Ćetvrto,
radi
preglednosti
i
sažetosti
Leksikona
izost;lvl.l'·lIi
su
stručni
termini koji
nisu od interesaza
široki
krll~~
k,
)llsnika
(npr.
nisuuneti
neki termini iz oblasti
medicinI'
k;IO
sto
jI'
to
učinio
jedan naš
obimni leksikon, koji samo
o j('dllj:tlul \Illa
:~2
odrednice,
o
grkljanu
24,
ili
o
nosu
-
28).
OViIII
I
slli'lIim
terminima
mesto je
u
specijalizovanom
medicinsko/ll
II·ksllwIlU,
jer takve
odrednice zaslužuju
i
stručnija
i
podrobnija
ohj;lsllj(·nja.
Peto,
protumačen
je
na
kritički
način
znatan
broj
i
olllh
krrllilla
koji
su
se
kao
kovanice
ili
na
drugi
način
javile
u naSI'1II
jl'ziku
kao rezultat burnog
društveno-ekonomskog
razvoja.
()v:lj
/,('ksi-
kon
prvi
u
nas
u
većem
broju
donosi
tumačenja
tih
novih
(('('i
i
izrazakao
što
su
monocentrizćllI1,
pojicentrizćllI1,
bi]'okratskl
socijaiizćllI1,
policentrični
etatizćllI1,
birokratsko-etatistil"ki
11i1-
cionaiizćllI1,
naciokrat(a), naciokratija
i
sl.
I
pored
korišćenja
obimne
literature, ipak
osnovna
grada
za
izradu
ovog
Leksikona
bili
su
postojeći
rečnici
i
leksikoni
koji
tumače
strane
reči.
Pre
svega,
svestranoje
korišćen
a i prilJ1('nje
na
izvrsna
sistematika
obimnog
i
iscrpnogdela
M.
Vujaklij(·.
Uz
to,
neke dobre
i
još
uvek
aktuelne
definicije
ovog
značajnog
dela
preuzete
su
delimično
ili
u
celosti.
Sveobuhvatno
i
briljantno
delo
B.
Klaića
nije se
moglo
zaobići
kod
izrade
ovog
Leksikona,
timpre
što
njegov
enciklopedijski
rečnik
nema premca
u
našoj celokupnoj leksikografiji
stranih
reči.
Dobre
definicije
u
ovom delu,
naučno
potkrepljene,
II
velikom
broju
našle
su
svoje
mesto
u
novom
Leksikonu
u
autentičnomtumačenju,
ili
su
korišćene
na
najpogodniji
način.
Rečnik
stranih
reči
dr
Dragoljuba
Aleksića,
koji
sadrži mnoštvo
dobrih
definicija,
takođe
je poslužio
autoru
u
izradi
ovog
Leksikona.
Njegove
definicije
prednjače
po
sažetosti,
jasnoći
i
tačnosti
u
odnosu
na
definicije
nekih poznatih
leksikona
i
rečnika.
Pored
korišćenja
jednog
broja
rečnika
manjeg
obima
i
~načaja,
autoru
je korisno poslužio
i
Rečnik
novih
reči
Jovana
CiriJova,
koji je svestrano
protumačio
preko
1.500
najnovijih
stranih
termina.
Za
učenike
svih
razreda
i
svih profila
osnovnih
i
srednjihškola
izrađena
je nešto
kraća
verzija
ovog
Leksikona
(pod
~azivom
Savremeni
rečnik
stranih
reČi),
tj.
prilagođena
]e nJIhovom
znanju,zrelosti
i
iskustvu.
Međutim,
ova
kraća
i
adaptirana
verzija
Leksikona
korisno
će
poslužiti
i
svima onima
~oji
seintenzivno obrazuju, posebno
radnicima
u
neposredno]
prOl
zvodnji,
pa
i
onima
koji
poseduju srednje
ili
visoko obrazovanje.Ljubo
Mićunović
OBJAŠNJENJA
Odrednice
su
složene
azbučnim
redom,
a
knjiga
štampanala
inicom
iz
praktičnih
razloga,
tj.
da bude
pristupačna
i
korisnicima
na
područjima
gde se pretežno upotrebljava latinica.Sve
strane
reči
koje se
u
odrednicama
pominju
protumačene
su
na
određenom
mestu
i
zato,
po
potrebi, mogu se lako
naći
njihova
značenja.
Strani
termini
su dati
u
srpskohrvatskoj
i
hrvatskosrpskojvarijanti,
a
obe
varijante
uporedo
su date
zainfinitiv
(npr.
imormisa ti
i
imormira
ti).
One
reči
koje
imaju
isto
značenje
a
sličan
oblik
date su
u
istoj
odrednici.
Reči
na
-ist
s
dubletnim
oblikom
na
-ista
dava
ne
su pod
jednomodrednicom
na
ovaj
način:
komunist(a), pubjicist(a),
itd.
Reči
s
nepostojanim
a
navedene
su
u
ovom obliku:
dokumen(a)t,prospek(a)t,
akcen(a)t,
itd.
Reči
koje
imaju
kraći
i
duži oblik navedene
su
ovako:
magnezi
j(um),
kajij(um),aiuminij(um),
itd.
Skraćenice
uglavnom služe
kaonaznaka
za poreklo
reči
(dve
skraćenice
date
zajedno
za
složene
reči
naznačuju
poreklo
prvog,
odnosno drugog
dela
složenice).
Značenja
unutar
odrednica
označena
su
brojevima,
a
slična
značenja
razdvaja znak
tačke
i
zareza.Zbog štednje
i
razloga
praktičnosti,
nisu uz odrednice
data
etimološka
objašnjenja,
tj.
kako
se
strani
termini
pišu
u
jeziku
iz
kojeg
potiču.
Mnoge
strane
reči
vodeporeklo
iz
latinskog
ili
grčkog
jezika,
pa
se
u
približno
sličnom
obliku javljaju
u
mnogim savremenimjezicima
iz
kojih
su
stigle
u
naš
jezik.
Zbog toga je
i
stavljena
oznaka
(kratica) onog jezika
iz
kojeg
su
nam
došle
takve
reči.
Mnoge
arapske
reči,
kao
i
reči
persijskog
i
drugog porekla, stigle
su
u
naš
jezik
preko
turskog jezika,
pa
je
tako
i
označeno
njihovoporeklo.Neki
naslovi
odrednica
sastavljeni
su
od
reči
stranog porekla
(obično
je
to
prva
reč
u
odrednici)
i
neke
domaće
reči
(zato
SP
naznakaporekla
u
odrednici odnosi samo
na
poreklo
strane
n~či).