znanstveni duh, učenost i potreba
prosvjećivanja naroda.
-predstavnici-Voltaire, roman Candide, Diderot- on je pokretać Francuske Enciklopedije u kojoj su
obuhvaćena sva
dotadašnja znanja, Rousseao /Ruso/ roman Julia ili nova Heloiza
DIDEROT – napisao je nekoliko romana u kojima, prije svega, dolaze do izraza njegova
razmišljanja o moralu i društvenim odnosima; pišući najčešće u formi konverzacije, D. nije
psihološki produbljivao svoje likove, već su mu važnije osnovne misli djela i razmatranja glavnih
junaka, zapravo dijalozi D. sa samim sobom. U njima raščišćava neka opća pitanja i probleme. Uz
romane pisao je i pripovijetke, drame, pa i članke i studije o kazališnim problemima i umjetnosti
uopće. On je začetnik najvažnijed djela prosvjetiteljske epohe – ENCIKLOPEDIJE
VOLTAIRE – je bio filozof, publicist i književnik, koji se kao stvarni ideolog naprednoga
građanstva najvatrenije okomio na crkvu, na feudalno ureženje, istupajući protiv klasnih povlastica,
IKor - 30 -
a za potpunu slobodu govora. Uz pjesme pisao je romane i drame. U satirama i najboljem romanu
CANDIDE iznosi misao da čovjek u životu sam određuje svoje putove i da je upravo u sitnim
svakodnevnim stranama bit ljudske mudrosti. Čovjeka shvaća kao potpuno emancipirano biće nad
kojim ne vlada nikakva sudbia ni providnost koja bi mu već unaprijed odredila životni put.
JEAN JACQUES ROUSSEAU – također je jedan od suradnika Diderotove Enciklopedije.
Filozof, romanopisac, političko-društveni teoretičar, unosi nove elemente koji će ga predstaviti kao
neposrednog preteću skorog romantizma u književnosti. U svojim djelima, teoretskog i
beletrističkog karaktera, zahtijevao je da se čovjek odrekne iskvarene civilizacije, da se vrati
prirodnom životu, koje je i sam sastavni dio.
- MISLIM, DAKLE, POSTOJIM.
PIERRE CORNEILLE
-francuski dramski pisac
-po zanmanju je bio pravnik, no posvećuje se kazalištu i započinje pisati komedije s kojima postiže
zapažen uspjeh
-njegovo najznačajnije djelo je tragikomedija "Cid" u kojoj, u skladu s duhom vremena, postupcima
likova rukovodi osjećaj dužnosti i razum
-djelo je naišlo na izvrstan prijam kod publike
CID
-tragikomedija u 5 činova: TRAGEDIJA – jer je Rodrigo (Cid) u određenim trenucima tragični
junak; KOMEDIJA – jer je nađeno kompromisno rješenje
-tema: nesretna ljubav legendarnog španjolskog srednjovjekovnog junaka Don Rodriga Diaza,
zvanog Cid, i njegove zaručnice Himene
-njima se na putu sreće ispriječila zavada njihovih otaca, što ju je prema španjolskom kodeksu časti
mogla riješiti samo smrt jednoga od njih
- kralj je autoritet – određuje Cidovu sudbinu
-LIKOVI:
RODRIGO (CID) – mora pristati na osvetu jer je grof uvrijedio njegovog oca
HIMENA – želi se osvetiti jer je Rodrigo ubio njenog oca
- veže ih ljubav, ali i čast i osjećaj dužnosti
-LJUBAV je na drugom mjestu – prvi je RAZUM
"Čast mu bješe prva inajveća vrednota."
"Osvetio sam oca, ime mi je čisto, da moram ja bih opet učinio isto."
-francuska klasicistička drama je
 u cjelini RACIONALNA, jer traži jasnoću izloženih ideja,
 DIDAKTIČNA, jer želi poučiti gledatelja, te
 u nekoj mjeri MORALISTIČKA, jer osuđuje zlo i porok, a hvali vrline i pobjedu dužnosti
nad strašću.
MOLIERE
(JEAN-BAPISTE POQUELIN) (Žan-Batist Poklen)-pravo ime
-najveći francuski komediograf
-bio je pravnik po zanimanju, no posvećuje se kazalištu u kojem će raditi do smrti kao GLUMAC,
REŽISER, KAZALIŠNI PISAC i DIREKTOR VLASTITE GLUMAČKE DRUŽINE
-napisao je ukupno 33 komedije koje se obično dijele na:
 KOMEDIJE INTRIGE
 KOMEDIJE KARAKTERA
 DRUŠTVENE KOMEDIJE
-no, većina njegovih komedija sadrži elemente raznih tipova komedija; Škrtac, Tartuffe, Umišljeni
bolesnik itd.
Ikor - 31 -
ŠKRTAC
-komedija u 5 činova
-ova komedija je istodobno komedija intrige, komedija karaktera i društvena komedija
-Moliere je fabulu preuzeo od Plauta, ali ju je razradio na sva tri plana:
 KOMEDIJA INTRIGE – proširuje uobičajen zaplet s jednog na dva para mladih čijoj se
ljubavi protive roditelji i još sve komplicira namjerom glavnog junaka da se sam u 60-toj
godini ponovno oženi i to Marianom, odabranicom svog sina
 KOMEDIJA KARAKTERA – Harpagon nije običan škrtac – on nije čovjek koji strepi nad
najčešće pronađenim blagom, on je lik koji je to blago stekao lihvarenjem i koji je škrt od
rođenja pa se neće promijeniti niti na kraju komedije
-ismijavanje škrtosti glavnog lika
 DRUŠTVENA KOMEDIJA – iznosi pitanje lihvarstva kao jedan od najaktualnijih problema
tadašnjeg društva
-bogaćenje na nepošten način (25% kamata), ženidba zbog miraza, osvajanje čovjeka
laskanjem, odnos sluga-gospodar (kažnjavanje zbog iskrenosti), odnos stari-mladi (mladi
moraju poštivati i slušati roditelje unatoč svemu)
-HARPAGON: gl. lik
ŠKRT (štedi na hrani i piću, štedi na djeci (Cleante i Elise) koja ispaštaju zbog očeve škrtosti, više
voli novac nego čast (novac oslovljava "prijatelju moj")
BEZOSJEĆAJAN (bolje bi bilo da se Elise utopila nego zaručila s Valerom)
LAŽLJIV (nema novaca za miraz)
NEZADOVOLJAN (stalno jadikuje)
NEPOVJERLJIV (opsjednut mišljenjem da će ga svi pokrasti
BEZ SAVJESTI I SRCA
MOLIERE U HRV. KNJIŽ. – najpoznatiji i najprevođeniji franc. autor; prijevod Moliera nastaje
još za njegova života – Fran Krsto Frankopan prevodi u zatvoru Georgesa Dandila, 1670; u 17 i
18.st. nalazimo u Dub. 23 prerade
Ikor - 32 -
12. HRVATSKA KNJIŽEVNOST 18. STOLJEĆA
-razdoblje u kojem hrvatska književna djela ne karakterizira određeno razdoblje i stil, pa se to

razdoblje naziva jednostavno književnošću 18. st.
-u djelima se uočava utjecaj baroka, ali i klasicizma, a u 2. polovici 18. st. i uočava se i utjecaj
prosvjetiteljstva
-često se u djelima prepleću obilježja sva tri razdoblja
-Dubrovnik više nije isključivo kulturno središte jer više nije slobodan – zato više ne može biti
center kulturnih zbivanja
-sve što je nastalo u renesansi se zaboravlja
-Dalmacija – pod tuđom vlašću, pa ne može razvijati svoju kulturu
-Vojna krajna – nema uvjeta za razvoj književnosti jer je ona služila jedino kao utvrda za obranu
od Turaka
-Sjeverna Hrvatska – pod vlašću Habsburgovaca
-u jednom dijelu književnog stvaralaštva još uvijek dominira barokni stil bogat raznovrsnim
figurama
-baroknim stilom pisat će i dubrovački pjesnici (Ignjat Đurđević), ali i kajkavski i slavonski (Antun
Kanižlić)
-s druge strane, veliku popularnost doživljava djelo Andrije Kačića Miošića "Razgovor ugodni
naroda slovinskoga" koje je pisano u duhu prosvjetiteljstva
-veliku popularnost steklo je i djelo Matije Antuna Reljkovića "Satir iliti divji čovik" kojem
savjetuje slavonskom seljaku da poradi na svom napretku
-s treće strane, pišu se djela koja slijede klasične antičke književne vrste
-velik broj hrvatskih književnih djela smatrat će se klasičnim antičkim oblicima, a u njima će se
pojavljivati mnogo mitoloških motiva, tema i likova
EPIKA
-najvažniji književni rod u ovom stoljeću i to ona u stihu koja opjevava razne teme: povijesne,
religiozne, šaljivo-komične...
-najznačajnije epske vrste su:
 PUČKO PROSVJETITELJSKI EP – (Andrija Kačić Miošić – "Razgovor ugodni naroda
slovinskoga"; Matija Antun Reljković "Satir iliti divji čovik")
 POVIJESNI EP (Andrija Kačić Miošić – "Razgovor ugodni naroda slovinskoga")
 RELIGIOZAN EP
 ŠALJIVO-KOMIČNI EP
-vrlo je popularna i basna
LIRIKA
-nije imala veliko značenje u ovom stoljeću
-u Dubrovniku se razvijala prigodna, često šaljiva i zabavna lirika
-u sjevernim djelovima Hrvatske piše se religiozna lirika
DRAMA
-uglavnom prijevodi stranih djela
-u velikom broju prevode se Molierova djela – poznati pod imenom FRANČEZARIJE
-najznačajniji dramski pisac na prijelazu iz 18. u 19. st. je TITUŠ BREZOVAČKI
ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ

-školovao se u Budimu, no vratio se u domovinu gdje je radio kao profesor filozofije
-napisao je dva književna djela: "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" i "Korabljicu" gdje je
opisao široku povijest: od početka svijeta do svojih vremena
IKor - 33 -
-no, pravu slavu i popularnost stekao je djelom "Razgovor ugodni naroda slovinskoga" u kojem
opisuje istinito, kao čovjek 18. st., povijest južnih Slavena i susjednih naroda
RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA

-jedno od najpopularnijih djela hrvatske književnosti 18. st.
-već u predgovoru Kačić Miošić napominje da ne piše za obrazovane, za one koji znaju latinski i
talijanski, nego za one koji osim hrvatskog ne poznaju niti jedan drugi jezik
-također ističe da želi na jednostavan način opisati povijesne događaje
-u narodu je postao vrlo popularan, čitao se i učio napamet
MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ

-hrvatski pjesnik i prosvjetitelj
-kao ratni zarobljenik u inozemstvu čitao je knjige na francuskom i upoznao se i oduševio
prosvjetiteljskim idejama
-u zarobljeništvu je napisao i svoje najznačajnije djelo "Satir iliti divji čovik"
SATIR ILITI DIVJI ČOVIK

-prosvjetiteljski ep koji opjevava slavonsku zemlju i njezine prirodne ljepote i slavonske seljake kao
zapuštene i gospodarski zaostale
-velik dio epa posvećen je Reljkovićevim savjetima i poukama slavenskom seljaku kako da poradi
na svom napretku
-"Satir" nudi Slavoncima niz savjeta za obnovu i razvoj zemlje
-u drugom izdanju kao sugovornik Satiru pojavljuje se Slavonac koji Satira uvjerava da je slavonski
seljak prihvatio njegovu kritiku i pouku te da se sada obrazuje i prosvjećuje
TITUŠ BREZOVAČKI
-rođen je u Zagrebu, a studirao u Pešti gdje je upoznao kazalište
-u Pešti je zaređen, no vraća se u domovinu i radi kao profesor
-pisao je političko-satiričke pjesme, prigodnice na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku
-no, poznat je najprije kao komediograf
-kroz smijeh Brezovački podvrgava satiri i osuđuje sve mane i poroke sa stajališta ljudskosti,
razuma i prosvjećenosti
MATIJAŠ GRABANCIJAŠ DIJAK

-komedija
-radnja se odvija u Zagrebu gdje se iznenada pojavljuje Matijaš grabancijaš dijak
-on je čovjek koji se bori protiv zla, a istodobno posjeduje sposobnosti da pogađa prošlosti i
budućnosti, da priziva duhove...
-lik koji će ismijati mane i poroke naizgled poštene sugrađane
-mi se smijemo ljudskoj gluposti, praznovjerju, zaostalosti, Matijaševoj lukavosti i spretnosti da sve
skrivene grijehe i ljudske mane razotkrije i izvrgne ruglu i poruzi
-klasično djelo hrvatske komediografije koje se često uspoređivalo sa Držićevim "Dundom
Marojem", a Matijaš sa Pometom jer obojica sve konce drže u svojim rukama i smiju se drugim
likovima
Ikor - 34 -
13. ROMANTIZAM
- 1. po. 19.st. – poč. 19.st

- knjiž. epoha između klasicizma i realizma koja istovremeno obuhvaća sve euro. zemlje i
Ameriku – riječ se upotrebljava u obliku pridjeva romantičsn (odnosio se na knjiž. romanskih
naroda od sredneg vjeka do 19. st. – mističnost, pustolovina, čudesno)
- preteča romantizma je J. J. Rousseau svojim romanom Julija ili ti nova Helena
- OBILJEŽJA – ROMANTIZAM JE OPREKA KLASICIZMU
- romanti. pjesnici oduprli su se klasicističkoj ideji kontinuiteta, reda u literaturi unoseći nered i
nemir
- umjesto klasic. razuma, romantičari nude dušu, umjesto načela oponašanja nude originalnost
- odbacuju normirane i visokostilizirane pjesničke oblike te pišu u jednostavnijim formama
(originalnost umjetničkog stvaranja kroz romane, lirike, pripovjetke za razliku od klasic.
oponašanja antike kroz tragedije i epove)
- OBILJEŽJA EUROPSKOG ROM. – smisao i zanimanje za povijest; istraživanje narodne
predaje, mitologija i folklora (proučavanje srednjeg vijeka, primitivnih naroda i egzotičnih
mjesta); politički i socijalni angažman romantičara; isticanje osjećaja nasuprot razumu; isticanje
osobnog pjesničkog doživljaja i pjesničke slobode; novo poimanje ljepote; sloboda umjetničkog
izražavanja i načelo originalnosti (nema uzora)
- djelimo ga na engl., franc., njem. i ruski romantizam
ENGLESKI ROMANTIZAM – William Blakeom i Roberto Burnson – “jezerski pjesnici”,
LIRSKE BALADE – zajedničko djelo
- pjesnik posjeduje osjećajnost, maštu i ukus
- George Gordon Byron – sam živi život romantičarskog lika; BAJRONIZAM – “svjetska bol”,
pesimistično shvaćanje da zlu u svijetu nema lijeka; PUTOVANJE CHILDEA HAROLDA –
preko tog junaka spoznaje život; demonski junak nemirne duše koji vječno luta i ničime nije
zadovoljan – uzor Ljermontovu i Puškinu; preko Haroldovog lika Byron govori o sebi
FRANCUSKI ROMANTIZAM – pjesnici pišu za čitatelje čije emocije žele potaknuti; učiniti
ga sudioniokom svoje boli ili oduševljenja
- Alphonse de Lamantire – “Meditacija” – povjesna zbirka pjesama - to djelo je odgovorilo
zahtjevu nove publike i nagovjetilo prevagu drugačijeg kniž. ukusa – uvodi pojam svjetske boli
NJEMAČKI ROMANTIZAM – nagovjestio ga je predromantički pokret Sturm und Drang
(sila i pokret) – antiklasicistički pokret koji je u prvi plan stavljao osobnost pojedinca
- unutar tog pokreta se javljaju Goethe i Schiller (Goethe – Patnje mladog Werthera (roman u
pismima, prikazuje sudbinu mladića i njegove zanose) i Schiller - Razbojnici (psihološka i
politička drama, tema – moralna odgovornost i revolucionarna etika, tekst je pisan retorički))
- zatim slijedi faza Weimarske klasike (okretanje antičkim temama) i tek onda dolazi naraštaj
čistih romantičara
RUSKI ROMANTIZAM – predstavnici – Puškin EVGENIJ ONJEGIN i Ljermontov JUNAK

NAŠEG DOBA
AMERIČKI ROMANTIZAM – Edgar Allan Poe – poezija, kratke priče, krimi proza
- Poe spaja osjećajnost i strast s analitičkim duhom
- poeziju kritizira simbol. struktura (Gavran – tema – smrt)
- Poe spaja ružno i lijepo, groteskno i uzvišeno
JOHAN WOLFGANG GOETHE

- njem. knjiž. iz doba romantizma (druga pol. 18.st.)
- pisac koji teži drugačijim temama od prethodnika iz doba klasicizma – u međuljud. odnosima
teži iskrenosti
IKor - 35 -
- pripada grupi građ. inteligencije – ističe individualnost i subjektivan iskaz stvarnosti
- utemeljitelj drame u modernom smislu
- najznačajnike djelo – dramska pjesma “Faust”
PATNJE MLADOG WERTHERA (1774. )

- epistoralni roman – pisan u pismima upučenim Wilhelmu u kojima opisuje svoje osjećaje (od
4.5.1771.-20.12.72.)
- iskazuje težnje mlade generacije – pobuna protiv svih društvenih normi, zalaganje za
individualnost
- osjećaji – od zanosa ljubavi prema Lotti do tragične spoznaje o svojoj ljubavi
- težnja generacije – ispunjen čistim osjećajem, ali se ne snalazi u životu, društvu i ljubavi – zbog
rastrojenosti počinjava samoubojstvo
- TEMA – tragična sudbina pojedinca, građanskog individualista
- WERTHER – gl. junak – pripadnik građanskog društva
- odnos s društvom – (društvo je podjeljeno na aristokraciju i građanstvo) =
ARISTOKRACIJA – omalovažava ga, ne prihvaća, izolira, Goethe kritizira njihovo
licemjerje i pokvarenost (problem klasnih razlika); = GRAĐANSTVO – administrativno-
birokratski aparat – sve što bi Werther učinio, šef bi bio nezadovoljan (problem pokoravanja u
odnosu na viši položaj), problem karijerizma – istaknut kao negativna pojava
- ne snalazi se u društvu birokrata jer nije mogao prihvatiti njihov karijerizam i krutost –
LJUDSKI ROD JE JEDNOLIČAN.
- problem neuzvračene ljubavi kod Werthera – vode ga strast i osjećaji (važno mu je sao to da
će vidjeti Lottu, tvrdi da je ljubav sve u čovjekovom životu, nije se borio za svoju ljubav – nije
ju javno iskazivao)
- LOTTA – požrtvovna (brine se za oca, braću i sestre), odana Albertu, lijepa, mlada, osoba koju
vole dva potpuno različita muškarca na različite načine (u WERTHERU vlada nemir, osjećaji,
senzibilnost; u ALBERTU vlada smirenost, razum – prihvaća Werthera, iskreno voli Lottu,
pouzdan je muškarac)
- priroda zauzima značajnu ulogu u Wertherovom životu – slijedi njegove osjećaje – ima razornu
moć – W. je nemoćan u odnosu na svoje osjećaje
- priroda za umjetnika – izvor inspiracije koja mu daje neizmjerno bogatstvo
- W. čita Homera – to ga smiruje – Goethe ne negira antiku i uzore iz antike; čita tipičnu
romantičarsku književnost
- Werther sav doživljava umjetnost za razliku od Alberta koji sve gleda površno (objektivno)
- WERTERIZAM – pretjerana sentimentalnost i romantičnost
- misao – u životu treba usklađivati emocije i razum
FRIEDRICH SCHILLER
- uz Goethea najznačajniji predstavnik romantizma – dramski pisac i pjesnik
- posljednji veliki predstavnik Sturm und Dranga
- već svojom prvom dramom Razbojnici postiže nezapamćen uspjeh te se najavljuje kao izrazit
dramski talent i kao pjesnik borbe za slobodu i ogorčen protivnik svake tiranije
- u prvom razdoblju stvaranja bori se prvenstveno za slobodu ličnosti, ostaje politički aktualan i
napada društvenu pokravenost i feudalni apsolutizam
RAZBOJNICI
- psihološka i politička drama, tema – moralna odgovornost i revolucionarna etika, tekst je pisan
retorički
- dramski sukob zasnovan je na suprotnosti duhovinh, moralnih pa čak i fizičkih karakteristika
braće Franza i Karla
Ikor - 36 -
- između dva brata izbija sukob – Karl je neposredan, idealista, odvažan, hrabar, izuzetan,
neobičan pojedinac za razliku od Franza koji je utjelovljenje negativnih strana društva – zavisti
i oholosti
- Franz izmišlja pismo – njime uklanja Karla sa puta do očevog nasljedstva
- Franz je zapravo razbojnik Moor – svoj svijet pravde želi ostvariti putem grabeža i otimačine
- KARL – ROMANTIČARSKI LIK – buntovan (odlučuje se osvetiti jer su ga otac i brat izdali,
buni se protiv određenih društvenih normi – pljačka bogate i daje siromašnima), nesrazmjer
između razuma i osjećaja (prevladava osjećaj za pravdu), idealista (cilj koji nema čvrstu osnovu
u svijetu – razbojničkom družinom je mislio stvoriti svijet pravde)
- spoznaje svoja nedjela i nerazumne postupke – kaje se (odlučuje se predati siromahu – snosi
posljedice zbog svojih postupaka)
- nerazumno odbacuje ljubav Amalije i oca, a da nije ni provjerio da li ga oni vole – nije siguran
u Amalijinu, ali ni u svoju ljubav
- AMALIJA – mu je vjerna, spoznaje da bi radije umrla nego živjela bez njega, misli o njemu
kao o anđelu – stravstvena, čvrsta ljubav – odlučuje se za smrt radije nego za život bez Karla
- Karl bira vjernost prema družini umjesto ljubavi prema Amaliji
- u djelu ljubav nije u prvom planu – društveni odnosi su prije ljubavi
- PROBLEMATIKA – OBITELJSKA – odnos između braće; DRUŠTVENA – odnos
siromašnih i bogatih te LJUBAVNA – odnos Amalije i Karla
ALEKSANDAR SERGEJEVIČ PUŠKIN

- lirski pjesnik, pripovjedač, dramatičar
- zbog slobodarskih stihova je prognan; na dvoru obavlja ponižavajuće poslove
- u književnost ulazi klasicizmom a kasnije se upoznaje sa Byronom; osjeća se utjecar narodne
poezije
- ogledava se u svim knjiž. vrstama – napisao je poemu Ruslan i Ljudmila, Kavkaski zarobljenik;
povijesni roman Kapetanova kći i pripovijest iz gradskog života Pikova dama
- tvorac je ruskog stiha i pjesničkog izraza – stih je muzikalan – neke dijelove Onjegina je spalio
jer se bojao cenzure
EVGENIJ ONJEGIN
- roman o suvišnom čovjeku pisan u stihu
- Puškin je svoj roman pisao osam godina
- to je socijalno-psihološki roman u stihovima
- fabula romana prikazuje život ruskog plemića Evgenija Onjegina
- ROMANTIČARSKI ELEMENTI – roman u stihu, romantič. junak, opis ruske prirode
- REALISTIČNI ELEMENTI – prikaz ruskih običaja i naravi, oblik karaktera suvišnog čovjeka –
likovi su oblikovani u njihovoj životnoj punoći
- romantičarski lik – EVGENIJ ONJEGIN – mlad, lijep, otmjen, uglađen
- pripadnik visokog petrogradskog plemstva, vezan za skupe provode
- društvo u kojem je karakterizira neistinost i lažni moral
- licemjer, egoist, ljubomoran, glumi gordost i pokornost, u svemu vidi ispraznost, skeptik, ali zna
biti surov i okrutan, suvišan čovjek i sebi i drugima
- doživljaj života – u njegovom životu vlada ispraznost, dosada, zasićen je tim svijetom, ništa ne
nalazi u životu
- ljubav – doživljava površne veze (TATJANA LARIN – grubo odbija njezinu ljubav, ali nakon
god. se zaljubljuje u nju)
MIHAIL JURJEVIČ LJERMONTOV

- ruski pjesnik, pripovjedač i dramatičar; uz Puškina najveći predstavnik ruskog romantizma
- kao gardijski oficir bio je dvaput prognan na Kavkaz gdje je na dvoboju i poginuo
Ikor - 37 -
- utjecaj Byrona i poezije svjetske boli; piše liriku i poeme u kojoj obrađuje likove tragičnih
osamljenika i pobunjenika protiv društva
- pisao je i drame – MASKERATA
- vrhunac njegova stvaranja treba ipak tražiti u poeziji i to u intimnim ispovijedima gdje u
jednostavnim formalno savrđenim i melodioznim stihovima pjeva o osamljenosti
JUNAK NAŠEG DOBA

- roman o suvišnom čovjeku napisan u 5 priča povezanih glavnim likom Pečorinom – Bela,
Taman, Kneginjica Mary, Fatalist i Maksim Maksimović
- djelo je slika čovjeka složenog od mana čitavog naraštaja u njihovom potpunom razvitku
- kroz Pečorina Lj. opisuje realnu sliku ondađnjeg vremena i društva
- ROM. ELEMENTI – fragmentalnost fabule, opis pejzaža, kavkaska egzotika
- REAL. ELEM. – izricanje gorke istine o ruskom društvu i prikaz suvremenog mladog čovjeka
- PEČORIN – romantič. lik – Gregorij Aleksadrovič Pečorin – lijep, vitak, bijel u licu, plemenito
čelo, profinjena muževna ljepota
- pripadnik plemstva, bogat, kreće se u visokom društvu, dosade mu provodi, tvrdida ga je
društvo formiralo i iskvarilo (postaje lukavac i varalica)
- pametan, sposoban, lukav, hladan, djeluje ravnodušno, egoist i samoživ, okrutah, ohol, suvišan
čovjek i moralni bogalj
- doživljaj života – privlači ga ono što nemože dobiti, potreba za lutanjima, traži svoje mjesto u
životu ali ga ne pronalazi; preko P. Ljermontov prikazuje svoje osjećaje, mišljenja
- ljubav – hladnokrvan i nemilosrdan
- Ljermontov opisuje destruktivni bunt, nesklad pojedinca i društva, čovjekovu iznimnost, te
koristi elemente demonskog pod utjecajem Byrona
EDGAR ALLAN POE

- amer. pjesnik, pripovjedač i kritičar
- napisao je oko 70 pripovijesti u kojima, nastavljajuči na engleske gotske romane stvare i užasa i
fantastične pripovijesti njem. romantičara daje maha svovoj bogatoj i bolesnoj mašti te stvara
raznovrsne novele pune tajanstvenih i jezovitih zbivanja, smrti i stravične atmosfere
- u kritici je bio odlučan pobornik čiste umjetnosti te je razvijao i tezu da je poezija ritmičko
stvaranje ljepote
- napisao je i lirske pjesme Gavran i Annabel Lee; nakon smrti otkrio ga je Baudelaire; smatra se
ocem detektivske priče; umro je slavan ali siromašan
- on je preteča simbolizma – od određenih motiva
GAVRAN
- pjesnik kroz cijelu pjesmu razmišlja o smrti
- tema – smrt (gubitak voljene žene)
- pjesnikovi osjećaji – tuga, slab je, snužden, potišten, osjećaj boli zbog izgubljene ljubavi, strah,
čuđenje, uzbuđenje, radoznalost, osamljenost, nemiran
- ugođaj – mističan – noć (mrak, tama tmina), drvene knjige, zima, sjene kao sablasti, tajanstveni
posjetilac, zastor od ljubičastog baršuna (svileni tužan šum), mrak, tišina (prekida je kucanje i
lepet krila)
- GAVRAN – dostojanstven, ponosan, mrka lica, crn, žarke, grobna, kobna, drvena ptica (dolazi
iz Hada)
- pjesnikova pitanja – zanima ga gavranovo ime, zanima ga njegova sudbina, pita gavrana može li
ga osloboditi tuge, boli i jada, zanima ga hoće li poslije smrti u Raju sresti svoju voljenu
- odgovor je uvijek NIKAD VIŠE!
- dolazi do spoznaje da je smrt neizbježna
- u cijeloj pjesmi pjesnik razmišlja o smrti
Ikor - 38 -
- elementi romantizma u pjesmi su – patnja zbog gubitka voljene osobe – smrt; osjećaj
usamljenosti; egzotičnost, mističnost, tajanstvenost te ritmičnost
Ikor - 39 -
14. HRVATSKI ROMANTIZAM
- smrću Josipa II završen je period germanizacije naroda koji su bili potpali pod austrijsku
carevinu
- nagli preokret – ideje o posebnim nacionalnostima
- početak mađarizacije u Hrv.; 1827. Mađarski obavezan u školama; uža Hrv., Dalmacija i
Istra – austrijska uprava, vojna krajna, dominacija Austrije
- društveni sustav uže Hrv. – 1. feudalci – bez osnovnog znanja hrv. jezika
(njem.,mađ.,franc.); 2. nepismeni, neuki seljaci/kmetsko-feudalni odnosi; 3. mlada građ. klasa –
ozbiljnije organiziranje 1830.
- PAVAO ŠTOOS – pjeva crnim i obojenim pesimističkim stihovima o odnarođenoj i usnuloj
Hrvatskoj
- jačanje svijesti Hrvata – pritisak Mađarske
- MAKSIMILIJAN VRHOVAC – zag. biskup – 1813. uputio svećeništvu brošuru gdje
zahtjeva prikupljanje narodnog blaga (narod. pjesama i pripovjetki) – govori o ilirskom jeziku
- ANTUN MIHANOVIĆ – piše brošuru Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu
domorodnom jeziku – 1815. u Beču – misao vodilja svodi se na isticanje vrijednosti nar. govora
- preporodni pokret 1830. u Hrv. započeli MLADI INTELEKTUALCI – pošto su ideje franc.
revolucije jednakost, bratstvo i sloboda ostavile duboki trag kod svih naroda koji su sa njom bili
u dodiru
- predstavnici – Ljudevit Gaj, Janko Drašković, Dragutin Rakovac, Ljudevit Vukotinović
- za vrijeme studija u Grazu i Pešti dolaze u dodir s predst. slav. naroda – ideja slavenstva
- cilj – oslobađanje i ujedinjenje Hrvata, pa južnih slav., jedna od akcija na etapi do cilja
- LJUDEVIT GAJ – osnovna stvar – prihvaćanje jednog knjiž. jezika i pojednostavljanje
pravopisne grafije – glavna oznaka nacionalnosti je jezik – 1830. KRATKA OSNOVA
HORVATSKO-SLAVENSKOG PRAVOPISANJA – hrv. jezik jedan dijalekt opće slav. jezika –
svaki glas određuje jedno slovo – uvodi dijalektične znakove č,š,ž,đ,lj...
- GROF J. DRAŠKOVIĆ – politički spis – štokavica – DISERTACIJA ILITI RAZGOVOR
DAROVAN GOSPODI POKLISAROM (1832)
- u Hrv. se piše i govori štok., čak. i kajkavski – zapreka stvarnom ujedinjenju – pol.
ujedinjenju Hrv.
- 1834. – Gaj dobiva dozvolu za izdavanje novina – Oglas – poziv na suradnju – MISAO –
okup svih juž. slavena
- 1835. – izdaje Novine Horvatske – kajk. dijalekt – pol-gosp karaktera + literat.-zabavni dio
DANICA HORVATSKA, SLAVONSKA, DALMATINSKA – na štokavici
- preuzima ime umjesto HORVATSKE u ILIRSKE – svi juž. slaveni potječu od Ilira –
štokavština – ILIRSKE NARODNE NOVINE i DANICA ILIRSKA
- 1836. – pod imenom ilirskog pokreta – nastavak djelovanja – Danica ilirska – budnice i
davorije – duh narodnosti i pozivi u borbu za nacionalno opredjeljenje
- 1840. – razilaženje – razlog – Gaj zastupa pol karakter pokreta, a Vraz, Rakovac, Farkaš i
Vukotinović smatraju da pokret ima knjiž. kulturno značenje
- 1840. – Vraz – KOLO – knjiž. karakter – potpuno odjeljenje od Gaja
- 1843. – najteži udarac zabrana ilirskog jezika – Vraz piše oštre epigrame protiv Gaja –
Rakovac i Vukotinović ograđuju se od ilirizma – Gaj vraća ime listu Narodne novine i Danica
horv. slav. dalm. – novi pokret HRVATSKI NARODNI PREPOROD – Gaj na čelu; njegova
ideja sveslavenstva propada; ono što je ostalo od ilirizma kao pokreta neprocjenjive je vrijednosti
za daljnji razvoj knjiž. – ostvaren je JEDINSTVENI PRAVOPIS (za cijelu Hrvatsku) i
KNIIŽEVNI JEZIK (štokavski)
- 2 etape ilirskog pokreta – 1. oko 1840. – završava (knjiž. djelatnost – Danica; jedina tema –
rodoljublje); 2. karak. pojava značajnih pisaca – Stanko Vraz, Ivan Mažuranić, Petar Preradović
(uz rodoljublje Vraz i Preradović – ljubavna intimna lirika, a Mažuranić i Preradović –
refleksivna poezija)
IKor - 40 -
- najdominantnija je lirika – ode, sonet, epigram, balada, romanca, epski spjev,...
- Ivan Kukuljević Sakcinski – najznačajniji dramatičar – pisao je o stanju u 19.st. – 1839.
prva historijska tragedija Juran i Sofija; tema borba protiv Turaka kod Siska
- od dramatičara su značajni – Dimitrije Demeter (Teuta); Antun Nemčić (komedija Kvas bez
kruha ili tko će biti veliki sudac); Rakovac i Vukotinović
- začetnici novela Rakovac i Vukotinović; Matija Mažuranić – putopis Pogled u Bosnu
- sve književne vrste imaju preporodni karakter
PJESNIŠTVO PETRA PRERADOVIĆA

- pjesnik, pisao je domoljubnu, zavičajnu i misaonu poeziju
- bio je poliglot – poznavao je njemački, talijanski i francuski jezik
- prevodio je na hrvatski Dantea, Manzonija i Byrona
- u svojoj poeziji progovara o svojim intimnim, društvenim, nacionalnim i filozofskim
preokupacijama
- njegov lirski opus skupljen je u dvije knjige : Prvenci i Nove pjesme
- pjevao je o različitim temama, od domoljubne do posve intimne i ljubavne
- u njegovoj poeziji pronašla se i koja misaona pjesma, pjesma u kojoj razmatra o životu
- u svoju najintimniji poeziji Preradović je unio sva svoja gorka životna iskustva (razočarenja i
životne tragedije, smrti prve žene, gubitka djece, nesporazuma s drugom ženom), u svoje pjesme
iznio je sva svoja duševno-emocionalna stanja i razmišljanja
- cjelokupna Preradovićeva poezija je nastala kao sukob emocionalnog i misaonog u njegovoj
ličnosti
MRTVA LJUBAV
- je pjesma o mrtvoj ljubavi. – smrt voljene žene
- temeljni osjećaj – tuga, bol zbog gubitka voljene osobe
- pjesnik preko vizualnih pjesničkih slika razvija motiv mrtve ljubavi
- jedna od onih pjesama u kojima Preradović pjeva o svojim intimnim dijelovima svoga života
- pjesma odiše tugom , patnjom i boli zbog smrti voljene žene
- pjesma odiše tjeskobom i sjetnošću pjesnika
- pjesnik ističe motiv pohlepe među ljudima
- motiv zvijezde kao simbola nedostižnosti je najjači motiv u pjesmi i pjesnik svoju ljubav diže
daleko u zvijezde gdje je pohlepni ljudi neće moći dosegnuti
LJUDSKO SRCE
- misaona pjesma
- pjesnik razmišlja o sudbini pojedinca, o pohlepi ljudskog srca
- ljudsko srce nikad nije zadovoljno – uvijek traži više
- pohlepan čovjek je prikazan kao gladan i okrutan jastreb
- razmišlja o lošim, negativnim željama koje čovjek nosi u sebi
- razmišlja i o prolaznosti
- zastupljen je osjećaj nezadovoljstva
- ljudsko srce je nezadovoljno
RODU O JEZIKU
- temeljni osjećaj – ljubav prema jeziku
- tema – pjesnik pjeva o svom materinom jeziku; osjećaj ponosa
- Preradovićeve misli: jezik izgrađuje sadašnjost i budućnost, dok ima jezika bit će i naroda, ponos,
to je jezik koji je Bogom dan i moramo se njemu kroz molitvu, obraćati Bogu, jezik treba ostaviti za
nasljeđe, bez jezika narod nema ni identiteta
IVAN MAŽURANIĆ
- bio je pjesnik i političar
- rođen je u Novom Vinodolskom
- bio je jedan od glavnih Gajevih suradnika u preporodnom razdoblju
Ikor - 41 -
- bio je i prvi ban pučanin
- za vrijeme banovanja na moderan je način sređena uprava, hrvatsko školstvo, a i naš jezik je
prozvan hrvatskim
- snažno ga je predstavila dopuna Gunduličeva Osmana koji je do kraja uspio saživjeti s
pjesnikovim tekstom usvojivši i njegov stil, jezik i izraz
- njegovo najbolje ostvarenje je Smrt Smail-age Čengića, u kojem pjesnik naglašava svoje
rodoljubne osjećaje
- u pisanju je bio originalan te kreira svoje vlastiti stil i jezik
- pisao je narodnu poeziju
SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA
- sastoji se od 5 pjevanja: AGOVANJE, NOĆNIK, ČETA, HARAČ, KOB
- što odgovara i strukturi klasične dramske kompozicije (uvod, zaplet, kulminacija i rasplet)
- tema: pobuna naroda protiv tiranstva; to je ep (1845.)
- inspiracija je bila smrt povijesne ličnosti Smail-age
- od stvarnog age stvorio je najokrutnijeg silnika, kojemu priznaje junaštvo, ali ne i čovječnost
- uzvisio je Crnogorce pretvorivši ih u zatočenike slobode, pravde, istine
- u samom uvodu ili AGOVANJU prikazana je strašna slika kako se Aga osvećuje nad rajom, aga
želi pokazati svoju snagu i prijeti raji
- suprotstavljaju se dvije vjere KRŠĆANSTVO i ISLAM
- Aga želi da narod moli njega za milost jer se on tek tada smatra junakom
- u NOĆNIKU se prikazuje Novica kao noćni putnik koji se želi osvetiti, ČETA se bori za pravdu i
slobodu, te za obranu vjere, vrlo je mala, ali hrabra, javlja se svećenik kao simbol čistoće i on ptiče
četu na obranu i borbu, vjeru i moral
- HARAČ je porez, koji kupi Aga, Aga doživljava veliku sramotu jer je oslijepio svojeg vojnika
- raja nema dati od kuda harač
- u HARAČU je Mažuranić opisao Turke u jednoj vrlo jednostavnoj rečenici: "Loše sluge još goreg
gospodara"
- četa napada Turke i pobjeđuje, a na kraju zastupljena je sama simbolika KOBA jer je mrtvi aga
sada prikazan kao nemoćna lutka koja uvijek kad se lupi nogom o pod klanja križu
- ovaj ep predstavlja pobjedu dobra nad zlim, pobjedu Kršćana nad Islamom
STANKO VRAZ
- rođen u Sloveniji, umor u Zagrebu; potiče iz seljačkog sloja
- završio pučku školu i gimnaziju u Mariboru – nije završio studij u Grazu
- znao je sve slavenske jezike (hrvatski, češki, poljski...), te francuski, njemački, engleski,
španjolski – poliglot – prevodi stranu knjiž.
- postaje suradnik časopisa Danica ilirska, postepeno se približavao ilirskim idejama i
njihovim začetnicima, te se zbog toga 1838. trajno preselio u Zagreb
- izdao je tri zbirke originalnih i prevedenih pjesama – Đulabije, Glas Dubrave Žeravinske,
Gusle i tambura; zbirku soneta – Sanak il istina i satire – Komari i hobadi
- nije bio karakterističan pjesnik ilirizma – pisao je domoljubne, ljubavne, pejzažne pjesme
ĐULABIJE (VJENAC RUŽA)
- ciklus ljubavnih pjesama – prvi ljubavni kanconjer u Hrvatskoj
- 4 djela – 1. ton pjesama je lepršav, sretan zbog ljubavi, 2. čežnja za ljubavi, 3. bol zbog
gubitka ljubavi, 4. ilirstvo i ljubav prema domovini
- 1837. prvi dio izlazi u Danici; oblik poljske narodne pjesme što se sastoji od 8 šesteraca
rasporeženih u dvije katrene koje čine mislenu i ritmičku cjelinu (krakovjak)
- u pjesmi je dominantan motiv ljepote i raskoši koja krasi pjesnikovu muzu
- vrijednost – drugačija od drugih pjesama ilirizma
- izraz stihova podsjeća na petrarhističku poeziju, zato jer on veliča ljepotom svoju ljubicu i
domovinu
Ikor - 42 -
- prvi dio posvećen je ženi Ljubici, a drugi domovini – pjesnik pokazuje motive ljepote –
ljubavne i domoljubne
- razlika izmežu budnica te ostalih pjesama ilirizma i Đulabija je ta što se pjesnik ne bavi
isključivo pol. i nac. temama
ŽDRAL PUTUJE K TOPLOM JUGU
- gazela – lirska pjesma od 8-13 stihova – prevladava romantika
- jesen – godišnje doba – simbol blagostanja, smisla ljudskog života, simbol tuge, boli
- pjesma pjeva o pjesnikovim tegobama, promašenom životu, neuspjehu
- temelji se na kontrastu sreća – tuga
- osjećaj tuge, žalosti, propalosti, razočaranja
- motiv sreće, zadovoljstva su berba, rumeno voće,grožđe, topli jug
- motivi gorčine i boli života su brige, muke, gorko voće, suze boli
LJUDEVIT GAJ
- glavni ideolog ilirskog pokreta; povjesničar i pjesnik
- imao je neprestano na umu političke ciljeve, na samom početku s naivnom idejom o
mogućnosti južnoslavenskog političkog zajedništva što je bilo razlogom da sam pokret nazove
ilirskim kako bi njime obuhvatio i ostale južnoslavenske narode
- objavljivao je budnice – domoljubne pjesme koje po uzoru na prvu Gajevu budnicu pjevaju
o slavnoj prošlosti, tužnoj sadađnjosti, ali izražavaju uvjerenje da je slabost Hrvatske
kratkotrajna i da će mladi ilirski naraštaj učiniti domovinu opet velikom i snažnom
- obično nastaju kad narodu prijeti politička ili ratna opasnost
- dakle one su pjesme domoljubnog sadržaja bez umjetničke vrijednosti
- naša himna je čista budnica i davorija
- početak silazne putanje Gajeve pol. i društv. karijere upravo zbog njegove upornosti u
obrani južnoslavenskog koncepta i podvrgavanja svega pa i literature
- djela – Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, Slavoglasje iz Zagorja,
Glogovkinje hrvatske, Kosijenke ilirske
HORVATOV SLOGA I ZJEDINJENJE
- budnica nastala s ciljem da podigne hrv. narod u ustanak protiv tuđinske vlasti
- prepuna slika nadahnutih slavnom prošlošću, problemima suvremenog života i
optimističkom vizijom budućnosti
- pjesma o slozi proizašla iz osjećaja razjedinjenosti Hrvatske što je težak problem na putu do
duhovnog i političkog oslobođenja
- sloga je najčešća tematska riječ preporodne lirike
- Gaj u pjesmi koristi i anakreontske motive
- tempo pjesme je brz, a ritam pjevan
Ikor - 43 -
15. REALIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽ.
- metoda stvaranja koju su afirmirali pisci različitih razdoblja i knjiž. epoha druge pol. 19.st
- započinje 1830. i traje do 1880.g. (realis – stvaran lat.)
- reakcija na romantizam – romantizam zanima ljubav, istraživanje povijesti, mistične teme
dok su realisti preokupirani vremenom, mjestom tj. svakodnevicom, pišu romane
- romant. junak je sklon putovanjima, izražavanju osjećaja, pustolovinama, izdvojen je iz
društva za razliku od realističkog koji je povezan s društvom u kojem živi i vremenom u
kojem živi – soc. je okarakteriziran, detaljno je opisan prostor u kojem živi, u kojem je
sloju i portret, te etička karak.
- real. pripovjedač – objektivan, iskazan glasom u trečem licu i nenazočan u radnni
- usmjeruje se prema svakodnevnoj ljudskoj stvarrnosti – predmet prikazivanja je ljudski
život u svim njegovim pojavnim oblicima – socijalni problemi postaju gl. zaokupljenost pisaca,
te životne pojave prikazuju bez uljepšavanja
- realizam afirmira kao likove sve slojeve društva od uličara, pijanaca, kurtizana do
najotmjenijeg svijeta; real. pisci prikazuju svoje likove u njihovim svakodnevnim životnim
prostorima
- prostori nisu dekorativni detalji u strukturi djela – oni otkrivaju socijalnu pozadinu koja
određuje karakter i ponašanje likova
- junak. real. proze nastoji proniknuti u društvene odnose koji ga odrežuju, želi doživjeti
afirmaciju u društvu, promijeniti društvene odnose i čovjekov položaj u društvu
- realizam se kritički odnosi prema stvarnosti
- gl. knjiž. žanr – roman – proširuje se publika (žele znati više o svijetu u kojem žive)
- vodeću ulogu imaju francuska, ruska i engleska knjiž. (romanopisci i novelisti
FRANCUSKI REALIZAM
HONORE DE BALZAC
- francuski romanopisac, pripovjedač i dramatičar; jedan od najistaknutijih predstavnika
realističkog romana
- živio je i stvarao u vrijeme burnih društveno-političkih prilika u Francuskoj – u djetinjstvu
je doživio vrhunac i pad Napoleona I, u mladosti je bio očevidac restauracije, nešto kasnije i
julske monarhije, a pred kraj života doživio je i revoluciju
- stvorio je grandiozan književni opus od preko stotinu djela, u kojima je kreirao galeriju od
oko 2000 likova iz svih društvenih staleža, što predstavlja jedan od najambicioznijih pothvata u
povijesti književnosti
- slika sumorne i zagužljive prostorije trećerazrednih panciona u kojima se okuplja deklasirani
svijet, nasuprot raskošnim salonima građanskog društva – u svojoj Ljudskoj komediji daje
najznač. realističku povijest franc. društ.
- najpoznatiji romani – Izgubljene iluzije, Otac Goriot, Rođaka Bette, Rođak Pons
OTAC GORIOT
- TEMA – prikaz pariškog života kroz sudbine likova; tri fabule -
1. sudbina oca Goriota (problem bolesne očinske ljubavi koja ga dovodi do propasti, intimne
nestabilnosti i smrti)
2. sudbina Rastignaca (problem društvenog uspona, vodi ga ambicija, cilj želi postići poštenim
radom koji je dug i mukotrpan u odnosu na postizanje cilja preko bogate ljubavnice (brz i
munjevit) – bira ovaj drugi (Votren mu otvara oči); kroz roman R. doživljava promjene,
snobizam franc. društva)
3. Votrenova sudbina (problem – zločin, neiskrenost kojom se služi za postizanje određenog
uspjeha, duhovni otacRastignaca (upoznaje ga s nesmiljenošću društvenog poretka i upućuje
u tajne uspjeha unutar njega) – pojam romantičarskog titanizma
- društveni roman – odnos društva – s jedne strane siromašni pansion gđe. Voker – tjeskobno,
otrcano, staro, a s druge raskošni, bogati, aristokratski saloni
IKor - 44 -
- galerija likova
- svaki lik je predstavnik jedne klase
GUSTAVE FLAUBERT
- francuski pisac iz doba realizma
- prvi je upozorio na sličnosti liječnika i pisaca – realizam
- on traži da pisac ukazuje na bolesno mjesto, otkriva uzroke i provodi način liječenja
bolesnog društva
- tipični je predstavnik kritičkog realizma i želi dati potpunu sliku ništavila i ljudske gluposti
u provinciji
- odlikuje se izvanrednim stilom, stil mu je zbijen i sažet, veliku pažnju posvećuje riječi i
strukturi rečenice
- naglašavao je kako je protiv romantizma jer previše polaže na maštu i protiv realizma jer
uništava ljepotu
- najznačajniji njegov roman je Gospođa Bovary koji se temelji na istinitom događaju
GOSPOĐA BOVARY
- zabilježio je moralne krize društva svoga vremena, uzima istinit događaj za temu svog djela,
pisana je s nakanom da bude dokumentom o životu u provinciji s jednostavnom fabulom
- TEMA – tragična sudbina Emme koja je stradala pod težinom svojih iluzija
- Emma je romantičarski lik (žudnja za pustol, snovi, gospa koja čeka svog viteza,
sentimentalna, traži zanos (u knjiž.)), ali i realistički – sebična, hladna, traga za srećom,
doživljava život kao razočaranje
- LJUBAV – problem bračne nevjere, Emma ima tipičan romantičarski doživljaj lj. – čeka da
dođe iznenada
- Leon i Rudolpf (trenutna sreća) – predstavljaju problem neostvarenih ljubavi i Charles (muž,
bez uzbuđenja, on nije njezin princ)
- Emma želi prijeći iz jednog u drugi stalež – težnja za bogatrstvom i slavom (problem novca
– stalno se zadužuje – dugovi; uz neuzvr. ljubav uzrok njezine smrti)
- problem majčinske ljubavi – ne posvećuje pažnju i brigu svom djetetu (na tren je gruba, na
tren nježna (proturječnost))
- Emma živi između neba (romantizam) i zemlje (realizam) što izaziva proturječnost u njoj
- lik Emme se pretvorio u simbol nemoguće čežnje prema visinama, neostvarenim
ambicijama, zavisti i svakidažnje dosade – pojam BOVARIZAM
RUSKI REALIZAM
- začetak – 40-te god. 19.st.
- u središtu knjiž. zanimanja – pripovjedna proza – građu uzima iz svakidađnjih odnosa; dijeli
se na tri faze –
1. RANI – postupni razvoj pripov. oblika – ima ostataka romantizma – gl. predstavnik je
Gogolj
2. RAZVIJENI – gl. predstavnik Turgenjev
3. VISOKI – 70-te god. – predstavnici Dostojevski i Tolstoj – D. prošao sve faze – težnja –
pisanje većih romana s unutarnjim monologom i psih. analizom likova
NIKOLAJ V. GOGOLJ
- potomak je siromašne obitelji porijeklom iz Ukrajine; začetnik ruskog realizma
- završio je studij – vrlo brzo se posvećuje književnosti
- pripovjedač i komediograf
- realistični elementi s mnogo ironije (Gogoljevski smjeh kroz suze)
- roman Mrtve duše – predstavlja temelj ruskog realizma i odigrao je važnu ulogu u
društvenom životu Rusije, dao je realističku sliku društvenih odnosa u feudalnoj Rusiji
KABANICA
- najpoznatija Gogoljeva pripovjetka (ima fantastičan završetak)
Ikor - 45 -
- TEMA – prikazuje tragičnu sudbinu mladog državnog činovnika Akakija Akakijeviča –
prepisuje spise, u odnosu sa poslom – vrlo pravedan
- ambijent je realno prikazan – siromašan dio (zadah alkohola, plijesni) – problem siromaštva
- Akakiju realan život predstavlja problem (živi u svom svijetu) – problem komunikacije
- on želi novu kabanicu – nema dovoljno novaca – odriče se nekih stvari – kabanica postaje
cilj njegova života – kada je obukao novu kabanicu taj je dan za njega najsvećaniji – sretan je i
ponosan
- ubrzo mu otimaju kabanicu te on umire (nitko nije ni primjetio da više nije živ – njegova
beznačajnost)
- hladan odnos – nadređeni X podređeni
- fantastičan završetak – prikazan je mrtvac koji Petrogradom noću otima kabanice
- Gogolj se suprotstavlja romantičarskom stilu
FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI

- jedan je od najsnažnijih predstavnika ruskog realizma
- uz to pretaća je moderne, u svoja realistička djela unosi elemente koje će upotpuniti
moderna – junaci su netipični, bizarni i pomalo čudaci; zaplet je kriminalistički; junaci su
simboli određene vrline ili ljudske slabosti; u jeziku i stilu unosi impresije i simbole; unosi
psihologizam
- u njegovom shvaćaju čovjeka temeljni pokretač je strasna težnja dobru, mesijanskoj ulozi
- njegovi junaci kao da su nošeni božanskom težnjom za iskupljivanjem; taj religiozni
moment provlači se kroz sva njegova djela
- analitik je društvenih pojava svoga vremena, psiholog koji otkriva najdublje raskole u
ličnostima, moralist i reformator (Zločin i kazna, Idiot, Braća Karamazovi)
ZLOČIN I KAZNA
- TEMA – tema grada (zlo i nasilje velikog grada, nepravda potiče čovjeka na zločin) i tema
čovjeka (bezizglednost položaja, neimaština, nedostatak novca – tragična sudbina
Raskoljnikova)
- roman ima karakteristike soc.,psih, te filozofskog i krimi romana
- romanopisac koristi pripovjedanje, opisivanje, ali nas najčešće upoznaje s podsvješćiu
junaka, unutarnjim monologom
1. KRIMINALISTIČKI ROMAN – ubojstvoXistraga, mladi student Raskoljnikov je počinio
ubojstvo – istražuje ga Porfirij Petrovič – izvrstan poznavalas ljudske duše, i konstantnim
razgovorima on pomalo steže obruč oko raskoljnikova i ovaj naposljetku popušta – priznaje
2. DRUŠTVENI ROMAN – opsežan opis siromaštva, zločini protiv sebe i drugih; Dostojevski
svoj roman smješta u okružjke puno soc. nepravdi, nemoral društva potaknut siromaštvom –
mnogo pijanaca (Marmeladov), Sonja prodaje tijelo da bi priskrbila hranu obitelji,
Raskoljnikov ubija lihvarku da bi se njezinim novcem izvukao iz siromaštva
3. PSIHOLOŠKI ROMAN – Dostojevski prodire u psihu gl. lika – preko monologa čitatelj
dobiva potpunu sliku Ras. psihološke rastrojenosti (dvoličnost mišljeja, strahovi), psihološki
ocrtani i ostali likovi – Marmeladov (slabost, nemoć da se odupre alkoholu), Lužin
(prepotentnost, primitivan i umišljen malograđanin), Razumihin (pošten, spreman pomoći u
nevolji i uvijek daje sve od sebe – moralan),...; sukob pojedinca sa sobom i okolinom
(Raskoljnikov)
4. FILOZOFSKI ROMAN ideje – Raskoljnikova ideja da ubije lihvarku radi spasenja svijeta
je ujedno i pokretač radnje, ta ideja mu ujedno zagorčava život, razna moralna i etička
pitanja na koja Raskoljnikov traži odgovor u svojim monolozima
- problematika djela – kako očuvati moral u siromaštvu (soc. prilike dovode do očaja – Sonja
– odaje se prostituciji ali njena duša ostaje čista), zločin 8zločin protiv sebe (Sonja) i protiv
drugih (Raskoljnikov)), novac – zaduživanje (uzrok zašto su ubili lihvarku)
- likovi pokušavaju pronaći svoj put, izlaz, pa se životne priče isprepliču sa sudbinom
Raskoljnikova (te priče ističu, naglašavaju i utječu na njegovo psihičko stanje)
Ikor - 46 -
- ELEMENTI FANTASTIKE – snovi, halucinacije, bolesna savijest, predosjećaj
LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ

- ruski pripovjedač i dramatičar
- u mladosti je počeo pokazivati interese za moralno-etičke probleme te za analizu ljudskih
postupaka i odnosa
- najveća Tolstojska postignuća su RAT I MIR i ANA KARENJINA
- uvelike je utjecao na rusko društvo i europsku misao
- u svojim romanima RAT I MIR i ANA KARENJINA dao je viziju Rusije u doba rata i u doba
mira, prikazao je probleme čovjeka u raznim životnim situacijama, iznio je vjernu sliku ruskog
društva
- obuhvatio je društvene i moralne probleme svog vremena
ANA KARENJINA
- najveće njegovo djelo pisano u doba teških njegovih moralnih kriza i bračnih trzavica
- velik br. likova i zbivanja u dužem vremenskom razdoblju – moderna romaneskna tragedija
- na temeljni problem braka i ljubavi ugrađuje, putem usporedne priče, teme iz šire stvarnosti
Rusije
- TEMA – ljubavne priče koje su međusobno neovisne osim što si jedna drugoj sliče
- problem braka i obitelji – smiren i dobar brak Levina i Kitti te nesredna veza Vronskog i
Ane kao model T veze
- Anu guši hladan i formalan brak, poštuje muža i voli sina, svoumlje između zakona i srca,
između službenog poštenja i prave iskrenosti dramatično razara Anu, osuđena je na vječnu
sumnju u ispravnost vlastitog rješenja
- zbog iskrene ljubavi ostavila sina, a djevojčici svoga ljubavnika je loša majka jer je guši bol
i krivica zbog sina
- kad njihova ljubav postane svakodnevna i obična, Anu to boli do očaja, otima od njega ono
što ne može dobiti, te ga ucjenjuje i laže; sve te svađe rezultiraju Aninom depresijom i
samoubojstvom, baca se pod vlak, a Vronski razočaran odlazi u srpsko-turski rat
- Tolstoj u ovom romanu osuđuje ponašanje i razmišljanje aristokratskog društva
NATURALIZAM
- produžetak realizma – 1880-1900.
- književni smjer koji se pojavio u Francuskoj – želi što vjernije prikazati život i to njegove
najtamnije strane
- zadaća naturalističkog pisca sastoji se u preuzimanju eksperimentalnih metoda iz prirodnih
znanosti
- naturalisti na još suroviji način opisuju stvarnost
- ističu kako književnost ne može prikazati potpunu istinu, već svaki pisac u djelu stvara
vlastitu sliku svijeta
- za naturalista čovjek je određen nasljednim osobinama i okolinom u kojoj živi
- u djelima natur. pisaca razotkriva se moralna i socijalna izopačenost, zločin, duševna bolest,
gruba seksualnost, nastranost i društvena degeneriranost; teoriju natur. iznio je Emile Zola u
djelu Eksperimentalni roman
- u tal. knjiž. pojavio se smjer srodan naturalizmu VERIZAM (verus – istinit)
- uz Zolu predstavnici – Hamptman, Guy de Moupassant, te kod nas Eugen Kumičić (više kao
promicatelj
EMILE ZOLA
- najpoznatiji narutalist, franc. književnik hrvatskog podrijetla
- pisac je vrlo velikog književnog opusa
- određivao je naturalističku književnost kao zapisivanje rezultata proučavanja, dokument
- u njegovim je romanima obilje opisa ljudskih mana, ružnih karaktera, nastranosti, nagona
itd.
Ikor - 47 -
- djela – Terese Raquin, Germinal, Eksperimentalni roman, Jazbina, Nana
- tri su odrednice čovjeka – rasa, sredina i trenutak
TERESE RAQUIN
- objavljen 1867. Zolin roman utire put naturalizmu koji će Zola teoretski razraditi 10 godina
poslije
- iako se pri pisanju pridržava realističke tehnike, Zola će pod utjecajem fizioloških studija
Claudea Bernarda služiti znanstvenim metodama preuzetih iz prirodnih znanosti te će prikazivati
likove čijim postupcima upravljaju prvenstveno njihovi nagonski porivi
- djelo je bilo oštro osuđeno od kritike
- fabula romana relativno je jednostavna – mlada nezadovoljna žena susreće čovjeka koji je
privlači i stravstveno mu se predaje, zatim zajedno sa svojim ljubavnikom snuje i ostvaruje
ubojstvo svog muža, no u braku koji potom ljubavnici sklapaju oboje se, mučeni grizodušjem,
udaljuju jedno od drugoga, gnušaju se čak i fizičkih dodira te konačno zajedno polaze u smrt
Ikor - 48 -
16. PROTOREALIZAM – ŠENOINO DOBA
- razdoblje između ilirizma i čistog realizma

- 1861. – dolazi do ukidanja Bachova apsolutizma i formiraju se tri stranke –
UNIONISTIČKA – zalaže se za uniju s Mađarima, NARODNJAČKA – vladajuća, ujedinjenje s
Austrijom i PRAVAŠKA – ujedinjenje Slav., Hrv. i Dalm.
- utemeljena je JAZU 1867., današnji HAZU pod pokroviteljstvom Strossmayera – zaslužan
za razvoj kulture u Hrvata; 1874. HRVATSKO SVEUČILIŠTE
- 60-ih – hrv. knjiž. doživljava ozbiljnu krizu – više ne pišu – Demeter, Vraz, Sakcinski...
- Adolf Weber Tkalčević – prvi je počeo pisati književnu kritiku
- u to je vrijeme ipak bio puno razvijeniji kazališni život, i za to su zaslužna 3 imena –
DIMITRIJE DEMETER – bio je prvi ravnatelj onda utemeljenog nacionalnog kazališta; JOSIP
FROJDENREICH – on je bio glumac i autor drame Graničar, njegove predstave su bile omiljene
među pukom i AUGUST ŠENOA – prvi je počeo kao ravnatelj kazališta uvoditi njem. i fran.
građansku dramu (Shakespeare, Shiller, Mollier)
- značajni protorealisti – MIRKO BOGOVIĆ – urednik časopisa Neven – najvažniji časopis u
vrijeme apsolutizma – napisao tri povijesne drame – Frankopan, Stjepan – posljednji kralj
bosanski i Matija Gubec – preko povijesnih likova progovara o aktualnim pol. prilikama u Hrv.;
LUKA BOTIĆ – romantične pripovjetke u stiju – Pobratimstvo, Vrijedna Mara; AUGUST
ŠENOA – 1865. piše programski članak Naša književnost – objavljen je u časopisu Glasonoša
- Tomić – završio Šenoinu Kletvu
ZNAČAJ ŠENOE ZA HRVATSKU KNJIŽEVONOST
- glavna Šenoina zasluga je u tome što je uspio kajkavskom djelu Hrv. svojim popularnim
djelima na štokavskom približiti novi knjiž. jezik
- također je zaslužan što je uspio ojačati građansku svijest stanovnika Zagreba u brojnim
djelima gdje opisuje zagrebačku prošlost
- njegovi najpoznatiji romani su – Zlatarevo zlato, Seljačka buna, Kletva (nedovršena),
Branka, Čuvaj se Senjske ruke, Prosjak Luka
- pripovjetke – Prijan Lovro, Mladi gospodin, Karanfil s pjesnikova groba
- povjestice – Kugina kuća, Kameni svatovi, Postolar i vrag, Propast Veneecije
- jedina drama mu je Ljubica i esej Naša književnost
- u Prijanu Lovri ustanovljava tzv. promjenjivi karakter (to je lik koji je na početku dobar, a
kasnije postaje zao zbog životnih okolnosti)
- s obzirom na taj kriterij njegova bismo djela mogli podjeliti na romantična i realistična –
Prijan Lovro, Prosjak Luka, Mladi Gospodin i sva ostala imaju pretežno romantičarske elemente
- jako mu je značajan roman Seljačka buna
- na temelju njegovog viđenja tog događaja izgrađena je i naša predodžba o tome; tek je danas
otkriveno da je on sve to više-manje izmislio, a on je tvrdio da je dugo kopao po arhivi
- u Zlatarevom zlatu paralelno teku dvije radnje – sukob plemića i građana Zagreba te ljubav
plemića Pavla Gregorijanca i građanke Dore Krupićeve
- iako je to pretežno romantično djelo ono ima i realističnih elemenata (za neke likove na
početku opisa vidimo da su negativni, a onda vidimo da su krajnje pozitivni), ljubavna priča ne
završava prema očekivanjima sretno
- u eseju Naša književnost ističe potrebu da pisci pišu što popularnije romane koje će ljudi
htjeti čitati, a ne da posežu za stranom literaturom (to kaže i u predgovoru Prijana Lovre)
AUGUST ŠENOA
- Hrvat češkog podrijetla, školovao se u Pragu, a nakon toga do kraja života živio je u
Zagrebu
- uređivao je listove (Glasonoša), radio je kao državni službenik – gradski bilježnik, postao je
gradski senator
IKor - 49 -
- do smrti je uređivao središnji hrv. časopis knjiž. Vijenac u kojem je objavljivao i svoje
pjesme, novele, romane
- bio je potpredsjednik Matice hrvatske
- bavio se profesionalnim knjiž. radom, a jedno je vrijeme bio dramaturg HNK
- zahvaljujući njemu hrvatski knjiž. jezik čija je osnovica štokavski prošivrio se po vijelom
hrv. territoriju
- naime on je pisao tako čitljvu književnost koju su mogli prihvatiti svi slojevi hrv. društva i
tako je štokavska knjiga ušla u hrv. dom
- to je posebno važno za kajkavsku Hrv. gdje su zahvaljujući Šenoinim knjigama kajkavci
brzo naučili štokavski
PRIJAN LOVRO
- NESRETNA SUDBINA Prijana Lovre – mladića koji se uzdigao od siromašnog seljaka do
učenog čovjeka –
- ispričana je u ladanjskoj atmosferi zamornog kišnog poslijepodneva – pripovjedač August
pripovjeda lijepoj udovici – ona njegovu priču traži u stranim časopisima nesvjesna da je ona
moguća i u hrv. podneblju
- gl. tema – 1. rasprava o hrv. književnosti – razgovor pripovjedača i udovice – loša kvaliteta
knjiž. djela na hrv. jeziku, preveliki broj romantično-sentim. epizoda, treba u prvi plan staviti
ličnost, teme moraju biti nove, svježe iz suvremenih društava i života; pišćevi pogledi na knjiž.;
2. položaj intelektualca u sredini – priča o prijanu Lovri, njome Š. potkrepljuje, dokumentira
svoje stavove
- priča je trebala poslužiti kao dokaz inspirativnosti sudbina naših ljudi i prostora za stvaranje
književnog djela
- Lovro je intelektualac, ambiciozan koji se nalazi u sukobu sa društvom koje ga ne razumije,
potcjenjuje njegove sposobnosti; nestalne je i nemirne prirode, težio je duhovnoj slobodi
- pokušava se suprostaviti društvu i okolini, ali zbog nerazumjevanja ne uspjeva ostvariti
svoje ciljeve
- nigdje ne nailazi na smirenje, crna odora ga ne privlači, te stoga napušta crkvu
- sve je to povezano s njegovom ljubavi – i tek na kraju shvaća da žena koju je volio nije bila
vrijedna toga dok je žena koju je volio ipak uspjela naći svoju sreću i životni cilj
- Lovro je nestalan, ne nalazi smirenje, stalno nailazi na zapreke te se osjeća nenalažljivim i
odbačenim od društva
- on stalno silazi sa linije svojeg života, a tek u knjigama duhovno se obogaćuje
- tek kada je na kraju progledao te ne našavši smisla u svojem životu prepunom uspona i
padova, odlučuje skratiti svoje muke
- društvena i socijalna komponenta - nesretna ljubav, osjećaj krivnje prema roditeljima,
nemogućnost da se slobodno izrazi u malograđanskoj sredini; pol. komponenta
- cijeni se materijalna strana, a ne duhovna vrijednost pojedinca
- psihološka komponenta gl. junaka
Ikor - 50 -
17. REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
- nije u Hrvatskoj apstraktno čist

- smrću Šenoe 1881. po Antunu Barcu, po Prohaski i Ježiću 1880, zbog pojave nove
književne generacije – Kumičića, Kovačića, Gjalskog – počinje realizam u Hrvatskoj
- politički okvir – položaj Hrv. u okviru A-U težak; ekonomsko propadanje, politička
razjedinjenost, prodor kapitalističkih odnosa, u gradovima pojava modernog proletarijata,
iseljavanje u strane zemlje, strani kapitalisti u gradovima
- teoretske osnove postavljene su već 70-ih g. 19.st. od strane A. Šenoe koji je iznio osnovna
načela realizma – socijalnu tematiku; objektivnu, neposrednu stvarnost; napuštanje
sentimentalnosti i romantične senzacionalnosti u oblikovanju fabule
- vrste – roman i pripovijetka; važna pojava novele
- dvije orijentacije u pisanju romana – jedni slijede Turgenjeva i rusku realistič. školu, a drugi
Zolu i franc. knjiž.
- tematski krugovi – selo-grad (društveno-ekonomski odnosi); nacionalno-politički i
univerzalni
- u djelima se obrađuje društvena problematika – prijelaz seljaka u grad (Kovačić, Kozarac,
Novak), krize intelektualaca (Gjalski, Leskovar, Draženović), život naših društvenih slojeva –
trgovaca i obrtnika (Kumičić, Novak), proletarijat (Vjenceslav Novak) te problem plemstva
(Gjalski)
- 80-ih godina najčešća tema je seoska stvarnost – raslojavanje sela, pojava zelenaša (lihvaa),
ekonomsko propadanje sela, emigracija seljaka (Kovačić, Kozarac, Turić)
- seoska problematika prikazana je s regionalnim obilježjima – Zagorje (Kovačić, Gjalski),
Lika (Turić, Draženović), Slavonija (Kozarac), Istra i Primorje (Kumičić, Novak)
- pojavljuju se seoske novele te se to razdoblje još naziva i kritički realizam
- 90-ih godina – psihološko-etička, filozofska problematika – remeti se kronologija fabule,
introspekcije i retrospekcije, naracija obogaćena lirikom, simbolikom, esejistikom; male epske
vrste – roman je u pozadini
- prihološka novela, psihološki realizam
- časopisi značajni za to vrijeme su Vijenac koji je afirmirao Šenoa, preuzeo Fran Folnegović,
Hrvatska vila – izrazito pravaški časopis – urednik Harambašić kasnije Kumičić, te Balkan,
Slovinac, Iskra, Mlada Hrvatska
SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ

- hrvatski pjesnik iz razdoblja realizma
- njegova je poezija inspirirana nacionalno-rodoljubnim, intimnim, socijalnim i univerzalnim
motivima
- mnoge njegove pejsme inspirirane us i biblijskim motivima
- Kranjčevićevo stvaralađtvo pokaalo je da je hrv. knjiž. dobila pjesnika koji se svojim
talentom, pjesničkim nadahnućem, vidovitošću i vizijama izdigao visoko iznad otadašnjih tokova
hrv. poezije
- opjevao je čovjeka neomeđenog vremenom i prostorom, a iz klasične naobrazbe s jedne
strane, te religioznog opterećenja s druge izrasle su njegove pjesničke vizije, metafore i izraz
uopće
- Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji, Pjesme
MOJSIJE
- lirsko-epska, misaono-rodoljubna pjesma
- okosnicu radnje čini Mojsije kao predstavnik svojeg naroda
- podtema je izlazak iz ropstva
- obraćanje Jehovi – Mojsijeva molba za izbavljenj
- Jehova po riječima prepoznaje svoj duh u Mojsiju kojeg je dao ljudima po prvom čovjeku
- isticanje temeljnog zakona – Svačije je pravo...
IKor - 51 -
- božansko-ljudska perspektiva; pitanja pravde, nepravde, jednakosti, pitanje slobode; čovjek
je bespomoćan, čovjekov položaj u svemiru
- čovjeku je imanentno biti slobodan i ponosan
- gradacijom se razvija događaj, čovjek želi promjeniti svoj položaj, želi doći do Boga
- problem – čovjekova želja za ljepšim, smislenijim životom
- pitanje čovjekove prolaznosti, sudbinske predodređenosti – lik Mojsija dobiva jednu
snažniju i jaču crtu
- narod je zadivljen i zaboravlja pravi smisao izlaska – bespomoćan je, egoistićan,
preprilagodljiv
- refleksivna pjesma s univerzalnim motivima
- lirski elementi – iskazivanje individualnosti (Mojsijeve), razmišljanja o čovjekovim
težnjama
- stih se ističe epskom širinom, uzvišen ton, sama dužina pjesme, radnja, likovi, dijalog
(dramatski el.) – prerasta u lir.-ep. pjesmuđ
GOSPODSKOM KASTORU
- satirička pjesma u epskom dvostihu
- u ovom tekstu ime Kastor označuje ime psa
- inače je Kastor jedan od dvojice Dioskura, Zeusovih sinova, a drugi je Poluks
- oni su bili blizanci i označavaju totalnu suprotnost i zato se međusobno savršeno
nadopunjuju – oni su jedna nerazdvojna cjelina
- Kranjčević piše ovu pjesmu kao da se obraća psu, ali on zapravo tu oštro osuđuje ljude, tj.
društvo u kojem živi
- Kastor je pas bogate obitelji i pjesnik mu predbacuje kako je od samog rođenja bio ulizica
- međutim, pjesnik mu to uopće ne zamjera jer kaže da je to ustvari jedina metoda opstanka i
da samo ljudi tomu skloni uspjevaju u životu
- na kraju Kranjčević zaključuje – “Ipak vam – nehteć uditi daljem napretku vašem -/U uho
nešto šapnuti moram:/ Sve mi se čini, da ste – uglavnom – svojom metodom,/ Kastore, malko
slijediti ljude!”
KSAVER ŠANDOR GJALSKI

-bio je pripovjedač, romanopisac, političar i kritičar
-bio je urednik književnog časopisa "Vienac"
-bio je član JAZU, a na političkom planu bio je biran i za zastupnika u Hrvatskom saboru
-pisao je o aktualnim temama koje su prikazivale društvene, političke i kulturne probleme
-napisao je i psihološki roman u kojem prodire u psihu lika
PERILLUSTRIS AC GENEROSUS CINTEK
-vrlo ugledan i plemenita roda
-pripovijetka
-tema: sudbina osiromašenog hrvatskog plemića
-Cintek je lik koji prikazuje stvarnu sliku društva
-on je vlastelin koji nakon nekog vremena ubire porez, da na kraju umire kao bijednik (životna
ironija)
-do bijede je došao ne plaćaju porez
-njegov djed je kupio plemićku titulu – vlastelin
-osjeća se ugodno u društvu, a udaje se bez miraza
-PROBLEMI:
-PROBLEM PROPADANJA PLEMSTVA – Đ. Je i sam bio plemić i o tom problemu on vrlo
potanko piše
-mnogi su plemići da bi plaćali porez morali prodavati svoja imanja
-također su mnogi na "kocki" izgubili sva što su imali i zbog nje propali
-Cintek se bori protiv plaćanja poreza jer uviđa da zbog toga mnogi mogu propasti
-OBITELJSKA PROBLEMATIKA:
Ikor - 52 -
-odnosi se na brak između Cinteka i Amalije
-to je brak iz INTERESA (nitko ga nije želio pa se oženio bez miraza)
-ponaša se u braku kao autokrat, stalno traži zahvalnost, ljubomoran je na ženu jer je ona
obrazovanija i bio je vrlo grub prema njoj
JOSIP KOZARAC
-bio je novelist i romanopisac
-bavio se šumarstvom
-pisao je psihološka i moralno-društvena djela
-nadahnjivao se ljepotom prirode, zemlje i odnosa svojih likova prema njoj
-u svojim djelima iznosi putem svojih likova i analize slavonskog sela i života gospodarske
probleme onog doba
TENA
-pripovijetka, tema: sudbina ženskog lika Tene
-u ovoj pripovijetci Kozarac zapravo kroz sam lik Tene razrađuje niz problema:
-SOCIJALNO-GOSPODARSKE PROBLEME:
-došlo je do raspadanja zadruga i osamostaljena seljaka
-Tein otac Jerko nije mogao na takva način (samostalno) funkcionirati pa je propao
-motiv propasti je POREZ
-PROBLEM BRAČNE NEVJERE:
-Tena je ljubavnica mnogih muškaraca
-svoju nesreću je pronalazila u njima i "ljubavi"
-PROBLEM DOLASKA STRANOG KAPITALA:
-preko lika Leona K. Progovara o tom problemu
-oni su došli da obogate i iskoriste slavonske šume
-Leon je iskorištavao i šume i ljude (muškarcima je vrlo malo plaćao za njihov rad)
-PROBLEM NEISKRENE LJUBAVI
-Tena je zbog novca moralno propala
-Leon je kupovao ljubav, iskorištavao je žene
VJENCESLAV NOVAK
-bio je pripovjedač, romanopisac i glazbenik
-pisao je crtice, pripovijesti i romane
-djelovao je kao nastavnik, a kasnije i kao profesor glazbe
-u svojim djelima opisuje različite društvene slojeve i sredine u kojima se kretao
-otkriva probleme koje je pronalazio u rodnom mjestu, a zanimaju ga društvene teme, urbana
problematika te opći problemi
-oslikava lik intelektualca, a gotovo svi njegovi junaci tragično završavaju
-prikazuje bijedu i neimaštinu i problem vlastite (ne)sreće
POSLJEDNJI STIPANČIĆI
-roman
-tema: propadanje senjske patricijske obitelji sredinom 19. st.
-to je socijalno-psihološki roman
-u središtu romana su otac Ante Stipančić (osoba koja upravlja životima svoje obitelji i lik koji
fizički i psihički propada jer ne uspijeva u životu ostvariti svoje ciljeve), majka Valpurga
(pravedna žena koja predstavlja lik tihe patnice), kćer Lucija (lik zapostavljene žene i žrtve očevih
presuda) te sin Juraj (ciničan i egoističan lik koji se pod utjecajem grada moralno izopačuje)
-prikazuje realističku sliku propadanja ugledne senjske obitelji, siromaštvo i bijedu
-problemi koje prikazuje Novak su vezani za društvo i obitelj
-DRUŠTVENO EKONOMSKA PROBLEMATIKA je vezana za političke prilike u Hrvatskoj,
odnosno kako narod nema pobuđenu svijest i oni ne pristaju na promjene (Ante – odbija se
prilagoditi) i zbog toga propadaju
Ikor - 53 -
-OBITELJSKA PROBLEMATIKA je vezana za odnose u obitelji.
-to je patrijarhalna obitelj u kojoj su svi lišeni ljubavi
-sin se stavlja na prvo mjesto, a obitelji vlada "glava kuće" Ante i njega svi trebaju slušati
-majka i kćer nemaju nikakva prava
-još se javlja problem NEISKRENE LJUBAVI kod Lucije i Alfreda, Lucija je bila žrtva Alfredove
pohote
ANTE KOVAČIĆ
- romanopisac, novelist i pjesnik
- mučan i naporan život proživio kroz škole i kao advokatski pravnik
- pristaša je stranke prava
- u svojim djelima prikazuje zagorske plemenikaše i feudalce koji propadaju u svojoj
neimaštini, u bezobzirnoj i neljudskoj međusobnoj borbi
- jedan od najznačajnijih predstavnika hrv. realizma
- romani i pripovijesti – Baruničina ljubav, Fiškal, U registraturi, Sabrane pripovijesti,
Izabrane pjesme
- svojim plodnim novinarskim, feljtononističkim i književnim radom uzdržavao je brojnu
obitelj
U REGISTRATURI
- roman – prvi puta objavljen 1888. g. u časopisu Vijenac
- roman je podijeljen na 3 dijela – 1. Ivičino djetinjstvo i školovanje, odlazak u grad, a
završava se njegovim protjerivanjem iz Mecenina doma; 2. Ivičin povratak na selo, prikaz seoske
sredine – do Ivičina povratka u grad; 3. naglasak je na prikazu Laure
- prvi dio – pisan je u prvom licu (ICH-form); drugi i treći – u trećem licu (ER-form)
- roman ima uokvirenu kompoziciu – započinje i završava u registraturi
- nema kronološkog nizanja događaja – razbijena kompozicija
- prikaz seoske i gradske sredine – suprostavlja selo i grad – kontrast – u viziji sela
prevladavaju vedre boje, selo je za njega ljepota – premda ne idealizira selo, nego realistički
prikazuje najznač. probl. vezaane uz selo (siromaštvo, zaostalost, primitivizam, lihvrenje); grad
je u Kovačićevoj viziji prikazan mračnim, sumornim bojama, dok se u odnosu prema selu osjeća
simpatija, ljubav – iz slike grada proizlazi i Kovačićeva mržnja i odbojnost prema gradu –
prvenstveno prikazuje pokvarenost izopačenost i moralnu trulež
- motiv NOVCA je vezan za sve likove, ali na različite načine
- kao likovi se javljaju lažni dobrotvori (Mecena), bludnici, izrabljivači, svodnici, isprazna
inteligencija i odnarođeni likovi (Žorž – poluseljak, polugospoda)
- IVICA KIČMANOVIĆ – kao seoski dječak bio je sretan, darovit, uspješan, ambiciozan, a
grad mu donosi nesreću, neuspjeh, neuravnoteženost, dvojstvo ličnosti i potpuni psih. slom –
pretvara se u tragičnu figuru
- LAURA – lik fatalne žene u romanu; simbol zle sudbine, razara tuže đivote, ona je ujendo i
simbol nečeg uzvišenog, nedokučivog, ali i tragičnog; uz taj lik vezani su romantičarski (njezino
djetinjstvo je bajkovito, tajanstveno, kasnije hajdučica) i naturalistički elementi (nasljedni faktor
– dijete grijeha)
- ŽORŽ – realistički najtipičniji lik u romanu, on je seljak koji postaje gospodski sluga –
zadovoljan je tom svojom ulogom, za razliku od Ivice; on u gradu pronalazi svoju sreću jer su
njegove intelektualne mogućnosti male i jedino čemu teži je lagodan život; uz ovaj lik vezani su
komični elementi, satira i groteska (silno prstenje – na selu)
- realistički elementi – izbor tipičnih likova (Žorž najtipičniji), tema romana (školovanje i
put seoskog dječaka na putu do gospodina), prikaz seoske i gradske sredine, oslikavanje
određenih društ. problema, kritički odnos prema društvu (posebno prema gradu), realistički opisi
(posebno slike sela), prikazivanje života gl. lika – od poč. do kraja
Ikor - 54 -
18. MODERNIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽ.
-modernizam je uz modernu naziv za umjetničke stihove u drugoj polovici 19 st. Pojam moderno
rabi se i ranije kao oznaka za sukob različitih književnih poetika.
-početak- uzima se 1857 g. kada su se dogodila dva važna događaja. Charles Baudelaire objavljuje
svoju zbirku pjesama Cvjetovi zla a Gustave Flaubert svoj roman Gospođa Bovary. Zbirka znači
prekretnicu u razvoju pjesništva a Flaubert je začetnik modernog romana.
-značajke-
-javljaju se različiti stilovi, zajedničko im je uzdizanje ljepote kao zadaće i svrhe umjetničkog
stvaranja.
-Teophile Gautier je još 1832 zagovarao ideju da umjetnost treba postojati radi same sebe, il'art jour
l'art- umjetnost radi umjetnosti.
Modernistički pjesnički pokreti
Parnasovci
-osnovna razlika između tradicionalnog pjesništva (prije parnasovaca) i parnasovskog pjesništva
navedena je u sljedećoj tablici
Tradicionalno pjesništvo Parnasovsko pjesništvo

-pjesništvo je subjektivno, pjesnik izražava -poezija i pjesnikova osoba moraju se
svoje osjećaje odvojiti, poezija je impersonalna, pjesnik
-intimne i suvremene teme ne izražava svoje osjećaje i svoje ja u
-pazi se na formu, stih, strofu pjesmi
-želi se djelovati na društvo ili se pjesmom -treba izbjegavati suvremenu tematiku i
opjevaju neke društvene pojave pjevati o univerzalnim temama i temama iz
prošlosti
-pazi se na formu, ona mora biti savršena
-umjetnost postoji radi umjetnosti i sama je
sebi svrhom. 1866 i 1871 izlaze pjesničke
zbirke Suvremeni Parnas
Simbolisti
-preteća simbolizma je Charles Baudelaire
-značajke- upotreba simbola, u pjesništvu nema izravnog govora već samo nagovještaj; JAVLJAJU
SE 80-IH GOD. 19.ST. – predstavljaju pravi početak euro. moderne
-predstavnici- Paul Verlaine, Arthur Rimbaud, Stephane Mallarme
Bečka moderna
-krajem 19 st. u Beču vrlo intenzivan kulturni život. Značajan je impresionizam (osnovna značajka
je da pisac želi prikazati ljepotu trenutka i učiniti ga vječnim u svom djelu)
Drama
- predstavnici- Henrik Ibsen- kritičan stav prema društvu, prostor u kojem se radnja odvija je sužen,
mali broj likova
-Antun Pavlović Čehov- piše lirske drame bez glavnog junaka, radnje i dramskog sukoba. Težište
drame je na ugođaju.
CHARLES BAUDELAIRE
- francuski lirski pjesnik i kritičar
- jedna od najznačajnijih pjesničkih ličnosti u razvoju europske poezije
- pretjerano osjećajan i osjetljiv, teško podnosi strogog očuha te napušta roditeljsku kuću i odaje
se nesređenom bohemskom životu i senzualnim užicima
IKor - 55 -
- kao pjesnik razapet je između dviju krajnosti – cvjetova za kojima teži i zla koje vlada svijetom
i kojemu se i sam odaje
- pjesnik je bola, tjeskobe modernog čovjeka i njegovih uzaludnih napora da se približi idealu i
ljepoti
- unosi u poeziju svijet svih čulnih užitaka, čulo okusa, opipa ili mirisa, scene pariških ulica, često
brutalne prizore ljudske bijede, smrti i fizičkog raspadanja
- izdao je samo jednu zbirku pjesama Cvjetovi zla 1857. zbog koje je sudski osužen, ali je ona po
mišljenju mnogih kritičara najzančajniji lirski događaj 19. st.
SUGLASJA
- TEMA – sklad boja, mirisa i zvukova, odn. simbola
- vrsta – pejzažna lirska pjesma, pisana u obliku osneta
- osnovni motiv u pjesmi su simboli prirode koji su svuda oko nas i koji bude u nama osjećaj
divljenja, ljepote i bliskosti
- pjesnik govori i o skladnosti i rasprostranjenosti simbola, koji se međusobno stapaju čineći
prirodu jedinstvenom i neponovljivom
- govori o netaknutosti prirodene izvornosti mirisa
- poruka pjesme – priroda živi u suglasju svojih simbola i da ljudi kroz te simbole mogu pronaći
mir, beskrajnost i život bez zla
- ova pjesma je simbolistička programatska pjesma
ALBATROS
- tema – pjesnici zatočeni u svijetu gdje ih nitko ne razumije
- vrsta – misaona lirska pjesma jer su izražene misli o pjesnicima koji su metaforički prikazani
kroz pticu Albatrosa
- izražena simbolika ptica – pučina označava slobodu i beskrajnost
- pjesnik prikazuje Albatrosa koji poput pjesnika vlada i osjeća visine i živi kroz male stvari koje
drugi ljudi ne primjećuju
- ismjehivanje i poruga pjesnicima izražena je stihovima – ružan tko ljepotom sjao – taj stih je
ujedno i kontrast
- motiv divovskih krila označava spriječenost pjesnika da na zemlji ostvari svoju slobodu
- poredba Albatros – pjesnik – Pjesnik je ko i kralj oblaka što, uz smijeh/Nad svim strelicama i
kroz vihor lijeće.
SIMBOLISTIČKA POEZIJA
ARTHUR RIMBAULD
- fran. pjesnik, preteča simbolizma i nadrealizma
- sazrio je čudesno nadaren – prerano; počinje pjevati u školskim klupama
- u sedamanaestoj piše svoju najpoz. pjesmu Pijani brod
- u 20-oj odlazi u Afriku i Europu te se vraća u Fran. 1891. teško bolestan gdje ubrzo umire
- objavio je i pjesničku autobiografiju 1873. Sezona u paklu
- Iluminacije – zbirka poetske fragme rata u prozi i slobodnom stihu u kojima je pokušao izreći
neizrecivo
- pokušava svoja čula dovesti u stanje rastrojenosti i tako doprijeti do dubina podsvijesti, iz koje
će izvlačiti nove svjetove i nove vizije
- u nastojanju da ih izrazi pronalazit će nove mogućnosti jezika i izraza, mežu kojima i boju
samoglasnika
SAMOGLASNICI
- ideja – obojati samoglasnike
- svaki samoglasnik ima svoje značenje
- A crno, I rujno, O modro, E bijelo, U zeleno – evo postojanja vam tajnih
- lijepo i ružno gusto su natiskani jedno uz drugo i tvore dinamične kontraste koji nas odvode u
svijet slutnji i snova
- njegove su slike nalik na košmar iz sna
Ikor - 56 -
PAUL VERLAINE
- jedan od najizrazitijih predstavnika francuskog simbolizma uz Mallarmea i Rimbaulda
- njegova se poezija odlikuje izrazitom poetskom tehnikom
- istražuje mistična, tajnovita te ljudskom umu nedostupna i tamna čovjekova osjećajna stanja
- često se služi motivima pejzaža – pomoću određenih simbola tim pejzažima dočarava i izražava
svoja duševna stanja
- osnovni konflikt u njegovoj poeziji – sukob duha i ljudske puti izražen neobično težišnim
stihom i s posebnim naglaskom na muzikalnoj vrijednosti pjesme
- melankoličnost je gl. karakteristika njegovih kontroverznih osjećajnih stanja izraženih u toj
poeziji punoj muzikalnih efekata – Muzika prije svega (Pjesnička umjetnost)
- ZBIRKE – Romance bez riječi, Razboritost, Nekoć i sad
JESENJA PJESMA
- u pjesmi se osjeća puna pjesnikova suptilnost, muzikalnost i sugestivnost izraza
- stih je izvanredno muzikalan i svjež
- cijela pjesma, posebice motiv lista asocira na izgubljenu i nesretnu pjesničku dušu koja se ne
može prilagoditi običnom životu smrtnika
- pjesnik teži novim svjetovima, nošen je vjetrom svoje mašte, ali ga u tome često sprečava zao
vjetar koji mu onemogućava otkrivanje životnih ideala i tajnovite sfere ljudske podsvijesti
- pjesnik pomoću pejzaža dočarava svoje duševno stanje – upravo zbog svojeg skeptičkog
pogleda na svijet, prepušten iluzijama iracionalnog i njegova pjesma je tajnovita, nedrečena,
nagovješta imaginarnost
STEPHANE MALLARME
- franc. pjesnik i knjiž. teoretičar počeo se razvijati pod utjecajem Parnasa i Baudelairea od kojih
je prihvatio kult ljepote i težnju za idealnom
- međutim u toj težnji ide dalje i nastoji ostvariti čistu poeziju koja bi pod prividom vanjske
stvarnosti doprla do biti stvari i pojava do čiste ideje
- svojim teoretskim pogledima izvršio je velik utjecaj na generacije mladih simbolista i na razvoj
hermetične pa i konkretne poezije 20. st., ali kao pjesnik ostao je ograničen na vrlo uzak krug
čitatelja
- u sugestivnom pjesništvu više se ništa ne priopćuje i pjesma ostaje otvorena mnogoslojnom
razumijevanju
- u 20.st. čista poezija označuje naoko pjesništvo koje se temelji na Baudelaireu i Mallarmeu
- čistom poezijom on je smatrao pjesničko stvaranje koje odvraća pogled od svakodnevnog
iskustva od poučnih svrhovitih sadržaja od praktičnih istina do mnogoznačnosti poezije i
sugestivne snage stihova
MODERNISTIČKA DRAMA
HENRIK IBSEN
ANTUN PAVLOVIČ ČEHOV
Ikor - 57 -
19. MODERNA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
- traje od početka posljednjeg desetljeća 19.st. do polovice drugog desetljeća 20. st.
- 1892 g. (Matoš objavio pripovijest Moč savjesti), traje do 1914 kada umire A. G. Matoš
- značajke- suprotstavljanje tradicije dvije faze: prva 1892-1903, druga 1903-1914
- prva faza- dominira književna kritika. 1895 g. studenti spalili Mađarsku zastavu, odlaze na
studije u Beč i Prag- Bečka grupa okuplja se oko časopisa Mladost i Praška grupa okuplja se
oko časopisa Hrvatska misao
- pokušaj spajanja tradicionalnih i modernih shvaćanja umjetnosti
- obračunavanje nobog naraštaja s tradicionalističkim shvaćanjima umjetnosti; pokušaj
oslobošenja od svih škola i smjerova; traženje i upoznavanje aktualnih događanja na europskoj
literarnoj sceni
- druga faza- nastanak vrijednih djela. 1907 Vladimir Vidnić- Pjesme. 1911 Ivan Kozarac-
roman Đuka Begović. Popularizam stihova, impresionizam (u kritici), realizam, naturalizam,
simbolizam
- pobuna protiv tradicije, opisuju se slike svijeta i života te psiha čovjekove ličnosti; prodire se u
ljudsku intimu koja se događa na granici sna i jave, realnog i irealnog
- najzastupljenija je književna kritika

- najpoznatiji kritičari Milivoj Dežman i Branimir Livadić prihvatili su tezu da umjetnost mora
biti izraz ljudskog duha; naglašavaju da je odnovna zadaća umjetnosti težnja za dostizanjem
neke više ljepote
- njiževni časopisi – HRVATSKA MISAO, NADA – svoje radove objavljuje Nehajev, VIENAC
– središnji časopis u kojem svoje prozne i poetske prvijence objavljuju Nazor, Domjanić,
Nikolić, a kasnije Begović, Livadić, bertić i Tucić, ŽIVOT – svoje stihove objavljuje Vidrić
- najvažniji motivi crtićara iz prve faze moderne su ljubav kao fikcija i erotsko iživljavanje
- sredina, ambijent i pejzaž okviri su u kojema je čovjek sa svojim psihičkim i biološkim
podređenjima u središtu pišćeve pozornosti
- proučava se i analizira ljudska individualnost
- najinteresantniji motivi – LJUBAV I SMRT – najjasnije se očituju ljudski osjećaji i
EROTIKA – snažan motiv kroz cijelo razdoblje moderne
- junaci moderne – intelektualci (labilni, senzibilni, gube životnu orijentaciju); slabići, živčano
rastrojeni, bez imalo snage da se pokrenu i stvore nešto konstruktivno, stalno gledaju unatrag,
skloni maštanju i meditaciji
- problem – sukob pojedinca sa društvom
- modernisti žele stvoriti modernog čovjeka koji bi bio svestrano obrazovan i emocionalno
obogaćen
- razdoblje moderne je početak uklapanja hrv. literature u europsku književnost
- predstavnici- Janko Leskovar- novela Misaona vječnost (glavni lik Đuro Martić kojeg intezivan
unutarnji život i strah od vječnosti dovode do ludila).
- dijalektalno pjesništvo- Fran Galović, Vladimir Nazor, Dragutin Domjanić, Dinko Šimunović-
novela Duga (obrađuje problem osobne slobode pojedinca)
IKor - 58 -
A.G. Matoš
- 1873-1914
- pjesnik, pripovjedać, kritičar i esejist
- živi u Beogradu, Ženevi i Parizu. Simbol hrvatske moderne, središnja književna ličnost. Svojim
djelom vezan za tradiciju i za smjela nova traženja, umjetnost shvaća kao specifično,
autonomno izražavanje ljudskog duha.
- pripovjetke: Iverje- 1899, Novo iverje 1900, Umorne priče 1909
- feljtoni, kritike, eseji: Vidici i putovi 1907, Za Kranjčevića 1908, Naši ljudi i krajevi 1910,
pjesme su objavljene posmrtno 1923.
- pjesme su mu objavljene posmrtno; živi život svim svojim osjetilima
- unutar poezije izražava svoje misli, razmišlja, sukobe sa konkurentnom sredinom (intimne i
društvene), izražava svoje intimne preokupacije (sve ono što ga zaokuplja – ljubav i smrt
najčešći motivi)
- njegove pouke su nenametljive, blage, on opominje čovjeka da je malenkost u velikom i uvijek
zagonetnom svijetu
- omahne mu se i koja preteška riječ, ali nikada ne štedi na isprikama
- Matoševe pjesme su toplina zanosa, turobni osjećaj izbačenosti i nezadovoljstva u sredini u
kojoj se mora živjeti
- Matoševa lirika je lirika duše
- pjesme su mu – MISAONE – govori o kukobima s banalnošću života i sa stvarnošću, o
intenzivnom osjećaju i prolaznosti, a ljubav mu je kao bol (ZVONO)
- LJUBAVNE – ljubav je doživljena kao idealna sinteza cvijeta, duše i žene (SRODNOST), česta
pojava motiva smrti, sumornost, intezivno osjećanje prolaznosti, sivilo boja i zvukova, sumnje
te doživljaj ljubavi kao velike boli; u cijeloj ljubavnoj poeziji riječ je o tragičnom doživljaju
života gdje je u sukobu između sna i stvarnosti (UTJEHA KOSE)
- DOMOLJUBNE – govori o porobljivanju i otimanju Hrvatske od njenog naroda, on se bori sam
protiv otimača koji njegovu državu zarobljavaju (1909); iskazuje veliku ljubav prema domovini
majci premda nije živio u njoj – naglašenu nacionalnost veže sa svojim osjećajima
- PEJZAŽNU – koristi se muzikalnošću stiha – SINESTEZIJA – pomoću toga nam na vrlo
domišljat, skladan i slikovit način dočarava pejzaž koji ga okružuje (JESENJE VEČE)
UTJEHA KOSE
- TEMA – uzvišenost boli i vedrina utjehe
- vrsta – ljubavna lirska pjesma, pisana je u obliku soneta
- isprepliću se dva osnovna motiva – motiv smrti (gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.) i
motiv ljubavi (Gotov da ti predam život kao žrtvu.) – žrtva svoga života zbog ljubavi i jedinstva
smrti
- motiv vječnog začaranog kruga koji prolazi svatko od nas – život, nada, smrt
- očaj i beznađe
- kosa je u pjesmi simbol života, ona ostaje jedini vizualni znak da je u nekome postojao život i
pjesniku daje poruku da ne tuguje, da njegova draga sada živi ljepotu koja postoji samo u
snovima (Miruj!U smrti se sniva!)
- Matoš ovom pjesmom izražava vrijednost ljepote – ljepota ostaje ljepota, a čak je niti smrt ne
može uništiti
1909.
- tema – Hrvatska kao mučenik
- vrsta – domoljubna lirska pjesma, pisana u obliku soneta
- Matoš osjeća prilike koje se događaju u Hrv.
- pjesma ima malo proračunski karakter – zato što se boji sudbine koja prijeti Hrvatskoj
- pejsnik prepoznaje Hrv. kroz svoju majku, majku kao simbol najveće povezanosti s njim, čime i
želi pokazati koliko mu je stalo do njegove domovine – Jer takvo lice ima moja mama.
- pjesnik izražava svoje domoljublje i spremnost da u svakom trenutku bude uz svoju domovinu i
pomogne joj
Ikor - 59 -
- ključni stih u pjesmi je –Jer Hrvatsku mi moju objesiše. – i baš tim stihom pjesnik želi reči
koliko njegova domovina pati i koliko on sam želi njoj pomoći, koliko je tužan zbog situacije u
njoj
Vladimir Vidrić
- pjesnik omiljen među svojom generacijom, obrazovan, nadren, fizički privlačan i duhovno
bogat
- umro je u umobolnici; sudjelovao je u političkim događajima kada car Franjo Josip II dolazi u
Zagreb i kada se pali Mađarsta zastava
- velik dio pjesama mu je ispunjen osjećajima kakve je mogao imati samo čovjek koji je u svoje
tijelo mogao primiti svu raskoš boje, svjetla, mirisa i slika
- svoja raspoloženja i duševna stanja izražava bojom
- u njegovim pjesmama očituje se kontrast između svijetla i tame
- u primanju životnih dojmova nije bio ni jednostavan ni uzak, nego je upijao različite dojmove
- iz Vidrićeve poezije kao pozadine sveg doživljavanja izvire bol kao pokretna snaga i zagušljuje
sve ostalo
- DVA LEVITA – prolaznost svega; žar pritajene strasti; sladostrasna mekoća i zavodljivost
mjesečne noći – snažni i cjeloviti osjećaj života; sjetno raspoloženje (tuga); misao o prolaznosti
- MRTVAC – ideja – ljudska prolaznost u vječnost; osjećaj životne radosti i mir zbog
povezanosti s prirodom; oblak – simbol goleme sile; život je vječan, sva su njegova očitovanja
samo izražaj jedne sile koja se vječno pokreče stvarajući nova lica; smrt – nužna, prirodna, treba
je primiti radosno jer ona znači promjenu u egzistenciji – povratak u onaj izvor iz kojeg je život
počeo
- DVA PEJZAŽA – I. sklad između pjesnika i prirode tj. osjećaj sreće i zanosa, te potpunog
unutrašnjeg mira; II. pejzaž (noć puna mjesećine), zanos (nad svim što priroda daje),
nesigurnost, uznemirenost i neizvjesnost (jer osjeća zid između sebe i prirode) – odan joj je i ne
pomišlja o nikakvoj opasnosti u onome što ne poznaje
- ADIEU – pjesnikov oproštaj od života i pjesništva; tuga; vjetar, sunce, vino – pjesnikovo
životno veselje; silazak stubama – simbol prestanka života; epilog
Dinko Šimunović
- pripovjedač i romanopisac
- nastavnik obrtničke škole u Splitu, nakon umirovljenja 1919.god. do smrti živi u Zagrebu
- pripovjetke – Mrkodol, Tuđinac, Đerdan, Alkar, Porodica Vinčić, Sa Krke i Cetine
- autobiografski zapisi – Mladi dani, Mladost
- osnovna fabula pripovjedaka govori o pokušaju objektivizacije konkretne sredine
- najčešće teme – ljubav i smrt
- izražajni slikovni motivi, boje svjetlih i tamnih tonova služe za označavanje raspoloženja,
unutarnjih stanja junaka
MULJIKA
- tema – tragična sudbina mlade djevojke; zaostalost sredine
- problematika – DRUŠTVENA – zaostala, zatvorena, primitivna seoska sredina – prerana
udaja: djeca rađaju djecu; djevojke se udaju već sa 14 godina, a sa 18 već ne mogu neći muža;
krivo shvaćanje – Muljika je zbog velikih razlika od drugih namastirčana isključena iz društva,
ona je sramota za njih – takvo primitivno shvaćanje specifično je za tu dr. sredinu zbog njene
Ikor - 60 -
izoliranosti od ostalog dijela Dalmacije, oni smatraju da svi moraju biti isti – raličitosti se ne
toleriraju; smatraju da čovjek treba biti izdržljiv, nema lijenost, ako si izvane te izdržljivosti
doživljavaš sramotu; ljudi iz Drage ne prihvaćaju strance; boje se da netko ne razori njihov
dom; po prirodi su zatvoreni i ako se ne drže zajedno, propast će; nedostatak samopouzdanja
kod Muljike – zbog tog velikog nedostatka ona na neki način i sama stvara tragediju svoga
života – kada je prisiljavaju na udaju, ona se ne može oduprijeti zbog kompleksa manje
vrijednost, smatra da je nitko neće htjeti zbog njezina fizičkog izgleda; klevetanje – Ilijina
majka po selu priča da se Boja želi na silu udati (zle namjere); pogospođivanje – Ilija si daje
novo ime Elias, služi se njemačkim izrazima koje je čuo od oficira...; običaji – za Božić rade
nered (pale drač, grmlje), cijeli krajolik izgleda užasno, no njima to nije bitno, jer kažu da je taj
blagdan jednom u godini; udaja, ženidba iz koristoljublja ( brak bez ljubavi koji dobovaraju
roditelji); okupljanje namastirčana u jesen – vrijeme sreće, vrijeme udaje i vrijeme kada se
najviš druže
- SOCIJALNA – alkoholizam – Muljikin otac je radio od jutra od mraka i mnogo zaradio, ali je
sve potrošio u krčmi
- OBITELJSKA – odnos oca i kćeri – OTAC Muljiku fizički zlostavlja zbog toga jer mu žena
nije podarila drugog potomstva osim nje; žalosno je i primitivno što je otac ne može prihvatiti
kao pravu osobu; sebičnost – otac ne želi svoj imetak prepustiti Bojinom budućem mužu i ako
bude vjenčanja; kajanje – nakon njezine smrti; moli za oprost za sve što je učinio; otac će
tužiti Iliju ako se ne oženi Muljikom – krajnost u pohlepi
- LJUBAVNA – brak bez ljubavi – Muljiku vlastiti otac tjera u brak iz koristoljublja, iako ona to
nije željela
- krajolik i ljudi – kroz krajolik pisac progovara o ljudima, likovima; Manastir je u carstvu sjena,
nalikuje na pećinu koja je odvojena od ostatka sviojeta, sve je mistično i tajanstveno – ljudi se
uklapaju u taj pejzaž jer takva je odvojenost od svijeta prouzročila primitivizam
- opis Boje u prirodi – kroz opis proljeća, cvijeća, slikarskim postupcima dočarana je njezina
ljepota i krhkost; i Ilijicina nesretna ljubav prema Boji opisana je kroz krajolik (među tamnim
grmljem i potočićima gorko je plakao)
- obilježja proze moderne – regionalni okviri – Šimunović je živio u primorju, pa je karak. da o
njemu i piše; religiozni motivi – pisac ih koristi da bi nam dočarao pejzaž (hrpa zgrada
(Manastir) izdaleka je izgledala kao crkva Vasilija Blaženoga u Moskvi; pejzaž – nositelj
mentaliteta ljudi i njihove emocionalnosti (Manastir koji je odvojen od svijeta djeluje na njihov
primitivizam; krajolik je samo okvir kroz koji pisac opisuje svoje likove, ističe njihove osobine
(npr. fizički opis Bojine ljepote kroz prirodu koja je okružuje); ljubav i smrt – najčešće teme
(Ilijicina ljubav je Boju odvela u patnju i njezina tragika – smrt); problem sukoba pojedinca s
društvom (to je upravo neprihvaćanje Boje zbog njena fizičkog izgleda, roda njezine majke);
prevladavaju opisi stanja, a fabula nije toliko važna (opisi Bojinih, Ilijicinih osjećaja...);
modernistički lik – Boja je utjelovljenje tog lika – ne može se kao individua oduprijeti tom
društvu, slaba je, različita od njega, ne zna što želi od života (gubi orjentaciju) – ona je
SIMBOL POJEDINCA
- tragičnost Muljikina lika – proizlazi iz njene obitelji i zaostale sredine u kojoj živi; primitivna
shvaćanja te sredine donose joj tragediju i srozavanje u očima sviju; upravo zbog tih zaostalih
shvaćanja iz dr. sredine, događaju se i previranja u njezuinoj obitelji, otac je se počinje sramiti,
fizički je zlostavljati, a kasnije je i prisiljava na brak iz koristi
DIJALEKTALNA POEZIJA
- u ovom razdoblju hrv. knjiž. ponovno oživljava dijalektalnu poeziju
- uz Matoša (Hrastovački nokturno) koji se smatra njenim začetnikom najizrazitiji su pjesnici
kajkavci Dragutin Domjanić i Fran Galović te čakavski pjesnik Vladimir Nazor
- Dragutin Domjanić – Kipci i popevke, U suncu i senci, Po dragom kraju – njegova je poezija
tragična i iskrena ispovijed čovjeka koji nije imao snage suprostaviti se realnom životu već je
radije pobjegao od ljudi u svijet vlastitih snova i maštanja u koje vjeruje kao u stvarnost
Ikor - 61 -
- Fran Galović – Z mojih bregov – zbirka pisana podravsko kajkavskim dijalektom, s mnogo
svijetlih boja i zvukova koji označuju pjesnikov povratak prirodi i njenim bogatstvima
Ikor - 62 -
20. MODERNA KNJIŽEVNOST
POTRES U POVIJESTI KULTURE

- moderna knjiž. je pojava u povijesti knjiž. koja je uvelike promjenila uvriježene oblike knjiž.
komunikacije i općeprih. kulturne vrijednosti
- silina njezina nastupa; osobit odnos prema ranijim knjiž. razdobljima; raznolikost uporavljenih
postupaka; stvaralačko istraživanje rubnih mogučnosti književnog izražavanja - OBILJEŽJA
- prijelomni događaji – potonuo Titanic, I. svj. rat, otkrivena radioaktivnost, izumljen zrakoplov...
ISHODIŠTA MODERNE KNJIŽ.

- neka knjiž. zbivanja krajem 19. st. nagovještaju veliku moder.. promjenu
- pjesniđtvo Baudelairea, Rimbauda, dramsko stvaralađtvo Ibsena – na različite načine utemeljuju
neke knjiž. pretpostavke modernističkoga nastupa ili anticipiraju pojedine moderne postupke
- općekulturno ishodište – psihoanaliza Sigmunda Freuda
AVANGARDA
- moderna knjiž. nije samonikli antitradicionalistički odgovor prvih desetlj. 20. st. već složena,
višeznačna kulturna pojava koja uspostavlja različit odnos spram knjiž. tradicije i svakidašnjeg
života
- neke smjerove i strujanja koja nisu vezana za isključivo jednu nac. knjiž. zajednički označava
ova književnopovijesna odrednica
- svojstva – osporavanje postoječih obl. knjiž. stvaranja, antiesteticizam, depersonalizacija
umjetnosti, dehijerarhizacija žanrovskog sustava, stapanje razl. knjiž. vrsta i uvođenje novih,
razbijanje sintakse pjesničkog izraza, prožimanje različitih umjetnosti.
- avangarda se dijeli na –
a) FUTURIZAM – javlja se u talijanskoj (Filippo Tommaso Marinetti 1909. “Futuristički
Manifest” – korjenita obnova knjiž. i umjet.)
- i ruskoj knjiž. (Vladimir Majakovski – umj. nove teh. civilizacije, barbarizacija umjetnosti:
uporaba vulgarizma nelogizma, napuštanje smisla, novi tipovi stiha, rime pjes. ritma)
b) EKSPRESIONIZAM – njemačka knjiž. – vodeći smjer 1910. – 1924. – lirika i drama
- motivi grada, rata, bolesti, raspadanja, straha, pobune
- nadahnuće – od kozmičkog, mističkog do društvenog, političkog
- urbana knjiž. pojava usmjerena protiv knj. oponašanja stvarnosti
- predstavnici – George Heym, Georg Trakl, Gorrfried Benn
c) DADAIZAM – 1916. u Zurichu – širio se Europom – dada )igračka, drveni konjić)
- izazivanje šoka i sablazni razarajući umjetničke oblike glasovnim pjesništvom, a onu stranu
razuma, glazbom šumova, montažom otpadaka iz svakidašnjeg života
- Tristan Tzara, Hugo Ball, Hans Arp
d) NADREALIZAM – u posljeratnoj fran. knj. – nastavak dadističke pobune
- iznalaženje više, skrivene stvarnosti di duh funkci.bez razuma, stanje sna
- automatsko pisanje, slobodno nizanje asocijacija
- Andre Breton i Louis Argon
e) MODERNO PJESNIŠTVO – Slobodan stil, nema zadane pjes. vrste, sloboda u iznalaženju
postupaka, izražavanja;govor ulice ili jezika s onu stranu pameti
- nerazumljiv izraz sveden na zvuk
- lirska potraga za – neposrednim, istinskim životom uz motive grada i mučne ratne stvarnosti;
melankolija, umor, troma raspoloženja; složeni simboli, skriveno značenje
- individualni autorski opusi ili važne zbirke – mjerilo vrijednosti
- Jesenjin, Rilke, Lorca,Eliot, Pessoa
SERGEJ A. JESENJIN
- ruski liričar – svježinom i snagom talenta osvaja knj. krugove
IKor - 63 -
- vođa ruskih imaginista
- čežnja za zavičajem X stranac u velikom gradu; neprilagodba novom poretku; nesretan u ličnom
životu – propali brak; odan alkoholu, bohemstvu; samoubojstvo = organski vezan za seosku
Rusiju
- 1920. Ispovjed mangupa – u pjesmama nostalgično opisuje slike i i krajolike svog djetinjstva –
tuguje zbog propasti jednostavnog patrijahalnog seoskog života; - opisat će uzaludne pokušaje
da u huliganskim pokušajima i pijanstvu zaboravi i nadvlada osjećaj usamljenosti
- PJESME – jednostavne, melodiozne (kao u simbolista), izraz bogat originalnim metaforama iz
seoskog života
- jesenjenština – djelovanje na sovj. mladež, društ. problem
- pesimističko raspoloženje u lirici, tragični bohemski život
“Pismo majci”
- misaona pjesma, tema – čežnja za domom
- majka – simbol utjehe, svjetla kojem se pjesnik uvijek vraća
- on je stranac, usamljen i nesretna u gradu, odaje se alkoholu, tučama (bohemski ž. – otpor
prema društvu), jadan je i živi vtlo bjedan i odbjegli život, zamoren je životom, osjeća čemer u
sebi ali smatra da je još nježan i da živi zbog sna, čezne za selom i svojim domom
- osjeća vrt – u proljeće rascvjetan, kolibu nad kojom “čudna svjetlost sja i dalje”, osjeća i htio bi
još jednom osjetiti majku jer je ona njegovo “svjetlo što mi sija istim žarom”
- nada se povratku jer je to za njega bijeg u sigurnost - vraća se zabrinutoj majci, vraća se selu,
vraća se domu
PABLO NERUDA
- hispanoamerički pjesnik rodom iz Čilea - kao diplomat više odina provodi u Madridu, upoznaje
se sa Lorcom i dr. španj. pjesnicima
- piše senzualnu liriku, društ. i pol. angažiranu poeziju
- nastupa protiv ratnih strahota i ustaje u obranu potlačenih
- pripada nadrealizmu – obilje slika i metafora
- objavio je 19 zbirki – Španjolska u srcu (strahote građ. rata), Sveopći spjev (grandiozne epoeje
američkih naroda)
- najveći latinoamerički pjesnik, 1971. Nobelova nagrada
- svoju osamljenost, prazninu i nesigurnost slika pomoću prostora i prirodnih poajva
- Nerudin je poetski svijet u pokretu u kojem se sve gubi i nestaje, ništa nije sigurno i trajno, pa ni
ljubav – “Ljubav je kratka, a zaborav tako dug.”
- motivi samoće i životne praznine
«Ljubavna pjesma»
- vrsta pjesme – ljubavna pjesma
- tema – ljubav prema izgubljenoj djevojci; rastanak
- raspoloženje – tuga, osamljenost, izgubljenost, nespokostvo
- traži zaborav zbog neprisutnosti njegove ljubavi
- sjećanje – «u noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju»
- beznađe – «ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom»
- slikovitost – «ista noć odijeva bjelinom ista stabla»
- gorčina i ljubav – «više je ne volim, ali koliko sam je volio/moj glas je iskao vjerat da joj
dodirne uho»
- sumnja – «više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim/tako je kratka ljubav, a tako pust
zaborav»
- izgubljenost – «iako je ovo posljednja bol koju mu ona zadaje/i ovi stihovi posljednji koje za
nju pišem»
Ikor - 64 -
FEDERICO GARCIA LORCA
- najveći lirski talent novije španj. knjiž., kao istaknutog pjesnika naprednih pogleda ubijaju ga
frankisti na početku građ. rata
- osnovna tema Lorkine poezije jest smrt, koja je prisutna kao krvava tragedija ili kaod
predosjećaj u svim stihovima (i opisima pejsaža, ljudi, strasti Španjolske) – Knjiga pjesama,
Pjesme, Ciganski romancero - ili su tematski vezani za njegova putovanja po Sj. i Južnoj
Americi – Pjesnik u New Yorku
- pisao je i drame
- sav život krvno vezan za Andaluziju i njezin folklor, koji će se u njegovoj poeziji stopiti s
modernim pjesničkim strujama (nadrealizmom) i španj. knj. trad.
- SMRT – krvava tragedija ili tjeskobna mračna slutnja – tjeskoban, nestvaran ugođaj, mističnost
i tajnovitost karakteristike su L. poezije
- detalji andaluz. krajolika samo su odraz i simbol unutarnjih proživljavanja – balkon=život
- nakon prve stvaralačke faze, mladenački raspjevane i djelomično impresionističke, na Lorku
snažno utječe andaluz. pjesma cante jondo i nadrealizam
- pod utjecajem usmene pjesme sažima svoj izraz na što je moguće manji broj riječi i slika
MODERNA PROZA
- napuštanje tradicionalnog pripovijedanja s čvrstim zapletom u središtu
- moderni romanopisci izbjegavaju kronološko zbivanje zgoda
- zaokupljeni su prikazivanjem unutarnjeg stanja svjesti
- najčešće tehnike – unutarnji monolog, pripovijedani monoglog, struja svijesti
- zgode su premještene u svijest lika, junaci se prepuštaju mislima – sjećanja, snovi, uspomene,
pitanja o egzistenciji, boja i okus povode ih na razmišljanje
- prostorni i vremenski slijed je razlomljen
- u junaku vlada osobni nered
- vrijeme radnje je kratko, od nekoliko sati do nekoliko dana
- junaci su najčešće umjetnici
- Virginia Woolf i James Joyce (eng. knj.), William Faulkner i John dos Passos (amer. knj.),
Marcel Proust i Andre Gide (franc. knj.), Thomas Mann i Franz Kafka (njem. knj.), Andrej Beli
i Mihail Bulgakov (ruska knj.)
FRANZ KAFKA
- austrijski pripovjedač rođen u Pragu u ortodoksnoj židovskoj obitelji
- nesretno djetinjstvo pod autoritetom oca kao pečat na njegovoj osjetljivoj psihi i slabom
tjelesnom ustroju, - život osamljenika
- objavio je nekoliko pripovjedaka, a ostale dao spaliti oporučno – Preobražaj, Proces, Dvorac,
Amerika
- ELEMENTI EKSPRESIONIZMA – osjećaj straha i osamljenosti, pobuna protiv društ.
mehanizma koji ugrožava slobodu pojedinca i zahtjeva slijepo pokoravanje, uporaba groteske
- ELEM. NADREALIZMA – halucinantne vizije
- EGZISTENCIJALNA OSAMLJENOST – aktualna društ. kritika (protiv austrougarske
birokracije); - nemoć u pronalasku mjesta u društvu, nemoć određenja stava prema religiji i
svijetu, strah i košmanske vizije kojima je bio podložan – kritizira različitost
- STIL – jasan i jednostavan realizam, opisuje građ. stvarnost
- paradoks je obilježje K. proze – junak koji pati zbog odsutnosti reakcije, a njegova logika je
prirodna
“Preobražaj”
- tema – preobražaj Gregora u kukca
- glavni lik tom preobrazbom dovodi u pometnju cijelu kuću-majku, oca, sestru i samoga sebe
- taj događaj predstavlja paradoks na kojem K. gradi priču
- preobrazba je bila bijeg od problema – obiteljskih, društvenih, socijalnih
Ikor - 65 -
- Gregor iz perspektive kukca doživljava svijet, muči se postići nešto što je unaprijed nemoguće –
svaki njegov pokušaj bilo kakvog rješenja uzaludan je pokušaj osuđen na neuspjeh; na kraju
Gregor gubi sva obilježja ljudske ličnosti, polako se smanjuje i ugiba
- njegovi roditelji i sestra zatečeni novom situacijom kada se htanitelj obitelji pretvara u
beskorisnu životinju, pate ali prema Gregoru-kukcu očitavanju karakteristike nehumanih i
bespomoćnih ljudi
- GREGOR SAMSA – trgovački putnik, nezadovoljan poslom; toga kobnof jutra reagira kao
čovjek – boji se kašnjenja na posao, razmišlja o tome da mora raditi još pet godina da bi otplatio
dugove roditelja, bolove od preobrazbe pripisuje profesionalnoj bolesti
- Gregor želi DJELOVATI, želi ustati iz kreveta i poći na posao ali ne može
- prokurist mu govori da njegovi poslovni rezult. nisu zadovoljavajući i G. želi odmah poći na
posao – reakcija-strah
- reakcija na G. pojavu – prokurist bježi natraške kao da vidi sablast; majka pođe prema njemu ali
pada u nesvjest; otac ga gleda vrlo neprijateljski – boje ga se; otac ga divljački tjera u sobu
- G. u okusu reagira poput životinje – ne prijaju mu svježa jela
- osjećaj STRAHA kad sestra ulazi u sobu jer se ona jedina brine za njega
- izoliran je u zatočeništvu i osjeća SRAM jer se ne može više brinuti za obitelj (otac je star, trom
– majka bolesna, astma – sestra ima 17 god., lijepo se odijeva, dugo spava, svira violinu)
- Gregor djeluje poput kukca – penje se po zidovima, rado visi sa stropa
- na sestrino i majčino djelovanje iznošenja namještaja iz sobe odlučuje DJELOVATI, braniti
svoj teritorij upornošću životinje
- otac prema njemu izražava gađenje (gađa ga jabukama i nanosi mu ozljede); obitelj je dovedena
u situaciju djelovanja (otac postaje bankovni podvornik, majka šije fino rublje, a sestra radi kao
prodavačica)
- više se sestra ne brine za njega, on prestaje jesti, postaje RAVNODUŠAN prema svemu, sav je
prašnjav, na leđima i bokovima nosio je končiće, dlake i ostatke jela
- sluša sestrino sviranje i pita se – je li on životinja kad ga glazba toliko uzbuđuje
- obitelj donosi odluku da ga se oslobodi
- on o njima razmišlja s ganutošću, ljubavlju – uginuo je sasvim mršav, slab
- otac njegovu smrt doživljava kao oslobođenje, olakšanje – obitelj odlazi u šetnju – nova nada
njihove budućnosti je greta koju treba dobro udati
MARCEL PROUST
- francuski romanopisac, krhka zdravlja, nježan i pretjerano senzibilan provodi djetinjstvo
okružen ljubavlju svoje obitelji, a kasnije se predaje mondenom životu u aristokratskim,
bogataškim krugovima sve dok, svladan bolešću (astma, srce, pretjerana osjetljivost čula), nije
bio prisiljen povući se u osamu svoje bolesničke sobe u kojoj provodi posljednjih desetak
godina života u borbi s bolešću i grozničavoj utrci s vremenom
- njegovo životno djelo je ciklus romana pod naslovom U traganju za izgubljenim vremenom
koji obuhvaća osam dijelova – Combray, Put k Swannu, U sjeni procvalih djevojaka,
Vojvotkinja de Guermantes, Sodoma i Gomora, Zatočenica, Bjegunac i Pronađeno vrijeme
- djelo predstavlja vrhunsko umjetničko ostvarenje
- pisac se koristi izvanrednim zapažanjima i produbljenom psihološkom analizom slikajući
francusko društvo u doba Drugog carstva (aristokracija, visoka i viša buržoazija)
- daje nepoštednu kritiku njegove moralne praznine, blaziranosti
- pisano je kao autobiografija
- prikazuje novo shvaćanje vremena – u traganju za izgubljenim vremenom P. pomoću osjetilnih
doživljaja okusa, mirisa izvlači iz podsvijesti svog junaka pojedine događaje iz njegove
prošlosti, on ih ponovo proživljava u sadašnjosti, intenzivnije jer ih obogaćuje novim iskustvom
i može upravljatgi traganjem
- okus čaja u koji je namočen kolačić madeleine oživljava uspomene na Combray, mjesto koje je
povezano s P. djetinjstvom (osjeća u sebi umor od prevaljenih daljina – odjednom mu pred
Ikor - 66 -
očima iskrsne uspomena na nedeljno jutro u Combrayu kad ga tetka Leonie nudi čajem i
kolačićem – ta uspomena ga usrećuje i u sjećanju pojavi se kuća, grad cvijeće iz vrta, crkva,
cijeli Combray sa svojom okolinom – sve ima oblik i čvrstoću – sve je to izašlo iz šalice čaja;
predstavlja pamćenje tijela – nehotićno sjećanje koje potiču osjetilni dojmovi iz stvarnosti;
predstavlja nedostižnje želje ljudskog bića; primjer za trajnost potonulog sjećanja koje može, ali
i ne mora, izroniti iz zaborava ako ga, uz malo sreće, neki događaj iz stvarnosti prizove
- P. je zaokupljen VREMENOM – traži izgubljeno vrijeme – smatra da proživljeno vrijeme nije
mrtvo, želi posjedovati vrijeme, želi živjeti u prošlosti, sadašnjosti istovremeno
- taj susret prošlosti i sadašnjosti jedna je od karakteristika njegova slikanja svijeta, bitan
proustovski postupak
- P. impresionistička tehnika – impres. oblikuje prostor i likove; upotrebljava boje impres. – riječi
imaju svoju boju (... sivi dan tkao svoje čipke od sedefa... šparge natopljene ultramarinom i
ružičastom bojom... narančasti kesteni... crvenozlatni zalaz sunca...)
- P. ne želi dokinuti ODNOS IZMEĐU KNJIŽ. I ŽIVOTA, nego ga želi obrnuti; ne daje stvarni
život, ono što zovemo zbiljskim postojanjem, smisao umjetnosti – nego umjetnost mora dati
smisao stvarnom životu
- P. pokušava obrnuti tradicionalni odnos romana i zbilje tvrdnjom da je pravi život dostojan
čovjeka moguć jedino u romanu – život treba mjeriti romanom, a ne roman životom
- za P. je knjiž. stvaralaštvo spas od straha pred ništavilom i zaboravom
- UMJETNOST je jedina mogućnost autentične komunikacije s drugim – “... samo s pomoću
umjetnosti možemo izaći iz sebe, znati što netko drugi ne vidi od tog svemira koji nije isti kao
naš, čiji bi nam pejzaži ostali isto tako nepoznati da su na Mjesecu.”
Ikor - 67 -
21. HRV. KNJIŽ. OD 14. DO 29.
- smrću A.G. Matoša 1914. započeo je kraj moderne

- još će sve do kraja 1916. Mtoševi sljedbenici (Wiesner, Milović i još neki) nastaviti
modernističku, zapravo pastističku i pejzažnu poeziju, no to će biti i posljednji odbljesci
impresionističko-simbolističkog poetskog izraza
- “Hrv. mlada lirika” je autologija (knjiga u kojoj su objavljenje pjesme više autora)
- pjesme su izabrane po kriteriju da pjesme pjevaju o pejzažu ili ljubavi koju je 1914. izdalo
Društvo hrvatskih književnika
- u toj je zbirci zastupljeno 20 pjesnika rođenih oko 1890. – Andrić, Čerina, Galović, Gabarić,
Ujević,...
- svi ti pjesnici imaju jednu zajedničku crtu . ostvaruju kult forme; u zbirci prevladava lirski
pejzaž
- uzori su im Matoš i Vidrić
- s vremenom se pojavljuje novi književni naraštaj koji će se kritički postaviti tradicionalnom
stvaralaštvu – posebno prema moderni; najznačajniji predstavnici su A.B. Šimić, Miroslav
Krleža te Ulderik Donadini
- prvi radikalni potez došao je iz pera Donaldinija – on se oštro suprostavlja građanskom
učmalom ćudoređu koje je zapravo licemjerno, istodobno ispoljujući i vlastite psihićke devijacije
(opču ljudsku deformaciju, ugrađenu u pol. nemoral i društ. laž prikazujući je (Kroz šibe) kao
životni put svoga glavnog junaka poluintelektualca
ANTUN BRANKO ŠIMIĆ

- pjesnik ekspresionističkih obilježja
- napisao je samo jednu zbirku pjesama – Preobraženja 1920.
- preuzeo je ekspresionizam iz njem. i austrijske knjiž.
- negira tradiciju, uključuje estetske kriterije u knjiž.
- osnovni motivi – smrt, siromaštvo; često uspoređuje tijlo sa smrti
- više misaon nego emocionalan pjesnik Š. se spustio u mukotrpno i bolno traženje smisla
ljudskog postojanja i na relaciji krajnjih čovjekovih poslova život-smrt
- sažetim izrazom on je u temama ljubavi i smrti pobunio se protiv svega sputanog i
nedorečenog u čovjeku (Traži od čovjeka slobodu izražavanja)
- bit stiha nije u tome da ima rimu, već stih može biti dobar i bez interpunkcjia i rime
- zalaže se za slobodu stiha
- smatra da ritam treba biti ekspresivan, a ne mehanički, a slobodan stil važan je za
ekspresivni ritam
PJESNICI
- programatska pjesma pisana u formi lirske minijature (6 stihova)
- govori o ulozi pjesnika i njegovu stvaralaštvu
- pjesnik preobražava svijet u poeziju odnosno u novu stvarnost jer svijet izaziva pjesniku
čuđenje
- čuđenje je osnovni poticaj u kojem se otvara bitak svijeta
- svijet prirode i stvari bez čuđenja je neljudski i nijem svijet
- zastupljen je slobodan stih bez znakova interpunkcije
OPOMENA
- simbolična pjesma o čovjeku i životu
- čovjekova uznemirenost nad vlastitom sudbinom
- naglasak da se u životu nešto postigne – ostvari zapamčen trag
- težja zvijezdama – idealu tj. cilju, željama
- potreba za stvaranjem
- postojanje života nakon života
IKor - 68 -
- pjesnik upozorava čovjeka da ne ide malen ispod zvijezda – da pazi na svoje dostojanstvo,
da se ne spušta ispod svoje vrste
MOJA PREOBRAŽENJA
- vječna ljudska težnja za stalnošću i odgovorom na pitanje o žitotu i smrti
- preobražavanje u stvaranju nije bijeg od života već povratak čovjeku u najhumanijem smislu
- pjesnički poziv – pjeva 100puta o svojoj smrti, boli, patnji jer on to može jer je on pjesnik
POVRATAK
- poetske vizije i slutnje
- usporedba mjesečine sa lutanjem pjesnika u vrt
- krik čudne ptice – krik njegova srca
- crna sjenka – on sretan i uspravan korača pored nje
SMRT
- smrt – ljudska i obična stvar tj. završen posao
- tijelo je mašina koja mora jednom stati – ima svoj rok trajanja
- kako druge osobe reagiraju na smrt – mati će živinski kriknuti (majke će uvijek osjećati
kako izvana tako i iznutra); otac će umuknuti i nijemo buljiti cijelog dana (očevi ne žele pokazati
suze jer to nisu muški sojećaji nego će cijelog dana zbunjeno možda i netreptajući buljiti u
prazninu)
SMRT I JA
- misaona pjesma o smrki kao nečem sasvim prirodnimi ljudskim što prati svakoga čovjeka ne
samo od trenutka rođenja već od trenutka začeća
- jedinstvo života i smrti – one su zajedno u njemu, ali ipak smrt prevladava i dok život zaspe
smrt će ga pregaziti
- kraljuje dolje sama – bez interpunkcije jer vječna smrrt kraljuje bez prekida
- kao bolesnik TBC-a tada neizlječive bolesti Šimić je bio svjestan svoje skore smrti i zato je
motiv smrti vrlo čest u njegovoj poeziji
RUČAK SIROMAHA
- tišina, težina, gađenje
- osjećaj kanibalstva da jedni druge jedu
- sram otpočinanja ručka
- proces ručanja – strah da jedno drugom nebi život pojeli
HERCEGOVINA
- inspiracija – pjesnikov zavičaj
- motivi – livada, mlin, brežuljak – seoski predio – pejzažni motivi
- vizualna stvarnost – kuća parnog mlina
- ljepotu zavičaja doživljava iz noćne perspektive
- opisuje svijet stvari (naglo izviru iz mraka pa se gube(, ljudsku stvarnosti (svijetli trenuci,
crni život ljudi – METAFORE)
- opisuje svoj subjektivni dojam zavičaja
- lirski subjekt ja-plav od sutona
MIROSLAV KRLEŽA
- najznačajniji hrv. pjesnik i pisac 20.st.
- svestran – poezija (Balade Petrice Kerempuha), novele (Hrvatski bog Mars), (Gospoda
Glembajevi), romani (Povratak Filipa Latinovicza), te putopisi, polemike, eseji
- 1950.g. imenovan je direktorom Leksikografskog zavoda u Zagrebu na čijem čelu ostaje do
smrti
- smatrao je da se knjiž. mora iskazivati primarno knjiž. sredstvima, snažnom umjetničkom
obradom koja će poštivati zakonitosti estetike
- K. je bio u vojno-činovničkoj službi što se odrazilo ne njegovo stvaralaštvo
NOVELIST
- HRVATSKI BOG MARS jedna je od najsnažnijih antiratnih knjiga u europskoj književnosti
Ikor - 69 -
- samo sebi svojstvenom snagom zapažanja Krleža u tim novelama stavlja pod povečalo svoga
analitičkog zahvata hrvatskog seljaka i intelektualca u uniformi austrougarskog vojnika
- prodite duboko u psihologiju svojih likova
- otkrivajući tragedije pojedinaca i cijelih skupina koje ginu, a da zapravo ne znaju zašto, ni za
koga, Krleža pokazuje i apsurdnost ljudskog i međusobnog klanja uopće
BARAKA PET BE
- TEMA – rat, 1922.
- novela u kojoj Krleža rqazmišlja o pravom licu rata koji deformira ljudskost
- Krleža preko studenta Vidovića progovara o krvavom i besmiselenom ratu, vidi apsurd
ratovanja, ali je nemoćan i bespomoćan
- Vidović osjeća da je njegova smrt duboko sramotna jer nema smisla te se pita – Koja fraza
kugle zemaljske može da otkrije smisao ovog špitala? – protestira - simbolika – blatna mrlja na
bijelom stoljnjaku – s jedne strane smrt, a s druge veselje – želi zaurlati u zanosu posljednjeg
napora
- za razliku od Vidovića grof Maksimilijan Axelrode shvaća rat kao viteški čin – želi povući mač,
zaogrnuti se crnom pelerinom, surnuti u smrt vedra i smiona čela; šef je malteškog špitala,
odnosno malteškog cirkusa
- Krležin stil je ekspresionistički (motivi smrti, rata, bolesti, raspadanja, straha, pobune) i
naturalistički (opis ranjenika, kupaonice)
- ranjenici koji se nalaze u ratnoj bolnici žele da se rat što prije završi, očajni su i ogorčeni te je
sve njih život izmrcvario i raskrvario
- međutim, iako su mnogi od njih polomljenih kostiju (koje strše kao iver), amputirani (i rane im
se suše kao suhomesnata roba), a mnogi cuvakus, tj. kandidati smrti, ipak su sretni što su živi –
Nemam ruke, kosti su mi polomljene, ali još uvijek živim.
- borave u Baraci Pet Be koju nazivaju utrobom velikog šlepa i perverznom lađom krcatom
ljudskim mesom u kojoj vlada kaos i nasilje te se njome proteže neizreciva bol
- Krleža opisuje i bolničku kupaonicu koja je blatni i krvavi pakao, prektivena sivozelenom
sapunicom, u njoj plivaju krvavi zavoji i vata, to je betonirani bazen sa smrdljivom i žutom
vodom te gustom parom
- Krleža stvara jednu tjeskobnu i neizdržljivu atmosferu, prikazuje kaos i apsurd rata te očaj
ranjenika koji su raznih nacionalnosti i vjera te jedino što ih drži na životu je njihova vjera, svi
imaju svoga Boga kojemu se mole za spasenje, za nadu i život
- jedino Vidović kaže da je – Hrvatski bog drven, gol, bijedan, fali mu desna noga, na glavi mu
soldačka kapa – Hrvatski Kristuš sa polomljenim rebrima, krvari iz bezbroj rana....!, u Hrvatskoj
vlada bog rata - MARS
Ikor - 70 -
22. HRV. KNJIŽ. OD 29. DO 52.
- za hrv. knjiž. u razd. od 1929-1950. značajno je smirivanja tzv. avangardističkih stihova tj.
ekspresionizma, futurizma, nadrealizma i dadaizma
- povratak realističkom konceptu književnosti nije bio uvjetovan isključivo smirivanjem
avangardističkih stilova jer je tom povratku pogodovao i društ. kontekst vremena kao doba
brojnih i velikih pol. i gosp. kriza
- model utilitarnog realizma proizašao je iz pokreta socijalne literature, značajnog za 30-e
godine, a koji su vodili lijevo orijentirani intelektualci propagirajući načelo primarne društvene
uloge knjiž. – soc. tematika i problemi
- propagirali su ga časopisi Kritika, Knji+evnik, Literatura, Kultura i Izraz – nema značajnijih
ostvarenja
- otpor modelu ulititarnog realizma pruđao je i izraziti ljevičar Miroslav Krleža po čijem
shvaćanju soc. literaturu mogu pisati samo daroviti pisci – početak njegova otpora počinje
Predgovorom podravskim motivima Krste Hegedušića (1933) te se nastavlja brojnim
polemikama i člancima u časopisima Danas i Pečat
MIROSLAV KRLEŽA
GOSPODA GLEMBAJEVI
- prva drama iz trilogije o Glembajevima (2. U agoniji, 3. Leda) koja govori o financijskoj i
moralnoj propasti obitelji Glembay od poč. 1. svj. rata do potkraj dvadesetih godina – 1928.
- slika donjogradske patricijske obitelji – uzdizanje iz blata, laži i zločina do svjetlosti, bogatstva
= PROPAST
- tema – tragična sudbina Leona Glembaya koji se bori protiv glembajevštine u sebi
- vrijeme radnje – poč. 1. svj. rata; radnja se odvija u jednoj noći (SIMBOLIKA – preko noći su
se obogatili i preko noći propali
- 1. čin – crveni salon – salon sa portretima (vaga – varalice, uvijek krivo važu; crkva – krvavi
nož, opljačkao svećenika i izgradio crkvu; željeznica – mučitelj, sagradio ju je, ali na tuđoj
muci); 2. čin – gostinjska soba – Leonova u kojoj se odvija sukob između Leona i oca; 3. čin –
spavaća soba u kojoj je smješten mrtvi Glembay
- drama je prije svega psihološka
- sukobi se ne javljaju samo između likova što se na prvi pogled svakom čitatelju čini nego i u
likovima (Leone – bori se protiv glembajevštine u sebi koja na kraju pobjeđuje – postaje
ubojica; barunica Castelli – boji se siromaštva; Silberbrandt – želi zadržati svoju poziciju
(karijeru); Glembay – čežnja za ljubavi, biti voljen i od žene i od sina; Angelika – borba između
realnog i vjerskog – tjelesnog i duhovnog)
- GL. LIK – LEON – umjetnik intelektualac
- odnos s ocem – nerazumjevanje, nedostatak očinske ljubavi, sukob materijalnog (G.) i
duhovnog (L.) shvaćanja, otuđenost – otac i sin su potpuni stranci
- odnos s barunicom – preljubnica, zauzela majčino mjesto (ušla u brak s interesom) – mrzi je,
ali ga je smotala među noge (naglašavanje tjelesnosti u njenom liku)
- odnos s društvom – kritičan, ironičan (S. skida masku i srozava ga do ništavila) i ciničan,
društvo koje kritizira – licemjeri, površni, dvolični i čine sve da bi uspjeli, nemaju pojma o
umjetnosti
POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

- prvi hrv. moderni roman – po strukturi vrlo složen, bez klasične, standardne kompozicije i
razgranate fabule, višeslojevit u svojoj sadržajnoj i misaonoj strukturi
- roman o jednom povratku, o vraćanju u zavičaj glavnog junaka Filipa nakon dugogodišnjeg
izbivanja, ali istodobno i povratak u vlastito djetinjstvo, pokušaj da se dobije odgovor na cijeli
niz intimnih, egzistencijalnih pitanja koja muče glavnoga junaka – PROUSTOVSKA TEMA
(sam njegov povratak je potraga za istinom, vlastitim identitetom i pripadnošću)
IKor - 71 -
- vrijeme – nekoliko mjeseci, a obuhvaća cijeli F. život od najranijih sjećanja
- FILIP – je senzibilna ličnost zaokupljena pitanjem vlastitog identiteta
- psihički je rastrojen i melankoličan lik (ne zna tko mu je otac, gdje pripada niti tko je on sam)
- srami se što je dio snobovskog društva te osjeća osamljenost i otuđenost jer se ne uklapa u
takav svijet lopova, sumnji i nepovjerenja
- dijete je bluda i grijeha
- glasine i tajne o ocu zatrovale su cijelo njegovo djetinjstvo
- ALBUM se javlja kao simbol – odgovor na pitanje tko mu je otac
- riječ OGENJ vraća ga u prošlost i daje mu osjećaj pripadnosti ;kada čuje riječ Frajle vrijeme
staje tj. prošlost, sadašnjost i budućnost postaju jedno; dodir kvake – djetinjstvo -
ASOCIJATIVNA TEHNIKA
- Filip je umjetnik – temeljna boja mu je siva – pomanjkanje slikanja –gluhonijemo dijete pred
bijelim zidom (Filip razmišlja o svojoj inspiraciji vezanoj uz slikarstvo – ZID – nemoć vlastite
inspiracije, preko te slike progovara o vlastitom talentu; prikazuje majku kao dvoličnu osobu
preko šarenila – papiga (slika njenu dušu i njen unutarnji svijet); umjetnička spoznaja je istina
- REGINA – hladna prema Filipu; dobro se oblači i šminka (nosi masku) kako bi se uzdigla od
ostalih i na neki način zataškala svoju bludnost; koristi Filipa da se uzdigne u društvu (ističe da
je inteligentan i pametan umjetnik); odnos između Regine i Filipa je hladan, otuđen, bez
uzajamnih osjećaja i povezanosti
- BOBOČKA – mješavina Mađara, Švaba, Međimuraca..., plemkinja (soc. status); naglašena
njena erotska privlačnost, a njezin utjecaj u Filipu budi potrebu za slikarstvom; oduševljava ga
njena tjelesnost; loš odnos prema muževima (hladna); ima povjerenja u Filipa; pomanjkanje
naobrazbe; bludnica
- razbijanje vremena i prostora
- prodiranje u psihologiju likova
- monolog kojim se prikazuje F. unutarnji svijet te njegovo djelovanje u društvenoj okolini -
Filipov doživljaj svijeta, ljudi – kritizira postojeću vlast; svijetom vladaju lopovi, sumnja i
nepovjerenje; čovjek živi u svojem svijetu; pesimističan stav prema svijetu i ljudima; ističe
osamljenost, ne uklapa se u taj svijet; Krleža povezuje čovjeka sa životinjom; Filip je otuđen –
problem odnosa sa okolinom
- KYRIALES – antiteza Filipu; on teži realnom svijetu i smatra da se realnost nemože naći u
umjetnosti; Bobočkin ljubavnik; smatra da se u 100 godina umjetnosti pojavi 1 pravi umjetnik
koji doista vrijedi, a nitko ga ne primjećuje
- BALOČANSKI – Bobočkin ljubavnik; ostavlja cijeli svoj život da bi bio s Bobočkom, a ona ga
ostavlja; on oboli, a ona mu se smili i počinje se brinuti za njega; prihotičan – ne podnosi
Bobočkine nevjere i u napadu bijesa pregrizao joj je grkljan; predstavlja žrtvu Bobočkine
fatalnosti
Ikor - 72 -
23. HRV. PJES. 30-IH I 40-IH GODINA
- značajno je razdoblje hrv. pjesništva čije razdoblje proširuju predstavnici prethodinh

naraštaja – V. Nazor, T. Ujević, G. Krklec, M. Krleža
- Cesarić, Šop i Tadijanović – značajni 30-ih god.
- J. Kaštelan, V. Parun – značajni 40-ih god. – u poeziju unose određenu senzibilnost
- Cesarić, Šop i Majer u tom raz. dokazuju punu pjes. zrelost
- karakteristike pjesništva tog razdoblja su elementi impresionističke i simbolističke poezije te
ekspresionističkog u varijanti slobodnoga stiha i ritma, dok se potkraj tridesetih pojavljuju
izrazitije modernističke tendencije iz nadrealizma prepoznatljive po slojevitoj metaforici
- motivi su najčešće intimističke, pejsažistički, zavičajni, humanističke i rodoljubni kroz koje
se javljaju i duhovno-metafizički motivi i socijalna tematika
TIN UJEVIĆ
- značajan hrvatski pjesnik 20. st.
- rođen u Vrgorcu, s umro u Zagrebu; dolazi u sukob s našom političkom emigracijom
- pjesnik je pobratimstva lica u svemiru, bola, ljepote, ljubavi i pratnje
- njegova pjesnička riječ i mašta uzdižu se do zvjezdanih prostora, no inspiraciju crpi iz
djetinjstva, užeg i šireg zavičaja, pejzaža i zbilje
- samoća, stradanja, patnja – unatoč tome njegova poezija teži zvijezdama kao simbolu vječnosti i
svijetu u čiju budućnost vjeruje
- dva su izvora Ujevićeve poezije – unutrašnja neizmjernost i vanjska ljepota
- boem – posljedica nezadovoljstva, poaza, nespretnosti, nehaj za društvena pravila igre, nehaj za
društvene norme, razočaran čovjek
- zbirke – LELEK SEBRA – u zbirci Lelek sebra BOL I VAPAJ postaju temeljna obilježja
pjesama koje nastaju u vrijeme težih pjesnikovih razočaranja
- KOLAJNA – u zbirci Kolajna piše svoje najbolje ljubavne stihove posvećene imaginarnoj ženi
- AUTO NA KORZU – u toj zbirci pjesnik doživljava korjenite promjene u doživljavanju
pojedinca u svijetu
- OJAĐENO ZVONO – ova zbirka ispunjena je refleksivno-filozofskim preokupacijama
SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA – Lelek sebra
- tema – jadanje otuđenog čovjeka
- misaona pjesma jer pjesnik razmišlja o smislu svog postojanja
- preladavaju osjećaji samoće, nemira, očaja, razočarenja zbog otuđenosti, mučnine zbog
pjesnikovih intimnih životnih razočaranja u svijetu u kojem ga nitko ne razumije – temeljni
osjećaj osamljenost
- preko Biblijske asocijacije Božjeg sina doživljava pesimističnu spoznaju svijeta; kada se obrača
Bogu izriče sumnju u ono što život donosi
- u pjesmi je izraženo neprilagođavanje pojedinca u društvu, njegova otuđenost iz društva jer ne
zadovoljava određene uvjete
- pjesnik teži ljubavi i zajedništvu
VISOKI JABLANI – Auto na korzu
- misaona lirska pjesma
- u pjesmi pjesnik iznosi misli o ljudima koji imaju neke svoje ciljeve u životu, koji su
samouvjereni, plemeniti i istinoljubivi
- koristi simbol visokih jablana – ljudi sa ciljem
- progovara o životu takvih ljudi – motivi – patnja, bijeda, glad, sužanjstvo, crnina – oni su
patnici, žive u bijedi, kao robovi u crnini
- stvara sliku tih ljudi, oni su svjetlost u raku, snaga, u borbi za pravdom
- simbol Prometeida – bore se za visoke ciljeve, prkose svemu onome što ga sputava, nesavladivi
su
- takvi ljudi doživljavaju nerazumjevanje okoline u kojoj žive (okolina – glupani i hulje)
IKor - 73 -
- progovara o svom odnosu prema društvu
POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU – Ojađeno zvono
- tema – zajedništvo među ljudima – jednakost i snaga
- vrta – misaona – misli pobune protiv čovjekove sebičnosti koja je uzrok zla i dovodi do krvi,
nesreća koje čine povijest; u svakom čovjeku postoji vrlina vrijedna divljenja; svi prolazimo
jednake puteve; misao o zajedništvu – čovjek nije sam i nakon rata svi se spajaju u zajednicu;
misao o sukobljavanju – čovjek stoji nasuprot čovjeku
- pjesnik teži zajedništvu – ideja – nitko nije sam, ako poštujemo jedni druge bit ćemo zajedno –
želi da poštujemo jedni druge, budemo zajedno i idemo prema zvijezdama – simbol zajednice
- šiljak žrtvovan u masi – odnos pojedinca i društva
- 1. strofe – individua – prolazi u misli o kolektivu – na kraju se vraća na misli o individui, o sebi
– izdvaja se iz mase, on nije dio mase, njegova ideja o zajedništvu se ne može ostvariti
DOBRIŠA CESARIĆ
- hrv. pjesnik, prevoditelj, esejist i urednik iz 20. st.
- prvu njegovu zbirku Lirika nagradila je tadašnja JAZU kao najbolju pjesničku knjigu godine
- prevodio je najviše djela ruskih i njemačkih pjesnika; napisao je nekoliko autobiografskih eseja
- zbirke pjesama – Lirika, Spašena svjetla, Slap, Svjetla za daljinom, Moj prijatelju, Voćka
poslije kiše
- O LIRICI D. C. – lirski izraz D. C. potekao je iz najboljih sokova matoševsko-vidrićevske
tradicije
- njegov iskaz utemeljen je na odabiru neistrošenih riječi, na muzici njegova stiha i ritma, na
gradnji klasičnih strofa te piše jednostavnim izrazom koji je rezultat lirske spontanosti
- kroz život je prolazio otkrivajući njegove mali i nezamjetne radosti i ljepote, poput skromne
vočke u vrtu, rose na nekoj stabljici, zamaha leptirova krila
- pjesnik grada, njegovih urbanih pejzaža i ozračja, pjesnik ljubavi i odanosti životu, pjesnik
vedrine – pisao je također i o socijalnoj bijedi koju je iznio najživljim slikama i dubokim
osobnim suosjećanjem
OBLAK
- tema – pjesnikovo razmišljanje o umjetnosti
- temeljni motiv – oblak – simbolika – prolaznost
- vrsta – misaona – misli – pjesnik jedini vidi oblak koji se u predvečer iznenada javlja iznad
grada
- nitko sa zemlje ne vidi oblak – kao simbol više inspiracije – samo ga pjesnik vidi, svi gledaju u
zemne stvari, nitko ne gleda u duhovnu bit – esenciju života
- oblak predstavlja pjesnika koji se iznenada pojavio ni od koga gledan ponad grada – pjesnik je
tih, samotan i pokušava osvijestiti narod
- svaki čovjek kroči svojim putem – taj put je pohlepan – vlast, zlato, hljeb – simbolika
egzistencijalni problem – trbuhom za kruhom
- oblak – krvari ljepotom – ljepota, mladost je prolazna
- vlast odvaja čovjeka od običnih stvari
- u naponu snage vjetar visine ga je raspuhao
- da bi ljepota imala smisla ljudi ne smiju gledati samo u zemne stvari (za vlašću, zlatom il za
hljebom) već se treba osvrnuti na više duhovne potrebe – čovjek je postao robot materijalizma
POVRATAK
- tema – ljubav, smisao ljudske egzistencije, prošlost – tri isprepletene teme
- vrsta – misaona – razmišlja o relativnosti ljudske spoznaje – život, znanje (krhko je znanje!),
ljubav
- život – neprekidno vječno kretanje, krug u kojem se sve ponavlja
- nepredvidiv i iznenađujuć te se davno proživljenje i izgubljene ljubavi mogu ponovno naći i
spojiti (oživljavanje i proživljavanje prošlih događaja)
Ikor - 74 -
- zaokupljen povratkom žene – mogućnost povratka prošlosti u sadašnjost
- vizija povratka voljene žene (plava boja – neuhvatljivo priviđenje žene)
- brišu se granice prošlosti i sadašnjosti (1. i zadnja strofa zatvaraju krug) – kružni tjek u formi
pjesme – ponavljanje je cesarićevo omiljeno stilsko sredstvo
- osjećaji – nada u ljubavi, nesigurnost – nezna dal želi ili neželi ljubav, ljubav, čežnja
DRAGUTIN TADIJANOVIĆ
- hrv. pjesnik, prevoditelj, autologičar, urednik
- jedan od osnivača Instituta za književnost JAZU, čiji je upravitelj bio do 1973.
- redoviti je član HAZU, a bio je i predsjednik Društva hrv. književnika
- njegove su pjesme i zbirke pjesama prevedene na više stranih jezika
- zbirke pjesama – Sunce nad oranicama, Tuga zemlje, Srebrne svirale, Prijateljstvo riječi, Pepeo
srca, San
- O NJEGOVOJ POEZIJI – unio je u poeziju naivitet, koje je ona bila izgubila
- uspio je suvremenim lirskim govorom iznjeti obične stvari i emocije tako kao što su kadra samo
djeca a istodobno tako rafinirano, kako to nitko nije izrazio
- napisao je originalni ciklus Dani djetinjstva
- najprirodnijim tonom progovara o osjećajima već puno puta spjevanim u poeziji, a da ni pri
tome nemamo dojam ponavljanja već otkrivanja
- to je poezija velikog djeteta, toliko zrelog, mudrog, duperiornog, koji se ne stidi svojih osjećaja i
zapažanja, nego ih izražava bez okolišanja i uljepšavanja
- pejzažne, misaone i ljubavne pjesme – najčešće kod Tadijanovića
VEČER NAD GRADOM
- tema – razmišljanje o umjetnosti – razmišlja o Michelangelu, o Firenzi – gradu svojih snova
- misaona – pjesnik razmišlja o svom zavičaju, majci, sestrama, te o svojoj kući – osjeća brigu za
njih
- motiv Firentinskih svjetiljaka podsjeća ga na djetinjstvo, osjeća tugu, sjetu što je već prošlo
- pjesnik izražava misao o svojim snovima u djetinjstvu - grad Firenza je grad njegovih snova
- misao povezanosti svog mjesta rođenja i djetinjstva s gradom
- misao o očuvanju ognja koji je ostavljen od muške ruke
- ističe misao o svom polju, rukama, srcu – nostalgija (rijeka Arno – ostvarenje snova, potok u
Rastušju – nostalgija)
- osjećaji – sputanost, tuga
- temeljni motiv – ruke – simbolika – NEZNANCI (seljaci, majka, sestre, djedovi – osjeća
toplinu, pripadnost) i UMJETNOST (Michelangelo (kip); umjetnost traje u VJEČNOSTI)
DUGO U NOĆ, U ZIMSKU BIJELU NOĆ
- misaona – razmišlja o odnosu s majkom
- Tadijanović ima viziju majčina bdijenja – slika u svetom ozračju, ozračju tišine, spokojstva i
svjetlosti
- osnovni osjećaj – ljubav prema majci
- osjećaj spokoja, tuge, nježnosti, topline
- postiže sklad preko majke koja bdijke dugo u noć naspram pejzaža
- koristi motiv zvijezda – motiv smrzutih zvijezdica su u stvari snježne pahulje koje padaju s neba
- misli – zabrinutost za majku (njen pognut lik i prosjeda kosa, o majko žalosna, kaži što je u
tvojim očima)
- misli o anđelima i ljubavi prema majci (anđeli s neba paze da mu ne probude majku)
- noćni ugođaj djeluje na pjesnika
- ugođaj bjeline ostvaruje pomoću riječi zimske, snijeg, anđeli, bijela
- ugođaji u pjesmi su u rasponu od sjetnog, elegičnog do djetinje radosnog i bajkovitog
Ikor - 75 -
24. SVJETSKA KNJIŽEVNOST OD 1929. DO 1952.
EGZISTENCIJALNI ROMAN
ALBERT CAMUS
- francuski pripovjedač, romanopisac i esejist – predstavnik egzistencijalizma u književnosti
- dobitnik je Nobelove nagrade 1957.g.
- sudjelovao je u pokretu otpora i radio je kao novinar, ali se poslije rata posvećuje samo
knjiž. radu
- bio je duhovni vođa poslijeratne generacije europskih intelektualaca
- dvije faze stvaralaštva –
1. FAZA APSURDA – izražava doživljaj života kao niza apsurdnih situacija i bespomoćnost
čovjeka u svijetu apsurda; u tu fazu ulaze roman Stranac i esej Mit o Sizifu – komentar
romana Stranac i objašnjava svoju teoriju apsurda
2. FAZA POBUNE ILI REVOLTA – Camus nadvlada apsurd i izlaz nalazi u pobuni protiv
apsurda (besmislenosti života) i u solidarnosti; djela – roman Kuga i esej Pobunjeni čovjek –
gdje objašnjava pobunu
- zbirke pripovjedaka – Prognanstvo i kraljevstvo, romani – Sretna smrt, Stranac, Kuga, Pad,
drame – Kaligula, Pravednici, eseji – filozofski, književni i politički
STRANAC
- napisan 1942. – u vrijeme rata – neki Camusovu filozofiju objašnjavaju društ-pov. okvirom,
jer rat nije ništa drugo nego apsurd, besmislenost (život u ratu gubi svaki smisao)
- Stranac je verzija Camusovog prvog romana Sretna smrt, koji nije za života objavljen, nego
tek posmrtno, a na njemu je otvoren problem apsurda
- radnju je Camus smjestio u Alžir
- roman je pisan u 1. licu i ima elemenata romana toka svijesti
- pocijeljen je u dva dijela –
1. započinje majčinom smrću, a završava ubojstvom
2. pratimo život gl. junaka u zatvoru, suđenje, presudu i roman završava njegovom smrću –
zaokruženost kompozicje
- MERSAULT – gl. junak, lik otuđenog čovjeka; činovnik kji živi jednoličnim
ispraznim životom, životom u kojem nema značajnih događaja
- prema svemu se odnosi ravnodušno
- odnos prema majci – bezosjećajan, ravnodušan, neprimjereno se ponašana njezinom
sprovodu
- odnos prema ljubavnici – bez emocija, veže ga samo tjelesna ljubav
- odnos prema poslu – nema ambicija, ne želi napredovati iako ima šansu
- presudan događaj – ubojstvo koje čini bez razloga
- njegove emocije su uvijek u drugom planu; u prvom planu su njegove tjelesne
potrebe; osjećaj tjelesne nelagode neprestano ga prati i njime on obrazlaže svoje postupke
- u zatvoru se ne osjeća krivim, ne kaje se i ne vjeruje u Boga, priželjkuje svoju smrt –
jer je ona spas od apsurda i besmislenosti života
- sretan odlazi u smrt – svjestan da život nema smisla i da je svejedo da li umre sad ili
za 20 godina
- ZAŠTO JE MERSAULT STRANAC? – sam Camus objasnio je to u svojim
tumačenjima – NIJE PRIHVATIO PRAVILA IGRE – znači – nije prihvatio društvene norme
- na kraju je osuđen – jer je bio stranac, a ne zbog ubojstva; osudili su ga kao
bezosjećajno ljudsko čudovište, jer nije plakao na sprovodu majke, jer je pušio, pio kavu; vikend
proveo s ljubavnicom gledajući komediju
TEATAR APSURDA
SAMUEL BECKETT
- dramatičar i romanopisac irskog podrijetla
IKor - 76 -
- od 1938. živi u Parizu te nakon rata počinje pisati na francuskom
- zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuženosti modernog života, Beckett u svim
svojim djelima daje krajnje pesimističnu viziju svijeta
- da bi prikazao apsurdnost života i čovjekovu bespomoćnost, Beckett napušta tradicionalnu
romanesknu fabulu i uobičajeni dramski zaplet te ih zamjenjuje nizom scena koje se ponavljaju s
malim varijantama, a likove svodi na groteskne i stravične marionete (kljasti, nijemi, slijepi,
gluhi itd.) koje se pomiču po nekom besmislenom ritmu unutar svojeg ograničenog životnog
kruga (ulica, raskrižje, soba) ili su čak i u tom kretanju onemogućeni (smještene u kante za
smeće ili zatrpane u pijesku)
- iuzraz je prilagožen tim apsurdnim situacijama i sugerira ih besmislenim ponavljanjem više-
manje istih dijaloga ili dugim unutarnjim monolozima, u kojima je jezik oslobođen uobičajene
gramatičke strukture
- romani – Murphy, Molloy, Malone umire te drame – U očekivanju Godota, Svršetak igre
- dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1969.
U OČEKIVANJU GODOTA
- iako prividno djeluje kao lakrdija, komad je zapravosvojevrsna parodija ljudskog života,
koji čovjek provodi u stalnom iščekivanju spasa i odgovora na «vječna pitanja» što ne dolaze kao
što ne dolazi ni očekivani Godot
- drama ili točnije antidrama, podijeljena je na dva čina u kojima se zapravo ništa ne događa
- na skučenome prostoru pustoga raskrižja sa stablom u sredini kreću se dva para likova –
skitnice Vladimir i Estragon (nerazdruživi prijatelji) koji su neprestano prisutni na sceni, i
klaunovi Pozzo i Lucky (gospodar i sluga koji dolaze i odlaze)
- u drugom je činu doduše golo stablo prolistalo (simbol života – Godot je stigao), Pozzo i
Lucky zamijenili su svoju ulogu, prvi je i zanijemio, a drugi oslijepio, ali zapravo se ipak ništa
bitno nije dogodilo, te se i dalje ponavljaju iste kretnje, vode istu uglavnom besmisleni razgovori
i išćekuje se Godot
- kritika ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života
- pesimistična vizija života
- drvo je simbol života, a raskršće simbol životnih puteva
- GODOT JE DOŠAO!
Ikor - 77 -
25. DRUGA MODERNA (1952.-1969.)
KRUGOVAŠI (1952-1960)
- u kratkom vremenu su doveli do pravog preporoda u hrv. knjiž.
- naraštaj mladih oko svog literarnog glasila, časopisa “Krugovi” koji je pokrenut 1952., pa
su odmah po njmu i prozvani krugovaškom generacijom
- Krugovi su bili na polju knjiž. prvi vidljiv rezultat društ. promjena i znak pol. otvaranja, dok
generacija krugovaša zastupa prvi osvješten literarni progr. u poslijeratnoj hrv. knjiž.
- Krugovaši afirmiraju duh tolerancije, prava na razliku i na vlastiti izraz; knjiž. postaje
prostroom traženja, kreacije, eksperimenata; mijenja se odnos književnosti prema dnevnoj pol.
- pisci izražavaju otvoreno nezadovoljstvo prema svakoj ideološkoj prisili, uniformnom
mišljenju i pol. narudžbi
- zaokret prama svijetu i razbijanje kulturne izolacije bitne su sastavnice krugovaškog progr.
- časopis je svojom razgranatom prevoditeljskom praksom ponovno uspostavio prekinutu
komunikaciju sa stranim knjiž. – prevode se Lorca, Eliot, Woolf i dr.
- pjesništvo čini gl. dio knjiž. produkcije u ovom raz.
- poezija krugovaša karakterizira širenje tematskih prostora, obnova artizma te
eksperimentiranja na formalnom planu
- KARAKTERISTIKE PJESNIŠTVA – pjesnički se govor otvara svakodnevici, običnim
problemima, prividno beznačajnim zbivanjima; u poeziji prodire kolokvijalni jezik, govor ulice,
slang; glavnina pjesnika izražava se idiomom svoga kraja, urbanim žargonom i govorom društ.
grupa; metaforika i simbolika se intelektualiziraju, dok je emocionalnost kontrolirana
- sve više dolazi do izražaja svijest o jeziku kao gradivnom materijalu pjesme
- dva značajna pjesnika ovog raz. su Slavko Mihalić i Ivan Slaming
- tematski prostor hrv. proze pedesetih god. uvijek dobrim dijelom ispunjava ratna
problematika
- drugi, mnogo važniji tematski sklop čine sadržaji povezani sa suvremenom urbanom
problematikom; središte interesa pomiče se na osamljenog pojedinca, najčešće intelektualca, na
njegove etičke dileme, sumnje, komplekse i misaone preokupacije
- zastupljena je i proza s moralnom tematikom, ali i ona je inovirana i obogaćena izrazito
modernim literarnim postupcima
RAZLOGOVCI (1961-1969)
- 1961. u Zgb. je pokrenut novi knjiđ. časpois “Razlog” oko kojeg su se okupljali drugi
poslijeratni naraštaj hrv. pisaca; oni su po imenu svog glasnika nazvani razlogovcima
- u njihovom pjesništvu osjetno preteže pjesnička proizvodnja, a ona se kretala u smjeru
naglašene intelektualizacije pjesništva te podređivanja pjesničke riječi filozofskim, teorijskim i
idejnim koncepcijama; razlogovci se gotovo sasvim okreću tzv. pojmovnom pjesništvu
stavljajuući često znak jednakosti između knjiž. i filozofije
- KARAKTERISTIKE PJESNIŠTVA – naglašena intelektualna spoznaja i njoj se podređuju
svi el. strukture (metafora, ritam, glasovne figure); stihovi su u funk. iskaza, nemelodiozno i
neritmičko nizanje izjavnih formulacija
- raspon tematskih interesa je velik – od problematizacije egzistencijalnih i etičkih situacija,
paradoksalnosti svijeta, rasapa stvarnosti, iskustva beznađa i praznine pa do okrenutosti vanjskim
životnim manifestacijama, predmetnosti, povijesnoj zbilji i urbanom životu
- proza u knjiž. produkciji razlogovaca skromno je zastupljena; ipak bilježi izrazito visoke
estetske domete
- prozu ovog vremena karakterizira raznovrsnost tematskih i stilskih oznaka; može se
zamijeniti sve veća zaokupljenost psihologijom suvremenog čovjeka (najčešće intelektualca)
njegovim etičkim problemima te problemima suvremene civilizacije (npr. život u gradu,
osamljenost, otuđenost)
IKor - 78 -
- počinje se oblikovati i poseban prozni model tzv jeans proza – poticaj je došao iz am.
knjiž.; pripovjedanje u jeans prozi je komunikativno, neusiljeno, lišeno svakog intelektualizma,
ali ipak se uspjeva progovoriti o ozbiljnim problemima gradske mladeži
- dramska knjiž. – u znaku je kritike kulta ličnosti, propitivanja, problema vlasti, prisilne
mjere sustava, te odnosa između pojedinaca i dogme
- dio dramatičara i dalje je zakupljeno etičkom problem. i pitanjima osobnog angažmana u
ratnom vremenu
VESNA PARUN
- pjesnikinja, esejistica, dramska autorica i dječja pjesnikinja
- O NJEZINU PJESNIŠTVU – više tradicionalna nego moderna
- mnoge njezine pjesme su bile prožete emocionalnim i ispovjednim tonovima
- u svojim pjesmama ronila je u ljepote i složenosti vanjskog svijeta, u bogatstvo prirode, u tamne
predjele svoje unutrašnjosti
- bacila se pred vječnim zagonetkama življanja i umiranja nastojeći dosegnuti bit konačnog
smisla postojanja
- nije samo pjesnikinja ljubavi nego je pjesnikinja cijele složenosti ljudskog življenja
TI KOJA IMAŠ NEVINIJE RUKE

- tema – prepuštanje voljenog bića drugoj ženi
- vrsta – ljubavna pjesma
- motivi – njih koristi da dočara svoju ljubav i žrtvu – motivi iz prirode – žal, pliskavice, šuma,
gušteri, žedne zmije, ptice, oštri mrazovi, cvijeće – ti motivi govore o njezinim patnjama koje je
proživjela; govore da je ona uklonila sve prepreke za drugu ženu koja je sada na njezinu mjestu
- osjećaji – patnja, bol, osamljenost, žaljenje, nada i povezanost (da ga ponovno vidi); osjećaj
uskosti
- pjesnikinja koristi motiv medvjeda koji je simbol nje same – ubogi medvjed ostavljen u crnoj
šumi
- motiv žrtve – ona se odriče voljenog muškarca i prepušta ga drugoj iako ga iskreno i duboko
voli
- misao – ona žali za tim što nije s njim više; tuguje zato što neće imati njegovo dijete
RANKO MARINKOVIĆ
- rođen u mjestu Vis, gimnaziju polazio u Splitu i Zagrebu; studirao je na Filozovskom fakultetu
- za vrijeme rata bio je uhapšen u Splitu i neko vrijeme proveo je u logoru u Italiji
- nakon rata, radio je u ministarstvu prosvjete i nakladnom zavodu
- neko vrijeme bio je direktor drame u HNK-u, a kasnije postaje profesor na kazališnoj akademiji
- u književnost ulazi prije rata, ali će svoju pravu afirmaciju doživjeti tek poslije rata, kao
novelist, romanopisac, dramatičar i esejist
- najpoz. zbirke novela: PROZE, RUKE, PONIŽENJA SOKRATA, POD BALKONIMA;
romani: KIKLOP, ZAJEDNIČKA KUPKA, drame: GLORIJE, ALBATROS, POLITEA ili
INSPEKTOROVE SPLETKE; knjiga eseja i kritika: GESTE I GRIMASE
KIKLOP
- najveći Marinkovićev roman i najveće djelo naše suvremene proze
- vrijeme i prostor – vrijeme neposredno pred drugi svjetski rat u Zagrebu
- u romanu razlikujemo – 1. stvarne (konkretne) prostore – zagrebačke ulice i kavane; 2.
zamišljene prostore – žive u mašti gl. junaka – arhipelag Tonga, Zoopolis
- društveni okviri romana – boemska intelektualna zagreb. sredina – Marinković želi prikazati
sudbinu intelektualna u svom vremenu
Ikor - 79 -
- roman ulazi u krug romana koji obrađuje problem intelektualca (Latinović, Glembay,
Kičmanović,...)
- atmosfera – izgubljenost, nesigurnost, strah, tjeskoba, ugroženost čovjeka, besperspektivnost,
izobličavanje i uništavanje svega ljudskog
- vrsta romana – psih.-socijalni, ali roman ima i jaku filozofsku dimenziju; ima elemenata
meditativno-esejističkog
- simbolistika – Kiklopi su mitološki jednooki divovi, koji simboliziraju nešto zlo, grubo,
okrutno, neku elementarnu snagu koja ugrožava i uništava čovjeka
- likovi (intelektualci boemi) – MELKIOR TRESIĆ, MAESTRO, UGO, DON FERNANDO
- posebno se izdvajaju – likovi vezani uz kasarnu (Krele, narednik Čiča, pukovnik Major), likovi
vezani uz bolnicu te ženski likovi (Enka, Vivijana – trebala biti idealna žena, prostitutke)
- temeljni problemi romana – dezorijentiranost, besperspektivnost čovjeka u jednom
specifičnom vremenu, ali i uopće egzistencijalni problemi čovjeka u stvarnom svijetu – u toj
urbanoj tehniziranoj civilizaciji koja uništava čov.
- problem egzistencije i smisla čovjekova postojanja uopće, razapetost čovjeka i snova,...
- djelo govori o onečovječenju čovjeka, svođenju čovjeka na životinju, na “čovjetinu” u
dehumaniziranom svijetu u historijskim i društvenim uvjetima koji negiraju svaku humanost
JOSIP PUPAČIĆ
- rođen u Slimenu, pokraj Omiša; gimnaziju polazio u Splitu; studirao na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu
- život završava u avionskoj nesreći sa čitavom obitelji
- bio je pjesnik, književni kritičar, književni povjesničar i urednik raznih časopisa
- u književnost ulazi 50- ih godina kao pripadnik Krugovaša
- pjesništvo – poetske zbirke KIŠE PJEVAJU NA JABLANIMA (prva poetska zbirka u kojoj
dominiraju motivi zavičajnog pejzaža), MLADIĆI (druga zbirka u kojoj dominiraju morivi
obiteljske tragedije), CVIJET IZVAN SEBE (treća zbirka – prisutni su fragmentarni motivi
(prelazna faza u njegovu stvaralaštvu)), USTOIČENJE (četvrta poetska zbirka; u ovoj zbirci
pratimo nekoliko ciklusa koji su međusobno povezani; posebno se izdvaja ciklus ljubavnih
pjesama TVOJA DUŠA ŠUTI I GOVORI – specifičan doživljaj ljubavi: ljubavi on pridaje
duhovnu dimenziju, uzdiže je iznad stvarnog, tjelesnog i konkretnog – na razinu metafizičkog i
božanskog); MOJ KRIŽ SVEJEDNO GORI (posljednja zbirka u kojoj dominiraju motivi smrti)
- obilježja pjesništva – traume i tragedije gubitka trojice braće utjecala je i na stvaralaštvo;
poetske doživljaje započinje od emocionalnog rekonstruiranja ratnog djetinjstva i mladosti;
kasnije je zaokupljen urbanom tematikom, a emocije podređuje intelektualnoj
kontemplativnosti; nadahnut i elementima pejzaža svog zavičaja
MOJ KRIŽ SVEJEDNO GORI
- misaona lirska pjesma sa egzistencijalnom problematikom – postojanje
- jedna od Pupačićevih posljednjih pjesama u kojoj on izražava slutnju smrti, stradanja
- to je pjesma tuge, boli i oproštaja sa životom
- pjesnik se obračunava sa samim sobom, sa životom i sa svijetom – ogledava svoj život kao niz
razočarenja, pratnje i izgubljenih snova
- izražava i svoj odnos prema povijesti
- u pjesmi su suprostavljene dvije slike križa – jedna je slika slomljenog križa koji simbolizira
njegov život, a druga je slika simbolička vizija uzdignutog i svećanog križa koji simbolizira
njegovu poeziju, njegovo umjetničko djelo, koje svjetli i nakon njegova života
- raskršće simbolizira životne puteve
- ovo je suvremena pjesma jer pjesnik govori o razočaranosti životom, stih je slobodan, postiže
ritmičnost – ponavljanje, nabrajanje, cijela kompozicija pjesme
SLAVKO MIHALIĆ
Ikor - 80 -
Ikor - 81 -
26. POSTMODERNIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
- 1970. – 1990.
- borba za samostalnost, suverenitet i ravnopravnost Hrvatske
- 1971. Hrvatsko proljeće – progoni hrv. intelektualaca
- zabrana izražavanja osjećaja
- 1990. Hrv. postaje slobodna
- obnova hrv. književnosti
- originalna avangarda zapada u «krizu»
- na tradiciji se gradi i pronalazi novi smisao, obnavljaju se stari literarni projekti
Poezija
- problematiziranje jezika kao predmeta pjesme – osnovno obilježje
- reciklaža tuđih misli i osjećaja, te se sve doima već viđenim i napisanim
- u 70-ima pjesnici okupljeni oko časopisa «OFF» zastupaju poetiku semantičkog
konkretizma, a zanima ih optičko i akustično djelovanje jezika
- 1981. – pjesnici okupljeni oko antologije Insuale doživljavaju jezik kao nosioca duhovnosti,
kulture i iskustva svijeta
- postmodernistički pjesnici teže jednostavnosti, komunikativnosti i jasnoći izričaja
- karakterizira je jednostavan vokabular i govorni ritam
Roman
- procvat «žanrovske proze», tj. kriminalističkog, avanturističkog ili horor romana, krajem
70-ih se javlja zaokret prema stvarnoj i iskustvenoj problematici
- tematiziranje dramatičnih iskustava novije povijesti (zaokupljeni egzistencijalnom
problematikom)
- tendencija unošenja ženske vizure u literaturu; predočavanje svijeta očima žene i njenog
iskustva; sam čin pisanja dobiva važnu ulogu
Drama
- 1971., «Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja» Ive Brešana je prekretnica novog tipa
dramskog govora; «posuđivanje» tuđih zapleta
- velik dio dramskog stvaralaštva zasnovan je na životopisima
Književnost u domovinskom ratu – rat je kao neposredno traumatično iskustvo postao važna
literarna tema; opsesivna i bolna inspiracija umjetničkom stvaralaštvu
Hrv. knjiž. u progonstvu – stvaralaštvo brojnih hrv. pisaca koji su nakon II. svj. rata zbog političkih
razloga bili prisiljeno napustiti domovinu te potražiti spas u inozemstvu je nejednake umjetničke
vrijednosti, tj. ne slijedi one stilske pravce koji su se razvijali u hrv. knjiž.
«Hrvatska revija» - žarište literarne aktivnosti Hrvata je u tom časopisu osnovanom 1951. u Buenos
Airesu – izlazio punih 40 g. sve do ponovne uspostave samostalne Hrv. (1990.)
Jedinstvena hrvatska književnost – nakon uspostave suverene H. države brojni su se pisci vratili u
svoju domovinu, što je označilo kraj podjele književnosti na domovinske i iseljene Hrvate. Od
1990. postoji samo jedna Hrv. knjiž.
IKor - 82 -
IVO BREŠAN
rođ. 1936. u Vodicama, suvremeni je hrv. dramatičar i romanopisac, diplomirao je hrv. jezik i knjiž.
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
«Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja» - «groteskna tragedija» napisana 1965. Postavljena je
na scenu, nakon mnogih odbijanja 1971. u zagrebačkom teatru ITD:
To je originalno djelo koje svjedoči o primitivizmu i gluposti jednog sustava i vremena.
Komponirano je u 2 dijela i 5 slika, a radnja se zbiva pedesetih god. 20. st. , smještena u Dalm.
Zagori, u izmišljenom selu Mrduši Donjoj. Služi se Shakespearovim predloškom.
Ikor - 83 -

Knjizevnost Kroz Razdoblja

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Knjizevnost Kroz Razdoblja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Književnost kroz razdoblja

1. TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA

-stare civilizacije koje su temelj Evropske kulture razvile su se na području:

1. Petoknjižje- knjiga postanka

- pjesme su se najprije pjevale na svadbenim svečanostima, a uvrštene su u Bibliju (iako

2. KLASIČNA KNJIŽEVNOST – ANTIKA

Stara grčka književnost

- dugi i kratki slogovi zamijenjeni su naglašenim i nenaglašenim slogovima, a kvantitavni

1.Analitičari- Homer kao jedinstveni autor ne postoji, da su veliki epovi niz

4. HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST

- prvo hrv. pismo je latinica, a prvi jezik državnih dokumenata je latinski

- traje u 13 i 14 st., zovemo ga i predrenesansa u Italiji

PRIPOVJEDAČE NOVELA čini

- ponovno rađanje, preporod

7. HUMANIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

MARKO MARULIĆ (1450-1524)

IVAN ČESMIČKI (1434-1472)

JURAJ ŠIŠGORIĆ (oko 1445-oko1509)

ANTUN VRANČIĆ (1504-1573)

ILIJA CRIJEVIĆ (1463-1520)

8. HRVATSKA RENESANSNA KNJIŽEVNOST (sredina 14. st. – kraj 16. st.)

-razvijala se pod utjecajem renesansne umjetnosti i talijanske kulture

10. HRVATSKI BAROK

- poč. 17. st. do druge pol. 18. st.

11. KLASICIZAM I PROSVJETITELJSTVO U EURO. KNJIŽ.

- od sredine 17. do druge pol. 18. st.

Prosvjetiteljstvo u Evropskim književnostima

12. HRVATSKA KNJIŽEVNOST 18. STOLJEĆA

-razdoblje u kojem hrvatska književna djela ne karakterizira određeno razdoblje i stil, pa se to

ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ

RAZGOVOR UGODNI NARODA SLOVINSKOGA

MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ

SATIR ILITI DIVJI ČOVIK

MATIJAŠ GRABANCIJAŠ DIJAK

- 1. po. 19.st. – poč. 19.st

RUSKI ROMANTIZAM – predstavnici – Puškin EVGENIJ ONJEGIN i Ljermontov JUNAK

JOHAN WOLFGANG GOETHE

PATNJE MLADOG WERTHERA (1774. )

ALEKSANDAR SERGEJEVIČ PUŠKIN

MIHAIL JURJEVIČ LJERMONTOV

JUNAK NAŠEG DOBA

EDGAR ALLAN POE

14. HRVATSKI ROMANTIZAM

PJESNIŠTVO PETRA PRERADOVIĆA

15. REALIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽ.

FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI

LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ

16. PROTOREALIZAM – ŠENOINO DOBA

- razdoblje između ilirizma i čistog realizma

17. REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

- nije u Hrvatskoj apstraktno čist

SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ

KSAVER ŠANDOR GJALSKI

18. MODERNIZAM U EUROPSKOJ KNJIŽ.

Tradicionalno pjesništvo Parnasovsko pjesništvo

ANTUN PAVLOVIČ ČEHOV

19. MODERNA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

- najzastupljenija je književna kritika

20. MODERNA KNJIŽEVNOST

POTRES U POVIJESTI KULTURE

ISHODIŠTA MODERNE KNJIŽ.

21. HRV. KNJIŽ. OD 14. DO 29.

- smrću A.G. Matoša 1914. započeo je kraj moderne