Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
6Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Borges, Jorge Luis-knjiga Od Pijeska

Borges, Jorge Luis-knjiga Od Pijeska

Ratings: (0)|Views: 260 |Likes:
Published by majamil34

More info:

Published by: majamil34 on Aug 19, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/05/2013

pdf

text

original

 
Jorge Luis BorgesKNJIGA OD PIJESKANASLOV IZVORNIKAEl libro de arenaCopyright © Maria Kodama 1989.Ali rights reservedLicencia editorial para Circulo de Lectores por cortesia de Maria KodamaSva prava pridr
ana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti ubilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronièkim ili mehanièkim,ukljuèujuæi fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatièkimsustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavaèa.CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili
na knji
nica, ZagrebUDK 821.134.2(82)-32= 163.42BORGES, Jorge LuisKnjiga od pijeska / Jorge Luis Borges; preveo Karlo Budor. - Zagreb : Zagrebaèka naklada, 2000. -(Biblioteka Feniks)Prijevod djela: El libro de arena. ISBN 953-6234-73-4401011048Jorge Luis BorgesKNJIGA OD PIJESKApreveo KARLO BUDORIZAGREBAÈKA NAKLAPAJZAGREB, 2000.Sadr
aj:Dvojnik..........................................................7Ulrica............................................................21Kongres........................................................28There are more things.................................59Sekta tridesetorice........................................71Noæ darova...................................................77Zrcalo i maska..............................................86^Undr..............................................................93Utopija mrtvog èovjeka...............................102Varka...........................................................114Avelino Arredondo......................................125Ploèica........................................................134Knjiga od pijeska........................................138Epilog.........................................................147Marko Grèiæ:Knjiga od pijeska J. L. Borgesa..........151fc;DvojnikDogaðaj se zbio u veljaèi 1969., sjeverno od Bostona, u Cambridgeu. Nisam ga odmah pribilje
io, jer mije prvobitna nakana bila sve to prepustiti zaboravu kako ne bihpomutio razumom. Sada, 1972. godine, budem li o tome pisao, mislim da æe drugi to èitati kao kakvu prièu a, s godinama, mo
da je i ja prihvatim kao takvu.Znam daje bilo gotovo grozno dok je sve to trajalo, a jo
i gore za onih besanih noæi koje su zatim uslijedile. Sve to ipak ne znaèi da takva pripovijest mo
e ganuti ineku treæu osobu.Moglo je biti deset sati ujutro. Sjedio sam na klupi, licem okrenut prema rijeciCharles. Na kojihpet stotina metara meni zdesna nalazila se visoka zgrada kojoj nikada nisam doznao ime. Siva voda nosila je dugaèke sante leda. Rijeka me neizbje
no navodila na razmi
ljanje o vremenu. Tisuæljetna slika Heraklitova. Dobro sam se ispavao; vjerujem da je prethodne veèeri moje predavanje uspjelo pobuditi zanimanje studenata. Na vidiku ne bija
e
ive du
e.Odjednom stekoh dojam (
to, prema kazivanju psihologa, odgovara stanjima umora) dasam veæ bio pro
ivio taj trenutak. Netko je sjeo na rub moje klupe. Radije bih bio
 
sam, ali nisam htio odmah ustati da ne ispadnem neuljudan. Onaj drugi je poèeo zvi
dukati. Tada se javi prvo od mnogobrojnih nespokojstava toga jutra. Ono stoje zvi
dukao, ono
to je poku
avao zvi
dukati (nikada nisam imao bogzna kakav sluh), bilo je nalik na kreolski napjev La tapera Eliasa Regulesa. Taj me napjev vrati u jedno dvori
te, koje je veæ i
èeznulo, i prizva mi u sjeæanje Alvara Meliana Lafinura, koji veæ ovno bija
e mrtav. Zatim doðo
e i rijeèi. Bile su to rijeèi poèetne decime. Glas nije bio Aarov, ali je
elio nalikovati na Alvarov glas. Prepoznah ga, sav u
asnut.Pribli
io sam mu se i rekao:- Gospodine, jeste li Urugvajac ili Argenti-nac/- Argentinac, ali od svoje èetrnaeste
ivim u
enevi - glasio je odgovor.Uslijedila je duga stanka. Upitah ga:- Ulica Malagnou, na broju sedamnaest, suèelice ruskoj crkvi?Odgovorio je potvrdno.- U tom sluèaju - kazah mu odluèno - vi se zovete Jorge Luis Borges. I ja sam takoðerJorge Luis Borges. Sada je 1969., a nalazimo se u Cam-Bridgeu.- Ne - odvratio mije mojim vlastitim glasom, kao da dolazi nekako izdaleka.Nakon nekog vremena se zaintaèio:- Nalazim se ovdje u
enevi, na klupi, nekoliko koraka od Rhone. Neobièno je to
to smo slièni, ali vi ste mnogo stariji, sjedokosi.Odgovorio sam mu:- Mogu ti dokazati da ne la
em. Reæi æu ti ne
to
to neznanac ne mo
e znati. U kuæi postojebrna posuda za èaj mate sa stalkom u obliku zmija, a donio ju je na
pradjed iz Perua. Ima i jedan srebrnilavor koji je visio o unka
u. U ormaru u tvojoj sobi dva su niza knjiga. Tri Laneova sveska Tisuæu ijedne noæi s gravurama u èeliku i bilje
kama u sitno-tisku izmeðu pojedinih poglavlja. Quicheratov latinski rjeènik, Tacitova Germania na latinskome i u Gordonovu prijevodu, Don Quijote kuæe Garnier, Tablas de Sangre Rivere Indartea s posvetom autora, Carlvleov SartorResartus, Amielova biografi] a i, sakrivena izaostalih, knjiga u mekome uvezu o spolnim obièajima balkanskih naroda. Nisam zaboravio ni ono predveèerje na prvome katu na trgu Dubourg.- Dufour - ispravio je.- Toèno. Dufour. Je li ti sve to dovoljno?- Nije - odgovorio je. - Ti dokazi ni
ta ne dokazuju. Ako sve to sanjam, prirodnoje da i vi znate ono
to ja znam. To va
e obilato nabrajanje sasvim je suvi
no.Ta primjedba bija
e na mjestu. Odgovorih mu:- Ako su ovo jutro i ovaj susret snovi, svaki od nas dvojice zacijelo misli da upravo on sanja. Mo
da prestanemo sanjati, a mo
da i ne. U meðuvremenu, oèita nam je obveza da prihvatimo taj san, kao
to smo prihvatiti ovaj svijet i to da smo se rodili, da gledamo oèima i da di
emo.- A ako taj san potraje? - upitao je zabrinuto. Da ga primirim i da sebe smirim,hinio samsabranost koju zasigurno nisam osjeæao. Rekoh mu:- Moj san veæ traje sedamdeset godina. Na kraju krajeva, kad je rijeè o sjeæanju, nema te osobe koja ne naiðe na sebe samu. To se sada i nama dogaða, osim
to smo dvojica.Zar ne
eli
doznati
togod o mojoj pro
losti, stoje ujedno i buduænost koja tebe oèekujePristao je bez ijedne rijeèi. Nastavio sam pomalo izgubljeno:- Majka je
iva i zdrava u svojoj kuæi s pogledom na ulice Charcas i Maipii, u Buenos Airesu, no otac je umro jo
prije trideset godina. Umro je od srca. Dokrajèila gaje hemipleksija; lijeva ruka polo
ena preko desne ruke bila je poput ruke kakva djeteta na ruci gorostasa. Umro je goreæi od nestrpljenja da umre, ali bez ijednog jauka. Baka nam je umrla u istoj kuæi. Nekoliko dana prije kraja sve nas je pozvalai rekla nam: »Ja sam vrlo stara
ena koja vrlo sporo umire. Neka se nitko ne uzrujava zbog tako jednostavne i obiène stvari.« Norah, tvoja sestra, udala se i ima dvojedjece. Usput, kako je kod kuæe?1011- Dobro. Otac uvijek zbija
ale na raèun vjere. Sinoæ je rekao da je Isus poput gauèa, koji se ne
ele nièime vezati, i daje zato propovijedao u parabolama.
 
Oklijevao je i rekao mi: -A vi?- Ne znam koliko æe
knjiga napisati, ali znam da ih je odvi
e. Pisat æe
pjesme,
to æe tu
ati zadovoljstvo koje neæe
imati s kime podijeliti, i fantastiène prièe. Predavat æe
,i otac ti i kao toliki drugi iz na
ega roda.Bilo mije drago
to me nije ni
ta pitao o sudbini tih knjiga. Promijenio sam ton i nastavio:-
to se pak tièe povijesti... Bio je jo
jedan rat, gotovo meðu istim suparnicima. Francuska je zaèas kapitulirala; Engleska i Amerika su vodile ciklièku bitku kod Waterlooa protiv njemaèkog diktatora, koji se zvao Hitler. Negdje oko tisuæu devetsto èetrdeset
este Buenos Aires je dao svijetu drugog Rosasa, dosta sliènog na
emu roðaku. Pedesetpete spasila nas je pokrajina Cordoba, kao ranije Entre Rios. Sada nije dobro.Rusija osvaja èitav planet; Amerika, sputana tlapnjom o demokraciji, nikako da seodluèi da bude imperij. Na
azemlja sve se vi
e pretvara u provinciju. Sve veæu provinciju i sve umi
ljeniju, kao da zatvara oèi. Ne bi me iznenadilo kad bi nastavu latinskog zamijenili nastavom guaranija.Primijetili da me gotovo i ne slu
a. Pora
avao gaje strah od nemoguæega, iskonski i bez sumnje opravdan. Premda nikada nisam bio otac, osjetih kako me obuzima nekakvaljubav prema tom jadnome momku, koji mi je bio bli
i od roðena sina. Spazih da u rukama ste
e nekakvu knjigu. Upitao sam ga stoje to.- Opsjednuti, odnosno, èini mi se, Demoni i?jodora Dostojevskog - odvrati mi s prizvukom ta
tine.- Izblijedjela mije u sjeæanju. Kakva je? Nisam to pravo ni izrekao kad osjetih daje topitanje pravo huljenje.- Taj ruski majstor - skresao je - proniknuo je dublje od bilo koga u labirinteslavenske du
e.Taj retorièki poku
aj donekle me uvjeri da se smirio.Upitah ga koje je jo
majstorove knjige proèitao.Nabrojao je dvije-tri, medu njima i Dvojnika.12Zapitao sam ga da li prilikom èitanja dobro razlikuje lica, kao u sluèaju Josepha Conrada, i namjerava li nastaviti s prouèavanjem cjelokupnoga djela.- Zapravo ne - odvrati mi pomalo iznenaðeno. Priupitao sam ga
to pi
e, a on mi kaza dapriprema knjigu stihova koja æe se zvati Crvene himne. Pomi
ljao je i na Crvene ritmove.- Za
to ne? - rekoh mu. - Mo
e
navesti dobre pred
asnike. Plavi stih Rubena Darija i sivu Ver-laineovu pjesmu.Ne obaziruæi se na me, objasnio mije da æe njegova knjiga pjevati o bratstvu svih ljudi. Pjesnik na
ega doba ne mo
e okrenuti leða svome vremenu.Poslije kraæeg razmi
ljanja upitah ga da li se zaista osjeæa bratom svih ljudi. Na primjer, svih upravitelja pogrebnih poduzeæa, svih po
tara, svih ronilaca, svih onih koji
ive na ploèniku ispred parnih brojeva, svih mutavaca, i tako dalje. Reèe mi da senjegova knjiga obraæa velikoj masi potlaèenih i parija.- Ta tvoja masa potlaèenih i parija - odgovo-rih mu - tek je puka apstrakcija. Postoje samo jedinke, ako uopæe itko postoji. Èovjek pro
losti nije14èovjek dana
njice, izrekao je neki Grk. Mo
da smo dokaz nas dvojica, na ovoj klupi u
enevi ili Cam-bridgeu.Osim na suhoparnim stranicama Povijesti, upeèatljive èinjenice mogu i bez upeèatljivihreèenica. Èovjek na samrti
eli se prisjetiti gravure koju je zamijetio u djetinjstvu; vojnici koji se spremaju da zapodjenu bitku govore o blatu ili o naredniku. Na
aje situacija bila jedinstvena i, otvoreno govoreæi, nismo bili za nju pripremljeni. Govorili smo, na
alost, o knji
evnosti; bojim se da nisam rekao ni
ta -djugo doliono
to obièno ka
em novinarima. Moj alter ego vjerovao je u stvaranje ili otkriæe novihmetafora; ja sam vjerovao u one koje se podudaraju s intimnim i opæepoznatim sklonostima i koje je na
a ma
ta veæ prihvatila. Starost ljudi i umiranje, snovi i
ivot, protjecanje vremena i vode. Izlo
io sam mu to mi
ljenje, koje æu iznijeti u knjizi nekol

Activity (6)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
Dragan Babić liked this
maja hadzic liked this
Marija Lazarevic liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->