MLADIGOSPODIN
August Šenoa
Visoko se krilila ševa.Jutro je, ljeto je. Ravnica daleka, široka. Na istokuplamti rumena zora. O rujnom zaneblju crta se rijetkahrastova šumica, tanka šiba seoskog zdenca, šiljast, tanak toranj drvene crkvice — sve crno tvojemu oku, jer je rumenilo neba živo i žarko. Rumeno je nebo, ali gledaj više,ružičasto je, gledaj više, žuto je, pa dalje bijelo, a najzadplavetno kao oko djevojačko. Na zapadu previja se kosatamnog vrhovlja, nad vrhovljem lebdi sred blijede modrinemjesec kao velika srebrna škuda.Sred ravnice ide široki carski drum, a kraj njega medu vrtovima, šljivicima, kupusnjacima, kuruzom i vrbinjemstoji — mjestance Breznica. Kućerci drveni, slamom pokri veni, plotovi trošni, staje klimave — nu, bože moj! mjestance rasijano, kao da se je nehotice gospodinu bogu iz vrećeprosulo kad je lebdio nad ovom ravnicom gradeći svijet. Ali ne budi nikomu uvrede. Ima i u Breznici bijelih vrana — ima bome i zidanih zgrada. Stoji tu crkva nekakoizvrnuta, a do nje zvonik pod trbušastim klobukom; stojikotarski sud pod novim krovom od crvena crijepa na ko jem je bijelim vapnom ubilježena godina 186*, stoji grba va krčma na jedan sprat. Prozori su joj kao i mišja škulji-ca, a vratima bi prošla i dva voza sijena najedanput. Nakrčmi stoji mrljav cimer gdje se je prije četrdeset godinamogao vidjeti lik, gdje se je moglo čitati ime »vojvode odReichstadta«; stoji tih bijelih vrana i više, a sve je to dikamale Breznice.Bogami, hladno je, ljudski te trese. Samo časak. Življeplanuo istok, za šumicom izvi se rujna polutka, crvena kao
1
krv. Zadrhtat ćeš. Ali u hip — u mig sinuls tisuće zlatnihniti, skoči na nebo zlatno, jutarnje sunce. Da oslijepiš. Kaopjena gine rumeni žar, sve jače i jače plavi se nebo, milatoplina grije ti krv. Zlatne niti titraju, dršću, propliću segranjem, živicom, travom. Sunčano zlato prosiplje se sjajnom glačinom ribnjaka, udara u okna grbave krčme, vijese oko jabuke trbušastog zvonika, prodire granjem hrastovešumice te vidiš: šumica nije crna, zelena je. Lijepo je, milo je, bože moj! Pšenici o brku treperi rana rosa poput dragulja,iz zelene djetelje dižu glavicu plavetni modrinjak, ljubičastizvončići, rumeni divlji mak. Pčela sunuv iz košnice lepršimirisnim zrakom i zadijeva se o svaku šarenu žabicu. Izšuplje jabuke šeće mravlja vojska, a podno jabuke ševrdasivi gušterčić; vrane viju se jatomice zrakom, strnatka podkukmom skakuće uz živicu, a jadan šišmiš obija plaho zvonik pa se zavuče u crkveno okance. Sunčani traci prosiplju sedalje na zapad, na šume vrhovlja, selo za selom nikne na vidiku; mjesec bijedne, mjesec gine sred plavetne vedrinekao tanka korica leda sred velike vode.Breznica budi se. Je 1' to zbilja Breznica? Bog ga zna.Nakraj sela stoji doduše drven stup, omazan blijedim cr venilom i bjelilom, a na njemu rđava, limena pločica. O-praše je kiša i snijeg. Prije desetak godina valjda je tujupisano bilo »Mjesto Breznica«; ali oblast je mudra, čemutrošiti crnila za kišu i snijeg? Neka stoji ploča. I tako jedobro. Šta treba strancu znati za to mjestance? A domaćiljudi ionako znadu napamet gdje debeli poreznik novce pobirea suhonjavi sudac batine dijeli.Breznica budi se. Garavi kovač potkiva konja pred ko- vačnicom kraj druma. Trgovac Židov vješa o dućanska vrata brezovu metlu, crven rubac i dvije kose. Jato kudravih pasarazigralo se sred druma, ali se brzo razleti. Dojure četvero-prežna posavska kola; na zadnjem konju skakuće u sedlumlad Posavac pod malim šeširom i puca bičem po zraku; kolapuna bijele ženskadije. Kola lete i lete, prah vitla se oblakom, a kraj ceste upire se u štap kranjski staklar čudeći seposavskomu bijesu. Podalje korača ponosito pod puškomžandar, a pred njim klipsa odrpan Ciganin sapetih ruku.Ciganin gleda ispod oka lijepe posavske zelenke i crljenke,krene rudastom glavom pa će u pol smijeha žandaru:
2
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
More From This User
Notes
Load more
