Welcome to Scribd. Sign in or start your free trial to enjoy unlimited e-books, audiobooks & documents.Find out more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword or section
Like this
8Activity
P. 1
DOBRONJA – ZADARSKI DUŽNOSNIK ILI HRVATSKI KRALJ

DOBRONJA – ZADARSKI DUŽNOSNIK ILI HRVATSKI KRALJ

Ratings:

5.0

(1)
|Views: 415|Likes:
Published by Maja

More info:

Published by: Maja on Jun 11, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/12/2014

pdf

text

original

 
1
CROATICA CHRISTIANA PERIODICA
ČASOPIS INSTITUTA ZA CRKVENU POVIJESTKATOLIČKOG BOGOSLOVNOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
God. XXX Zagreb 2006. Broj 58
rasprave i prilozi 
UDK 949.75»04/14«Izvorni znanstveni rad
DOBRONJA – ZADARSKI DUŽNOSNIK ILIHRVATSKI KRALJ?
Lujo MARGETI
Ć
, Rijeka
U radu se raspravlja o opravdanosti vladaju
ć
eg mišljenja da je Kekaumenov Dobronja bioviši zadarski dužnosnik i dokazuje da je rije
č 
o hrvatskom kralju. Dokaz za to bio bi Dobronjinnaslov toparh, koji kod Kekaumena zna
č 
i nezavisnog vladara u susjedstvu Bizanta. Nadalje se, uz ostalo, prou
č 
ava pojmove
 proconsul Dalmatiarum, prior 
 , Zvonimirovo obe
ć
anjedano njegovu senioru, papi Grguru VII., da
ć
e se brinuti za postojanje
legitima dos
 , kao jedneod pretpostavka braka, smisao sintagme
signum manus
neke osobe uz dodatak 
et eius
lii
 , na-dalje formalno ograni
č 
enje procesne sposobnosti žena s tzv.
adiutor 
 , analizira se spor ugledne zadarske plemkinje Veke iz 1092., položaj osorskog biskupa Gaudencija, nestanak 
RegnumCroatiae et Dalmatiae
i razlog zašto hrvatski kraljevi beziznimno u toj tituli na prvo mjesto stavljaju
Croatia
 , za razliku od mleta
č 
kih duždeva i ugarskih kraljeva itd.
KLJU
Č
 NE RIJE
Č
I:
hrvatska povijest, srednji vijek, Zadar, hrvatski kraljevi, Bizant, Dobronja.
I. Uvod
1. U historiogra
 ji je prili
č
no zanimanje pobudila vijest Kekaumena,
1
bizantskog pisca iz11. stolje
ć
a, o Dobronji, važnoj li
č
nosti u Dalmaciji i suvremeniku Kekaumenovu. PremaKekaumenovu pri
č
anju Dobronja je tri puta dolazio bizantskom caru. Prigodom tre
ć
eg posjeta bio je ba
č
en u zatvor. Osnovno je pitanje: Tko je ta iz drugih vrela pod tim imenomnepoznata li
č
nost? Po mišljenju Vasilevskoga, Ferluge i Litavrina iza imena Dobronje
1
Izdanja: VASILEVSKI; LITAVRIN; usp. FERLUGA, 1966.
 
2
L. Margeti
ć
,
 Dobronja – zadarski dužnosnik ili hrvatski kralj?
skriva se, zapravo, Grgur,
č
lan ugledne zadarske obitelji Madijevaca, koji je nosio naslov
 protospatarius et stratico univers
ę
Dalmati
ę
.
2
Po Preradovi
ć
u,
3
V. Klai
ć
u
4
i N. Klai
ć
,
5
Do- bronja je Grgurov brat. Šiši
ć
se kolebao izme
đ
u tih dviju mogu
ć
nosti.
6
Po našem mišlje-nju,
7
Kekaumenov Dobronja nije
č
lan zadarske obitelji Madijevaca, ve
ć
hrvatski vladar. Nikoli
ć
8
je 2003. godine taj prijedlog odbacila i vratila se na starije mišljenje.Zanimanje historiogra
 je za Kekaumenova Dobronju opravdano je, uz ostalo, i zato što odoga
đ
ajima u Hrvatskoj u prvoj polovini 11. stolje
ć
a postoji malo izvornih vijesti pa zbogtoga treba svako vrelo temeljito prou
č
iti. Identi
kacija Dobronje vrlo je važna i za druga pitanja naše povijesti.2. Ali prethodno par rije
č
i o radu Z. Nikoli
ć
.Raš
č
lanjuju
ć
i problematiku odnosa osoba povezanih obiteljskim vezama, autorica uvodnonapominje da
ć
e se ograni
č
iti na odnose me
đ
u najuglednijim i najbogatijim obiteljima u pojedinoj dalmatinskoj gradskoj zajednici, me
đ
u ostalim osobito onima koje su obavljaledužnosti priora, tribuna, suca i biskupa. To bi bili oni koji u vrelima dolaze pod skupnimimenom
maiores, nobiles, magnates, boni homines, proceres
. Nije rije
č
o formiranomstaležu, ali se autorica ipak odlu
č
ila da ih naziva plemi
ć
ima (10). Autorica utvr 
đ
uje da seti odnosi u ranije doba temelje na kognaciji, tj. na rodbinskoj vezi bez obzira na spol. Tek od 11. stolje
ć
a taj se model zamjenjuje agnatskim (33).Posebna je pozornost posve
ć
ena borbi crkvenog i lai
č
kog shva
ć
anja braka pa se kao pri-mjer prihva
ć
anja crkvenog shva
ć
anja spominje Zvonimirovo obe
ć
anje prigodom njegovaustoli
č
enja za hrvatskog kralja (46).Analiziran je položaj osoba nižeg staleža, osobito poznatog slu
č
aja »slavunkule« u sporuiz 1092., u kojem Veka od suda traži i dobiva dio ostavine svoga davnog pokojnog supru-ga (53–59, 68–70).Autorica prou
č
ava i odnos kognatske i agnatske obitelji pa zaklju
č
uje da udaja k 
ć
eri nijenužno zna
č
ila i njezino napuštanje vlastite obitelji (67). U knjizi je nadalje istraženo pi-tanje samostalnog nastupanja ženskih osoba na sudu i istaknuto da su one za to bile ovla-štene (73/4, 112). Prou
č
en je i sadržaj složenog pojma
 familia
. Po autorici je rije
č
o ku-
ć
anstvu, i to ne u današnjem smislu rije
č
i »obitelj« (75–88). U opširnoj analizi (127–139)autorica je ispitala Kekaumenovu vijest o toparhu Dobronji. O tome
ć
e u ovome radu bitidalje više rije
č
i. Odnos hrvatskih vladara prema dalmatinskim gradovima još je jedan od primjera temeljite raš
č
lambe Z. Nikoli
ć
, u kojoj je prihva
ć
ena Raukarova teza da hrvatskivladari nisu imali stvarne vlasti u tim gradovima, ali su sudili u sporovima izme
đ
u gradovai svojih podanika (144). Kona
č
no, autorica je posvetila pozornost ekonomskoj djelatnostigradskog plemstva i nekim pitanjima života u gradovima (101–208).
2
CD I, 64, br. 51 = Doc. 43, br. 33.
3
PRERADOVI
Ć
, 20.
4
KLAI
Ć
, V., 99.
5
KLAI
Ć
, N., 1971., 338.
6
ŠIŠI
Ć
, 1913./1914., 84: Dobronja i Grgur su bra
ć
a; ŠIŠI
Ć
, 1917.: oni su jedna te ista osoba; ŠIŠI
Ć
, 1925.,485: oni su bra
ć
a.
7
MARGETI
Ć
, 1982., 39–46; ISTI, 1989., 112–127; ISTI, 2001., 5–6.
8
 NIKOLI
Ć
, 129–136.
 
3
CCP 58 (2006.), str. 1–52
Dakako, ovo su samo naznake nekih pitanja kojima se autorica bavila u svojoj knjizi. Au-torica je vrlo savjesno obradila tematiku. Imponira ozbiljnost pristupa svakom problemu,kao i dobro poznavanje literature. Autorica se ne zadovoljava faktografskim prikazom pojedinog problema, ve
ć
nastoji proniknuti u njegovu srž i predložiti svoje vi
đ
enje. Auto-rica ne izbjegava ni diskusiju s onim autorima s
č
ijim se stajalištima ne slaže. Njezina jediskusija primjerno staložena i uzorno vo
đ
ena s jasno predloženim zaklju
č
cima. Diskusijao autori
č
inoj argumentaciji i rezultatima, koja slijedi, ni najmanje ne umanjuje odli
č
an do- jam koji knjiga ostavlja na
č
itatelja. Upravo obratno. Potpisani je u mnogim pitanjima bio potaknut iznova prou
č
iti vrela i došao nerijetko do novih spoznaja. Zasluga za to pripadau velikoj mjeri autori
č
inoj ozbiljno koncipiranoj knjizi.
II. Kekaumenov Dobronja
Kao što je spomenuto, Nikoli
ć
se suprotstavila našoj tvrdnji da bi Dobronja bio hrvatskikralj. Po njezinu mišljenju Dobronju treba, u skladu s dosadašnjim mišljenjima, povezatis Grgurom, zadarskim priorom i dalmatinskim strategom, ili s njegovim bratom. Nikoli
ć
 smatra da je vjerojatno ipak rije
č
o dva brata koji su u Zadru bili suvladari i koji su se, prema N. Klai
ć
(i samoj Nikoli
ć
), borili za o
č
uvanje gradske autonomije. Nikoli
ć
doda- je da se »iz Kekaumenova spominjanja Dobronje kao arhonta i toparha Zadra i Salone(Splita) može o
č
itati težnja Madijevaca da prošire svoj utjecaj i izvan granica zadarskogdistrikta«
9
, a spominjanje Dobronje kao toparha pokazivalo bi njegov stvarni položaj »kao poluneovisnog vladara, a ne carskog službenika«.
10
Doduše, dodaje Nikoli
ć
, u zadarskimispravama ne spominje se Dobronju kao Grgurova »suvladara«, ali to se može objasni-ti njegovom odsutnoš
ć
u, odnosno nesudjelovanjem u ispostavljanju odre
đ
ene isprave. Sdruge strane, nastavlja Nikoli
ć
, Kekaumen ne spominje ni Grgura, ali i to se dade objasnititime što je on (Grgur) nevažan za Kekaumenovu pou
č
nu pri
č
u.Da bismo razriješili dilemu je li Dobronja zadarski »poluneovisni vladar«, odnosno »su-vladar« ili hrvatski kralj, treba po
ć
i od izvorne vijesti u Kekaumenu.Kekaumen zapo
č
inje svoju pri
č
u o Dobronji ovako: »Iadora i Salon gradovi su Dalmacije.U njoj je bio Dobronja arhont i toparh (
a
  ρχων
αι
 
τοπάρχης 
).«
11
Pojam »arhont« ne
č
ini prevelike poteško
ć
e. Rije
č
je o vrlo uglednoj osobi u širem smislu. Nasuprot tome, sadržajrije
č
i »toparh« zahtijeva objašnjenje. Na sre
ć
u, Kekaumen se prili
č
no podrobno pozaba-vio položajem toparha, tako da je
č
ak napisao
č
itavo poglavlje, u kojem je pri kraju kao primjer nerazumnog ponašanja jednog toparha spomenut upravo Dobronja. Kekaumenovisavjeti toparhu za
č
u
đ
uju utoliko što se Kekaumen postavlja u ulogu toparha (a ne bizant-ske vlasti) i savjetuje ga kako bi što bolje i što mudrije uspio sa
č
uvati svoj položaj toparha.Evo nekoliko Kekaumenovih savjeta:
12
»Ako imaš u vlastitoj zemlji (
εις 
 
ιδίαν
 
 χω ραν
)utvrde i sela, pa ako si njihov toparh ili ovlaštenik (
εξουσιαστης 
), ne prepusti se maštanjuo bogatstvu i
č
astima i velikim carevim obe
ć
anjima; ne predaji svoju zemlju (
την
 
 χω ραν
 
9
ISTA, 135.
10
ISTA, 136.
11
LITAVRIN, 300 (rkp. 210).
12
ISTI, 298 i d. (rkp. 209).

Activity (8)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Amy Duncan liked this
Matija Horvat liked this
PetarSlavonski liked this
boudicca liked this
kijaksar liked this
per1954 liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->