Professional Documents
Culture Documents
Preveo
B. Janković
IP Knjiga
ISBN 86-83551-24-5 ΝΒΒΛ
NIKOLO MAKIJAVELI
VELIČANSTVENOM
LORENCU DE MEDIČIJU
13
Ο naslednim monarhijama
16 17
Ο mešovitim vladavinama
35
Zašto se Darijeva kraljevina,
koju je Aleksandar zauzeo, posle njegove
smrti, nije pobunila protiv
Aleksandrovih naslednika.
42 43
Kako treba upravljati gradovima
ili pokrajinama u kojima su,
pre nego što su osvojeni,
bili na snazi posebni zakoni
49
O novim državama
koje se osvajaju
oružjem i hrabrošću
72 73
Verigama. U zabludi su oni koji veru-
ju da velike ličnosti mogu preći preo
starih uvreda za ljubav novih
dobročinstava. Vojvoda se, dakle,
prevario u izboru, što je bio uzrok
njegove propasti.
Poglavlje VIII
74 75
O onima koji su zločinstvima
došli do vladavine
98 99
O crkvenim državama
107
O rodovima vojske I o najamnicima
110 111
treba da poveri jednom od svojih Sforcu da potuče Mlečane. Pobedivši
građana, ako se pokaže nesposoban, neprijatelje kod Karavađa, Sforca je s
treba da ga smeni. A ako bude njim sklopio savez da bi podjarmio
sposoban, držati ga u zavisnosti da Milance, svoje gospodare. Njegov
se ne ogreši o zakone. Iz iskustva se otac, Sforca, plaćenik Đovane
zna da vladaoci sa sopstvenom Napuljske, iznenada je kraljici otkazao
vojskom i naoružane republike mogu poslušnost i ostavio je bespomoćnu
da postignu velike uspehe, a da da je morala, kako ne bi izgubila
najamnička vojska državi nanosi kraljevstvo, da se stavi pod okrilje
štetu. Tako će se republika naoružana aragonskog kralja. Na primedbu da
sopstvenim oružjem bolje obezbediti su Mlečani i Firentinci proširili vlast
od ugnjetavanja svoga građanina zahvaljujući plaćenicima i da se nji
postavljenog za zapovednika, nego hove vojskovođe nikad nisu uzdigle
republika koja ima plaćeničku do vladarskog položaja, već su ih,
vojsku. Rim i Sparta su vekovima veoma dobro branili, odgovorom da
branili slobodu sopstvenom vojskom, su Firentinci u tome imali mnogo
a Švajcarci i danas uživaju punu slo sreće. Jedan deo njihovih zapovedni
bodu iako su do zuba naoružani. ka, od kojih su se mogli bojati, nije
Primer drevne plaćeničke vojske su pobedio, a drugi je naišao na
Kartaginjani, iako su im zapovednici prepreke ili im je slavoljublje odvrati
bili iz redova njihovih građana, posle lo pažnju na drugu stranu. Džon
prvog rata sa Timijanima, umalo da Hokvud je spadao u zapovednike koji
ih podjarmi najamnička vojska. Filip nisu pobedili, pa se nije moglo ni
Makedonski je posle Epaminondine proveriti da li bi bio veran, ali nije
teško naslutiti da bi mu Firentinci, da
smrti postao zapovednik Tebanaca i
je pobedonosno okončao vojevanje,
potčinio taj narod pošto je porazio
bili prepušteni na milost i nemilost.
njegove neprijatelje. Milanci su posle
Protivnici Sforce,. oduvek su bili
smrti vojvode Filipa najmili Frančeska
112 113
članovi porodice Braco, i motrili su vođa, država im je bila mala, a oni
jedni na druge. Frančesko je usmerio veoma ugledni. Ali uvideli su grešku
svoje težnje prema Lombardiji, a kad su pod vodstvom Karmanjole
Braco prema Crkvi i Napuljskoj proširili granice. Uverili su se da je on
Kraljevini. No pređimo na ono što se veoma hrabar, jer su pod njegovom
zbilo nedavno. Firentinci su za komandom porazili milanskog vojvo
zapovednika svojih oružanih snaga du, ali su primetili da je popustio i
imenovali Paola Vitelija, čoveka hladno ulazi u bitke, ocenili su da
veoma oprezna, koji j e , iako više ne mogu pod njegovim
skromnog porekla, stekao veliki vodstvom pobedonosno ratovati.
ugled. Da je osvojio Pizu, Firentinci bi Nisu želeli ili nisu mogli da ga
bili prinuđeni da ostanu s njim, jer bi otpuste, da ne bi izgubili ono što su
propali da se stavio u službu njihovih osvojili, bili su prinuđeni da ga zbog
neprijatelja. Ako bi ga zadržali, svoje bezbednosti ubiju. Posle njega
morali bi mu se i pokoravati. Ako raz su im zapovednici bili Bartolomeo od
motrimo uspehe Mlečana, videćemo Bergama, Rubert od San Severina,
da su ratovali slavno i sačuvali grof od Pitiljana i drugi, pored kojih
bezbednost jedino kada su se oslan su strepili od poraza nego pobede, a
poraz su doživeli kasnije kod Vaile,
jali na sopstvene snage, dešavalo se
gde su za jedan dan izgubili sve ono
pre no što su se okrenuli suvozemn-
što su naporno stekli za osam stotina
im poduhvatima. Njihovi plemići i
godina. Jer sa ovakvom vojskom
naoružani narod, borili su se hrabro.
sporo, prekasno i malo se osvaja, ali
Kada su poveli bitku na kopnu, hra- zato iznenada i strahovito gubi. Pošto
bost ih je izdala i usvojili su običaje sam, navodeći ove primere, skrenuo
koji su vladali u ostalim delovima na Italiju, koja se godinama služi
Italije. U početku njihovog nadiranja najamničkom vojskom, hoću da gov
na kopno Italije nisu morali da orim izdaleka kako bismo razmotrili
mnogo strahuju od svojih vojsko-
114 115
poreklo ovakve vojske, pratili njen
razvojni put i poboljšali opšte stanje. da sruše ugled pešadiji kako bi sami
Treba da znate da se Italija, gde se u dobili na važnosti, pošto su bili bez
poslednje vreme Carevina u njoj države i živeli samo od vojevanja
počela raspadati, a papska svetovna mali broj pešaka nije mogao steći
moć širila, podelila u nekoliko država. ugled, a više nisu mogli hraniti.
Većina velikih gradova digla se protiv Stoga su smatrali da je najbolje da se
plemstva koje ih je ranije, uz carevu oslone na konjicu, koja ne broji
podršku, držalo podjarmljene, dok ih mnogo ljudi nema problema sa ishra
je Crkva pomagala, želeći da stekne nom, a predvoditi je, ugledno je zan
što veću svetovnu vlast. U drugim imanje. Došlo se dotle da vojska koja
gradovima, vlast su uzeli njihovi broji dvadeset hiljada vojnika, jedva
građani, pa je gotovo ćela Italija ima dve hiljade pešaka. Osim toga,
prešla u ruke Crkve i nekoliko repub umeli su da pronađu način kako da
lika, a pošto sveštenici ni građani sebe i vojnike poštede umora i stra
nisu bili vični oružju, uzimali su ha. U boju se nisu međusobno ubijali,
strance kao najamnike. Prvi koji je već su zarobljavali, i to bez otkup
podigao ugled ovoj vojsci bio je nine. Noću nisu gađali posede niti su
Alberigo de Konio iz Rima. Iz njegove ljudi sa tih poseda gađali njihove
škole su izišli Braco i Sforca, koji su logore, oko bojišta nisu podizali gru
svojevremeno bili neograničeni dobrane niti su kopali šančeve, a zimi
gospodari Italije. Njih su nasledili svi nikad nisu ratovali. Sve ovo je bilo
ostali koji su se nalazili na čelu itali- predviđeno njihovim vojničkim
janske vojske sve do današnjeg propisima, a oni su ih izmislili, kako
dana. Oni su glavni krivci što je sam napomenuo, da se ne bi umarali
Italiju Šari pregazio, LuJ opljačkao, ni izlagali opasnosti. Tako su, najzad,
Ferdinand pokorio a Svajcarci je Italiju osramotili i bacili u ropstvo.
ponizili. Oni su stavili sebi u zadatak
116
117
Poglavlje XIII
119
O pomoćnim, mešovitim
i narodnim vojnicima
129
Dužnost vladaoca prema vojsci
137
Zbog čega ljude,
a naročito vladaoce,
hvale ili kude
143
O darežljivosti i tvrdičluku
151
O svireposti i blagosti, da lije bolje da
vladam vole ili da ga se plaše
158 159
Kako vladaoci treba da drže reč
167
Kako izbeći prezir i mržnju
170 171
očigledno nezadovoljnim ljudima. današnjeg gospara Anibala, koji je
Ako si nekom ko je nezadovoljan vladao Bolonjom, ubijen je u zaveri
otkrio svoje namere, pružio si mu porodice Kaneski. Pošto je od nje
mogućnost da se pretvori u zado govog roda ostao u životu samo
voljnog, jer ako te izda može se nejaki Đovani, tada još novorođenče,
nadati koristi. Bolonjci su ustali i pobili sve članove
Pošto se sjedne strane nada koristi, porodice Kaneski, jer su voleli
a sa druge očekuje sumnjičenje i Bentivolje. Ta ljubav je bila toliko
opasnosti, trebalo bi da tebi bude jaka da su posle Anibalove smrti,
redak prijatelj ili vladaocu smrtni pošto niko od te porodice nije
neprijatelj, da bi tvoju tajnu držao. preživeo, da bi mogao upravljati
Ukratko, na strani zaverenika su samo državom, saznali da u Firenci živi
strah, zavist, bojazan od kazne, dok su neki njihov potomak, sin nekog
na strani vladaoca, dostojanstvo kovača. Krenuli su u Firencu da ga
prestola, zakoni, odbrana prijatelja i pozovu i povere mu upravljanje nad
države koja ga štiti. gradom, pa je on vladao sve dok
Ako se svemu tome doda i Anibalov sin, gospar Đovani nije
naklonost naroda, nemoguće da odrastao da preuzme vlast. Na
kogod bude tako nepromišljen da osnovu svega zaključujem da
kuje zaveru. Ako se u običnim pri vladalac, kada mu je narod naklon
likama zavereik mora bojati pre no jen, ne mora pridavati veliku važnost
što izvrši delo, u ovom slučaju treba zaverama, ali zato treba da bude
da se više boji šta će biti posle, pošto oprezan i da se boji i svoje senke,
je narod protiv njega, kad izvrši delo ako je narod prema njemu nepri
gde da se skloni. Mogao bih navesti jateljski raspoložen i ako ga mrzi.
bezbroj primera, ali zadovoljiću se Države sa dobrim društvenim
samo jednim, iz vremena naših uređenjem i mudri vladaoci, uvek su
očeva. Gospar Anibal Bentivoljo, deda se trudili da velikaše ne ogorče, a
172 173
narod zadovolje, to su najvažniji oživotvorenje samo prijatnih.
zadaci. U kraljevine sa dobrim Zaključio bih da vladalac treba da
uređenjem i upravom treba ubrojati zaštićuje velikaše, a da ga ne omrzne
Francusku, u kojoj ima dobrih narod. Neko će primetiti da život i
ustanova koje se brinu o bezbednos- smrt mnogih rimskih careva dokazu
ti kralja i o slobodi njegovih podani je suprotno, jer među njima ima i
ka. Najbolja od njih je, nesumnjivo, onih velikog duha, koji su uzorno
skupština, jer onaj ko je udario živeli, a gubili su carstvo, katkad i
temelje društvenom uređenju u kral život u zaveri najbližih srodnika.
jevini, bio je svestan da su velikaši Odgovarajući na primedbu, poz-
častoljubivi i bezočni, da ih treba na abaviću se osobinama nekih careva,
uzdi držati u mengelama. Ali, želeći otkrivajući uzroke njihove propasti
da ih, s druge strane, zaštiti od koji idu u prilog onome što sam
mržnje naroda koji se plaši, nije hteo naveo. Istovremeno ću razmotriti i
da u to meša kralja, smatrajući da će sve značajne trenutke njihovog peri
ga omrznuti velikaši ako bude oda. Dovoljno je da navedem sve one
zaštićivao narod, ili da će ga omrznu careve koji su vladali od Marka
ti narod, bude li zaštićivao velikaše. Filozofa do Maksimina. To su bili
Zato je ustanovio treće telo koje bi, Mark, njegov sin Komod, Pertinaks,
ne tereteći vladaoca, ograničavalo Julijan, Sever, Antonin, njegov sin
moć velikaša i zaštićivalo niže Karakala, Makrin, Heliogabal,
staleže. Aleksandar i Maksimin. Najpre
Nema boljega i mudrijega načina moram primetiti da su se vladari u
da se obezbede i kralj i kraljevstvo. drugim državama samo borili sa
Na osnovu toga možemo izvesti častoljubljem velikaša i bezobzirnošću
pouku da vladaoci drugima treba da naroda, dok su rimski carevi
prepuste sprovođenje neprijatnih savlađivali još i treće teškoće:
mera, a da na sebe preuzmu okturnosti i gramzivosti vojnika, što
174 175
je bilo uzrok propasti mnogih, jer je naroda, što im je bilo od koristi ili
teško istovremeno zadovoljiti i štete, već prema tome koliki ugled su
vojnike i narod. Narod voli mir, pa i u njih stekli. Zato su Mark, Pertinaks
miroljubive vladaoce, a vojnici vole i Aleksandar, pošto su skromno živeli,
vladaoca ratničkog duha, bezočnog, voleli pravdu i mrzeli nasilje, bili
svirepog i gramzivog, zato da bi imali čovečni i blagi, svi izuzev Marka, loše
dvostruko veću platu i zadovoljili završili. Marko je bio veoma cenjen
svoju lakomost i svirepost. Tako se za života i u smrti, pošto je došao na
dešavalo da uvek propadnu carevi presto po nalsednom pravu pa zato
koji svojom prirodom i svojom nije zahvalan ni vojnicima ni narodu.
veštinom nisu mogli steći ugled, da Osim toga, imao je mnogo vrlina
bi i jedne i druge držali na uzdi. A dostojnih poštovanja, umeo je da
kako je većina vladalaca, a naročito između vojske i naroda održava
onih koji su od običnih građana ravnotežu, tako da nikad nije bio
dolazili na vladarski presto, znala omrznut ni prezren. No, Pertinaks,
kako je teško zadovoljiti obe strane, postavši car protiv volje vojnika
stavljala se na stranu vojnika, ne naviklih na raspusan život pod
mareći mnogo što će time uvrediti Komodom, nisu mogli da žive čestito
narod. kako je to Pertinaks želeo, te su ga
omrzli i prezreli, bio je star, zbog
To im je bilo potrebno, jer kako
čega je već na početku svoje vla
vladaoce uvek poneko mrzi, oni
davine propao. Ovde treba napomenu
moraju da se trude da ih ne mrzi
ti da mržnju izazivaju dobra i rđava
većina. Ako im to ne uspe, moraju,
dela. Zato je vladalac koji želi da
kako god znaju, da se čuvaju mržnje
sačuva svoju državu primoran da ne
moćnije strane. Stoga su se oni care
bude dobar, jer kada je sloj koji ti je
vi koji su nedavno izabrani, osećajući
potreban, bilo narod, vojnici ili veli
potrebu za velikim uslugama, radije
kaši, pokvaren, da bi ga zadovoljio,
se stavljali na stranu vojnika nego
176 177
moraš da se povinuješ njegovim da ukratko izložim kako je umeo
ćudima i ne smeš da činiš dobra dela, dobro da podražava lisicu i lava, čije
jer ti to samo šteti. Ali, pređimo na prirodne osobine, kako sam ranije
Aleksandra, koji je bio sušta dobrota. rekao, vladaoc treba da poseduje.
Uz pohvale koje je zaslužio, treba Kada se Sever uverio da je car
dodati da za četrdeset godina koliko julijan neodlučan, privoleo je vojsku
je bio vladar, niko nije pogubljen bez koju je predvodio u Ilirik, da pođe s
suđenja. njim u Rim i osveti smrt Pertinaksa,
Pa ipak, postoje smatran mekušcem i koga su pretorijanci ubili. Pod tim
čovekom koji je dozvolio da njime izgovorom, ne pokazujući da mu je
upravlja majka, pa je zato bio i stalo do vlasti nad rimskom carevi
prezren, vojska se zaverila protiv nom, krenuo je na Rim i stigao u
njega, izvršila udar i smakla ga sa Italiju pre no što se saznalo da je
prestola. Naprotiv, ako razmotrimo otišao. Čim je stigao u Rim, ubio je
osobine Komoda, Severa, Antonina, Julijana, a preplašeni senat ga je
Karakale i Maksimina, videćemo da izabrao za cara. Posle toga, Sever je
su veoma svirepi i veoma grabljivi. morao da savlada još dve prepreke
Da bi zadovoljili vojnike, činili su nar da bi se dokopao celoga carstva.
odu svakovrsne nepravde i svi su, Jedna je u Aziji, gde se Niger,
osim Severa, loše završili. Jer Sever, zapovednik azijske vojske proglasi
iako je ugnjetavao narod, mogao je carem, druga se nalazila na zapadu,
da vlada srećno, zahvaljujući pri gde je bio Albin, koji je takođe težio
jateljstvu sa vojnicima. Posedovao je za carevinom. Uvidevši da je opasno
izvanredne duhovne osobine, narod da zauzme neprijateljski stav prema
je bio zadivljen, a zadovoljni vojnici obojici, odluči da napadne Nigera i
su ga poštovali i voleli. prevari Albina. Albinu je napisao da
ga je senat izabrao za cara i želi s
A pošto su njegova dela, za novog
njim da podeli to dostojanstvo, pa
vladaoca bila velika i znatna, želim
178 179
mu je poslao titulu cezara i po odluci i stanovništvo u Aleksandriji, svima
senata, uzeo ga za suvladara, u šta omrznuo i ulivao strah u ljude iz
je Albin poverovao. Međutim, pošto svoje okoline, te ga je ubio jedan
je Sever pobedio i ubio Nigera i centurion među svojim vojnicima.
umirio Istok, vratio se u Rim, požalio Napominjemo, da atentate, koji su
se senatu da se Albin prema njemu posledica izuzetne hrabrosti, vladalac
pokazao nezahvalan, jer mu je pota ne može izbeći, njihov je život u
jno radio o glavi i mora da pođe u rukama onih koji se ne plaše da smrti
Galiju da ga kazni, što je učinio, pogledaju u oči. Ali kako su ovakva
oduzeo Albinu državu i život. Ako ubistva retka, vladalac ne treba
pomno razmotrimo Severova dela mnogo da se plaši. On mora da se
videćemo da je bio krvoločan kao lav čuva da teško ne uvredi nekoga koji
i lukav kao lisica, narod ga se bojao i su u njegovoj službi ili nekoga iz
poštovao, a vojnici ga nisu mrzeli. svoje okoline, a koji je u državnoj
Zato i nije čudno što je kao nov službi. Upravo je bila Antoninova
vladalac, mogao održati tako veliko greška jer je u svojoj telesnoj gardi
carstvo. Uživao je ugled pred kojim držao centuriona čijeg brata je sram
se povlačila mržnja koju je narod no ubio i kome je svakodnevno pre
mogao da gaji zbog njegove tio, što ga je stajalo života. Komodi
gramzivosti. Antonina, njegovog je bilo lako vladati carstvom na zado
sina, takođe su krasile mnogobrojne voljstvo naroda i vojnika, pošto ga je
osobine, narod mu se divio, a vojnici dobio po naslednom pravu , bio je sin
ga voleli. Bio je izdržljiv u svakom Markov pa je trebalo samo da ide
naporu, čovek vojničkog duha, neu njegovim stopama. Ali kako je bio
moran, nije voleo bogatu trpezu, nije svirep i surov, a hteo je da živi od
se opuštao i zato ga je vojska volela. pljačke, dao je svojim vojnicima
Ali bio je silno svirep i okrutan da je široka ovlašćenja. Uostalom, zabo
istrebio veći deo rimskog stanovništva ravljajući na visinu položaja, silazio
180 181
je u arenu da se bori sa gladijatori Afrika, zatim senat i narod u Rimu, u
ma, a radio je i mnogo šta drugo čitavoj Italiji planula je pobuna protiv
nedostojno carskog dostojanstva, njega. Pobuni se pridružila i vojska,
tako da su ga vojnici prezreli. Pošto kojoj je dosadila njegova svirepost,
je s jedne strane bio omrznut, a s videvši da ne može da zauzme
druge prezren, protiv njega je sko Akvileju i da su svi protiv njega,
vana zavera, te je ubijen. odlučila je da ga ubije. Neću da gov
Ostaje nam da kažemo nekoliko orim ni 0 Heliogabalu, ni 0 Makrinu,
reci i o Maksiminu. Bio je ratoboran, hi 0 Julijanu koje je narod iz dubine
a kako je vojsci dozlogrdila duše preizirao i likvidirao. Ali,
Aleksandrova neodlučnost i slabost, zaključujući ovaj razgovor, rekao bih
o čemu sam ranije govorio, posle da današnji vladaoci ne osećaju
njegove smrti, izabrali su Maksimina veliku potrebu da zadovolje vojnike,
za cara. iako nikad nije loše prema njima
Ali se nije mogao dugo održati na imati obzira, to nije ništa strašno,
vlasti, narod ga je omrzao i prezreo pošto nijedan od vladalaca nema
iz dva razloga: prvo što je bio veoma vojsku koja je istovremeno srasla sa
niskog porekla, svi su govorili da je vladavinom ili upravom u pojedinim
čuvao ovce u Trakiji, to je svima bilo oblastima, Takva je bila vojska
poznato, drugo, važio je za svirepog Rimske Carevine, u kojoj je bilo
čoveka, jer je pri stupanju na presto, važnije da se zadovolje vojnici nego
odlagao dolazak u Rim, dok su u narod, jer narod nema onu moć koju
međuvremenu njegovi upravnici u ima vojska. Danas se, naprotiv, svi
Rimu i ćelom carstvu počinili mnogo vladaoci, osim Turčina i egipatskog
brojne zločine. Tako su ga prezirali sultana, više trude da zadovolje
zbog njegovog niskog porekla i narod nego vojsku, jer je narod jači.
mrzeli ga i plašili se zbog njegove Od ovoga izuzimam Turčina, pošto on
svireposti. Tada se pobunila najpre stalno drži oko dvanaest hiljada
182 183
pešaka i petnaest hiljada konjanika, način, a ostali bili nesrećni. Bilo je
od kojih zavisi bezbednost i snaga nepotrebno i kobno za Pertinaksa i
njegove države i, mora s njima da Aleksandra, kao nove vladaoce, da se
ostane u prijateljstvu. To je slučaj i ugledaju na Marka, koji je došao na
sa egipatskim sultanom, pošto je presto po naslednom pravu. Isto tako
ćela njegova država u rukama vojni bilo je opasno za Karakalu, Komoda i
ka mora da s njima, bez obzira na Maksimina što su se ugledali na
narod, bude prijatelj. Treba imati na Severa, nisu imali njegove osobine
umu da se sultanova država razlikuje da bi mogli poći njegovim stopama.
od svih drugih vladavina, a slična je Dakle, vladalac koji je došao na vlast
Papskoj državi, koja se ne može naz u jednoj državi, ne bi trebalo da se
vati ni naslednom ni novom vladavi ugleda na Markov primer, nema
nom. Kada vladalac umre, ne potrebe da podražava Severove pos
nasleđuju ga njegovi sinovi, već onaj tupke. Ali treba da se ugleda na
koga su ovlašćeni velikodostojnici Severove osobine koje su potrebne
izabrali. Uredba je doneta u drevna da bi se zasnovala država i Markove
vremena, pa se takva vladavina ne osobine koje su potrebne da se
može nazvati novom, u njoj nema uveliča i očuva jedna čvrsto zasno
teškoća kakve susrećemo u novim vana država.
državama. Iako je vladalac nov,
primljen je kao da je nasledni
vladalac, pošto je stari oblik
društvenog uređenja. Ali vratimo se
našem pitanju, ako razmotrimo ono
što sam rekao, možemo uvideti da su
pomenute careve upropastili mržnja i
prezir. Saznaćemo zašto su jedni,
postupali na jedan, drugi na drugi
184 185
Poglavlje XX
187
Da li su tvrđave
i ostalo što vladaoci podižu,
korisni ili štetni
196
Kako treba da se ponaša vladalac
da bi bio poštovan
207
O vladaočevim ministrima
219
Zbog čega su italijanski vladaoci
izgubili svoje države
225
Koliko može sudbina
u onom stoje ljudsko
i kako joj se možemo odupreti
232 233
Vapaj da se Italija probudi
i oslobodi tuđina
248