Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword or section
Like this
9Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Ženski kupe

Ženski kupe

Ratings: (0)|Views: 230|Likes:
Published by Ruby Tuesday

More info:

Published by: Ruby Tuesday on Jul 27, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/21/2012

pdf

text

original

 
Anita Nair
enski kupeNaslov izvornika Anita Nair Ladies coupe Copyright © Anita Nair, 2001; First published by Penguin Books India in 2001. Publlshed by Chatto & Windus U K in 2002.Za izdavaèa Lidija
areUrednica Tatjana
ormazPrijevod Slavica LoadesLektura Sanja GeneraliæNakladnik Marjan tisak d.o.o. SplitTisakMarjan tisak d.o.o. SplitSva prava pridr
ana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronièkim ili mehanièkim, ukljuèujuæi fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatièkim sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavaèa.CIP-Katalogizacija u publikaciji Sveuèili
na knji
nica u SplituUDK 821.214-31 = 163.42NAIR, Anita
enski kupe / Anita Nair; <prijevod Slavica Loades >. - Split: Marjan tisak. 2003.- 320; 21 cm.- (Biblioteka Bestseler)Prijevod djela: Ladies coupe ISBN 953-214-114-6ISBN 953-214-114-6Biblioteka Bestsele rAnita NairZa Soumini, moju majku,Koja me je nauèila svemu
to se mo
e znati, onda me pustila da pronaðem svoj vlastiti putKada bi bilo moguæe da saèekamo sami sebe dok ne uðemo usobu, mnogi od nas ne biprona
li svoja srca kako se otvaraju u cvijet dok èujemo kako se okreæe kvaka. Ali mi se borimo za svoja prava, mi nikomeneæemo dozvoliti da nam oduzme dah i odolijevamo svim poku
ajima da nas sprijeèe ukori
tenju na
ih
elja.Rebecca West1Uvijek je bilo ovako: mirisi
eljeznièke platforme u noæi bude u Akhili potrebu zabijegom. Dugi betonski hodnici koji nestaju u mraku, ispresijecani rednim brojevima platformi; svjetla i sjene kolodvorske rasvjete. Kazaljke velikog sata stapaju se u ritam buke koja dolazi s televizijskih aparata i
kripom kolica natovarenih korpama i vreæama.Praskanje kolodvorskog zvuènika koji upravo poèinje s obavijestima o dolascima iodlascima. Miris jasmina u kosi, znoj, ulje za kosu, puder i ustajala hrana, vla
ne jutene vreæe i vonj svje
e odsjeèenog drveta u korpama od bambusa.Akhila udi
e sve ovo i ponovno misli o bijegu. Nabujala struja ljudi koja hrli u okrilje svoje privatnosti i emocionalnog bogatstva koje ona nikada nije iskusila.Akhila je èesto o tome sanjala. Sanjala je da bude dio takve struje koja se razlijeva po odjeljcima, smiruje na sjedalima, stiskajuæi kartu u ruci, s torbama ukrilu. O tome da sjedi leðima okrenuta prema ljudima, gledajuæi naprijed. O odlasku. O bijegu. O napu
tanju svega. O vlaku koji se kotrlja i hrli u stanicu. Akhila sjedi pokraj prozora. Sve je posve mirno osim vlaka. Mjesec se objesio na njeno rame i putuje s njom. Ona putuje kroz galeriju noænih pejza
a, svaki uokviren prozorom. Svjetlo u kuæi. Obitelj okupljena oko vatre. Pas koji zavija. Grad u daljini. Tamne uljaste rijeène vode. Prijeteæe brdo. Krivudavi put.
eljeznièko kri
anje sa svjetiljkom koja se reflektira na
eljeznièarevim naoèalama, koji stoji uzdignute glave, gleda i èeka da protutnji vlak.9!Anita 9{airNa kolodvoru slike zamjenjuju dojmove. Sastanci. Opra
tanja. Osmjesi. Suze. Ljutnja. Razdra
ljivost. Tjeskoba. Dosada. Mir. Akhila sve to vidi. Vlak se poèinje kretati.Akhila sanja daje tamo. I da nije tamo. Sanja o nekim novim sjeæanjima nekog nov
 
og trenutka.Èinjenica je da Akhila nikada nije kupila kartu brzog vlaka do sada. Nikada se nije ukrcala u noæni vlak koji æe je odvesti u neko nepoznato mjesto.Akhila je takav tip
ene. Ona radi ono
to se od nje oèekuje, a o ostalom sanja. Toje razlog za
to ona skuplja izreke o nadi kao
to djeca skupljaju slièice. Za nju jenada isprepletena s neispunjenim
eljama.Plavetnilo neba, srebrni rubovi, rascijepani oblaci. Akhila zna da su ovo puke iluzije gledane kroz ru
ièasto obojene naoèale. Ona je odavno polomila svoje ru
ièaste naoèale i zamijenila ih naoèalama s metalnim okvirom i fotoosjetljivim staklima. Èak i sunce prestaje sijati kada Akhiline naoèale postanu sive.To je dakle Akhila. Èetrdeset i pet godina. Bez ru
ièastih naoèala. Bez mu
a, djece,doma i obitelji. Sanja o bijegu i o prostranstvu. Gladna
ivota i iskustva.Akhila nije impulzivno stvorenje. Za svaku odluku trebalo joj je dosta vremena.Ona bi razmi
ljala, analizirala, prespavala i tek kada bi pomno prostudirala svakiaspekt i stanovi
te, donijela bi odluku.Èak i sariji koje je nosila su to otkrivali. U
tirkani, pamuèni sariji koji zahtijevaju mnogo vi
e planiranja i razmi
ljanja. Ne kao prozraèni sifoni i veæ iskrojenisintetièki sariji. Oni su za
ene koje promijene mi
ljenje najmanje
est puta svakog jutra prije nego se odluèe
to æe obuæi. Oni su za neodluène i slabe. U
tirkani sariji su zahtijevali organiziran i uredan um, a Akhila se s ponosom smatrala organiziranom osobom.10Ztnsi^i /(upeAli tog jutra, probuðena muhom koprenastih krila i drskim crnim tijelom, koja jelebdjela i zujala iznad njenog lica, Akhila je osjetila èudnovato uzbuðenje. Mora daje to posljedica noæa
njeg sna, pomislila je.Muha se skrasila na njenoj obrvi par trenutaka i protrljala svoje noge. Muhe torade cijelo vrijeme; utovarujuæi i istovarujuæi bolesti i beznaðe. Ali ova, odrasla jedinka, nije imala ni
ta istovariti osim bacila i nelagode. Akhila je kvrcnula muhu brzim pokretom, ruke ali insekt je uspio ostvariti svoj naum. Obris lièinke se pojavi kroz crvenilo krvi i Akhila osjeti potrebu da se ukrca na vlak. Daode. Da ode negdje gdje nije okru
ena ogromnim zemljanim bespuæima kao u ovom gradu Bangaloreu. Na kraj svijeta mo
da. Njenog svijeta. U Kanvakumari.U Kanvakumariu se susreæu tri mora. Bengalski zaljev, Indijski ocean i Arapsko more. Tihi mu
ki ocean napadnut sa strana s dva nemirna
enska mora. Akhila je èula kako se u Kanvakumariu, mada se tada zvao Rt Comorin, sna
ni i nemirni Narendra bacio u uzburkane vode i sol triju mora i plivao do udaljene stijene gdje je sjedioi tragao za odgovorima koji su ga intrigirali cijeli
ivot. Kada je napokon otplivao sa stijene, postao je Vivikenanda, onaj koji je prona
ao radost mudrosti. Svetac koji je uèio svijet da se probudi, ustane, i ne zaustavi dok ne pronaðe svojcilj.Èitala je daje Kanvakumari dobio ime po boginji koja je, kao i ona, zaustavila svoj
ivot, i osudila se na vjeèno èekanje. Takoðer je èitala da se njegove pla
e sastoje od raznobojnog pijeska, fosiliziranih ostataka svadbenog ruèka, nikada serviranog niti pojedenog.Akhila je le
ala na svom krevetu zureæi kroz prozor i odluèila da æe iæi. Veèeras.Padmi se to neæe svidjeti, znala je. U zadnje vrijeme njena sestra je bila sumnjièava
to god da je Akhila uradila ili rekla. Osjeti kako joj se usta ste
u u jednucrtu. Padma ih je zvala usidjelièkim ustima, Akkinim11Anita 9{airustima: kruta, odluèna usta koja ne podnose nikakva uplitanja.Akhila ustade i ode pogledati kalendar koji je visio na zidu. 19. prosinac. Jo
malo i kraj godine, Akhila pomisli, i tada, ne znajuæi ni sama za
to, potra
i iglu koju je obièno èuvala probodenu kroz papir kalendara. Bijeli konac veæ umetnut u sluèaju potrebe - od
iveni porub, otkaèena kvaèica ... Igla je nestala. Jedna od djevojaka ju je sigurno uzela i zaboravila vratiti. Uvijek to èine, bez obzira koliko puta sam im rekla daje vrate na njeno mjesto. To, zajedno s ogledalom iznad umivaonika, isto-èkanim kestenjastim samoljepljivim bindijima koje bi odlijepilesa svojih èela i zalijepile na ogledalo za sljedeæi dan - bilo je dovoljno da se
 
odluèi. Odlazi. Mora, inaèe æe poludjeti ogranièena izmeðu zidova kuæe i
ivota koji oèekuju da ona
ivi.Akhila je otvorila ormar i izvadila crveno-crni Madurai chungadi sari. Iako pamuèni, njegove boje zajedno sa zlatnim
arom iznenadi
e Padmu. Akhila je davno prestala nositi jarke boje skrivajuæi svoje tijelo u tonovima boje moljca. Ali jutros Akhila je bila leptir. Leptir magiènih boja i vesele neusiljenosti. Gdje je moljac? Za
to ti krila nisu savijena? Za
to se ne pretvara
da ste ti i drvo jedno te isto?Za
to se ne krije
izmeðu zastora? Padmine oèi su pitale.Padma æe napokon shvatiti daje ovaj dan posve razlièit od svih ostalih, Akhila pomisli primjeæujuæi iznenaðenje na sestrinom licu. Neka ne ka
e daje nisam upozorila."Ali ti nikada prije nisi i
la na poslovna putovanja," Padma reèe kada joj je Akhila tek nakon doruèka - tri idlije, mala zdjelica sambara i
alica vrele kave - obavijestila o putu. Znala je da æe se Padma suprotstaviti; ljutiti, èak napravitiscenu, stvari koje su uvijek Akhili kvarile apetit. Jednako je znala kako æe sePadmine oèi sumnjièavo suziti u i
èekivanju odgovora.12
>ensi(i /(upePo
to Akhila nije ni
ta odgovorila, Padma je inzistirala, "Zar to nije dosta iznenada?"Za jedan kratak trenutak la
se uvukla u Akhilina usta: To je slu
beni put. Tek su mi juèer rekli.Ali za
to? Upita samu sebe. Ja njoj ne dugujem nikakvo obja
njenje. "Da, doista je iznenadan," odgovori."Koliko te dugo neæe biti?" Padmine oèi su bile ispunjene sumnjom dok je promatrala Akhilu kako se pakira. Akhila je znala
to ona misli. Putuje li sama ili netkoide s njom? Mo
da mu
karac. Padmine nozdrve se ra
iri
e kao da mogu namirisati zadah nedopu
tene veze."Nekoliko dana," ona odgovori. Tada je u sebi osjetila, gledajuæi Padmino lice,osjeæaj zadovoljstva odgovarajuæi joj na tako neodreðeni naèin.Sva skladi
ta imaju jednak miris. Akhila je veæ unaprijed zatvorila nos. Jo
samo malo i moæi æe normalno udisati. Nakon dvadeset godina putovanja u lokalnim vlakovima na posao i natrag, ona se navikla na stvari koje bi druge ljude nagnale na povraæanje. Ali smrad ribe je ne
to
to ni ona nije mogla podnijeti. Saèekala je doksu nosaèi odvukli korpe s ribom na suprotnu stranu kolodvora i tek tada je pri
lana kraj platforme i pogledala uz traènice. Duge, metalne trake koje teku prema horizontu. Iako nije bilo potrebe da dolazi na kolodvor, do
la je, jer je osjeæalapotrebu da na dnevnom svjetlu vidi gdje æe zapoèeti njen bijeg. Platforma je bila potpuno prazna. U trbuhu je osjeæala tremu, kao da njen vlak sti
e svakog trenutka i ona æe morati krenuti. Akhila se nasmije
i zbog svoje ludosti. Polako od
eta do 
altera s rezervacijama gdje ju je Niloufer èekala.Red je bio dosta dugaèak. Ispunjen uglavnom
enama. Mu
evi, braæa i ponekad oèevi bipozorno stajali sa strane, pripravni, dok bi njihova
enska èeljad stajala, prebacujuæi te
inu sjedne noge na drugu, gu
vajuæi krajeve svojih velova i èekale na red.13Anita 0\[girAkhila proèita naslov iznad
altera. "
ene, stariji graðani i invalidi." Nije znalada li da se naljuti ili osjeæa poèa
æenom. Bilo je odreðenog starinskog
arma, danastako rijetkog kavalirstva u ovoj odluci
eljeznice da se
ene po
tede gu
ve i guranja,neprimjerenih pogleda i nezgrapnih ruku, oznojenih pazuha i psovki koji su èinili sastavni dio èekanja na obiènom
alteru. Ali za
to pokvariti sve to stavljajuæi
enezajedno s umirovljenicima i invalidima? Akhila uzdahne i pogledom potra
i Niloufer. U nekom prija
njem
ivotu Niloufer je morala biti pèela. Ona je uvijek bila u nekakvom pokretu. Jedno vrijeme to je bila kineska kuhinja, zatim tapiserije, posljednji je paèvork.
to znaèi da je uvijek imala neizmjerne teme za razgovor ... Akhila je samo trebala slu
ati, a ona je ta koja bi govorila. Usprkos njenoj brbljavosti bila je jedna od rijetkih osoba koje je Akhila voljela i po
tovala. Ona nikadnije zabadala nos u tuðe stvari. Nije ogovarala i bila je vrijedna. Ona nije bila kao Katharina. Ali napokon, Akhila nije ni tra
ila drugu Katharina."Niloufer," Akhila reèe èim je u
la u porezni ured, "mo
e
li mi nabaviti kartu za veè

Activity (9)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
Arpad Osnović liked this
Arpad Osnović liked this
Arpad Osnović liked this
Arpad Osnović liked this
Arpad Osnović liked this
Arpad Osnović liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->