1
KIPARSTVO 20. STOLJEĆA
.
SAŽETAK: DAVOR ŠIFTAR
FIGURATIVNA TRADICIJA
- RANO 20. ST.
.
U kiparstvu nije bilo tendencija koje bi se mogle poistovjetiti s postimpresionizmom, već samoizvjestan oblik simbolizma koji se javlja oko 1900. Na francuske kipare mlađe generacije pretežno je utjecao Rodin, ali oni su bili sposobni krenuti vlastitim putom. Najbolji među njima bio je Maillol.
ARISTIDE MAILLOL
1861 - 1944.
Započeo je kao simbolist, ali nije bio protivnik grčkog kiparstva, pa bi ga se moglo smatrati"klasičnim naivcem". Divio se jednostavnoj snazi ranih grčkih kipova, ali je njihove kasnijefaze odbacivao. Najvažnija osobina njegovih kipova su sklad i mir. Za njega je skulpturamorala biti statična, konstruktivno uravnotežena poput arhitekture i prikazivati stanje nakoje ne mogu utjecati neposredne okolnosti, bez one nemirne energije vidljive u Rodinovimdjelima. Maillol je posljednji značajni majstor klasične tradicije
.
ŽENA KOJA SJEDI
("MEDITERAN")
1901.Podsjeća na arhaičan i strog stil, a ne na Fidiju iPraksitela. Čvrsti oblici i jasno omeđeni volume-ni podsjećaju na Cezanneovu tvrdnju kako se sviprirodni oblici osnivaju na stošcu, kugli i valjku.Poza lika (rukom podržava glavu) je adaptacijamichelangelove "Noći", koju je veoma cijenio.
CONSTANTIN MEUNIER
1831 - 1905.
Belgijski umjetnik koji je započeo kao slikar, a od 1885. radi isključivo kipove. Socijalnasenzibilnost, heroizam rada, ponos i patos ogledaju se u njegovim skulpturama. Interes zaradništvo povezuje ga s Van Goghom, koji je sticao iskustvo o ljudskoj bijedi u belgijskimrudarskim područjima. Meunierova umjetnost se razvijala između utjecaja dvojice njegovihsuvremenika: Rodina i formalne jasnoće Hildebrandta. Meunier čovjeka-radnika uzdiže domonumentalnog junaka, a uz to teži za realističkim prikazom
.
POPRSJE LJEVAČA
1890.
.
PORTRET LJEVAČA
1890.