You are on page 1of 14

Fakultet Informacionih Tehnologija

Beograd 2010.

IT410 - Zaštita i sugurnost softvera


Projektni zadatak

Biometrika
Biometrics

Student: Asistent:
Nikola Stamatović 204 Boris Stevanović
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

Sadržaj
Uvod...........................................................................................................................................................3
Biometrika..................................................................................................................................................3
Biometrički metodi....................................................................................................................................5
Detekcija otiska prsta............................................................................................................................5
Skener irisa............................................................................................................................................7
Skener geometrije prsta i šake...............................................................................................................9
Prepoznavanje lika..............................................................................................................................10
Utvrđivanje rasporeda vena.................................................................................................................11
Prepoznavanje glasa............................................................................................................................12
Digitalni potpisi i takt kucanja na tastaturi..........................................................................................12
DNK analiza........................................................................................................................................13
Mane i prednosti biometrike....................................................................................................................14
Zaključak..................................................................................................................................................14
Literatura..................................................................................................................................................14
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

Uvod

U običnoj konverzaciji, da bi se predstavili kao neko ko niste, osobi koja vas tek upoznaje, nije
potrebno ništa više do par jednostavnih reči i neko možda izmišljeno ime ili pak ime neke postojeće
osobe. Najveći problem kod mogućnosti predstavljanja kao neka druga osoba, tačnjije krađe identiteta
(eng. identity theft) jeste što neko može počiniti ogromnu štetu u vaše ime, a vi ste taj koji se krivi dok
se ne dokaže suprotno. Ovaj vid “krađe” je i dalje ogroman problem u mnogim vidovima medjuljudske
interakcije, da ne pominjemo fiksnu telefoniju bez detekcije broja koji poziva ili pak ma koji vid
predstavljanja na Internetu. Krekeri (tačnije Black Hat Hakeri, mada je taj termin diskutabilan) jos uvek
mogu lako pozvati neku firmu i predstaviti se kao sistemska podrska trazeci pristupnu šifru s
minimalnim znanjem socialnog inžinjeringa (eng. social engineering). Ili, na primer, neko se može jako
lako registrovati na neki forum ili socijalnu mrežu kao neka druga osoba koja već nije tu i predstavljati
je u najgorem moguićem svetlu kako bi ona postala omražena u određenoj grupi ljudi koji se tu
skupljaju. A pošto smo već kod Interneta nije na odmet spomenuti da u koliko se neko domogne vaše
šifre, a mnogi koriste samo jednu za sve servise na koje se prijavljuju, posledice mogu biti pogubne.
Kada bolje razmislimo kako se možemo zaštititi od ovakvih načina obmane lako možemo uvideti da su
vidovi krađe identiteta kao osnovnog alata socialnog inžinjerstva mnogobrojni, a mere prevencije
izuzetno slabe. Tokom vekova su se javljali pokušaji pouzdane identifikacije pojedinaca koja je
krucijlna zarad funkcionisanja državnih organa i interakcije pojedinca s istim. Bile su to, do skoro,
papirne potvrde i dokumenta koja su se lako mogle falsifikovati bez obzira na mnogobrojne preventive
ugrađene u papir. No kako tehnologija napreduje vrtoglavom brzinom moguće je u tu svrhu
eksplatisati unikatne odlike ljudi i brzo ih obrađivati s ciljem poređenja istih. Prikupljanje, obrađivanje
i upoređivanje unikatnih odlika pojedinca se naziva Biometrika i za sada je najefikasniji način
identifikacije pojedinca. Faktor koji je uticao na moj izbor ove teme jesu skorije modifikacije zakona
koji sada nalaže da pojedinci od 2011. godine moraju da poseduju biometrijske putne isprave i lične
karte kao standard forsiran od strane razvijenijih država Evrope.

Biometrika
Je skup procesa merenja jedne ili više unikatnih karakteristika jedne osobe u cilju potvrđivanja
njenog identiteta pri kontroli pristupa informacijama, objektima i prostorijama ili pri otkrivanju
počinioca zločina. Kako bi jedna ljudska karakteristika bila biometrijski merljiva ona mora upotpuniti
par osnovnih uslova, dakle mora biti:

Univerzalna - svaka osoba mora imati tu karakteristiku


Unikatna - ista karakteristika mora biti račita od pojedinca do pojedinca po svojim
podkarakteristikama (vizualno, zvučno... )
Stalna - ta karakteristika ne sme da se menja kroz ljudski proces življenja

3
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

Lako sakupljiva - karakteristika mora biti laka i pristupačna za prikupljanje

Postoji nekolicina karakteristika koje upotpunjavaju navedene uslove i s toga se koriste u biometrici.
One se mogu se podeliti na dve logične grupe:

Fiziološke karakteristike - odnose se na oblik tela, a to su: otisak prsta, oblik šake, otisak šake,
rasporedi vena na prstu, oblik lica, iris i na kraju nešto što ne spada u oblik tela i relatino je teško za
detaljnu analizu Dezoksi-ribo Nukleinska Kiselina DNK.

Ponašajne karakteristike - odnose se na određene mogućnosti neke osobe koje se mogu lako
zabeležiti i uporediti, a to su glas, digitani potpis, brzina i ritam kucanja na tastaruri, ritam hodanja...
Ali ponašajne karakteristike nisu pouzdane u koliko se merenja ne izvode često jer se brzo menjaju
tokom ljudskog životnog ciklusa.

Pošto su sve ove karakteristike univerzalne, kao što smo već pomenuli, potrebno ih je prikupiti,
obraditi i uporediti, što je posao tehnologije. Kako bi se osoba uopšte identifikovala na osnovu jedne
karakteristike ta karakteristika predhodno mora biti uneta u bazu podataka zajedno sa bitnim podacima
vezanim za tu osobu. Ovaj proces se zove upisivanje ili “enrolment” i vrši se prilikom registrovanja u
cilju “vađenja” bitnih dokumenata kao što su bankovni računi, putne isprave, vozačke dotvole, lične
karte, medicinski kartoni... Nakon što osoba bude upisana u biometrijski sistem, svaki put kada želi da
interaguje sa bitnim državnim organima pre svega se uzima novi uzorak jedne ili više karakteristika,
obrađuje se kroz mnoge procese pobojšavanja ulazorka i čišćenja od smetnji i svodi se kroz proces
normalizacije na bitne mere kako skalarne tako i vektorske stvarajući formu (eng. template) kojom bi
se lakše i brže uporedio i onda se baza podataka pretražuje i nizvršava upoređivanje predhodno unetih
informacija i novih informacija. U koliko je ishod poređenja tačan osoba je identifikovana, pristup je
odobren i sistem može zadržati novi uzorak zarad boljeg kvaliteta obrade u budućim slučajima ili samo
zarad biostatistčkih podataka i daljih istraživanja, u suprotnom pristup nije odobren.
Zarad kvalitetnije identifikacije poželjno je kombinovati više karakteristika na kojima se vrše
biometrijske analize kao i jednostavnijih šifri i pin kodova, ali treba imati u vidu da pouzdanost i brzina
obrade kao i robusnost opreme i samim tim i cena varira.
U koliko više državnih organa i firmi koristi istu biometrijsku bazu, automatizuju se mnogi procesi
prilikom pristupa informacijama jednog pojedinca i samim tim se smanjuju prilično duga čekanja u
redu pred šalterima kako bi šalterski radnik potvrdio vaš identitet na osnovu papirnih isprava i
zastarelog računarsko sistema.

U daljem tekstu biće detaljno razmotrene neke navedene unikatne karakteristike i načini njihovog
prikupljanja, biometrijske obrade i primena.
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

Biometrički metodi

Detekcija otiska prsta

Na vrshu svakog prsta šaka i stopala nalaze se zavojci na koži koji služe za povećanje trenja kako bi
se omogućilo lakše držanje glatkih objekata i detaljniji taktilni input za lakšu detekciju tekstura.
Osnovni oblici koje ovih zavojaka mogu se podeliti na takozvane minutae osobine koje razlikuju
krajeve zavojaka, bifurkacije (kada se zavojak račva) i tačke (kratki zavojci) .Ti zavojci zajedno
stvaraju unikatnu reljefnu sliku na prstima i razlikuju se od čoveka do čoveka. U okviru porodice mogu
biti slični ali ne i identični jer kako naučnici smatraju određene osobine ove reljefne slike se nasleđuju
genetski. Čak se i kod jednojajčanih blizanaca koji nose isti DNK razlikuju. Sloj kožnog sekreta koji
ostaje na glatkim površinama, kada bivaju dodirnute od strane nekoga, direktno preslikavajući reljef
površine prsta se naziva otisak prsta. Postoje tri osnovne forme otiska prtsta a to su: luk, omča i vrtlog.
Njihove specifične odlike se lako mogu primetiti s priloženih slika.

Slika 3: Tip luk Slika 2: Tip omča Slika 1: Tip vrtlog

Otisci prstiju se već dugi niz godina koriste u forenzičarskim ispitivanjima mesta zločina u ciju
identifikacije zločinca gde se specijalnim hemikalijama detektuju otisci i prenose specijalnim filmom
koji u reakciji sa hemikalijom i kožnim sekretom stvara sliku visokog kontrasta.

Slika 4: Detaljni prikaz oblika koje


formiraju zavojci

5
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

Nekada su se otisci odokativno upoređivali, no danas su te ljudski izvođene operacije zamenile


sofisticirane tehnologije.
Postoje dva načina prikupljanja otisaka. Prikupljanje “kasnih” otisaka se vrši postupkom navedenim
ranije u tekstu, a “živo” skeniranje se vrši na licu mesta pomoću mastila ili modernim skenerima za
prikupljanje slike reljefa prsta. Postoje tri osnovna tipa ovakvih skenera koji se razlikuju po
tehnologijama koje koriste, a to su:

optički - slika digitalnom


kamerom površinu prsta koja je
obično osvetljena svetlošću koja
prolazui kroz providnu pločicu koja
se dodirne. Zbog zakona površinskog
napona svetlost se odbija o neravnine
na prstu i kameri daje lakšu za
obradu i jasniju sliku.

Slika 5: Optički skeneri


ultrasonični - puštanjem ultra zvuka na površinu purtsta pomoću piezo-električnih emitera. Pošto
zavojci koji se nalaze na epidermalnom delu prsta proističu iz dermalnog dela tkiva, slika koja se stvara
odbijanjem zvučnih talasa o zadebljanja u koži je jasna čak i ako je epiderm oštećen. Odbijeni talasi se
prikupljaju takođe pomoću piezo senzora i tako se digitalno generiše slika reljefa prsta.

kapacitativni - senzori na
površini mere kapacitativnost
reljefa prsta koja varira u odnosu
na zavojke i dolje. Ovo su
trenutno najpristupačniji skeneri
otiska jer su jeftini za iztadu i
malih dimenzija pa se od skoro
ugrađuju u računare. Rade na
sličnom principu kao moderni
ekrani na dodir i touchpad-ovi ali
su veće rezolucije senzorskih
piksela na manjoj površini.
Postoje pasivni i aktivni
kapacitativni senzori. Jedina
razika imeđu ova dva tipa
kapacitativnih senzora jeste to da
senzorski pikseli puštaju
Slika 6: Šematski prikaz kapacitativnog skenera i sam skener
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

jednosmernu električnu struju kroz korisnikov epiderm i tako stvarajući strujno kolo pune kondenzator
koji kada opali daje informaciju da je piksel pokriven. Sistem rada ovih senzora je detaljno ilustrovan
na slici.

Ovi sekneri u svom usb izdanju i kao sastavni deo prenosivih računara su se od pre nekoliko godina
pojavili u masovnoj prodaji i postali su veoma popularni kod ljudi koji poseduju dosta zaštićenih
podataka ili jednostavno cene svoju privatnost. Ovi skeneri omogućuju jedinstvenu šifru zarad
enkripcije fajlova koji se mogu dekriptoati samo uz korisnikov prst.

Slika 7: Output programa za


obradu otiska prsta
Pojavile su se i brave koje rade na bazi ovih skenera. Poicijska patrola sada lako može pokupiti
otiske prstiju u koliko osoba nema isprave pri sebi... Koristi ih vojska, forenzičarske agencije, državne
institucije, privatne firme, čak se i u kola ugrađuju kako bi se podešavanja sedišta, klime i retrovizora,
personalizovala do maksimuma. Primene su mnogobrojne i ono što je glavni adut ovih biometrilkih
sistema jeste veoma laka sakupljivost uzorka i sve lakša i jednostavnija izrada. Do skoro, lopovi kako
bi došli do imovine ili podataka odstranjivali su prst osobi od koje kradu, no poslednja novina koja se
tiče ovih uređaja prdstavlja sistem za detekciju malog električnog napona koji dolazi iz živih
organizama, tako da se skeneri otisaka sve teže mogu zavarati. Dugi niz godina razvoja algoritama za
obradu i upoređiivanje otisaka garantuje njihovu puzdanost i predviđa im još svtliju budućnost.

Skener irisa

Iris ili dužica je elastični kružni prsten u složenom životinjskom oku koji je povezan delkatnim
mišićima koji je šire i skupljaju u zavisnosti od količine svetla ili pri procesu akomodacije oka. Ovaj
prsten je obično pigmentisan i prisutni pigmenti stvaruju razne varijacije boja od kojih su glavne,
braon, plava i zelena. Služi za zaštitu rožnjače i očnih nerava od prejakog svetla i pri fokusiranju
(akomodaciji) oka.

7
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

Slika 8: Fotografija spojašnjosti oka Slika 9: Ilustracija poprečnog preseka


očne jabučice

Iris je izbrazdan i kod svake osobe je unikatan i možda predstavlja najunikatniju karakteristiku
pored samog DNK. No za razliku od DNK iris je vidljiv spolja i golim okom tako da se lako može
uhvatiti kamerom. Ono što donekle otežava uzorkovanje jesu stalne sakade (brzi pomeraji koji
omogućuju sagledavanje okoline) ljudskog oka i možda česti treptaji, ali ono što čini iris posebnim je
to što je unutrašnji organ za ratliku od reljefa prsta koji je sklon habanju.
Ulogu senzora, u ovoj biometričkoj metodi, preuzima delikatna digitalna kamera koja obsvetli iris
infracrvenim svetlom i fokusira fokusira se kroz sočiva odmah nakon što korisnik prisloni svoje oko na
uređaj. Kada se uzorak u vidu slike prikupi on se dalje obrađuje u račnaru primenom matematičke
analize formi brazda irisa, ovim procesom digitalna slika biva konvertovana u enkriptovan set podataka
(template) i njime se pretražuje se baza zarad verifikacije ili identifikacije korisnika. Ova metoda
kombinuje tehnologije komputerskog vida, pepoznavanja formi, statistiku i optiku. I ako iris može biti
zamenjen operacijom ili preko njega može biti postavljeno sočivo, moderne biometričke sisteme za
skeniranje irisa to ne može zavarati.

Slika 10: Panasonic skener irisa


Slika 11: LG skener irisa
podeća na Half Life
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

Prepoznavanje irisa je brza, precizna i puzdana biometrička metoda ali daleko skuplja za
implementacoiju od skenera reljefa prsta. Prva automatizovana verzija prepoznavanja irisa je veoma
mlada i datira iz 1994. godine, a što se tiče budućnosti ovih uređaja dovoljo je setiti se sci-fi filma
Minority Report i recimo početka kompjuterske igre Half Life.

Skener geometrije prsta i šake

Kao što samo ime kaže ova biometrička metoda se bavi spoljašnjim izgledom šake. Dakle ponovo se
uzorak skuplja digitalnom kamerom i na njemu se vrše razne tranformacije i normalizacije. Ova
metoda se fokusira na bitne odlike ljudske šake kao što su dužina i oblici prstiju, veličina dlana, razmak
između zglobova, reljef naborane kože na zglobovima... Ruka se postavlja u uređaj na ravnu površinu i
prsti se rasporede po određenim ležajma.

Slika 12: HP skener gometrije


šake i primer primene

Zatim kamera slika gornju, donju ili obe površine šake i tako prikupljene slike rezolucije izmšu 100
i 400 tačaka po inču (dpi - dots per inch) se dalje obrađuju. Ovi uređaji može koristiti zajedno sa
kamerom i infra crvenu toplotnu kameru, kapacitativnu podlogu i ultrazvučne piezoelektrilne senzore
kako bi se sistem uverio da je šaka živa i imao detaljniji uvid u karakteristike šake. Svaki od ovih
dodataka samo povećava cenu ove metode i koriste se samo u koliko je to striktno potrebno jer šake ne
predstavljaju oličenje unikatnosti. Baš iz razloga slabije preciznosti ovi skeneri rade dobro primenjene
u malim grupama ljudi gde je šansa da se nađu dve osobe sa jako sličnim šakama jako mala., tako da se
koriste pri autorizaciji prostorijama gde čine sjajnu zamenu karticama i ključevima jer šake na žalost ne
možete slučajno zaboraviti.

9
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

Prepoznavanje lika

Funkcioniše na istom principu kao uređaji za prepoznavanje geometrije prsta i šake. I ovaj metod
svoje uzorkovanje zasniva na digitalnim fotografijama sem što je u ovom slučaju predmet
“posmatranja” ljudsko lice. Kako bi se izbeglo prikazivanje fotografija ljudskog lica da bi se sistem
zavarao u njega se može ugraditi termalna kamera kao i detekcija senki i osvetljenja. Prednost ovog
metoda je što ne zahteva nikakvu fizičku interakciju sa biometričkim uređajem sem da osoba bude
okrenuta ka kameri koja snima. Nakon preuzetih snimaka vrši se obrada i normalizacija gde se definišu
osnovne karakterne tačke ljudskog lica kao i razmaci itmeđu njih, kožne biore, oblik lica i druge, pa se
na osnovu nih stvara forma podataka s kojom se vrši uporeživanje ili pretraga.

Slika 13: Ilustracija 2D procesa prepoznavanja lika


No postoje i drugi algoritmi koji se baziraju na
tehnologijama procesiranja slika lica koje
implementiraju neuralne mreže radi efikasnije
detekcije lika. Neki algoritmi se baziraju na
statistici i nakon procesiranja većeg broja slika
lica oni izdvoje samo bitne karakteristike koje se
primenjuju u daljem posmatranju. Algoritmi
moraju biti osposobljeni za detekciju lika bez
obzira na ugao i facijalnu ekspresiju. Kako bi
detekcija bila potpunija napravljeni su i 3D
skeneri koji se sastoje od po dve kamere i
algoritama za detekciju osvetljenja i senki
pomoću kojih mogu da ukombinuju slike s
kamera u 3D reprezentaciju lika. Ovakvi 3D
sistemi koriste IR (infra crvenu) svetlost za
obasjavanje lica koja je nevidljiva ljudskom oku
tako da nema blještavog svetla koje bi smetalo Slika 14: Programski interfejs 3D skenera lika
ljudskim očima.
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

Utvrđivanje rasporeda vena

Predstavlja najnoviju biometričku metodu koja detektuje položaje vena u prstu ili šaci. Mreža vena
je jedinstvena za svaku osobu pa čak i identične blizance, ali još nije potvđeno da li se itgled mreže
vremenom menja. Uređaji koji detektuju raspored vena su jednostavni i izrađuju se u jednom čipu pa je
proizvodnja laka što ih čini veoma jeftinim i pristupačnim širim masama. Ovi uređaji ne zahtevaju
dodirivanje šakom ili prstom tako da su higijenski za razliku od skenera reljefa prstiju. Skener se sastoji
od infracrvene kamere i IR lampica koje osvetljavaju prst ili dlan.

Slika 15: Ilustracija korišćenja skenera Slika 16: Fujitsu skener vena na delu
vena

Kamera napravi digitalnu sliku gde se mogu primetiti razlike u apsorpciji IR svetla i lako izdvojiti
slika mreže vena koja kasnije podleže obradi. Ovaj metod je jako mlad i sve popularniji, zbog svoje
brzine i tačnosti, te preti da smeni čitače reljefa prsta.

Slika 17: Šaka, infracrvena slika šake i izdvojena venska mreža

11
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

Prepoznavanje glasa

Definitivno hardverski najjeftiniji biometrički proces. Senzorsku ulogu zauzima mikrofon, a ulogu
obrade računar koji poseduje analogno digitalni zvučni konverter, tačnije zvučnu kartu. Kada se zvučni
slignal, u ovom slučaju glas korisnika, pokupi softver izračunava graf zvan spektogram koji predstavlja
tvučnu frekvenciju na “y” i vremensku progresivnost na “x” osi. Informacije koje služe za izražavnje
ovakve slike, dakle sam digitalizovan zvuk, se dalje normalizuju i obražuju kako bi se istakle bitne
karakteristike glasa, otklonili šumovi i izuzele variacione greške. Nakon obrade se kao kod svakog
biometriočkog procesa vrši upoređivanje na osnovu koga se dozvoljava ili odbija pristup.
Prepoznavanje glasa spada pod obe biometričke grupe jer se bavi prepoznavanjem glasovnog takta koji
spada u fiziološke karakteristike i akcenta koji spada u ponašajne. Ovakve biometričke zaštite su retke
jer bez obzira na malu cenu i lakoću prikupljanja uzorka, variacije ulaznog glasa mogu biti velike u
slučaju da je osoba prehlađena ili je imala operaciju na glasnim žicama, a i uticaj spoljašnjih faktora
kao stvaraoca šuma mogu biti tkođe veliki. Najveća pretnja ovih sistema je nasnimljen zvuk korisnika
koji kada se reprodukuje svakom može dozvoliti pristup, pa se ovi sistemi kombinuju sa drugim
biometrijskim sistemima.

Slika 18: Spektogram

Digitalni potpisi i takt kucanja na tastaturi

Veoma poznati vid identifikacije jeste postpis. Digitalna verzija istog jenaravno zadržala suštinu, pa
se digitalni potpis prikuplja na digitalnim uređajima poput digitalnih tableta koji se koriste za
računarsko crtanje ili uređaja sa touch screen-om koji nije kapacitativni te podržava olovčicu (stylus).
Princip detekcije potpisa je jako sličan već dugi niz utemeljivanim algoritmima za prepoznavanje
rukopisa kao što je recimo poznati Palm-ov Grafiti samo što se ovde napisan potpis ne pretvara u tekst
već u formu podataka spremnu za upoređivanje. Ove forme sadrže enkriptovane podatke o vektorima
poteza koji se vrše olovkom gde se pamti brzina i oblik linije segmenata potpisa. Ovaj metod se sigurno
ne može koristit za identifikaciju već samo za validaciju i modernizaciju tradicionalnog potpisivanja.
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

Drugi ponašajni metod jeste takt kucanja na tastaturi


koji je slabije popularan jer zahteva vreme potrebno za
enrolment gde sistem uči o određenim rečima koje
korisnik unosi i koje se lesto ponavljaju pai i
vremenoskog razmaka itmeđu slova tih reči kako bi
detektovao određenog korinika računara. Ovaj metod nije
toliko popularan i koriste ga retki softveri koji zahtevaju
ovakav pristup autentifikaciji.

Slika 19: Digitalni grafički panel za


prikupljanje digitalnog potpisa

DNK analiza

Predstavlja najskuplji i
najkompleksniji vid identifikacije jedne
osobe. Koristi se samo u slučajevima
kada se nađu biološki ostaci počinioca
zločina, kao što je dlaka ili ostaci kožnog
tkiva ispod noktiju žrtve, i samo u
slučajevima kada je zločin toliko veliki
da je neophodno pronaći krivca po svaku
cenu. Ovakva analiza se mora obaviti u
specijalnim laboraorijama koje sadrže
izuzetno skupu opremu. Parče tkiva se
rastvara jednostavnim hemikalijama koje
dozvoljavaju DNK molekulima da se
izdvoje na površini u vidu bele skrame.
Utorak se skuplja i izdvajaju se delovi
lanaca koji se kasnije ispituju. I ako nije
pozato tačno šta koji genom
(funkcionalni deo DNK lanca) radi, mi
ih uvek možemo uporediti za sličnosti.
Kada se raznim mikroskopskim
skenerima naprave grafički snimci, oni
se kasnije lako mogu pretvoriti u podatke Slika 20: Analiza jednog segmenta DNK lanca

13
IT410 – Projektni zadatak: Biometrika

korišćene pri upoređivanju.

Mane i prednosti biometrike

Glavna briga vezana za biometrijske uređaje jeste tačnost i odnos cene i efikasnosti. Dakle, bitne
mane su nedovoljna razvijenost tehnologija senzora i obrade prikupljenih uzoraka, koji će još dugo biti
usavršavani, spor proces same obrade, kompleksnost robusnost i cena opreme i procesa kao i gubitak
određenih ljudskih unikatnih karakteristika tokom vremena ili u slučaju nesreća.
Sa druge, vedrije, strane, mnogobrojnije vrline koje ulivaju nadu u budućnost biometrike su:
Pobojšanje bezbednosti uvođenjem sistema koji se jako teško mogu zavarati, prevencija zaboravljanja
isprava, ključeva, kartica i raznih šifri, olakšavanje pristupa poverljivim informacijama, ušteda u
vremenu i novcu, bezbednije transakcije i lakše praćenje dešavanja u interakciji sa sistemima,
automatizacija mnogih procesa.

Zaključak

Kao što se da primetiti, skoro svaki od biometrijskih skenera daje graficku predstavu određene
unikatne krakteristike koje se kasnije razbijaju na podatke po kojima se vrši pretraga. Možda najveći
problem predstavljaju algoritmi za upoređivanje podataka iz analognog sveta. Dakle sve što je
analogno da bi se digitalizovalo, u cilju upoređivanja, mora se normalizovati, no sama normalizacija
donosi mnoge gubitke koji u ovom slučaju mogu dovesti u pitanje pouzdanost biometičkih procesa.
Takođe varijacije unosa se mogu javiti ne samo zbog digitalizacije već prvenstveno do samog unosa i
spoljašnjih faktora koji mogu negativno uticati na senzorski input. Ali kada na drugu stranu stavimo sve
prednosti koje nam ovaj pristup zaštiti donosi, ostaje samo da se nadamo i ulažemo u njenu budućnost
kvalitetnijim image recognition algoritmima. Napori vlada širom sveta da se uvedu biometrijske
isprave predstavljaju prve korake u ostvarenju automatizacije koja je uslovljena sveprisutnošću
biometričkih uređaja. Izuzetno mi je drago što je ovako mala zemlja poput naše, puna tehnički
needukovanih ljudi prepunih averzije i skepticizma prema svemu što nije konkretno i materijalno,
odlučila da učestvuje u ovakvom potezu koji će, iskreno se nadam, jednog dana rezultovati u svetu bez
mržnje i ljubomore, gde nas tehnologija sve spaja.

Literatura
• http://findbiometrics.com/
• http://ieee.org
• http://wikipedia.org
• Razni sajtovi proizvođača biometričke opreme

You might also like