You are on page 1of 104

Toma Kempenac

NASLJEDUJ
KRISTA

PROMETEJ
Zagreb, 1998. godine
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

SADRŽAJ

PRVA KNJIGA

Nasljedovalje Krista i preziranje svjetovnih ispraznosti ……………………………… 6


Ponizno mišljenje o sebi ………………………………………………………………………………. 6
Nauk istine ……………………………………………………………………………………………………. 7
Razborito djelovanje ……………………………………………………………………………………. 8
Čitanje Svetog pisma …………………………………………………………………………........ 9
Neuredne sklonosti ………………………………………………………………………………………. 9
Treba se kloniti isprazne nade i umišljenosti ……………………………………………… 9
Čuvaj se prevelike povjerljivosti …………………………………………………………………. 10
Poslušnost i podložnost ……………………………………………………………………………….. 10
Suvišno govorenje ……………………………………………………………………………………….. 11
Traženje mira i revnost u napredovanju ……………………………………………………… 11
Korist od protivština …………………………………………………………………………………….. 12
Odolijevanje kušnjama ………………………………………………………………………………… 13
Valja se čuvati nepromišljena suda …………………………………………………………….. 14
Djela ljubavi ………………………………………………………………………………………………….. 14
Podnošenje tuđih mana ……………………………………………………………………………….. 15
Samostanski život ………………………………………………………………………………………. 15
Primjeri svetih Otaca ……………………………………………………………………………………… 16
Vježbe dobra redovnika ………………………………………………………………………………… 17
Ljubav prema samoći i šutnji ……………………………………………………………………….. 18
Skrušenje srca ……………………………………………………………………………………………….. 19
Razmišljanje o ljudskoj bijedi ……………………………………………………………………….. 20
Razmišljanje o smrti ………………………………………………………………………………………. 22
Sud i kazne za grešnike ………………………………………………………………………………… 23
Revni popravak svega našeg života ……………………………………………………………… 24

2
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

DRUGA KNJIGA

Nutarnji život …………………………………………………………………………………………………. 27


Podložnost iz poniznosti ……………………………………………………………………………….. 28
Dobar i miroljubiv čovjek …………………………………………………………………………….. 29
Nedužno srce i bezazlena nakana ……………………………………………………………….. 29
Prosuđivanje sama sebe ………………………………………………………………………………. 30
Radost dobre savjesti ………………………………………………………………………………….. 30
Najveća ljubav prema Isusu ……………………………………………………………………….. 31
Povjerljivo prijateljstvo s Isusom ……………………………………………………………….. 32
Manjak svake utjehe …………………………………………………………………………………… 33
Zahvalnost za Božju milost …………………………………………………………………………. 34
Malo ih je koji ljube križ ……………………………………………………………………………… 35
Kraljevski put svetoga križa ……………………………………………………………………….. 36

TREĆA KNJIGA

Kristov nutarnji govor vjernoj duši ……………………………………………………………… 39


Istina govori unutra bez buke riječi ……………………………………………………………. 39
Riječi Božje treba slušati ponizno, a mnogi ih ne cijene ……………………………. 40
Molitva za milost pobožnosti

Pred Bogom treba hoditi u istini i poniznosti ……………………………………………… 41


Čudesno djelovanje Božje ljubavi ………………………………………………………………. 42
Dokaz prave ljubavi …………………………………………………………………………………….. 43
Milost valja sakriti u zaklon poniznosti ………………………………………………………. 44
Pred Bogom sebe malo cijeni ……………………………………………………………………… 45
Sve treba upraviti Bogu posljednjem cilju …………………………………………………. 46
Kad smo prezreli svijet, slatko je služiti Bogu …………………………………………… 46
Provjeravaj i obuzdavaj želje srca …………………………………………………………….. 47
Odgoj za strpljivost i borbu protiv požuda ………………………………………………… 48
Poslušnost i poniznost po primjeru Isusa Krista ………………………………………. 49
Promatrajmo skrivene Božje sudove da se ne bismo uzoholili u dobru ….. 49
Kako nam se vladati i govoriti u svakoj poželjnoj stvari ………………………. 50
Molitva za ispunjenje Božje volje

Pravu utjehu treba tražiti samo u Bogu …………………………………………………… 51


Svu brigu treba prepustiti Bogu ……………………………………………………………….. 52
Vremenite nevolje treba podnositi strpljivo, po primjeru Kristovu …………. 52
Podnošenje nepravdi i istinska strpljivost ……………………………………………….. 53

3
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

Priznanje vlastite slabosti i nevolje ovoga života …………………………………….. 53


Ponad svih dobara i darova, treba se smiriti u Bogu ………………………………. 54
Sjeti se mnogovrsnih Božjih dobročinstava …………………………………………….. 55
Četiri stvari koje donose veliki mir …………………………………………………………… 56
Molitva protiv zlih misli
Molitva za prosvjetljenje duha

Ne ispituj znatiželjno tuđi život ………………………………………………………………… 57


U čemu je trajni mir srca i pravi napredak ……………………………………………… 58
Uzvišena sloboda duha postiže se više poniznom molitvom nego učenjem ……… 58
Sebeljublje ponajviše odvraća od najvećeg dobra ………………………………….. 59
Molitva za pročišćenje srca i za nebesku mudrost

Protiv klevetničkih jezika ………………………………………………………………………….. 60


Kako treba Boga zazivati kad dođe nevolja ……………………………………………… 60
Moli Božju pomoć i uzdaj se da ćeš ponovno zadobiti milost ………………….. 61
Sve stvoreno teba zanemariti da uzmognemo naći Stvoritelja ……………….. 62
Samoodricanje i svladavanje svake požude …………………………………………….. 63
O nestalnosti srca i o Bogu, našemu konačnom cilju ……………………………….. 63
Božjem ljubitelju Bog je iznad svega i u svemu ……………………………………….. 64
U ovome životu nema sigurnosti od napasti ………………………………………………. 65
Protiv ispraznih ljudskih sudova ………………............................................ 65
O čistom i potpunom samoodricanju da bismo postigli slobodu srca …….... 66
O dobru upravljanju vanjskim poslovima i utjecanju k Bogu u pogibeljima ……..... 67
Neka čovjek ne bude prenagao u poslovima ……………………...................... 67
Po sebi čovjek nema ništa dobra i ničim se ne može hvaliti ……………........ 68
Prezir svake vremenite časti ………………….............................................. 68
Ne valja mir graditi na ljudima ………………............................................. 69
Protiv ispraznog i svjetovnog znanja …………………................................... 69
Ne valja se uznemirivati zbog vanjskih stvari …………………....................... 70
Ne treba svima vjerovati, a u riječi se lako zgriješi ….............….............. 70
Kad te pogode strelice riječi, pouzdaj se u Boga …………………................... 71
Za život vječni treba podnositi sve teškoće ……………............................... 72
Dan vječnosti i tjeskobe ovoga života ……………….................................... 73
O želji za vječnim životom i kolika su dobra obećana onima koji se bore ... 74
Kako se ostavljen čovjek mora predati u Božje ruke ………………................. 76
Bavi se običnim poslovima ako se ne možeš uzvišenima …………….............. 77
Neka se čovjek ne smatra vrijednim utjehe, nego prije kazne ……………...... 78
Milost nema ništa zajedničko sa zemaljskom mudrošću …………………........... 78
O različitim poticajima naravi i milosti ………….......................................... 79
Pokvarenost naravi i djelotvornost božanske milosti …………....................... 81

4
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

Moramo se sami sebe odricati i nasljedovati Krista po križu ………………………. 82


Padneš li u pogreške, ne prepusti se malodušnosti …………………………………….. 83
O uzvišenim stvarima i skrivenim Božjim sudovima ne treba mudrovati ..…. 83
Svu nadu i uzdanje teba položiti samo u Boga ……………………………………………. 85

ČETVRTA KNJIGA

POBOŽNI POTICAJI NA PRIMANJE SVETOGA TIJELA KRISTOVA

S kakvim poštovanjem treba primati Krista ………………………………………………. 87


U ovom se sakramentu očituju velika Božja dobrota i ljubav prema čovjeku ……… 89
Korisno je često se pričešćivati ………………………………………………………………….. 90
Mnoga dobra primaju oni koji se pobožno pričešćuju ………………………………… 91
O dostojanstvu sakramenta i o svećeničkom staležu ………………………………… 92
Što je činiti prije pričesti …………………………………………………………………………….. 93
Ispitaj svoju savjest i odluči se popraviti …………………………………………………… 93
O Kristovoj žrtvi na križu i o vlastitu predanju .………………………………………… 94
Sebe i sve svoje moramo prinijeti Bogu i za sve moliti …………………………….. 95
Ne valja olako propustiti svetu pričest ………………………………………………………. 96
Tijelo Kristovo i Sveto pismo vrlo su potrebni vjernoj duši ………………………. 97
Tko se želi s Kristom sjediniti, mora se s velikom pomnjom pripraviti ……. 98
Pobožna duša mora svim srcem težiti za sjedinjenjem s Kristom u sakramentu … 99
Kako poneki pobožnici gorljivo čeznu za tijelom Kristovim ………………………. 100
Milost pobožnosti stječe se poniznošću i samoodricanjem ……………………….. 101
Kristu moramo iznijeti svoje nevolje i moliti njegovu milost ……………………. 101
O žarkoj ljubavi i živoj želji da se primi Krista ………………………………………….. 102
Ne ispituj znatiželjno sakramenat, nego ponizno nasljeduj Krista
podlažući svoj razum svetoj vjeri ………………………………………………………………. 103

5
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

PRVA KNJIGA


Prvo poglavlje

NASLJEDOVANJE KRISTA
I PREZIRANJE SVJETOVNIH ISPRAZNOSTI

1. “Tko ide za mnom neće hoditi u tami”, kaže Gospodin.


2. To su Kristove riječi. Potiču nas nasljedovati njegov život i djela, želimo li se zaista
prosvijetliti i osloboditi sljepoće srca.
3. Nastojmo stoga prije sveta razmatrati život Isusov.
4. Njegov nauk nadilazi sve nauke svetaca i pronicavi duh naći će u njemu skrivenu
manu.
5. A događa se, naprotiv, da mnogi, premda često slušaju evanđelje, manje žude za
njim, jer nemaju Duha Kristova.
6. Tko želi Kristove riječi shvatiti posve i s užitkom, nastojati mu je da sav svoj život
uskladi s njegovim.
7. Što ti koriste velike riječi o Presvetome Trojstvu ako nemaš poniznosti? Bez nje mu
se ne sviđaš.
8. Doista, velike riječi niti posvećuju niti opravdavaju; samo je krepostan život drag
Bogu.
9. Više volim skrušenost osjećati nego je znati tumačiti.
10. Kad bi naizust znao Bibliju i sve nauke filozofa, što bi ti sve to koristilo bez ljubavi i
Božje milosti?
11. “Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost”, osim Boga ljubiti i njemu jedinomu
služiti.
12. Ovo je najuzvišenija mudrost: prezirući svijet, težiti za nebeskim kraljevstvom.
13. Ispraznost je: gomilati prolazno blago i računati na nj.
14. Ispraznost je i: hlepiti za častima i uspinjati se na visoke položaje.
15. Ispraznost je udovoljavati tjelesnim strastima i željama, nakon čega slijede to teže
kazne.
16. Ispraznost je željeti dug, a malo se brinuti za čestiti život.
17. Ispraznost je paziti samo na sadašnji život, a ne obazirati se na ono što dolazi.
18. Ispraznost je ljubiti ono što začas prolazi, a ne hitjeti onamo gdje je trajna radost.
19. Sjeti se često poslovice:”Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši
dovoljno naslušale.”
20. Budi stoga razborit pa odvraćaj svoje srce od ljubavi prema vidljivim stvarima, a
navraćaj ga na nevidljive.
21. Oni koji popuštaju svojim osjetilima, kaljaju savjest i gube milost Božju.
__________________
1. Iv 8,12; 2. Usp. Mk 3,5; Ef 4,18; 4. Usp. Otk 2,17; 5. Usp. Rim 8,9; 11. Prop 1,2;
usp. Pnz 6,13; 13. Usp. Prop 5,9; 15. Usp. Gal 5,16; 19. Prop 1,8.


Drugo poglavlje

PONIZNO MIŠLJENJE O SEBI

1. Svaki čovjek, po svojoj naravi, teži za znanjem.


2. Zaista, bolji je siromašan seljak koji Bogu služi od uznosita filozofa koji putove
zvijezda proučava, a svoju dušu zaboravlja.
3. Tko sebe dobro poznaje, malo se cijeni i ne daje mnogo na ljudsku hvalu.

6
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

4. Kad bih znao sva znanja svijeta, a živio bez ljubavi – što bi mi to koristilo pred
Bogom, koji će me suditi prema djelima?
5. Stišaj preveliku želju za znanjem jer u njemu je mnogo nedoumica i zabluda.
6. Oni koji mnogo znaju, žele da ih smatraju učenima i zovu mudrima.
7. Toliko je toga nevrijedno znati, a duši jedva malo ili nimalo koristi.
8. I vrlo je nerazborit onaj koji se koječega laća, a ne onoga što koristi duši.
9. Obilje riječi ne siti dušu, već duh obnavlja čestit život, a čista savjest temelj je
snažna pouzdanja u Boga.
10. Što je tvoje znanje obilnije i veće, to ćeš strože biti suđen nisi li i toliko svetije
živio.
11. Ne uznosi se stoga zbog svojih umijeća i spoznaja, radije živi u brizi za primljeno
znanje.
12. Ako smatraš da mnogo znaš i dobro shvaćaš, ipak se sjeti koliko je još toga što ne
znaš.
13. “Ne uznosi se”, radije razmišljaj o svojemu neznanju!
14. Zašto bi se nad bilo kim uzdizao kad ih je mnogo od tebe učenijih i vještijih
Zakonu?
15. Želiš li znati i naučiti nešto korisno, neka ti bude drago ostati nepoznat i nepriznat.
16. Ovo je najuzvišeniji i najkorisniji odabir: istinski upoznati sama sebe i smatrati se
neznatnim.
17. Do sebe ništa ne držati, a o drugima uvijek misliti dobro i plemenito, to je velika
mudrost i savršenost.
18. Vidiš li koga da javno griješi ili nešto tako krši, ne smatraj sebe boljim. Ne znaš
koliko ćeš dugo ostati dobar.
19. Svi smo slabi, ali nikoga ne smatraj slabijim od sebe.
__________________
1. Usp. Aristotel, Metaph. I,1; Prop 1,13; 2. Usp. Sir 19,21; 4. Usp. 1 Kor 13,2; 6. Usp.
Sir. 7,5; 13. Rim 11,20; usp. 12,3.


Treće poglavlje

NAUK ISTINE

1. Blažen onaj koga sama Istina poučava, ne prolaznim slikama i riječima, nego
onakva kava je u svojoj biti.
2. Naše mišljenje i naš osjećaj često nas varaju i ne dopiru daleko.
3. Što koristi veliko mudrovanje o skrivenim i nejasnim stvarima za koje nećemo
odgovarati na sudu ako ih nismo znali?
4. Velika je ludost što se, zanemarivši korisne i potrebne, bavimo još i neobičnima i
štetnima!
5. Oči imamo, a ne gledamo.
6. I čemu briga za “rodove” i “vrste”?
7. Komu Vječna Riječ govori, biva oslobođen od mnogih nagađanja.
8. Od jedne je Riječi sve i o toj Jednoj sve govori: i ona je “Početak” koji i nama zbori.
9. Bez nje nitko ne spoznaje, niti itko pravo sudi.
10. Komu je sve Jedno, i sve privodi tome Jednom i sve vidi u Jednom, taj može biti
postojana srca i u Bogu spokojan.
11. O Bože, Istino, sjedini me sa sobom u vječnoj ljubavi!
12. Često mi se toliko toga gadi čitati i slušati; u tebi je sve što hoću i želim.
13. Zašutite svi vi, učeni! Zamuknite pred Bogom vi, stvorovi! Ti sam mi zbori!
14. Koliko je netko s tobom povezaniji i u sebi jednostavniji, bolje i lakše shvaća
uzvišene stvari jer svjetlo spoznaje prima odozgo.
15. Čist, priprost i postojan duh neće rastresti mnogi poslovi, jer sve čini na Božju čast i
u sebi se smireno opire svakoj sebičnosti.
16. Što ti više smeta i dosađuje negoli tvoja neumrtvljena požuda srca?

7
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

17. Dobar i pobožan čovjek svoja djela koja treba naizvan učiniti najprije razvrsta u
nutrini.
18. I ne vuku ga djela k željama grešne sklonosti, već on njima upravlja po sudu
zdrava razuma.
19. Komu se više boriti nego onomu koji se upinje pobijediti sama sebe?
20. I to treba biti naš posao: pobjeđivati, naime, sama sebe, dnevice stjecati više vlasti
nad sobom i bar malo napredovati u dobru.
21. Svako savršenstvo u ovome životu uključuje u sebi i neku nesavršenost, i svako
naše umovanje zastire i neko pomračenje.
22. Ponizno upoznavanje sama sebe sigurniji je put Bogu od dubokih prekopavanja po
znanosti.
23. Ne treba kriviti ni znanost ni bilo koje poznavanje stvari. To je u sebi dobro i od
Boga određeno. Ali uvijek nam je više cijeniti dobru savjest i krepostan život.
24. A budući da se mnogi više trude oko znanja nego oko dobra života, često se
prevare i donose malo ili nikakva roda.
25. O, kad bi ljudi tolikim marom istrebljivali mane, a sadili kreposti kao što se
upuštaju u rasprave, ne bi u narodu bilo tolikih zala i sablazni ni toliko nehaja po
samostanima.
26. Jamačno, na sudnjem danu neće nas pitati što smo čitali, nego što smo činili; niti
što smo učili, nego jesmo li pobožno živjeli.
27. Reci mi gdje su svi oni uglednici i učitelji koje si dobro poznavao dok su još živjeli i
odlikovali se učenošću?
28. Na njihovim položajima već sjede drugi, i ne znam da li ih se još spominju.
29. Dok su živjeli, činilo se da nešto jesu, sad su zaboravljeni.
30. O, kako slava svijeta brzo prolazi!
31. Dao Bog da im je život bio u skladu s njihovim znanjem! Tada bi to bilo dobro
učenje i poučavanje.
32. Kako mnoge u ovom svijetu upropašćuje isprazno znanje jer malo mare da služe
Bogu!
33. I budući da više vole biti veliki nego ponizni, “ishlaplješe u mozganjima svojim”.
34. Istinski je velik onaj koji je u sebi malen i koji nimalo ne cijeni ni jednu ponudu
časti.
35. Istinski je razborit koji sve zemaljsko smatra otpadom: da bi Krista stekao.
36. I pravi je učenjak koji provodi Božju, a napušta svoju volju.
__________________
1. Usp. Br 12,8; 5. Usp. Jer 5,21; 8. Usp. Iv 1,3; 8,25; 11. Usp. Iv 14,6; Jer 31,3; 19.
Usp. Mudr 10,12; 30. Usp. 1 Iv 2,17; 33. Rim 1,21; 35. Usp. Fil 3,8.


Četvrto poglavlje

RAZBORITO DJELOVANJE

1. Ne treba vjerovati svakoj riječi ni svakom nagovoru, nego stvar valja pomnjivo i
smireno odvagnuti pred Bogom.
2. Na žalost, često o drugome lakše povjerujemo i kažemo zlo, nego dobro; tako smo
slabi.
3. Ali savršeni ljudi ne vjeruju tako lako svkom govorkanju jer poznaju ljudsku
slabost, dapače, sklonost zlu i nepostojanost u riječi.
4. Velika je mudrost ne biti nagao u djelima ni tvrdokorno krut u mišljenjima.
5. I ovo: ne valja povjerovati svakoj ljudskoj riječi, a niti ono što čujemo ili
povjerujemo odmah prenositi drugima.
6. Posavjetuj se s razumnim i promišljenim i radije potraži savjet od boljega nego da
se povodiš za svojom ćudljivošću.
7. Čestit život učini čovjeka mudrim po Božjem srcu i iskusnim u mnogim stvarima.

8
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

8. Koliko je tko ponizniji i Bogu podložniji, toliko je u svemu mudriji i smireniji.


__________________
1. Usp. Sir 19,16; I Iv 4,1; 3. Usp. Post 8,21; Sir 14,1; 19,16; 5. Usp. Sir 19,10; 6. Usp.
Sir 9,21; Tob 4,18; 7. Usp. Sir 34,9.

Peto poglavlje

ČITANJE SVETOG PISMA

1. U Svetome pismu treba tražiti istinu, a ne rječitost.


2. Cijelo Sveto pismo treba čitati u onome Duhu Svetom po kojemu je nastalo.
3. U Svetome pismu moramo tražiti više duhovnu korist nego duhovitost.
4. Pobožne i jednostavne knjige moramo čitati jednako rado kao i uzvišene i duboke.
5. Neka te ne smeta ugled pisca, ubrajao se on među velike ili male; nego neka ta na
čitanje potiče ljubav k pravoj istini.
6. Ne traži tko je to rekao, nego pazi što kaže.
7. Ljudi prolaze, a “vjernost Gospodnja ostaje dovijeka”.
8. Ne birajući osobe, Bog nam govori na različite načine.
9. U čitanju Svetoga pisma često nas ometa naša radoznalost. Htjeli bismo razumijeti i
raspravljati ondje gdje treba jednostavno nastaviti.
10. Želiš li napredovati, čitaj ponizno, jednostavno i vjerno, bez častohleplja da ikada
stekneš ime učenjaka.
11. Rado upitaj svece i pažljivo slušaj njihove riječi; ne odbijaj savjetâ starijih: ne daju
ih oni bez razloga.
__________________
2. Usp. 1 Pt 1,21; 3. Usp. 1 Tim 3,16; 7. Ps 117,2; 8. Usp. Kol 3,25; Heb 1,1; 11. Usp.
Sir 32, 9; 8,9.


Šesto poglavlje

NEUREDNE SKLONOSTI

1. Kad god čovjek za nečim neuredno teži, smjesta u sebi postaje nemiran.
2. Oholica i lakomac nikada ne miruju; siromašan i ponizan u duhu žive u potpunu
miru.
3. Čovjek koji se još nije sasvim upokorio brzo pada u napast i svladaju ga sitne i
beznačajne stvari.
4. Slab duhom i na neki način još puten, sklon sjetilnostima, teško se može potpuno
otresti zemaljskih želja.
5. I često je žalostan ako se nečega mora odreći. Lako se također naljuti ako mu se
tko opire.
6. Čim udovolji svojoj žudnji, tišti ga savjest jer je popustio svojoj strasti, koja ne vodi
traženom miru.
7. Pravi je mir stoga u opiranju, a ne u služenju strastima.
8. Nema, dakle, mira u srcu putena čovjeka, niti u čovjeka odana izvanjskih stvarima;
ima ga čovjek gorljiva duha.
__________________
2. Usp. Mt 5,3; Ps 36,11; 6. Usp. Lk 19,42.


Sedmo poglavlje

TREBA SE KLONITI ISPRAZNE NADE I UMIŠLJENOSTI

1. Isprazan je tko polaže nadu u ljude ili u stvorenja.


2. Ne stidi se služiti drugima u Kristovoj ljubavi i u ovome svijetu izgledati kao
siromah.

9
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

3. Ne oslanjaj se na sama sebe, nego svoju nadu stavi u Boga.


4. Učini koliko je do tebe, a Bog će potpomoći tvojoj dobroj volji.
5. Ne pouzdaj se u svoje znanje ni u domišljatost bilo kojeg stvora, nego više u Božju
milost, koja poniznima pomaže, a preuzetne ponižava.
6. Ne hvali se imanjem, ako si bogat, ni prijateljima, ako su moćni, nego Bogom, koji
sve daje, a povrh svega želi dati sama sebe.
7. Ne zanosi se snagom i ljepotom tijela, i neznatna ga bolest kvari i rastače.
8. Ne laskaj samom sebi zbog svoje sposobnosti ili oštroumnosti da ne bi omrznuo
Bogu, čije je sve dobro što imamo od prirode.
9. Ne smatraj se boljim od drugih da se ne bi možda kod Boga, koji zna što je u
čovjeku, našao gorim.
10. Ne hvastaj se svojim dobrim djelima, jer Bog sudi drukčije od ljudi. Njemu se često
ne mili, što je ljudima milo.
11. Ako je što dobra u tebi, o drugima misli još bolje, da sačuvaš poniznost.
12. Ne škodi podložiš li se svima, a vrlo škodi ako se i jednome nametneš.
13. Trajni mir je u poniznome, a zavist i zlovolja u oholome.
__________________
1. Usp. Jer 17,5; 2. Usp. 2 Kor 4,5; 1 Kor 1,2; 3. Usp. Izr 3,5; 5. Usp. Jak 4,6; 6. Usp.
Jer 9,22; 8. Usp. 1 Kor 4,7; 9. Usp. Iv 2,25; 13. Izr 13,10.


Osmo poglavlje

ČUVAJ SE PRVELIKE POVJERLJIVOSTI

1. “Ne otkrivaj svojega srca svakom čovjeku”, nego se o svojoj stvari posavjetuj s
razboritim i bogobojaznim čovjekom.
2. Malokad budi s mladim i stranim ljudima.
3. Bogatima se ne ulaguj, nerado se pojavljuj pred moćnicima.
4. Druži se s poniznima i priprostima, s pobožnima i čestitima i razgovaraj o onome
što uzdiže.
5. Ne budi povjerljiv ni s jednom ženom, već općenito sve dobre preporuči Bogu.
6. Nastoj biti prisan samo s Bogom i njegovim anđelima, a kloni se poznanstva s
ljudima.
7. Sve treba ljubiti, ali prisnost ne koristi.
8. Katkad se dogodi da nepoznata osoba zasvijetli dobrim glasom, pa ipak viđena
očima, razočara.
9. Kadšto smatramo da smo u našem druženju s drugima omiljeni, a počinjemo im se
nedopadati zbog loših navika koje uočavaju kod nas.
__________________
1. Sir 8,22; 9,21; Izr 25,9; 3. Usp. Izr 25,6; 4. Usp. Sir 37,15; Rim 14,19.


Deveto poglavlje

POSLUŠNOST I PODLOŽNOST

1. Velika je stvar biti poslušan, živjeti pod paskom poglavara i ne biti sam svoj
gospodar.
2. Mnogo je sigurnije biti podložnik nego pretpostavljeni.
3. Mnogi su poslušni više iz prisile nego iz ljubavi. Takvima je muka i rado mrmljaju;
neće steći slobodu duha ne podvrgnu li se svim srcem, radi Boga.
4. Trči tamo ili onamo: nećeš naći mira, osim u poniznoj podložnosti pod upravom
poglavara.
5. Mnoge je prevarilo umišljanje, da će im drugdje biti bolje.

10
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

6. Istina je, svatko rado postupa po svojem mišljenju i sklon je onima koji osjećaju s
njim.
7. No, ako je Krist među nama, potrebno je, radi mira, katkada napustiti svoje
mišljenje.
8. Tko je tako mudar da bi sve mogao znati?
9. Nemoj se stoga suviše pouzdavati u svoje mišljenje, rado poslušaj i tuđa.
10. Ako je tvoje mišljenje dobro, a ipak ga radi Boga napustiš i prihvatiš drugo, na taj
ćeš način više napredovati.
11. Često sam, naime, čuo: sigurnije je savjet poslušati i prihvatiti negoli davati.
12. Može se također dogoditi da je mišljenje svih dobro, ali ne htjeti pristati uz druge,
kad je to razborito ili razložno, znak je oholosti ili tvrdoglavosti.
__________________
1. Usp. 1 Pt 2,13; 7. Usp. Rim 8,10; Mt 18,20; 9. Usp. Izr 12,15.


Deseto poglavlje

SUVIŠNO GOVORENJE

1. Čuvaj se ljudske buke koliko god možeš. Mnogo, naime, smeta, bavljenje
svjetovnim poslovima, makar se to činilo u dobroj nakani.
2. Jer ubrzo nas onečisti i zarobi taština.
3. Mnogo bih puta volio da sam šutio i da nisam bio među ljudima.
4. A zašto tako rado govorimo i zajedno ćaskamo, kad se malokad bez pozlijeđene
svjesti vraćamo šutnji.
5. Činimo to zato što dugim razgovorima pokušavamo jedan drugoga tješiti i olakšati
srce, izmučeno kojekakvim razmišljanjima.
6. I najmilije je razgovarati i razmišljati o onome što volimo ili želimo ili što se protivi
našim osjećajima.
7. Na žalost, prečesto je to isprazno i uzalud.
8. Ta, naime, izvanjska utjeha na štetu je onoj nutarnjoj i božanskoj utjehi.
9. Zato treba bdjeti i moliti da nam vrijeme ne bi prošlo uzalud.
10. Ako je govoriti i ako je korisno, govori blagotvorno.
11. Zla navika i nehaj za naš napredak mnogo pridonosi tome da ne pazimo na svoje
riječi.
12. A od velike je koristi za duhovni napredak pobožni razgovor o duhovnim stvarima,
osobito onih koji su dušom i duhom povezani u Bogu.
__________________
4. Usp. Izr 10,19; Sir 20,8; 9. Usp. Mt 26,41; Sir 4,23; 10. Usp. Ef 4,29.


Jedanaesto poglavlje

TRAŽENJE MIRA I REVNOST U NAPREDOVANJU

1. Imali bismo mnogo mira kad se ne bismo bavili onime što drugi govore i rade, a
nas se ne tiče.
2. Kako netko može dugo ostati u miru ako se miješa u tuđe poslove, unaokolo traži
zadjevice, te malo ili malokad sabire?
3. Blaženi jednostavni, imat će mnogo mira.
4. Zašto su neki sveci bili tako savršeni i produhovljeni?
5. Zato što su se trudili odvojiti se od svih zemaljskih želja. Tako su se, potpuno
slobodni, mogli svim srcem predati Bogu.
6. Nas suviše zaokupljaju vlastite strasti i brige za prolazne stvari.

11
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

7. Malokad posve svladamo i jednu manu, i nije nam do svagdanjega napretka; zato i
ostajemo hladni i mlitavi.
8. Kad bismo u samima sebi uspostavili sklad i kad ne bismo bili toliko sputani
izvanjskim stvarima, tada bismo mogli kušati božanske i uživati u promatranju
nebeskih.
9. Odlučujuća i najveća je zapreka što, zarobljeni strastima i požudama, i ne
pokušavamo krenuti putem svetačke savršenosti.
10. Čim iskrsne i najmanja poteškoća, gubimo nadu i tražimo ljudske utjehe.
11. Kad bismo se junački dali u borbu, zasigurno bismo nad sobom osjetili Božju pomoć
s neba.
12. On je, naime, pripravan poduprijeti one koji se bore i pouzdaju u njegovu milost.
Ona nam i pruža priliku za borbu, da pobijedimo.
13. Smatramo li da ćemo u pobožnosti napredovati tek po nekim vanjskim vježbama,
našoj će pobožnosti brzo doći kraj.
14. Sjekiru treba usmjeriti na korijen pa da, očišćeni od strasti, rađamo smirenost
duha.
15. Kad bismo godišnje iskorijenili samo jednu manu, ubrzo bismo postali savršeni.
16. Naprotiv, često osjećamo da smo bili bolji i čistiji na početku obraćenja nego nakon
mnogih godina redovničkog života.
17. Naša revnost i napredak morali bi svednevice rasti; a, evo, velikim smatramo
onoga koji je uspio sačuvati djelić svoje prvotne revnosti.
18. Kad bismo se s početka tek malo prisilili, poslije bismo mogli sve činiti s lakoćom i
radošću.
19. Teško se ostaviti navike, još teže krenuti protiv vlastite volje.
20. Ali, ako ne pobijediš u sitnicama, kako ćeš nadvladati teškoće?
21. Na početku se opiti svojoj sklonosti i odlučno se odupri lošoj navici, inače će te
pomalo dovesti u veće nevolje.
22. O, kad bi znao koliko ćeš dobrim vladanjem priskrbiti mira sebi, a drugima radosti,
siguran sam, više bi se brinuo za svoj duhovni napredak.
__________________
9. Usp. Heb 9,8; 14. Usp. Mt 3,10; 21. Usp. Sir 19,1.


Dvanaesto poglavlje

KORIST OD PROTIVŠTINA

1. Dobro je za nas što nas kadšto snađu protivštine, poteškoće i neugodnosti. One
pomažu da se čovjek vrati k sebi, do oktrije kako je zapravo ovdje prognanik i kako
je bezizgledno polagati svoje nade u bilo kakva stvorenja ovoga svijeta.
2. Dobro je katkad pretrpjeti protuslovlja, zle i naopake prosudbe o sebi, pa i kad smo
radili čestito i dobronamjerno.
3. To često koristi poniznosti i brani od isprazna slavohleplja.
4. Kad ljudi zaziru od nas i nemaju spremnosti da nam vjeruju, tada s više volje
tražimo nutarnje Božje svjedočanstvo.
5. U Bogu bi se čovjek morao posve ukorijeniti i neće mu trebati mnogo ljudske ujehe.
6. Kad čovjeka dobre volje pritisne žalost ili spopadne napast ili pak salete zle misli,
bolje shvaća da mu je Bog potreban i da bez njega ne može učiniti ništa dobro.
7. Uzdiše i moli zbog nevolja koje su ga pritisnule.
8. Sit je života i poželi smrt, da bi se oslobodio i pridružio Kristu.
9. I tada jasno uoči da u svijetu ne može biti sigurnosti i potpuna mira.
__________________
6. Usp. Iv 15,5; Rim 7,18; 1 Kor 12,3; 8. Usp. 2 Kor 1,8; Fil 1,23.

12
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

Trinaesto poglavlje

ODOLIJEVANJE KUŠNJAMA

1. Dokle god ovdje živimo, ne možemo biti bez tjeskobe i kušnje.


2. Zato u Knjizi o Jobu piše:”Nije l` borba život čovjekov na zemlji?”
3. Stoga bi svatko morao pripaziti na svoje kušnje i bdjeti u molitvama, e da đavao ne
bi našao priliku i zaveo ga. On, naime, nikad ne spava, nego “obilazi kao ričući lav
tražeći koga da proždre”.
4. Nitko nije tako svet ni savršen a da ne bi pokatkad imao kušnji. Ne možemo sasvim
bez njih.
5. Ipak kušnje, iako mučne i pogubne, često su vrlo korisne. Po njima čovjek stječe
poniznost, pročišćenje i iskustvo.
6. Svi su sveci prolazili mnoge jade i kušnje i – napredovali.
7. A oni koji ih nisu bili kadri podnositi, bili su odbačeni i propali su.
8. Nema tako svetog reda ni tako sigurna mjesta gdje ne bi bilo kušnji i neprilika.
9. Dokle god čovjek živi, nije siguran od kušnji jer izvor je kušnji u nama.
10. Budući da smo u požudama rođeni, čim jedna nevolja ili kušnja prođe, druga dođe,
pa uvijek nešto imamo trpjeti. Jer – izgubili smo milost sreće.
11. Mnogi pokušavaju umaknuti kušnjama, a upadaju u još veće.
12. Od samog bijega nema pobjede. Tek strpljivošću i istinskom poniznošću bivamo jači
od svih neprijatelja.
13. Tko se samo naizvan sklanja, a ne čupa korijenje, malo će napredovati; što više,
kušnje će se vraćati još brže i biti goropadnije.
14. Malo-pomalo, strpljivom ustrajnošću i Božjom pomoću više ćeš pobjeđivati nego
svojom žestinom i silovitošću.
15. U kušnji često potraži savjet, a s onim koji je u kušnji ne postupaj strogo, nego ga
nastoj utješiti, kao što bi to i sebi želio.
16. Uzrok je svim kušnjama nestalnost duha i nepouzdanje u Boga;
17. jer kao što lađu bez kormila valovi bacaju amo-tamo, tako i čovjeka, nemarna i
popustljiva u odlukama, zanose različite napasti.
18. U vatri se ispituje željezo, a u kušnjama pravedan čovjek.
19. Često ne znamo što možemo, kušnja nam otkriva što jesmo.
20. A napose je na početku kušnje potrebna budnost: lakše se, naime, neprijatelj
pobjeđuje, ako mu ne dopustimo ući na vrata svoje duše, već mu se odmah, čim
pokuca, ispred praga, suprostavimo.
21. Zato je pjesnik rekao:”U pravi se čas odupri, za lijekom je prekasno sezat kad je zlo
s duga otezanja već uzelo mah.”
22. Naime, naprije padne na pamet obična misao, zatim dođe živahna mašta, onda
užitak pa zlo nagnuće i pristanak.
23. I tako jedno za drugim zlokobni neprijatelj zahvati sve, kad mu se nismo spočetka
oprli.
24. I što mu se tko dulje oklijeva oprijeti, to u sebi dnevice biva slabiji, a njegov
neprijatelj snažniji.
25. Neki trpe teže kušnje na početku svojega obraćenja, neki na kraju.
26. Neki opet pate gotovo cijeli život.
27. Poneki su samo lako kušani, primjereno božanskoj mudrosti i pravdi, koja odvaguje
ljudske mogućnosti i zasluge i sve upravlja na spasenje svojih odabranika.
28. Zato u kušnjama ne smijemo očajavati, nego to žarće zazivati Boga, da nas
udostoji pomoći u svakoj nevolji, jer on će, kako reče sveti Pavao “kušnjama dati i
ishod”, da bismo mogli izdržati.
29. Priklonimo, dakle, svoju dušu u svakoj kušnji i nevolji pod Božju ruku jer on
“klonule duše spasava” i uzdiže.
30. U kušnjama i nevoljama provjerava se čovjekov napredak; tu njegova zasluga
postaje veća, a krepost očitija.

13
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

31. Nije veliko ako je čovjek pobožan i revan kad ne osjeća teškoću. No, ako u vrijeme
neprilika ostaje strpljiv, mogu se od njega očekivati velike stvari.
32. Ima ih koji se održe u velikim kušnjama, a u malim, svakodnevnim često dožive
poraz, da se, tako poniženi, nikad ne uzdaju u sebe u velikim, kad su tako slabi u
malim.
__________________
2. Job 7,1; 3. Usp. 1 Pt 4,7; 5,8; 6. Dj 14,2; 10. Usp. Jak 1,14; 4,1; 14. Usp. Kol 1,11;
15. Usp. Gal 6,1; 18. Usp. Sir 31,31; 27,6; 20. Usp. Ef 4, 27; 21 Ovidije, Remedia
amoris, L. II, 91; 22. Usp Grgur Vel. Homilia XVI in Evangelia; 28. 1 Kor 10,13; 29. Usp.
1 Pt 5,6; Ps 34,19; Lk 1,52.


Četrnaesto poglavlje

VALJA SE ČUVATI NEPROMIŠLJENA SUDA

1. Upri oči u sebe i zaziri od prosuđivanja tuđih djela.


2. Beskorisno je čovjeku druge suditi; često se prevari i lako pogriješi. A sebe suditi i
protresati, uvijek je koristan posao.
3. Koliko nam je neka stvar prirasla srcu, tako o njoj i sudimo. Sebeljublje lako
pokvari istinski sud.
4. Kad bi Bog uvijek bio svrha naših nakana, tada nas ne bi lako uznemirilo
protivljenje naših osjetila.
5. Ali uvijek su u nama krije ili nas izvana salijeće nešto, što nas na isti način također
privlači.
6. Mnogi potajice u svojim djelima traže samo sebe a da to i ne zamijećuju.
7. Izgledaju sasvim smireni dok se sve događa po njihovoj volji.
8. A bude li što drukčije no što žele, začas se uznemire i snužde.
9. Zbog različitih osjećaja i mišljenja vrlo često nastaju nesuglasice među prijateljima i
sugrađanima, redovnicima i pobožnicima.
10. Stara se navika teško napušta i nitko se rado ne priklanja tuđem mišljenju.
11. Budeš li se više oslanjao na svoju pamet ili radišnost nego na krepost podložnu
Isusu Kristu, jedva ćeš, i to pokasno, postati prosvijetljen; jer Bog želi našu
posvemašnju podložnost, da bi žarkom ljubavlju nadmašio sve naše umovanje.
__________________
2. Usp. Rim 14,4,10; 3. Usp. Arist. Ethica Nie III, 5; 10. Usp. Mudr 14,16; 11. Usp. Fil
3,21; 1 Kor 15,27.


Petnaesto poglavlje

DJELA LJUBAVI

1. Ni za što na svijetu ni bilo kome za ljubav ne smiješ činiti zlo. Ali za korist
nevoljnika treba katkad propustiti dobro djelo ili ga zamijeniti boljim.
2. Na taj način dobro djelo ne propada, već se promeće u bolje.
3. Bez ljubavi izvanjsko djelo ništa ne koristi.
4. A što god je učinjeno iz ljubavi, pa koliko god bilo malo i neznatno, sve je
plodonosno.
5. Bog više cijeni kako tko radi nego koliko uradi.
6. Mnogo čini onaj tko mnogo ljubi.
7. Mnogo čini onaj tko dobro čini.
8. Dobro čini onaj tko više služi zajednici nego vlastitoj volji.
9. Često nešto izgleda kao ljubav, a zapravo je više putenost, jer tjelesni nagon,
vlastita volja, težnja za uzvratom, želja za lagodnošću traže svoje.

14
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

10. Tko ljubi istinski i savršeno, ni u čemu ne traži sebe, već samo da sve bude na
Božju slavu.
11. Nikome ne zavidi jer nikakvu radost ne traži za sebe.
12. Niti želi uživati u sebi; već je njegova želja blaženstvo u Bogu, što je uzvišenije od
svih drugih dobara.
13. Nitko za njega nije izvor dobra doli Bog, od kojega sve proizilazi i u kojemu
konačno uživaju mir svi sveci.
14. O, tko bi imao samo iskru istiniske ljubavi, zaista bi shvatio: sve je na zemlji samo
ispraznost.
__________________
3. Usp. 1 Kor 13,3; 5. Usp. Grgur Vel. Homilia V in Evangelia; 10. Usp. 1 Kor 13,5; 11.
Usp. 1 Kor 13,4; 14. Usp. Prop 3,19.


Šesnaesto poglavlje

PODONOŠENJE TUĐIH MANA

1. Što čovjek ne može popraviti na sebi ili drugome, neka strpljivo podnosi, dok Bog
drukčije ne odredi.
2. Razmisli: bit će da je to bolje za tvoju prokušanost i strpljivost; bez njih naša djela
ne vrijede mnogo.
3. Ipak, kod takvih teškoća moraš smjerno moliti da ti se Bog udostoji pomoći da sve
podneseš.
4. Ako netko nakon dvije ili tri opomene ne popusti, ne spori se s njim, nego sve
prepusti Bogu. Neka njegova volja i čast budu u svim njegovim slugama. On i zlo
zna okrenuti na dobro.
5. Nastoj strpljivo podnositi tuđe pogreške i kojekakve slabosti; i ti imaš mnogo toga
što drugi moraju podnositi.
6. Ako sebe sama ne možeš odgojiti kako bi htio, kako ćeš moći drugoga oblikovati po
svojoj volji?
7. Volimo da drugi budu savršeni, a svoje mane ne ispravljamo.
8. Tražimo da se drugi do u tančine poprave, a sebe nismo voljni popravljati.
9. Drugima spočitavamo preveliku slobodu, a sebi ništa ne uskraćujemo.
10. Druge hoćemo vezati pravilima, a za sebe ne trpimo nikakva ograničenja.
11. I tako postaje očito: rijetko do bližnjih držimo toliko koliko do samih sebe.
12. Kad bi svi bili savršeni, što bismo tada podnosili iz ljubavi prema Bogu?
13. A Bog je sada tako uredio da učimo noseći breme drugih. Ta nitko nije bez mane,
nitko bez bremena; nitko nije sebi dostatan, nikomu ne doseže njegova mudrost;
nego nam je nositi jedan drugoga, tješiti jedan drugoga, a tako i pomagati i
opominjati.
14. Koliko je tko krepostan, najbolje se vidi u času nevolje.
15. Naime, neprilike ne čine čovjeka slabim, one pokazuju kakav je.
__________________
4. Sv. Benedikt, Regula; 13. Usp. Gal 6,2; Izr 3,7; Kol 3,13; 1 Tim 5, 11.


Sedamnaesto poglavlje

SAMOSTANSKI ŽIVOT

1. Želiš li ostati u miru i slozi s drugima, moraš se učiti mnogom svladavanju.


2. Nije malo ući u samostan ili u družbu, ondje nepomućeno prijateljevati i u vjernosti
ustrajati do smrti.
3. Blažen onaj koji je ondje časno živio i sretno završio život.
4. Želiš li ustrajati u obvezama i napredovati, smatraj sebe prognanikom i prolaznikom
na zemlji.

15
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

5. Hoćeš li redovnički živjeti, moraš biti lud poradi Krista.


6. Malo su korisni habit i tonzura; pravog redovnika čine promjena života i
posvemašnje mrtvljenje strasti.
7. Tko traži bilo što drugo doli samo Boga i spas svoje duše, naiće će samo na
neprilike i žalost.
8. Neće stoga dugo ostati u miru onaj tko se ne potrudi biti najmanji i svima podložan.
9. Došao si služiti, a ne gospodovati.
10. Znaj, pozvan si trpjeti i raditi, a ne plandovati i ćaskati.
11. Ovdje se, dakle, ljudi kušaju kao u peći.
12. Ovdje nitko ne može opstati ako se, radi Boga, ne želi svim svojim srcem poniziti.
__________________
2. Usp. Fil 3,6; Otk 2,10; 4. Usp. Heb 11,13; 5. Usp. 1 Kor 4,10; 7. Usp. Ps 116,3; 8.
Usp. 1 Pt 2,13; 11. Usp. Mudr 3,6.


Osamnaesto poglavlje

PRIMJERI SVETIH OTACA

1. Promatraj žive primjere svetih otaca s kojih odsijeva istinska savršenost, i vidjet
ćeš kako je malo i gotovo ništa ono što mi činimo.
2. Ah, što je naš život usporedimo li ga s njihovim?
3. Sveci, Kristovi prijatelji, služili su Gospodinu u gladi i žeđi, u studeni i golotinji, u
trudu i muci, u bdjenjima i postovima, u molitvama i svetim razmatranjima, u
progonstvima i mnogim sramoćenjima.
4. O, kako su mnoge i teške neprilike trpjeli apostoli, mučenici i priznavatelji, djevice i
svi ostali koji su odlučili slijediti stope Kristove!
5. Mrzili su, naime, svoje duše na ovome svijetu da bi ih posjedovali u vječnomu
životu.
6. Kako su samo strog i povučen život sveti oci provodili u pustinji, kako su
dugotrajno i teško bili kušani, kako ih je često mučio neprijatelj, kako su česte i
vruće molitve prinosili Bogu, kako su stroge postove provodili, kako su plamtjeli
revnošću i žarom za duhovni napredak, kako su oštar rat vodili da bi ukrotili mane,
kako su čistom i pravom nakanom težili Bogu!
7. Danju su radili, noću dugo molili, premda ni u vrijeme rada nisu prestajali duhom
moliti.
8. Na korist su upotrijebili svaki trenutak.
9. Svaki sat za razgovor s Bogom činio im se prekratkim pa bi zbog velika užitka u
razmatranju zaboravljali tijelu pružiti potrebnu okrepu.
10. Odricali su se svega bogatstva, položaja, časti, prijatelja i rodbine; ni u čemu od
ovoga svijeta nisu htjeli imati udjela.
11. Jedva su uzimali ono što im je trebalo za život, i s nevoljkošću su tražili tjelesne
potrebe.
12. Bili su, dakle, siromašni zemaljskim dobrima, ali vrlo bogati milošću i vrlinama.
13. Izvana su bili bez ičega, ali su iznutra uživali obilje milosti i božanske utjehe.
14. Svijetu su bili strani, ali Bogu bliski i pouzdani prijatelji.
15. Samima sebi bili su ništa, a ovdašnjem svijetu prezir; no u Božjim su očima bili
dragocjeni i odabrani.
16. Živjeli su istinsku poniznost i prostodušnu poslušnost, ljubav i strpljivost, i stoga
dnevice duhovno napredovali, stječući i veliku milost kod Boga.
17. Postali su uzor svim redovnicima i morali bi nas više poticati na dobar napredak,
nego što nas od toga odvraćaju mnogi kolebljivci.
18. O, kolik je žar prožimao sve redovnike pri osnutku njihove družbe!
19. Kakva li je bila pobožnost u molitvi, kakvo nadmetanje u kreposti, kako čvrsta
stega; kakvo li je poštivanje i poslušnost pravilima u svih cvalo!

16
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

20. Još i danas neizbrisani tragovi svjedoče da su to bili zaista sveti i savršeni ljudi.
Boreći se odvažno, svijet su podložili svojim nogama.
21. A danas se smatra velikim ako netko nije prestupio zapovijed, ako je nekomu pošlo
za rukom strpljivo podnijeti što je odabrao.
22. O, mlakosti i nehaja našeg staleža,
23. kad tako brzo odustajemo od prvašnje revnosti i kad nam je život već dodijao od
tromosti i mlakosti!
24. O da u tebi, koji si vidio tolike uzore pobožnosti, nikad ne zaspe napredovanje u
krepostima!
__________________
1. Usp. Sv. Benedikt, Regula; 3. 2 Kor 11,27; 12,10; 5. Usp. Iv 12,25; 14. Usp. 17,16;
16. Zso, Ef 5,2.


Devetnaesto poglavlje

VJEŽBE DOBRA REDOVNIKA

1. Život dobra redovnika mora obilovati svim krepostima da bi iznutra bio takav kakav
ljudima izgleda izvana.
2. I mnogo više mora biti iznutra nego što se vidi izvana, jer je naš nadzornik Bog,
kojeg nam je nadasve štovati gdje god bili i pred njih hodati svijetom poput anđela.
3. Svakodnevno moramo obnoviti svoju odluku i potaknuti se na revnost, kao da smo
se upravo danas obratili, te reći:
4. Pomozi me, Gospodine Bože, u dobroj odluci i u svojoj svetoj službi, i daj mi još
danas savršeno započeti jer nije ništa to što sam do danas učinio.
5. Naš napredak ovisi o našoj odluci, i potrebno je mnogo marljivosti onome koji hoće
napredovati.
6. Ako onaj koji je stvorio čvrstu odluku često posustane, što će tek biti s onim koji se
malokad i nevoljko na išta odlučuje?
7. Različiti su načini kojima napuštamo svoje odluke; već i nevelik propust duhovnih
vježbi jedva će proći bez ikakve štete.
8. Odluka se pravednikâ više oslanja na Božju milost, nego na vlastitu mudrost; što
god poduzimaju, uvijek se oslanjaju na nju.
9. Jer: čovjek snuje – Bog određuje; put čovječji nije u njegovoj vlasti.
10. Ako katkad iz poštovanja ili koristi za braću propustimo uobičajenu vježbu, lako
ćemo je kasnije nadoknaditi.
11. Ako je pak lakoumno propustimo iz mrzovolje ili nemara, prava je to pogreška i
štetit će nam.
12. Naprezali se mi koliko god je moguće, još ćemo uvijek ponešto pogriješiti.
13. Odluka nam uvijek mora biti određena i usmjerena na ono što najviše smeta našem
uspjehu.
14. Provjeravati nam je i uređivati svoju nutrinu i vanjštinu, jer je za vlastit napredak
korisno i jedno i drugo.
15. Ako ne možeš biti neprestano sabran, saberi se bar katkad, najmanje jednom na
dan, ujutro ili navečer.
16. Ujutro stvori odluku, navečer provjeri svoje vladanje; kakve su danas bile tvoje
riječi, djela i misli; možda si se upravo u tome više puta ogriješio o Boga i
bližnjega.
17. Junački se opaši protiv đavolske podmuklosti, obuzdaj proždrljivost pa ćeš lakše
ukrotiti svaku tjelesnu požudu.
18. Nikad ne budi sasvim besposlen, čitaj ili piši, moli ili razmatraj ili pak radi što
korisno za zajednicu.
19. U tjelesnim poslovima treba biti razborit, na mogu ih se laćati svi jednako.

17
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

20. Što svi ne čine zajednički, ne treba pokazivati pred drugima jer se osobne vježbe
sigurnije obavljaju skrovito.
21. Ipak se čuvaj zanemarivanja zajedničkog, a isticanja privatnog.
22. No, nakon što si pošteno i vjerno obavio dužnosti i naloge, i još ti ostane vremena,
tada po svome udovolji svojoj pobožnosti.
23. Ne mogu svi imati jednu te istu vježbu, već jednome više koristi ovo, drugome ono.
24. Vježbe treba rasporediti i prema vremenu: jedne više pristaju blagdanima, druge
radnim danima.
25. Drukčije su nam potrebe u vrijeme kušnje, a drukčije u vrijeme mira i spokoja.
26. Jedno nam je drago razmišljati kad smo žalosni, a drugo kad se radujemo u
Gospodinu.
27. Za glavne se blagdane moramo obnoviti dobrim vježbama i žarče zazivati zagovor
svetaca.
28. Od blagdana do blagdana moramo si postaviti odluke, kao da ćemo tada otići s
ovoga svijeta i stići na vječni blagdan.
29. Stoga nam se u tim svetim vremenima valja brižno pripravljati, pobožnije vladati i
strože obdržavati sva pravila, kao da ćemo uskoro primiti od Boga nagradu za svoj
trud.
30. Pa ako do toga i ne dođe, smatrajmo da nismo bili dovoljno pripravni niti još
dostojni tolike slave koja se u nama ima objaviti u određeno vrijeme, i nastojmo se
još bolje pripravljati na odlazak.
31. Blago onome slugi, veli evanđelist Luka, kojeg gospodar, kada dođe, nađe budna!
32. “Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.”
__________________
2. Usp. Izr 24,12; Job 8,6; 4. Usp. 2 Ljet 14,11; 9. Usp. Izr 16,9; Jer 10,23; 12. Usp.
Prop 7,20; 17. Usp. Job 38,3; Ef 6,11; 18. Sv. Benedikt, Regula; 19. Sv. Benedikt,
Regula, Prologus, 46; 30. Usp. Rim 8,18; 31. Usp. Lk 12,43; 32. Lk 12,44.


Dvadeseto poglavlje

LJUBAV PREMA SAMOĆI I ŠUTNJI

1. Traži prikladno vrijeme suočenja sa samim sobom;


2. često razmišljaj o Božjim dobročinstivma.
3. Ostavi zantiželju; čitaj radije ono što će više potpomagati skrušenosti nego
radoznalosti.
4. Budeš li se umio kloniti suvišnih razgovora i besposlenih hodanja, slušanja novosti i
glasina, naći ćeš dovoljna i pogodna vremena da se ozbiljno posvetiš razmatranju.
5. Veliki sveci bježali su, kamo god bi mogli, od ljudskog društva i više su voljeli služiti
Bogu u skrovitosti.
6. Reče netko: Koliko god sam puta bio među ljudima, manji sam se čovjek vratio.
7. To ponajčešće iskusimo kad dugo razgovaramo.
8. Naime, lakše je šutjeti nego ne prijeći mjeru u riječi.
9. Lakše je ostati kod kuće nego se vani dovoljno čuvati.
10. Tko se, dakle, nastoji izgraditi u čovjeka nutrine i duhovnosti, mora se s Isusom
skloniti od mnoštva.
11. Nitko ne može sigurno izaći pred ljude ako rado ne živi u skrovitosti.
12. Nitko ne može bez straha govoriti ako rado ne šuti.
13. Nitko ne može pouzdano predvoditi ako se rado ne podlaže.
14. Nitko ne može bez opasnosti zapovijedati ako nije naučio slušati.
15. Nitko se ne može bezbrižno radovati ako u sebi nema mirne savjesti.
16. Sigurnost je svetaca, međutim, uvijek bila združena sa strahom Božjim. I iako su se
odlikovali velikim krepostima i milošću, ipak nisu bili u sebi manje brižljivi i ponizni.
17. Sigurnost opakih pak izvire iz oholosti i preuzetnosti i na kraju se okreće u
beznadnost.

18
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

18. Nikad sebi ne obećavaj sigurnost u ovom životu, koliko god bio na glasu kao dobar
samostanac ili pustinjak.
19. Često su baš oni bolji u ljudskim očima dublje pali zbog svojega prevelikog
samopouzdanja.
20. Stoga je mnogo korisnije da ne budu sasvim bez kušnji nego često napastovani,
kako ne bi postali previše sigurni te se možda uzoholili pa lakoumno potražili i
vanjsku utjehu.
21. O, kako bi sačuvao mirnu savjest, onaj tko nikad ne bi tražio prolaznu radost, tko
se nikad ne bi bavio svijetom.
22. O, kako bi velik mir i spokoj uživao, onaj koji bi potkresao svaku taštu brigu i
razmišljao samo o spasonosnim i božanskim stvarima te svu svoju nadu stavio u
Boga!
23. Nitko nije dostojan božanske utjehe ne vježba li se brižljivo u svetoj skrušenosti.
24. Želiš li se skrušiti srcem, uđi u svoju sobicu i zatvori vrata svijetu, kao što je
pisano:”Na svojim ležajima razmislite i zanijemite.”
25. U ćeliji ćeš nalaziti ono što vani često gubiš.
26. Ustrajnim boravkom ćelija nam postaje slatka, čestim izbivanjem mrska.
27. Budeš li na početku svojega obraćenja u njoj rado boravio i čuvao je, bit će ti
kasnije draga prijateljica i najmilija utjeha.
28. Pobožna duša napreduje u šutnji i u miru otkriva dubine Svetoga pisma.
29. Tu nalazi potoke suza kojima se svake noći oblijeva i čisti, da bi svojem Stvoritelju
postala to bliskija koliko je udaljenija od svake svjetske buke.
30. Tko se, dakle, odijeli od znanaca i prijatelja, njemu će se Bog primaknuti sa svojim
svetim anđelima.
31. Bolje je skrovito živjeti i brinuti se o sebi nego, zanemarivši sebe, činiti čudesa.
32. Pohvalno je za redovnika, da malokad izlazi, da izbjegava da bude viđen i da ne želi
viđati ljude.
33. Zašto želiš vidjeti ono što ne smiješ imati? “Svijet prolazi i požuda njegova.”
34. Tvoje požudne želje vuku te da izađeš. Kad vrijeme prođe i vraćaš se kući, što
donosiš? Opterećenu savjest i rastreseno srce.
35. Radostan izlazak često urodi žalosnim povratkom, a veselo bdjenje do u kasnu noć
tužnim urankom.
36. Tako svaka tjelesna radost umiljato dolazi, a na kraju grize i ubija.
37. Što možeš drugdje vidjeti a da ovdje ne vidiš?
38. Evo neba i zemlje i svih počela, ta on njih je sve načinjeno!
39. Možeš li igdje išta vidjeti, što bi moglo dugo opstojati pod suncem?
40. Možda se nadaš naći zadovoljstvo, ali neće ti se posrećiti.
41. I kad bi vidio sve što postoji, što bi to bilo doli prazan privid?
42. Podigni svoje oči uvis, Bogu, i moli za svoje grijehe i nemare.
43. Ispraznost prepusti ispraznima, a ti povedi brigu o onome što ti je Bog zapovjedio.
44. Zatvori za sobom svoja vrata i prizovi k sebi svojega ljubimca, Isusa.
45. S njim ostani u ćeliji, jer drugdje nećeš naći takva mira.
46. Da nisi bio izalzio i da ti se uši nisu napunile glasinama, ostao bi u divnom miru.
47. A dokle god te radoznalost vodi za novostima, moraš podnositi nemir srca.
__________________
6. Usp. Seneca, Ad Lucilium Epistolae, L. 1,7; prema nekima to je izreka.


Dvadeset prvo poglavlje

SKRUŠENJE SRCA

1. Želiš li išta napredovati, ostani u strahu Božjemu i ne prepuštaj se prevelikoj


slobodi; štoviše, sva svoja osjetila privikavaj stezi i ne prepuštaj se nedoličnomu
veselju.
2. Skruši se u srcu i steći ćeš pobožnost.

19
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

3. Skrušenost otkriva mnoga dobra koja razuzdanost obično brzo potire.


4. Čudo je da se čovjek uopće može radovati ovome životu, kad se osvrne i odvagne u
kojem je progonstvu i u kolikim pogibeljima za svoju dušu.
5. U lakoumnosti svojega srca i nehaju za pogreške ne ćutimo boli svoje duše;
naprotiv, često se glupo smijemo ondje gdje bismo imali razloga plakati.
6. Nema istinske slobode ni dobre savjesti, osim u strahu Božjem.
7. Sretan onaj koji je kadar odbaciti svaki teret rastresenosti i usredotočiti se na svetu
skrušenost.
8. Sretan onaj koji se odriče svega što bi moglo okaljati ili oteščati njegovu savjest.
9. Bori se postojano! Navika se svaladava navikom.
10. Budeš li se znao odijeliti od ljudi, i oni će tebe ostaviti da radiš svoj posao.
11. Ne pačaj se u tuđe poslove, niti se upleći u obveze nadređenih.
12. Uvijek prvo bdij nad sobom i najprije opominji sama sebe, a onda prijatelje.
13. Ako nisi u milosti kod ljudi, ne budi žalostan. Nego nek ti je na brigu ako ne živiš
dobro i obazrivo kako dolikuje Božjem sluzi i pobožnu redovniku.
14. Često je korisnije i sigurnije kad čovjek nema mnogo utjeha na ovome svijetu,
napose tjelesnih.
15. No ako nemamo božanskih ili se malokad osjećamo pobožnima, krivica je na nama
jer ne težimo za skrušenošću srca i ne odbacujemo isprazne i izvanjske utjehe.
16. Priznaj, nisi vrijedan božanskih utjeha, mnogo si više zavrijedio svakolike jade.
17. Kad je čovjek savršeno skrušen, cijeli mu je svijet težak i gorak.
18. Dobar čovjek nalazi dovoljno razloga da tuguje i plače.
19. Bilo, naime, da promatra sebe bilo da razmišlja o drugome, zna, nitko ovdje ne živi
bez tuge.
20. I što se pomnije ispituje, to više tuguje.
21. Razlog zaslužene boli i unutrašnjeg skrušenja su naši grijesi i mane. Njima smo
toliko sputani, da tek rijetko uspijemo razmatrati nebeske stvari.
22. Kad bi češće premišljao o svojoj smrti nego o dužini života, sigurno bi se više
popravljao.
23. I kad bi češće pametno razmišljao o budućim paklenim ili čistilišnim kaznama, rado
bi, vjerujem, podnosio bol i napor i ne bi se plašio nikakve strogosti.
24. Budući da nam ipak to ne dopire do srca, a k tome još volimo ono što nam godi,
ostajemo hladni i vrlo tromi.
25. Često je nedostatak duha što nam se jadno tijelo tako lako žali.
26. Moli, stoga, ponizno Boga, da ti poda skrušenost duha i reci s prorokom: Nahrani
me, Gospodine, kruhom suza i obilnim me suzama napoji.
__________________
1. Usp. Izr 23,17; 14. Rim 8,4; 23. Usp. Sir 7,40; 26. Usp. Ps 80,6.


Dvadeset drugo poglavlje

RAZMIŠLJANJE O LJUDSKOJ BIJEDI

1. U bijedi si gdje god bio i kamo god se okrenuo, osim ako se ne obratiš Bogu.
2. Što se uznemiruješ ako ti ne pođe za rukom kako si želio ili naumio?
3. Komu ide sve po volji? Ni meni ni tebi niti ikome na zemlji.
4. Nema nikoga na svijetu bez neke žalosti ili stiske, bio on kralj ili papa.
5. A komu je bolje? Dakako, onomu koji je sposoban trpjeti nešto za Boga.
6. Mnogi malodušni i nestalni kažu:
7. Gle, kako onaj lijepo živi, kako je bogat i kako ugledan, kako moćan i uzvišen!
8. No usporedi nebeska dobra, i otkrit ćeš što su ova vremenita: mnogo nesigurnija,
dapače, tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez brige i straha.
9. Nije čovjekova sreća u posjedovanju obilja vremenitih dobara, dostaje mu i srednja
mjera.

20
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

10. Zaista je nevolja živjeti na zemlji.


11. Koliko čovjek želi biti duhovniji, toliko mu sadašnji život postaje gorči jer bolje
osjeća i jasnije uviđa posljedice ljudske pokvarenosti.
12. Naime, jelo, pilo, bdjenje, spavanje, počivanje, rad i druge prirodne potrebe zaista
su velika nevolja i jad pobožnu čovjeku, koji bi se riješio i oslobodio svakoga
grijeha.
13. Unutrašnjeg čovjeka, naime, vrlo tište tjelesne potrebe na ovom svijetu.
14. Stoga prorok usrdno moli, da bude izbavljen od njih, govoreći:”Odagnaj tjeskobe
srca mojega, Gospodine.”
15. A jao onima koji ne spoznaju svoju bijedu i propadljivi život!
16. Jer toliko su se neki uza nj prilijepili premda najpotrebnije jedva stječu naporom ili
prosjačenjem – da se nikad ne bi brinuli za Božje kraljevstvo kad bi uvijek mogli
živjeti ovdje.
17. O kako su bezumni i nevjernička srca oni koji su tako duboko potonuli u zemaljske
stvari, da više ništa ne cijene doli što je tjelesno!
18. Ali ti će bijednici i na kraju teško osjetiti, koliko je bilo nevrijedno i ništetno ono što
su ljubili.
19. Božji sveci pak i svi pobožni Kristovi prijatelji nisu gledali na ono što se dopada
tijelu niti što sja u vremenu, nego su sva njihova nada i pozornost bile usmjerene k
vječnim dobrima.
20. Svom su željom težili za onim što je trajno i nevidljivo da ih odanost vidljivom ne bi
povukla u nisko.
21. Ne gubi pouzdanja, brate, da ćeš duhovno napredovati; pred tobom su vrijeme i
prilika.
22. Zašto želiš odgoditi svoju odluku?
23. Ustani, započni ovaj čas i reci: Sad je vrijeme rada, sad je vrijema borbe, sad je
prikladno vrijeme za popravak.
24. Nevolja gola – najbolja škola.
25. Proći ti je kroz vatru i vodu prije no stigneš na odmorište.
26. Ne naneseš li sebi sile, nećeš pobijediti mane.
27. Dokle god smo u ovome krhkom tijelu, ne možemo biti bez grijeha niti živjeti bez
zlovolje i boli.
28. Rado bismo se oslobodili svake bijede, ali, budući da smo grijehom izgubili
nedužnost, izgubili smo i istinsko blaženstvo.
29. Stoga moramo biti strpljivi i očekivati Božje milosrđe, sve dok ne prođe ova
nepravda i život ne proguta ono što je smrtno.
30. O kolika je krhkost ljudska, uvijek sklona grijehu!
31. Danas svoje grijehe ispovijediš, a sutra ih opet počiniš.
32. Ovog ih se časa odlučiš čuvati, a za koji čas činiš kao da ništa nisi odlučio.
33. S pravom se stoga možemo poniziti i nikada o sebi misliti išta veliko, jer tako smo
krhki i nestalni.
34. Kako brzo možemo izgubiti nemarnošću, ono što smo jedva stekli velikim naporom i
milošću.
35. A što će još s nama biti na kraju kad smo već tako rano mlaki?
36. Jao nama, ako se tako želimo prepustiti počinku, kao da je već nastao mir i
sigurnost, a u našem ponašanju nema još ni traga pravoj svetosti.
37. Stoga bi bilo potrebno da se još jednom, kao dobri novaci, damo poučiti u dobru
ponašanju. Tada bi možda bilo nade, da ćemo se u budućnosti popraviti i više
duhovno napredovati.
__________________
6. Usp. 1 Kor 11,30; 9. Usp. Izr 30,8; 10. Usp. Prop 2,17; 13. Usp. Rim 7,22; 14. Ps
25,17; 17. Usp. Rim 8,5; 21. Usp. Heb 10,35; 25. Usp. Ps 66,12; 27. Usp. Sv. Bernardo,
De gratia et libero arbitrio, 9,29; 29. 2 Kor 5,4; 30. Usp. Post 8,21; 36. Usp. 1 Sol 5,3.

21
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

Dvadeset treće poglavlje



RAZMIŠLJANJE O SMRTI

1. Ovdje će ti brzo biti kraj. Stoga pogledaj kako je s tobom.


2. Čovjek danas živi, sutra ga već nema.
3. A kad iščezne s očiju, brzo nestane i iz sjećanja.
4. O tupoga li i krutoga ljudskog srca! Obazire se samo na sadašnje stvari, a za
buduće malo mari.
5. U svakom djelu i namisli vladaj tako, kao da ćeš danas umirijeti.
6. Kad bi imao čistu savjest, ne bi se osobito bojao smrti.
7. Mnogo je bolje čuvati se grijeha, nego bježati od smrti.
8. Ako nisi pripravan danas, kako ćeš biti sutra?
9. Sutra je nesigurno i tko zna hoćeš li ga imati?
10. Što koristi dugo živjeti kad se malo popravljamo?
11. Ah, dug život često ne popravlja, već nerijetko umnožava krivicu.
12. O da smo bar jedan dan ispravno živjeli na ovome svijetu!
13. Mnogi broje godine od obraćenja, ali je često sitan plod njihova poboljšanja.
14. Ako je strašno umrijeti, možda je još pogibeljnije dugo živjeti.
15. Blažen onaj koji uvijek ima pred očima čas svoje smrti i svaki se dan pripravlja na
umiranje.
16. Ako si vidio nekoga umirati, znaj da ćeš ti istim putem prolaziti.
17. Kad svane, pomisli da nećeš doživjeti večeri. Kad smrkne, ne usuđuj se nadati
jutru.
18. Budi, dakle, uvijek pripravan i živi tako da te smrt nikad ne zatekne nepripravna.
19. Mnogi umiru naglo i neočekivano. “Jer u čas kad i ne mislite, Sin čovječji dolazi.”
20. Kad dođe taj posljednji trenutak, počet ćeš mnogo drukčije misliti o čitavu svojem
proteklom životu i vrlo ćeš žaliti što si bio tako nemaran i mlak.
21. Sretan je i pametan onaj koji sada u životu nastoji biti onakav kakav želi biti u
smrti.
22. Veliku hrabrost pri umiranju, naime, ulit će ti potpuno preziranje svijeta, žarka želja
za napredovanjem u krepostima, ljubav prema zaptu, trud u pokori, spremnost na
poslušnost, samozataja i podnošenje svake protivštine iz ljubavi prema Kristu.
23. Mnogo dobrih djela možeš učiniti dok si zdrav, a kad se razboliš, ne znam što ćeš
moći.
24. Malo ih je koji se poprave u bolesti; kao što se malokad posvećuju i oni koji mnogo
putuju.
25. Ne uzdaj se u prijatelje i u rodbinu i ne odgađaj svoje spasenje za budućnost jer će
te ljudi zaboraviti brže no što misliš.
26. Bolje se pobrinuti sada, dok je hora, i gdjekoje dobro djelo poslati unaprijed, nego
se uzdati u tuđu pomoć.
27. Ako se sada ne brineš za sebe, tko će se za te brinuti u budućnosti?
28. Sadašnje je vrijeme predragocjeno, ali ga, na žalost, nedovoljno iskorištavaš da bi
u njemu zaslužio vječni život!
29. Doći će vrijeme kad budeš zaželio dan ili sat da bi se popravio, i ne znam hoće li ti
poći za rukom.
30. Ej, dragi, kakve bi se pogibelji oslobodio, kakva golema straha riješio, kad bi već
sada bio bogobojazan i mislio na smrt!
31. Nastoj sada živjeti tako, da se u času smrti možeš više radovati nego bojati.
32. Uči sad umirati svijetu da bi tada počeo živjeti s Kristom.
33. Uči sada sve prezirati da bi tada mogao slobodno pristupiti Kristu.
34. Kroti sada svoje tijelo pokorom, da bi se tada mogao sa sigurošću nadati.
35. O, luđače, što misliš da ćeš živjeti dugo, kad ti nijedan dan nije siguran?
36. Koliki su se prevarili i neočekivano rastali od tijela!
37. Koliko si puta čuo govoriti: onaj je pao od mača, onaj se utopio, onaj je pavši s
visoka slomio vrat, onaj se ukočio pri jelu, onomu došao kraj usred igre; jedan
poginuo od vatre, drugi od oružja; jedan od kuge, drugi od razbojnika.

22
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

38. I tako je svima svršetak smrt, a ljudski život odmiče kao sjena.
39. Tko će se tebe sjetiti nakon smrti i tko će se pomoliti za te?
40. Učini, dragi, učini, sada, što god za sebe možeš učiniti, jer ne znaš kad ćeš umrijeti.
41. A ne znaš ni što te čeka nakon smrti.
42. Dok imaš vremena, sabiri besmrtno blago.
43. Ne razmišljaj ni o čemu drugom nego o svojem spasenju; brini se samo za ono što
je Božje.
44. Sada sebi priskrbi prijatelje štujući svece i nasljedujući njihova djela, da bi te oni,
kad ostaviš ovaj svijet, primili u vječne stanove.
45. Boravi na ovoj zemlji kao putnik i gost kojega se uopće ne tiču svjetski poslovi.
46. Sačuvaj srce slobodno i okrenuto Bogu, jer ovdje nemaš grada u kojemu ćeš ostati.
47. Onamo sa suzama upravljaj svagdanje uzdahe i prošnje da bi tvoja duša nakon
smrti zaslužila sretno prijeći Gospodinu.
__________________
2. Usp. 1 Mak 2,63;17. Mt 26,20; 19. Lk12,40; Mt 24,44; 25. Usp. Sir 5,8; 32. Usp. Rim
6,8; 34. Usp. 1 Kor 9,27; 38. Usp. Ps 144,4; Job 14,2; 40. Usp. Mt 25,13; 42. Usp. Gal
6,10; 44. Usp. Lk 16,9; 45. Usp. 1 Pt 2,11; 46. Heb 13,14.

Dvadeset četvrto poglavlje

SUD I KAZNE ZA GREŠNIKE

1. U svemu razmišljaj o svršetku i kako ćeš stati pred strogim sucem, kojemu ništa
nije skriveno, koji se ne da privoljeti darovima i ne prihvaća isprike, nego će suditi
po pravdi.
2. O bijedni i ludi grešniče, što ćeš odgovoriti Bogu poznavaocu svih tvojih zala, kad
se katkad plašiš srdita pogleda čovjeka?
3. Što se ne pobrineš za sebe u dan suda, kad te nitko drugi neće moći opravdati ili
obraniti, nego će svatko imati dovoljno posla sam sa sobom?
4. Sada je tvoj trud koristan, plač dobrodošao, uzdah može biti uslišan, bol donijeti
zadovoljštinu i očišćenje.
5. Trpeći čovjek prolazi kroz veliko i korisno čistilište, ako prihvaća nepravde
sažaljevajući više zloću drugih nego nepravdu koju sam podnosi. Takav rado moli
za one koji mu se protive i od srca im oprašta krivice, ne oklijeva zaiskati
oproštenje od drugih, radije se smiluje nego srdi, često samoga sebe prisiljava i
svoje tijelo u svemu nastoji podložiti duhu.
6. Bolje je sada uklanjati grijehe i zatirati mane nego to ostaviti budućnosti.
7. Zaista sami sebe obmanjujemo svojom neurednom ljubavlju prema tijelu.
8. Što će drugo proždirati onaj oganj ako ne tvoje grijehe?
9. Koliko se sada više štediš i ugađaš tijelu, toliko ćeš to kasnije mučnije otplaćivati i
skupiti veću hrpu za spaljivanje.
10. U čemu je čovjek griješio, u tome će biti i kažnjen.
11. Tamo će lijenčine podbadati užarenim bodljama, a neumjerenjake moriti velikom
glađu i žeđu.
12. Ondje će pohotnike i pohlepnike polijevati gorućom smolom i smrdljivim sumporom,
a zavidnici će zavijati od boli kao mahniti psi.
13. Neće biti nijedne mane koja neće imati svoje posebne muke.
14. Tamo će oholice spopadati svakojake smutnje, a lakomce će pritisnuti najveća
oskudica.
15. Tamo će sat kazne biti teži od ovdašnjih stotinu godina najgorče pokore.
16. Tamo za osuđenike nema nikakva počinka niti kakve utjehe; a ovdje ipak katkad
otpočinemo od truda i uživamo prijateljsku utjehu.

23
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

17. Sada se pobrini i oplači svoje grijehe da bi na dan suda bio sigurno među
blaženima.
18. Tada će se, naime, pravednici vedro sučeliti s onima koji su ih tlačili i potiskivali.
19. Tada će ustati i suditi onaj koji se sada ponizno podlaže ljudskim prosudbama.
20. Tada će veliko pouzdanje imati siromah i ponižen, a oholica će strahovati kuda god
se okrene.
21. Tada će se otkriti da je na ovome svijetu bio mudar onaj koji je navikao biti lud i
preziran radi Krista.
22. Tada će biti vrijedna svaka strpljivo podnesena nevolja, a svaka će zloća začepiti
usta svoja.
23. Tada će se radovati svaki pobožnik, a tugovati svaki bezbožnik.
24. Tada će radosnije poskakivati tijelo mučeno pokorama nego da smo ga uvijek
hranili nasladama.
25. Tada će zasjati priprosta odjeća, a potamnjeti kićena.
26. Tada će biti hvaljenija siromašna kućica nego pozlaćena palača.
27. Tada će više značiti postojana strpljivost od sve moći ovoga svijeta.
28. Tada će se više slaviti skromna poslušnost nego sva svjetska domišljatost.
29. Tada će nas više radovati čista i dobra savjest, nego učena mudrost.
30. Tada će više vrijediti prezir bogatstva nego sva zemaljska blaga.
31. Tada ćeš se više utješiti pobožnom molitvom nego ukusnom zakuskom.
32. Tada ćeš se više radovati što si šutio nego što si dugo razovarao.
33. Tada će više valjati dobra djela nego mnoge lijepe riječi.
34. Tada će strogi život i oštra pokora biti u prevagi pred svim zemaljskim užicima.
35. Navikni se sada trpjeti u malim stvarima da bi tada bio oslobođen velikih.
36. Pokušaj najprije ovdje ono što ćeš kasnije moći trpjeti.
37. Ako sada ne možeš podnijeti tako malo, kako ćeš uzmoći podnijeti vječne muke?
38. Ako si sada zbog malo muke tako nestrpljiv, kakav ćeš biti u paklu?
39. E, zaista, ne možeš imati dvije radosti: uživati ovdje na svijetu i zatim kraljevati s
Kristom.
40. Ako si sve do današnjeg dana uvijek živio u častima i slastima, što bi ti sve to
koristilo kad bi morao umrijeti ovoga časa?
41. Sve je, dakle, ispraznost, osim Boga ljubiti i njemu jedinome služiti.
42. Tko, naime, svim srcem ljubi Boga, ne boji se ni smrti, ni kazne, ni suda, ni pakla,
jer po savršenoj ljubavi sigurno pristupamo Bogu.
43. Onaj pak koji se još i sada veseli grijehu, nije čudno ako se boji smrti i suda.
44. Ipak je dobro, ako te već od zla ne odvraća ljubav, da te pred paklom zaustavlja
bar strah.
45. Doista, tko zapostvlja Božji strah, neće dugo ustrajati. Brzo će upasti u đavolju
zamku.
__________________
1. Usp. Rim 14.10; Sir 39,24; 2. Usp. Job 31,14; Gal 6,5; 10. Usp. Mudr 11,16; 12. Usp.
Otk 21,8; 18. Usp. Mudr 5,1; 19. Usp. Mt 19,28; 1 Kor 6,2; 21. Usp. 1 Kor 4,10; 22. Ps
107,42; 27. Usp. Izr 16,32;41. Usp. Prop 1,2; 42. Usp. 1 Iv 4,18; 45. Usp. 1 Tim 6,9.


Dvadeset peto poglavlje

REVNI POPRAVAK SVEGA NAŠEG ŽIVOTA

1. U Božjoj službi budi budan i marljiv te često razmišljaj zbog čega si došao i zašto si
napustio svijet.
2. Nisi li zato da bi Bogu živio i postao duhovan čovjek?
3. Revnuj stoga za napretkom, jer ćeš zakratko primiti plaću za svoj trud i tada te više
ni bol ni strah neće okruživati.

24
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

4. Sada ćeš se malo upeti, a steći velik mir, štoviše, vječnu radost.
5. Ostaneš li vjeran i revan u radu, i Bog će bez sumnje biti vjeran i bogat u nagradi.
6. Moraš uščuvati dobru nadu da ćeš osvojiti palmu, ali nemoj smatrati sigurnim, da
se ne zalijeniš ili uzoholiš
7. Kad se ono neki tjeskobno kolebao između straha i nade i jednom se prilikom,
pritisnut tugom, u crkvi pred oltarom prostro u molitvi, ovako je razmišljao u
sebi:”O kad bih znao, hoću li ustrajati!”
8. Učas je začuo božanski odgovor u svojoj nutrini:”Kad bi znao, što bi učinio?
9. Čini sada ono što bi onda učinio i bit ćeš posve siguran.”
10. I doskora se, utješen i okrijepljen, predao Božjoj volji, a tjeskobno je kolebanje
prestalo.
11. I nije više htio znatiželjno istraživati, što ga čeka u budućnosti, već se mnogo više
trudio otkriti dobrohotnu i savršenu volju Božju, da bi po njoj započeo i dovršio
svako djelo.
12. U Gospodina se uzdaj i čini dobro, kaže prorok, da bi smio stanovati u zemlji i
uživati njezina dobra.
13. Jedno mnoge odvraća od napretka i revnog popravka: strah od poteškoća, odnosno
žestoka borba.
14. A, dakako, više od drugih u krepostima napreduju oni koji se trude pobijediti
upravo ono što im je najteže i najpogubnije.
15. Naime, čovjek više postiže i obilnije milosti sječe tamo gdje sebe više svladava i u
duhu se mrtvi.
16. Svi, međutim, nemaju jednako mnogo svladati i mrtviti.
17. Ipak će brižljivi revnitelj snažnije napredovati, pa imao i više strasti negoli drugi,
boljeg vladanja, ali manjeg žara u krepostima.
18. Dvoje napose pomaže većem uspjehu: silom se trgati od onoga čemu narav grešno
naginje i gorljivo nastojati oko dobra koje nam još treba.
19. Osobito se nastoj čuvati i svladavati u onome što ti se češće ne dopada kod drugih.
20. Sve iskoristi za svoj napredak; vidiš li ili čuješ za dobre primjere, s oduševljenjem
ih nasljeduj.
21. Opaziš li nešto pokudno, čuvaj se da i ti ne učiniš isto, a ako si nekada učinio,
potrudi se što prije popraviti.
22. Kao što tvoje oko pazi na druge, tako i drugi paze na tebe.
23. Kako je ugodno i pobudno vidjeti revnu i pobožnu braću, dobra vladanja i stege!
Kako je žalosno i teško gledati one koji žive neuredno i ne čine ono na što su
pozvani!
24. Kako je štetno zanemariti odluku svojega poziva i posezati za onime što ti nije
povjereno!
25. Sjeti se zadane odluke i imaj pred očima sliku Raspetoga.
26. Postidjeti se možeš kad promatraš Kristov život. Premda si odavno na Božjem putu,
nisi se trudio da mu postaneš sličniji.
27. Redovnik koji zdušno i pobožno promišlja o presvetom životu i muci Gospodinovoj,
naći će ondje sve što mu je korisno i potrebno, i to u obilnijoj mjeri, i neće morati
tražiti išta bolje od Isusa.
28. O, kad bi Isus raspeti nastanio naše srce, kako bismo brzo i dobro bili poučeni.
29. Revan redovnik rado prihvaća i ispunjava sve što mu se naloži.
30. Mlaka i nemarna redovnika tišti nevolja za nevoljom i u neprestanu je škripcu, jer
nutarnje utjehe nema, a izvanjske ne smije tražiti.
31. Redovik koji živi bez stege pred velikim je padom.
32. Tko je sklon popustljivosti i mlakosti, uvijek će biti u stisci jer mu ne odgovara sad
jedno, sad drugo.
33. Kako rade toliki drugi redovnici živeći po svojim samostanskim pravilima poprilično
skučeno?
34. Malokad izlaze, povučeno žive, siromaški se hrane, grubo se odijevaju. Mnogo rade,
malo govore, dugo bdiju, rano ustaju i mnogo mole, rado čitaju i strogo održavaju
red.

25
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

35. Gle kartuzijance i cistercite i redovnike i redovnice različitih družbi kako svake noći
ustaju da bi slavili Gospodina.
36. I zato bi bila sramota da ti u tako svetome poslu drijemaš i ljenčariš, dok toliki
redovnici počinju klicati Bogu.
37. O kad ne bismo imali raditi ništa drugo, doli svim srcem hvaliti Gospodina Boga
našega!
38. O kad nikad ne bi trebalo ni jesti ni piti ni spavati! Kad bi uvijek mogao hvaliti Boga
i baviti se samo duhovnim radom!
39. Tada bi bio mnogo sretniji nego sada, dok robuješ kojekakvim tjelesnim
potrebama.
40. O kad ne bi bilo takvih potreba, nego samo duhovnih užitaka, koje, na žalost, tako
rijetko kušamo!
41. Kad čovjek stigne dotle da ni u kojeg stvora više ne traži utjehe, tada mu tek Bog
počinje savršeno goditi.
42. Tada će biti zadovoljan što god se dogodilo. Zbog obilja se neće radovati niti zbog
oskudice žalostiti. Na Boga će se osloniti posvemašnjim pouzdanjem. On mu je sve
u svemu. U njega ništa ne propada niti umire, već sve živi i na njegov mig bez
oklijevanja služi.
43. Sjeti se uvijek svršetka i da se izgubljeno vrijeme ne vraća.
44. Bez žara i mara ne stječu se kreposti!
45. Čim počneš popuštati, eto zla.
46. A predaš li se revnosti, naći ćeš velik mir i trud će ti biti lakši od Božje milosti i
ljubavi do kreposti!
47. Revan i marlji čovjek na sve je spreman.
48. Veći je napor opirati se manama i strastima nego se znojiti u tjelesnim poslovima.
49. Tko ne izbjegava male pogreške, pomalo upada u veće.
50. Provedeš li dan korisno, navečer ćeš se uvijek veseliti.
51. Bdij nad sobom i , dakako, nad drugima, ali ne tako da zenemariš sebe.
52. Toliko ćeš napredovati koliko sobom zagospodariš. Amen.
__________________
1. Otk 3,2; 3. Usp. 1 Kor 3,8; 4. Usp. Sir 51,35; 5. Usp. Mt 25,21; 11. Usp. Sir 2,19; Rim
12,2; Fil 1,6; 2 Tim 3,17; 12. Ps 37,3; 23. Usp. 2 Tim 3,6; 42. Usp. Kol 3,11; Ps 119,91;
49. Usp. Sir 19,1.

26
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

DRUGA KNJIGA


Prvo poglavlje

NUTARNJI ŽIVOT

1. “Kraljevstvo je Božje među vama”, kaže Gospodin.


2. Svim srcem svojim obrati se Gospodinu i ostavi ovaj bijedni svijet pa ćeš naći
spokoj svojoj duši.
3. Navikni se prezirati izvanjskost, a predavati se nutarnjosti i vidjet ćeš kako se
kraljevstvo Božje nastanjuje u tebi.
4. Jer kraljevstvo je Božje “mir i radost u Duhu Svetom”, što se ne daje bezbožnima.
5. Krist će doći k tebi i pružiti svoju utjehu budeš li mu pripravio dostojno boravište u
svojoj nutrini.
6. Sva je slava i ljepota njegova iznutra i tamo mu se dopada.
7. Često on posjećuje unutrašnjeg čovjeka, uljudno razgovara s njim, ljubazno ga
tješi, velik mu mir i prijatljestvo donosi.
8. Hajde, vjerna dušo, pripravi svoje srce ovom Zaručniku kad se već udostojao k tebi
doći i nastaniti se kod tebe.
9. Ovako, naime, on kaže:”Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ… i k njemu ćemo doći
i kod njega se nastaniti.”
10. Podaj stoga mjesto Kristu, a svima ostalima zapriječi pristup.
11. Kad budeš imao Krista, bogat si i dosta ti je.
12. On će nad tobom bdjeti i za sve se brinuti, da se ne bi morao oslanjati na ljude.
13. Ljudi su, naime, nepostojani i brzo malakšu, a “Krist ostaje zauvijek” i
nepokolebljivo je postojan do kraja.
14. Ne valja se uveliko pouzdati u krhka i smrtana čovjeka, pa bio on i koristan i drag,
niti se treba mnogo žalostiti ako ti se tko pokatkad usprotivi ili protuslovi.
15. Koji su danas na tvojoj strani sutra ti se već mogu usprotiviti i obratno; ljudi su
često kao vjetar.
16. Sve svoje pouzdanje stavi u Gospodina i on neka bude tvoj strah i tvoja ljubav.
17. On će odgovarati za tebe i učiniti kako je najbolje.
18. Nemaš “ovdje trajna grada” i, gdje god bio, stranac si i putnik; a niti ćeš ikad imati
trajna mira, osim ako s Kristom budeš čvrsto sjedinjen.
19. Što tražiš ovdje uokolo, kad tu nije mjesto tvojega počinka?
20. Tvoje će obitavalište biti u nebesima, a na sve vremenito moraš gledati kao u
prolazu.
21. Sve prolazi, a i ti s tim.
22. Pazi da se ne zapleteš, ne uhvatiš i propadneš.
23. Neka tvoja misao bude kod Svevišnjega, a tvoje zazivanje neka se neprestance
uzdiže Kristu.
24. Ako ne znaš razmatrati uzvišene i nebeske stvari, onda svoj otpočinak nađi u
Kristovoj muci i rado boravi u njegovim svetim ranama.
25. Ako se, naime, pobožno utečeš Isusovim ranama i dragocjenim znamenjima, u
nevolji ćeš oćutjeti veliku utjehu, neće te mnogo zabrinuti ljudski prezir i lakše ćeš
podnijeti podcjenjivanja.
26. I Gospodina Isusa Krista prezirali su ljudi na svijetu, a u najvećoj potrebi prijatelji i
poznanici prepustili su ga ruglu.
27. Gospodin Isus htio je trpjeti i biti prezren, a ti se usuđuješ na nešto žaliti?
28. Krist je imao neprijateljâ i kelevetnikâ, a ti hoćeš da ti svi budu prijatelji i
dobročinitelji?
29. Čime će se okruniti tvoja strpljivost ako te ne snađe nikakva protivština?

27
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

30. Ako ne želiš podnijeti ništa neugodno, kako ćeš Kristov prijatelj postati?
31. Podnesi s Kristom i za Krista, želiš li kraljevati s Kristom!
32. Kad bi jednom potpuno ušao u Isusovo srce i osjetio samo malo žara njegove
ljubavi, ne bi se više brinuo ni o svojim probicima ni o gubicima, dapače, radovao bi
se i sramoti koja ti je nanesena; jer u Isusovoj ljubavi čovjek ne haje za sebe.
33. Tko ljubi Isusa i živi pravim nutarnjim životom, slobodan od neurendih sklonosti,
može se prostodušno Bogu obratiti, u duhu nadvisiti sama sebe i uživati mir.
34. Tko sve uzima kako jest, a ne kako se pričinja ili misli, taj posjeduje istinsku
mudrost poučen je više od Boga nego od ljudi.
35. Tko živi iz svoje nutrine i malo polaže na vanjštinu stvari, taj ne traži mjesto niti
čeka priliku da se prihvati pobožnih vježbi.
36. Nutarnji se čovjek brzo sabere i nikada se ne prepusti vanjštini.
37. Ne smeta ga tjelesni napor ili povremeno nuždan posao, nego kako ga zapadne,
tako se prilagodi potrebi.
38. Tko je u sebi staložen i sređen, ne mari za luckasto i naopako ljudsko vladanje.
39. Čovjek biva toliko smeten i rastresen, koliko se priljubio stvarima.
40. Da je kod tebe sve u redu i sve čisto, sve bi ti služilo na dobro i napredak.
41. Zato ti se mnogo toga ne mili, a često te i smeta, jer još nisi potpuno umro sebi niti
se odijelio od svega što je zemaljsko.
42. Ništa tako ne kalja i ne zapleće ljudsko srce kao neuredna ljubav prema
stvorenjima.
43. Odrekneš li se vanjske utjehe, moći ćeš promatrati nebeske stvari i često u sebi
klicati od radosti.
__________________
1. Lk 17,21; 2. Usp. Jl 2,12; Mt 11,29; 4. Rim 14,17; 6. Usp. Ps 45,14; 8.Usp. 1 Sam
7,3; 9. Iv 14,23; 13. Usp. Job 14,2; Iv 12,34; 16. Usp. Izr 3,5; 17. Usp. Iz 38,14; 18.
Usp. Heb 13,14; Ps 39,13; 19. Usp. Dj 7,49; 20. Usp. 2 Kor 5,2; 21. Usp. Mudr 5,9; 23.
Usp. Mudr 5,15; 1 Sol 5,17; 26. Iz 53,3; Lk 23,49; 31. Usp. 2 Tim 2,12; 32. Usp. Dj
5,41.


Drugo poglavlje

PODLOŽNOST IZ PONIZNOSTI

1. Ne brini se mnogo tko je za tebe, a tko protiv tebe, ali nastoj i brini se da Bog bude
uza te u svakoj stvari koju poduzimaš.
2. Sačuvaj čistu savjesti i Bog će te pouzadno štititi.
3. Komu je Bog blagonaklono na pomoći, ničija mu zloba neće moći naškoditi.
4. Budeš li umio šutjeti i trpjeti, nesumljivo ćeš ugledati Božju pomoć.
5. On zna vrijeme i način da te oslobodi, i stoga mu se prepusti.
6. Božja je stvar da ti pomogne i da te oslobodi svake smetnje.
7. Često iznimno koristi poniznosti, da drugi znaju i kude naše nedostatke.
8. Čovjek kojega ponižavaju vlastite pogreške lako će se pomiriti s drugima i brzo
opravdati pred onima koji se srde na nj.
9. Poniznoga Bog štiti i oslobađa. Poniznoga ljubi i tješi. Poniznome se priklanja.
Poniznome daje veliku milost i iz njegove ga poniženosti uzdiže k slavi.
10. Poniznome otkriva svoje tajne i nježno ga privlači i poziva k sebi.
11. Ponizan ostaje u miru unatoč uvredama i smutnjama, jer se oslanja na Boga, a ne
na svijet.
12. Ne vjeruj da si išta napredovao ako ne smatraš da si manji od svih.
__________________
4. 2 Pt 20,17; 6. Usp. 2 Ljet 25,8; 8. Usp. Izr 15,1; 9. Usp. 2 Kor 7,6; 1 Pt 5,5; 10. Usp.
Mt 11,25.

28
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

Treće poglavlje

DOBAR I MIROLJUBIV ČOVJEK

1. Najprije sebe ispuni mirom pa ćeš ga i drugima moći dati.


2. Pomirljiv je čovjek korisniji od učenog.
3. Neobuzdan čovjek i dobro će okrenuti na zlo i zlu olako povjerovati.
4. Dobar i miroljubiv čovjek sve obraća u dobro.
5. Istinski smiren čovjek nikome ne prilazi s predrasudom. A tko je sam sa sobm u
sukobu i smućen različitim sumnjama, niti miruje niti druge ostavlja na miru.
6. Često kaže što ne bi trebao reći, a nerijetko propušta ono što bi za njega bilo bolje
učiniti.
7. Promišlja ono što su drugi dužni učiniti, a zanemaruje vlastite dužnosti.
8. Pobrini se, dakle, najprije za sama sebe i tada ćeš se moći s pravom brinuti za
svojega bližnjega.
9. Svoja djela umiješ dobro opravdati i uljepšati, a ne želiš prihvatiti isprike drugih.
10. Pravičan bi bio da sebe optužuješ, a svojega brata opravdaš.
11. Želiš li da te drugi podnosi, podnosi drugoga.
12. Gle kako si još daleko od prave ljubavi i poniznosti, koja se ne zna ni na koga srditi
niti predbacivati ikome, doli samome sebi.
13. Nije nikakva zasluga dijeliti život s dobrima i blagoćudnima; to se, prirodno, svima
sviđa. Svatko se veseli miru i više voli one koji suosjećaju s njim.
14. Ali živjeti miroljubivo s osornima i opakima ili neobuzdanima ili spram nas
neprijateljski raspoloženima, velika je milost i vrlo je pohvalno i muževno djelo.
15. Ima ljudi koji su sa sobom u miru i podupiru mir s drugima.
16. A ima ih koji sami nemaju mira niti druge puštaju na miru. Teški su drugima, a sebi
još teži.
17. A ima ih, opet, koji sebe uspijevaju sačuvati u miru, i nastoje druge privesti miru.
18. Pa ipak, sav naš mir u ovome bijednom životu sastoji se više u tom da protivštine
ponizno podnostimo nego da ih ne osjetimo.
19. Tko zna bolje trpjeti, imat će više mira; pobjednik je nad samim sobom, Kristov
prijatelj i baštinik neba.
__________________
10. Usp. Izr 18,17; 11. Usp. Gal 6,2; 18. Usp. Lk 21,19.


Četvrto poglavlje

NEDUŽNO SRCE I BEZAZLENA NAKANA

1. Dvojim se krilima čovjek diže sa zemlje, naime, bezazlenošću i nedužnošću.


2. Bezazlenost mora biti u nakani, nedužnost u djelovanju.
3. Bezazlenost teži Bogu, nedužnost ga dohvaća i kuša.
4. Nema toga što bi te zaustavilo, budeš li u svojoj nutrini slobodan od svake
neuredne sklonosti.
5. A nutarnju ćeš slobodu uživati ako ne težiš ni za čim drugim i ne tražiš ništa drugo
osim Božju volju i dobro bližnjega.
6. Kad bi tvoje srce bilo dobro, svako bi stvorenje bilo ogledalo života i knjiga svete
nauke.
7. Nema tako sićušna i neugledna stvora koji ne bi odražavao Božju dobrotu.
8. Kad bi u svojoj nutrini bio dobar i nedužan, tada bi sve bez opasnosti gledao i dobro
shvatio.
9. Nedužno srce prodire u nebo i u pakao.
10. Kakvu tko ima nutrinu, tako prosuđuje okolinu.
11. Ako na svijetu postoji radost, onda je, zasigurno, posjeduje čovjek nedužna srca.
12. A ako je gdje žalosti i stiske, to najbolje zna zla savjest.

29
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

13. Kao što u vatri od željeza otpada hrđa i sve se užari, tako se i čovjek koji se sasvim
prikloni Bogu, otresa mlitavosti i mijenja u novog čovjeka.
14. Kad čovjek počinje bivati mlak, straši se i neznatna napora pa poseže za vanjskom
utjehom.
15. Ali kad zdušno započne svladavati sebe i postojano koračati Božjim putem, onda
mu je sitnica ono što je prije smatrao teškim.
__________________
7. Usp. Sir 39,21; 9. Usp. Mt 5,8; 10. Usp. Aristotel, Ethica Nic, L. III, 5; 12. Usp. Rim
2,9.


Peto poglavlje

PROSUĐIVANJE SAMA SEBE

1. Ne smijemo sebi previše vjerovati jer nam često nedostaje milosti.


2. Malo je u nama svjetla, a nemarnošću ga brzo gubimo.
3. Često i ne opažamo koliko smo slijepi u svojoj nutrini.
4. Često činimo zlo i, što je još gore, opravdavamo se. Kadšto nas pokreće strast, a mi
mislimo – revnost.
5. Druge korimo za sitnice, a kod sebe prelazimo preko velikih stvari.
6. Brzo primijetimo i ističemo ono što trpimo od drugih, a ne svraćamo pozornost na
ono što drugi trpe od nas.
7. Tko bi dobro i pravilno prosuđivao svoje postupke, ne bi imao razloga strogo suditi
o drugome.
8. Čovjek nutrine brigu o sebi samome pretpostavlja svim drugim brigama.
9. I tko se pomnjivo brine o sebi, lako šuti o drugima.
10. Nikad nećeš postati nutarnji, pobožan čovjek, ne budeš li šutio o tuđim stvarima i
posebice pazio na sebe.
11. Usredotočiš li se na sebe i na Boga, malo će te smetati ono što te spopadne izvana.
12. Gdje si kad nisi bliz samom sebi? I kad si sve obišao, a sama sebe zapustio, što si
postigao?
13. Želiš li naći mir i pravo jedinstvo, moraš sve staviti u drugi red i sebe sama držati
na oku.
14. Upravo ćeš tako mnogo napredovati, ako se oslobodiš svake vremenite brige.
15. Zasigurno ćeš skrenuti s prava puta budeš li se uhvatio neke prolazne stvari.
16. Neka ti ništa ne bude uzvišeno, ništa veliko, ništa drago, ništa privlačno, osim Boga
i onoga što je od Boga.
17. Što god utješna može doći od bilo kojeg stvorenja, sve smatraj ispraznošću.
18. Duša koja ljubi Boga, prezire sve što je manje od Boga.
19. Samo je Bog – vječni i neizmjerni, koji sve ispunjava – duši utjeha i srcu istinska
radost.
__________________
19. Usp. Jer 23,24.


Šesto poglavlje

RADOST DOBRE SAVJESTI

1. Slava dobra čovjeka svjedočanstvo je njegove dobre savjesti.


2. Imaj dobru savjest i uvijek ćeš biti veseo.
3. Dobra savjest može vrlo mnogo podnijeti, a radosna je i u protivštinama.
4. Loša je savjest uvijek u strahu i u nemiru.
5. Ugodno ćeš počivati ako te srce tvoje ne prekorava.
6. Nemoj se veseliti, osim kad nešto dobro učiniš.

30
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

7. Zli nikada nemaju prave radosti ni užitka nutarnjega mira, jer nema mira opakima,
kaže Gospodin.
8. Pa i ako kažu: U miru smo, neće nas stići nesreće. Tko će nam se usuditi nauditi? –
ne vjeruj im: jer iznenada će se podići Božja srdžba, djela će im biti poništena, a
namisli upropaštene.
9. Onome koji ljubi nije se teško dičiti u nevoljama, jer to znači dičiti se križem
Gospodinovim.
10. Kratkovjeka je slava koju ljudi daju i primaju.
11. Svjetsku slavu uvijek slijedi žalost.
12. Slava je dobrih njihova savjest, a ne ljudska riječ.
13. Radost je pravednika od Boga i u Bogu, i izvor im je veselja u istini.
14. Tko čezne za istinskom i vječnom slavom, ne brine se za vremenitu.
15. A tko vremenitu slavu traži ili je ne prezire u srcu, pokazuje da manje cijeni
nebesku.
16. Veliki mir srca uživa onaj tko se ne brine ni za pohvale ni za pokude.
17. Onaj čija je savjest neokaljana, lako će biti zadovoljan i smiren.
18. Nisi svetiji ako te hvale ni manje vrijedan ako te kude.
19. Što si to si; sve riječi ne čine te većim pred Bogom.
20. Svratiš li pozornost na svoju nutrinu, nećeš se brinuti što ljudi vani govore o tebi.
21. Čovjek gleda u lice, Bog u srce.
22. Čovjek motri djela, Bog nakane.
23. Znak je ponizne duše: uvijek ispravno postupati, a malo držati do sebe.
24. Ni od kojega stvora tražiti utjehe, znak je velike čestitosti i nutarnjega pouzdanja.
25. Tko za sebe ne traži nikakva izvanjska svjedočanstva, očituje da se svekoliko
predao Bogu.
26. Ta nije prokušan onaj tko sam sebe preporučuje, kaže sveti Pavao, nego onaj koga
preporučuje Gospodin.
27. Živjeti s Bogom u nutrini i nikakvom sklonošću ne prianjati za vanjsko to znači biti
nutarnji čovjek.
__________________
21. Usp. 1 Sam 16,7; 26. 2 Kor 10,18; 27. Usp. Post 5,22; Mih 6,8.


Sedmo poglavlje

NAJVEĆA LJUBAV PREMA ISUSU

1. Blažen tko shvaća što znači: Isusa ljubiti, a sebe, radi Isusa, prezirati.
2. Treba ostaviti voljeno radi Voljenoga, jer Isus želi da ga ljubimo iznad svega.
3. Ljubav prema stvorenju prijevarna je i nestalna, ljubav prema Isusu blagorodna i
postojana.
4. Tko je prionuo uza stvorenje, s njim će propasti, tko je pak prigrlio Isusa, u njemu
će opstati.
5. Odaberi i smatraj svojim prijateljem onoga koji te neće ostaviti makar te svi
napustili i koji neće dopustiti da na kraju propadneš.
6. Htio - ne hitio, jednom ti se od svih odijeliti.
7. Drži se Isusa u životu i u času smrti i prepusti se njegovoj vjernosti, jer kad svi
klonu on ti jedini može pomoći.
8. Tvoj je Ljubljeni takve naravi da nikoga drugoga ne pušta uza se. Sam želi
posjedovati tvoje srce i u njemu kao kralj sjesti na prijestolje.
9. Kad bi se ti umio odvojiti od svakoga stvorenja, Isus bi se rado nastanio kod tebe.
10. Gotovo sve što gradiš na ljudima, mimo Isusa, možeš smatrati izgubljenim.
11. Ne uzdaj se i ne oslanjaj na krhku trsku, jer svako je tijelo kao trava i sva njegova
slava propada kao travin cvijet.
12. Brzo ćeš se prevariti budeš li gledao samo na vanjštinu ljudi.
13. Ako, naime, u drugima tražiš svoju utjehu i korist, prečesto ćeš požnjeti gubitak.

31
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

14. Ako u svemu tažiš Isusa, njega ćeš, sigurno, naći.


15. Ako pak tražiš sama sebe, naći ćeš i sebe, ali na svoju propast.
16. Tko ne traži Isusa, sam sebi škodi više no što mu škode sav svijet i svi njegovi
protivnici.
__________________
11. Usp. Iz 36,6; Mt 11,7; Iz 40,6-7.


Osmo poglavlje

POVJERLJIVO PRIJATELJSTVO S ISUSOM

1. Kad je Isus nazočan, sve je dobro i ništa ne izgleda teško.


2. Kad Isusa nema, sve je trpko.
3. Kad Isus ne govori u nutrini, slaba je utjeha.
4. A kaže li Isus samo jednu riječ, oćutimo veliku utjehu.
5. Nije li Marija Magdalena odmah ustala s mjesta svojeg plača kad joj je Marta
rekla:”Učitelj je ovdje i zove te”?
6. Sretna li trenutka kad Isus zove od suza na duhovno veslje!
7. Kako si suh i opor bez Isusa! Kako lud i tašt ako nešto želiš izvan Isusa!
8. Nije li to veća šteša nego kad bi cijeli svijet izgubio!
9. Što ti može pružiti svijet bez Isusa?
10. Biti bez Isusa, teški je pakao; biti s Isusom, ugodni je raj.
11. Bude li Isus s tobom, nijedan ti neprijatelj neće moći naškoditi.
12. Tko nađe Isusa, našao je dobro blago, dapače, dobro ponad svih dobara.
13. A tko izgubi Isusa, previše je izgubio, i više no cijeli svijet.
14. Tko živi bez Isusa, najveći je siromah, a tko je s Isusom u prijateljstvu, najveći je
bogataš.
15. Velika je umješnost znati živjeti s Isusom, i velika mudrost znati ga zadržati.
16. Budi ponizan i miroljubiv i Isus će biti s tobom.
17. Budi pobožan i miran i Isus će ostati uza te.
18. Brzo ćeš Isusa otjerati i izgubiti njegovu milost budeš li se priklanjao izvanjskim
stvarima.
19. A ako njega otjeraš i izgubiš, komu ćeš se tada uteći i kojeg ćeš tada potražiti
prijatelja?
20. Bez prijatelja ne možeš dugo živjeti, a ako ti Isus ne bude prvi prijatelj, bit ćeš
duboko žalostan i osamljen.
21. Ludo stoga radiš ako svoje pouzdanje i veselje stavljaš u nekoga drugog.
22. Radije neka ti je cijeli svijet protivan nego da uvrijediš Isusa.
23. Odvaži se, i neka ti je od svih dragih Isus najdraži!
24. Sve nam je ljude ljubiti radi Isusa, a Isusa radi njega samoga.
25. Samo Isusa Krista treba ljubiti na osobit način jer on je vjeran i dobar prije svih
prijatelja.
26. Radi njega i u njemu neka su ti dragi i prijatelji i neprijatelji, da bi ga svi upoznali i
uzljubili.
27. Nikad ne poželi da te zasebice hvale i vole, jer to pripada samo Bogu, koji nema
sebi slična.
28. I ne želi da se itko tobom bavi u svojem srcu, a ni ti se ne daj zaokupiti ljubavlju
prema ikome, već nek je Isus u tebi i u svakome dobrom čovjeku.
29. Budi neokaljan i slobodan u svojoj nutrini, bez navezanosti na bilo koje stvorenje.
30. Želiš li se Gospodinu predati na raspolaganje i vidjeti kako je dobar, potrebno je da
si bezazlen i da pred Isusa izneseš čisto srce.
31. I, istini za volju, to nećeš postići, ako te ne preteče i ne privuče njegova milost, po
kojoj ćeš se, sve uklonivši i svega se oslobodivši, sam sjedini s Bogom.
32. Jer kad Božja milost pohodi čovjeka, sve mu je moguće.
33. A kad ga ostavi, siromašan je i nemoćan i tako reći prepušten samo udarcima.

32
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

34. No pritom ne smije klonuti niti zdvajati, nego se predano podvrgnuti Božjoj volji i,
sve što ga stigne, podnijeti na slavu Isusa Krista.
35. Ta nakon zime slijedi ljeto, poslije noći vraća se dan, a nakon oluje velika vedrina.
__________________
5. Iv 11,28; 12. Usp. Sir 6,14; 19. Usp. Iv 6,68; 20. Usp. Prop 4,10; 24. Usp. Sv.
Augustin, De civitate Dei, L. XIX,1; 27. Usp. Jr 10,6; 30. Usp. Ps 34,9; 32. Usp. Fil 4,13.


Deveto poglavlje

MANJAK SVAKE UTJEHE

1. Nije teško ne hajati za ljudsku utjehu kad imamo božansku.


2. Ali je veliko, i to vrlo veliko, uzmoći biti bez ljudske i bez božanske utjehe i iz
ljubavi prema Bogu rado podnostiti progonstvo srca i ni u čemu ne tražiti sebe niti
se obazirati na vlastitu zaslugu.
3. Zar je veliko biti radostan i pobožan kad dođe milost? Takav trenutak svi žele.
4. Koga Božja milost nosi, na krilima leti.
5. I kakvo čudo ako onaj koga nosi Svemogući i vodi najveći Vođa, ne osjeća tereta?
6. A volimo se nečim tješiti i teško se čovjeku odreći sama sebe.
7. Sveti mučenik Lovro, obodren od Prvosvećenika, pobijedio je svijet, jer je prezreo
sve što je u svijetu izgledalo ugodno te iz ljubavi prema Kristu mirno podnio i to da
ga rastave od njegova dragog prijatelja, pape Siksta.
8. Dakle, ljubavlju prema Stvoritelju nadišao je ljubav prema čovjeku; i mjesto
ljudske utjehe, radije je odabrao božansku volju.
9. Tako se i ti, iz ljubavi prema Bogu, privikavaj ostaviti nekog bliskog i dragog
prijatelja.
10. Ne smatraj nesrećom ako te prijatelj napusti; ta znaš da se najposlije ipak svi
moramo odijeliti jedan od drugoga.
11. Mnogo i dugo mora se čovjek boriti sa sobom, prije nego se uspije potpuno svladati
i svu svoju ljubav upraviti Bogu.
12. Dokle god se čovjek oslanja na sebe, olako se povodi za ljudskim utjehama.
13. Ali tko Krista istinski ljubi i revno slijedi kreposti, ne prepušta se takvim utjehama
niti traži takve osjetne ugode, nego više naporne borbe i vježbe i uporni rad za
Krista.
14. Stoga, kad ti Bog dade duhovnu utjehu, primi je sa zahvalnošću i znaj, ona je Božji
dar, a ne tvoja zasluga.
15. Ne budi suviše radostan ni isprazno umišljen, nego, zbog dara, budi još ponizniji pa
i oprezniji i savjesniji u svim svojim postupcima, jer to će vrijeme proći i nadoći
kušnje.
16. Kad prođe utjeha, nemoj odmah zdvajati, nego u poniznosti i strpljivosti očekuj
nebesko pohođenje; ta kadar je Bog obdariti te još obilnijom milošću i utjehom.
17. To nije ništa novo niti strano onima koji poznaju Božji put, i takve su obrate iskusili
i veliki sveci i davni proroci.
18. Tako je onaj zahvaćen milošću govorio:”U svojoj sreći rekoh: neću se pokolebati
nikada!”
19. A kad je milost prestala, iznosi svoje raspoloženje, govoreći:”… ali čim lice sakriješ,
sav se uplašim.”
20. No ipak nije očajavao, nego je pomnjivije molio Gospodina govoreći:”Tada,
Gospodine, zavapih k tebi, i zazvah milosrđe Boga svojega.”
21. Konačno pobire plod svoje molitve i ovako svjedoči da je uslišan:”Čuo je Gospodin i
smilovao mi se; Gospodin mi je pomogao!”
22. A u čemu? – “Okrenuo si”, kaže, “moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i
opasao me radošću!”

33
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

23. I ako se tako događalo velikim svecima, nije prilika da se mi, nejaki i potrebni, koji
smo kadšto gorljivi, kadšto hladni, odričemo nade.
24. Duh, naime, dolazi i odlazi kako hoće. Stoga blaženi Job kaže:”Svakoga jutra
pohodiš (čovjeka) i svakog ga trena iskušavaš.”
25. U što se, dakle, mogu uzdati ili u koga staviti nadu, ako ne u samo veliko milosrđe
Gospodnje i samo u milost odozgo?
26. Bili oko mene dobri ljudi, bila pobožna braća i prijatelji, bile svete knjige i lijepe
rasprave, bile ugodne pjesme i himni, sve to malo pomaže i malo znači ako me
napusti milost i ostanem u vlastitoj bijedi.
27. Tada nema boljega lijeka od strpljivosti i predanja u volju Božju.
28. Nikad nisam našao pobožnika koji katkad ne bi doživio uskraćenje milosti ili osjetio
popuštanje u revnosti.
29. Nema sveca koji bi bio uzdignuti tako visoko, a da ne bi prije ili kasnije bio kušan.
30. Nije, naime, dostojan uzvišenja Božjeg gledanja onaj koji Bogu za ljubav nije
pretrpio bar poneku nevolju.
31. Nevolja koja dolazi obično je znak utjehe koja će slijediti.
32. “Pobjedniku ću”, reče, “dati jesti od stabla života.”
33. Daje se božanska utjeha da čovjek bude jači u podnošenju protivština.
34. No, slijedi kušnja da se ne uzoholi zbog dobra.
35. Nit đavao spava nit je tijelo obamrlo.
36. Zato se ne prestani spremati za borbu, jer neprijatelji, koji nikada ne miruju, naviru
zdesna i slijeva.
__________________
5. Usp. Pnz 1,30; 31,6; 18, 19. i 22. Ps 30,7-12; 24. Usp. Iv 3,8; Job 7,18; 32. Otk 2,7.


Deseto poglavlje

ZAHVALNOST ZA BOŽJU MILOST

1. Što tražiš počinak kad si rođen za rad.


2. Budi spreman prije na strpljivost nego na utjehu, prije na nošenje križa nego na
veselje.
3. A koji, pa i od svjetovnjaka, ne bi rado primao utjehu i duhovnu radost, kad bi ih
samo mogao dobiti?
4. Ta duhovne utjehe nadilaze sve slasti svijeta i naslade tijela.
5. Sve su svjetske slasti ili sramotne ili isprazne.
6. A samo su duhovne slasti ugodne i časne, plod kreposti i Božji dar čistim dušama.
7. Ali ove božanske utjehe nitko ne može uživati trajno, kad god mu se prohtije, jer
čas kušnje ne treba dugo čekati.
8. Ovaj pohod odozgo najviše priječe lažna sloboda duha i vlastita umišljenost.
9. Bog čini dobro pružajući milost utjehe, ali čovjek postupa naopako – ne uzvraćajući
mu odmah zahvalom.
10. I evo zašto nas ne mogu preplaviti darovi milosti: nezahvalni smo Začetniku i
primljeno ne uzvraćamo prvobitnom Izvoru.
11. Milost, naime, uvijek zaslužuje onaj koji dostojno zahvaljuje. Oholici se oduzima
ono što se običava dati poniznome.
12. Neću utjehu koja mi oduzima skrušenost niti žudim za dubokim zanosom koji vodi k
oholosti.
13. Nije, naime, ni sve uzvišeno sveto, ni svaka želja čista, ni sve slatko dobro, ni sve
drago Bogu milo.
14. Rado primam milost od koje ću biti ponizniji i bogogojazniji i spremniji na odricanje.
15. Tko je okusio dar milosti pa zatim iskusio njezino oduzimanje, neće se usuditi sebi
pripisati išta dobro; radije će priznati svoje siromaštvo i prazninu.
16. Bogu daj Božje, a sebi pripiši svoje. To znači: Bogu zahvaljuj za milost, a tvoj je,
priznaj, samo grijeh i kazna koju za nj zaslužuješ.

34
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

17. Za sebe uvijek odaberi najniže i dat će ti se najviše.


18. Jer najvišega nema bez najnižeg.
19. Najveći sveci pred Bogom bili su najmanji u svojim očima;
20. i što su bili slavniji, to su u sebi bili ponizniji.
21. Oni koji su puni istine i nebeske slave, nisu željni isprazne slave, oni koji su pak u
Bogu utemeljeni i utvrđeni, ne mogu biti oholi.
22. I oni koji sve dobro što su primili Bogu pripisuju, ne traže slave jedan od drugoga,
već im je do Božje slave. Žele da se u njima i u svim svetima nadasve Bog proslavi.
Uvijek k tome teže.
23. Budi stoga zahvalan za najmanje i bit ćeš dostojan primiti veće.
24. Neka ti je najmanje kao najveće, a ono prezira vrijedno smatraj duhovnim darom.
25. Gledaš li dostojanstvo Darovatelja, nijedan ti se dar neće činiti malenim ni
beznačajnim. Što, naime, daje svevišnji Bog, nije maleno.
26. Pa i kad dijeli kazne i udarce, treba zahvaljivati, jer što god dopušta da nas
zapadne, uvijek to čini za naše spasenje.
27. Tko želi ostati u Božjoj milosti, nek` je zahvalan za milost koju je primio, i strpljiv,
ako ju je izgubio.
28. Neka moli da mu se vrati, neka bude oprezan i ponizan, da je ne izgubi.
__________________
16. Usp. Mt 22,21; 17. Usp. Izr 25,6-7; Lk 14,10; 20. Gal 5,26; 22. Usp. Iv 5,44; 1 Sol
2,6; 25. Usp. Jak 1,17.


Jedanaesto poglavlje

MALO IH JE KOJI LJUBE KRIŽ

1. A ima Isus mnoge koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, a malo njih koji će
ponijeti njegov križ.
2. Ima mnoge koji žele utjehu, a malo njih koji prihvaćaju patnju.
3. Mnogi mu se pridružuju kod stola, a malo njih kod posta.
4. Svi se s Kristom žele radovati, a malo će njih njemu za volju nešto podnijeti.
5. Mnogi Isusa slijede do lomljenja kruha, a malo će njih s njim popiti čašu muka.
6. Mnogi časte njegova čudesa, a malo njih dijeli s njim sramotu križa.
7. Mnogi vole Isusa dok ih ne stignu nevolje.
8. Mnogi ga hvale i veličaju dok od njega primaju kakve utjehe.
9. A ako se Isus sakrije, i načas ih napusti, zapadaju u žalost ili u prekomjernu
malodušnost.
10. A oni koji vole Isusa radi Isusa, a ne radi neke vlastite utjehe, vole ga i veličaju u
nevolji i stisci kao i u najdubljoj utjehi.
11. I da ih nikad ne obdari utjehom, ipak bi ga hvalili i uvijek zahvaljivali.
12. O, koliko može čista ljubav spram Isusa, nepomućena koristoljubljem ni
samoljubljem!
13. Zar ne, one koji uvijek traže utjehu, morali bismo zvati plaćenicima?
14. Nije li očito da oni koji uvijek misle na svoju korist i probitak više ljube sebe nego
Isusa?
15. Gdje naći čovjeka koji će Bogu služiti badava?
16. Malokad je netko toliko duhovan, da bi se lišio svega.
17. Ta tko će naći istinskog siromaha duhom i slobodnog od svakog stvorenja?
18. Cijena mu je kao dragocjenostima iz dalekih krajeva.
19. I kad bi čovjek dao sav svoj imutak, još je ništa.
20. I kad bi činio veliku pokoru, još je malo.
21. I kad bi stekao sve znanje, još je daleko.
22. I kad bi imao mnogo kreposti i žarku pobožnost, još bi mu mnogo nedostajalo.
23. Naime, jedno, najpotrebnije.

35
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

24. A što? – Da, nakon što je sve ostavio, ostavi sebe i iz sebe posve izađe i ništa ne
zadrži od svojega sebeljublja.
25. Kad je učinio sve što je mislio da mora učiniti, neka smatra da ništa nije učinio.
26. Neka ne smatra velikim ono što bi se kod njega moglo uvelike cijeniti, već neka se
prizna uistinu nekorisnim slugom.
27. Ovako kaže Istina:”Kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: Sluge smo
beskorisne!”
28. Tada će zaista moći biti siromašan i slobodan duhom
29. te govoriti s prorokom:”… jer osamljen sam i nevoljan.”
30. Ipak, nitko nije bogatiji, nitko slobodniji, nitko moćniji od onoga koji sebe i sve
umije ostaviti i smatrati se posljednjim.
__________________
1. Usp. Lk 14,27; 3. Usp. Sir 6,10; 5. Usp. Lk 24,35; Mt 20,22; 17. Mt 5,3; 18. Izr
31,10; 19. Pj 8,7; 23. Usp. Lk 10,42; 24. Usp. Mt 16,24; 27. Lk 17,10; 29. Ps 25,16.


Dvanaseto poglavlje

KRALJEVSKI PUT SVETOGA KRIŽA

1. Mnogima se čini tvrd ovaj govor: Odreci se sama sebe, uzmi svoj križ i slijedi Isusa!
2. Ali mnogo će tvrđe biti slušati onu posljednju riječ: Odlazite od mene, prokleti, u
oganj vječni!
3. Jer oni koji sada rado slušaju i slijede riječ križa, neće se tada bojati slušajući
vječnu osudu.
4. Ovaj će zanamen križa biti na nebu kad Gospodin dođe suditi.
5. Tada će svi prijatelji križa, koji su se za života suobličili Raspetome, prilaziti Kristu
Sucu s velikim pouzdanjem.
6. Što se, dakle, bojiš uzeti križ s kojim se ide u kraljevstvo?
7. U križu je spasenje, u križu je život, u križu je zaštita od neprijateljâ.
8. U križu odozgo dotječe slatkoća, u križu je snaga srca, u križu je radost duha.
9. U križu je najveća krepost, u križu je savršenost svetosti.
10. Nema duši spasenja ni nade vječnoga života doli u križu.
11. Uzmi, dakle, križ i slijedi Isusa i bit ćeš na putu vječnoga života.
12. On je išao pred tobom, noseći svoj križ, i umro je za tebe na križu, da bi i ti ponio
svoj križ i bio voljan umrijeti na križu,
13. jer umreš li s njim, jednako ćeš s njim i živjeti,
14. i ako si mu bio dionik muke, bit ćeš i slave.
15. Eto, sve je u križu, i nema drugog puta u život i do pravoga nutarnjeg mira, osim
puta svetoga križa i svakodnevnog mrtvljenja.
16. Pođi kamo god hoćeš, potraži što god želiš, nećeš naći uzvišenijega puta u nebo ni
sigurnijeg po zemlji no što je put svetoga križa.
17. Porazmjesti i uredi sve po svojoj volji i umijeću i otkrit ćeš da ti je uvijek nešto
pretrpjeti, s voljom ili preko volje, i tako uvijek nalaziš križ.
18. Ili ćeš ćutjeti tjelesnu bol, ili ćeš u duši podnostiti duhovnu muku.
19. Katkad će te Bog ostaviti, katkad bližnji uznemiriti, a, što je najgore, često ćeš sam
sebi biti težak.
20. I nećeš se toga moći osloboditi ili sebi olakšati nikakvim lijekom ili utjehom, nego
moraš izdržati dok je Božja volja.
21. Bog, naime, želi da naučiš trpjeti nevolju bez utjehe, da mu se potpuno predaš i
kroz nevolju postaneš ponizniji.
22. Nitko tako duboko ne osjeća muku Kristovu kao onaj koga je snašla slična patnja.
23. Križ je, dakle, svagda spreman i posvuda te čeka.
24. Ne možeš pobjeći, kamo god krenuo, jer kamo god dođeš, sebe donosiš i uvijek
sebe nalaziš.

36
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

25. Okreni se gore, okreni dolje, okreni van, okreni unutra – u svemu ćeš naći križ i
svuda treba biti strpljiv, želiš li sačuvati nutarnji mir i zaslužiti vječnu krunu.
26. Nosiš li križ dragovoljno, on će tebe nositi i dovesti te željenome cilju, gdje je kraj
patnjama.
27. Nosiš li ga preko volje, namećeš si novo breme, još se više opterećuješ, a ipak
moraš trpjeti.
28. Odbaciš li jedan križ, naći ćeš, bez sumnje, drugi, možda još teži.
29. Misliš li da ćeš uteći od onoga što nije mimoišlo nijednog smrtnika?
30. Koji je svetac na svijetu bio bez križa i muke?
31. Ta ni Gospodin naš Isus Krist nije bio ni jedan čas bez mučne patnje, dok je živio
(na zemlji).
32. Trebalo je da Krist sve to pretrpi da bi ustao od mrtvih te ušao u svoju slavu.
33. I što tražiš drugi put od ovog kraljevskog, koji je put svetoga križa?
34. Cijeli je Kristov život bio križ i mučeništvo, a ti bi za sebe htio mir i veselje?
35. Varaš se, varaš, ako drugo tražiš do trpjeti nevolje, jer je sav ovaj smrtni život pun
nevoljâ i obilježen križevima.
36. I koliko tko duhom više napreduje, toliko teže često nalazi križeve, jer što mu je
ljubav veća, to više osjeća kaznu progonstva.
37. Pa ipak, taj tako mnogostruko pogođeni čovjek nije bez tračka utjehe jer sluti da
mu nošenje križa nosi obilan plod.
38. Naime, dok ga dragovoljno trpi, sav se teret nevolje pretvara u očekivanje
božanske utjehe.
39. I koliko nevolja više pritišće tijelo, toliko se više duh krijepi nutarnjom utjehom.
40. Pa katkada, iz ljubavi da se suobličiš Kristovu križu, toliko ojača u želji za mukom i
trpljenjem da i ne bi htio biti bez boli i nevolje,
41. jer smatra da je Bogu toliko draži koliko je više i teže mogao podnijeti za njega.
42. Nije to ljudsko junaštvo, nego Kristova milost, koja u krhkome tijelu toliko može i
čini, da ono od čega po prirodi uvijek zazire, žarom duha prihvaća i ljubi.
43. Nije po čovjekovoj mjeri nositi križ, ljubiti križ, obuzdavati i upokoravati tijelo,
izbjegavati časti, rado podnositi uvrede, prezirati samoga sebe i, dapače, željeti
prezir, svakojaka stradanja i trpjeti štete i ne čeznuti ni za kakvim uspjehom na
ovom svijetu.
44. Računaš li na samoga sebe, ništa od toga nećeć moći.
45. No, ako se pouzdaš u Gospodina, dat će ti snagu s neba i gospodarit ćeš svijetu i
tijelu.
46. I budeš li naoružan vjerom i obilježen Isusovim križem, nećeš se strašiti ni
neprijatelja đavla.
47. Kreni, dakle, kao vjeran i dobar sluga Kristov, odlučno ponesi križ svojega
Gospodina, raspetoga za tebe iz ljubavi.
48. Pripravi se na podnošenje mnogih protivština i različitih neprilika u ovome bijednom
životu, jer će ti tako biti gdje god bio i samo to ćeš doista naći kamo god se skrio.
49. Tako mora biti. I nema načina kako izbjeći nevolje zala i boli, nego da trpiš.
50. Poslušno ispijaj čašu Gospodnju, ako si mu prijatelj i želiš imati dijela s njim.
51. Utjehe prepusti Bogu; on neka ih pripušta po svojoj volji.
52. A ti se pobrini kako ćeš podnositi nevolje i smatraj ih najvećim utjehama, jer muke
sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi, čak ni onda kad bi ih sam sve
mogao podnijeti.
53. Kad do toga dođeš, da ti nevolja bude draga i ugodna radi Krista, tada je, znaj, s
tobom dobro, jer si našao raj na zemlji.
54. Dokle god ti je trpljenje teško i nastojiš mu umaknuti, dotle će biti zlo po tebe i
posvuda će te pratiti nevolje.
55. Ako si spreman na ono što je neizbježno, naime, na trpljenje i umiranje, ubrzo će s
tobom biti bolje i naći ćeš mir.
56. Pa kad bi s Pavlom bio ponesen čak do trećeg neba, ne bi zbog toga bio siguran da
nećeš trpjeti nikakvu neugonost.
57. “Ja ću mu”, kaže Isus, “pokazati koliko mu je za Ime moje trpjeti.”
58. Ostaje ti, dakle, trpjeti, ako si voljan Isusa ljubiti i njemu trajno služiti.

37
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

59. O, kad bi bio dostojan trpjeti nešto za Ime Isusovo!


60. Dakako, strpljivost svi preporučuju, premda je malo njih voljno trpjeti.
61. Bilo bi pravo da bar malo trpiš za Krista, kad toliki mnogo više trpe za svijet.
62. Utisni si u pamet; potrebno je da živiš umirući.
63. I koliko je netko više sebi umro, toliko je više počeo živjeti Bogu.
64. Niko nije kadar shvatiti nebesko ne prihvati li radi Krisat podnositi protivštine.
65. Ništa nije Bogu milije, ništa za tebe spasonosnije na ovome svijetu, nego od srca
trpjeti za Krista.
66. I kad bi ti bilo na izbor, više bi morao željeti radi Krista trpjeti protivštine, nego se
krijepiti mnogim utjehama; jer bi i Kristu bio sličniji i svim svecima bliskiji.
67. Ne sastoji se, naime, naša zasluga i staleški napredak u mnogim ugodnostima i
utjehama nego više u podnošenju velikih teškoća i nevolja.
68. Kad bi zaista ljudskome spasenju bilo nešto bolje i korisnije od trpljenja, to bi Krist,
zasigurno, pokazao riječju i primjerom.
69. Ta on i učenike koji su ga slijedili i sve koji žele poći njegovim stopama, otvoreno
hrabri da ponesu križ, pa kaže:”Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe,
neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.”
70. Dakle, nakon što smo sve proučili i istražili, ovo je konačni zaključak:”Kroz mnoge
nam je nevolje ući u kraljevstvo Božje”. Amen.
__________________
1. Iv 6,60; Mt 16,24; 2. Mt 25,41; 3. 1 Kor 1,18; Ps 112,7;4. Usp. Mt 24,30; 5. Usp. Rim
8,29; 12. Iv 19,17; 13. Usp. Rim 6,6-8; 14. Usp. 2 Kor 1,7; 19. Usp. Job 7,29; 25. Usp.
Lk 21,19; Heb 10,36; 32. Lk 24,46; 35. Usp. Job 14,1; 37. Usp. 2 Kor 8,2; 41. Usp. Tob
12,13, 43. Usp. 1 Kor 9,27; 49. Ps 107,39; 50. Usp. Mt 20,23; Iv 13,8; 52. Rim 8,18;
56. Usp. 2 Kor 12,2; 57. Dj 9,16; 59. Usp. Dj 5,41; 62. Usp. Ciceron, De republika, L.
VI,3,6; Grgur Vel. Hom. 36 in Evang.; 69. Mt 16,24; Lk 9,23; 70 Dj 14,21.

38
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

TREĆA KNJIGA

NUTARNJA UTJEHA


Prvo poglavlje

KRISTOV NUTARNJI GOVOR VJERNOJ DUŠI

1. “Da poslušam što mi to Gospodin govori!”


2. Blažena duša koja u sebi sluša riječ Gospodnju i iz njegovih usta prima riječ utjehe.
3. Blažene uši koje slušaju božanski šapat, a ne haju za došaptavanje svijeta.
4. Zaista blažene uši koje ne prisluškuju glas što odjekuje izvana, nego istinu koja
govori i poučava iznutra.
5. Blažene oči koje se zatvaraju za izvanjsko, a paze na nutarnje.
6. Blaženi koji poniru u nutrinu i svagdanjim duhovnim vježbama nastoje sve više
dokučiti nebeska otajstva.
7. Blaženi koji se žele Bogu otvoriti i otresti se svake svjetovne navezanosti.
8. Budi oprezna, dušo moja, i zatvori vrata svoje putenosti da uzmogneš čuti što
Gospodin Bog govori u tebi.
9. Ovo govori tvoj Ljubljeni:“Ja sam tvoje spasenje”, tvoj mir i tvoj život.
10. Ostani uza me i naći ćeš mir.
11. Ostavi sve prolazno i traži vječno.
12. A što je sve vremenito, nego zamama?
13. I što će ti pomoći sva stvorenja ako te Stvoritelj ostavi?
14. Odreci se, dakle, svega, nastoj biti odan i vjeran Stvoritelju, da uzmogneš primiti
pravo blaženstvo.
__________________
1. Ps 85,9; 3. Job 4,12; 8. Ps 85,9; 9. Ps 35,3.


Drugo poglavlje

ISTINA GOVORI UNUTRA BEZ BUKE RIJEČI

1. “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!”


2. “Ja sam sluga tvoj: prosvijetli me da upoznam tvoje propise.”
3. “Prikloni mi srce propisima svojim; neka mi nauk daždi poput kiše.”
4. Nekoć su Izraelovi sinovi govorili Mojsiju:”Ti nam govori, a mi ćemo slušati. Neka
nam Bog ne govori, da ne pomremo.”
5. Ne tako, Gospodine, ne molim tako, nego te radije s prorokom Samuelom ponizno i
željno zaklinjem:”Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!”
6. Neka mi ne govori Mojsije ili neki od proroka, nego bolje govori ti, Gospodine Bože,
nadahnitelju i prosvjetitelju svih proroka, jer me ti sam, bez njih, možeš savršeno
poučiti.
7. A oni, bez tebe ništa ne mogu.
8. Mogu, doduše, izgovarati riječi, ali duha ne donose. Lijepo govore, ali, ako ti šutiš,
srca ne zažižu.
9. Pišu slova, ali ti otkrivaš smisao.
10. Iznose otajstva, ali ti objavljuješ poruku znakova.
11. Izdaju zapovijedi, ali ti pomažeš da se provedu.
12. Pokazuju put, ali ti krijepiš za putovanje.
13. Oni djeluju samo izvana, a ti poučavaš i prosvjetljuješ srca.

39
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

14. Oni izvana natapaju, a ti daješ plodnost.


15. Oni izvikuju riječi, a ti daješ ušima da razumiju.
16. Neka mi, dakle, ne govori Mojsije, nego ti, Gospodine Bože moj, vječna istino:
17. Da ne bih umro ne donijevši ploda, budem li samo naizvan opomenut, a unutra
nezapaljen; da mi riječ – koju sam čuo, a nisam ispunio, koju sam spoznao, a
nisam uzljubio, koju sam vjerovao, a nisam sačuvao – ne bude na osudu.
18. “Govori, dakle, Gospodine, sluga tvoj sluša. Ti imaš riječi života vječnoga!”
19. Govori – mojoj duši na svaku utjehu i na popravak svega mojega života; a tebi na
slavu i vječnu čast.
__________________
1. 1 Sam 3,9; 2. Ps 119,36; Pnz 32,2; 4. Izl 20,19; 9. Usp. Lk 24,45; 11. Usp. Fil 2,13;
13. Usp. Sir 2,10; 14. 1 Kor 3,7; 15. Usp. Job 32,8; 17. Usp. Jak 1,22; 18. 1 Sam 3,9; Iv
6,68; 19. Usp. 1 Pt 1,7.


Treće poglavlje

RIJEČI BOŽJE TREBA SLUŠATI PONIZNO, A MNOGI IH NE CIJENE

1. Poslušaj, sinko, moje riječi. Moje su riječi slatke, nadilaze znanje filozofa i umnika
ovoga svijeta.
2. Riječi su moje duh i život i ne smiju se prosuđivati po ljudskom shvaćanju.
3. Ne smiju se tumačiti po ispraznoj samodopadnosti, nego ih treba slušati u tišini i
prihvaćati s posvemašnjom poniznošću i velikim predanjem.
4. Odgovaram:”Blago onome koga ti poučavaš, Gospodine, i učiš Zakonu svojemu: da
mu mir udijeliš od nesretnih dana”, da se ne bi razočarao na zemlji.
5. Ja sam – govori Gospodin – poučavao proroke od početka, a i sada ne prestajem
svima govoriti. Ali mnogi su gluhi i tvrdi na moj glas.
6. Mnogi radije slušaju svijet nego Boga.
7. Spremnije slijede svoju tjelesnu požudu nego Božju volju.
8. Svijet obećava prolazne sitnice, a služi mu se s velikom požudom.
9. Ja obećavam najvrednije i vječne stvari, pa ipak srca smrtnika ostaju nepokretna.
10. Tko mi tako brižljivo i u svemu služi i pokorava se kao što služi svijetu i njegovim
gospodarima?
11. “Stidi se, Sidone, jer more govori.” A ako tražiš razlog, čuj zašto.
12. Za neveliko imanje dugi se put putuje, a za vječni život mnogi jedva da će noge sa
zemlje podići.
13. Za sitan se dobitak jagmi, za dukat sramotno parniči, a za neku ispraznu stvarčicu
ili prazno obećanje ne straši se danonoćne muke.
14. O, sramote! Za nezamjenljivo dobro, za neprocjenjivu vrijednost, za najuzvišeniju
čast i beskrajnu slavu lijeni su se i malo potruditi.
15. Zastidi se, stoga, lijeni i mrzovoljni slugo, što su oni spremniji na propast nego ti na
život.
16. Oni se više raduju ispraznosti nego ti istini.
17. Dakako, oni se u svojoj nadi uvijek prevare, a moje obećanje nikoga ne iznevjeri,
niti ikoga koji se pouzda u mene, ostavlja praznih ruku.
18. Što sam obećao, to ću i dati, što sam rekao, to ću ispuniti onomu koji mi do kraja
ostane vjeran u ljubavi.
19. Ja sve dobre nagrađujem, a sve pobožnike žestoko iskušavam.
20. Zapiši moje riječi u svojem srcu i marljivo ih promišljaj; u vrijeme kušnje bit će ti
vrlo potrebne.
21. Što ne razumiješ dok čitaš, shvatit ćeš u dan pohoda.
22. Na dva načina običavam pohoditi svoje izabranike, naime, kušnjom i utjehom.
23. I dvije im poruke svakodnevno šaljem: jednu koreći njihove mane, drugu nukajući
ih na veće kreposti.
24. Tko ima moje riječi pa ih prezre, ima tko će ga suditi u posljednji dan.

40
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

Molitva za milost pobožnosti

25. Gospodine Bože moj, ti si sve moje dobro.


26. I tko sam ja da se usuđujem tebi govoriti?
27. Najbjedniji sam od tvojih slugu i odbačeni crv, jadniji i prezira vredniji no što sam
toga svjestan i što se usuđujem reći.
28. Ipak, sjeti me se, Gospodine, jer ja sam ništa, ne mogu ništa i nemam ništa.
29. Ti si jedini dobar, pravedan i svet. Sve možeš, sve daješ, sve ispunjavaš, samo
grešnika otpuštaš prazna.
30. Spomeni se, Gospodine, svoje vjernosti i napuni moje srce svojom milošću, jer ti
nećeš da tvoja djela budu neplodna.
31. Kako ću se održati u ovome jadnom životu ako me ne ojačaš svojim milosrđem i
milošću?
32. Ne okreći lice svoje od mene, ne odgađaj pohod svoj, ne uskrati mi svoju utjehu,
da mi duša ne postane kao zemlja bezvodna.
33. Nauči me, Gospodine, da vršim volju tvoju. Uči me pred tobom živjeti dostojno i
ponizno,
34. jer ti si moja mudrost, ti me poznaješ u istini i znao si me prije nego je svijet
postao i prije nego što sam se rodio na svijetu.
__________________
1. Izr 4,10; 2. Iv 6,63; 4. Ps 94,12-13; 11. Iz 23,4; 17. Usp. Job 41,1; Ps 74,19; Lk
1,53; 18. Mt 10,22; 1 Tim 2,15; 20. Usp. Pnz 6,6; 24. Usp. Iv 12,48; 28, 2 Kor 12,11;
Prop 3,10; usp. Iv 15,5; 29. Usp. Lk 18,19; 2 Mak 1,24-25; 1 Sam 2,2; Job 42,2; 1 Tim
6,17; Jr 23,24; 30. Ps 25,6; Mudr 14,5; 32. Tob 4,7; Ps 143, 6; 33. Ps 143,10; 34. Iv
17,5.


Četvrto poglavlje

PRED BOGOM TREBA HODITI U ISTINI I PONIZNOSTI

1. Sinko, hodaj preda mnom u istini, i uvijek me traži u jednostavnosti svojega srca.
2. Tko preda mnom hoda u istini, bit će zaštićen od zlobnih nasrtaja i istina će ga
osloboditi od zavodnika i poruga opakih.
3. Ako te istina oslobodi, zaista ćeš biti slobodan i nećeš se brinuti o ispraznim
ljudskim ogovorima.
4. Gospodine, istina je što govoriš. Molim te, neka tako bude sa mnom.
5. Nek me tvoja istina uči, ona neka me čuva i sačuva sve do spasonosnog svršetka.
6. Ona neka me oslobodi od svake zle sklonosti i neuredne ljubavi pa ću s tobom
hodati u velikoj slobodi srca.
7. Poučit ću te – govori Isus – što je pravo i milo preda mnom.
8. Sjeti se svojih grijeha i razmišljaj o njima s velikim prezirom i ne umišljaj si da si
išta zbog svojih dobrih djela.
9. Zaista si grešnik, vezan i podložan mnogim strastima.
10. Po sebi uvijek težiš za onim što je ništa. Lako padaš, brzo se zbuniš, začas
popustiš.
11. Nemaš ništa čime bi se mogao dičiti, a mnogo toga zbog čega bi sebe morao
prezirati; jer mnogo si slabiji no što možeš shvatiti.
12. Stoga, od svega što činiš, ništa ne smatraj velikim, ništa znamenitim, ništa
dragojenim ni hvalevrijednim. Neka ti ništa ne bude značajno, ništa uzvišeno, ništa
hvalevrijedno ni poželjno, osim onoga što je vječno.
13. Neka ti je od svega najdraža vječna Istina.
14. Neka ti je od svega najmrža tvoja beskrajna nevrijednost.
15. Ničega se toliko ne plaši i ne izbjegavaj kao svoje mane i grijehe, nad kojima se
moraš ražaliti više nego nad gubitkom ikojih stvari.

41
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

16. Neki preda mnom ne hodaju iskreno, već zavedeni znatiželjom i drskošću; žele
doznati moje tajne i doprijeti u Božje dubine, a zanemaruju sebe i svoje spasenje.
17. Takvi, zbog svoje razmetljivosti, često padaju u velike kušnje i grijehe, u oholost i
znatiželju, jer sam im protivan.
18. Boj se suda Božjega, strepi pred srdžbom Svemogućega.
19. Nemoj ispitivati djela Svevišnjega, već istraži svoje zloće, u čemu si pogriješio i
kolika dobra propustio.
20. Nekima je sva pobožnost u knjigama, a nekima u slikama; nekima opet u vanjskim
znakovima i oblicima.
21. Neki me drže na jeziku, ali malo u srcu.
22. A ima ih i koji prosvijetljena uma i čista srca uvijek čeznu za vječnim stvarima,
nerado slušaju o zemaljskim, iz nevolje udovoljavaju naravnim potrebama;
23. takvi razumiju što Duh istine govori u njima;
24. on ih uči da ne haju za zemaljsko, a ljube nebesko, da svijet zapostave, a nebo
danonoćno priželjkuju.
__________________
1. 1 Kr 2,4; Mudr 1,1; 2. Usp. Iv 8,32; Mudr 10,12; 3. Usp. Iv 8,36; 5. Usp. Ps 25,5; 7.
Usp. 1 Iv 3,22; 11. Usp. 1 Kor 4,7; 16. Usp. Tob 3,5; 18. Usp. 2 Mak 7,38; 19. Sir 11,4;
21. Usp. Iz 29,13; 23. Mt 10,20; 24. Popričesna 2. nedjelje Došašća.


Peto poglavlje

ČUDESNO DJELOVANJE BOŽJE LJUBAVI

1. Blagoslivljam te, Oče nebeski, Oče Gospodina mojega Isusa Krista, koji si se
udostojao sjetiti mene siromaha.
2. O, Oče milosrđa i Bože svake utjehe, zahvaljujem ti što mene, nedostojna bilo
kakave utjehe, katkada krijepiš utjehom.
3. Blagoslivljam te uvijek i slavim s jedinorođenim Sinom tvojim i Duhom Svetim
Tješiteljem u vijeke vjekova. Amen.
4. Ah, Gospodine Bože moj, sveti ljubitelju, kad ti dođeš u moje srce, klicat će sve što
je u meni.
5. Ti si moja slava i radost mojega srca, moja nada i utočište u dan moje nevolje.
6. No, budući da sam još nejak u ljubavi i nesavršen u kreposti, trebaju mi tvoja
okrepa i utjeha.
7. Zato me često pohodi i pouči u svojoj nauci.
8. Oslobodi me od opakih i zlih strasti i moje srce ozdravi od svih neurednih nagnuća
da, iznutra ozdravljen i očišćen, budem sposoban ljubiti, sanžan trpjeti, stalan
ustrajati.
9. Velika je stvar ljubav, i zaista veliko dobro, jer samo ona s lakoćom nosi teškoće i
jednakim raspoloženjem nosi što je nejednako.
10. Jer teret nosi neopterećena i sve gorko pretvara u slatko i ugodno.
11. Plemenita ljubav prema Isusu potiče na velika djela i búdi želju za sve većim
savršenstvom.
12. Ljubav želi uzvišenost i ne da se zadržati nikakvim niskim stvarima.
13. Ljubav hoće slobodu i zazire od svakoga svjetovnog nagnuća, da ono ne postane
zaprekom njezinom nutarnjem zanosu, da se ne splete zbog nekoga vremenitog
probitka ili da u neprilikama ne klone.
14. Nema ništa slađe od ljubavi, ništa jače, ništa uzvišenije, ništa obuhvatnije, ništa
ugodnije, ništa savršenije, ništa bolje na nebu ni na zemlji; jer, ljubav je rođena od
Boga, i, samo u Bogu, ponad svega stvorenoga, može otpočinuti.
15. Zaljubljen čovjek leti, trči, veseli se, slobodan je i ničime vezan.
16. Sve daje svima, sve ima u svemu, jer on, ponad svih, počiva u Jednom, najvišem,
od kojega teče i napreduje sve dobro.
17. Ne gleda darove, nego se, ponad svih darova, okreće darovatelju.

42
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

18. Mjera ljubavi često je bez mjere.


19. Ljubav ne osjeća tereta, ne obazire se na napor, više hoće nego što može,
20. ne računa na nemoguće, jer joj sve izgleda dopušteno i moguće.
21. Sposobna je, dakle za sve i mnogo donosi i umnogome uspijeva.
22. A tamo gdje zaljubljenik klone i zaspi, ljubav bdije, ni u snu ne spava, ni trud je ne
utrudi, ni tjeskoba ne stisne, ni strah ne smete, nego se kao živi plamen i goruća
baklja podiže uvis i sigurno ide naprijed.
23. Tko ljubi, zna što znači ta riječ.
24. U Božjim ušima snažno odjekuje žarka ljubav duše koja govori: Bože, Bože moj,
ljubavi moja! Ti si sav moj, a ja tvoja!
25. Usavrši me u ljubavi da nutrinom svoga srca naučim okusiti slatkoću ljubavi,
rastopiti se i plivati u ljubavi.
26. Neka me tako zahvati ljubav, da u silnom žaru i zanesenosti nadvisim sama sebe.
27. Daj mi zapjevati pjesmu ljubavi, i tebe slijediti, moj Ljubljeni.
28. Nek mi duša iznemogne hvaleći te ljubavnim klicanjem.
29. Daj da te ljubim više od sebe, a i sebe samo radi tebe i u tebi sve koji te zaista
ljube, kao što nalaže zakon ljubavi, koji sja iz tebe.
30. Ljubav je okretna, iskrena, pobožna, mudra, velikodušna, hrabra i nikad ne traži
sebe.
31. Tko samo na sebe daje, ljubav izdaje.
32. Ljubav je obazriva, ponizna i poštena, nije mekoputna, nije lakoumna ni ispraznih
želja; trijezna je, postojana, čista, pomirljiva i čuvar svih osjetila.
33. Ljubav je podložna i poslušna poglavarima, sebe malo cijeni, dapače, prezire se,
Bogu je odana i zahvalna, na njega se oslanja i u nj se pouzdaje i kad se ne osjeća
ugodno: jer nema ljubavi bez bola.
34. Tko nije spreman sve pretrpjeti i biti na raspolaganju Ljubljenome, nije dostojan
zvati se ljubiteljem.
35. Ljubitelj mora za volju Ljubljenoga rado prihvatiti sve teško i gorko i nipošto ne
odstupiti od njega.
__________________
2. 2 Kor 1,3; 4. Usp. Izr 23,16; 5. Usp. Ps 3,4; 118,111; 32,7; Jer 16,19; 7. Usp. Job
33,6; 18. Vergilije, Ecloge II, 68; 22. Usp. Pj 5,2; 24. Usp. Pj. 2,16; 27. Usp. Iz 5,1; 28.
Ps 84,3.


Šesto poglavlje

DOKAZ PRAVE LJUBAVI

1. Sinko, još nisi jak i razborit ljubitelj.


2. Zašto, Gospodine?
3. Zato što zbog sitne neugodnosti odustaješ od započetog i s velikom pohlepom tražiš
utjehe.
4. Jaki ljubitelj postojan je u napastima, i ne povodi se za lukavim nagovaranjima
neprijatelja.
5. Ako sam mu drag u sreći, ne odvraća se od mene ni u nesreći.
6. Tko razborito ljubi ne gleda toliko na dar ljubljenoga koliko na ljubav kojom mu ga
ljubljeni daje.
7. Više gleda na ljubav nego na vrijednost dara i Ljubljeni mu je draži od svih darova.
8. Plemenitom ljubitelju nije glavno dar. Ja sam mu važniji od svakog dara.
9. Nije zato pogubno ako su kadšto tvoji osjećaji o meni ili o mojim svecima lošiji
nego što želiš.
10. Dobar i ugodan osjećaj, koji pokatkad primiš djelo je nazočne milosti i neki
predokus nebeske domovine; ne teba previše računati na njega, jer on dolazi i
odlazi.

43
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

11. Ali boriti se protiv zlih sklonosti duha i prezirati đavlovo došaptavanje, znak je
kreposti i velika zasluga.
12. Neka te zato ne zbune neugodna maštanja, radilo se o bilo čemu.
13. Hrabro ustraj u odluci i čistoj nakani prema Bogu.
14. I nije nikakva obmana padneš li katkad u zanos, a zatim se učas vratiš k
svakodnevnim ludostima srca.
15. Više su ti, naime, od nevolje nego od volje; i dok su ti nemile i mrske, zasluga ti je,
a ne sramota.
16. Imaj na umu, stari neprijatelj upinje se svim silama omesti tvoju želju za dobrim i
odvratiti te od svake pobožne vježbe: od štovanja svetaca, od pobožna razmatranja
moje muke, od korisna prisjećanja na grijehe, od paske nad vlastitim srcem, od
čvrste odluke da napreduješ u kreposti.
17. Na mnoge te zle misli nuka da bi u tebi probudio gađenje i strah, i tako te odvratio i
od molitve i od sveta čitanja.
18. Trn mu je u oku ponizna ispovijed i, kad bi mogao, odvratio bi te od svete pričesti.
19. Ne vjeruj mu niti se obaziri na njega, makar ti uvijek nanovo postavljao zamke.
20. Njemu pripiši kad te navodi na zlo i nečistoću.
21. Odgovori mu:
- Odlazi, nečisti duše! Zastidi se, bijedniče. Sama si nečistoća kad mi takve stvari
došaptavaš!
22. Odlazi od mene, najbestidniji zavodniče! Nema ti mjesta kod mene. Uza me će se
boriti Jaki, Isus, a ti ćeš ostati posramljen.
23. Radije ću umrijeti i svaku muku podnijeti negoli uza te pristati.
24. Utihni! Umukni! Neću te više slušati, makar mi i dalje dosađivao.
25. “Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?”
26. “Neka se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji.”
27. “Gospodine, hridi moja, Otkupitelju moj!”
28. Bori se kao dobar vojnik.
29. Pa ako koji put od slabosti padneš, upni se jače no prije, računaj na još veću moju
milost i nadasve se čuvaj isprazne samodopadnosti i oholosti.
30. Radi njih mnogi krenu stranputicom, a katakad padnu i u neizlječivu sljepoću.
31. Neka ti je propast tih oholica i ludih umišljenika opomena i poziv na trajnu
poniznost.
__________________
21. Usp. Mt 4,10; Mk 5,8; 24. Mk 4,39; 25. Ps 17,1; 26. Ps 27,3; 27. Ps 19,15.


Sedmo poglavlje

MILOST VALJA SAKRITI U ZAKLON PONIZNOSTI

1. Sinko, korisnije je i sigurnije za te skrivati milost pobožnosti i ne uznositi se njome,


i o njoj mnogo ne govoriti niti je posebno isticati, već sebe gledati s više sumnje i
bojati se kao da si je nedostojan primio.
2. Ne treba se previše oslanjati na te osjećaje jer se brzo mogu prometnuti u svoju
protivnost.
3. Dok si u milosti, razmišljaj kako bi bijedan i jadan bio bez milosti.
4. I napredak duhovnoga života nije samo u tome da imaš milost utjehe nego da
ponizno, samozatajno i strpljivo podnostiš kad ti se uskrati; pa da tada ne zapustiš
revnu molitvu niti propustiš druga svoja djela koja si običavao činiti, već ih činiš što
bolje znaš i možeš, i, koliko je do tebe, od srca, da se, zbog suhoće i tjeskobe
duha, koje osjećaš, ne bi sasvim zanemario.
5. Jer mnogi, čim im ne ide po volji, odmah gube strpljenje ili odustaju.
6. Put čovjekov, naime, nije uvijek u njegovoj vlasti, nego Bogu pripada davati i tješiti
kad hoće i koliko hoće i komu hoće, po svojoj volji i nikako više.

44
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

7. Neki, neoprezni, sami su sebe uništili radi milosti pobožnosti jer su više htjeli nego
što su mogli. Ne uzimajući u račun svoje skromne mogućnosti, više su se povodili
za nagonom srca nego za sudom razuma.
8. I budući da su više naumili nego se Bogu svidjelo, brzo su izgubili milost.
9. I tako su oni koji su već gnijezda savijali na nebesima ostali u jadu i nevolji, da
poniženi i osiromašeni uče ne letjeti svojim krilima, nego se uzdati u moja.
10. Oni koji su još novi i neiskusni na putu Gospodnjemu, lako se mogu prevariti i zaći
s puta ako se ne ravnaju po savjetu razboritih osoba.
11. Budu li više slijedili sebe nego se oslanjali na iskustvo drugih i ne budu li od takva
svojeg shvaćanja htjeli odustati, zlo će svršiti.
12. Malokad oni koji sebe smatraju mudrima ponizno dopuštaju da ih drugi vode.
13. Bolje je malo znanja i umijeća s poniznošću negoli veliko blago nauke s ispraznom
samodopadnošću.
14. Bolje je da imaš manje nego toliko da bi se uzoholio.
15. Ne postupa dovoljno oprezno onaj tko se sasvim preda veselju, onaj koji zaboravlja
svoje prijašnje nedostatke i neporočni strah Gospodnji, koji ne strepi da će izgubiti
primljenu milost.
16. Ne postupa dovoljno kreposno ni onaj koji u vrijeme nevolje ili bilo kakve poteškoće
preko svake mjere očajava i na mene se oslanja s mnogo manje odanosti i
promišljenosti nego što bi trebao.
17. Tko bi u vrijeme mira htio biti previše siguran, često će u vrijeme borbe biti
malodušan i strašljiv.
18. Kad bi u sebi uvijek znao ostati ponizan i odmjeren i duh svoj obuzdavati i vladati
njime, ne bi tako brzo upadao u pogibao i grijeh.
19. Dok si gorljiva duha, pametno je razmišljati, što će biti, kad svjetlost utrne.
20. A kad se to dogodi, budi uvjeren, svjetlost se može opet vratiti, jer uzeo sam ti je
privremeno: sebi na slavu, a tebi na opomenu.
21. Često je takva kušnja korisnija nego kad bi uvijek bilo po tvojoj volji.
22. Zasluge se, naime, ne broje po tome, koliko tko ima više viđenja ili utjeha ili koliko
je vještiji Svetome pismu ili sjedi na višem položaju, nego po tome je li bio
postojan u istinskoj poniznosti i pun Božje milosti, traži li uvijek iskreno i posvuda
Božju čast, smatra li sebe nevažnim, štoviše, vrijednim prezira pa mu je draže da
ga drugi zapostavljaju i ponižavaju nego hvale.
__________________
6. Usp. Jer 10,23; 7. Usp. Sv. Benedikt, Regula, Prologus; 9. Usp. Ob 4; Ps 91,4; 12.
Usp. Rim 11,25; 20. Job 17,12.


Osmo poglavlje

PRED BOGOM SEBE MALO CIJENI

1. “Ja se, evo, usuđujem govoriti Gospodinu. Ja, prah i pepeo!”


2. Budem li se više cijenio, evo, ti stojiš protiv mene, ali istinsko su svjedočanstvo i
moje opačine, koje ja ne mogu opovrgnuti.
3. A ponizim li se i poništim, i odreknem svake samodopadljivosti, i izjednačim li se s
prahom, što i jesam, tvoja će mi milost biti sklona, a tvoja svjetlost nadomak
mome srcu; tada će svatko, pa i najmanje, precjenjivanje sama sebe potonuti u
dolini moje ništavnosti i zauvijek nestati.
4. Tada ćeš dati da se vidim tko sam, tko sam bio i kamo idem, da sam ništa i da to
nisam znao.
5. Ostanem li prepušten sebi, ništa sam, samo nemoć.
6. No, čim se na me obazreš, istog sam časa jak i pun nove radosti.
7. Čudesno je kako me neočekivano podižeš i tako dobrohotno privijaš k sebi, dok ja,
po sebi, uvijek težim prema dolje.

45
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

8. To je djelo tvoje ljubavi koja me blagonaklono pretječe i u premnogim potrebama


podupire. Čuva me, dapače, od velikih opasnosti i spasava od, zaista, bezbrojnih
zala.
9. Jer, ljubeći se neuredno, sâm sam sebe upropastio. A čim sam potražio samo tebe i
uzljubio te čistom ljubavlju, našao sam zajedno i tebe i sebe i po ljubavi još sam
dublje uronio u svoju ništavnost.
10. Ti, Preslatki, činiš sa mnom preko svake moje zasluge i više od onoga što se
usuđujem nadati ili moliti.
11. Blagoslovljen budi, Bože moj! Premda sam nedostojan bilo kojeg dobra, tvoja
plemenitost i beskrajna dobrota nikada se ne prestaju nuditi, pa i onima koji su
nezahvalni i odlutali daleko od tebe.
12. Obrati nas k sebi da budemo zahvalni, ponizni i pobožni, jer ti si naš spas, naša
moć i snaga.
__________________
1. Post 18,27; 2. Usp. Br 22,34; 4. Usp. Ps 73,22; 9. Usp. Iv 12,25; 11. Ps 18,47; Mt
5,45; 12. Ps 80,4.


Deveto poglavlje

SVE TREBA UPRAVITI BOGU POSLJEDNJEM CILJU

1. Sinko, ja moram biti tvoj krajnji cilj.


2. Ta će nakana pročistiti tvoju ljubav, koju često naopako usmjeravaš k sebi i
stvorenjima.
3. Ako, naime, bilo u čemu tražiš sama sebe, odmah smalakšeš i usahneš.
4. Sve, dakle, prvo upravljaj meni, jer ja sam sve dao.
5. Sve promatraj kako istječe iz najvišega Dobra; i to je razlog da sve treba privoditi k
meni kao svojem izvoru.
6. Iz mene, kao iz živog vrela, životnu vodu zahvaća malen i velik, ubog i bogat; i koji
mi rado i slobodno služe, primit će milost na milost.
7. A tko bude tražio svoju slavu izvan mene ili se naslađivao u neku svojem dobru,
neće si osigurati trajnu radost ni svom srcu slobodu, nego će ga odasvud saplitati
zapreke i stiske.
8. Sebi, dakle, ne pripisuj ništa dobro, niti bilo kojem čovjeku pridaji krepost, nego
sve priznaj Bogu, bez kojeg čovjek nema ništa.
9. Ja sam sve dao, ja sve potražujem, i vrlo strogo tražim zahvalnost.
10. Evo istine kojom se istjeruje ispraznost slave.
11. A ako ti navrate nebeska milost i istinska ljubav, neće biti mjesta ni za kakvu zavist
ni stisku u srcu, niti će te zaokupljati samoljublje.
12. Ta božanska ljubav sve pobjeđuje i daje krila svim duševnim moćima.
13. Ako si istinski mudar, samo ćeš se u meni radovati, samo u meni nadati, jer “nitko
nije dobar doli Bog”, koga treba nadasve hvaliti i u svemu blagoslivljati.
__________________
6. Usp. Otk 13,16; 21,6; Iv 1,16; 4,10; 7. Us. 2 Kor 6,11-12; 12. Vergil, Ecloga X,69:
Omnia vicit amor: Ljubav sve pobjeđuje; 13. Lk 18,19.

Deseto poglavlje

KAD SMO PREZRELI SVIJET, SLATKO JE SLUŽITI BOGU

1. Opet ću govoriti, Gospodine, i neću šutjeti. Šaptat ću u uši Boga i Kralja svojega
koji je u visinama:”O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju čuvaš za one
koji te se boje!”
2. A što si tek onima koji te ljube? Koji ti služe svim srcem?

46
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

3. Zaista je neiskazana milina razmišljati o tebi, a to široke ruke daješ onima koji te
ljube.
4. Najviše si pokazao milinu svoje ljubavi u tome, što si me stvorio kad me nije bilo; i
kad sam od tebe daleko zalutao, natrag si me doveo u svoju službu i zapovjedio mi
da te ljubim.
5. O, izvore vječne ljubavi, što reći o tebi?
6. Kako bih mogao zaboraviti tebe koji si se udostojao mene sjetiti?
7. I nakon što sam se raspustio i izopačio, iskazao si sluzi svojemu milosrđe preko
svakog očekivanja i pružio prijateljstvo i milost preko svake mjere.
8. Što ću ti uzvratiti za tu milost?
9. Nije, naime, svima dano, odreći se svega, ostaviti svijet i prihvatiti samostanski
život.
10. Zar je moje služenje tebi nešto veliko, kad je to dug svakoga stvorenja?
11. Služenje tebi ne smijem smatrati velikim. Veliko i zadivljujuće je, naprotiv, to što si
se ti udostojao uzeti za svojega slugu takva siromaha i nedostojnika i pridružiti ga
svojim odabranim slugama.
12. Evo, tvoje je sve što imam i čime god ti služim.
13. Zapravo obratno: ti više služiš meni, nego ja tebi.
14. Gle, nebo i zemlja, koje si stvorio na službu čovjeku, spremni su i svednevice čine
ono što si im odredio.
15. I, čini mi se, da ti je i to malo, pa si i anđele stvorio i odredio na službu čovjeku.
16. A sve ovo nadvisuje to što si se ti sam udostojao služiti čovjeku i obećao mu dati
sama sebe.
17. Što ću ti uzvratiti za tisuće tih dobara?
18. O, kad bih ti mogao služiti sve dane svojega života!
19. Eh, kad bih ti bar jedan dan mogao dostojno služiti!
20. Zaista, ti si dostojan svakog služenja, svake časti i vječne hvale.
21. Zaista, ti si moj Gospodin, a ja tvoj siromašni sluga. Dužan sam ti služiti svim
silama i nikada ne malaksati u tvojoj hvali.
22. Tako hoću, tako želim, i što god mi uzmanjka, ti se udostoj nadopuniti.
23. Velika je čast i slava tebi služiti i radi tebe sve prezirati.
24. Veliku će milost zadobiti koji se svojevoljno podlože tvojoj presvetoj službi i nalazit
će preslatku utjehu Duha Svetoga.
25. Veliku će slobodu duha steći oni koji radi tvojega Imena krenu uskim putem i
napuste svaku svjetovnu brigu.
26. O draga i ugodna službo Božja po kojoj čovjek postaje istinski slobodan i svet!
27. O svetog li redovničkog staleža! Po njemu je čovjek izjednačen s anđelima, Bogu
ugodan, đavlima strašan, a svim vjernicima preporučljiv!
28. O službo, koju je uvijek vrijedno poželjeti i prigrliti, kojom zaslužujemo najviše
dobro i stječemo beskrajnu radost!
__________________
1. Usp. Ps 68,25; 31,20; 4. Usp. Pnz 19,9; 7. Usp. Ps 119,65; 10. Usp. Jdt 16,17; 12. 1
Ljet 29,14; 16. Usp. Lk 1,73; 20. Usp. Otk 4,11; 23. Usp. Sir 23,38; 25. Usp. Mt 7,14;
26. Usp. Mt 11,29-30.

Jedanaesto poglavlje

PROVJERAVAJ I OBUZDAVAJ ŽELJE SRCA

1. Sinko, još ti je mnogo naučiti onoga što do sada nisi dobro naučio.
2. Što to, Gospodine?
3. Da svoju želju potpuno uskladiš s mojom voljom i da ne ljubiš sama sebe, već da
uporno nastojiš ispuniti moju volju.
4. Želje te često raspaljuju i žestoko potiču, ali odmjeri: ideš li više za mojom čašću ili
za vlastitim probitkom.
5. Ako sam ja razlog tvojega odabira, bit ćeš, dakako, zadovoljan što god odredim.

47
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

6. A ako se tu skriva kakva osobna korist, eto, to je ono što te smeta i tišti.
7. Čuvaj se, dakle, da odviše ne prioneš uz neku unaprijed smišljenu želju, prije no
što si se posavjetovao sa mnom; da bi možda poslije okajao i omrznuo ono, što ti
se spočetka svidjelo i za čim si kao boljim revnovao.
8. Ne valja, naime, odmah slijediti svaku sklonost koja se čini dobra; kao što ni od
svake oprečne sklonosti ne treba odmah bježati.
9. Korisno je katkada obuzdavati se i u dobrim nastojanjima i željama, da od
uskovitlana duha ne padneš u rastresenost, da neuobičajenim ponašanjem druge
ne sablazniš, ili da te njihov otpor ne smete pa kloneš.
10. Katkad treba i silu primijeniti i odlučno se oprijeti požudi osjetila, pa se ne obazirati
na ono što tijelo hoće ili neće, nego to više nastojati da ono, makar i protiv volje,
bude podvrgnuto duhu.
11. I dotle ga treba krotiti i prisiljavati na služenje dokle god ne bude spremno na sve i
dok se ne navikne biti zadovoljno malim, uživati u jednostavnosti i ne mrmljati na
neugodnosti.
__________________
3. Usp. Ef 1,9; 11. Usp. 1 Kor 9,27.


Dvanaesto poglavlje

ODGOJ ZA STRPLJIVOST I BORBA PROTIV POŽUDA

1. Gospodine Bože, kako vidim, vrlo mi je potrebna strpljivost. U ovom svijetu ima,
naime, mnogo nedaća.
2. Ma koliko god nastojao osigurati svoj mir, nema života bez boli i borbe.
3. Tako je, sinko.
4. I moja je želja da ne išteš takav mir, koji bi bio bez kušnji ili u kojem ne bi osjetio
nedaćâ, nego smatraj da si mir našao i onda kad te budu spopale nevolje i kad
budeš kušan mnogim nedaćama.
5. Kažeš li da ne možeš mnogo trpjeti, kako ćeš onda podnijeti oganj čistilišni?
6. Od dvaju zala treba izabrati manje.
7. Dakle, da bi mogao uteći budućim vječnim mukama, nastoj, radi Boga, dragovoljno
podnositi sadašnje boli.
8. Misliš li da ljudi ovoga svijeta ništa ne trpe? Ili malo?
9. To nećeš naći čak ni među onima koji najraskošnije žive.
10. Reći ćeš: Oni imaju mnoge užitke i žive po vlastitoj volji, zato se mnogo ne obaziru
na svoje nevolje.
11. Da, moglo bi se tako reći: imaju što im srce želi. A što misliš, dokle će to trajati?
12. Poput dima će se rasplinuti imućnici ovoga svijeta i neće ostati ni spomena na
prošle radosti.
13. A i još za života, ne uživaju ih bez gorčine, dosade i straha.
14. Naime, ista stvar u kojoj nalaze užitak često im uzvraća bolnom kaznom.
15. I pravo im biva: neuredno traže i trče za užitcima, pa stoga i ne uživaju u njima bez
grkosti i razočaranja.
16. O, kako su svi (užici) časoviti, kako lažni, kako neuredni i sramotni!
17. No, zbog opijenosti i zaslijepljenosti oni to ne shvaćaju, nego poput nerazumnih
životinja, za malo naslade prolazna života gube dušu.
18. Ti, dakle, sinko “ne idi za svojim strastima” i odvrati se od svoje volje. “Sva radost
tvoje neka bude Gospodin: on će ispuniti želje tvojega srca.”
19. I doista, želiš li naći istinsku radost i obilje moje utjehe, gle, u preziranju svega što
je svjetovno i u odricanju od svih niskih užitaka bit će tvoj blagoslov i obilnu ćeš
primiti utjehu.
20. I što se više otrgneš od utjehe bilo kojeg stvorenja, toliko ćeš slađe i snažnije
utjehe naći u meni.
21. To, spočetka, nećeš postići bez nekakve žalosti i naporne borbe.

48
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

22. Suprostavit će se ustaljena navika, ali ona se pobjeđuje boljom navikom.


23. Mrmljat će tijelo, ali ono se svladava žarom duha.
24. Uzbunit će se i razdražiti stara zmija, ali ona se u bijeg tjera molitvom; povrh toga,
korisnim radom uvelike joj se zatvara pristup.
__________________
1. Usp. Heb 10,36; 2. Usp. Ps 31,11; Job 7,1; 12. Usp. Ps 37,20; 73,12; 14. Usp. Mudr
11,16; 17. Jd 10; 2 Mak 6,25; 18. Usp. Sir 18,30; Ps 37,4; 19. Post 27,40; 24. Otk 12,9;
usp. Mt 17,20.


Trinaesto poglavlje

POSLUŠNOST I PONIZNOST PO PRIMJERU ISUSA KRISTA

1. Sinko, tko se nastoji izmaknuti poslušnosti, izmiče se milosti i, tko namiče samo
sebi, izmiče mu zajedničko.
2. Onaj koji se svojem poglavaru ne podvrgava rado i svojevoljno, znak je da mu se
tijelo još sasvim ne pokorava, nego se često buni i mrmlja.
3. Navikni se, dakle, hitro podvrgavati svojemu poglavaru želiš li zagospodariti svojim
tijelom.
4. Brže se, naime, pobjeđuje vanjski neprijatelj, ako čovjek nije zapušten iznutra.
5. Nema duši mučnijeg i goreg neprijatelja od tebe, ako nisi u pravome skladu sa
svojim duhom.
6. Moraš, bez sumnje, naviknuti prezirati sebe, želiš li opstati protiv tijela i krvi.
7. A budući da još uvijek neuredno ljubiš sebe, bojiš se potpuno podložiti volji drugih.
8. Ta zar je nešto veliko ako se ti, prah i ništa, podložiš čovjeku radi Boga, kad sam se
ja Svemogući i Svevišnji, koji sam sve iz ništa stvorio, ponizno podložio čovjeku
radi tebe?
9. Postao sam najponizniji i posljednji da bi ti po mojoj poniznosti pobijedio svoju
oholost.
10. Nauči se pokornosti, prahu! Nauči se poniznosti, zemljo i kalu!
11. Uči lomiti svoju volju i potpuno se podložiti.
12. Revnuj protiv sama sebe i ne daj mjesta nadmenosti u sebi, već se pokaži tako
podložnim i prahom da bi svi mogli hodati po tebi i gaziti te kao blato na ulici.
13. Na što se imaš žaliti, bazvrijedni čovječe?
14. Što možeš iznijeti, prosti grešniče, nasprem svojim klevetnicima, kad si sam toliko
puta Boga uvrijedio i toliko puta zaslužio pakao?
15. No, budući da je preda mnom bila tvoja dragocjena duša, poštedjelo te moje oko,
da bi spoznao moju ljubav i zauvijek ostao zahvalan za moja dobročinstva, i da bi
bio uvijek pripravan na poslušnost i poniznost te strpljivo podnosio prezir sama
sebe.
__________________
5. Usp.Tob 12,10; 8. Post 3,19; 10. Usp. Sv. Bernardo, Homilia super “Missus est”; 12.
Ps 18,43; 13. Jak 2,20; 15. Ez 20,17; 1 Sam 26,21.


Četrnaesto poglavlje

PROMATRAJMO SKRIVENE BOŽJE SUDOVE


DA SE NE BISMO UZOHOLILI U DOBRU

1. Nada mnom grme tvoji sudovi, Gospodine, a strah i trepet snažno potresaju sve
kosti moje.
2. Stojim zbunjen i razmišljam, “gle, oku njegovu ni nebesa čista nisu”.
3. Ako si u anđelâ našao zloću, i nisi ih poštedio, što će biti sa mnom?
4. “I zvijezde padođe s neba”, što ja mogu očekivati?

49
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

5. Oni čija su djela izgledala hvalevrijedna, potonuli su na dno, a one koji su anđeoski
kruh blagovali, vidio sam kako slatko jedu svinjske mahune.
6. Ništa, dakle, ne ostaje od svetosti odmakeneš li ti svoju ruku, Gospodine.
7. Nikakva mudrost ne koristi prestaneš li ti njome upravljati.
8. Nikakva hrabrost ne pomaže prestaneš li je ti podupirati.
9. Nema sigurne čistoće ako je ti ne zaštićuješ.
10. Nikakvo vlastito osiguranje ne koristi nema li tvoje svete budnosti,
11. a čim nas ostaviš, tonemo i propadamo.
12. A čim nas pohodiš, oživljavamo i ustajemo.
13. Nestalni smo, dakako, ali jaki po tebi. Mlaki, ali ti nas zažaruješ.
14. O, kako se ponizno i nisko moramo osjećati!
15. Kako ništa ne vrijedim ako mi se i čini, da imam nešto dobra!
16. O kako se duboko moram prignuti pred tvojim nedokučivim sudovima, Gospodine,
u kojima ne otkrivam ništa drugo doli da sam ništa i opet ništa.
17. O težino neizmjerljiva, o more nesavladivo, gdje ne nalazim ništa o sebi, ama baš
ništa!
18. Kamo se to sad djenula moja slava? Gdje je sigurnost umišljene kreposti?
19. Sva isprazna slava potonula je u dubinu tvojih sudova nada mnom.
20. Što znači pred tobom bilo koje tijelo? Zar će se glina uznositi pred lončarom koji ju
je oblikovao?
21. Kako se može hvastati onaj čije je srce istinski podložno Bogu?
22. Ni cijeli svijet neće zavesti onoga koga je Istina privezala uza se, niti će zov svih
hvalitelja uzdrmati onoga koji je svu nadu učvrstio u Bogu.
23. Naime, i ti koji govore, svi zajedno nisu ništa, nestat će s jekom riječi.
24. “A vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!”
__________________
1. Usp. Ps 119,120; Job 4,14; 2. Job 15,15; 3. Usp. Job 4,18; 2 Pt 2,4; 4. Otk 6,13; 5.
Ps 78,25; 16. Usp. Ps 36,7; 20. Usp. Iz 45,9; Rim 9,20; 24. Ps 117,2.


Petnaesto poglavlje

KAKO NAM SE VLADATI I GOVORITI U SVAKOJ POŽELJNOJ STVARI

1. Sinko, ovako govori u svakoj prilici: Gospodine, ako je tebi milo, neka to bude.
2. Gospodine, ako je tebi na čast, neka je u tvoje ime.
3. Gospodine, ako smatraš da će to biti probitačno i korisno za mene, tada mi to daj
na svoju čast.
4. No, ako znaš da će mi štetiti i nauditi spasenju moje duše, uzmi od mene takve
želje.
5. Nije, naime, svaka želje od Duha Svetoga, makar čovjeku izgledala pravedna,
ispravna i dobra.
6. Teško je pravo prosuditi potiče li te na neku od želja dobar, zao ili tvoj vlastiti duh.
7. Mnogi koji su u početku smatrali da ih vodi dobar duh, na kraju su bili prevareni.
8. Zato ono što ti se učini poželjnim treba uvijek željeti i moliti s Božjim strahom i
poniznim srcem; posebice se trebaš odreći sama sebe i sve preporučiti meni,
govoreći:
9. Gospodine, ti znaš što je bolje; učini ovo ili ono, kako hoćeš.
10. Daj mi, što hoćeš, koliko hoćeš i kada hoćeš.
11. Postupi sa mnom kako znaš i kako ti se više svidi i kako će tvoja čast biti veća.
12. Stavi me kamo hoćeš i slobodno raspolaži mnome u svemu.
13. U tvojoj sam ruci, prevrći me i okreći.
14. Evo, sluga sam tvoj, na sve spreman, jer ne želim živjeti sebi nego tebi: samo kad
bih mogao dostojno i savršeno!

50
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

Molitva za ispunjenje Božje volje

15. Preodobrostivi Isuse, udijeli mi svoju milost da sa mnom bude, da se sa mnom


trudi i sa mnom do kraja ustraje.
16. Daj mi uvijek željeti i htjeti ono što je tebi milije i draže.
17. Nek tvoja volja bude moja, a moja neka uvijek slijedi tvoju i bude s njom u
najvećem skladu.
18. Daj da s tobom isto hoću i isto neću, da ništa ne mogu niti htjeti niti ne htjeti, nego
što ti hoćeš ili nećeš.
19. Daj da umrem svemu što je svjetovno i da mi radi tebe bude drago ako me u
svijetu preziru ili ne poznaju.
20. Ponad svega što se može poželjeti, daj mi da u tebi otpočinem i da se srce moje
smiri u tebi.
21. Ti si istinski mir srca, ti si jedini počinak. Izvan tebe sve je trpko i nemirno.
22. U tome ću miru, to jest u tebi, jedinom i najvećem i vječnom dobru, usnuti i
otpočinuti. Amen.
__________________
14. Usp. Fil 1,21; 15. Mudr 9,10; 21. Usp. Ef 2,14; 22. Ps 4,9.


Šesnaesto poglavlje

PRAVU UTJEHU TREBA TRAŽITI SAMO U BOGU

1. Koju god utjehu mogu poželjeti ili zamisliti, ne očekujem je ovdje, nego u
budućnosti.
2. Naime, kad bih i imao sve utjehe svijeta i kad bih ih sve mogao uživati, to zacijelo
ne bi dugo trajalo.
3. Stoga se, dušo moja, nećeš potpuno utješiti niti savršeno okrijepiti, osim u Bogu,
tješitelju siromašnih i prihvatitelju poniznih.
4. Strpi se malo, dušo, počekaj božansko obećanje, i imat ćeš obilje svih nebeskih
dobara.
5. Ako previše neuredno žudiš za ovdašnjim dobrima, izgubit ćeš vječna i nebeska.
6. Zemaljskima se koristi, za vječnima teži!
7. Nijednim zemaljskim dobrom ne možeš se zasititi jer nisi ni stvorena da u njima
živiš.
8. Pa kad bi i imala sva stvorena dobra, ne bi mogla biti sretna i blažena. U Bogu
Svestvoritelju stoji sve tvoje blaženstvo i sreća, ali ne kako to zamišljaju i hvale
ljubitelji svijeta, nego kako očekuju pravi Kristovi vjernici, a katkad unaprijed okuse
oni koji su duhovni i čista srca, čije je odredište nebo.
9. Isprazna je i kratka svaka ljudska utjeha.
10. Blažena je i prava utjeha koja dolazi iznutra, od istine.
11. Pobožan čovjek ima posvuda uza se Isusa, tješitelja, i govori mu:
12. Gospodine Isuse, budi sa mnom na svakom mjestu i u svako doba.
13. Ovo će mi biti utjeha, da volim biti bez svake ljudske utjehe.
14. I ako mi izostane tvoja utjeha, bila mi i tvoja volja i pravedna kušnja najvećom
utjehom.
15. Ta, nećeš se uvijek ljutiti, niti dovijeka plamti srdžba tvoja.
__________________
3. Usp. Ps 76,3-4; 7. Usp. Iz 43,7; 8. Usp. Fil 3,20; 13. Usp. Job 6,10; 15. Usp. Ps
102,90; 103,9; Iz 57,16.

51
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

Sedamnaesto poglavlje

SVU BRIGU TREBA PREPUSTITI BOGU

1. Sinko, pusti me da s tobom radim što hoću. Ja znam što je za tebe korisno.
2. Ti razmišljaš na ljudsku. O mnogim stvarima sudiš prema ljudskim osjećajima.
3. – Gospodine, istina je što kažeš.
4. Tvoja je skrb za mene veća od svake brige koju ja mogu voditi za sebe.
5. Jer, na vrlo je labavim nogama onaj tko svu svoju brigu ne prepusti tebi.
6. Dok je, Gospodine, moja prava i čvrsta volja uza te, čini sa mnom što god hoćeš.
7. Što god mi učinio, ne može biti nego dobro.
8. Želiš li da budem u tami, bio blagoslovljen!
9. Udostojiš li me utješiti, bio blagoslovljen! Ostaviš li me u tuzi, isto tako bio
blagoslovljen!
10. Sinko, tako moraš postupati želiš li uza me ići.
11. Jednako si dužan biti spreman na trpljenje kao i na radost.
12. Jednako si dužan bit oskudan i siromašan, kao i izobilan i bogat.
13. – Gospodine, rado ću za tebe pretrpjeti sve što god pripustiš da me zadesi.
14. Jednako ću iz tvoje ruke prihvaćati dobro i zlo, slatko i gorko, veselo i žalosno i za
sve što me zadesi iskazat ću ti zahvalnost.
15. Čuvaj me od svakoga grijeha, i neću se bojati ni smrti ni pakla.
16. Kakva god me nevolja stigla, neće mi naškoditi, samo ako me zauvijek ne odbaciš i
ne izbrišeš iz knjige života.
__________________
5. Usp. Ps 55,23; 1 Pt 5,7; 16. Usp. Ps 77,8; Otk 3,5.


Osamnaesto poglavlje

VREMENITE NEVOLJE TREBA PODNOSITI STRPLJIVO,


PO PRIMJERU KRISTOVU

1. Sinko, s neba sam sišao radi tvojega spasenja, prihvatio sam tvoje nevolje, ne iz
potrebe, nego iz ljubavi; da se naučiš strpljivosti i da vremenite nevolje ne nosiš
nevoljko.
2. Od trena mojega rođenja pa do smrti na križu nije mi uzmanjkalo boli.
3. Mnoge su mi vremenite stvari nedostajale; često sam slušao optužbe protiv sebe;
dobrohotno sam podnosio ruganja i sramoćenja; za dobročinstva su mi uzvraćali
nezahvlnost, za čudesa hule, za pouku uvrede.
4. Gospodine, budući da si u svojem životu najviše ispunio Očevu zapovijed po
strpljivosti, dostojno je da i ja, nesretan grešnik, po tvojoj volji sam sebe strpljivo
podnosim, i dokle je tvoja volja, nosim breme raspadljiva života za svoje spasenje.
5. Iako je sadašnji život teret, ipak je, tvojom milošću, postao vrlo zaslužan. Nama,
slabima, učinio ga je podnošljivim i jasnijim tvoj primjer i hod stopama svetaca. A i
mnogo utješnijim nego što je bio nekoć u Starom savezu, kad su nebeska vrata bila
zatvorena i put izgledao mračniji pa se tek malo njih trudilo tražiti nebesko
kraljevstvo. Dapače ni tadašnji pravednici, koji su se imali spasiti, nisu mogli ući u
nebesko kraljevstvo prije tvoje muke i svete smrti.
6. Koliko li ti moram zahvaljivati što si se udostojao meni i svim vjernicima pokazati
pravi i dobar put u vječno kraljevstvo!
7. Tvoj je put naš put; i svetom strpljivošću idemo k tebi, našoj kruni.
8. Da ti nisi pošao pred nama i poučio nas, tko bi te htio slijediti?
9. Eh, koliko bi zaostali da nisu vidjeli tvoj divan primjer!
10. Ta evo još smo mlaki, premda smo čuli za tolike tvoje znakove i pouke. Što bi bilo
kad ne bismo imali toliko svjetla da te slijedimo?
__________________
1. Usp. Iv 3,17; 2. Usp. Iz 53,3; 4. 2 Mak 6,25; 7. Usp. Iv 14,6.

52
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

Devetnaesto poglavlje

PODNOŠENJE NEPRAVDI I ISTINSKA STRPLJIVOST

1. Što to govoriš, sinko?


2. Prestani se tužiti, razmišljaj o muci mojoj i drugih svetaca.
3. Ti se još nisi odupirao do krvi.
4. Ono što ti trpiš, malo je u usporedbi s onima koji su toliko toga pretrpjeli. Kako su
oni žestoko napastovani, kako teško uznemirivani, kako mnogostruko kušani i
mučeni!
5. Potrebno je, dakle, dozvati si na um teže muke drugih da bi lakše podnio svoje,
koje su doista male.
6. A ako ti se čine prevelikima, pogledaj, nije li to s tvoje nestrpljivosti.
7. No, bile one male ili velike, nastoj sve podnostiti strpljvo.
8. Što se bolje pripraviš za trpljenje, to mudrije postupaš i više zasluga sječeš, a i
lakše ćeš ga podnostiti ako si dušom i vježbom na to spreman.
9. I ne reci: Od ovoga čovjeka to ne mogu podnijeti, niti ovako što treba podnostiti;
tešku mi je štetu nanio i predbacuje mi što nikad nisam niti pomislio; ali od drugog
ću rado trpjeti sve što mi se učini potrebnim.
10. Luda je misao koja se ne osvrće na krepost strpljivosti i njezinu buduću krunu, već
više istražuje osobe i nanesene uvrede.
11. Nije istinski strpljiv onaj koji ne želi trpjeti, već samo koliko mu se hoće i od koga
mu se sviđa.
12. Istinski strpljiv čovjek ne gleda od koga trpi; da li od svojega poglavara, od sebi
jednaka ili nižega, da li od dobra i sveta ili od opaka i nedostojna čovjeka; naprotiv
sve, bez razlike, što god ga ili koliko god ga teška od nekoga stvorenja zadesilo,
zahvalno prima iz Božje ruke i smatra velikim dobitkom, jer kod Boga ništa, ma
kako bilo maleno, ali ako je za Boga pretrpljeno, neće propasti.
13. Budi stoga spreman za borbu želiš li pobijediti.
14. Bez borbe ne možeš se domoći krune strpljivosti.
15. Ako ne želiš trpjeti, ni do krune ti nije stalo.
16. A ako želiš biti okrunjen, bori se muževno, podnesi strpljivo.
17. Bez rada se ne uživa počinak niti se bez borbe dolazi do pobjede.
18. – Neka mi, Gospodine, bude moguće po milosti ono što mi se čini nemoguće po
naravi.
19. Ti znaš da ne mogu mnogo trpjeti, i da, čim se pojavi mala poteškoća, brzo klonem.
20. Neka mi svaka vježba u nevolji, radi tvojeg imena, bude mila i draga.
21. Jer trpjeti i mučiti se za tebe, vrlo je spasonosno mojoj duši.
__________________
3. Heb 12,4; 4. Usp. Heb 11,37-39; 16. Usp. 2 Tim 2,5; 18. Usp. Lk 18,27.


Dvadeseto poglavlje

PRIZNANJE VLASTITE SLABOSTI I NEVOLJE OVOGA ŽIVOTA

1. Priznat ću nepravdu svoju, prizat ću tebi, Gospodine, slabost svoju.


2. Često me sitnica obara i žalosti.
3. Odlučim postupati odlučno, a kad dođe mala napast, u velikoj sam stisci.
4. Katkad od vrlo neznatne stvari dođe velika kušnja, i dok, ne osjećajući napast,
mislim da sam donekle siguran, dogodi se da me kadšto svlada i lagani dašak.
5. Pogledaj, dakle, Gospodine, moju poniznost i, tebi odsvud poznatu, slabašnost.
6. Smiluj mi se i “izvuci me iz blata da ne potonem” te zauvijek i posvuda ostanem
odbačen.
7. Tako me često muči i posramljuje pred tobom što sam nestalan i slab da se opirem
strastima.

53
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

8. Premda uz njih posve ne pristajem, ipak mi je mrsko i neprilično njihovo nasrtanje,


i vrlo mi se gadi živjeti tako iz dana u dan u borbi.
9. Moja slabost postaje mi očita po tome što ružne slike mašte mnogo lakše naviru
nego što odlaze.
10. O kad bi, silni Bože Izraelov, revnitelju vjerničkih duša, pogledao na trud i muku
sluge svojega i bio uza nj u svemu što poduzme!
11. Okrijepi me nebeskom snagom da ne prevlada stari čovjek – bijedno tijelo što ga
duh još nije sasvim upokorio protiv kojega se treba boriti dokle god se diše u
ovome jadnom životu.
12. Ah, kakav je to život u kojemu nema kraja neprilikama i jadima, u kojemu sve vrvi
od klopki i neprijatelja!
13. Ta, tek što jedna nedaća ili kušnja prođe, druga dođe; štoviše, dok se još borimo s
prvom, iznenada banu i mnoge druge.
14. Pa kako ljubiti život ljudski, koji nosi tolike gorčine i koji je podložan tolikim
nesrećama i bijedama?
15. Kako životom i zvati to, što rađa tolikom smrću i propašću?
16. Pa ipak mnogi ga vole i traže njegove užitke.
17. Često se svijet kudi da je varljiv i isprazan, pa ipak, ako su vlast preuzele tjelesne
strasti, ne ostavlja se lako.
18. Jedno nas, naime, potiče da ga ljubimo, a drugo da ga preziremo.
19. Na ljubav prema svijetu potiče nas požuda tijela, požuda očiju i oholost života; ali
kazne i bijede koje ih slijede rađaju mržnjom i ogavnošću prema svijetu.
20. Na žalost, zla naslada zarobljuje duh odan svijetu i, budući da nije niti vidio niti
okusio Božju milinu i nutarnju ugodnost kreposti, drač smatra užitkom.
21. A oni koji potpuno preziru svijet i nastoje živjeti Bogu u svetoj stezi, poznaju
božansku milinu, obećanu istinskim samoprijegornicima, i uviđaju kako je svijet u
velikoj bludnji i u svakojakoj obmani.
__________________
1. Ps 32,5; 5. Ps 25,18; 6. Ps 69,15; 10. Usp. Post 33,20; Ps 10,14; Jš 1,9; 11. Usp. 1
Sam 2,9; Rim 6,6; 14. Usp. Prop 2,23; 15. Usp. Ciceron, De re publica, L. VI, 3; 19. Usp.
1 Iv 2,16; 20. Usp. Job 30,7; Ps 34,9.


Dvadeset prvo poglavlje

PONAD SVIH DOBARA I DAROVA, TREBA SE SMIRITI U BOGU

1. Dušo moja, ponad svega uvijek ćeš se smiriti u Bogu jer on je svetima vječni pokoj.
2. Daj mi, preslatki i premili Isuse, počivati u tebi ponad svakoga stvorenja, ponad
svakoga zdravlja i ljepote, ponad svake slave i časti, ponad svake moći i
dostojanstva, ponad svakoga znanja i umovanja, ponad svakog imanja i umijeća,
ponad svakoga veselja i klicanja, ponad svakog glasa i hvale, ponad svake miline i
utjehe, ponad svake nade i obećanja, ponad svake zasluge i želje, ponad svakog
dara i prinosa koji možeš dati i uliti, ponad svake radosti i slavljenja što ga duh
može shvatiti i oćutjeti,
3. napokon ponad svih anđela i arkanđela i ponad sve nebeske vojske, ponad svega
vidljivog i nevidljivog i ponad svega što nisi ti, Bože moj: jer ti si, Bože moj, najbolji
od svega.
4. Ti si jedini svevišnji, ti jedini svemoćni, ti si jedini dostatnost i punina, ti jedini
milina i utjeha, ti jedini ljepota i ljubaznost, ti si jedini plemenitiji i slavniji od
svega: u tebi sva dobra savršeno jesu, bit će i bila su; zato je premalo i nedovoljno
što god mi dao, osim sebe, ili što god o sebi objavio ili obećao ako tebe ne ugledam
i potpuno ne zadobijem;
5. jer zaista moje srce ne može istinski otpočinuti niti se potpuno zadovoljiti, ne
otpočine li u tebi i ne uzdigne li se ponad svih darova i ponad svakoga stvorenja.

54
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

6. O, premili moj zaručniče, Isuse Kriste, najčistiji ljubitelju, gospodaru svega


stvorenja, tko će mi dati krila istinske slobode da poletim i otpočinem u tebi?
7. O, kad će mi biti dano da potpuno izađem iz sebe i okušam kako si sladak,
Gospodine Bože moj?
8. Kada ću se potpuno sabrati u tebi, da od tvoje ljubavi više ne osjećam sebe, nego
samo tebe, uzvišenije od svakog osjećaja i načina, načinom koji nije znan svima?
9. Sada, naime, često uzdišem i s boli nosim svoju nesreću,
10. jer u ovoj bijednoj dolini mnoga me zla salijeću, često zbunjuju, žaloste i
zasjenjuju, često smetaju i rastresaju, mame i zapleću, da tebi ne pristupam
slobodno i da ne uživam u slatkim zagrljajima koje uvijek jamčiš blaženim
duhovima.
11. Neka te gane moj uzdah i mnogostruka pustoš zemaljska!
12. O Isuse, sjaju vječne slave, utjeho duše – putnice, pred tobom mi glas zastaje u
grlu, a moja ti šutnja progovara.
13. Dokle će Bog moj oklijevati s dolaskom?
14. Neka dođe k meni, svojem siromašku, i razveseli me.
15. Nek ispruži ruku svoju i iščupa jadnika iz svake tjeskobe.
16. Dođi, dođi, ta bez tebe nema mirna dana ni časa, jer ti si moje veselje i bez tebe je
moj stol prazan.
17. Jadan sam i kao neki teško okovani uznik dok me ne okrijepiš svjetlom svoje
prisutnosti i ne vratiš slobodi, i dok se na me ne obazreš i ne pokažeš mi svoje
uljudno lice.
18. Neka drugi traže, u zamjenu za tebe, što god im je drago; meni se, međutim, niti
išta sviđa niti će mi se sviđati, osim tebe, Bože moj, nado moja, vječno spasenje.
19. Neću umuknuti niti prestati moliti dok se milost tvoja ne vrati i dok ne progovoriš u
mojoj nutrini.
20. – Evo me!
21. Evo me k tebi jer si me zvao.
22. Tvoje suze i čežnja tvoje duše, tvoja poniznost i skrušenost srca privoljeli su me i
doveli k tebi.
23. I rekao sam: Gospodine, zazvao sam te i poželio uživati, spreman poradi tebe sve
ostaviti po strani.
24. Jer ti si me najprije poticao da te tražim.
25. Budi stoga blagoslovljen, Gospodine, jer ti si svojim mnogostrukim milosrđem
“učinio dobo svojem sluzi”.
26. Što ima reći, Gospodine, sluga tvoj pred tobom, nego da se duboko ponizi,
spominjući se uvijek vlastite zloće i bezvrijednosti.
27. Nema, doista, slična tebi među svim čudima neba i zemlje.
28. Tvoja su djela veledobra, tvoji sudovi istiniti, a tvoja providnost svime ravna.
29. Zato, hvala ti i slava, Mudrosti Očeva! Neka te hvale i blagoslivljaju usta moja, duša
moja i zajedno sva stvorenja.
__________________
5. Usp. Sv. Augustin, Confessiones, L.I,1; 6. Usp. Ps 55,7; 7. Usp. Ps 34,9; 12. Heb 1,3;
15. Usp. Ps 144,7; 18. Iz 58,9; 21. Usp. 1 Sam 3,6; 25. Usp. Ps 119,65; 51,3; 27. Usp.
Ps 40,6; 28. Usp. Sir 39,21; Ps 19,10.


Dvadeset drugo poglavlje

SJETI SE MNOGOVRSNIH BOŽJIH DOBROČINSTAVA

1. Otvori, Gospodine, srce moje svojem Zakonu i nauči me hodati po tvojim


zapovijedima.
2. Daj mi spoznati tvoju volju i s velikim se poštovanjem i brižljivim razmišljanjem
sjećati tvojih djela, cjelokupnih i pojedinačnih, da bih ti mogao dostojno
zahvaljivati.

55
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

3. Zaista znam i priznajem da ti ni za najmanju stvar nisam kadar dostojno zahvaliti.


4. Manji sam od svih dobara kojima sam odlikovan, i kad svratim pozornost na tvoju
plemenitost, dah mi staje od njezine veličine.
5. Sve što nam ima duša ili tijelo i sve što posjedujemo izvana i iznutra, naravno ili
nadnaravno, tvoja su dobročinstva i hvale tebe, dobrotvornog, blagog i dobrog, od
koga smo sva dobra primili.
6. Pa iako je jedan primio više, a drugi manje, sve je ipak tvoje, i bez tebe ne bi
mogao imati ni najmanje.
7. Onaj koji je primio više, niti se može dičiti svojom zaslugom niti nad druge uznostiti
niti pak skromnijemu rugati, jer veći i bolji je onaj koji manje sebi pripisuje i
poniznije i pobožnije zahvaljuje.
8. I tko se smatra gorim od svih i drži se najnevrijednijim, prikladniji je da više primi.
9. A tko je manje primio, ne mora se žalostiti ni zlovoljiti niti zavidjeti bogatijem, nego
više na tebe gledati, a ponajviše hvaliti tvoju dobrotu, što tako obilno, tako rado,
tako širokogrudno, ne gledajući tko je tko, dijeliš svoje darove.
10. Sve je od tebe, i zato te u svemu treba hvaliti.
11. Ti znaš što je kome potrebno dati. I zašto ovaj ima manje, a onaj više, nije nama
odlučivati, nego na tebi, koji svakom odmjeravaš zasluge.
12. Stoga, Gospodine, velikim dobročinstvom smatram i kad nemam mnogo od onoga
što naizvan i po ljudskome shvaćanju donosi hvalu i slavu.
13. I stoga, kad netko promatra svoje siromaštvo i nevrijedost, ne samo da se ne smije
jadati ili žalostiti ili obeshrabriti već se, naprotiv, mora uvelike tješiti i veseliti što si
ti, Bože, siromašne i ponizne i prezrene od ovoga svijeta, odabrao sebi za prijatelje
i ukućane.
14. Svjedoci su tome upravo apostoli koje si postavio “knezovima na svoj zemlji”.
15. Živjeli su na svijetu bez žalbe, i ponizni i krotki, bez ikakve zloće i prevare, “radosni
što mogu podnijeti pogrde” za tvoje Ime i s velikim su žarom prihvaćali ono od čega
je svijet zazirao.
16. Onaj, dakle, koji te ljubi i poznaje tvoja dobročinstva, ničemu se ne smije toliko
radovati koliko tome, da se na njemu ispunjavaju tvoja volja i dobrohotnost tvoje
vječne odredbe, te mu upravo to treba biti toliko zadovoljstvo i utjeha da
dragovoljno želi biti najmanji, kao što netko želi biti najveći i biti smiren i
zadovoljan na posljednjem mjestu, kao da je na prvom i tako rado prezren i
odbačen, bez ikakva imena i glasa, kao da je časniji i veći od ostalih na svijetu.
17. Jer tvoja volja i ljubav prema tvojoj časti moraju biti iznad svega, i bolje ga tješiti i
više mu se sviđati od svih dobročinstava koje je primio ili će primiti.
__________________
1. Usp. 2 Mak 1,4; Ez 20,19; 2. Usp. Ef 17,20; 4. Usp. Post 32,10; 5. Usp. Jak 1,17; 6.
Usp. 1 Kor 7,7; 7. Usp. 1 Kor 4,7; 9. Rim 2,11; 11. Usp. Mt 6,8; 13. Usp. Jak 2,5; 14.
Usp. Ps 45,17; 15. Usp. Fil 3,6; 1 Pt 2,1; Dj 5,41; 16. Usp. Lk 14,10.


Dvadeset treće poglavlje

ČETIRI STVARI KOJE DONOSE VELIKI MIR

1. Sinko, sada ću te poučiti o putu mira i prave slobode.


2. – Učini, Gospodine, što kažeš, jer drago mi je o tome slušati.
3. Trudi se, sinko, više ispuniti tuđu volju nego svoju.
4. Uvijek radije imaj manje nego više.
5. Potraži uvijek niže mjesto i budi svima podložan.
6. Svagda želi i moli da se Božja volja potpuno ispuni na tebi.
7. Evo, takav će čovjek ući u krajeve mira i spokoja.
8. – Gospodine, ovaj tvoj kratak govor nosi u sebi obilje savršenosti.
9. Škrt je riječima, ali pun smisla i bogat plodom.
10. Kad bih ga se mogao vjerno držati, ne bih se tako lako uznemirivao.

56
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

11. Ta kad god u sebi osjećam nemir i potištenost, otkrijem da sam odstupio od te
pouke.
12. Ali ti, koji sve možeš i želiš duši napredak, udijeli mi još više milosti da bih mogao
ispuniti ono što si govorio i ostvariti svoje spasenje.

Molitva protiv zlih misli

13. Gospodine, Bože moj, “ne stoj daleko od mene, pohitaj mi u pomoć” jer na mene
su ustale isprazne misli i mnogi su se strahovi oborili na dušu moju.
14. Kako proći neozlijeđen? Kako ih razbiti?
15. “Ja ću”, veliš, “hoditi pred tobom da poravnam uzvisine”; otvorit ću vrata tamnička
i otkrit ću ti tajne svetačke.
16. Učini, Gospodine, kako govoriš, da od lica tvojega pobjegnu zle misli.
17. To je moja nada i jedina utjeha da se u svakoj neprilici mogu uteći k tebi, u te se
pouzdati, iz dna te srca zazivati i strpljivo očekivati tvoju utjehu.

Molitva za prosvjetljenje duha

18. Prosvijetli me, dobri Isuse, jasnoćom vječnoga svjetla; izvedi iz doma srca mojega
svaki mrak.
19. Saberi premnoge rastresenosti i otjeraj silovite napasti.
20. Bori se za me odlučno i pokori zle zvijeri, to jest zamamljive požude, da “bude mir
u zidinama tvojim” i obilje slave tvoje u Svetištu, to jest u čistoj savjesti.
21. Zaprijeti i olujama. Reci moru: - Umiri se. Reci sjevercu: - Ne puši! I bit će velika
utiha.
22. “Pošalji svjetlost svoju i vjernost”, neka svijetle nad zemljom, jer ja sam zemlja
“pusta i prazna” dok me ne rasvijetliš.
23. Izlij svoju milost odozgo, natopi srce moje nebeskom milošću, pusti vodu
pobožnosti da natopi lice zemlje i donese plod dobar i obilan.
24. Podigni duh pritisnut bremenom grijeha i sve moje želje usmjeri k nebeskim
dobrima, da okusivši slatkoću višnje sreće, zamrzi pomišljati na zemaljske stvari.
25. Otmi me i otrgni od svake prolazne utjehe što je traže stvorenja, jer se moja čežnja
nijednom stvorenom stvari ne može potpuno smiriti ni utješiti.
26. Priveži me uza se nerazrješivom vezom ljubavi, jer jedino ti dostaješ onome koji
ljubi, i bez tebe cijeli svijet malo vrijedi.
__________________
13. Ps 71,12; usp. 27.12; 15. Usp. Iz 45,1-3; 18. Usp. Iv 17,5; 20. Usp. Ps 121,7; 1
Tim 3,9; 21. Usp. Mt 8,26; 22. Ps 43,3; Post 1,2; 23. Usp. Lk 8,15.


Dvadeset četvrto poglavlje

NE ISPITUJ ZNATIŽELJNO TUĐI ŽIVOT

1. Sinko, ne budi znatiželjan i okani se nepotrebnih briga.


2. “Što je tebi do toga? Ti idi za mnom!”
3. Ta zar je na tebi da ocjenjuješ je li netko ovakav ili onakav ili kako onaj radi i što
govori?
4. Ti ne moraš odgovarati za druge, nego ćeš za sebe polagati račun.
5. Što se onda uplećeš?
6. Gle, ja sve poznajem i vidim sve što biva pod suncem, i što se sa svakim zbiva; što
misli, što kani i kamo smjera njegova nakana.
7. Meni, dakle, treba sve povjeriti; a ti ostani u potpunu miru i ostavi svakoga neka
radi što mu je volja.
8. Vrati će mu se što god je učinio ili rekao jer mene ne može prevariti.
9. Ne muči se brigom za veliko ime, niti za mnoštvo prijatelja niti za ljubav kojega
čovjeka.

57
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

10. To, naime, rađa rastresenošću i velikom pometnjom u srcu.


11. Rado bih ti rekao svoju riječ i otkro tajne kad bi pomnjivo pazio na moj dolazak i
otvorio mi vrata srca.
12. Budi razborit i bdij u molitvama i ponizi se u svemu.
__________________
2. Iv 21,22; 4. Usp. Rim 14,12; 6. Prop 1,14; 12. Usp. 1 Pt 4,7; usp. Sir 3,20.


Dvadeset peto poglavlje

U ČEMU JE TRAJNI MIR SRCA I PRAVI NAPREDAK

1. Sinko, rekao sam:”Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem! Dajem vam ga ne kao
što svijet daje.”
2. Svi žele mir, ali se svi ne brinu za ono što pridonosi pravom miru.
3. Moj je mir s onima koji su krotka i ponizna srca.
4. Tvoj će mir biti u mnogoj strpljivosti.
5. Budeš li me slušao i slijedio moj glas, uživat ćeš mnogo mira.
6. – Što sve moram činiti?
7. Pazi što činiš i što govoriš i svaku svoju nakanu usmjeri na to da samo meni omiliš i
da izvan mene ništa ne želiš niti tražiš.
8. A o tuđim riječima ili postupcima ne sudi prenaglo, niti se miješaj u stvari koje ti
nisu povjerene – pa ćeš se malo ili malokad uznemiriti.
9. No, nikada ne oćutjeti nemir i ne pretrpjeti neku teškoću srca ili tijela, neostvarivo
je u sadašnjem vremenu, nego pripada stanju vječnoga mira.
10. Zato ne misli da si našao pravi mir ako ne osjećaš nikakvu poteškoću; niti da je sve
dobro, ako ti se nitko ne suprotstavlja; niti pak da je savršenstvo u tome, kad sve
biva po tvojoj volji.
11. A ni sebe ne smatraj posebno zaslužnim ni osobitim (Božjim) miljenikom, kad
osjetiš veliku pobožnost i ugodnost, jer se po tome ne prepoznaje istinski ljubitelj
kreposti, niti o tome ovise čovjekov napredak i savršenstvo.
12. – O čemu, onda, Gospodine?
13. O tome, da se svim svojim srcem predaš Božjoj volji, ne tražeći svoje ni u malom ni
u velikom, ni u sadašnjosti ni u vječnosti, te da jednako ustraješ zahvaljivati u sreći
i u nesreći, sve jednakom mjerom mjereći.
14. Budeš li tako jak i ustrajan u nadi, da, i kad ostaneš bez unutrašnje utjehe, svoje
srce spremiš na još veća trpljenja, i ne budeš li se opravdavao i hvalio svetošću,
tada ćeš hoditi istinskim i ravnim putem mira, i moći ćeš se pouzdano nadati da ćeš
opet u radosti gledati moje lice.
15. Pa kad dođeš do potpuna preziranja sama sebe, znaj, tada ćeš uživati obilan mir, i
to onoliko koliko je to ovdje moguće.
__________________
1. Iv 14,27; 3. Usp. Mt 11,29; 7. Usp. 1 Kor 10,31; 13. Usp. 1 Kor 13,5; 14. Job 33,26;
15. Ps 72,7.


Dvadeset šesto poglavlje

UZVIŠENA SLOBODA DUHA POSTIŽE SE


VIŠE PONIZNOM MOLITVOM NEGO UČENJEM

1. Gospodine, značajka je savršena muža, da dušu nikada ne odvraća od promatranja


nebeskih stvari i da usred mnogih briga živi kao da je bez brige, ali ne kao slabić,
već svojevrsnom povlašćenošću slobodnog duha koji ni uz jedno stvorenje ne
prianja neurednom sklonošću.
2. Zaklinjem te, preblagi Gospodine Bože moj, sačuvaj me od briga ovoga života da
me odviše ne zapletu, od mnogih tjelesnih potreba da me požuda ne zarobi; od svih
duševnih zapreka da ne klonem stiješnjen nevoljama.

58
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

3. Ne kažem od onih stvari koje tako pohlepno traži tašti svijet, nego od ovih nevolja
koje dušu sluge tvojega bolno pritišću općim prokletstvom smrti i priječe mu postići
slobodu duha koliko bi želio.
4. O, Bože moj, neizreciva dragosti, zagorči mi svaku tjelesnu nasladu koja me
odvraća od ljubavi prema vječnim dobrima i mami me na zlo pod izgovorom bilo
kakva ugodnoga vremenitog dobra.
5. Ne daj, Bože moj, ne daj da me svladaju tijelo i krv, ne daj da me prevare svijet i
njegova časovita slava, ne daj da mi nogu podmetnu đavao i njegova lukavost.
6. Daj mi snage da se oprem, strpljivosti da podnesem, postojanosti da ustrajem.
7. Mjesto svih svjetovnih utjeha pomaži me svojim preblagim Duhom, mjesto tjelesne
ljubavi ulij mi ljubav svojega Imena.
8. Ta, jelo, pilo, odijelo i sve drugo što služi uzdržavanju tijela gorljivom su duhu
teret.
9. Daj da tim potrebama umjereno udovojavam, da se od prevelike želje ne bih zapleo
u njih.
10. Sve ne treba odbaciti jer treba podržavati ono što je prirodno.
11. No tražiti više nego što je potrebno i što više godi, brani sveti zakon.
12. Jer će se inače tijelo ponijeti protiv duha.
13. U tome, molim te, neka me tvoja ruka vodi i poučava da ne bi što bilo odviše.
__________________
5. Usp. Ps 17,2; 8. Usp. Mudr 9,15; 12. Usp. Gal 5,17.


Dvadeset sedmo poglavlje

SEBELJUBLJE PONAJVIŠE ODVRAĆA OD NAJVEĆEG DOBRA

1. Sinko, moraš dati sve za sve i ništa ne smije ostati tvoje.


2. Znaj, sebeljublje ti više škodi nego išta drugo na svijetu.
3. Kako koju stvar zavoliš ili prigrliš, tako ona više ili manje prione uza te.
4. Bude li tvoja ljubav čista, jednostavna i uredna, stvari te neće zarobiti.
5. Ne žudi za onime što ne smiješ imati.
6. Ne zadržavaj ono što te može smetati i lišiti nutarnje slobode.
7. Čudno je zašto mi ne prepustiš cijelo srce sa svime što bi mogao željeti ili imati.
8. Zašto se satireš ispraznom žalošću? Zašto se mučiš suvišnim brigama?
9. Stavi se meni na raspolaganje, i nećeš nimalo biti na gubitku.
10. A tražiš li ovo pa ono i želiš li biti ovdje pa ondje, radi svoje koristi i veće ugodnosti,
nikada nećeš biti miran i bezbrižan, jer svaka stvar ima neki nedostatak i na
svakom će ti se mjestu netko suprostaviti.
11. Dakle, ništa ne koristi stekao ti ili zadržao bilo koju stvar izvana, već, naprotiv, ako
si je prezreo i s korijenom iščupao iz srca.
12. Ne vrijedi to samo ako je riječ o novcu i bogatstvu nego i kad je posrijedi pohlepa
za čašću i taštom slavom. Sve to nestaje sa svijetom.
13. Slab je štit položaj nema li revna duha.
14. I neće dugo potrajati onaj mir koji si tražio vani, ako nema pravog temelja u
raspoloženju srca. To jest, ako se na me ne budeš oslanjao, možeš se mijenjati, ali
ne popravljati.
15. Jer čim ti dođe zgodna prilika, naći ćeš što si izbjegavao, čak i više.

Molitva za očišćenje srca i za nebesku mudrost

16. Okrijepi me, Gospodine, milošću Duha Svetoga.


17. Podaj mi snage da u sebi utvrdim nutarnjega čovjeka i svoje srce oslobodim svake
nepotrebne brige i tjeskobe. Da me kojekakve želje ne odvuku za bilo kojom stvari,
nevrijednom ili dragocjenom, nego da sve gledam kao u prolazu, kao što ću i sam
proći, jer ništa pod suncem ne ostaje i sve je samo ispraznosti i muka duhu.

59
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

18. Mudar je onaj koji tako razmišlja!


19. Udijeli mi, Gospodine, nebesku mudrost, da naučim tebe nadasve tražiti i nalaziti,
nadasve cijeniti i ljubiti i sve ostalo urediti po zakonu tvoje mudrosti.
20. Daj mi da se razborito uklanjam laskavcu i strpljivo vladam s protivnikom
21. jer velika je mudrost ne pokolebati se od svakoga vjetra riječi i oglušiti se o sirenski
zov laskanja. Tako se, naime, sigurno hodi započetim putem.
__________________
8. Usp. Mih 4,9; Izl 18,18; 12. Usp. 1 Iv 2,17; 15. Rim 7,8; 16. Jdt 13,7; 17. Usp. Ef
3,16; Prop 1,14; 19. Usp. Mudr 9,4; 21. Usp. Sir 5,11.


Dvadeset osmo poglavlje

PROTIV KLEVETNIČKIH JEZIKA

1. Sinko, neka ti ne bude teško, ako neki o tebi zlo misle i govore ono što ne bi rado
slušao.
2. Ti o sebi moraš još gore misliti i nikoga smatrati gorim od sebe.
3. Živiš li nutarnjim životom, nećeš mnogo polagati na riječi koje odlijeću.
4. Nije mala razboritost u zlo vrijeme šutjeti i u svojoj se nutrini obratiti k meni te se
ne dati smesti ljudskim prosudbama.
5. Neka tvoj mir ne bude u ustima ljudi.
6. Bilo, naime, da o tebi sude dobro ili zlo, nisi od toga drugi čovjekl
7. Gdje su pravi mir i prava slava?
8. Nije li samo u meni?
9. Tko ne ide za tim da se ljudima svidi, i tko se ne boji da im se neće svidjeti, velik će
mir uživati.
10. Od neuredne ljubavi i isprazna straha rađa se svaki nemir srca i nesklad osjetilâ.
__________________
4. Ps 37,19; 8. Iv 16,33.


Dvadeset deveto poglavlje

KAKO TREBA BOGA ZAZIVATI KAD DOĐE NEVOLJA

1. Blagoslovljeno bilo, Gospodine, ime tvoje u vijeke što si htio da ova napast i nevolja
dođu na mene!
2. Ne mogu joj izmaknuti, nego se k tebi moram uteći da mi pomogneš i okreneš je
meni na dobro.
3. Gospodine, sad sam u neprilici i nije mi srcu dobro, sadašnja patnja snažno me
muči.
4. I sada, Oče dragi, što kazati?
5. Sustignut sam u tjesnacu.
6. “Izbavi me iz ovoga časa.”
7. “No, zato dođoh u ovaj čas”, da se ti, kad budem vrlo ponižen, proslaviš, i ti me
oslobodiš.
8. “Bilo ti milo, Gospodine, da me izbaviš.” Ta što mogu ja, siromah, učiniti i kamo ću
bez tebe?
9. I ovoga puta, Gospodine, daj mi strplivosti.
10. Pomozi mi, Bože moj, i, koliko god me nevolja stislo, neću se bojati.
11. A dotle, što reći?
12. Gospodine, “budi volja tvoja!”
13. Zaista sam zaslužio nevolju i tjeskobu.
14. Moram stoga trpjeti: i kamo sreće da to bude strpljivo, dok oluja ne prođe i ne bude
bolje.

60
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

15. A kadra je, Svemogući, tvoja ruka ukloniti od mene ovu kušnju i ublažiti njezin
napad, da ne bih sasvim podlegao, kao što si mi i prije često puta činio, Bože moj,
milosrđe moje.
16. I što je meni teže, to je tebi lakša ova promjena desnice Višnjega.
__________________
1. Tob 3,23; usp. Ps 113,2; 4. Iv 12,27; 5. Tuž 1,3; 6. Iv 12,27; 7. Usp. Iv 12,27-28; Ps
116,6; 8. Ps 40,14; 10. Ps 109,26; 12. Mt 6,10; 15. Mudr 11,17; Ps 59,18; 16. Ps 77,11.


Trideseto poglavlje

MOLI BOŽJU POMOĆ I UZDAJ SE DA ĆEŠ PONOVNO ZADOBITI MILOST

1. Sinko, ja sam Gospodin, “okrilje u dan nevolje”.


2. Dođi k meni kad ti ne bude dobro.
3. Najviše priječi nebesku utjehu to što prekasno kreneš moliti.
4. Jer prije nego mene ozbiljno zamoliš, u međuvremenu, tražiš mnoge utjehe i
posežeš za izvanjskim stvarima.
5. I to je razlog zašto ti sve malo koristi, dok ne uočiš: ja izbavljam one koji se u
mene uzdaju, i izvan mene nema ni prave pomoći ni korisna savjeta ni trajna lijeka.
6. A kad nakon oluje dođeš k sebi, oporavi se u svjetlu mojih smilovanja, jer blizu
sam, riječ je Gospodnja, da sve obnovim, ne samo potpuno nego i izobilno.
7. Zar je meni išta teško? Ili sam nalik na onoga koji obeća, a ne učini?
8. Gdje je vjera tvoja?
9. Ostani čvrst i ustrajan.
10. Budi strpljiv i muževan! Doći će ti utjeha u svoje vrijeme.
11. Čekaj me, čekaj.
12. Doći ću i izliječiti te.
13. Napast je ono što te muči; isprazni je strah ono što te plaši.
14. Što je drugo zabrinutost o budućnosti doli žalost na žalost?
15. “Dosta je svakomu danu zla njegova.”
16. Isprazno je i beskorisno uznemirivati se ili veseliti zbog budućih događaja, koji se
možda nikada neće dogoditi.
17. Ljudski je, doduše, zavaravati se takvim zamišljajima, no i znak je malodušja dati
se tako lako zavesti nagovaranjem neprijatelja.
18. Jer njemu je svejedno obmanjivao te i varao istinom ili lažju, upropastio te
navezanošću na sadašnje stvari ili strahom pred budućim događajima.
19. Neka se, dakle, tvoje srce ne uznemiruje i ne strepi.
20. Vjeruj u mene i uzdaj se u moje milosrđe.
21. Kad misliš da si mi daleko, često sam ti vrlo blizu.
22. Kad misliš da si gotovo propao, često si u prilici za veći dobitak.
23. Nije sve izgubljeno kad nešto pođe naopako.
24. Ne smiješ suditi prema trenutnom osjećaju, niti neku poteškoću, odakle god
dolazila, doživljavati i primati tako kao da nema nikakve nade u zaslugu.
25. Ne smatraj se sasvim napuštenim, iako ti za neko vrijeme pripustim neku nevolju.
26. Naime, to je put u kraljevstvo nebesko.
27. I, bez sumnje, tebi i ostalim mojim slugama više koristi da vas taru nedaće nego da
vam je sve po volji.
28. Ja znam skrivene misli: vrlo je korisno za tvoje spasenje ostati katkada bez ugode,
kako se ne bi možda od dobra uspjeha uzoholio i samom se sebi pokušao svidjeti u
onome što nisi.
29. Ono što sam dao, mogu oduzeti i vratiti kad mi se svidi.
30. Kad dajem, moje je, kad uzimam, nisam tvoje uzeo; jer od mene je “svaki dobar
dar, svaki savršen poklon”.
31. Pripustim li na tebe teškoću ili kakvu neugodnost, ne srdi se i ne kloni srcem, jer ja
sam kadar odmah pomoći i svaki teret prometnuti u radost.

61
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

32. Pa ipak ostajem pravedan i dostojan hvale, postupam li tako s tobom.


33. Ako pravo razmisliš i istinski gledaš, nikada se, zbog neprilika, ne smiješ tako
malodušno žalostiti, već prije radovati i zahvaljivati; štoviše, kao radost prihvaćati
upravo to što te šibajući nevoljama ne štedim.
34. “Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas” rekao sam svojim dragim
učenicima, kojima, dakako, nisam namijenio vremenite radosti, nego velike borbe,
ni časti, nego prezir, ni dokolicu, nego rad, ni spokoj, nego da “donose obilni rod u
ustrajnosti”.
35. Sinko moj, upamti ove riječi!
__________________
1. Nah 1,7; 5. Usp. Ps 16,7; 6. Usp. Sir 36,1; 7. Usp. Jer 32,27; 12. Usp. Mt 8,7; 14.
Usp. 2 Kor 2,3; 15. Mt 6,34; 19. Usp. Iv 14,27; 28. Usp. Ps 44,22; 30. Jak 1,17; 33.
Usp. Job 6,10; 34. Usp. Iv 15,9; Lk 8,15; 35. Usp. Iv 15,20.


Trideset prvo poglavlje

SVE STVORENO TREBA ZANEMARITI DA UZMOGNEMO NAĆI STVORITELJA

1. Gospodine, potrebna mi je još veća milost želim li doći onamo gdje mi nitko i
nikakvo stvorenje neće moći smetati.
2. Naime, dokle god me nešto zadržava, ne mogu slobodno letjeti k tebi.
3. Želio je slobodno letjeti onaj koji reče:”O da su mi krila golubinja, odletio bih da
otpočinem!”
4. Što je spokojnije od nevina oka? I što slobodnije od čovjeka koji nema zemaljskih
želja?
5. Potrebno je, dakle, izdići se nad svako stvorenje pa i sama sebe sasvim ostaviti,
duhom se zanijeti i spoznati da ti, Stvoritelj svega, nemaš ništa slično sa
stvorenjima.
6. I ako se netko ne odijeli od svih stvorenja, neće moći slobodno pronuti uz božanske
stvari.
7. Zato je malo ljudi koji doživljavaju duboki zanos jer se malo njih umije potpuno
otrgnuti od prolaznih stvari.
8. K tome je potrebna velika milost koja će dušu uzdići i uznijeti je iznad nje same.
9. I ako čovjek u Duhu ne nadvisi sama sebe i ne oslobodi se svih stvorenja i posve se
ne sjedini s Bogom, što god znao i što god imao, ne vrijedi mnogo.
10. Dugo će biti malen i uz zemlju prikovan onaj tko bilo što smatra velikim, osim
jedino, neizmjerno, vječno Dobro.
11. I što god nije Bog – ništa je, i na to treba gledati kao na ništa.
12. I, dakako, velika je razlika između mudrosti prosvijetljena i pobožna čovjeka i
znanja načitana i učena svećenika.
13. Neusporedivo je plemenitija ona nauka koja dolazi odozgo, od božanskog
nadahnuća, od nauke koja se stječe trudom ljudskog uma.
14. Mnogo ih je koji žele doživjeti duboki zanos, ali se ne trude vježbati što je za to
potrebno.
15. Velika je zapreka zaustaviti se kod znakova i osjetnih stvari, a malo uložiti u
potpuno mrtvljenje.
16. Ne znam koji nas to duh vodi i koji nam je zapravo cilj kad prihvaćamo da nas zovu
duhovnim osobama, a tolik trud i golemu brigu ulažemo u prolazne i bezvrijedne
stvari, dok o svojoj nutrini jedva kad potpuno sabrani razmišljamo.
17. Na žalost, čim smo se zakratko sabrali, bježimo napolje i svoja djela više ne
odvagujemo savjesnim provjeravanjem.
18. Ne marimo kamo su se usmjerila naša nagnuća, i ne oplakujemo sve ono što je u
nas nečisto.
19. I budući da se “svako biće na zemlji izopačilo”, došao je veliki potop.
20. Budući pak da je naše nutarnje nagnuće vrlo iskvareno, nužno je onda, kao znak
praznine nutarnjeg života, poguban i njegov učinak.

62
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

21. Iz čista srca izlazi plod čestita života.


22. Postavlja se pitanje koliko je tko učinio, ali se toliko pomno ne ispituje iz kojih
pobuda to čini.
23. Istražuje se, je li bio snažan, bogat, lijep, vješt ili dobar pisac ili dobar pjevač i pak
dobar radnik, a koliko je “siromašan u duhu”, koliko strpljiv i blag, koliko pobožan i
duhovan – mnogi prešućuju.
24. Narav gleda na vanjštinu, milost se okreće čovjekovoj nutrini.
25. Prva se često prevari, a druga se oslanja na Boga da se ne bi prevarila.
__________________
3. Ps 55,7; 4. Usp. Mt 6,22; Lk 11,34; 5. Usp. Ps 67,28; 19. Post 6,12 i 17; 21. Usp. 1
Tim 1,5.


Trideset drugo poglavlje

SAMOODRICANJE I SVLADAVANJE SVAKE POŽUDE

1. Sinko, nećeš steći pravu slobodu, ako se sasvim ne odrekneš sama sebe.
2. Sebičnjaci i sebeljupci, lakomci, radoznalci, lutalice, svi su oni robovi koji vazda
traže neobično i ugodno, a ne Isusa Krista; no to što snuju i kuju često ne može
opstati.
3. Sve će, naime, propasti, što nije niknulo od Boga.
4. Zapamti ovu kratku i svršenu riječ: Ostavi sve i sve ćeš naći; ostavi požudu i naći
ćeš mir.
5. Primi to k srcu i, kad ispuniš, sve ćeš razumjeti.
6. – Gospodine, nije to posao od jednog dana ni dječja igra; naprotiv, u to malo riječi
sadržana je sva redovnička savršenost.
7. Sinko, kad čuješ za put savršenih, ne smiješ se odmah odvratiti i uplaštiti, nego te
upravo to treba potaknuti na uzvišeniji život ili da ga u najmanju ruku svim srcem
želiš.
8. O, kad bi bio takav i kad bi postigao da ne budeš sebeljubiv, nego sasvim na
raspolaganju meni i onomu koga sam preda te stavio, Ocu. Tada bi mi bio vrlo drag
i sav bi tvoj život tekao u radosti i miru.
9. Još se mnogočega moraš ostaviti, i ako se u svemu potpuno ne predaš meni, nećeš
postići što želiš.
10. “Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš”, to jest nebesku
mudrost koja prezire sve što je nisko.
11. Zapostavi svaku zemaljsku mudrost i želju da se dopadneš ljudima i sebi.
12. Želim reći, odaberi za sebe što je u manjoj cijeni, umjesto stvari koje su po
ljudskom mišljenju dragocjenije i uzvišenije.
13. Prava je nebeska mudrost, naoko, prezrena i neugledna, gotovo zaboravljena: o
sebi ne misli visoko niti traži da je cijene na zemlji. Mnogi je ustima razglašuju, ali
žive sasvim drukčije. Pa ipak, ona je dragocjeni biser, mnogima skriven.
__________________
2. Usp. 2 Tim 3,2; Fil 2,21; 10. Usp. Otk 3,18; 13. Rim 12,16; Mt 13,46.


Trideset treće poglavlje

O NESTALNOSTI SRCA I O BOGU, NAŠEMU KONAČNOM CILJU

1. Sinko, ne vjeruj svojim trenutnim nagnućima: brzo će se promijeniti!


2. Dokle god živiš, podložan si promjeni i mimo svoje volje. Časkom si radostan,
časkom žalostan, časkom smiren, časkom smeten; sad si pobožan, sad nepobožan,
sad marljiv, sad lijen, sad ozbiljan, sad lakouman.

63
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

3. Ali ovu promjenjivost nadvisuje razborit i produhovljen čovjek. On se ne osvrće na


svoje osjećaje ni na vetar nestalnosti, s koje god strane dolazio, već se čitavim
svojim duhom upinje postići pravi i najvredniji cilj.
4. I može ostati takav, nepokolebljiv, bude li bezazleno oko njegove nakane, unatoč
svim mogućim zbivanjima, neprestano upereno na mene.
5. A koliko je oko nakane čistije, toliko se sigurnije hodi kroz svakojake oluje.
6. Samo, kod mnogih je oko čiste nakane potamnjelo.
7. Učas se, naime, okrene za nekom usputnom nasladom i malokad je netko sasvim
slobodan od ljage vlastita sebeljublja.
8. Tako su ono Židovi došli u Betaniju k Marti i Mariji “ne samo zbog Isusa, već i zato
da vide Lazara”.
9. Treba, dakle, očistiti oko nakane da bude bezazleno i pošteno i uperiti ga, ponad
svega vidljivoga, na mene.
__________________
2. Usp. Rim 8,20; 4. Usp. Mt 6,22; Lk 11,34; 8. Iv 11,19, 12,9.


Trideset četvrto poglavlje

BOŽJEM LJUBITELJU BOG JE IZNAD SVEGA I U SVEMU

1. Evo, Bože moj i sve moje!


2. Što bih više i koju bih više sreću mogao poželjeti?
3. O, ugodne li i slatke riječi! Ali za onoga koji ljubi Riječ, a ne svijet i ono što je u
njemu.
4. Bože moj i sve moje!
5. Umnom dostaje jednom reći, a zaljubljenom je ugodno mnogo puta ponavljati.
6. Doista, kad si ti prisutan, sve je ugodno; kad si odsutan, sve je odvratno.
7. Ti umiruješ srce i donosiš velik spokoj i blagdansku radost.
8. Po tvojem nadahnuću o svemu dobro mislimo i u svemu te hvalimo. Bez tebe nam
ništa ne može trajno omiliti.
9. A da išta postane drago i ugodno, potreban je dar tvoje milosti i začin tvoje
mudrosti.
10. Komu ti godiš, što mu neće goditi?
11. A komu ne godiš, može li mu išta goditi?
12. Ali mudrima ovoga svijeta i onima kojima godi tjelesnost, nedostaje tvoje mudrosti,
jer se u prvome krije ponajviše ispraznost, a u drugome smrtnost.
13. Oni pak koji te slijede prezirući svijet i mrtveći tijelo, mogu se smatrati istinski
mudrima jer se od ispraznosti propinju k istini, a od tijela k duhu.
14. Njima Bog godi; i što god se nalazi u stvorenjima, prinose na hvalu svojem
Stvoritelju.
15. A različita je, i to vrlo različita ona ugoda što nam je pružaju Stvoritelj i stvorenje,
vječnost i vremenitost, svjetlost nestvorena i svjetlost dobivena.
16. O vječna Svjetlosti, koja nadilaziš sve stvorene svjetlosti, sijevni munjom s visine i
prožni svu nutrinu mojega srca.
17. Očisti, razveseli, prosvijetli i poživi moj duh i njegove moći, da uz tebe prionem u
radosnu zanosu.
18. O, kad će doći taj blaženi željeni život, da me nasitiš svojom prisutnošću i budeš mi
sve u svemu!
19. Dokle god to ne steknem, ni radost mi neće biti potpuna.
20. Na žalost, još uvijek u meni živi stari čovjek, nije sasvim raspet, nije potpuno umro.
21. Još se uporno bori protiv duha, potiče nutarnje borbe i ne dopušta da kraljevstvo
duše miruje.

64
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

22. No ti koji “zapovijedaš bučnom moru” i “obuzdavaš silu valova njegovih”, ustani,
pomozi mi!
23. “Rasprši narode koji se ratu vesele”, satri ih snagom svojom!
24. Pokaži, molim te, veličinu svoju, neka se proslavi tvoja desnica, jer nema za me
druge nade ni utočišta, osim u tebi, Gospodine Bože moj!
__________________
1. 1 Kor 15,28; 3. Iv 2,15; 12. Usp. Jer 8,8-9; 1 Kor 1,19; Rim 8,5; 16. Ps 144,6; 18. 1
Kor 15,28; 20. Usp. Rim 6,1-11; 21. Gal 5,17; 22. Ps 89,10; 44, 26; 23. Ps 68,31; 24.
Sir 17,7; Ps 31,1.4.


Trideset peto poglavlje

U OVOME ŽIVOTU NEMA SIGURNOSTI OD NAPASTI

1. Sinko, nikada nisi siguran u ovome životu, nego, dokle god živiš, uvijek ti je
potrebno duhovno oružje.
2. Boraviš među neprijateljima, napadaju te “zdesna i slijeva”.
3. Ne budeš li se, stoga, sa svih strana branio štitom ustrajnosti, nećeš dugo biti bez
rana.
4. Povrh toga, ne utvrdiš li se u meni svim srcem, s istinskom voljom sve pretrpjeti
poradi mene, nećeš dugo moći izdržati tu žestinu niti osvojiti palmu blaženikâ.
5. Moraš, dakle, sve podnostiti muški i jakom se rukom suprostaviti napadajima.
6. Pobjednik, naime, dobiva manu nebesku, mlitavcu ostaje velika bijeda.
7. Ako u ovome životu tražiš počinak, kako ćeš onda doći do vječnog počinka?
8. Ne pripravljaj se na veliki počinak, nego na veliku mukotrpnost.
9. Traži istinski mir, ali ne na zemlji, nego na nebesima, ne u ljudima i u drugim
stvorenjima, nego samo u Bogu.
10. Iz ljubavi prema Bogu moraš sve rado podnijeti: napore i boli, napasti i
zlostavljanja, tjeskobe i obveze, slabosti, nepravde, ogovore, ukore, poniženja,
sramoćenja, prigovore i prezir.
11. To pomaže kreposti, to kali Kristova borca, to savija nebesku krunu.
12. Za kratki napor ja ću mu uzvratiti vječnom nagradom i za prolaznu sramotu
beskrajnom slavom.
13. Misliš li da ćeš u svako vrijeme, kad god ti se prohtije, imati duhovne utjehe?
14. To nisu imali ni moji sveci, nego, naprotiv, mnoge poteškoće i različite kušnje i
velike suhoće.
15. No sve su to strpljivo podnosili i više se pouzdavali u Boga nego u sebe, svjesni da
“sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi”.
16. Zar ti odmah želiš imati, ono što su mnogi postigli tek nakon mnogih suza i velikih
napora?
17. “U Gospodina se uzdaj, ojunači se”, skupi snagu. Ne očajavaj, ne odstupaj, nego
odlučno založi dušu i tijelo za salvu Božju.
18. Ja ću ti uzvratiti preobilno; ja ću biti uza te u svakoj nevolji.
__________________
2. 2 Kor 6,7; 6. Usp. Otk 2,17; 14. Jak 1,2; 15. Rim 8,18; 17. Ps 26,14; 18. Usp. Ps
91,15.


Trideset šesto poglavlje

PROTIV ISPRAZNIH LJUDSKIH SUDOVA

1. Sinko, srcem svojim čvrsto se osloni na Gospodina, i kad ti savjest svjedoči da si


čisti i nevin, ne boj se ljudskoga suda.
2. Dobro je i blaženo trpjeti. Poniznu srcu, koje se više uzda u Boga nego u sebe, neće
to biti teško.
3. Mnogi mnogo govore i zato im je malo vjerovati.

65
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

4. Ali i svima ugoditi – nije moguće.


5. Premda je Pavao nastojao svima ugoditi u Gospodinu i svima biti sve, ipak nije
nimalo držao do ljudskoga suda.
6. Koliko je bilo do njega i koliko je mogao, predano se trudio na izgradnji i spasenju
drugih, ali nije mogao izbjeći da ga drugi katkad ne osude i ne prezru.
7. Stoga je sve povjerio Bogu, kojemu je sve znano, a protiv zlih se jezika, koji su
smišljali laži i ispraznosti i bezobzirne podvale, borio strpljivošću i poniznošću.
8. Ipak bi kadšto i odgovorio da se slabi – s njegove šutnje – ne bi sablaznili.
9. Tko si ti da se bojiš smrtna čovjeka?
10. Danas jest, a sutra mu više ni traga.
11. Boga se boj pa se nećeš plašiti ljudskih prijetnji.
12. Što ti tko može riječima ili pogrdama?
13. Više škodi sebi nego tebi; i od suda Božjega neće pobjeći pa tko god bio.
14. Ti imaj Boga pred očima i nemoj se prepirati žučljivim riječima.
15. Pa ako ti se čini da si za koji čas klonuo i da trpiš sramotu koju nisi zaslužio, ne
ljudi se bzog toga i ne smanjuj svoju krunu nestrpljivošću, već radije okreni pogled
svoj k meni na nebo! Kadar sam te oteti svakoj sramoti i nepravdi, a svakomu
vratiti po njegovim djelima.
__________________
2. Usp. 2 Kor 1,9; 5. 1 Kor 10,33; 9,22, 4,3; 7. Ps 63,12; 9. Iz 51,12; 10. Usp. 1 Mak
2,63; 11. Prop 12,13; Sir 34,16; 13. Usp. Rim 2,3; 15. Usp. Mt 16,27; Rim 2,6.


Trideset sedmo poglavlje

O ČISTOM I POTPUNOM SAMOODRICANJU


DA BISMO POSTIGLI SLOBODU SRCA

1. Sinko, ostavi sebe i naći ćeš mene.


2. Nemoj izbirati i ništa svojatati i uvijek ćeš biti na dobitku.
3. Naime, čim se odrekneš sebe i to ne porekneš, veća će ti milost doteći.
4. – Gospodine, koliko mi se puta odricati i u čemu to sebe moram ostaviti?
5. Uvijek i u svaki čas, i u malim i u velikim stvarima.
6. Ništa ne izuzimam, nego želim da se lišiš svega.
7. Kako ćeš, inače, moći biti moj i ja tvoj, ako se izvana i iznutra ne oslobodiš svake
samovolje?
8. Što to brže učiniš, bolje za tebe; što potpunije i iskrenije, to ćeš mi biti miliji i na
većem dobitku.
9. Neki se odriču, ali uz neki pridržaj.
10. Ne pouzdaju se sasvim u Boga pa nešto predvide i za sebe.
11. Neki pak spočetka sve predaju, ali kasnije, kad se ustoboči napast, vraćaju se na
svoje. Stoga vrlo malo napreduju u kreposti.
12. Ovi neće doći do istinske slobode čistoga srca ni do milosti ugodna prijateljevanja
sa mnom, osim po prethodnom, potpunom samoodricanju i svakodnevnom
žrtvovanju, jer bez toga nema niti će biti plodonosnog sjedinjenja sa mnom.
13. Bezbroj sam ti puta rekao i opet ti kažem: ostavi sebe, odreci se, i uživat ćeš veliki
nutarnji mir.
14. Podaj sve za sve, ništa ne izuzimaj, ništa ne traži natrag, na mene se osloni
potpuno i bez dvojbe – i imat ćeš me; bit ćeš slobodna srca i tama te neće zasjeniti.
15. To se upni, to moli, to žudi, da se možeš otresti svega što je tvoje te lišen svega,
nasljedovati Isusa u siromaštvu; sebi umrijeti, a meni zauvijek živjeti.
16. Tada će nestati sve isprazne utvare, zle smutnje i suvišne brige.
17. Tada će odstupiti i prekomjerni strah, a neuredna ljubav umrijeti.
__________________
14. Usp. Ps 138,2.

66
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”


Trideset osmo poglavlje

O DOBRU UPRAVLJANJU VANJSKIM POSLOVIMA


I UTJECANJU K BOGU U POGIBELJIMA

1. Sinko, pomno moraš nastojati oko toga da pri svakom izvanjskom nastupu ili poslu,
gdje god to bilo, u svojoj nutrini ostaneš slobodan i svoj gospodar; i da sve bude
pod tobom, a ti ni pod čim; da svojim djelima budeš gospodar i upravitelj, a ne
sluga i najamnik; štoviše, da budeš poput oslobođenog i pravog hebreja, koji
sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje: koja, zagledana u vječnost, nadilaze
sadašnjost, koja lijevim okom pogledaju prolazno, a desnim nebesko; njih ne
privlače vremenite stvari da bi se prilijepili uz njih, već ih prigrljuju za uspjelije
služenje, baš kako su i određene od Boga i od vrhovnog Tvorca, koji u svojemu
stvoriteljskom djelu nije ostavio ništa neuređeno.
2. Ako kod svakog događaja ne ostaneš samo na vanjskom prividu i ako ga ne
promatraš samo naizvan, tjelesnim okom ili uhom, već u svakoj prilici kao Mojsije
uđeš u šator upitati Gospodina, nerijetko ćeš dobiti odgovor i vratiti se poučen o
mnogim sadašnjim i budućim stvarima.
3. Mojsije se, naime, uvijek navraćao u šator da riješi sumnje i pitanja, a molitvom je
vapio za pomoć da otkloni ljudske pogibli i nepravde.
4. Tako i ti moraš pribjeći u skrovište srca i što revnije moliti Božju pomoć.
5. Zato su, naime, kako čitamo, Jošua i sinovi Izraelovi bili prevareni od Gibeonaca,
jer nisu najprije upitali Gospodina, nego su se, odveć lakovjerni, dali zavesti slatkim
riječima i lažnom pobožnošću.
__________________
1. Usp. Kol 1,12; Rim 8,21; 5. Jš 9,14.


Trideset deveto poglavlje

NEKA ČOVJEK NE BUDE PRENAGAO U POSLOVIMA

1. Sinko, povjeri mi uvijek svoj posao. Ja ću njime na vrijeme ravnati kako valja.
2. Iščekuj moju naredbu i po njoj ćeš postići napredak.
3. – Gospodine, s veseljem ti povjeravam sve svoje poslove, jer malo je napretka od
mojeg umovanja.
4. Kamo sreće kad se ne bih toliko vezao za budućnost, nego se bez skanjivanja dao
tebi na raspolaganje!
5. Sinko, često se čovjek s velikim žarom zauzima za stvar koju želi, a čim je
postigne, promijeni mišljanje. Želje se, naime, ne zadrže dugo na istoj stvari, već
nas gone sad na jedno, sad na drugo.
6. Zato nije sitnica odricati se sitnicâ.
7. Istinski je čovjekov napredak u samoodricanju; i takav je čovjek vrlo slobodan i
stalan.
8. No stari neprijatelj, protivnik svakomu dobru, ne prestaje napastovati. Danonoćno
postavlja opasne zasjede ne bi li koga neoprezna uspio strmoglaviti u zamku
obmane.
9. “Bdijte i molite”, kaže Gospodin, “da ne padnete u napast!”
__________________
8. Usp. 1 Pt 5,8; 9. Mt 26,41.

67
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”


Četrdeseto poglavlje

PO SEBI ČOVJEK NEMA NIŠTA DOBRA I NIČIM SE NE MOŽE HVALITI

1. Gospodine, “što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš”?


2. Čime je čovjek zaslužio da mu daješ svoju milost?
3. Gospodine, kako se smijem požaliti ako me ostaviš, ili, s kojim ti pravom mogu
prigovoriti ako ne učiniš što tražim?
4. Zaista, kad zbiljski razmislim,mogu reći samo ovo: Gospodine, ništa sam, od mene
ništa dobro, naprotiv, u svemu malakšem i uvijek naginjem ništavilu.
5. I ako me ti ne podupreš i u nutrini ne poučiš, ostat ću sasvim mlak i ravnodušan.
6. A ti si, Gospodine, “uvijek isti” i “ostaješ dovijeka” dobar, pravedan i svet, sve vodiš
dobro, pravedno i sveto te upravljaš mudro.
7. A ja, koji sam skloniji nazatku nego napretku, nisam stalan ni u jednom stanju, jer
“sedam vremena” prođe nada mnom.
8. Ipak, učas biva bolje, čim se tebi svidi i pružiš nada mnom ruku pomoćnicu, jer
samo ti možeš pomoći bez ljudske pomoći i toliko me utvrditi, da se moje lice više
svako malo ne mijenja, već da mi se srce samo tebi okrene i otpočine.
9. Stoga, kad bih umio odbaciti svaku ljudsku utjehu – bilo zato da postanem
pobožniji bilo da sam te iz nevolje prisiljen potražiti (jer nema čovjeka koji bi me
utješio) – tada bih se zaista s pravom mogao nadati tvojoj milosti i klicati zbog dara
nove utjehe.
10. Hvala ti! Od tebe je sve što god mi dobro uspije.
11. Ja sam, naprotiv, ispraznosti i “ništa pred tobom”, čovjek nestalan i krhak.
12. Čime se mogu podičiti ili zašto poželjeti da me cijene?
13. Zbog toga što sam ništa? To bi tek bila ispraznost!
14. Zaista, isprazna je slava zla kuga, najveća samoobmana, jer nas odvraća od prave
slave i lišava nebeske milosti.
15. Naime, dok se čovjek dopada samome sebi, gadi se tebi; dok žudi za ljudskom
slavom, gubi istinske kreposti.
16. A prava je slava i sveto veselje dičiti se tobom, a ne sobom; radovati se tvojem
imenu, a ne vlastitoj vrlini, i ne uživati ni u jenom stvorenju, osim radi tebe.
17. Hvaljeno bilo ime tvoje, a ne moje; blagoslovljeno bilo sveto ime tvoje, a ne moje.
A od ljudskih hvala ništa meni ne pripalo!
18. Ti si moja slava, ti si radost mojega srca.
19. U tebi ću se slaviti i cijeli dan klicati:”a samim se sobom neću hvaliti, osim
slabostima svojim”.
20. Neka Židovi traže slavu jedni od drugih; ja ću tražiti onu koja dolazi od Boga
jedinoga.
21. Sva ljudska slava, sva vremenita čast, sva svjetska važnost, uspoređena s tvojom
vječnom slavom, ispraznost je i ludost.
22. Istino moja, milosrđe moje, Bože moj, blaženo Trojstvo, tebi jedinome neka je
hvala, moć, čast i slava u beskrajne vijeke vjekova!
__________________
1. Ps 8,5; 3. Usp. Post 44,16; 6. Ps 102,28.13; Mudr 12,15; 7. Usp. Dn 4,13; 8. 1 Sam
1,18; 11. Usp. Ps 39,6-7; 17. Ps 113,2; 18. Ps 3,4; 119,111; 19. Usp. Ps 89,17; 2 Kor
12,5; 20. Usp. Iv 5,44; 22. Ps 59,18; usp. 1 Tim 1,17.


Četrdeset prvo poglavlje

PREZIR SVAKE VREMENITE ČASTI

1. Sinko, ne žalosti se ako opaziš da druge časte i uzdižu, a tebe preziru i ponižavaju.
2. Upravi srce svoje k meni na nebo, i neće te žalostiti ljudski prezir na zemlji.
3. – Gospodine, poput slijepaca smo i ispraznost nas lako zavede.
4. Razmilim li pravo, nikada mi neki stvor nije učinio nepravdu,

68
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

5. zato se nemam pravo požaliti na tebe.


6. A budući da sam ja tebi često i teško sagriješio, s pravom se protiv mene diže
svako stvorenje.
7. Meni, dakle, s pravom pripadaju sramota i prezir, a tebi hvala, čast, moć i slava.
8. I dok ne budem spreman dragovoljno podnositi da me svako stvorenje prezire i
napušta i da ništa ne drži do mene, neću se u sebi smiriti i ustaliti, kamoli duhovno
prosvijetliti i potpuno sjediniti s tobom.
__________________
3. Usp. Neh 1,7; 6. Usp. Mudr 5,17; 7. Usp. Dan 9,7; Bar 1,15.


Četrdeset drugo poglavlje

NE VALJA MIR GRADITI NA LJUDIMA

1. Sinko, temeljiš li svoj mir na osobi s kojom te vežu zajednički osjećaji ili život, ostat
ćeš nestalan i nemiran.
2. No, ako se usidriš u uvijek živoj i trajnoj Istini, neće te ožalostiti odlazak ili smrt
prijatelja.
3. Na meni se mora temeljiti ljubav prama prijatelju i radi mene valja ljubiti svakoga u
kome god otkriješ da je dobar ili prijatelj ili posebno drag u ovome životu.
4. Prijateljstvo bez mene niti vrijedi niti je duga vijeka, i nema isitinske i čiste ljubavi
ako je ja ne povezujem.
5. U nagnućima spram dragih osoba moraš tako sobom vladati da bi, koliko je do
tebe, želio biti i bez prijateljevanja s ljudima.
6. Čovjek se toliko više približava Bogu koliko se više udaljuje od svake zemaljske
utjehe.
7. I toliko se više uzdiže k Bogu koliko dublje ulazi u sebe i što manje drži do sebe.
8. Tko sam sebi pripisuje bilo kakvo dobro, priječi sebi dolazak Božje milosti; jer
milost Duha Svetoga uvijek traži ponizno srce.
9. Kad bi znao sebe sasvim poništiti i odreći se ljubavi prema svakom stvorenju, tada
bih te morao obasuti velikom milošću.
10. Dok se ti okrećeš za stvorenjima, gubiš s vida Stvoritelja.
11. Navikavaj se u svemu svladavati – radi Stvoritelja, tada ćeš uspješno doprijeti do
božanske spoznaje.
12. Koliko god nešto bilo sićušno, ako se ljubi i traži na neuredan način, odvraća od
najvišeg Dobra i rađa grijehom.
__________________
2. Heb 7,24-25; 8. Usp. 1 Pt 5,5.


Četrdeset treće poglavlje

PROTIV ISPRAZNOG I SVJETOVNOG ZNANJA

1. Sinko, neka te ne zbunjuju lijepi ljudski izričaji. “Ta nije u riječi kraljevstvo Božje,
nego u krepostima.”
2. Pripazi na moje riječi! One zažaruju srce i rasvjetljuju duh, vode k skrušenju i
donose raznovrsnu utjehu.
3. Nikada ne čitaj knjigu da bi te ljudi smatrali učenijim ili mudrijim. Naprotiv, trudi se
iskorijeniti pogreške! To će ti koristiti više od poznavanja mnogih teških pitanja.
4. Nakon što si mnogo pročitao i saznao, uvijek se treba vratiti na jedan jedini
početak.
5. Ja sam onaj koji čovjeka učim znanju, a i malenima pružam jasniju spoznaju nego
što ih može naučiti čovjek.
6. Onaj kome govorim, brzo će postati mudar i vrlo napredovati u duhu.

69
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

7. Jao onima koji neprestano ljude ispituju o novostima, a malo haju kako će meni
služiti.
8. Doći će vrijeme kada će se pojaviti Krist, Učitelj nad učiteljima, Gospodar anđelima,
da sasluša svačije znanje i svakome ispita savjest. “I u to vrijeme pretražit ću
Jeruzalem sa zubljama” i izaći će na vidjelo sve što je skrivala tama, a umuknut će
naklapanja jezika.
9. Ja poniznu dušu začas toliko uzdignem da smisao vječnih istina shvati bolje od
nekoga tko je deset godina učio školu.
10. Ja učim bez buke riječi, bez zbrke pojmova, bez hlepnje za čašću, bez prepirke oko
dokaza.
11. Ja učim zemaljsko prezirati, sadašnje malo cijeniti, vječno tražiti, beskrajno kušati,
časti izbjegavati, smutnje podnostiti, svu nadu polagati u mene, ništa, osim mene,
ne željeti i nadasve me žarko ljubiti.
12. Jer onaj koji je mene najiskrenije ljubio, božanske je stvari naučio i o divotama
svjedočio.
13. Više je napredovao odricanjem od svega nego istraživanjem oštroumnih pitanja.
14. Jednima govorim općenito, drugima misaono.
15. Nekima se objavljujem ljupko, u znakovima i slikama; nekima pak otajstva
otkrivam velikim bljeskom.
16. U knjigama su ista slova, ali iz njih svi ne nauče isto, jer u duši sam ja učitelj istine,
istraživatelj srca, čitalac misli, pokretač čina, dijeleći svakome napose kako mi se
čini pravo.
__________________
1. 1 Kor 4,20; 5. Usp. Ps 94,10; 119,130; 8. Sef 1,12; 1 Kor 4,5; 15. Usp. Dn 2, 28; 16
1 Ljet 28,9; 1 Kor 12,11.


Četrdeset četvrto poglavlje

NE VALJA SE UZNEMIRIVATI ZBOG VANJSKIH STVARI

1. Sinko, u mnogim stvarima moraš biti neznalica i smatrati sebe kao mrtvim na
zemlji i kao onaj kojemu je cijeli svijet raspet.
2. Preko mnogo toga moraš prijeći, kao da si gluh, i više misliti na ono što je za tvoj
mir.
3. Korisnije je odvratiti oči od onoga što ti nije milo i prepustiti svakom njegovo
mišljenje nego se upuštati u svadljive rasprave.
4. Budeš li stajao na Božjoj strani i računao s njegovim sudom, lakše ćeš podnijeti kad
budeš nadvladan.
5. – O Gospodine, dokle smo došli?
6. Gle, plačemo zbog vremenite štete, mučimo se i trčimo zbog sitna dobitka, a na
duhovnu se štetu ne obaziremo, i kasnije jedva da razmišljamo o njoj.
7. Pozornost usredotočujemo na ono što malo ili ništa ne koristi, a najpotrebnije
nemarno propuštamo jer čovjek je po sebi naklonjen vanjštini, i, ako na vrijeme ne
otvori oči, rado joj se prepušta.
__________________
1. Usp. Sir 32,12; Kol 3,3; Gal 6,14.


Četrdeset peto poglavlje

NE TREBA SVIMA VJEROVATI, A U RIJEČI SE LAKO ZGRIJEŠI

1. Pomozi mi, Gospodine, u nevolji, “jer ljudska je pomoć ništavna”!


2. Koliko puta nisam našao vjere ondje gdje sam je mislio naći!
3. I koliko sam je puta našao ondje gdje sam je najmanje očekivao.
4. Isprazno je uzdati se u ljude; spas pravednicima dolazi od tebe, Bože.
5. Blagoslovljen budi, Gospodine Bože, u svemu što nam se dogodi.

70
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

6. Slabi smo i nestalni, brzo se prevarimo ili promijenimo.


7. Koji se čovjek uspijeva tako oprezno i promišljeno čuvati u svemu, a da se katkad
ne prevari ili upadne u nepriliku?
8. No onaj tko se u tebe, Gospodine, uzda i traži te iskrena srca, neće tako lako pasti.
9. Pa ako i upadne u neku nevolju, zapleo se bilo kako u to prije ćeš ga izbaviti i
utješiti jer ti ne ostavljaš nikoga tko se u tebe do kraja pouzdaje.
10. Malo je pouzdanih prijatelja koji će ustrajati u svakoj prijateljevoj stisci.
11. Ti, Gospodine, ti si jedini od svih najvjerniji, i takovoga, osim tebe, više nema.
12. Kako je mudra bila duša koja je rekla:”Moja je duša utvrđena i utemeljena u
Kristu.”
13. Da je tako sa mnom, ne bi me tako lako uzdrmao ljudski strah, niti bih se obazirao
na uvredljive riječi.
14. Tko je kadar sve predvidjeti, tko buduća zla otkloniti?
15. Pa ako me često pogađa nesreća koju sam predvidio, kako li će me tek ljuto raniti
ona koju nisam predvidio?
16. Zašto se ja, nesretnik, nisam bolje za sebe pobrinuo? I zašto sam tako olako
vjerovao drugima?
17. Ljudi smo, ništa drugo doli krhki ljudi, makar nas mnogi smatrali i nazivali
anđelima.
18. Komu ću povjerovati, Gospodine? Komu, ako ne tebi?
19. Ti si Istina koja ne vara i koja se ne može prevariti.
20. I ponavljam:”Svaki je čovjek lažac.” Svaki je slab, nestalan, prevrtljiv napose u
riječi, pa jedva da smiješ odmah povjerovati i ono što se čini kao očita istina.
21. Mudro si unaprijed upozorio da se treba čuvati ljudi i da “će neprijatelj čovjeku biti
ukućani njegovi”. I da nije vjerovati kaže li tko:”evo ga” ili “eno ga”.
22. Moj me promašaj opametio. I kamo sreće da mi bude razlogom većeg opreza, a ne
stida.
23. “Budi oprezan”, reče mi jedan, “budi oprezan i čuvaj za sebe ono što sam ti rekao!”
24. A dok ja šutim i držim tajnu, on, koji je od mene tražio šutnju, nije kadar šutjeti;
prokazuje mene i sebe i odlazi.
25. Očuvaj me, Gospodine, od takvih brbljavih i nepouzdanih ljudi, da ne padnem u
njihove ruke i nikada tako nešto ne počinim.
26. U usta moja stavi riječ istinitu i pouzdanu, a jezik prijevaran ukloni od mene.
27. Ono što ne želim trpjeti, od toga se i sam na svaki način moram čuvati.
28. O, kako je dobro i mirotvorno: o drugima šutjeti, sve otprve ne povjerovati niti
olako prenositi drugima; malobrojnima se povjeravati, tebe, nadziratelja srca,
uvijek tražiti; za svakim vjetrom riječi ne poletjeti, već željeti da se sve, u nama i
izvan nas, događa po tvojoj volji!
29. O, kako je razborito – za očuvanje nebeske milosti – izbjegavati pojavljivanje pred
ljudima i kloniti se svega što bi moglo pobuđivati izvanjsko divljenje, već s velikom
pomonjom tražiti ono, što pridonosi boljitku života i revnosti.
30. Kolikima je naškodilo što je njihova krepost razglašena i prerano hvaljena!
31. A kolike li blagodati ako se u ovome krhkom životu, koji zna samo za napast i
borbu, milost čuva u tajnosti!
__________________
1. Ps 60,13; 4. Usp. Ps 37,39; 5. Ps 144,1; 8. Usp. Isr 10,9; 9. Usp. Jdt 13,17; 12. Acta
matyrii S. Agathae; 20. Ps 116,11; Rim 3,4; 21. Mt 10,17.36; 24,23; 22. Ps 21,2; 26.
Usp. Iz 30,8; 28. Iz 24,12; 31. Usp. Job 7,1.


Četrdeset šesto poglavlje

KAD TE POGODE STRELICE RIJEČI, POUZDAJ SE U BOGA

1. Sinko, ostani čvrst i pouzdaj se u mene.


2. A što su riječi doli riječi?
3. Lete zrakom, ali kamena ne ranjavaju.

71
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

4. Ako si kriv, odluči se dragovoljno popraviti. Ako nevin, odluči ih, za Boga,
dragovoljno pretrpjeti.
5. Ta sitnica je kadšto podnijeti riječi, dok još nisi sposoban podnositi teže udarce.
6. I zašto ti tako sitne stvari vrijeđaju srce? Upravo zato što si još puten i prianjaš uz
ljude više negoli treba?
7. Bojiš se, naime, prezira, zazireš od prijekora za svoje prijestupe i tražiš izgovor za
opravdanje.
8. No, pogledaš li se malo bolje, otkrit ćeš: u tebi još živi svijet i tašta želja da se
dopadneš ljudima.
9. Dokle god se strašiš poniženja i osramoćenja zbog pogrešaka, očito je da nisi
istinski ponizan, niti istinski umro svijetu, niti je svijet raspet tebi.
10. Zato slušaj moje riječi i neće te zabrinjavati ni deset tisuća ljudskih.
11. Da, kad bi protiv tebe izrekli najzlobnije što se može zamisliti, bi li ti naškodilo da to
jednostavno pustiš proći i ne smatraš većim od truna?
12. Ta, da li bi ti od toga i jedna vlas s glave pala?
13. Ali tko u sebi nema produhovljeno srce ni Boga pred očima, lako ga smete
prijekorna besjeda.
14. A tko se na mene oslanja i ne ostaje pri svojem sudu, neće se plašiti ljudi.
15. Jer ja sam sudac i poznavalac svih tajni.
16. Ja znam u čemu je stvar; poznajem i onoga koji nanosi krivicu i koji je podnosi.
17. Od mene je izašla riječ: To se dogodilo po mojemu dopuštenju, “da se razotkriju
namisli mnogih srdaca”.
18. Ja ću suditi i prava i kriva, ali sam najprije htio tajnom prosudbom iskušati obojicu.
19. Ljudsko svjedočanstvo često vara; moj je sud istinit, ostat će i neće biti oboren.
20. Većini je skriven i malo komu sasvim jasan; pa ipak se nikada ne vara niti se može
prevariti, makar se očima ludih činio naopakim.
21. Zato se u svakom sudu treba pozvati na me, i ne oslanjati se na vlastito mišljenje.
22. Pravednik se, naime, neće smesti što god ga stiglo od Boga.
23. Pa iznijeli protiv njega i što nepravedno, neće se mnogo zabrinuti; ali ni tašto se
radovati ako ga drugi razložno uzmu u zaštitu.
24. Zna on da ja “proničem srca i bubrega” i ne sudim po vanjštini ni po tome kako se
ljudi domišljaju.
25. Ta često je u mojim očima grešno ono što po ljudskome sudu izgleda pohvalno.
26. – Gospodine, Bože, suče pravedni, odlučni i strpljivi, koji znaš ljudsku slabost i
opakost, budi moja snaga i sva moja nada.
27. Jer nije mi dovoljna moja savjest. Ti znaš ono što ja ne znam; i zato sam se morao
poniziti kod svakog ukora i krotko ga podnositi.
28. Oprosti mi, stoga, milostivo kad god nisam tako činio, i podaj mi iznovice milost
veće strpljivosti.
29. Bolje mi je, naime, tvoje obilno milosrđe – da zadobijem oproštenje – nego moja
umišljena pravednost – kojom uništavam tajne povrede savjesti.
30. Makar i nisam svjestan nikakve krivice, time se ne mogu opravdati; jer, bez tvojeg
milosrđa, “nitko živ nije pravedan pred tobom”.
__________________
9. Usp. Gal 6,14; 14. Izr 28,1; 15. Usp. Jer 29,23; Dn 13,42; 17. Usp. Lk 2,35; 19. Usp.
Ps 19,10; 22. Usp. Izr 12,21; 24. Ps 7,10; Iv 7,24; 26. Ps 7,12; 29. Usp. Ps 63,4; 30.
Usp. 1 Kor 4,4; Ps 143,2.


Četrdeset sedmo poglavlje

ZA ŽIVOT VJEČNI TREBA PODNOSITI SVE TEŠKOĆE

1. Sinko, ne daj da te slome napori koje si za mene poduzeo niti uznemire bilo kakve
nevolje. Naprotiv, neka te u svakoj prilici jača i tješi moje obećanje.
2. Ja ti mogu vratiti iznad svakog očekivanja i mjere.
3. Nećeš se ovdje dugo naprezati niti će te uvijek tištati boli.

72
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

4. Pričekaj malo, i uskoro ćeš ugledati kraj zlima.


5. Doći će čas u kojemu će prestati svaki napor i nemir.
6. Sitno je i kratko sve što s vremenom prolazi.
7. Zato, radi što radiš. Trudi se zdušno u mojem vinogradu, ja ću biti tvoja nagrada.
8. Piši, čitaj, pjevaj, uzdiši, šuti, moli, junački podnosi neprilike; život je vječni
vrijedan svega toga, pa i većih bojeva.
9. Jednoga dana stići će mir, poznat Gospodinu.
10. I neće to biti dan i noć, kao što je u ovom vremenu, nego vječna svjetlost,
beskrajna jasnoća, siguran mir i nepomućen počinak.
11. Tada nećeš govoriti:”Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?”
12. Niti ćeš vikati:”Jao meni što mi je boraviti u tuđini!”
13. Budući da će smrt biti strmoglavljena, spasenje će biti potpuno; neće više biti
tjeskoga, nego blažena radost, ugodno i plemenito zajedništvo.
14. O, kad bi mogao vidjeti neuvenive vijence svetaca u nebu! U kakvoj slavi sada kliču
oni koje je ovaj svijet nekada smatrao vrijednima prezira i gotovo nedostojnima
sama života! Zacijelo bi se umah do zemlje snizio i radije svima podložio, nego ma i
jednom zapovijedao. I ne bi čeznuo za veselim danima ovoga života, nego bi se
više radovao za Boga podnesenim nevoljama. I najvećim bi dobitkom smatrao, kad
te ljudi ne bi cijenili.
15. O, kad bi ti to u dio palo i kad bi ti se duboko u srce usadilo! Kako bi se onda usudio
i jednom potužiti?
16. Ne treba li za vječni život sve muke podnijeti?
17. Nije sitnica izgubiti ili zadobiti kraljevstvo Božje.
18. Stoga podigni oči svoje k nebu! Evo ja i sa mnom svi moji sveti – koji su u ovome
svijetu velik boj bojevali – sad se raduju, sad su utješeni, sad su sigurni, sad
otpočivaju i zauvjek će ostati sa mnom u kraljevstvu Oca mojega.
___________________
7. Usp. Mt 21,28; Post 15,1; 9. Usp. Mt 24,36; 11. Rim 7,24; 12. Usp. Ps 119,5; 13.
Usp. Iz 25,8; 14. Usp. Mudr 5,4; 18. Heb 10,32; Otk 14,13; Mt 26,29.


Četrdeset osmo poglavlje

DAN VJEČNOSTI I TJESKOBE OVOGA ŽIVOTA

1. O preblaženo boravište višnjega Grada!


2. O presjajni dane vječnosti, što ga noć ne zamračuje, već višnja Istina uvijek
rasvjetljuje; dane uvijek radosni, uvijek sigurni, bez promjene!
3. O, da je taj dan već zablistao, a sve ovo vremenito završilo!
4. Dakako, on svetima svijetli sjajem vječne slave, ali zemaljskim putnicima samo
izdaleka, u zrcalu.
5. Nebeski građani znaju koliko je taj dan radostan; prognani pak sinovi Evini uzdišu
jer je njihov dan gorak i mučan.
6. Dani ovoga vremena kratki su i zli, puni boli i tjeskoga.
7. U njima čovjeka kaljaju mnogi grijesi, svakojake mu strasti razapinju mrežu, teški
ga strah spopada, kojekakve brige zaokupljaju i premnoge znatiželje mame; mnoge
ga taštine za sobom povlače, mnoge zablude okružuju, teški napori satiru,
nebrojene napasti pritišću, užici iscrpljuju, siromštvo izjeda.
8. O, kad će kraj ovim zlima? Kad ću se osloboditi bijedna robovanja manama?
9. Kad ću misliti samo na tebe, Gospodine? Kad ću se samo tebi radovati?
10. Kad ću živjeti nesmetano, u potpunoj slobodi, bez ikakva tereta duše i tijela?
11. Kad će nastupiti istinski mir, mir nepomućen i siguran, mir izvana i iznutra, mir
čvrst sa svih strana?
12. Dobri Isuse, kad ću te smjeti vidjeti? Kad ću ugledati slavu tvojega kraljevstva? Kad
ćeš mi biti sve u svemu?

73
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

13. O, kad ću boraviti s tobom u kraljevstvu tvojemu, koje si odvijeka pripravio svojim
miljenicima?
14. Napušten sam, siromah i prognanik u neprijateljskoj zemlji, gdje su dnevice ratovi i
najveće nesreće.
15. Utješi me u mojem progonstvu, ublaži bol moju, jer za tobom uzdiše svaka moja
želja.
16. Jer teret mi je sve što god mi svijet ovdje nudi kao utjehu.
17. Želim tebe uživati u svojoj nutrini, no ne uspijevam to doseći.
18. Želim pripadati onome što je nebesko, ali me pritišću vremenite stvari i
neumrtvljene strasti.
19. Duhom bih se htio uzdići iznad svih stvari, ali tijelo me protiv moje volje, sili da im
se podložim.
20. I tako se ja, nesretnik, borim sam sa sobom i sâm sam sebi postao teretom. Duh
mi teži gore, a tijelo dolje.
21. O, kakve li nutarnje muke kad me, dok razmatram nebeske stvari, najednom,
usred molitve, saleti gomila putenih napasti i misli!
22. Bože moj, ne udalji se od mene i “ne odbij u gnjevu slugu svojega!”
23. “Sijevni munjom i rasprši” ih, “odapni strijele” i neka se smetu sve neprijateljske
utvare.
24. Saberi sve moje osjećaje k sebi, podaj mi da zaboravim sve svjetske stvari; da
smjesta odbacim i prezrem grešne utvare.
25. Priteci mi u pomoć, vječna Istino, da me ne vodi nikakva ispraznost.
26. Priđi mi, nebeska Milino, da pred tobom pobjegne svaka nečistoća.
27. Oprosti mi i milosrdno otpusti kad god za vrijeme molitve pomislim na nešto drugo
nego što si ti!
28. Priznajem iskreno: često sam vrlo rastresen.
29. Često nisam ondje gdje stojim ili sjedim, nego više ondje kamo su me odnijele
misli.
30. Ondje sam gdje mi je misao; a misao mi je najčešće uz ono što ljubim.
31. Pred oči začas iskrsne ono što je po prirodi poželjno ili po navici omiljelo.
32. Zato si ti, vječna Istino, otvoreno rekao:”Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.”
33. Volim li nebo, rado ću misliti na nebeske stvari.
34. Volim li svijet, veselit ću se svjetovnoj sreći, a žalostiti zbog onoga što je priječi.
35. Volim li tijelo, vrlo ću često maštati o tjelesnome.
36. Volim li duh, s užitkom ću razmišljati o duhovnim stvarima.
37. Što god, naime, volim, o tome rado govorim i slušam, i slike o tome donosim kući.
38. Ali blažen čovjek, koji radi tebe, Gospodine, svim stvorovima daje slobodu da ga
napuste; koji upokorava narav i duhovnim žarom razapinje tjelesnu požudu – da ti
mirne savjesti prinese čistu molitvu, i da, nakon što je izvana i iznutra odbacio sve
zemaljsko, bude dostojan pridružiti se anđeoskim korovima.
____________________
4.Usp. Heb 11,13; 1 Kor 13,12; 6. Post 47,9; Prop 2,23; 8. Usp. Rim 8,21; 9. Usp. Ps
71,16; 12. Usp. 1 Kor 15,28; 13. Usp. Mt 25,34; 20. Rim 7,24; Job 7,20; 22. Ps 71,12;
27,9; 23. Ps 144,6; 32. Mt 6,21; 38. Usp. Gal 5,24.


Četrdeset deveto poglavlje

O ŽELJI ZA VJEČNIM ŽIVOTOM


I KOLIKA SU DOBRA OBEĆANA ONIMA KOJI SE BORE

1. Sinko, kad god u sebi zamijetiš želju odozgo za vječnim blaženstvom i kad poželiš
izaći iz šatora tijela da bi uzmogao gledati moju slavu bez sjenke mijene, raširi
svoje srce i svim žarom primi to sveto nadahnuće.
2. Preobilno zahvali svevišnjoj Dobroti, koja s tobom postupa tako časno i milostivo te
posjećuje, žarko potiče, moćno podupire, da od vlastite težine ne padneš na zemlju.

74
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

3. Ne dobivaš to po svojoj zamisli ili na svoje traženje, nego samo dobrohotnošću


višnje milosti i božanske naklonosti, da napreduješ u krepostima i u što većoj
poniznosti i pripraviš se za buduće borbe, a i da uza me svim srcem prioneš i
nastojiš mi služiti odlučnom voljom.
4. Sinko, oganj često gori: no gdje je vatre, tu je i dima.
5. Tako u nekih plamsaju želje za nebeskim stvarima, ali ipak nisu slobodni od napasti
tjelesnih požuda.
6. Zato ni za Božju čast ne rade sasvim čisto, ma koliko se žarko molili.
7. Takva je često i tvoja želja, koju iznosiš s toliko žestine.
8. Nije, naime, čisto i savršeno ono, što je okaljano sebičnošću.
9. Ne traži ono što je tebi ugodno i korisno, nego što je meni drago i časno! Ako pravo
sudiš, moja odredba treba da je iznad tvoje želje i bilo kojega zahtjeva i nje se
moraš držati.
10. Poznajem tvoju želju i nisu mi skriveni tvoji vapaji.
11. Ti bi već htio biti u slobodi slave djece Božje, već te privlače vječni dom i nebeska
domovina puna radosti. No taj čas još nije došao, sada je još drugo vrijeme, naime,
vrijeme boja, napora i kušnje.
12. Želiš se nasititi najvišim Dobrom, no ovdje to još ne možeš postići.
13. Tu sam ja, čekaj me – govori Gospodin – dok ne dođe kraljevstvo Božje.
14. Još ti je biti kušan na zemlji i u mnogome izvježban.
15. Bit ćeš katkad i tješen, ali ne do sitosti.
16. “Budi odvažan i hrabar”, i u radu i u podnošenju onoga što proturječi naravi.
17. Moraš obući novoga čovjeka i postati drugi čovjek.
18. Često moraš raditi ono što ne želiš, a ostaviti što želiš.
19. Što se drugima sviđa, uspijevat će, a što se tebi sviđa, neće napredovati.
20. Što drugi kažu, slušat će, do onoga što ti kažeš, neće ništa držati.
21. Drugi će tražiti i dobiti; ti ćeš tražiti, ali nećeš dobiti.
22. Druge će veličati na sva usta, o tebi će šutjeti.
23. Drugima će povjerovati ovo ili ono, tebe ni za što neće smatrati korisnim.
24. I zbog toga će se tvoja narav katkada rastužiti, ali veliko si učinio ako to šutke
podneseš.
25. U tim i u mnogim sličnim stvarima red je da se vjerni sluga Božji okuša i pokaže
koliko se umije odricati i u svemu svladati.
26. Jedva da postoji išta u čemu je toliko nužno sebi umrijeti koliko je to kad gledaš i
trpiš ono što se protivi tvojoj volji; a napose, kad ti nalažu činiti ono što smatraš
nerazboritim i manje korisnim.
27. I budući da se, kao podložnik, ne usuđuješ opirati višoj vlasti, smatraš vrlo mučnim
slijediti tuđu volju i odreći se svakog vlastitog mišljenja.
28. No, sjeti se, sinko, ploda ovog napora, skorog svršetka i neizmjerne nagrade, i neće
ti biti tako teško, već, štoviše, utjeha tvojoj strpljivosti.
29. Jer i za ovo malo volje koje se neprisiljeno odričeš imat ćeš uvijek svoju volju u
nebesima.
30. Tamo ćeš, naime, naći sve što budeš htio, sve što budeš poželio.
31. Ondje ćeš imati na raspolaganju sva dobra, bez straha da ćeš ih izgubiti.
32. Ondje će tvoja volja uvijek biti u skladu s mojom: nećeš poželjeti ništa neprilično ili
sebično.
33. Tamo ti se nitko neće opirati, nitko se neće žaliti na tebe, nitko te neće smetati,
ništa ti se neće suprostavljati; naprotiv sve će što poželiš odmah biti i u potpunosti
će utažiti svako tvoju čežnju.
34. Ondje ću slavom uzvratiti za podnesenu sramotu; plaštom hvale za žalosti; za
posljednje mjesto – kraljevskim prijestoljem u vijeke.
35. Ondje će izaći na vidjelo plod poslušnosti, u radost će se pretvoriti trud u pokori i
ponizna podložnost bit će okrunjena slavom.
36. Sada se, dakle, ponizno prigni pod svaku ruku i ne brini se tko je rekao ili
zapovjedio, nego se mnogo više skrbi da sve što od tebe zatraži li ti naloži, bilo
poglavar bilo netko niži bilo tebi jednak, prihvatiš sasvim dobronamjerno te
iskrenom voljom nastojiš ispuniti.

75
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

37. Neka ovaj traži ovo, a onaj ono; neka se ovaj diči ovim, a onaj onim; neka ga hvale
tisuće tisuća puta! Ti se ne raduj ni ovome ni onom, već nek ti je veselje prezirati
sama sebe i samo se meni svidjeti i mene častiti.
38. To ti je željeti da, bilo životom bilo smrću, uvijek uzveličaš Boga.
___________________
1. Usp. 2 Pt 1,13; Iv 17,24; Jak 1,17; 10. Usp. Ps 38,10; 11. Rim 8,21; 13. Sef 3,8; Lk
22,18; 16. Jš 1,6; 17. Usp. Ef 4,24; Kol 3,9-10; 1 Sam 10,6; 28. Usp. Post 15,1; Heb
6,18; 34. Usp. Iz 61,3; 1 Mak 2,57; 36. Sv. Benedikt, Regula; 38. Fil 1,20.


Pedeseto poglavlje

KAKO SE OSTAVLJEN ČOVJEK MORA PREDATI U BOŽJE RUKE

1. Gospodine Bože, sveti Oče, budi blagoslovljen sada i u vijeke. Kako si htio, tako se
dogodilo; i što činiš, dobro je.
2. Sluga tvoj neka se raduje u tebi, a ne u sebi niti u ikome drugome. Ta jedini si ti
pravo veselje, ti si moja nada i kruna, ti moja radost i čast, Gospodine.
3. Što ima sluga tvoj a da nije od tebe primio, i to bez svoje zasluge?
4. Tvoje je sve što god si dao i učinio.
5. “Bijedan sam i umirem već od dječaštva” i duša mi je katkad žalosna do suza;
kadšto pak i u sebi uznemirena zbog strasti koje joj prijete.
6. Željan sam radosti mira, čeznem za mirom tvojih sinova koje paseš na svjetlu
utjehe.
7. Dadeš li mir, izliješ li svetu radost, duša sluge tvojega ispunit će se klicanjem i
pobožnom hvalom.
8. A ako se sustegneš, kao što često običavaš, neće imati snage kročiti putem tvojih
zapovijedi, nego će više prigibati svoja koljena i udarati se u prsa, budući da joj nije
kao ono jučer i prekjučer, “kad joj je nad glavom sjao tvoj žižak”, a “sjena je krila
tvojih” štitila od nasrtaja napasti.
9. Oče pravedni i uvijek hvale dostojni, došao je čas kušnje sluge tvojega.
10. Pravedno je, Oče ljubljeni, da u ovome času sluga tvoj nešto pretrpi za tebe.
11. Oče, vječnoga štovanja dostojni, došao je čas, za koji si odvijeka znao da će doći:
da tvoj sluga zakratko izvana klone, a u nutrini uza te vječno živi,
12. da malo bude prezren, ponižen i poništen pred ljudima, da krše strasti i tjeskobe –
pa da s tobom u zoru nove svjetlosti nanovo uskrsne i bude proslavljen na
nebesima.
13. Oče sveti, ti si tako odredio i htio, i bilo je kako si zapovijedio.
14. Ovo je, naime, milost za tvojega prijatelja: iz ljubavi prema tebi, na ovome svijetu,
trpjeti i nevolje podnositi, koliko god puta i od koga god ti budeš htio.
15. Ništa na zemlji ne biva bez tvoje odluke i providnosti.
16. “Dobro mi je što sam ponižen, Gospodine, da bih tvoja naučio pravila” i oslobodio
se svake oholosti i uobraženosti srca.
17. Dobro je za mene, što mi stid prekriva lice pa utjehu radije tražim kod tebe nego
kod ljudi.
18. Odatle sam također naučio bojati se tvojega nedokučivog suda. Ti udaraš i prava i
kriva, ali ne bezrazložno i nepravedno.
19. Hvala ti što nisi štedio mojih grijeha, nego si me mekšao udarcima ljubavi, ranjavao
bolima i pogađao tjeskobom izvana i iznutra.
20. Nema toga tko bi me utješio od svih pod nebom, osim tebe, Gospodine, Bože moj,
nebeski liječniče duša, koji udaraš i iscjeljuješ, dovodiš u podzemlje i odande
izvodiš.
21. Tvoja je stega nada mnom i šiba će me tvoja poučiti.
22. Evo, ljubljeni Oče, u tvojim sam rukama, sagibam se pod štap tvoje strogosti; udri
me po leđima i po šiji da tvojoj volji podložim svoju nepokornost.

76
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

23. Učini od mene, kao što običavaš činiti, pobožnog i poniznog učenika, da se ganem
na svaki tvoj mig.
24. Prepuštam ti se, ispravi mene i sve moje. Bolje je da me kažnjavaš ovdje nego u
vječnosti.
25. Ti znaš sve i svaku pojedinost i ništa ti nije skriveno u ljudskoj savjesti.
26. Ti znaš unaprijed, što će se dogoditi, nitko te ne treba poučiti ili podsjetiti na ono
što se zbiva na zemlji.
27. Ti znaš što koristi mojem napretku i koliko nevolja služi da se očisti hrđa grijeha.
28. Postupi sa mnom po svojoj dobrohotnosti i ne preziri moj grešni život, nikome bolje
i jasnije poznat doli tebi.
29. Daj mi, Gospodine, znati što je vrijedno znati; ljubiti što je dostojno ljubiti; hvaliti
što se tebi najviše sviđa; cijeniti što je tebi najdragocjenije, kuditi što je tebi
najodvratnije.
30. Ne daj mi da sudim po viđenju niti da odlučujem po čuvenju od neukih ljudi; nego
da pravim sudom prosuđujem vidljive duhovne stvari i nadasve uvijek tražim ono
što ugađa tvojoj volji.
31. Ljudska se osjetila često varaju u svojemu sudu. Varaju se ljubitelji ovoga svijeta,
ljubeći samo vidljivo.
32. Ta biva li čovjek bolji od toga što ga ljudi smatraju većim?
33. Varalica vara varalicu, hvalisavac hvalisavca, slijepac slijepca, slabić slabića, kad ga
uzvisuje, zapravo još ga više sramoti, ako ga bezrazložno hvali.
34. Naime, kolik je netko u tvojim očima – tolik je, i ništa više, veli sveti Franjo.
_________________
3. Usp. 1 Kor 4,7; 5. Ps 87,16; 8. Usp. Ps 119,32; Post 31,5; Job 29,3; Ps 17,8; 9. Usp.
Iv 17,1; 13. Jdt 9,4; 16. Ps 119,71; 17. Ps 69,8; 20. Usp. Tuž 1,2; Pnu 32,39; Tob 13,2;
1 Sam 2,6; Mudr 16,13; 21. Is. Ps 17,36; 25. Usp. Job 42,1; 26. Dn 13,42; Iv 16,30; 30.
Usp. Iz 11,3; 34. Usp. Sv. Bonaventura, Vita s. Francisci.


Pedeset prvo poglavlje

BAVI SE OBIČNIM POSLOVIMA AKO SE NE MOŽEŠ UZVIŠENIMA

1. Sinko, nisi kadar uvijek ostati u žarkoj zanesenosti za krepostima niti na uzvišenu
stupnju gledanja; nego se zbog iskvarenosti naše naravi istočnim grijehom, moraš
pokatkad spustiti k običnim stvarima i, premda s nevoljkošću i odbojnošću, nositi
breme raspadljiva života.
2. Dokle god nosiš smrtno tijelo, osjećat ćeš u srcu gorčinu i teret.
3. Često ćeš, dakle, budući da si u tijelu, morati uzdisati pod njegovim teretom, jer se
nećeš moći neprestance baviti duhovnim poslovima i božanskim gledanjem.
4. Bit će ti tada korisno pribjeći običnim i vanjskim poslovima i okrijepiti se dobrim
djelima; čvrstim pouzdanjem očekivati moj dolazak i višnji pohod; strpljivo
podnositi svoje progonstvo i suhoću srca, sve dok ti opet ne navratim i od svih te
tjeskoba oslobodim.
5. A učinit ću da zaboraviš patnje i uživaš unutrašnji mir.
6. Raširit ću pred tobom livade Svetoga pisma da prosvijetljenim srcem kročiš putem
mojih zapovijedi.
7. I reći ćeš:”Patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima
očitovati u nama.”
________________
1. 2 Mak 6,25; 6. Usp. Ps 119,32; 7. Rim 8,18.

77
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”


Pedeset drugo poglavlje

NEKA SE ČOVJEK NE SMATRA VRIJEDNIM UTJEHE, NEGO PRIJE KAZNE

1. Gospodine, nisam dostojan tvoje utjehe ni tvojega duhovnoga pohoda, i zato pravo
sa mnom postupaš kad me ostavljaš bez pomoći i utjehe.
2. Pa kad bih i more suza mogao isplakati, još ne bih bio dostojan tvoje utjehe.
3. Zato ništa nisam zavrijedio doli bič i kaznu jer sam te teško i često vrijeđao i u
mnogome pogriješio.
4. Kad, dakle, pravo promislim, nisam vrijedan ni najmanje utjehe.
5. Ali ti, blagi i milosrdni, koji ne želiš propast svojih djelâ, dostojiš se, da bi pokazao
bogatstvo svoje dobrote “na posudama milosrđa”, tješiti slugu svojega, mimo
ikakve njegove zasluge, preko svakoga ljudskog očekivanja.
6. Tvoje, naime, utjehe nisu kao ljudsko naklapanje.
7. Čime sam zaslužio, Gospodine, bilo koju nebesku utjehu?
8. Ne sjećam se da sam išta dobro učinio. Naprotiv, uvijek sam bio sklon manama i
spor na popravak.
9. To je istina, ne mogu je opovrgnuti.
10. Kad bih rekao drukčije, ti bi ustao protiv mene i nitko me ne bi mogao opravdati.
11. Što sam drugo zaslužio za svoje grijehe, osim pakao i vječni oganj?
12. Zaista priznajem, zavrijedio sam svaku sramotu i prezir i nisam dostojan boraviti
među tvojim pobožnicima.
13. Pa iako mi je neugodno čuti, ipak, radi istine, iznosim protiv sebe svoje grijehe, ne
bih li lakše ishodio tvoje milosrđe.
14. Što reći kad sam krivac i pun sramote?
15. Nemam što odgovoriti doli jedno: Sagriješio sam, Gospodine, sagriješio! Smiluj mi
se, oprosti!
16. “Pusti me da se još malo veselim prije nego ću na put... u zemlju tmine guste...
gdje je svjetlost slična noći najcrnjoj.”
17. Što drugo tražiš od krivca i bijednoga grešnika, nego da se skruši i ponizi za svoja
zlodjela?
18. Od istinskog skrušenja i poniženja srca rađa se nada oproštenja, smiruje se
uznemirena savjest, zadobiva izgubljena milost. Čovjek se spasava od buduće
srdžbe i u uzajamnu se svetom poljupcu susreću Bog i raskajana duša.
19. Ponizno skrušenje grešnika tebi je draga žrtva i pred tobom miriši mnogo ugodnije
od tamjanova kâda.
20. Ono je i ugodna pomast koju si dopustio izliti na svoje noge, jer “srce raskajano,
ponizno nikada nećeš prezreti”.
21. Ono je mjesto utočišta od neprijateljeva lica.
22. U njemu se popravlja i pere što god je drugdje oskvrnjeno krivicom ili grijehom.
__________________
5. Usp. Rim 9,23; 11. Mt 18,8; 16. Job 10,20-21; 18. Mudr 17,10; Mt 3,7; 19. Usp. Ps
51,19; Izl 29,25; 20. Usp. Lk 7,46; Ps 51,19.


Pedeset treće poglavlje

MILOST NEMA NIŠTA ZAJEDNIČKO SA ZEMALJSKOM MUDROŠĆU

1. Sinko, moja je milost dragocjena. Ne trpi miješanje s vanjskim stvarima i sa


zemaljskim utjehama.
2. Treba, stoga, ukloniti sve zapreke milosti želiš li primiti njezin dotok.
3. Odaberi sebi skrovito mjesto. Rado budi sam. Ne traži nikoga s kime ćeš naklapati,
nego radije izlij pred Boga pobožnu molitvu da bi sačuvao skrušeno srce i čistu
savjest.
4. Do cijeloga svijeta ništa ne drži.

78
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

5. Povezanost s Bogom neka ti je preča od svih vanjskih stvari.


6. Jer ne možeš se posvetiti meni, a istodobno se naslađivati prolaznim stvarima.
7. Moraš ostaviti poznanike i prijatelje i svojemu srcu uskratiti svaku vremenitu
utjehu.
8. Tako blaženi apostol Petar zaklinje da se Kristovi vjernici na ovome svijetu drže
“kao pridošlice i putnici”.
9. O kakvo će biti pouzdanje umirućeg kojega na svijetu ne zadržava želja ni za
kakvom stvari!
10. No slab duh još ne shvaća što znači imati srce odijeljno od svega; niti je puteni
čovjek upoznao slobodu nutarnjega čovjeka.
11. Pa ipak, želi li zaista biti duhovan, mora se odijeliti i od poznanika i od srodnika, a
najviše se čuvati od sama sebe.
12. Zagospodariš li potpuno nad samim sobom, sve ćeš drugo lako upokoriti.
13. Najveća je pobjeda slaviti pobjedu nad samim sobom.
14. Tko je sama sebe ukrotio tako, da mu putenost sluša razum, a razum u svemu
mene, taj je pravi pobjednik nad sobom i gospodar svijeta.
15. Želiš li se uspeti do toga vrhunca, moraš odvažno započeti i sjekiru upraviti na
korijen da bi iščupao i istrijebio skrivenu i neurednu sklonost prema samome sebi i
prema svakome osobnom i tvarnom dobru.
16. Upravo je u ovoj mani, kojom čovjek sama sebe neuredno ljubi, izvor svega, što se
mora s korijenom čupati.
17. Kad se to zlo pobijedi i ukroti, nastat će veliki mir i trajni spokoj.
18. No jer se rijetki trude posve umrijeti samima sebi, i ne nastoje potpuno izaći iz
sebe, ostaju u sebi zapleteni i ne uspjevaju sebe duhom nadvisiti.
19. Tko, dakle, želi sa mnom boraviti u slobodi, mora umrtviti sve svoje opake i
neuredne sklonosti i ne smije požudnim sebeljubljem ni uz koje stvorenje prianjati.
_______________
3. Usp. Sv. Grgur Vel. Dialogi, II, 3; 8. Usp. 1 Pt 2,11; 10. Usp. 1 Kor 2,14; 15. Usp. Mt
3,10; Lk 3,9; Jer 1,10.


Pedeset četvrto poglavlje

O RAZLIČITIM POTICAJIMA NARAVI I MILOSTI

1. Sinko, pažljivo prati poticaje naravi i milosti. Vrlo su suprotni i tako tanahni, pa ih
jedva itko može razlikovati, osim duhovna i duboko prosvijetljena čovjeka.
2. Svi ljudi, dakako, teže, a riječju i djelom nastoje, ostvariti neko dobro; zato se pod
vidom dobra mnogi prevare.
3. Narav je lukava pa mnoge privlači, zapleće i obmanjuje, a kao svrhu uvijek ima
sebe.
4. Milost, naprotiv, nastupa bezazleno, sklanja se svakoj sjeni zla, ne služi se
prevarom i sve radi samo radi Boga; u njemu se konačno i smiruje.
5. Naravi se ne da umrijeti, ne da se potisnuti niti nadvladati, ne želi biti podložna,
kamoli se svojevoljno podvrgnuti.
6. A milost se trudi u samoodricanju, opire se putenosti, traži da bude podložna, daje
se pobijediti i ne želi se koristiti svojoj slobodom; voli biti pod stegom i ne želi ni
nad kim vladati, već pod Božjom rukom trajno živjeti, ostati i biti, spremna se, radi
Boga, ponizno prignuti i pred svakim ljudskim stvorom.
7. Narav radi za vlastitu korist i sve vreba, kako će od drugoga ušićariti nešto za sebe.
8. Milost, naprotiv, ne traži svoju korist i probitak, nego kako će više koristiti
mnogima.
9. Narav rado prima čast i odlikovanje, a milost svaku čast i slavu vjerno pripisuje
Bogu.
10. Narav se boji sramote i prezira. Milost se pak raduje da može “podnijeti pogrde za
Isusa”.

79
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

11. Narav voli dokolicu i tjelesni odmor. Milost ne može biti skrštenih ruku i rado se
prihvaća posla.
12. Narav se nastoji domoći malobrojnih i vrijednih stvari, a zazire od običnih i grubih.
Milost se, međutim, veseli onomu što je bezazleno i ponizno, ne odbija neugodno i
ne stidi se obući iznošenu odjeću.
13. Narav se brine o vremenitim stvarima, veseli se zemaljskim dobicima, žaloste je
gubici, ljute je sitne uvrede.
14. Milost pak okreće se vječnim stvarima, ne veže se uz zemaljske, ne uznemiruje ju
gubitak stvari, niti je ogorčuju grube riječi, budući da je svoje blago i svoju radost
smjestila u nebu, gdje ništa ne propada.
15. Narav je lakoma i radije prima nego daje, voli ono što je njezino osobno.
16. A milost je uljudna i ima smisao za zajedničko, izbjegava posebnosti, zadovoljna je
malim, uvjerena je da je “blaženije davati nego primati”.
17. Narav se priklanja stvorenjima, vlastitom tijelu, taštini i rastresenosti.
18. Milost pak teži k Bogu i krepostima, odriče se stvorova, izbjegava svijet, mrzi
tjelesne požude, malokad hoda naokolo i stidi se javnih nastupa.
19. Narav voli imati neku izvanjsku utjehu, koja će goditi njezinim sjetilima.
20. Milost, naprotiv, traži utjehu samo u Bogu i želi u najvećem Dobru uživati više nego
u svim vidljivim stvarima.
21. Narav sve čini radi dobitka i vlastite koristi; ništa nije kadra učiniti badava, već se
za svoja dobročinstva nada dobiti ili jednako ili bolje, ili pohvalu ili naklonost. Gori
od želje da njezina djela i darove posebno cijene.
22. A milost ne traži ništa vremenito. Kao plaću ne očekuje druge nagrade, osim Boga
jedinoga, a od vremenitih dobara ništa više nego koliko će joj poslužiti da stekne
vječna.
23. Narav uživa u mnogim prijateljima i rođacima, diči se visokim položajem i
podrijetlom, ulaguje se moćnicima, laska imućnicima, plješće sebi sličnima.
24. Milost pak ljubi i neprijatelje. Ne uznosi se mnoštvom prijatelja, ne gleda na položaj
ni podrijetlo predaka, osim ako su bili kreposniji; više se priklanja siromahu nego
bogatašu, više suosjeća s nevinim nego s moćnim, raduje se s istinoljubivim, a ne s
lašcem; dobre uvijek potiče da čeznu za višim darima i da se krepostima suobliče
Sinu Božjemu.
25. Narav se svaki čas tuži kako joj nešto nedostaje ili smeta. Milost strpljivo podnosti
oskudicu.
26. Narav misli samo na sebe, bori se za sebe i istjeruje svoje pravo.
27. Milost je pak posve okrenuta Bogu, izvoru svega; ništa dobro ne pripisuje sebi niti
je obijesno preuzetna; ne prepire se niti drugima nameće svoje mišljenje, nego se
u svakom mišljenju i umovanju podlaže vječnoj mudrosti i božanskome sudu.
28. Narav želi doznavati tajne i služati novosti; voli se pokazati i čezne za uzbudljivim
doživljajima; očekuje priznanja i trudi se u onome što donosi hvalu i divljenje.
29. Milost ne trči za novostima i zanimljivostima jer svemu je tome izvor stara
pokvarenost. Ta nema na zemlji ništa novo ni trajno.
30. Ona uči obuzdavati sjetila, izbjegavati taštu samodopadnost i hvalisavost, ponizno
skrivati ono što je vrijedno pohvale i divljenja, a u svakoj stvari i u svakom nauku
tražiti nešto spasonosno te hvalu i čast Božju. Ne želi da ljudi hvali ni nju ni njezina
djela, već da Bog, koji sve dijeli iz čiste ljubavi, bude blagosivljan u svojim
darovima.
31. Ova je milost nadnaravno svjetlo i osobit duhovni dar Božji te poseban znak
izabranih i jamstvo vječnoga spasenja. Diže čovjeka od zemaljštine da ljubi
nebesko i putenoga promeće u duhovnog.
32. Stoga, što bude više obuzdana i pokorena narav, to će poteći obilnija milost, a
nutarnji će se čovjek dnevice novim pohodima obnavljati na Božju sliku.
________________
2. Usp. Aristotel, Ethica a Nicomachum, L.I,1; 4. Izr 10,9; usp. 1 Sol 5,22; 6. Usp. 1 Pt
2,13; 8. Usp. 1 Kor 10,33; 10. Dj 5,41; 14. Usp. Mt 6,20; 16. Dj 20,35; 24. Usp. Lk
6,27; 1 Kor 13,6; 12,31; 29. Usp. Prop 1,10; 31. Usp. Ef 2,8; Rim 4,11; Ef 1,14; 32.
Usp. 2 Kor 4,16.

80
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”


Pedeset peto poglavlje

POKVARENOST NARAVI I DJELOTVORNOST BOŽANSKE MILOSTI

1. Gospodine Bože, stvorio si me na svoju sliku i priliku. Podaj mi onu milost koja je,
kako si mi pokazao, tako velika i nužna za spasenje da bih mogao pobijediti svoju
opaku narav, koja me odvlači u grijeh i propast.
2. Osjećam, naime, u sebi zakon grijeha “koji vojuje protiv zakona uma moga”, te me
kao sužnja vodi, da se u mnogočemu podvrgnem putenosti. Neću se moći opirati
njezinim strastima ne bude li uza me tvoja presveta milost, žarom ulivena u moje
srce.
3. Potrebna je tvoja milost, i to velika, da se svlada narav, trajno sklona zlu, od
svojega početka.
4. Naime, nakon što je pala u prvome čovjeku, Adamu, i izopačila se grijehom, kazna
za ovu krivicu prelazi na sve ljude, pa se i sama narav, kou si ti stvorio kao dobru i
čestitu, zbog zloće i slaboće naziva “pokvarenom naravi” jer njezina sklonost,
prepuštena sebi, odvodi u zlo i podlost.
5. A ono malo preostale moći tinja kao iskra zapretana u pepelu.
6. To je sam naravni razum koji, premda obavijen gustom tamom, još razlikuje dobro
od zla, i luči istinu od laži, ali je nemoćan ispuniti sve što odobrava, niti više
posjeduje potpuno svjetlo istine ni neporočnost svojih sklonosti.
7. To je razlog, Bože moj, što se “po iznutrašnjem čovjeku s užitkom slažem sa
Zakonom Božjim”, svjestan, da je tvoja zapovijed dobra, pravedna i sveta. Ona me
potiče da izbjegavam svako zlo i grijeh.
8. Tijelom, naime, služim zakonu grijeha dok više slušam požudu nego razum.
9. Tako biva da mi je dano htjeti, ali ne i činiti dobro.
10. To je razlog zbog kojega često stvorim mnogo odluka, ali, budući da nema milosti
koja bi poduprla moju slabost, već i pri neveliku otporu uzmičem i iznemažem.
11. Tako se događa da poznajem put savršenstva i sasvim jasno vidim kako trebam
raditi, ali, pritisnut teretom vlastite pokvarenosti, ne uzdižem se k većoj
savršenosti.
12. O, kako mi je prijeko potrebna tvoja milost, Gospodine, da dobro započnem,
nastavim i dovršim.
13. Jer bez nje ne mogu učiniti ništa, a sve mogu u tebi, kad me jača tvoja milost.
14. O zaista, nebeska milosti! Bez tebe su vlastite zasluge ništetne, naravni darovi
bezvrijedni!
15. Bez tvoje milosti, Gospodine, ne vrijedi kod tebe nikakvo umijeće, nikakvo
bogatstvo, nikakva ljepota ili snaga, nikakva sposobnost ili rječitost.
16. Ta naravni darovi zajednički su i dobrima i zlima; a izabranima je vlastiti dar milost,
odnosno ljubav. Njome znamenovani, dostojni su vječna života.
17. Ova milost toliko je vrijedna da bez nje ni dar prorokovanja ni činjenje čudesa ni
bilo kako uzvišeno umovanje ne znače ništa.
18. I bez ljubavi i milosti nisu ti mile ni vjera, ni nada, ni druge kreposti.
19. O preblažena milosti! Po tebi siromah duhom biva bogat krepostima, a bogat
dobrima ponizan srcem.
20. Dođi, siđi k meni, “jutrom me nasiti smilovanjem svojim” i utjehom svojom, da srce
moje ne klone od umora i duhovne suše.
21. Zaklinjem te, Gospodine, da nađem milost u tvojim očima. Dovoljna mi je milost,
ako i ne dobijem što traži narav.
22. Budu li me mučile i kušale mnoge nevolje, neću se bojati zla dok uza me bude tvoja
milost.
23. Ona mi je snaga; ona me svjetuje i pomaže.
24. Jača je od svih neprijatelja, umnija od svih umnika.

81
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

25. Učiteljica je istine, poučavateljica stege, prosvjetiteljica srca, tješiteljica u stisci,


odgoniteljica žalosti, braniteljica od straha, pokroviteljica pobožnosti, roditeljica
suza.
26. Što sam bez nje doli suho drvo i truli panj što se odbacuje?
27. Podaj, dakle, Gospodine, da me tvoja milost uvijek pretječe i prati i neprestance
potiče na dobra djela, po Isusu Kristu, tvojemu Sinu. Amen.
_________________
1. Usp. Post 1,26; Mudr 2,23; 2. Rim 7,23; 3. Usp. Post 8,21; 4. Usp. Prop 7,27; 5. Usp.
Sv. Jeronim Comment. In Ez.I,1,10; 6. 2 Mak 3,27; Prop6,5; Heb 5,14; 7. Rim 7,22.12;
8. Usp. Rim 7,25; 9. Usp. Rim 7,18; 13. Usp. Iv 15,5; Fil 4,13; 17. Usp. 1 Kor 13,1; 20.
Ps 90,14; 21. Post 18,3; 2 Kor 12,9; 22. Ps 23,4; 25. Mudr 8,4; 26. Sir 6,3; Iz 14,19.


Pedeset šesto poglavlje

MORAMO SE SAMI SEBE ODRICATI


I NASLJEDOVATI KRISTA PO KRIŽU

1. Sinko, koliko uspiješ iz sebe izaći, toliko ćeš k meni prijeći.


2. Kao što nutarnji mir postižeš, ako ni za čim ne žudiš izvana, tako se i s Bogom
sjedinjuješ, ako mu prepustiš sama sebe iznutra.
3. Želim da naučiš potpuno se odricati sama sebe, prema mojoj volji, bez protivljenja i
jadikovanja.
4. “Pođi za mnom! Ja sam Put, Istina i Život!” Bez puta nema napretka, bez istine
nema spoznaje, bez života nema življenja.
5. Ja sam Put koji ti je slijediti, Istina koju ti je vjerovati, Život koji ti je očekivati.
6. Ja sam Put nepogrešiv, Istina neprevarljiva, Život neograničen.
7. Ja sam Put najizravniji, Istina najuzvišenija, Život istinski, Život blaženi, Život
nestvoreni.
8. Ostaneš li na mojemu putu, spoznat ćeš istinu i istina će te osloboditi i zadobit ćeš
život vječni.
9. “Ako hoćeš u život ući, čuvaj zapovijedi.”
10. Ako hoćeš istinu spoznati, vjeruj meni.
11. “Hoćeš li biti savršen, idi prodaj što imaš.”
12. Želiš li biti moj učenik, odreci se sama sebe.
13. Želiš li zadobiti blaženi život, ne haj za sadašnji život.
14. Želiš li biti uzvišen u nebu, budi ponizan u svijetu.
15. Želiš li sa mnom kraljevati, ponesi sa mnom križ.
16. Jer samo sluge križa nalaze život blaženstva i prave svjetlosti.
17. – Gospodine Isuse Kriste, tvoj je put bio tvrd i prezren od svijeta. Podaj mi da te
nasljedujem preziranjem svijeta.
18. “Nije sluga veći od gospodara, niti učitelj nad učiteljem.”
19. Na tvojem životu neka se sluga uči jer u tome su moje spasenje i prava svetost.
20. Što god izvan njega čitao ili slušao, ne može me okrijepiti niti potpuno razveseliti.
21. Sinko, budući da to znaš i da si sve iščitao, blago tebi budeš li to i činio!
22. “Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; i ja ću ljubiti njega i njemu se
očitovati; i posjest ću ga uza se na prijestolje u kraljevstvu Oca mojega.
23. – Neka bude tako, Gospodine, kao što si rekao i obećao, i daj da to zaslužim.
24. Iz tvoje sam ruke primio križ; nosit ću ga sve do smrtri, kako si mi ga naložio.
25. Zaista, život dobra redovnika jest križ, i upravo je on vodič u raj.
26. Započeto je: ne smije se odustati, nema smisla napustiti.
27. Hajde, braćo, pođimo zajedo. Isus će s nama.
28. Radi Isusa prihvatili smo ovaj križ; njemu za volju ustrajat ćemo na križu.
29. On, koji je naš vođa i preteča, bit će nam i pomoćnik.
30. Evo, kralj naš stupa pred nama, borit će se za nas.

82
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

31. Slijedimo ga odvažno! Neka se nitko ne plaši opasnosti: budimo spremni hrabro
umrijeti u boju i “ne ostavljamo ljage na svojoj slavi” bijegom od križa.
__________________
4. Mt 9,9; Iv 14,6; 7. 1 Tim 6,19; 8. Iv 8,32; 9. Mt 19,17; 11. Usp. Mt 19,21; 12. Usp.
Mt 16,24; 15. Mt 16,24; 18. Iv 13,16; 15,20; usp. Mt 10,24; 21. Usp. Iv 13,17; 22. Iv
14,21; usp. Otk 3,21; 31. Usp. 1 Mak 9,10.


Pedeset sedmo poglavlje

PADNEŠ LI U POGREŠKE, NE PREPUSTI SE MALODUŠNOSTI

1. Sinko, više cijenim strpljivost i poniznost u poteškoćama nego veliku utjehu i


pobožnost u sretnim trenucima.
2. Zašto te rastuži sitnica koju ti predbace?
3. Da je i nešto veće, ne bi se smio uzrujavati.
4. No sad ostavi to, neka prođe. Nije ni prvo ni novo, ni posljednje, poživiš li duže.
5. Sve dok te ne snađe protivština, osjećaš se snažnim.
6. Znaš i dobro savjetovati i drugima uputiti riječ ohrabrenja.
7. Ali kad nevolja iznenada bane na tvoja vrata, ponestane ti i savjeta i hrabrosti.
8. Imaj na umu svoju veliku krhkost. Često ona izađe na vidjelo i pri neznatinim
poteškoćama.
9. Ipak, to biva za tvoje spasenje.
10. Kad ti se dogode takve i slične stvari, protjeraj ih, koliko možeš, iz srca; pa ako te
nevolja i pritisne, ne daj se obeshrabriti i dugo uznemirivati.
11. Podnesi je bar strpljivo, ako već ne možeš radosno.
12. Čuješ li što neugodno pa te ozlovolji, suzdrži se i ne dopusti da išta neuredno, što bi
sablaznilo malene, izađe iz tvojih usta.
13. Oluja će brzo utihnuti, a čim se vrati milost, zasladit će nutarnju bol.
14. Ja još živim – kaže Gospodin. Spreman sam ti pomoći i utješiti te više no prije,
samo ako se u mene pouzdaš i pobožno me zazoveš.
15. Budi smireniji i spreman na još veću strpljivost.
16. Nije sve propalo ako osjećaš da te često sustižu neprilike i teške kušnje.
17. Čovjek si, a ne Bog; tijelo, a ne anđeo.
18. Kako bi ti mogao ostati uvijek na istom stupnju kreposti kad to nije bilo dano ni
anđelu na nebu ni prvome čovjeku u raju?
19. Ja sam taj koji ojađene pridižem k spasenju i one koji priznaju svoju slabost
prikučujem k svojem božanstvu.
20. – Gospodine, neka je blagoslovljena tvoja riječ, “od meda je slađa ustima mojim”.
21. Što bih učinio u tolikim svojim nevoljama i tjeskobama da me ti ne jačaš svojim
svetim riječima.
22. Samo ako napokon stignem u luku spasa, zar će biti važno što sam i koliko trpio?
23. Podaj mi dobar svršetak i sretan prijelaz s ovoga svijeta.
24. Spomeni me se, Bože moj, i upravi me pravim putem u kraljevstvo svoje. Amen.
_______________
19. Usp. Job 5,11; 20. Usp. Ps 19,11; 119,103; 24. Neh 13,22.

Pedeset osmo poglavlje



O UZVIŠENIM STVARIMA I SKRIVENIM BOŽJIM SUDOVIMA
NE TREBA MUDROVATI

1. Sinko, čuvaj se rasprava o uzvišenim stvarima i skrivenim Božjim sudovima: zašto


je ovaj tako zapostavljen, a onaj obdaren tolikom milošću; i zašto je ovaj toliko
potisnut, a onaj izuzetno uzdignut.

83
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

2. To nadilazi svaku ljudsku sposobnost. I Božje sudove ne mogu dokučiti nikakvo


umovanje i rasprave.
3. Kada ti, dakle, takve stvari prišaptava neprijatelj ili te o tome propituju radoznali
ljudi, odgovori s prorokom:”Pravedan si, Gospodine, i pravedni su sudovi tvoji.”
4. I ono:”Istiniti su sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni.”
5. Mojih se sudova valja bojati, a ne raspravljati o njima, jer su ljudskome umu
nedokučivi.
6. A nemoj istraživati i raspravljati ni o zaslugama svetaca; tko je od koga svetiji ili
tko je veći u nebeskom kraljevstvu.
7. To često rađa svađama i beskorisnim prepirkama, potiče oholost i ispraznu slavu, a
otuda opet – dok ovaj uporno teži uzdići ovoga, a onaj nekoga drugog sveca –
proizilaze zavist i razdori.
8. Želja za takvim znanjem i istraživanjem ne donosti nikakva ploda. Osim toga ni
svecima se to ne dopada. Nisam ja Bog nesklada, nego mira. A taj je mir više u
istinskoj poniznosti, nego u vlastitoj uznositosti.
9. Neka žar ljubavi potiče da više štuju ove ili one svece, no ta je sklonost prije
ljudska nego božanska.
10. Ja sam začetnik svih svetaca; ja sam davalac milosti, ja sam darivatelj slave.
11. Ja svakom poznajem zasluge, ja sam ih predusreo blagoslovima svoje ljubavi.
12. Ja sam svoje ljubljene imao na umu prije vjekova.
13. Ja sam ih izabrao od svijeta, nisu oni mene izabrali.
14. Ja sam ih pozvao, privukao milosrđem.
15. Ja sam ih vodio kroza svakojake opasnosti, ja sam ih veledušno tješio.
16. Ja sam im dao ustrajnost, ja sam okrunio njihovu strpljivost.
17. Ja poznajem prvog i posljednjeg, ja ih ljubim neprocjenjivom ljubavlju.
18. Mene treba hvaliti u svim svetima mojim, mene treba, nadasve, u svakom od njih
blagoslivljati i častiti. Ta ja sam ih tako slavno uzvisio i predodredio, bez ikakvih
njihovih prethodnih zasluga.
19. Tko, dakle, prezire najmanjega od mojih, ne časti ni velikoga, jer ja sam učinio i
maljušnja i velika.
20. Tko svecu nešto usteže, usteže meni i svima u nebeskome kraljevstvu.
21. Svi su oni jedno, svezom ljubavi: jednako osjećaju, jednako žele i svi se uzajamno
ljube.
22. Povrh toga – i to je ono najljepše – više ljube mene nego sebe i svoje zasluge.
23. Budući da su sebe nadišli i otresli se sebeljublja, potpuno uranjaju u moju ljubav, u
njoj uživaju i počivaju.
24. Nema ničega što bi ih moglo odvratiti ili obeshrabriti; puni vječne istine, gore
ognjem neugasive ljubavi.
25. Zato neka puteni i niski ljudi prestanu raspravljati o položaju svetaca jer oni ne
znaju ljubiti ništa doli vlastita zadovoljstva;
26. omalovažavaju i pretjeruju kako im se svidi, a ne kako pristaje vječnoj Istini.
27. A mnogi su neznalice, osobito oni manje prosvijetljeni, te jedva koga znaju voljeti
savršenom duhovnom ljubavlju.
28. Mnoge još na ovu ili na onu stranu zanose naravna sklonost i ljudsko prijateljstvo,
pa kao što se vladaju u zemaljskim stvarima tako i u nebeskima.
29. No neusporediva je razlika između onoga što nesavršeni misle i onog uzvišenog što
prosvijetljeni ljudi po objavi dožive i promatraju.
30. Čuvaj se, dakle, sinko, radoznala raspravljanja o stvarima koje nadilaze tvoje
znanje. Ali se to više upni i nastoj da se, makar kao najmanji, nađeš u Božjem
kraljevstvu.
31. Pa kad bi netko i znao tko je od koga svetiji ili veći u kraljevstvu nebeskom, što bi
mu to znanje koristilo ako se zbog te spoznaje ne bi preda mnom ponizio i uzdigao
do veće hvale mojega imena?
32. Mnogo je Bogu draži onaj koji razmišlja o težini svojih grijeha i o sićušnosti svojih
kreposti te kako je još daleko od svetačke savršenosti nego onaj koji raspravlja koji
je svetac veći ili manji.

84
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

33. Bolje se svecima preporučivati pobožnim molitvama i suzama i ponizna srca zazivati
njihov slavni zagovor nego ispraznim istraživanjem ispitivati njihove tajne.
34. Oni su vrlo, vrlo zadovoljni. Samo kad bi ljudi znali biti zadovoljni i obuzdavati svoja
tašta govorenja.
35. Ne diče se vlastitim zaslugama, dapače, sebi ne pripisuju nikakva dobra, nego sve
meni, jer sam im sve darovao iz svoje beskrajne ljubavi.
36. Ispunjeni su tolikim obiljem božanske ljubavi i radosti da njihovoj slavi ništa ne
manjka niti sreći išta nedostaje.
37. Svi sveci, koliko su viši u slavi, toliko su ponizniji u sebi, a meni bliži i miliji.
38. I zato imaš napisano da su stavili svoje vijence pred Boga i pali ničice pred
Janjetom i poklonili se “Živome u vijeke vjekova”.
39. Mnogi istražuju tko je veći u Božjemu kraljevstvu, a ne znaju hoće li biti dostojni
ubrojiti se među najmanje.
40. Veliko je biti i najmanji u nebu, gdje su svi veliki, gdje će se svi “sinovi Božji zvati”!
41. (“Od najmanjega postat će tisuća”, “a tko ne doživi stotinu godina, prokletim će se
smatrati”)
42. Kad su ono pitali učenici “tko je najveći u kraljevstvu nebeskom”, čuli su ovaj
odgovor: “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo
nebesko.”
43. “Tko god se, dakle, ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.”
44. Jao onima koji se ne žele svojevoljno poniziti s malenima. Niska vrata nebeskog
kraljevstva neće ih pustiti ući.
45. Jao i bogatašima, koji ovdje imaju svoju utjehu! Dok siromasi budu ulazili u
kraljevstvo Božje, oni će stajati vani jaučući.
46. Radujte se, ponizni, i kličite, siromasi, “vaše je kraljevstvo Božje”, samo ako hodite
u istini.
________________
3. Ps 119,137; 4. Ps 19,10; 5. Rim 11,33; 7. Usp. Tit 3,9; 2 Tim 2,23; 8. Usp. 1 Kor
14,33; 10. Usp. Ps 84,12; 11. Usp. Ps 21,4; 13. Usp. Iv 15,16; 14. Usp. Gal 1,15; Jer
31,6; 18. Usp. Ps 150,1; 19. Usp. Mt 18,10; Mudr 6,7; 21. Usp. Iv 17,21; 38. Usp. Otk
4,10; 40. Mt 5,9; 41. Iz 60,22; 65,20; 42. Mt 18,1-3; 43. Mt 18,4; 45. Usp. Lk 6,24; 46.
Usp. Lk 6,20; 3 Iv4.


Pedeset deveto poglavlje

SVU NADU I UZDANJE TREBA POLOŽITI SAMO U BOGA

1. Gospodine, tko je moje uzdanje što ga imam u ovome životu ili tko mi je utjeha
veća od ičega što ima pod nebom?
2. Zar nisi ti, Gospodine Bože moj, čijem milosrđu nema kraja?
3. Gdje mi je bilo dobro bez tebe ili kad mi je moglo biti loše uza te?
4. Više volim biti siromašan radi tebe nego bogat bez tebe.
5. Radije ću s tobom zemljom tumarati nego bez tebe nebo posjedovati.
6. Gdje si ti, ondje je nebo; a gdje tebe nema, ondje su smrt i pakao.
7. Ti si moja čežnja, i zato mi je za tobom uzdisati, vikati i zapomagati.
8. Ni u koga se, naposljetku, ne mogu potpuno pouzdati, koji bi me u nevolji pravo
pomogao, do u tebe jedinoga, Boga svojega.
9. Ti si mi nada i uzdanje, i tješitelj moj i vjerniji od svih.
10. “Svi traže svoje”, a ti tražiš samo moje spasenje i moj napredak i sve mi u dobro
obraćaš.
11. Pa ako me i izložiš različitim kušnjama i neprilikama, sve to upravljaš na moju
korist. Običaj ti je kušati svoje miljenike na tisuću načina.
12. I za tu kušnju ne pripadaju ti manja ljubav i hvala, nego kad bi me ispunio
nebeskim utjehama.

85
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

13. U tebe, dakle, Gospodine, Bože moj, stavljam svu svoju nadu i uzdanje, tebi na
volju prepuštam svaku svoju nevolju i stisku jer, na što god izvan tebe svrnem oko,
sve je krhko i nestalno.
14. Ta neće mi biti koristi od mnogih prijatelja, niti će mi uzmoći pomoći jaki pomagači,
niti će mi prikladan savjet dati mudri savjetnici, niti me utješiti knjige učiteljâ, niti
me spasiti kakvo dragocjeno blago, niti me zaštititi neko skriveno i pogodno mjesto
– ako ti uza me ne staneš, ako me ti ne potpomogneš, ne ojačaš, ne utješiš, ne
poučiš i ne zaštitiš.
15. Sve, naime, što naizgled vodi miru i sreći, a bez tebe je, zbiljski ne donosi nikakvu
sreću.
16. Ti si, dakle, konačna svrha svakome dobru i vrhunac životu i dubina svakom izričaju
i u tebe se nadasve uzdati – najsnažnija je utjeha svim tvojim slugama.
17. “U te su uprte oči moje, Bože moj”, Oče milosrđa.
18. Blagoslovi i posveti dušu moju nebeskim blagoslovom da postane tvojim svetim
boravištem i prijestoljem tvoje vječne slave i da se u hramu tvojega dostojanstva
ne nađe ništa što bi povrijedilo oči tvojega veličanstva.
19. Po množini svojih smilovanja i po veličini svoje dobrote, pogledaj na mene i uliši
molitvu svojega siromašnog sluge, daleko prognanoga u kraj smrtne sjene.
20. Štiti i čuvaj dušu sluge svojega u tolikim pogibeljima pokvarena života i, uz pratnju
svoje milosti upravi je putem mira u domovinu vječne sreće i svjetla. Amen.
________________
9. Ps 141,6; 10. Fil 2,21; 16. Heb 6,18; 17. Ps 141,8; 25,2; 2 Kor 1,3; 19. Ps 51,3; Dan
9,17; Iz 9,2; 20. 2 Mak 6,25.

86
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

ČETVRTA KNJIGA

POBOŽNI POTICAJ NA PRIMANJE SVETOGA TIJELA KRISTOVA

1. Glas Kristov govori:”Dođite k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas


odmoriti.”
2. “Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje – za život svijeta.”
3. “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na
spomen.”
4. “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu.”
5. “Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.”
_______________
1. Mt 11,28; 2. Iv 6,51; 3. Mt 26,26; Lk 22,19; 1 Kor 11,24; 4. Iv 6,56; 5. Iv 6,63.


Prvo poglavlje

S KAKVIM POŠTOVANJEM TREBA PRIMATI KRISTA

1. To su tvoje riječi, Kriste, vječna Istino, iako nisu izrečene u isto vrijeme niti
zapisane na istome mjestu.
2. A budući da su tvoje, primiti mi ih je sa zahvlnošću i povjerenjem.
3. Tvoje su i ti si ih iznio, a i moje su, jer si izrekao za moje spasenje.
4. Rado ih primam iz tvojih usta da bi se dublje usadile u moje srce.
5. Riječi tolike blagosti, pune slatkoće i ljubavi bodre me; ali me plaše vlastiti
prijestupi, a nečista savjest odvraća od primanja tolikoga otajstva.
6. Milina me tvojih riječi vabi, a mnoštvo mojih mana zaustavlja.
7. Nalažeš da ti pristupam s povjerenjem želim li imati dijela s tobom i da primam
hranu besmrtnosti želim li steći vječni život i slavu.
8. “Dođite”, veliš “k meni svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.”
9. O slatke li i prijateljske riječi u uhu grešnika, kojom ti, Gospodine Bože moj,
potrebna i siromašna pozivaš na pričest svojega presvetoga tijela.
10. A tko sam ja, Gospodine, da se usuđujem prići k tebi?
11. “Ta ni nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti”, a ti kažeš “dođite k meni svi”.
12. Što znači ta preljubazna blagonaklonost i tako prijateljski poziv?
13. Kako ću se odvažiti doći kad u sebi ne nalazim traga nikakvu dobru, koje bi me
preporučilo?
14. Kako ću te uvesti u svoj dom, kad sam tako često vrijeđao tvoje preblago lice?
15. Anđeli i arkanđeli drhte iz poštovanja, sveci i pravednici od straha, a ti meni
govoriš:”Dođite k meni svi!”
16. Kad to ne bi bila tvoja riječ, tko bi joj povjerovao? I da to ti ne zapovijedaš, tko bi
se usudio pristupiti?
17. Eno, pravednik Noa! Stotinu je godina uložio u gradnju lađe, da bi se s nekolicinom
spasio. Kako bih se ja u sat vremena mogao pripraviti da dostojno primim
Graditelja svijeta?
18. Mojsije, tvoj veliki sluga i posebni prijatelj, načinio je kovčeg od neraspadljiva drva
pa ga obložio najčistijim zlatom da bi u njega pohranio ploče Zakona; a da se ja,
raspadljivi stvor, usudim tako olako primati tebe, Začetnika Zakona i Darivatelja
života?

87
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

19. Salomon, najmudriji izraelski kralj, sedam je godina gradio veličanstveni hram na
slavu tvojega Imena i osam dana proslavljao negovu posvetu; prinio je tisuću
žrtava pomirnica i uza zvuk roga i klicanje svečano postavio Kovčeg Saveza na
pripravljeno mjesto; a kako ću te ja, najnesretniji i najsiromašniji od ljudi, uvesti u
svoj dom, kad jedva pola sata mogu provesti u pobožnosti, i kamo sreće kad bih
bar jednom dostojno proveo tih pola sata!
20. O, Bože moj, koliko li su se oni trudili da ti ugode!
21. Ah, kako je neznatno ono što ja činim! Kako malo vremena upotrijebim da se
pripravim na pričest!
22. Malokad sam potpuno sabran, vrlo rijetko bez bar malo rastresenosti.
23. A, dakako, u spasonosnoj nazočnosti tvojeg božanstva, ne bi mi smjela doći na um
nikakva nedolična misao, niti me zaokupljati ikoji stvor, jer se spremam ugostiti ne
anđela nego Gospodara anđelâ.
24. A ipak je velika razlika između Kovčega Saveza Gospodnjeg s njegovim sadržajem i
tvojeg prečistog Tijela s njegovim neizrecivim krepostima; između onih zakonskih
žrtava, koje su predoznačavale ono što ima doći i prave žrtve tvojega Tijela, koja je
upotpunjenje svih starih žrtava.
25. Kako to da se više ne ražarim uz tvoju časnu prisutnost?
26. Zašto se onda s većom pomnjom ne spremam na primanje tvojih svetinja, kad su
oni stari sveti patrijarsi, pa i kraljevi i knezovi s cjelokupnim narodom pokazivali
toliku pobožnost u božanskom štovanju?
27. Vrlo pobožni “David igrao je iz sve snage” pred Božjim Kovčegom, sjećajući se
dobročinstava, nekoć iskazanih ocima.
28. Načinio je različita glazbala, objavio psalme i odredio da se radosno pjevaju, a i
sam je nadahnut milošću Duha Svetoga, često udarao u citru; učio je izraelski
narod svim srcem hvaliti Boga i posebne dane skladnim glasom blagoslivljati i
slaviti.
29. Ako su se već tada toliko isticali u pobožnosti i obnavljanju sjećanja na božansku
slavu pred Kovčegom Saveza, koliko tek sada moramo imati i ja i sav kršćanski puk
poštovanja i pobožnosti pred sakramentom, primajući preslavno Tijelo Kristovo?
30. Mnogi trče na različita mjesta pohoditi svetačke moći, i dive se kad slušaju o
njihovim djelima; razgledaju sjajne crkve i ljube njihove svete kosti umotane u
svilu i zlato; a evo, ovdje si ti, preda mnom na oltaru, Bože moj, Svetac nad
svecima, Stvoritelj ljudi i Gospodar anđelâ.
31. Ljudi to često razgledaju iz puste znatiželje da bi vidjeli neviđeno, a vrate se s
jedva kakvim plodom popravka, osobito ako je takvo optrčavanje lakoumno, bez
prave skrušenosti.
32. A ovdje u Oltarskom sakramentu, sav si prisutan, Bože moj i Čovječe, Isuse Kriste,
ovdje se, kad god te dostojno i pobožno primimo, stječe i obilni plod vječnoga
spasenja.
33. Ali k tomu nas ne vodi nikakva lakoumnost, kamoli znatiželja ili putenost, već čvrst
vjera, pobožna nada i iskrena ljubav.
34. O nevidljivi Stvoritelju svijeta, Bože, kako divno postupaš s nama! Kako blago i
ljubazno upravljaš svojim izabranima, dajući im u sakramentu sama sebe za hranu.
35. To, zaista, nadilazi svaki pojam, to osobito privlači srca pobožnika i ražaruje čežnju.
36. Tvoji pravi vjernici, koji nastoje popraviti sav svoj život, često iz ovoga presvetog
sakramenta dobivaju veliku milost pobožnosti i ljubav prema kreposti.
37. O čudesna i skrovita milosti sakramenta, za koju znaju samo vjernici Kristovi;
nevjernici i sluge grijeha nisu je kadri iskusiti!
38. Taj sakramenat daje duhovnu milost, duši obnavlja izgubljenu snagu i vraća
grijehom nagrđenu ljepotu.
39. Kadšto je ta milost tolika da se od obilja udijeljene pobožnosti osjeća krepkijim ne
samo duh, nego i slabo tijelo.
40. Ipak nam je oplakati i izrazito žaliti svoju mlitavost i nemarnost što u sebi nemamo
više želje za primanje Krista jer u njemu je sva nada i zasluga onih koji se žele
spasiti.

88
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

41. On je, naime, naše posvećenje i otkupljenje; on je utjeha putnicima i užitak


svecima.
42. Zato se valja izrazito žaliti što mnogi tako malo mare za ovo spsonosno otajstvo
koje je nebu veselje i cijelome svijetu zaštita.
43. O slijepo li si i tvrdo ljudsko srce! Neizrecivi dar tako malo cijeniš, a, primajući ga iz
dana u dan, padaš u ravnodušnost.
44. Kad bi se, naime, ovaj presveti sakramenat slavio samo na jednom mjestu i kad bi
ga posvećivao samo jedan svećenik na svijetu, što misliš kolika bi želja ljude vukla
na to mjesto i za tim Božjim svećenikom, da vide kako se slave božanska otajstva?
45. A sada su mnogi postali svećenici i Krist se prikazuje na mnogim mjestima. Na taj
se način milost i ljubav Božja prema čovjeku pokazuje toliko veća, koliko je sveta
pričest po cijelom svijetu raširenija.
46. Hvala ti, dobri Isuse, vječni Pastiru, koji si se nas siromahe i prognanike udostojao
okrijepiti dragocjenim Tijelom i Krvlju svojom te nas na primanje ovih otajstava
pozvati i riječju iz vlastitih usta, govoreći:”Dođite k meni svi vi, izmoreni i
opterećeni, i ja ću vas odmoriti.”
__________________
7. Usp. Iv 13,8; 8. Mt 11,28; 11. 1 Kr 8,27; 14. Pj 3,4; 17. Post 6,9; usp. 7,7; 1 Pt 3,20;
18. Sir 45,1; Izl 25,10.11.16; 19. 1 Kr 5,9-11; 27. 2 Sam 6,14; 28. Usp. 2 Ljet 20,21;
23,13; 36. 1 Tim 2,5; 41. Usp. 1 Kor 1,30; 45. Usp. Heb 7,23; Mal 1,11; 46. Mt 11,28.


Drugo poglavlje

U OVOM SE SAKRAMENTU OČITUJU


VELIKA BOŽJA DOBROTA I LJUBAV PREMA ČOVJEKU

1. Uzdajući se, Gospodine, u tvoju dobrotu i veliko milosrđe, pristupam k tebi kao
bolesnik k Spasitelju, kao gladan i žedan k Izvoru života, kao siromah Nebeskom
Kralju, sluga Gospodaru, stvor Stvoritelju, kao rastuženi k svojumu blagom
Tješitelju.
2. Ta otkuda mi da ti dolaziš k meni?
3. Tko sam ja da mi daješ sama sebe?
4. Kako da se grešnik usudi pojaviti pred tobom i kako da ti smatraš vrijednim doći
grešniku?
5. Ti poznaješ svojega slugu i znaš da nema u sebi naikakva dobra radi kojega bi mu
to priuštio.
6. Ispovijedam stoga svoju bijedu, priznajem tvoju dobrotu, hvalim blagost i
zahvaljujem za tvoju preveliku ljubav.
7. Činiš to od svoje volje, a ne zbog mojih zasluga, da bolje upoznam tvoju dobrotu,
da se obilnije ispunim tvojom ljubavlju, da mi na osobit način preporučiš poniznost.
8. A budući da se to tebi sviđa i odredio si da bude tako, tvoja se dobrohotnost sviđa i
meni; samo da se moja opakost ne bi usprotivila!
9. O, preslatki i predobrostivi Isuse, koliko li ti, uz vječnu hvalu, dugujemo poštovanja
i zahvalnosti za primanje tvojega svetog Tijela, čije dostojanstvo nijedan čovjek ne
može dostatno cijeniti.
10. A o čemu ću razmišljati kod ove pričesti, pristupajući svojem Gospodinu, kojeg
nisam kadar dostojno štovati, a ipak ga želim pobožno primiti?
11. Što mi je smisliti bolje i spasonosnije nego da se pred tobom do kraja ponižavam, a
uzvisujem tvoju neizmjernu dobrotu prema meni?
12. Hvalim te, Bože moj, i slavim u vijeke.
13. Sebe prezirem i tebi se u dubini svoje bijede podlažem.
14. Ti si Svetac nad svecima, a ja hrpa grijeha. I ti se priklanjaš meni koji nisam
dostojan k tebi podići oči.
15. Gle, ti dolaziš k meni, želiš biti sa mnom, zoveš me na svoju gozbu.

89
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

16. Nakanio si mi dati nebesku hranu i anđeoski kruh za jelo: doista, ne nešto drugo,
nego sama sebe, “kruh živi koji je s neba sišao” i “daje život svijetu”.
17. Eto, otkuda dolazi ljubav i u čemu odsijeva blagonaklonost! – Koliku ti zahvalnost i
hvalu dugujemo za to!
18. O, kako je spasonosan i koristan tvoj naum koji si to ustanovio! Kako je draga i
ugodna gozba, u kojoj sama sebe daješ za hranu!
19. O, kako je divno tvoje djelo, Gospodine, kako moćna tvoja snaga, kako neizreciva
tvoja istina!
20. Rekao si, i sve je postalo; dogodilo se upravo to što si zapovijedio.
21. Čudesna je i vjerodostojna zbilja, koja nadilazi svako ljudsko poimanje, da si ti,
Gospodine Bože moj, pravi Bog i čovjek, sadržan u neuglednim prilikama kruha i
vina i da te pričesnik blaguje, a ipak ne potroši.
22. Ti, Gospodaru svemira, komu nitko ne nedostaje, želiš po ovom sakramentu
boraviti u nama. Sačuvaj neokaljanim moje srce i moje tijelo, da tvoja otajstva –
koja si odredio i ustanovio u prvome redu na svoju čast i trajni spomen – mogu
radosnom i čistom savješću što češće slaviti i primati – na svoje vječno spasenje.
23. Veseli se, dušo moja, i zahvaljuj Bogu na tako plemenitu daru i jedinstvenoj utjehi,
koju ti je ostavio u ovoj suznoj dolini.
24. Jer koliko god puta slaviš ovo otajstvo i primiš Tijelo Kristovo, toliko se puta
uključuješ u djelo svojega otkupljenja i postaješ dionikom svih Kristovih zasluga.
25. Kristova se ljubav nikada ne umanjuje i veličina se njegova smilovanja nikada ne
iscrpljuje.
26. Stoga se na nju moraš uvijek iznovice pripravljati duhovnom obnovom i pomno
razmatrati veliko otajstvo spasenja.
27. Kad slaviš misu ili joj prisustvuješ, mora to za te biti tako veliko, novo i drago, kao
da je upravo toga dana Krist prvi put, sišavši u krilo Djevice, postao čovjekom, ili,
viseći na križu, trpio i umirao za spasenje ljudi.
____________________
1. Usp. Ps 36,10; Iv 7,37; 2. Usp. Lk 1,43; 6. Ef 2,4; 16. Usp. Ps 78,25; Iv 6,33.51; 20.
Usp. Ps 148,5; 22. Usp. 2 Mak 14,35; 25. Usp. 1 Iv 2,2.


Teće poglavlje

KORISNO JE ČESTO SE PRIČEŠĆIVATI

1. Da, dolazim k tebi, Gospodine, da uživam u tvojem daru i da se radujem na tvojoj


gozbi što si je, “u dobroti, spremio siromahu, Bože”.
2. Gle, u tebi je sve što mogu i moram željeti. Ti si moje spasenje i otkupljenje, nada i
snaga, čast i slava.
3. Zato “razveseli dušu sluge svojega, jer k tebi, Gospodine, dušu uzdižem”.
4. Želim te sada pobožno i s poštovanjem primiti, spreman sam te uvesti u svoj dom,
da uz Zakeja, i ja budem dostojan tvojega blagoslova i pribrojen sinovima
Abrahamovim.
5. Duša moja i tijelo moje čeznu za tobom, srce moje želi se sjediniti s tobom.
6. Predaj mi se i dovoljno je.
7. Jer bez tebe nikakva utjeha ne tješi.
8. Bez tebe ne mogu biti i bez tvojega pohoda ne mogu živjeti.
9. Zato mi je k tebi često dolaziti i primati te kao lijek svojega spasenja da – ostanem
li bez nebeske hrane – ne smalakšem na putu.
10. Ovako si, premilosrdni Isuse, propovijedajući puku i liječeći različite bolesti jednoć
rekao:”Neću ih otpraviti gladne da ne klonu putem.”
11. Učini, dakle, sa mnom tako jer ti si u sakramntu ostao – vjernicima za utjehu.
12. Ti si, naime, duši slatka okrepa i tko te dostojno blaguje, bit će dionik i baštinik
vječne slave.

90
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

13. Upravo je meni, koji tako često posrćem i griješim, tako brzo omlitavim i klonem,
potrebno obnavljati se, čistiti i poticati mnogim molitvama, ispovijedima i
primanjem tvojega svetog Tijela, da ne bih možda, uzdržavajući se duže od pričesti,
napustio i sveti način života.
14. “Ta čovječje su misli opake od njegovog početka” i, ako ne priteče u pomoć
božanski lijek, pada on u još veće opačine.
15. Dakle, sveta pričest odvraća od zla i jača u dobru.
16. Pa ako sam sada tako često nemaran i mlak kad se pričešćujem ili slavim misu, što
bi tek bilo kad ne bih uzimao lijek i kad ne bih tražio tako važnu pomoć?
17. Iako se svaki dan ne osjećam spremnim i dovoljno pripravnim za slavljenje, ipak ću
nastojati u prikladno vrijeme primiti božanska otajstva i postati dionikom tolike
milosti.
18. Jer vjernoj duši, dokle god putuje daleko od tebe, u smrtnome tijelu, ovo je jedina
utjeha – da često pomišlja na Boga i pobožnim srcem prima svoga Ljubljenoga.
19. O divne li blagonaklonosti tvoje dobrote! Ti, Gospodin Bog, Stvoritelj i Životvorac
svih duhova, dostojiš se doći siromašnoj duši i svim svojim božanstvom i
čovještvom utažiti njezinu glad!
20. O sretna li duha i blažene duše, koja tebe, Gospodina Boga svojega, zaslužuje
primiti i, primajući te, ispuniti se duhovnom radošću!
21. Kako li velikog Gospodara prima, kako dragog Gosta ugošćuje, kako ugodnog
Pratioca prihvaća, kako vjernog Prijatelja dočekuje, kako krasnog i plemenitog
Zaručnika grli, kojega joj je ljubiti više od svih koje ljubi i ponad svega što želi!
22. Preslatki moj Ljubljeni, neka pred tvojim licem zanijeme nebo i zemlja i sav njihov
ures. Ono što imaju od slave i krasote, dar je tvoje milosti i nikada neće dostići
časti tvojega imena, čijoj “mudrosti nema mjere”.
_________________
1. Usp. Ps 67,11; 3. Ps 86,4; 4. Lk 19.9; 5. Usp. Iz 26,9; 10. Mt 9,35; 15,32; 14. Post
8,21; 18. Usp. 2 Kor 5,6; 22. Hab 2,20; Post 2,1; Ps 147,5.


Četvrto poglavlje

MNOGA DOBRA PRIMAJU ONI KOJI SE POBOŽNO PRIČEŠĆUJU

1. Gospodine, Bože moj, preteci slugu svojega “blagoslovom sretnim” da zavrijedim


dostojno i pobožno pristupiti tvomu uzvišenom sakramentu.
2. Potakni srce moje k sebi i izbavi me od moje mlitavosti.
3. “Pohodi me spasenjem svojim” da duhom okusim tvoju milinu koja se u ovom
sakramentu skriva obilno kao u izvoru.
4. Prosvijetli i moje oči, da proniknu u toliko otajstvo i ojačaj me nepokolebivom
vjerom da vjerujem u nj.
5. To je tvoje djelo, a ne moć ljudska; tvoja sveta ustanova, a ne ljudski izum.
6. Nema, naime, toga koji bi po sebi bio prikladan shvatiti i razumijeti ono što nadilazi
i anđeosku oštroumnost.
7. A gdje ću onda ja, nevrijedni grešnik, prah i pepeo, istraživati i dokučiti tako
duboko sveto otajstvo?
8. Gospodine, u priprostosti srce, u dobroj i čvrstoj vjeri i po tvojoj odredbi pristupam
k tebi s nadom i poštovanjem. Zaista vjerujem, ti si ovdje u sakramentu nazočan
kao Bog i čovjek.
9. Ti, dakle, želiš da te primim i da se s tobom sjedinim u ljubavi.
10. Zato zazivam tvoju blagost i k tomu još usrdno molim posebnu milost da se sav s
tobom stopim i uronim u ljubav te više ne hajem ni za kakvu drugu utjehu.
11. Ovaj, naime, najuzvišeniji i najdostojniji sakrament spas je duše i tijela, lijek svakoj
duhovnoj slabosti.

91
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

12. Ti si već mnoga dobra udijelio, a odsad ih u sakramentu još češće dijeliš svojim
miljenicima koji se pobožno pričešćuju; ti, Bože moj, zaštitniče duše moje,
obnovitelju slabosti moje i darivatelju svake nutarnje utjehe.
13. Veliku im, naime, utjehu ulijevaš u različitim nevoljama i dižeš ih iz ponora vlastite
malodušnosti k nadi u tvoju zaštitu; i nekom ih novom milošću iznutra krijepiš i
prosvjetljuješ, te oni koji su sprva bili bojažljivi i prije pričesti osjećali se bez
oduševljenja, poslije – okrijepljeni nebeskim jelom i pilom – zapažaju da su se
promijenili nabolje.
14. A sa svojim izabranicima tako brižljivo postupaš zato da oni istinski upoznaju i očito
iskuse kako sami po sebi ništa nemaju, a što je god dobra i milosti – od tebe
primaju.
15. Sami su po sebi, naime, hladni, grubi i nepobožni; a po tebi postaju gorljivi, radosni
i pobožni.
16. Ta tko, ponizno pristupajući izvoru slasti, neće odatle ponijeti malo slasti?
17. Ili tko, stojeći uz velik oganj, neće ondje primiti malo topline?
18. A ti si vrelo, uvijek puno i obilno, oganj koji trajno žari i nikada ne dogori.
19. Stoga, ako mi nije dopušteno zahvatiti iz punine izvora i napiti se dokraja, prislonit
ću usta svoja na mali otvor toga nebeskog toka da odatle zahvatim bar kapljicu
kojom ću ugasiti svoju žeđu, kako ne bih sasvim usahnuo.
20. Pa iako još ne mogu biti pun neba i žara kao što su kerubini i serafini, nastojat ću
se ipak truditi u pobožnosti i pripraviti srce, da poniznim primanjem ovoga
životvornog sakramenta steknem bar plamičak toga božanskog ognja.
21. A što god meni nedostaje, to ti, dobri Isuse, presveti Spasitelju, u meni dobrostivo i
milostivo nadomjesti. Ti si se udostojao sve pozvati k sebi, govoreći:”Dođite k meni
svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti.”
22. Ja se, doduše, trudim “u znoju lica svoga”, bol mi srce para, grijesi me tište,
napasti uznemiruju, mnoge zle strasti sapinju i zaokupljaju, “a nikoga nema da mi
pomogne”, nikoga da me oslobodi i spasi, ostim tebe, Gospodine Bože, Spasitelju
moj. Tebi predajem sebe i sve svoje. Čuvaj me i dovedi u život vječni.
23. Primi me na hvalu i slavu imena svojega jer meni si pripravio svoje tijelo i krv za
hranu i piće.
24. Podaj, Gospodine Bože, spasu moj, da po čestom primanju tvojega otajstva, raste i
žar moje pobožnosti.
__________________
1. Usp. Ps 21,4; 3. Ps 106,4; 4. Ps 13,4; 7. Sir 17,31; 8. 1 Ljet 29,17; 12. Ps 54,6; 18.
Usp. Heb 12,29; Lev 6,5; 21. Mt 11,28; 22. Usp. Post 3,19; Ps 22,12; 24,5.


Peto poglavlje

O DOSTOJANSTVU SAKRAMENTA I O SVEĆENIČKOM STALEŽU

1. Kad bi imao čistoću anđeosku i neporočnost svetog Ivana Krstitelja, ne bi bio


dostojan primati ovaj sakramenat niti ga dijeliti.
2. Nisu, naime, ljudske zasluge to što čovjek posvećuje i dijeli Kristov sakramenat i
hrani se kruhom anđeoskim.
3. Uzvišeno je otajstvo i veliko dostojanstvo svećenikâ kojima je dano ono što
anđelima nije dopušteno.
4. Samo, naime, svećenici, u Crkvi zakonito zaređeni, imaju vlast slaviti misu i
posvećivati Tijelo Kristovo.
5. Svećenik je upravo Božji službenik koji se služi Božjom riječju, kako je Bog naredio
i ustanovio.
6. Međutim, Bog je tu glavni pokretač i nevidljivi izvršitelj. Njegovoj je volji sve
podložno i njegovom se nalogu sve pokorava.
7. Stoga u ovome najuzvišenijem sakramentu više moraš vjerovati Bogu
svemogućemu, nego vlastitim osjetilima ili kakvu vidljivu znaku.

92
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

8. I zato k ovom činu treba pristupati sa strahom i poštovanjem.


9. Pripazi, dakle, i imaj na umu, kakva ti je služba povjerena polaganjem biskupovih
ruku.
10. Gle, postao si svećenik i posvećen si za slavljenje otajstva. Gledaj sada vjerno i
pobožno, u svoje vrijeme, prinositi žrtvu i sam se pokazati neprijekornim.
11. Nisi olakšao svoje breme, već si vezan čvršćom svezom stege i obavezan na veću i
potpuniju svetost.
12. Svećenik mora biti urešen svim krepostima te drugim pružati primjer čestita života.
13. Njemu nije tražiti savjeta od neukih nego od anđela na nebu ili od savršenih ljudi na
zemlji.
14. Svećenik, odjeven u svetu odjeću, zastupa Krista, moleći se smjerno i ponizno Bogu
za sebe i za sav svoj narod.
15. Sprijeda i straga nosi znak križa Gospodnjega da bi se neprestance sjećao muke
Kristove.
16. Sprijeda nosi križ na misnici da bi pažljivo gledao na stope Kristove i revno ih
nastojao slijediti.
17. Straga je označen križem da bi neprilike, tko god mu ih nanio, krotko snosio radi
Boga.
18. Sprijeda nosi križ da bi žalio vlastite grijehe, a straga da i tuđe samilosno oplakuje,
svjestan da je postavljen posrednikom između Boga i grešnika i da ne smije klonuti
ni u moljenju ni u prinošenju Žrtve, sve dok ne bude dostojan isprositi milost i
milosrđe.
19. Kad svećenik slavi misu – Boga časti, anđele razveseljava, Crkvu gradi, žive
potpomaže, mrtvima pokoj pribavlja, a sam postaje dionikom svih dobara.
___________________
2. Ps 78,25; 9. 1 Tim 4,14; 10. Usp. Br 9,13; tob 10,13; 11. Usp. Ev. Benedikt, Regula;
12. Usp. Tit 2,7; 13. Usp. Fil 3,20; 14. Usp. Heb 5,3; 7,27; 16. Usp. 1 Pt 2,21.


Šesto poglavlje

ŠTO JE ČINITI PRIJE PRIČESTI

1. Gospodine, kad odmjerim tvoje dostojanstvo i svoju ništavnost, sav zadrhtim i u


sebi se stidim.
2. Ne pristupim li, bježim od života; priđem li nedostojno, nanosim ti uvredu.
3. Što mi je, dakle, učiniti, Bože, pomoćniče moj i svjetniče moj u nevoljama?
4. Ti me nauči pravome putu, pokaži mi kakvu kratku vježbu, primjerenu svetoj
pričesti.
5. Korisno je, naime znati, na koji mi je način pobožno i smjerno pripraviti srce da tvoj
sakramenat spasonosno primim ili da tako veliku i božansku Žrtvu, dapače,
prinesem.
____________________
3. Iz 50,7.9.

Sedmo poglavlje

ISPITAJ SVOJU SAVJEST I ODLUČI SE POPRAVITI

1. K slavljenju, dijeljenju i primanju ovoga sakramenta Božji svećenik mora pristupati


s najvećom poniznošću srca i svesrdnim poštovanjem, s velikom vjerom i
pobožnom nakanom da proslavi Boga.
2. Brižljivo ispituj svoju savjest i, koliko god si u moći, očisti je i uredi istinskim
skrušenjem i poniznom ispovjeđu, tako da nemaš niti budeš svjestan ičega teškoga
što bi te uznemirivalo i priječilo ti slobodan pristup.

93
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

3. Izrazi negodovanje prema svim svojim grijesima općenito, a svagdanje prijestupe


još naposte požali i oplači; i, dopusti li vrijeme, ispovijedi Bogu u tajnosti srca svu
bijedu svojih strasti.
4. Uzdiši i žali što si još tako puten i svjetovan, tako neumrtvljenih strasti, tako pun
požudnih osjećaja, tako neoprezan u vanjskim osjetilima, tako često upleten u
različita maštanja, tako pretjerano sklon vanjštini, tako nemaran za nutrinu, tako
lak na smijeh i razuzdanost, tako tvrd na plač i skrušenost, tako hitar na
lakoumnost i tjelesne radosti, tako trom na strogost i revnost, tako znatiželjan čuti
novosti i gledati posebnosti, tako nemaran prihvatiti ono što je ponizno i obično,
tako pohlepan što više imati, tako škrt davati, tako uporan u zadržavanju, tako
nesmotren u govorenju, tako nesuspregnut u šućenju, tako raspušten u ponašanju,
tako bezobziran u postupanju, tako poglepan za jelom, tako gluh za riječ Božju,
tako brz na dokolicu, tako spor na posao, tako budan kad se priča, tako pospan kad
je sveto bdijenje, tako spreman odmah završiti, tako nestrpljiv čekati, tako
nemaran u časoslovu, tako trom u bogoslužju, tako suh kod pričesti, tako često
rastresen, tako rijetko istinski sabran, tako umah razdražljiv, tako neumoljivo
zamjerljiv, tako nagao u osuđivanju, tako oštar u prekoravanju, tako objestan u
sreći, tako potišten u neprilikama, s tako mnogo stvorenih dobrih odluka, a tako
malo ostvarenih…
5. Ispovjedivši i oplakavši ove i druge svoje nedostatke, s bolom i velikom žalošću
zbog svoje slabosti, stvori čvrstu odluku da ćeš neprestano popravljati svoj život i
napredovati u dobru.
6. Zatim s potpunim predanjem i svojom voljom prikaži – na oltaru svojega srca –
sama sebe na čast mojega Imena, kao vječnu žrtvu paljenicu, predajući mi, naime,
vjerno svoje tijelo i dušu, da tako zavrijediš dostojno pristupiti prinošenju žrtve
Bogu i primanju spasonosnog sakramenta mojega Tijela.
7. Jer nema dostojnijeg prikazanja i veće zadovoljštine za oproštenje grijeha nego
čisto i potpuno prikazati Bogu sama sebe, zajedno s prikazanjem Tijela Kristova u
misi i pričesti.
8. Učini li čovjek ono što može i istinski se pokaje svaki put kad k meni dođe moliti
oproštenje i milost: “Života mi moga” – riječ je Gospodina Boga – “nije mi do smrti
bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi!”, jer više se neću
spominjati grijeha njihovih nego ću im sve oprostiti.
___________________
3. Usp. Ps 32,5; 8. Usp. Ez 33,11; 18,22; Heb 10,17.


Osmo poglavlje

O KRISTOVOJ ŽRTVI NA KRIŽU I O VLASTITU PREDANJU

1. Kao što sam, raširivši ruke na križu i naga tijela, sama sebe dragovoljno prikazao
Bogu Ocu za tvoje grijehe, i to tako da u meni nije ostalo ništa što ne bi prešlo u
žrtvu božanskog pomirenja, tako moraš i ti, dragovoljno, što je moguće srdačnije,
sa svim svojim silama i osjećajima, prikazati sebe svaki dan u misi kao čistu i svetu
žrtvu.
2. Što više tražim od tebe negoli da mi se nastojiš posve predati?
3. Što god daš, osim sebe, ne hajem, jer ne ištem tvojega dara, već tebe.
4. Kao što tebi ne bi dostajalo da imaš sve, osim mene, tako se ni meni neće moći
svidjeti, što god dao, ako mi ne prineseš sebe.
5. Prinesi se meni i svega sebe predaj Bogu pa će biti primljena tvoja žrtva.
6. Evo, ja sam za tebe svega sebe predao Ocu; dao sam i sve svoje Tijelo i Krv za
hranu, da sav budem tvoj, a ti ostaneš moj.
7. Ako pak ostaneš kod sebe i ne predaš se svojevoljno mojoj volji, nije to potpuno
prikazanje niti će među nama biti prava sjedinjenja.
8. Stoga, želiš li postići slobodu i milost, svim tvojim djelima mora prethoditi
dragovoljno predanje sama sebe u Božje ruke.

94
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

9. I malo je prosvijetljenih i iznutra slobodnih, zato što se ne znaju potpuno odreći


samih sebe.
10. Nepromjenjiva je moja riječ:”Koji se ne odreče svega što posjeduje, ne može biti
moj učenik.”
11. Ti, dakle, želiš li biti moj učenik, prinesi mi sama sebe, sa svim svojim željama.
__________________
1. Usp. Iz 53,7; Heb 9, 28; 3. Usp. 2 Kor 12,14; Fil 4,17; 10. Usp. Lk 14,33.


Deveto poglavlje

SEBE I SVE SVOJE MORAMO PRINIJETI BOGU I ZA SVE MOLITI

1. Gospodine, “tvoje je sve što je na nebu i na zemlji”.


2. Želim se prikazivati tebi kao dragovoljni prinos i vječno ostati tvoj.
3. Gospodine, u jednostavnosti svojega srca prinostim se danas tebi, za vječnog
slugu, kao dar i žrtva svudiljne hvale.
4. Primi me s ovim svetim prinosom svoga dragocjenog Tijela, koje ti danas
prikazujem u nazočnosti anđela što te nevidljivo okružuju, da meni i svemu tvome
puku bude na spasenje.
5. Gospodine, prinosim ti, na oltaru izmirenja, sve svoje grijehe i prijestupe koje sam
počinio pred tobom i svetim anđelima od dana kad sam prvi put mogao sagriješiti
pa sve do danas: da ih ti sve spališ i sažežeš ognjem svoje ljubavi, da izbrišeš i sve
mrlje mojih grijeha, očistiš moju savjest od svakoga prijestupa te, otpustivši mi
potpuno sve i milosrdno me zagrlivši s poljupcem mira, vratiš mi svoju milost koju
sam griješeći izgubio.
6. Što mogu učiniti za svoje grijehe, nego ih ponizno ispovjediti i oplakivati te bez
prestanka moliti tvoje smilovanje?
7. Zaklinjem te: milostivo me usliši, dok stojim pred tobom, Bože moj.
8. Svi su mi moji grijesi nadasve mrski; ne želim ih nikada više počiniti; već za njih
žalim, i žalit ću dokle god živim, spreman činiti pokoru i što veću zadovoljštinu.
9. Oprosti mi, Bože, oprosti mi grijehe moje radi svojega svetog Imena; spasi dušu
moju, koju si otkupio svojom dragocjenom Krvlju.
10. Evo, tvojem se milosrđu preporučujem, u tvoje se ruke predajem.
11. Postupaj sa mnom po svojoj dobroti, a ne po mojoj zloći i krivici.
12. Prinosim ti i sva svoja dobra, premda ih je malo i nesavršena su, da ih ti pročistiš i
posvetiš pa da ti postanu draga i prihvatljiva i da me neprestano potičeš na bolja te
da mene, lijena i nekorisna čovječuljka, dovedeš blaženom i časnom cilju.
13. Prinosim ti i sve želje pobožnika, potrebe mojih roditelja, prijatelja, braće, sestara i
svih koji su mi dragi i onih koji su, iz ljubavi prema tebi, meni ili drugima činili
dobro: koji su od mene molili i željeli da za njih i za njihove molim ili mislim, bilo da
još žive u tijelu bilo da su već mrtvi za ovaj svijet; da svi na sebi oćute kako im je
došla pomoć tvoje milosti, moć utjehe, zaštita od pogibelji, oslobođenje od kazni,
da, izbavljeni od svih zala, tebi iskažu veliku zahvalnost.
14. Prinosim ti i molitve pomirnice napose za one koji su me u nečemu uvrijedili,
ražalostili ili pokudili, ili mi nanijeli kakvu štetu ili pak neugodnost; a i za sve koje
sam ja ražalostio, uznemirio, povrijedio i sablaznio riječima ili djelima, svjesno ili
nesvjesno; da svima nama zajedno oprostiš naše grijehe i međusobne uvrede.
15. Iščupaj, Gospodine, iz naših srca svaku sumnju, zlovolju, srdžbu i razdor i sve ono
što može povrijediti ljubav i umanjiti bratski sklad.
16. Smiluj se, Gospodine, smiluj, onima koji mole tvoje milosrđe; podaj milost
potrebnima, daj da živimo tako da postanemo dostojni uživati tvoju milost te
zadobijemo život vječni.
_________________
1. Usp. 1 Ljet 29,11; 2. Usp. Pnz 16,10; 3. 1 Ljet 29,19; Tob 8,19; 5. Iz 60,7; 9. Usp. Ps
25,11; 1 Pt 1,18.19; 11. Usp. 1 Mak 13,46; 16. Usp. Ps 123,3.

95
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”


Deseto poglavlje

NE VALJA OLAKO PROPUSTITI SVETU PRIČEST

1. Često treba navraćati k izvoru milosti i božanskog milosrđa, izvoru dobrote i svake
čistoće, da se uzmogneš izliječiti od svojih strasti i opačina i da zaslužiš postati jači
i budniji protiv svih kušnji i đavolskih zamki.
2. Neprijatelj, znajući kakav se plod i osobita pomoć krije u svetoj pričesti, na sve
načine i u svakoj prilici upinje se da, koliko god može, vjerne i pobožne duše od nje
odvrati i odbije.
3. Kad se, naime, neki odluče pripraviti za svetu pričest, upravo tada trpe gore
sotonine nastraje i podrugivanja.
4. Taj, naime, zloduh – kako piše u knjizi o Jobu – dolazi među djecu Božju da ih
uznemiruje svojom uobičajnom zlobom ili ih toliko ustraši i dovede u nedoumicu
kako bi umanjio njihovu ljubav ili im nasrtljivošću ugrabio vjeru, te da onda oni ili
sasvim napuste pričest ili joj pristupaju mlako.
5. Pa ipak, ne treba se nimalo obazirati na njegova lukavstva i izmišljanja, ma koliko
bila ružna i strašna, već sva ta strašila okrenuti na njegovu glavu.
6. Toga bijednika treba prezirati i ismijati, i zbog njegovih nastraja i uznemirivanja
koja on potpiruje, ne treba propuštati svetu pričest.
7. Prečesto smeta i pretjerana briga oko pobožnosti i neka tjeskoba kad treba poći na
ispovijed.
8. Postupi po savjetu razoritih ljudi i otkloni staršljivost i sitnjičavost jer to priječi
Božju milost i upropaštava pobožnost duha.
9. Ne propusti svetu pričest zbog neke male uznemirenosti ili poteškoće, već što prije
pođi na ispovijed, a drugima rado oprosti sve uvrede.
10. Ako si ti pak koga uvrijedio, ponizno zamoli oproštenje pa će ti i Bog rado oprostiti.
11. Što koristi dugo odgađanje ispovijedi ili odgoda svete pričesti?
12. Očisti se što prije, hitno ispljuj otrov, požuri uzeti lijek, i osjećat ćeš se bolje nego
ako je nadugo odgađaš.
13. Odgodiš li je danas radi ovoga, sutra može naići veća poteškoća: i tako bi se mogao
neprestano sustezati od pričesti i postajati sve nesposobniji.
14. Što brže možeš, otresi se sadašnje malaksalosti i tromosti jer ništa ne donosi dugo
ostati tjeskoban, dugo uznemiren i zbog svagdašnjih se napasti odvraćati od
božanskih otajstava. Još više škodi dugo odgađati pričest. Redovita je posljedića
velika mlakost.
15. A, na žalost, neki mlaki i raspušteni rado odgađaju ispovijed pa tako žele odgoditi i
svetu pričest, da ne bi bili obvezni više pozornosti posvetiti sebi.
16. O, kako je mala ljubav i slabašna pobožnost onih, koji tako olako propuštaju svetu
pričest!
17. Kako je sretan i Bogu drag onaj koji tako živi i svoju savjest čuva u takvoj čistoći
da je svakoga dana pripravan za pričest, i bio bi vrlo zadovoljan kad bi mu to bilo
dopušteno i kad bi to mogao bez prigovaranja!
18. Uzdrži li se tko katkada iz poniznosti ili ga zapriječi opravdan razlog, vrijedan je
hvale zbog strahopoštovanja.
19. No, ako je posrijedi mlakost, tada mora sam sebe poticati i uprijeti se koliko je do
njega, a Gospodin će pripomoći njegovoj želji, zbog dobre volje, na koju napose
pazi.
20. Kad je pak opravdano zapriječen, ali u sebi trajno podupire dobru volju i pobožnu
nakanu da se pričesti, neće tada izgubiti plod sakramenta.
21. Ta svaki se pobožnik može svakodnevno i svaki čas, spasonosno i neometano,
duhovno pričestiti Kristom; no ipak u neke dane i u određeno virjeme s dubokim
poštovanjem teba primiti Tijelo svojega Otkupitelja na sakramentalni način i više
pred očima imati Božju hvalu i čast nego tražiti svoju utjehu.
22. Jer toliko se puta otajstveno pričešćuje i nevidljivo okrepljuje koliko puta iznovice
razmatra otajstvo utjelovljenja i muke Kristove i ražaruje se u njegovoj ljubavi.

96
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

23. A tko se inače ne sprema, osim uoči blagdana ili samo iz običaja, nerijetko će biti
nespreman.
24. Blažen tko se Gospodinu prikazuje kao paljenica, kad god slavi misu ili se
pričešćuje.
25. Ne budI pri slavljenju mise prespor ili prebrz, već se drži dobroga općeg načina onih
s kojima živiš.
26. Ne smiješ drugima biti težak i dosadan, već se držati zajedničkog puta kako su
utanačili pretpostavljeni; nastoj služenjem više koristiti drugima negoli vlastitoj
pobožnosti ili sklonosti.
__________________
3. Usp. Ps 78,49; 4. Job 1,6; 2,1; 9. Usp. Kol 3,13; 10. Usp. Mt 5,23-24.


Jedanaesto poglavlje

TIJELO KRISTOVO I SVETO PISMO VRLO SU POTREBNI VJERNOJ DUŠI

1. O preslatki Gospodine Isuse, kolika je slast za pobožnu dušu s tobom blagovati na


tvojoj gozbi. Tu joj se ne nudi drugo jelo za hranu doli ti, jedini njezin ljubimac, za
kojim čezne ponad svih želja srca.
2. I za mene bi bila slast, u tvojoj nazočnosti, plakati od duboka ganuća i, poput
pobožne Magdalene, suzama kvasiti tvoje noge.
3. Ali gdje je ta pobožnost? Gdje je ta velika bujica svetih suza?
4. Doista, pred tobom i pred tvojim svetim anđelima moje bi srce moralo gorjeti i
plakati od radosti.
5. U sakramentu, naime, ti si zaista uza me, premda skriven pod drugim prilikama.
6. Ta gledati te u tvojemu vlastotom i božanskom sjaju – to moje oči ne bi mogle
podnijeti, ali ni cijeli svijet ne bi podnio sjaj slave tvojega veličanstva.
7. Time, dakle, što se skrivaš u sakramentu, pomažeš mojoj slabosti.
8. Onoga kojemu se klanjaju anđeli na nebu, ja posjedujem i – klanjam mu se.
9. No, ja za sada još u vjeri, oni pak u obličju i bez vela.
10. Ja moram biti zadovoljan svjetlom prave vjere i hoditi u njoj dok ne svane dan
vječne jasnoće i ne uminu sjene prilikâ.
11. “A kad dođe ono savršeno”, prestat će potreba za sakramentima, jer blaženici u
nebeskoj slavi ne trebaju sakramentalnog lijeka.
12. Oni se beskrajno raduju u Božjoj nazočnosti, gledajući njegovu slavu licem u lice i,
od slike preobraženi u sliku beskrajnoga božanstva, uživaju Božju Riječ koja je
postala tijelom, “što bijaše od početka” i “ostaje dovijeka”.
13. Kad se prisjetim tih divota, preko volje mi je i svaka duhovna utjeha, jer dokle god
ne budem otvoreno gledao Gospodina svoga u njegovoj slavi, za ništa ću smatrati
ono što vidim i čujem na svijetu.
14. Svjedok si mi, Bože, da me nijedna stvar ne može utješiti, nijedan stvor smiriti,
osim tebe, Bože moj, koga želim vječno gledati.
15. No to je nemoguće dok sam u ovome smrtnom tijelu. Stoga je potrebno da budem
vrlo strpljiv i u svakoj želji tebi podložan.
16. Jer i tvoji sveci, Gospodine, koji se već raduju s tobom u nebeskom kraljevstvu,
dok su živjeli, čekali su dolazak tvoje slave u vjeri u velikoj strpljivosti.
17. Ono što su oni vjerovali, i ja vjerujem, čemu su se oni nadali, tomu se i ja nadam,
kamo su oni prispjeli, čvrsto se uzdam i ja prispjeti – po tvojoj milosti.
18. Dotada ću pak hoditi u vjeri, ohrabren primjerima svetaca.
19. Imat ću, dakako, i Svete knjige za utjehu i ogledalo životu, a ponad svega tvoje
presveto Tijelo kao osobit lijek i pribježište.
20. Osjećam da su mi dvije stvari najpotrebnije u ovome životu. Bez njih bi mi bio
nepodnošljiv ovaj bijedni život.
21. Zatočen u tamnici ovoga tijela, priznajem, u dvojemu oskudijevam, naime, u hrani i
u svjetlu.

97
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

22. Zato si meni iznemoglom za okrepu duše i tijela dao svoje sveto Tijelo, a nozi mojoj
postavio svjetiljku svoje riječi.
23. Bez toga dvoga ne bih mogao dobro živjeti.
24. Božja je riječ, naime, svjetlo mojoj duši, a tvoj sakramenat kruh životu.
25. To se može nazvati i dva stola, postavljena sa svake strane u riznici svete Crkve.
26. Jedan je stol – svet oltar i na njemu posvećeni kruh, to jest dragocjeno Tijelo
Kristovo.
27. Drugi je – božanski Zakon, i u njemu sveti nauk, koji tumači pravu vjeru i
pouzdano vodi sve do iza zastora, gdje je Svetinja nad svetinjama.
28. Hvala ti, Gospodine Isuse, Svjetlo vječne svjetlosti, za stol svetog nauka, koji si
nam prostro po svojim slugama prorocima i apostolima i drugim učiteljima.
29. Hvala ti, Stvoritelju i Otkupitelju ljudi, koji si, da bi cijelome svijetu pokazao svoju
ljubav, priredio veliku večeru, i na njoj nam pružio kao hranu ne slikovito janje, već
svoje presveto Tijelo i Krv, razveseljavajući sve vjernike svetom gozbom i
napajajući ih spasonsnim kaležom, u kojemu su sve rajske slasti. Tu se s nama
goste i anđeli, ali s još većim užitkom.
30. O, kako je uzvišena i poštovanja dostojna služba svećenikâ kojima je dano
Gospodara Slave svetim riječima posvećivati, usnama blagoslivljati, rukama držati,
vlastitim ustima uzimati i drugima dijeliti!
31. O, kako moraju biti čiste ruke, kako neoskvrnjena usta, kako sveto tijelo, kako
neokaljano srce svećenika u koje toliko puta ulazi Začetnik čistoće!
32. Iz usta svećenika, koji tako često uzima Kristov sakramenat, ne smije izlaziti riječ
koja ne bi bila sveta, čestita i blagotvorna.
33. Njegove oči, naviknute gledati Tijelo Kristovo, morale bi biti bezazlene i stidljive.
34. Ruke, naviknute često doticati Stvoritelja neba i zemlje, moraju biti čiste i
uzdignute k nebu.
35. Posebno je svećenicima rečeno u Zakonu:”Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin,
Bog vaš!”
36. Pomogla nam, svemogući Bože, tvoja milost, da mi koji smo primili svećeničku
službu, uzmognemo tebi služiti dostojno i pobožno u svakoj čistoći i dobre savjesti.
37. Pa ako već ne možemo živjeti u tolikoj nevinosti života kao što bismo morali, daj
nam da bar dostojno oplakujemo zla koja smo počinili te tebi ubuduće, u duhu
poniznosti s dobrom voljom i nakanom, to revnije služimo.
____________________
2. Usp. Lk 7,38; 4. Usp. Otk 14,10; Tob 11,11; 8. Usp. Heb 1,6; 9. Usp. 2 Kor 5,7; 10.
Pj 4,6; 11. 1 Kor 13,10; 12. Usp. 1. Kor 13,12; 2 Kor 3,18; 1 Iv 1,1; 1 Pt 1,25; 14. Rim
1,9; 16. Usp. Heb 6,12; Tit 2,13; 18. Usp. 2 Kor 5,7; 1 Mak 12,9; 22. Ps 119,105; 24.
Iv 6,48; 25. Usp. Ez 40,39; 26. 1 Sam 21,5; 27. Heb 6,19; 9,3; 28. Usp. Ef 4,11; 29.
Lk 14,16; Ps 116,13; 30. Usp. Ps 29,3; 34. 1 Tim 2,8; 35. Usp. Lev 11,44; 19,2; 36. 1
Tim 1,5.


Dvanaesto poglavlje

TKO SE ŽELI S KRISTOM SJEDINITI,


MORA SE S VELIKOM POMNJOM PRIPRAVITI

1. Ja sam ljubitelj čistoće i davalac svake svetosti.


2. Ja tražim čisto srce i ondje je mjesto mojega počinka.
3. Pripravi mi “veliko blagovalište”, prostrto, i kod tebe ću blagovati Pashu sa svojim
učenicima.
4. Želiš li da k tebi dođem i stanem kod tebe, ukloni stari kvasac i očisti stan srca
svojega.
5. Izbaci sav svijet i sav zveket opačina.
6. Ostani “kao samotan vrabac na krovu” i u gorčini svojega srca razmišljaj o svojim
prestupcima.

98
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

7. Ta svaki zaljubljenik pripravlja svojoj Ljubavi najbolje i najljepše mjesto, jer se u


tome ogleda naklonost onoga koji prima Ljubav.
8. No, znaj, nećeš se dostatno pripraviti vrijednošću svojega truda, pa čak kad bi se
tako pripravljao i cijelu godinu i kad ništa drugo ne bi imao na umu.
9. Nego te k svojem stolu pripuštam samo smilovanjem i milošću, kao što bi bogataš
pozvao na objed prosjaka i taj ne bi mogao ničime drugim uzvratiti njegova
dobročinstva, osim da se ponizi i zahvali mu.
10. Učini što je do tebe, i to pomnjivo – ne iz običaja, ne iz nužde, već sa strahom i
poštovanjem – i s ushitom primi Tijelo ljubljenog Gospodina, Boga svojega, koji se
udostojao doći k tebi.
11. Ja sam onaj koji te pozvao, ja sam odredio da tako bude, ja ću nadoknaditi ono što
ti nedostaje. Dođi i uzmi me!
12. Kad udijelim milost pobožnosti, zahvali Bogu svojemu, ne zato što si dostojan, već
stoga što sam ti bio milostiv.
13. Ako je nemaš, nego se, naprotiv, osjećaš suhim, prioni na molitvu, uzdiši, kucaj i
ne prestani dok ne zavrijediš primiti mrvicu ili kapljicu spasonosne milosti.
14. Ti mene trebaš, ne ja tebe.
15. Ti ne dolaziš mene posvetiti, nego ja dolazim tebe posvetiti i poboljšati.
16. Ti dolaziš da se od mene posvetiš i sa mnom sjediniš, da novu milost primiš i da se
iznovice oduševiš za popravak.
17. Ne zanemari ove milosti, već, neprestance, sa svom pomnjom, pripravljaj svoje
srce i uvedi k sebi svoga Ljubljenog.
18. Potrebno je, međutim, da se na pričest ne samo pobožno pripraviš nego da u toj
pobožnosti brižljivo ostaneš i nakon primanja sakramenta.
19. I nije manje važna brižljiva zahvala od pobožne priprave.
20. Brižljiva pak zahvala opet je najbolja priprava za stjecanje veće milosti.
21. Ako se, naime, netko odmah previše prepusti vanjskim utjehama, postaje od toga
vrlo neprikladan za veće milosti.
22. Čuvaj se brbljavosti, ostani u skrovitosti i uživaj Boga svojega.
23. Imaš onoga koga ti čitav svijet ne može oteti.
24. Ja sam onaj kojemu moraš dati svega sebe; tako da ne živiš više u sebi, nego – bez
svake brige – u meni.
___________________
2. Usp. Dj 7,49; 3. Mk 14,14-15; Lk 22,11-12; 4. Usp. 1 Kor 5,7-8; 6. Ps 102,8; Iz
38,15; 9. Usp. Lk 14,13-14; 12. Mt 18,33; 14. Usp. 2 Mak 14,35; 17. 1 Tim 4,14; usp. 1
Sam 7,3; 22. Usp. Iz 10,19; 24. Usp. Gal 2,20.


Trinaesto poglavlje

POBOŽNA DUŠA MORA SVIM SRCEM TEŽITI


ZA SJEDINJENJEM S KRISTOM U SAKRAMENTU

1. Tko će mi, Gospodine, dati da tebe sama nađem, da ti otvorim cijelo svoje srce, da
te uživam po želji duše svoje i da me nitko zato ne prezire; nego da samo ti govoriš
meni i ja tebi, kao što ljubitelj običava govoriti ljubljenom i prijatelj objedovati s
prijateljem.
2. To molim, to želim, da se sav sjedinim s tobom i srce svoje odvratim od svih
stvorenih stvari, a da primanjem svete pričesti i čestim slavljenjem svete mise sve
više zavolim ono što je nebesko i vječno.
3. Nego, Gospodine Bože, kad ću se s tobom sav sjediniti i potpuno se utopiti u tebi i
sebe posve zaboraviti?
4. Ti budi u meni, a ja u tebi i dopusti da tako zajedno i ostanemo.
5. Zaista, ti si moj Ljubljeni, izabran “među tisućama”, u kojemu moja duša želi
boraviti sve dane života svojega.
6. Zaista, ti si moj mirotvorac, u kojemu je najveći mir i pravi spokoj, izvan koga
vladaju muka i bol i beskrajna bijeda.

99
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

7. Zaista, ti si “Bog skriveni”; s bezbožnicima ne raspravljaš, već riječ izmjenjuješ s


poniznima i bezazlenima.
8. O, kako je drag duh tvoj, Gospodine. Da bi djeci posvjedočio svoju ljubav, dosotojiš
se krijepiti ih slatkim kruhom što silazi s neba!
9. “Jer, koji je to narod tako velik da bi mu bogovi bili tako blizu kao što je Bog naš”
svim svojim vjernima? Njima se ti, da bi imali svagdašnju utjehu i da im srce
uzdigneš k nebu, daješ da te blaguju i uživaju.
10. Koji je to narod tako slavan kao što je puk kršćanski? Ili koje je stvorenje pod
nebom tako ljubljeno kao pobožna duša kojoj Bog pristupa da bi je hranio svojim
slavnim Tijelom?
11. O neizrecive milosti! O čudesna dostojanstva! O neizmjerne ljubavi na tako osobit
način iskazane čovjeku!
12. I, “što da uzvratim Gospodinu” za tu milost, za tako izuzetnu ljubav?
13. Nema ništa drugo što bih mu umjesnije mogao dati nego da Bogu svojemu potpuno
predam svoje srce i s njim se najsrdnije združim.
14. Tada će zaklicati sve što je u meni, kad se s Bogom savršeno sjedini duša moja.
15. Tada će mi reći: Ako ti hoćeš biti sa mnom, ja hoću s tobom.
16. A ja ću mu otpovrnuti: Udostoj se, Gospodine, ostati sa mnom, ja želim rado biti s
tobom.
_________________
1. Usp. Pj 8,1; Izl 33,11; 5. Usp. Pj 5,10; Iz 42,1; Mt 12,18; 7. Iz 45,15; Izr 3,32; 8.
Mudr 12,1; 16, 21; Iv 6,50; 9. Pnz 4,7; 10. Pnz 4,8; 12. Ps 116,12.


Četrnaesto poglavlje

KAKO PONEKI POBOŽNICI GORLJIVO ČEZNU ZA TIJELOM KRISTOVIM

1. “O kako je velika, Gospodine, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje.”
2. Kad se sjetim nekih pobožnika, Gospodine, kako pristupaju tvojem sakramentu s
velikom pobožnošću i čežnjom, vrlo često u sebi se zastidim i pocrvenim što k
tvojem oltaru i svetoj pričesti pristupam tako mlako i hladno, što ostajem tako suh,
bez pobožnosti i srdačnosti, što nisam potpuno ražaren pred tobom, Bogom svojim,
ni tako snažno zanesen i ganut, kao što su bili mnogi pobožnici, koji se zbog
prevelike želje za pričešću i žive ljubavi u srcu nisu mogli uzdržavati od suza, nego
su za tobom, živim vrelom, žudili jednako ustima srca i tijela, ne mogavši drukčije
ublažiti niti utažiti svoju glad nego da u najvećoj radosti i duhovnoj čežnji prime
tvoje Tijelo.
3. Njihova istinski žarka vjera pouzdan je znak tvoje svete prisutnosti.
4. Jer oni zaista prepoznavaju Gospodina svojega “u lomljenju kruha”; njihovo srce
tako živo gori zbog Isusa koji s njima hodi.
5. A od mene su često daleko takva čežnja i pobožnost, tako snažna ljubav i žar.
6. Dobri, slatki i blagi Isuse, budi mi milostiv.
7. Dopusti svojemu siromašnom prosjaku bar katkad oćutjeti u svetoj pričesti malo
tvoje srdačne ljubavi, da moja vjera još ojača, nada tvojom dobrotom poraste, a
ljubav, jednom zbiljski zapaljena, nakon što je okusila nebesku manu, nikada ne
ugasne.
8. A tvoje milosrđe može mi udijeliti i tu željenu milost te me duhom žarke ljubavi
blago pohoditi u dan tvoje naklonosti.
9. Iako, dakako, ne gorim tolikom čežnjom tvojih odabranih pobožnika, ipak, po tvojoj
milosti, osjećam želju za tom njihovom žarkom čežnjom i zato molim i žudim da
postanem dionikom svih takvih revnih ljubitelja tvojih, ne bih li se pribrojio i
njihovoj svetoj zajednici.
__________________
1. Ps 31,20; 2. Usp. Jer 2,13; 4. Usp. Lk 24,32.35; 6. Lk 18,13; 8. Usp. 2 Kor 9,8; Iz
4,4.

100
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”


Petnaesto poglavlje

MILOST POBOŽNOSTI STJEČE SE PONIZNOŠĆU I SAMOODRICANJEM

1. Milost pobožnosti moraš ustrajno tražiti, željno moliti, strpljivo i pouzdano


očekivati, zahvalno primati, ponizno čuvati, revno surađivati s njom, a Bogu
prepustiti vrijeme i način pohoda, dok ne dođe.
2. Posebice se moraš poniziti kad ćutiš malo ili nimalo pobožnosti u nutrini; ali ne valja
odviše klonuti duhom niti se prekomjerno žalostiti.
3. Bog često u kratkome trenutku daje ono što je dugo kratio.
4. Katkada daje na kraju ono što je spočetka, na našu molitvu, oklijevao dati.
5. Kad bi se milost uvijek brzo davala i po želji umah dobivala, slab čovjek ne bi to
mogao izdržati.
6. Zato milost pobožnosti valja iščekivati u dobroj nadi i u poniznoj strpljivosti.
7. Ipak, pripiši sebi i svojim grijesima ako ti ne bude udijeljena, ili čak neopazice
oduzeta.
8. Katkada milost priječi ili skriva sitnica; kad bi se to smjelo zvati sitnicom, a ne
nadasve velikom stvari, jer sprečava toliko dobro!
9. Međutim, ako to, bilo malo bilo veliko, ukloniš i potpuno svladaš, bit će ti što si
molio.
10. Odmah, naime, čim se Bogu svim srcem predaš i ništa ne tražiš po svojoj želji ili
volji, nego se sasvim prepustiš njemu, osjetit ćeš se zadovoljnim i smirenim; ta
ništa ti neće tako goditi i ugađati kao naklonost Božje volje.
11. Tko god, dakle, svoju težnju bezazlena srca upravi gore k Bogu, i otrese se svake
nuredne ljubavi ili sklonosti prema bilo kojoj stvorenoj stvari, bit će najprikladniji da
primi milost i dostojan dara pobožnosti.
12. Jer Gospodin izlijeva svoj blagoslov tamo gdje nađe “prazne sudove”.
13. I što se tko savršenije odrekne niskih stvari i što više samoprezirom mrtvi sama
sebe, to brže milost pristiže, to obilnije ga napunja, to mu više oslobođeno srce
uzdiže.
14. Tada će vidjeti i obilovati i čuditi se i širit srce u njemu jer “ruka Gospodnja je s
njime”, a on se sav predao u ruke njegove – dovijeka.
15. “Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek”, koji Boga traži svim srcem svojim i komu se
“duša ne predaje ispraznosti”.
16. On će, primajući svetu Euharistiju, steći veliku milost sjedinjenja s Bogom, budući
da ništa ne polaže na vlastitu ugodnost i utjehu, već na Božju čast i slavu.
___________________
12. 2 Kr 4,3; 14. Iz 60,5; Lk 1,66; 15. Ps 128,4; 24,4.


Šesnaesto poglavlje

KRISTU MORAMO IZNIJETI SVOJE NEVOLJE I MOLITI NJEGOVU MILOST

1. O, preslatki i premili Gospodine – kojega sada želim pobožno primiti – ti znaš moju
slaboću i nevolju koju trpim, u kolikim grijesima i manama ležim, kako sam često
opterećen, kušan, smeten i okaljan.
2. K tebi dolazim po lijek, od tebe molim utjehu i olakšanje.
3. Govorim sveznajućem, kojemu je očita sva moja nutrina. Samo ti me možeš
potpuno utješiti i pomoći.
4. Ti znaš koja su mi dobra najpotrebnija i kako sam oskudan krepostima.
5. Evo, stojim pred tobom siromašan i gol, moleći milost i zazivajući milosrđe.

101
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

6. Okrijepi gladna prosjaka, zagrij moju hadnoću ognjem svoje ljubavi, prosvijetli
moju sljepoću jasnoćom svoje prisutnosti.
7. Sve zemaljsko preobrazi mi u gorčinu, sve teško i protivno u strpljivost, sve nisko i
stvoreno u prezir i zaborav.
8. Uzdigni moje srce k sebi u nebo i ne daj da lutam zemljom.
9. Već od sada ti mi jedini budi sladak dovijeka jer samo ti si moje jelo i pilo, moja
ljubav i radost, moja slatkoća i sve moje dobro.
10. O, kad bi me svojom prisutnošću zažario, zapalio i u sebe preobrazio, da postanem
s tobom “jedan duh” po milosti nutarnjega sjedinjenja i po rastapanju žarke ljubavi!
11. Ne dopusti da odem od tebe gladan i žedan, nego postupi sa mnom milosrdno, kao
što si često običavao divno postupati sa svojim svetima.
12. Zar bi bilo čudno ako bih se po tebi sav pretvorio u oganj i ako bi sve moje u meni
nestalo, kad si ti oganj koji vječno gori i nikada ne prestaje, ljubav koja srca čisti i
razum prosvjetljuje?
________________
3. Usp. Iv 18,4; 10. Usp. 1 Kor 6,17; 12. Lev 6,5-6.


Sedamnaesto poglavlje

O ŽARKOJ LJUBAVI I ŽIVOJ ŽELJI DA SE PRIMI KRISTA

1. S najvećom pobožnošću i žarkom ljubavlju, sa svom žudnjom i žarom srca, želim te


primiti, Gospodine, kao što su te željeli primiti mnogi sveci i pobožne osobe koje su
ti se najviše svidjele zbog svetosti života i bile vrlo gorljive u pobožnosti.
2. O Bože moj, vječna ljubavi, sve dobro moje, srećo neograničena, žudim te primiti
najsnažnijom čežnjom i najuzvišenijim poštovanjem što ga je ikada koji svetac
imao ili mogao oćutjeti.
3. I premda nevrijedan imati sve one osjećaje pobožnosti, ipak ti prinosim sve čežnje
svojega srca, kao da bih ja jedini posjedovao sve one žarke, tebi najdraže želje.
4. No i sve što pobožna duša može shvatiti i poželjeti, sve to pružam tebi i prikazujem
s najvećim štovanjem i najiskrenijom srdačnošću.
5. Ništa ne želim pridržati sebi, nego sebe i sve svoje dragovoljno i najradosnije
žrtvovati.
6. Gospodine Bože moj, Stvoritelju i Otkupitelju moj, želim te danas primiti s takvom
čežnjom i poštovanjem, hvalom i čašću, s takvom zahvalnošću, dostojnošću i
ljubavlju, s takvom vjerom, nadom i čistoćom, kako te je primila i željela tvoja
presveta Majka, slavna Djevica Marija, kad je ono anđelu, koji joj je navijestio
otajstvo Utjelovljenja, ponizno i pobožno odgovorila:”Evo službenice Gospodnje,
neka mi bude po tvojoj riječi!”
7. I kao što je blaženi tvoj Preteča, najodličniji od svetaca, Ivan Krstitelj, dok je još
bio zatvoren u majčinoj utrobi, u tvojoj prisutnosti zaigrao obradovan po Duhu
Svetom, i kasnije, ugledavši Isusa kako hoda među ljudima, u velikoj poniznosti s
pobožnom čežnjom rekao:”Prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od
radosti na glas zaručnikov”, tako i ja želim usplamtjeti velikim i svetim željama i
tebi od svega srca darovati sama sebe.
8. Stoga ti, za sebe i za sve koji su mi se preporučili u molitve, prinosim klicanja svih
pobožnih srdaca, njihove žarke čežnje, duhovne zanose i nadnaravna prosvjetljenja
i nebeska viđenja, i pružam ti to sa svim krepostima i hvalama kojima te slavilo ili
će te slaviti svako stvorenje na nebu i na zemlji, da bi te svi dostojno hvalili i
dovijeka slavili.
9. Primi moje želje, Gospodine Bože moj, i čežnje da te beskrajno hvalim i neizmjerno
blagoslivljam, na što ti imaš pravo prema punini svoje neizrecive veličine.

102
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

10. To ti predajem i želim predati svaki dan i čas, te pozivam i zaklinjem da ti –


molitvama i željama – sa mnom zahvaljuju i hvalu iskazuju svi nebeski duhovi i svi
tvoji vjernici.
11. Neka te hvale svi narodi, plemena i jezici i neka uzvišenim klicanjem i žarkom
pobožnošću uzvisuju tvoje sveto i poput meda slatko Ime.
12. I svi koji smjerno i pobožno slave i pravom vjerom primaju tvoj sakramenat, nek
zasluže naći kod tebe milost i milosrđe, a neka se usrdno pomole i za me grešnika.
13. I kad zadobiju željenu pobožnost i ugodno sjedinjenje, te se, potpuno utješeni i
čudesno okrijepljeni, vrate od svetog stola, neka se udostoje sjetiti i mene
siromaha.
_____________________
6. Lk 1,38; 7. Usp. Lk 1,44; Iv 1,36; 3,29; 9. Ps 150,2; 11. Dan 7,14; Dj 19,17; 12. Dan
3,39; Heb 4,16.

Osamnaesto poglavlje

NE ISPITUJ ZNATIŽELJNO SAKRAMENAT, NEGO


PONIZNO NASLJEDUJ KRISTA PODLAŽUĆI SVOJ RAZUM SVETOJ VJERI

1. Čuvaj se znatiželjna i beskorisna istraživanja ovog najdubljeg sakramenta ne želiš li


potonuti u dubinu sumnje.
2. Tko istražuje Božje veličanstvo, smrvit će ga slava njegova.
3. Bog više može učiniti negoli čovjek shvatiti.
4. Dopušteno je pobožno i ponizno istraživanje istine, ako si spreman uvijek prihvatiti
pouku i dosljedno slijediti zdravo mišljenje Otaca.
5. Blažena jednostavnost koja ostavlja teške putove istraživanja te hodi ravnom i
sigunom stazom Božjih zapovijedi.
6. Mnogi su izgubili pobožnost dok su pokušavali istaživati previsoke stvari.
7. Od tebe se traže vjera i neporočan život, a ne dubokoumnost ni uranjanje u Božja
otajstva.
8. Ako ne razumiješ i ne shvaćaš što je niže od tebe, kako ćeš shvatiti ono što te
nadvisuje?
9. Pokori se Bogu i svoje mišljenje podloži vjeri pa će ti se dati svjetlo znanja, kako ti
bude korisno i potrebno.
10. Neki prolaze teške kušnje u vezi s vjerom i sakramentom, no to ne treba pripisati
njima, nego radije neprijatelju.
11. Nemoj biti zabrinut i nemoj raspravljati sa svojim mislima, niti odgovaraj na izazove
i sumnje što ti ih nameće đavao, nego vjeruj Božjim riječima.
12. Vjeruj njegovim svecima i prorocima i pobjeći će od tebe opaki neprijatelj.
13. Često je vrlo korisno da sluga Božji podnese takve stvari.
14. Ta nevjernike i grešnike đavao ne kuša, njih već ima sigurno u vlasti; zato na
različite načine kuša i muči vjerne i pobožne.
15. Pođi, dakle, s jedostavnom i nedvojbenom vjerom, i s poštovanjem pristupi
sakramentu.
16. I što god ne možeš razumijeti, mirno povjeri svemogućem Bogu.
17. Bog ne vara; vara se onaj koji previše vjeruje sebi.
18. Bog se pridružuje jednostavnima, objavljuje se poniznima, poklanja razumijevanje
malenima; smisao otkriva čistim dušama, a uskraćuje milost radoznalima i oholima.
19. Ljudski je razum slab i može se pravariti; prava se vjera pak ne može pravariti.
20. Svaki um i svako naravno istraživanje moraju slijediti vjeru, a ne pretjecati je niti je
satirati.
21. Ovdje su, naime, najvažnije vjera i ljubav i u ovome najsvetijem i najodličnijem
sakramentu djeluju otajstvenim načinima.

103
Toma Kempenac:”NASLJEDUJ KRISTA”

22. Vječni, neizmjerni i beskrajno moći Bog čini velika i nedokučiva djela na nebu i na
zemlji i nema ga tko će istražiti njegova čudesna djela.
23. Kad bi njegova djela bila takva da ih ljudski um shvatiti lako može, ne bi bila
čudesna niti bi se moglo reći da su neizreciva. Amen.
_________________
2. Izr 25,27; 5. Ps 118,35; 6. Usp. Sir 3,32; 12. Usp. 2 Ljet 20,20; Jak 4,7; 18. Usp. Izr
2,7; 3,32; Mt 11,25; Ps 119,130; Lk 24,45; 22. Job 5,9; usp. Sir 11,4; Iz 40,28.

104

You might also like