OBITELJ je temeljni oblik ljudske zajednice!!!
Postoji nekoliko definicija obitelji:
1. Sociološka definicija
2. Psihološka definicija
3. Statička definicija
OBITELJSKO PRAVO-skup pravnih pravila kojima se u
pravnom sustavu uređuju odnosi među članovima obitelji
Samostalna grana prava – ako su obiteljskopravne norme
izdvojene u zasebnu cjelinu i čine samostalan dio pravnog
sustava
Dio građanskog prava – ako su odredbe obiteljskopravnog
sadržaja dio šireg, tj. građanskopravnog uređenja.
SADRŽAJ OBITELJSKOG PRAVA:
Pravno uređenje specifičnih društvenih odnosa, onih koji su
po svojoj naravi intimni i obiteljski.
Pravno uređenje obiteljskih odnosa sadrži:
@ propise koji određuju između kojih osoba i uz koje
pretpostavke pojedini odnos nastaje
@ koje pravne učinke ima nastali odnos
@ uz koje pretpostavke i s kojim posljedicama dolazi
do njegova prestanka
S pravnog gledišta obitelj čini skupina osoba koje su
međusobno povezane srodstvom, brakom ili kojom drugom
pravno relevantnom odrednicom i između kojih postoje
zakonom uređena prava i dužnosti.
GLAVNE ZNAČAJKE OBITELJSKOG PRAVA
Obiteljske odnose PRAVNO uređuju propisi koji su
po značajnosti poglavito stroga pravila (ius cogens –
kogentna)
Većina pravnih sadržaja u pravnom uređenju
obiteljskih odnosa propisana je pravilima koja
zahtijevaju vrlo određena ponašanja i postupke
ČLANOVA OBITELJI i DRŽAVNIH TIJELA koja
ob. Pravo primjenjuju.
Strogost pravila tumači se činjenicom da su u
svakoj društvenoj zajednici obiteljski odnosi
izrazito važni.
Volja pojedinca ima određeno pravno značenje u
vezi sa zasnivanjem pojedinog obiteljskopravnog
odnosa (braka) i ponekog učinka odnosa (biranje
prezimena).
Propisana je stroga forma za izjavu volje u vezi s
važnim životnim odlukama i nije dopušteno izjavi
volje dodati uvjet ili rok.
Članovima obitelji smatraju se:
bračni i izvanbračni drugovi,
roditelji i djeca i drugi srodnici,
posvojitelji i posvojenici te
skrbnici i štićenici.
OBITELJSKOPRAVNA ZNANOST: Posebna disciplina
pravne znanosti koja se bavi svestranim istraživanjem i
propitivanjem svih aspekata obiteljakog prava.
OBITELJSKI ODNOSI: Vrsta društvenih odnosa presudnih
za opstanak pojedinca i društvene zajednice.
PRAVNI UČINCI OBITELJSKIH ODNOSA
Za svaki pravno uređeni obiteljski odnos propisane su dvije
osnovne kategorije pravnih učinaka (sustav prava i dužnosti):
osobnopravni učinci: osobna prava i dužnosti,
statusni dio obiteljskih odnosa
imovinskopravni učinci:propisi koji uređuju
materijalnu stranu života u obiteljskim odnosima
U obiteljskom pravu težište je na PRAVNOM UREĐENJU
osobnopravnih sadržaja (učinaka).
OBVEZA UZDRŽAVANJA
- osobnopravne je naravi, ali ima imovinski sadržaj,
- namijenjena je zaštiti člana obitelji koji je ovisan o
tuđoj pomoći
PRAVNI UČINCI PRESTANKA OBITELJSKIH
ODNOSA
osobnopravne posljedice (npr. pitanje prezimena
rastavljenog bračnog druga)
imovinskopravne posljedice (predaja imovine
štićeniku na samostalno raspolaganje)
IZVORI OBITELJSKOG PRAVA su opće pravne norme
koje se u suverenosti javljaju u pisanom obliku!
USTAV,
MEĐUNARODNI
UGOVORI
ZAKON
PROVEDBENI
PROPISI
Značenje posrednih izvora prava u pravnom sustavu
imaju:
pravna praksa
pravna znanost
običaji
USTAVNE ODREDBE :
«Obitelj je pod osobitom zaštitom države»čl.61
«Brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i
obitelji uređuju se zakonom» čl. 61
«Država osobitu skrb posvećuje maloljetnicima bez roditelja
i onima za koje se ne brinu roditeji. «Čl. 63
Ustavne odredbe o uređenju odnosa roditelja i djece čl. 63
«Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te
imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju
djece.»
«Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i
skladan razvoj njegove osobnosti»
«Tjelesno i duševno oštećeno i socijalno zapušteno dijete
ima pravo na osobitu njegu, obrazovanje i skrb.»
«Djeca su dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje.»
«Država štiti materinstvo, djecu i mladež, te stvara socijalne,
kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se
promiče ostvarivanje prava na dostojan život» čl. 62
1
MEĐUNARODNI UGOVORI KAO IZVORI
OBITELJSKOG PRAVA
Međunarodni ugovori čine dio unutrašnjeg pravnog poretka
RH, a po pravnoj snazi nalaze se iznad zakona.
Izvorima obiteljskog prava smatraju se međunarodni ugovori
u kojima postoje odredbe obiteljskopravnog sadržaja.
Istaknuto mjesto pripada pravnim aktima Un-a:
1. OPĆA DEKLARACIJA O PRAVIMA ČOVJEKA
(1948)
2. MEĐUNARODNI PAKT O GRAĐANSKIM I
POLITIČKIM PRAVIMA (1966)
3. KONVENCIJA O UKIDANJU SVIH OBLIKA
DISKRIMINACIJE PREMA ŽENAMA (1979)
4. KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA (1989)
U Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima
ponovljena je odredba iz Opće deklaracije o pravima čovjeka
da je obitelj: „prirodna i temeljna društvena jedinica i ima
pravo na zaštitu društva i države“
O obitelji je u Konvenciji o pravima djeteta rečeno da joj
„...kao temeljnoj jedinici društva i prirodnoj sredini za
odrastanje i dobrobit svih njezinih članova, a osobito djece
treba omogućiti potrebnu zaštitu i pomoć kako bi u potpunosti
mogla preuzeti svoje odgovornosti u društvu“
BILATERALNI UGOVORI
- ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske
ZAKONI KAO IZVORI OBITELJSKOG PRAVA
Temeljni i neposredni izvor:
OBITELJSKI ZAKON koji cjelovito uređuje sve obiteljske
odnose.
donesen je na sjednici Zastupničkog doma
Hrvatskog državnog sabora 22. srpnja, 2003.g.
sadrži materijalnopravne odredbe kojima su uređeni
pojedini odnosi
postupovne odredbe propisuju pravila prema kojima
postupaju sudovi u posebnim postupcima
U skladu s načelima ustavnosti i zakonitostii uvodna odredba
Obiteljskog zakona navodi TRI NAČELA na kojima se
temelji pravno uređenje obiteljskih odnosa:
1. načelo ravnopravnosti žene i muškarca te uzajamnog
poštovanja i pomaganja svih članova obitelji
2. načelo zaštite dobrobiti i prava djeteta, te odgovornosti
obaju roditelja za podizanje i odgoj djece
3. načelo primjerene skrbničke zaštite djeteta bez roditeljske
skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama.
PROVEDBENI PROPISI KAO IZVOR OBITELJSKOG
PRAVA
određuju pojedinosti o načinu primjene pojedine
zakonske odredbe
njima se ne može mijenjati ili dopunjavati pravno
značenje ili smisao pravnog pravila koji zakonska
odredba sadrži.
Obiteljski zakon određuje državna tijela koja su u zakonskom
roku, dužna donijeti provedbene propise.
Ministar nadležan za poslove pravosuđa i Ministar nadležan
za poslove socijalne skrbi dužni su propisati način vođenja
određenih akata, očevidnika i sl.
Što znate o pravnoj praksi kao izvoru prava?
S obzirom na to da je u HR nositelj zakonodavne vlasti HR
sabor i da su ovlasti za donošenje provedbenih propisa
ograničene, drugi subjekti u državnom ustrojstvu ne mogu
donositi opće pravne izvore.
Pojedinačna odluka nadležnog tijela djeluje kao izvor prava
samo za subjekte u postupku za koje je donesena. Značenje
izvora prava ima odluku u kojoj je na ishod spora i sudbinu
rješavanog zahtjeva utjecalo shvaćanje i tumačenje nekog
općeg pravnog pravila ili pojma, odn pravnog standarda u
zakonskoj odredbi.
Postoji obveza VSRH da osigura jedinstvenu primjenu zakona
i utječe na ujednačavanje sudske prakse.
BRAČNO PRAVO
Skup propisa kojima se uređuju brak i odnosi u braku. Dio je
obiteljskog prava.
Brak pravno uređuju odredbe kojima su propisane:
1. pretpostavke i postupak za zasnivanje braka
2. pretpostavke i postupak za prestanak braka
3. odnosi u braku i u vezi s brakom uređeni su pravilima o
učincima sklopljenog braka (osobna i imovinska prava i
dužnosti bračnih drugova)
4. pravne posljedice prestanka braka
STROGOST PROPISA važno je obilježje bračnog prava.
Odredbe o pretpostavkama i postupku za zasnivanje odnosno
raskid braka ne dopuštaju odstupanja od propisanih pravila
ponašanja.
Osobnopravni učinci koji nisu uređeni strogim propisima
dopuštaju bračnim drugovima sporazumno uređivanje odnosa,
npr. prezime, mjesto stanovanja, dio imovinskih sadržaja.
BRAČNO PRAVO U HRVATSKOJ POVIJESTI PRAVA
BRAK
Brak se ne može definirati u sveopćem značenju za sve narode
i sva vremena.
Strukturalni elementi braka:
1. Načelo pristanka na brak – brak se može zasnivati samo na
slobodnoj odluci žene i muškarca
2. Načelo monogamije – u kršćanskom kulturnom krugu brak
se shvaća kao duhovna i tjelesna životna zajednica (jedne)
žene i (jednog) muškarca.
3. Trajnost- u načelu do kraja života- što znači u načelu (ne
apsolutnu) nerazrješivost braka. Iz tog razloga se ne dopušta
sklapanje braka s rokom ili pod uvjetom.
4. Životna zajednica cjelokupnih osobnosti bračnih drugova
koja je prožeta partnerstvom i jednakopravnošću.
TEORIJE O PRAVNOJ NARAVI BRAKA
BRAK = institucija ili ugovor?
Institucionalno tumačenje pretpostavlja i vodi računa o
obvezatnim sadržajima braka, a ugovorno tumačenje traži u
ugovornom karakteru braka temelj za dispozitivnost dužnosti.
Jednostranim se pristupom brak ne može definirati. On je i
međusobni, ugovorom zasnovani odnos, ali i nadosobna
društvena institucija, pa se radi tek o dvije strane jedne
jedinstvene pojave.
2
ZAKONSKE DEFINICIJE BRAKA
Suvremena zakonodavstva u pravilu se ne upuštaju u
definiranje braka i izjašnjavanje o njegovom smislu i cilju.
„Brak je zakonom uređena zajednica žene i muškarca.“
U prvom dijelu definicije brak je određen kao
zakonom uređena zajednica – tj. PRAVNI
INSTITUT.
Drugi dio definicije govori o temeljnom sadržaju
bračnog odnosa - životna zajednica žene i
muškarca- brak je namijenjen samo osobama
različitog spola
U sadržajnom pogledu brak je kao životna zajednica
takav odnos u kojem žena i muškarac zadovoljavaju
različite potrebe, ozakonjena prava i dužnosti samo
su okvirna pravila ponašanja u braku.
Pravnom normom ne mogu se obuhvatiti svi
zahtjevi kakve imaju različite ličnosti niti se može
osigurati kvalitetan međuljudski odnos.
CILJ I SMISAO BRAKA nije zakonski određen.
Prema ObZ-u – brak se može sklopiti suglasnom izjavom
žene i muškarca u građanskom ili vjerskom obliku.
Pravo na sklapanje braka – priznato je i zaštićeno u
međunarodnom sustavu prava čovjeka, pa odredbama o
sklapanju braka država ispunjava obveze koje je preuzela kao
stranka pojedinog međunarodnog ugovora.
NAČELA ZA USPOSTAVU BRAKA:
Načelo konsenzusa
Načelo heteroseksualnosti
Načelo monogamnosti
PRETPOSTAVKE ZA SKLAPANJE BRAKA
1. Pretpostavke za postojanje braka
2. Pretpostavke za valjanost braka
PRETPOSTAVKE ZA POSTOJANJE BRAKA
Smisao je zakonske odredbe o pretpostavkama za postojanje
braka je da građani i nadležna tijela znaju koji je to minimum
zahtjeva bez čijeg ispunjenja pravni poredak ne priznaje da je
brak nastao.
Zakonom su propisane tri pretpostavke za postojanje
braka:
1. Da su nevjesta i ženik osobe različita spola
2. Da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak na sklapanje
braka
3. da je brak u građanskom obliku sklopljen pred matičarom
ili da je brak u vjerskom obliku sklopljen pred službenikom
vjerske zajednice.
1. Da su nevjesta i ženik osobe različita spola
naglašeno je u definiciji braka i u odredbi o
osobama koje mogu sklopiti brak.
zakonski termini za ženu i muškarca koji
međusobno žele sklopiti brak su «nevjesta» i
«ženik»
pretpostavke za postojanje braka prosuđuju se
prema stanju u vrijeme sklapanja braka, te naknadna
promjena spola jednog od bračnih drugova ne bi
mogla biti uzrokom postupka kojim bi se utvrđivalo
postojanje braka, već bi se brak mogao razrješiti
razvodom
2. Da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak na sklapanje
braka
brak ne može pravno nastati bez odgovarajuće
izjave volje žene i muškarca
propisi ne dopuštaju da umjesto nevjeste ili ženika
pristanak na sklapanje braka izjavi ni zakonski
zastupnik niti opunomoćenik.
izjavu o pristanku na brak nevjesta i ženik daju
usmeno na upit matičara pred kojim se sklapa brak
za postojanje braka bitno je da je pristanak izjavljen,
a ne zahtijeva se da izjavjeni pristanak odgovara
pravoj volji osoba za koje se vodi postupak
sklapanja braka.
onaj tko je sklopio brak protiv svoje volje pravno je
u braku, ali bi mogao naknadno zatražiti prestanak
takvog braka (tek nakon prestanka opasnosti od
izvršenja prijetnje, osim prestanka braka može
tražiti kaznenopravnu odgovornost i osudu onoga
tko ga je prisilio na brak.
3. da je brak u građanskom obliku sklopljen pred matičarom
ili da je brak u vjerskom obliku sklopljen pred službenikom
vjerske zajednice
„Brak se u građanskom obliku sklapa pred matičarem“
- građanski brak: matičari – državni službenici u državnom
tijelu uprave koje je nadležno za poslove osobnih stanja
građana. Županijski ured ili gradski ured grada Zagreba
nadležan za poslove opće uprave.
- Zakon o državnim maticama propisuje da su državne matice
evidencije o osobnim stanjima građana u koje se upisuju
činjenice rođenja, sklapanja braka i smrti te drugi podaci o tim
činjenicama utvrđeni zakonom-vode ih matičari neposredno
- u vjerskom obliku: prema vjerskim propisima pojedine
vjerske zajednice
„Brak u vjerskom obliku s učincima građanskog braka
sklapa se pred službeniikom vjerske zajednice koja s
Republikom Hrvatskom o tome ima uređene pravne odnose„
S drugim vjerskim zajednicama u RH sklopljeni su ugovori
nakon donošenja Zakona o pravnom položaju vjerskih
zajednica u 2002.
Zajednice:
Srpska pravoslavna crkva
Sveta stolica
Islamska zajednica
Evangelistička crkva
Evanđeoska (pentekostna)
Kršćanska adventistička
Savez baptističkih crkava
Bugarska pravoslavna
Hrvatska starokatolička
Makedonska pravoslavna
SPOR O POSTOJANJU BRAKA I POSLJEDICE
UTVRĐIVANJA DA BRAK NE POSTOJI
Ako u vrijeme sklapanja braka nije bila ispunjena koja od
pretpostavki NE NASTAJU PRAVNI UČINCI BRAKA- to
znači da brak nije pravno uopće nastao iako je postojao
pokušaj sklapanja braka.
Navedene osobe nisu postale bračnim drugovima pa se na
njih ne odnose prava i dužnosti koje proizlaze iz učinaka
braka. Za njihovu zajedničku djecu ne vrijede odredbe o
3
bračnom statusu i stoga se njihovo podrijetlo od oca mora
utvrđivati prema pravilima o izvanbračnom očinstvu.
Moguće je da netko tvrdi kako je u braku, ali to ne može
dokazati izvatkom iz matice vjenčanih (uništene matične
knjige). Isto tako osoba može tvrditi da brak ne postoji iako je
brak upisan u matici vjenčanih.
BRAČNI SPOROVI:
UTVRĐIVANJE POSTOJANJA BRAKA
PONIŠTAJ
RAZVOD
Pravo na tužbu (parnični postupak) radi utvrđivanja
postoji li brak ili ne, ima SVAKA OSOBA koja za to ima
pravni interes i CENTAR ZA SOCIJALNU SKRB.
Pravo na tužbu u bračnom sporu pa i radi utvrđivanja postoji
li brak ili ne ne zastarijeva, isto tako pravo na tužbu za
utvrđivanje postojanja braka nije ograničeno nikakvim
rokom, pa do postupka može doći i nakon prestanka braka.
Sudska presuda ima deklarativno značenje – takvom se
presudom ne stvara novo pravno stanje.
Općenito osoba koja ima pravni interes je netko tko od
uspjeha u sporu očekuje neku korist. Motivacija za tužbu je
njihov privatni interes.
U bračnim sporovimu to su:
osobe koje su pristupile sklapanju braka, a nisu
postale bračnim drugovima
potomci osoba koje su pristupile sklapanju braka
drugi krvni srodnici
bračni drug iz ranijeg braka jedne od osoba o čijem
se braku spori
Centar za socijalnu skrb zastupa društveni interes da se
primijeni obiteljskopravna sankcija na slučaj u kojem brak
nije nastao jer nije bila ispunjena koja od pretpostavki za
sklapanje braka.
«Centar za socijalnu skrb je javna ustanova koja djeluje na
temelju javnih ovlasti, a obavlja i druge stručne poslove» -
zakon o socijalnoj skrbi
PRETPOSTAVKE ZA VALJANOST BRAKA
Pretpostavkama za valjanost braka reguliraju se slučajevi u
kojima se smatra da sklapanje određenog braka nije
društveno poželjno.
Pretpostavke za valjanost braka su okolnosti određene
zakonom koje se u teoriji nazivaju bračnim smetnjama.
POSTOJI NEKOLIKO OKOLNOSTI KOJE UTJEČU
NA VALJANOST BRAKA:
Maloljetnost
Lišenje poslovne sposobnosti ili nesposobnost za
rasuđivanje
Srodstvo po krvi i odnos posvojenja
Trajanje prethodnog braka ženika ili nevjeste
BRAČNE SMETNJE MOGU BITI:
uklonjive: uz dopuštenje suda moguće sklapanje
braka – maloljetnost (za osobe s navršenih 16
godina), i status potpunog lišenja poslovne
sposobnosti
neuklonjive: sud ne može dati dopuštenje za
sklapanje braka – maloljetnost( za osobe mlađe od
16 godina), trajanje prethodnog braka jednog od
bračnih drugova, krvnog srodstva u ravnoj lozi i u
pobočnoj lozi do četvrtog stupnja.
Iznimno sklapanje braka može biti dopušteno:
Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila osamnaest
godina života.
Iznimno sud može u izvanparničnom postupku dopustiti
sklapanje braka osobi koja je navršila šesnaest godina života,
ako utvrdi da je mentalno i tjelesno zrela za brak, te da za
zaključenje braka postoji opravdan razlog.
Prijedlog za donošenje odluke o dopuštenju sklapanja braka
može podnijeti samo maloljena osoba.
U postupku sud će saslušati maloljetnog podnositelja
prijedloga, njegove roditelje, odnosno skrbnika i osobu s
kojom namjerava sklopiti brak te pribaviti mišljenje centra za
socijalnu skrb i ispitati okolnosti značajne za odluku.
Brak ne može sklopiti osoba lišena poslovne sposobnosti ili
osoba nesposobna za rasuđivanje.
Iznimno sud može u izvanparničnom postupku dopustiti
sklapanje braka osobi lišenoj poslovne sposobnosti za koju
utvrdi da je sposobna shvatiti značenje braka i obveza koje iz
njega proizlaze, te da je brak očito u njezinu interesu.
Prijedlog za donošenje odluke o dopuštenju sklapanja braka
može podnijeti samo osoba lišena poslovne sposobnosti.
U postupku sud će pribaviti mišljenje skrbnika ili roditelja
koji skrbi o punoljetnom djetetu lišenom poslovne
sposobnosti i centra za socijalnu skrb.
BRAČNA SMETNJA SRODSTVA PO KRVI
Srodstvo je biološka i sociološka kategorija, a znači
povezanot među osobama koja proizlazi iz različitih
činjenica (fizioloških, pravnih, moralnih..)
Srodstvo po krvi se temelji na podrijetlu, tazbinsko se
uspostavlja brakom, a posvojenje je primjer srodstva koje
nastaje pravnim aktom.
Brak ne mogu međusobno sklopiti krvni srodnici u ravnoj
lozi, a u pobočnoj lozi sestra i brat, polusestra i polubrat,
dijete sa sestrom ili polusestrom ili bratom ili polubratom
svojega roditelja, djeca sestara i braće te polusestara i
polubraće.
Iznimno, iz opravdanih razloga, sud može u izvanparničnom
postupku dopustiti sklapanje braka između djece sestara i
braće te djece polusestara i polubraće.
Odredbe se primjenjuju i na odnose nastale posvojenjem.
BRAČNA SMETNJA POSVOJENJA
Posvojenje je poseban oblik obiteljsko-pravnog zbrinjavanja i
zaštite djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi koji
posvojiteljima omogućuje roditeljstvo.
Posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb.
Budući da posvojenjem nastaje odnos sličan roditeljskom I
ukoliko posvojitelji već imaju svoje dijete također postoji
bračna smetnja jer su posvojenik I dijete posvojitelja u odnosu
brat-sestra. To pokazuje slijedeće odredba:
4
“Posvojenjem nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika
s jedne strane, te posvojenika i njegovih potomaka s druge
strane, neraskidiv odnos srodstva i sva prava i dužnosti koja iz
toga proizlaze.” Iznimno, iz opravdanih razloga, sud može u
izvanparničnom postupku dopustiti sklapanje braka između
djece sestara i braće te djece polusestara i polubraće. Odredbe
se primjenjuju i na odnose nastale posvojenjem.
BRAČNA SMETNJA PRETHODNOG BRAKA
Osobama koje su već u braku ne dopušta se sklapanje
novog braka dok traje prethodni brak. Pravilom da „BRAK
NE MOGU SKLOPITI OSOBE KOJE SU VEĆ U
BRAKU“ štiti se načelo monogamije koje se ostvaruje
primjenom obiteljskopravnih i kaznenopravnih pravila.
MONOGAMNOST braka važna je za ravnopravnost žene i
muškarca, obitelj, društvo te za pravnu sigurnost.
Prestankom braka otpada bračna smetnja, a time i pravna
zapreka za valjano sklapanje novog braka.
Kaznenopravna zaštita načela monogamije osigurana je KZ,
odredbom o kaznenom djelu dvobračnosti.
SKLAPANJE BRAKA U GRAĐANSKOM OBLIKU
Nevjesta i ženik svoju namjeru sklapanja braka u građanskom
obliku osobno prijavljuju matičaru nadležnom za mjesto u
kojem žele sklopiti brak.
Matičar provjerava jesu li ispunjene pretpostavke za
sklapanje braka, a ako ne – obavještava nevjestu i ženika
da ne i piše bilješku o pokušaju sklapanja braka.
Ako nisu ispunjene pretpostavke za sklapanje braka i matičar
ne dopusti sklapanje braka nevjesta i ženik podnose
NADLEŽNOM UREDU ZA POSLOVE OPĆE UPRAVE
ZAHTJEV ZA UTVRĐIVANJE U UPRAVNOM
POSTUPKU ISPUNJAVAJU LI PRETPOSTAVKE ZA
SKLAPANJE BRAKA u roku od 8 dana od dana
matičareva priopćenja..
Nadležni ured dužan je donijeti odluku u roku od 15 dana od
primitka zahtjeva.
Ako su ispunjene pretpostavke matičar uzima izjavu od
nevjeste i ženika o izboru prezimena.
Obavještava nevjestu i ženika o osobnim pravima i
dužnostima u braku te o mogućnosti uređenja imovinskih
odnosa.
Određuje dan sklapanja braka u građanskom obliku 30-45
dana od prijave namjere sklapanja braka.
Iznimno u slučajevima kad za to postoje opravdani razlozi
matičar može odobriti sklapanje braka prije 30og i najkasnije
do 90 dana od dana prijave namjere sklapanja braka.
Matičar nevjesti i ženiku preporučuje posjet savjetovalištu za
brak i obitelj.
Matičar također dlučuje o sklapanju braka izvan službenih
prostorija.
NA DAN I U VRIJEME SKLAPANJA BRAKA
MATIČAR:
objavljuje prisutnost nevjeste i ženika i postoje li ili
ne zapreke za sklapanje braka
prigodnim govorom upoznaje nevjestu i ženika s
odredbama obiteljskog zakona
upita poimence nevjestu i ženika pristaju li sklopiti
brak
objavljuje nakon pristanka da je sklopljen brak
između x i y
upisuje sklopljeni brak u maticu vjenčanih i daje na
potpis nevjesti i ženiku i svjedocima
odmah poslije upisa uručuje bračnim drugovima
izvadak iz matice vjenčanih
SKLAPANJE BRAKA U VJERSKOM OBLIKU
Nadležna tijela:matičar, službenik vjerske zajednice koja ima
sklopljen ugovor s RH.
Da bi brak sklopljen u vjerskom obliku imao učinke
građanskog braka moraju se ispuniti sljedeći zahtjevi:
1. Nevjesta i ženik svoju namjeru sklapanja braka u
građanskom obliku osobno prijavljuju matičaru
nadležnom za mjesto u kojem žele sklopiti brak.
2. Nevjesta i ženik koji žele sklopiti brak u vjerskom
obliku pribavit će od matičara nadležnog za mjesto
u kojem žele sklopiti brak potvrdu o ispunjenju
pretpostavki za sklapanje braka. propisane ovim
Zakonom.
3. Da su brak u vjerskom obliku sklopili u roku od 3
mjeseca od dana izdavanja matičareve potvrde o
ispunjavanju pretpostavki za sklapanje braka.
Nevjesta i ženik trebaju pribaviti od matičara nadležnog za
mjesto gdje žele sklopiti brak POTVRDU o ispunjenju
pretpostavki za sklapanje braka
Službenik vjerske zajednice dostavlja matičaru ispravu o
sklopljenom braku u roku od 5 dana od sklapanja braka,
a matičar je dužan upisati brak u maticu vjenčanih u roku
od 3 dana od primitka.
OSOBNA PRAVA I DUŽNOSTI BRAČNIH DRUGOVA
Brak je pravni institut i njegovim sklapanjem nastaju za
bračne drugove učinci, tj.pravne posljedice, koje regulira
pravni sustav pojedine zemlje.
Pravni učinci braka – osobna i imovinska prava i dužnosti
Zakonom su uređena ova prava i dužnosti:
1. Izbor prezimena
2. Ravnopravnost, vjernost, uzajamno pomaganje, međusobno
poštovanje i održavane skladnih bračnih i obiteljskih odnosa
3. Određivanje mjesta stanovanja, sporazumijevanje o rađanju
i podizanju zajedničke djeci i o obavljanju poslova u
obiteljskoj zajednici
4. Izbor rada i zanimanja
Kogentno značenje dano je onim sadržajima koji su načelno
temelj svake bračne zajednice:
ravnopravnost
vjernost,
uzajamno pomaganje
međusobno poštovanje bračnih drugova
održavanje skladnih bračnih i obiteljskih odnosa
Samostalno odlučivanje o izboru rada i
zanimanja.
Zakonske odredbe o tim dužnostima ne mogu se primjenjivati
prisilno i nema pravnih sankcija za nepoštivanje osim pravne
mogućnosti za rastavu braka.
Sporazumno uređivanje:
izbor prezimena
mjesto stanovanja
rađanje i podizanje djece
5
 obavljanje poslova u obiteljskoj zajednici
RAVNOPRAVNOST
„U braku su bračni drugovi ravnopravni.“
U ObZ je propisano da su u braku bračni drugovi ravnopravni.
Provedba tog načela u osobnim odnosima žene i muža
pridonosi poštovanju osobe i dostojanstva svakog bračnog
druga bez diskriminacije. Za neprihvatljivo ponašanje jednog
bračnog druga kojim se načelo ravnopravnosti narušava ili
grubo krši nema sankcije osim pravne mogućnosti razvoda
braka.
VJERNOST I UZAJAMNO POMAGANJE
„ Bračni drugovi dužni su jedan drugome biti vjerni,
uzajamno se pomagati, međusobno se poštovati te održavati
skladne bračne i obiteljske odnose.“
Pojam vjernosti u užem značenju je vjernost u sferi
seksualnog ponašanja, a tom se značenju pridaje posebna
važnost zbog seksualne sastavnice braka kao životne
zajednice dviju osoba različitog spola. Dužnost vjernosti
može se prekršiti u jednokratnom ili ponovljenom preljubu.
Što se tiče uzajamnog pomaganja propis pokazuje da se u
braku može tražiti I nalaziti potpora I zaštita raznolikih
interesa kad je to jednom od bračnih drugova potrebno.
Vjernost u seksualnom smislu I uzajamno pomaganje čine
moralnu osnovu zajedničkog života bračnih drugova. Do
povrede dužnosti uzajamnog pomaganja dolazi kad jedan
bračni drug treba I traži pomoć, a drugi ju uskrati, iako ju je
mogao pružiti. Izravne sankcije nema osim mogućnosti
razvoda braka.
Prilikom sklapanja braka nevjesta i ženik mogu se
sporazumjeti:
1. da svako zadrži svoje prezime,
2. da kao zajedničko prezime uzmu prezime jednog od njih,
3. da kao zajedničko uzmu oba prezimena,
4. da svaki od njih uz svoje prezime uzme i prezime bračnog
druga i odluči koje će upotrebljavati na prvom, a koje na
drugom mjestu.
U slučaju sporazuma o prezimenu nevjesta i ženik odlučit će
koje će prezime upotrebljavati na prvom, a koje na drugom
mjestu.
Ime i prezime kojim se osoba služi u pravnom prometu može
sadržavati svako za sebe najviše dvije riječi.
PRESTANAK BRAKA
Članak 34. OZ
1. Bez obzira na oblik u kojem je sklopljen, brak prestaje:
smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog
druga umrlim, poništajem ili razvodom
2. Brak prestaje poništajem ili razvodom kad presuda suda o
poništaju ili razvodu braka postane pravomoćna
3. Ako je nestali bračni drug proglašen umrlim, brak
prestaje danom koji je pravomoćnom odlukom suda utvrđen
kao dan smrti nestalog bračnog druga
4. Ako brak sklopljen u vjerskom obliku prestane prema
odredbi stavka 2 ovog članka, prestanak braka ne utječe na
obveze bračnih drugova koje proizlaze iz propisa vjerske
zajednice pred kojom je brak sklopljen.
PRESTANAK SMRĆU BRAČNOG DRUGA ILI
PROGLAŠENJEM NESTALOG BRAČNOG DRUGA
UMRLIM
U trenutku smrti prestaje bračni odnos. Činjenica smrti
upisuje se u maticu umrlih i dokazuje izvatkom iz matice
umrlih. (Zakon o državnim maticama)
Prestanak braka proglašenjem nestalog bračnog druga
umrlim
 Potrebno je pravomoćno sudsko rješenje
 Brak prestaje danom koji je pravomoćnim rješenjem
suda utvrđen kao dan smrti nestalog bračnog druga
 Brak definitivno prestaje i više ne može oživjeti, pa
je irelevantno je li bračni drug nestale osobe sklopio
novi brak ili nije odnosno je li znao ili nije znao da
je osoba proglašena umrlom zapravo živa.
 Pravne posljedice prestanka braka proglašenjem
nestalog bračnog druga umrlim iste su kao i u
slučaju prestanka braka smrću. Preživjeli bračni
drug može odmah sklopiti novi brak.
„U slučaju poništaja ili razvoda braka svaki od prijašnjih
bračnih drugova može zadržati prezime koje je imao u
trenutku prestanka braka.“
PONIŠTAJ BRAKA
Brak koji bi bez sudskog dopuštenja bio sklopljen ne bi bio
valjan i na takav brak primjenjuju se odredbe o poništaju
braka.
NEVALJAN BRAK SE PONIŠTAVA U PARNIČNOM
POSTUPKU DONOŠENJEM ODLUKE O PONIŠTENJU
BRAKA NA TEMELJU PODNESENE TUŽBE ZA
PONIŠTAJ BRAKA
Tužba se može podnijeti samo dok traju okolnosti koje čine
brak nedopuštenim.
PRAVO NA PODNOŠENJE TUŽBE ZA PONIŠTAJ
BRAKA IMAJU:
 bračni drugovi
 czss
 roditelji maloljetne osobe
 osobe s pravnim interesom – bivši bračni drug i
potomci
 bračni drug lišen poslovne sposobnosti unutar roka
od jedne godine od pravomoćnosti odluke o
vraćanju poslovne sposobnosti
 maloljetni bračni drug može podnijeti tužbu u roku
od jedne godine od punoljetnosti
TUŽBU ZA PONIŠTAJ BRAKA NE MOGU PODNIJETI:
roditelji nakon što je maloljetnik napunio 18 godina
maloljetnik – po isteku roka od godinu dana nakon
punoljetnosti
bračni drug lišen poslovne sposobnosti po isteku od
1 godine od vraćanja poslovne sposobnosti
SUD MOŽE ODBITI TUŽBU ZA PONIŠTAJ BRAKA
u slučaju maloljetne osobe ako je u vrijeme sklapanja braka
ili naknadno nastao opravdan razlog zbog kojeg je
(izvanparnični) sud mogao dopustiti sklapanje braka
6
osobi lišenoj poslovne sposobnosti koja je sklopila brak,
bez dopuštenja suda, ako je u vrijeme sklapanja braka bila ili
je naknadno postala sposobna shvatiti značenje braka i obveza
koje iz njega proizlaze
SUD ĆE ODBITI TUŽBU ZA PONIŠTAJ BRAKA –
osobama s pravnim interesom ako je prijašnji brak prestao do
završetka glavne rasprave.
Ne prestane li prethodni brak prije ili tijekom prvostupanjskog
sudskog postupka, najkasnije do ročišta na kojem je
zaključena glavna rasprava, sudskom presudom bit će
naknadni/usporedni brak poništen. Osim obiteljskopravne
sankcije za povredu načela monogamije postoji i
KAZNENOPRAVNA ODGOVORNOST. Kazneno djelo
dvobračnost kažnjava se novčanom kaznom ili zatvorom do
jedne godine, jednaka kazna slijedi onom tko sklopi brak s
osobom za koju zna da se već nalazi u braku
Pravne posljedice poništaja braka
- regulirane su jednako kao prestanak braka rastavom:
imovinski odnosi, pravo bračnog druga na uzdržavanje, skrb
za maloljetnu djecu nakon prestanka braka
- u sudskoj praksi sporovi za poništaj braka vrlo su rijetki
RAZVOD BRAKA
Razvod braka je osnova prestanka braka odlukom suda
kojom se brak razvodi zbog okolnosti nastalih tijekom
braka ili na temelju sporazuma bračnih drugova.
POSTUPAK RAZVODA BRAKA
Kad bračni drug jednostrano zahtijeva razvod –
PARNIČNI POSTUPAK – TUŽBA ZA RAZVOD BRAKA.
MJESNO NADLEŽNI OPĆINSKI SUD – po mjestu boravka
Kad bračni drugovi zajednički traže sporazumni razvod –
PARNIČNI POSTUPAK – ZAHTJEV ZA RAZVOD
BRAKA- bez ispitivanja okolnosti iz bračnog života
MJESNO NADLEŽNI OPĆINSKI SUD – po mjestu boravka
Ako jedan bračni drug podnese tužbu za rastavu braka, a drugi
izričito izjavi da ne osporava opravdanost tužbenog zahtjeva,
smatra se da su bračni drugovi podnijeli sporazumni zahtjev
za rastavu braka.
Muž nema pravo na tužbu za razvod braka za
vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne
navrši godinu dana života.
Ako jedan od bračnih drugova odustane od sporazumnog
zahtjeva, a drugi ostane pri zahtjevu da se brak razvede, takav
zahtjev smatrat će se tužbom za razvod braka, a sud će uputiti
bračne drugove na posredovanje.
SUD ĆE RAZVESTI BRAK:
1. Ako utvrdi da su bračni odnosi trajno i teško
poremećeni
2. Ako je od prestanka bračne zajednice protekla 1.
godina
3. Ako oba bračna druga sporazumno zahtijevaju razvod
braka
POSREDOVANJE
POSREDOVANJE SE PROVODI:
1. kad se postupak razvoda pokreće tužbom
2. kad se postupak razvoda braka pokreće sporazumnim
zahtjevom a bračni drugovi imaju maloljetnu djecu ili
zajedničku posvojenu djecu ili djecu nad kojom ostvaruju
skrb nakon punoljetnosti
POSREDOVANJE SE NE PROVODI
Ako u braku koji se sporazumno razvodi bračni
drugovi nemaju zakonske obveze prema djeci i ako
djeca nisu zajednička jer je npr.samo jedan bračni
drug biološki roditelj
ako su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne
sposobnosti, osim ako sud utvrdi da su sposobni
shvatiti značenje braka i obveza koje iz njega
proizlaze.
Ako je jednom ili oba bračna druga nepoznato
boravište najmanje šest mjeseci
Ako jedan ili oba bračna druga žive u inozemstvu
OSIM ako imaju maloljetnu djecu ili zajedničku
posvojenu ili punoljetnu nad kojom ostvaruju rod.
Skrb i ako sud ocijeni da nema većih teškoća da
sudjeluju u postupku posredovanja
KAO POSREDOVATELJI PREDVIĐENI SU:
1. CZSS
2. Savjetovalište za brak i obitelj
3. Osoba ovlaštena za pružanje stručne pomoći
Posredovatelj poziva bračne drugove po pravilima o osobnoj
dostavi da osobno bez punomoćnika sudjeluju u postupku.
NORMA O SADRŽAJU POSREDOVANJA OBVEZUJE
POSREDOVATELJA DA:
Ispita bračne drugove o uzrocima koji su doveli do
poremećenosti bračnih odnosa,
Nastoji da se ti uzroci otklone
Upozna bračne drugove s pravnim i psihosocijalnim
posljedicama razvoda braka
PRAVILNIKOM JE PROPISANO DA
POSREDOVATELJ U SAVJETOVALIŠTU ZA BRAK I
OBITELJ MOŽE PRUŽATI STRUČNU POMOĆ AKO
IMA:
Visoku stručnu spremu u zvanju profesor
psihologije, dipl.socijalni radnik ili dipl.pravnik
Najmanje 5 godina radnog iskustva na stručnim
poslovima u CZSS ili u savjetovalištu za brak ili
obitelj
Završenu edukaciju iz tehnika savjetodavnog rada
ili sljedeće psihoterapijske edukacije: Gestalt,
Kognitivno-bihevioralna, Realitetna, Sistematska
obiteljska terapija
Položen stručni ispit
PRAVNE POSLJEDICE RAZVODA BRAKA DIJELE
SE NA:
1. One koje se odnose na bračne drugove
2. One koje se odnose na maloljetnu djecu, posvojenike ili
punoljetnu djecu nad kojom se ostvaruje roditeljska skrb
7
PRAVNE POSLJEDICE KOJE SE ODNOSE NA
DJECU:
- s kim će dijete živjeti
- djetetovo uzdržavanje
- susreti i druženje s roditeljem kod kojeg ne žive
- ostali sadržaji roditeljske skrbi
CZSS ako ne provodi posredovanje i primi stručno mišljenje
posredovatelja dužan je odmah razmotriti stručno mišljenje
posredovatelja i poduzeti potrebne mjere za zaštitu dobrobiti
djeteta
AKO SE BRAČNI DRUGOVI TIJEKOM
POSREDOVANJA NE DOGOVORE CZSS je po službenoj
dužnosti DUŽAN ODLUČITI S KIM ĆE DIJETE ŽIVJETI.
Odluka centra ostaje na znazi do pravomoćnosti sudske
odluke o rastavi braka. ZA ODLUKU O UZDRŽAVANJU
NADLEŽAN JE SUD.
Trajanje postupka ograničeno je rokom od 3 mjeseca od dana
kad je posredovatelj primio sudsku odluku da je izabran za
posredovatelja.
Stručno mišljenje dostavlja se bračnim drugovima prema
pravilima o osobnoj dostavi u roku od 15 dana od okončanja
postupka posredovanja.
SVE POSREDOVATELJE PRAVILNIK OBVEZUJE DA
STRUČNO MIŠLJENJE SADRŽI:
Broj i datum sudske odluke o izboru
posredovatelja
Socijalnu anamnezu za bračne drugove
Podatke o dinamici odnosa u obitelji
Procjenu mogućnosti održavanja partnerskih
odnosa u budućnosti
Ustanova ili pojedinac koji je proveo posredovanje dostavit će
stručno mišljenje i centru za socijalnu skrb ako bračni drugovi
imaju maloljetnu zajedničku ili posvojenu djecu ili djecu nad
kojom ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti.
Stručno mišljenje dostavlja se centru za socijalnu skrb koji
nije provodio postupak, prema prebivalištu roditelja s kojim
djeca žive.
Ako djeca žive odvojeno od oba roditelja stručno mišljenje
dostavlja se centru za socijalnu skrb na području kojeg je
sjedište tijela koje je odlučilo o smještaju djeteta. Ako je
dijete smješteno bez odluke nadležnog tijela stručno mišljenje
dostavlja se centru za socijalnu skrb boravišta djeteta.
Centar za socijalnu skrb dužan je odmah razmotriti stručno
mišljenje i poduzeti potrebne mjere za zaštitu dobrobiti
djeteta.
Bračni drugovi
Bračni drugovi dužni su dostaviti stručno mišljenje sudu, ako
to ne učine u roku od godine dana smatrat će se da je tužba ili
sporazumni zahtjev za razvod braka povučen.
Sud će odbaciti tužbu ili sporazumni zahtjev u slučaju da
su bračni drugovi pokrenuli parnicu
prije okončanja postupka posredovanja
nakon što je centar za ss obustavio postupak u
kojem se na poziv centra nije odazvao bračni drug
nakon godine dana od okončanja postupka
posredovanja pred centrom za socijalnu skrb
IZVANBRAČNA ZAJEDNICA
Zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje
najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko
dijete.
Zajedničko obilježje braka i izvnb zajednice je da imaju
sličan životni sadržaj jer se u oba slučaja radi o zajednicama u
kojima se zadovoljavaju viševrsne potrebe odraslih osoba
različitog spola (psihičke, emocionalne, seksualne,
ekonomske, itd.)
RAZLIKA između braka i izvnbračne zajednice je pravne
naravi. Naime, brak se sklapa i prestaje na način i uz
ograničenja propisana zakonom odnosno ima normirane
pravne učinke. Izvanbračna zajednica se zasniva i raskida
neformalno.
Pravni status osoba koje žive u izvanbračnim zajednicama
uglavnom nije uređen propisima, pa o sudskoj praksi u
pojedinoj državi ovisi kako se rješavaju imovinski zahtjevi i
sporovi koje pokreće žena ili muškarac nakon prestanka
zajedničkog života ili smrti jednoga od njih.
ISTOSPOLNA ZAJEDNICA
Istospolna zajednica je životna zajednica dviju osoba
istog spola (u daljnjem tekstu: partner/ica) koje nisu u
braku, izvanbračnoj ili drugoj istospolnoj zajednici, a
koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na
načelima ravnopravnosti partnera, međusobnog
poštovanja i pomaganja, te emotivnoj vezanosti
partnera.
Istospolnom zajednicom smatra se životna zajednica
osoba koje:
su starije od 18 godina,
nisu lišene poslovne sposobnosti
nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj
zaključno do četvrtog stupnja.
Pravni učinci postojanja istospolne zajednice su:
pravo na uzdržavanje jednog od partnera/ice i
pravo na stjecanje i uređivanje međusobnih
odnosa u svezi imovine te
pravo na uzajamno pomaganje
ODNOSI RODITELJA I DJECE
Pravni položaj djece u odnosima s njihovim roditeljima
određen je biološkom činjenicom – rođenjem i potjecanjem
od majke i oca, te društvenom činjenicom – interesom društva
da određenim odnosima dade pravno značenje s ukupnošću
prava i dužnosti koje namjenjuje subjektima tog odnosa.
Pravni odnos između roditelja I djece bio je uređen institutima
OČINSKE VLASTI, RODITELJSKE VLASTI,
RODITELJSKA PRAVA I ZAJEDNIČKE
ODGOVORNOSTI! U robovlasničko doba ocu kao pater
familias pripadala je patria potestas, tj očinska vlast koja je
podrazumijevala ius vitae ac necis, ius vendendi I ius
vindicandi.
U 19.st se pod roditeljskom vlašću nagovještava uvažavanje
majke kao drugog ravnopravnog roditelja I bolja zaštita
interesa djece. Tijekom 20.st napušta se termin roditeljska
vlast u korist roditeljskog prava koji je sadržavao prava I
dužnost roditelja da skrbe o osobnim I imovinskim interesima
svoje djece.
8
U novije vrijeme Konvencija o pravima djeteta ustanovljuje
najbolji interes djeteta kao kriterij za donošenje svih odluka u
vezi s djecom, a za roditelje kao pravni institut namjenjuje
zajedničku odgovornost.
UTVRĐIVANJE PODRIJETLA DJETETA OD MAJKE
I OCA
OBITELJSKI STATUS DJETETA:
1. pripadnost djeteta određenoj obitelji,
2. podrijetlo od majke i oca, te
3. bračno ili izvanbračno rođenje
Pravne posljedice i učinci takvog (obiteljskog) odnosa:
roditeljska skrb
prava djece prema roditeljima
odnos međusobnog uzdržavanja
nasljednopravni odnosi
drugi obiteljskopravni učinci (bračna smetnja,
imovinski odnosi, itd.)
Obiteljski status djeteta odrazumijeva razliku između rođenja
djeteta u braku i izvan njega ali samo kao pretpostavku uz
koju se vezuje način kako će se utvrditi podrijetlo djeteta od
oca.
Jednakost bračne i izvanbračne djece implicirana je u
Ustavu RH.
O toj jednakosti izjašnjava se i Konvencija o pravima djeteta.
Prava i dužnosti između roditelja i djece slijede pravnu
jednakost žene i muškarca, majka i otac kao roditelji imaju
jednaka prava prema djetetu.
RAZLIKA IZMEĐU ROĐENJA DJETETA U BRAKU I
IZVAN NJEGA – SAMO U NAČINU UTVRĐIVANJA
OČINSTVA
UTVRĐIVANJE MAJČINSTVA
MAJČINSTVO je odnos koji nastaje između djeteta i žene
koja je upisana u maticu rođenih kao njegova majka.
„Djetetova majka jest se žena koja ga je rodila.“
Samo žena koja ga je rodila njegova je mati. Zakonska
formulacija govori u prilog tvrdnje o neoborivoj predmnjevi
(presumptio iuris et de iure), no s obzirom na odredbe o
iznimnoj mogućnosti osporavanja majčinstva ženi koja je
rodila dijete začetom jajnom stanicom druge žene ipak se radi
o presumptio iuris. Još je rimsko pravilo tvrdilo „mater in
iure semper certa est“.
UTVRĐIVANJE MAJČINSTVA PRIZNANJEM
Priznanje MAJČINSTVA je pravni akt kojim izjavu volje
daje žena koja sebe smatra majkom u postupku propisanom
zakonom .
Izjava volja je dobrovoljna i samoinicijativna.
Priznavanje majčinstva je NEOPOZIVO zato što je to
formalan akt za čiju su valjanost i upis zakonom propisane
pretpostavke te nadležnost tijela pred kojim se priznanje
može izjaviti (iznimka – opoziv oporuke koja sadrži priznanje
majčinstva).
Pretpostavke ( uvjeti) za priznanje majčinstva sadržane su
u;
odredbama o ženi koja priznaje majčinstvo,
odredbama o djetetu čije se majčinstvo priznaje,
odredbama o tijelima pred kojima se majčinstvo priznaje,
odredbama o suglasnosti na priznanje majčinstva.
ODREDBE O ŽENI KOJA PRIZNAJE MAJČINSTVO
Pravo zahtjeva određene pravne kvalitete u osobi
priznavateljice da bi se njena izjava o priznavanju smatrala :
svjesno danom, ozbiljnom namjeravanom te pravno
relevantnom.
Da bi priznanje bilo pravno valjano potrebno je da je žena
koja ga je izjavila :
Potpuno poslovno sposoba,
Osoba koja je djelomice lišena poslovne sposobnosti
(ako sudskim rješenjem nije ograničena u davanju izjava
koje se tiču osobnih stanja),
osoba nad kojom je produžena roditeljska skrb nakon
punoljetnosti (kao i primjer iznad),
Maloljetna osoba starija od 16 g. (koja shvaća znaćenje
priznanja majčinstva tj, razumije pravno uređenje
odnosa roditelja i djece sa svim pravnim posljedicama tog
odnosa).
Priznanje majčinstva daje osoba koja sebe smatra majkom
pred TIJELIMA NADLEŽNIM ZA PRIZNANJE,
a takvu izjavu osoba može dati jedino OSOBNO.
Ako majka mlađa od šesnaest godina, a duševno zrela za
roditeljstvo prizna majčinstvo njena izjava neće biti
relevantna.
Dob i duševna zrelost su kumulativne pretpostavke
Kad se radi o osobi djelomice lišenoj poslovne sposobnosti
koja sudskim rješenjem nije ograničena u davanju izjava
koje se tiču osobnih stanja majčinstvo će moći priznati, a
sposobnost shvaćanja priznanja kriterij je za pravnu
relevantnost priznanja materinstva .
ODREDBE O DJETETU ČIJE SE MAJČINSTVO
PRIZNAJE
Majčinstvo se NE MOŽE priznati poslije djetetove smrti,
osim ako to dijete ima potomstvo.
Dob djeteta i njegov status (bračni/izvanbračni) su
irelevantni
U pravilu se priznaje za života djeteta, iznimno
posthumno ako je dijete ostavilo potomstvo, pravni
je interes žene da prizna materinstvo umrlom djetetu
samo ako se time može uspostaviti njezin pravni
odnos s unucima
Ovisno o bračnom statusu priznavateljice u trenutku
rođenja djeteta određivat će se podrijetlo kao bračno
ili izvanbračno
Za priznanje materinstva nije predviđen nikakav rok
OBLIK PRIZNANJA
Majčinstvo se može priznati na zapisnik.
PRIZNANJE SE DAJE SAMO OSOBNO i USMENO – NE
MOŽE PREKO OPUNOMOĆENIKA.
ODREDBE O NADLEŽNIM TIJELIMA
Majčinstvo se može priznati na zapisnik pred:
1. matičarom,
2. centrom za socijalnu skrb ili
9
 3. sudom.
Navedena tijela dužna su bez odgode dostaviti primjerak
zapisnika matičaru nadležnom za upis djeteta u maticu
rođenih. Majčinstvo se može priznati i u oporuci.
PRIZNANJE MAJČINSTVA PRED MATIČAROM
Osoba koja želi priznati majčinstvo može se obratiti
bilokojem matičaru radi priznanja (pred matičarem na čijem
je području izvršen upis činjenice rođenja djeteta, na čijem
područjem majka ima prebivalište ili pred nekim drugim
matičarem)
Izjava priznanja daje se osobno na zapisnik u propisanoj formi
Do automatskog upisa materinstva ne može doći, već se za
upis traže dodatne suglasnosti odnosno pristanak.
PRIZNANJE MAJČINSTVA PRED CZSS
Priznanje pred centrom za socijalnu skrb može se dati u
zapisničkoj formi jednako kao i pred matičarem.
Centar za socijalnu skrb sastavlja zapisnik o izjavi
priznavateljice po pravilima upravnog postupka.
Nakon ovjere zapisnik dostavlja matičaru. Dužnost centra za
socijalnu skrb je da u roku od trideset dana dostavi
suglasnost ,odn. pristanak radi upisa priznatog majčinstva u
maticu rođenih djeteta.
PRIZNAVANJE MAJČINSTVA PRED SUDOM
Odvija se prema općim pravilima o izvanparničnom
postupku.
Priznavatelj sudu upućuje PRIJEDLOG za priznanje pa na
zakazanom ročištu na zapisnik priznaje.
Do priznanja materinstva pred sudom može doći i tijekom
parnice radi utvrđivanja materinstva (kad dijete tuži navodnu
majku ili sl.) no Zakon zabranjuje u tom slučaju donošenje
presude na temelju priznanja, postupak se nastavlja a izjava o
priznanju unosi se u zapisnik i cijeni se u prilog tužbe.
Moguće je da sudac donese presudu o utvrđenom majčinstvu
uz obvezu dostavljanja iste matičaru radi upisa podataka o
majci – ovako utvrđeno majčinstvo neće se moći osporavati u
nekom drugom postupku.
PRIZNANJE MAJČINSTVA U OPORUCI
Zakon omogućuje priznanje majčinstva u oporuci.
Najvjerojatnije će žena koja se smatra majkom svoje
priznanje dati u oporuci kad želi nasljednopravne učinke svog
roditeljskog odnosa, a nakon svoje smrti. Za valjanost upisa
priznanja majčinstva potrebno je da djetetu u maticu rođenih
nije upisano podrijetlo neke druge majke. Kad žena priznaje
oporukom svoje majčinstvo nekom djetetu, ona ga ujedno
određuje za svojega nasljednika.
Opoziv OPORUKE u kojoj je priznato majčinstvo je moguće
prema zakonu o nasljeđivanju.
OPORUČNO opozivanje RANIJE priznatog majčinstva i
upisanog u maticu rođenih je nemoguće.
OPORUČNO priznanje majčinstva žene MLAĐE OD 16
GODINA NEĆE BITI VALJANO zbog nezadovoljenih općih
pretpostavki o nasljeđivanju (dob i rasuđivanje).
ODREDBE O SUGLASNOSTI I PRISTANKU NA
PRIZNANJE MAJČINSTVA
Dužnost je matičara da nakon što primi izjavu o priznanju
majčinstva od žene koja sebe smatra majkom pribavi izjave o
suglasnosti i pristanku. To je ujedno pretpostavka za upis.
Tek nakon pribavljenih svih potrebnih suglasnosti i pristanaka
majčinstvo se upisuju u maticu rođenih.
Suglasnost na priznanje daje centar za socijalnu skrb u
slučaju priznanja majčinstva UVIJEK, bez obzira na dob
djeteta iako je kad je dijete punoljetno više formalne naravi
Aktivnost centra kod davanja suglasnosti na priznanje
majčinstva odnosi se na provjeru navoda majke o mjestu i
vremenu rođenja djeteta, provjeru okolnosti koje su
prethodile odnosno uzrokovalo razdvajanje majke od djeteta,
prikupljanje drugih dokaza (saslušanje svjedoka, iskaze
liječnika, babice, pedijatra, itd.)
Suglasnost mora prethoditi djetetovom pristanku kao i upisu
materinstva.
Isključena je mogućnost da CZSS daje suglasnost nakon
upisa.
Samo suglasnost centra će biti potrebna:
kad je dijete mlađe od 14 g, iako možda shvaća bit
priznanja i
kad je dijete starije od 14 g, ali ne shvaća bit
priznanja.
Dijete mora dati svoj pristanak OSOBNO, a ne putem
skrbnika koji mu je postavljen, jer je dijete pravno bez
roditeljske skrbi.
Suglasnost CZSS i djeteta traže se kumulativno kad je dijete
starije od 14 god i kad shvaća značenje priznanja.
Samo dijete nikad ne daje priznanje!!!!
Dužnost je matičara koji vodi maticu rođenih djeteta, da
ODMAH nakon primitka priznanja majčinstva pozove CZSS,
odn dijete da daju suglasnost/pristanak.
CZSS i dijete imaju rok od 30 dana za davanje svoje izjave u
vezi s priznanjem majčinstva.
Žena koja sebe smatra majkom može podnijeti tužbu radi
utvrđivanja majčinstva do navršene osamnaeste godine života
djeteta.
UTVRĐIVANJE MAJČINSTVA SUDSKOM
PRESUDOM
Pravo na tužbu radi utvrđivanja majčinstva ObZ priznaje :
djetetu, ženi koja sebe smatra majkom, centru za
socijalnu skrb.
Ako tužba o utvrđivanju materinstva bude usvojena, time je
utvrđeno materinstvo ženi od rođenja djeteta. Presuda ima
deklarativno značenje jer je taj odnos nastao rođenjem, a
presuda je samo označila prirodni odnos i dala mu pravno
značenje.
Ako se utvrdi da je majka u vrijeme rođenja bila u braku
ili da je tio dijete rodila u roku od 300 dana od prestanka
braka, djetetu pripada bračni status, a majčin muž smatra
se njegovim ocem.
Ako djetetu ne bi pripao bračni status, onda će ono
retroaktivno stvoriti sva prava i dužnosti s majkom i njezinim
srodnicima.
PREDMNJEVA O BRAČNOM OČINSTVU
„Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete
rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od
prestanka braka.“
Tri su elementa bračnog statusa djeteta:
trajanje braka i vrijeme rođenja djeteta,
10
bračni ststus majke i
očinstvo djeteta.
PERTURBATIO SANGUINIS je institut koji u doslovnom
prijevodu znaci "mijesanje krvi",a odnosi se na takvu situaciju
kad majcin brak prestane, a ona u roku 300 dana od prestanka
braka sklopi novi brak,tad se presumira da je otac djeteta
kasniji muz u zakonodavstvu RH,a inace je razlicito
regulirano u stranim zakonodavstvima.
UTVRĐIVANJE IZVANBRAČNOG OČINSTVA
Ako dijete nije rođeno u braku njegovo se očinstvo mora
utvrđivati u posebnom postupku.
Izvanbračni status imat će dijete:
1. koje rodi neudana majka
2. koje rodi žena čiji brak ne postoji
3. koje rodi žena koja je bila u braku, ili nakon
isteka roka od 300 dana od prestanka braka
(smrću, proglašenjem nestalog bračnog druga
umrlim, poništajem ili razvodom)
4. koje je rođeno za vrijeme trajanja braka ili u
roku od 300 dana od prestanka braka ali je
presumirano očinstvo majčina muža s uspjehom
osporeno u sudskom postupku
UTVRĐIVANJE OČINSTVA PRIZNANJEM
Priznanje OČINSTVA je JEDNOSTRANI pravni akt kojim
izjavu volje daje MUŠKARAC koja sebe smatra OCEM
DJETETA u postupku propisanom zakonom .
Opoziv priznanja očinstva nije dopušten!!!
Očinstvo se može priznati na zapisnik pred:
1. matičarom,
2. centrom za socijalnu skrb ili
3. sudom te
4. u oporuci
Za upis priznanja očinstva potreban je pristanak djetetove
majke i suglasnost CZSS.
Priznanje očinstva začetog a još nerođenog djeteta, proizvodi
pravni učinak ako se dijete rodi živo.
PRISTANAK I SUGLASNOST NA PRIZNANJE
OČINSTVA
U ovom dijelu postupka značajna je uloga matičara.
Kad primi izjavu ili zapisnik o priznanju očinstva, odnosno
oporuku kojoj nije priložena izjava majke o pristanku na
priznanje očinstva matičar nadležan za upis djeteta u
maticu rođenih odmah će pozvati majku po propisima o
obveznoj osobnoj dostavi da u roku petnaest dana dade
izjavu.
Ako je za upis priznanja očinstva potreban pristanak djeteta,
odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb, matičar će od
centra za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta
djeteta zatražiti da u roku od petnaest dana dostavi izjavu
djeteta, odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb.
PRISTANAK DJETETA
Ako je dijete navršilo četrnaest godina i sposobno je shvatiti
značenje priznanja, potreban je i njegov pristanak na priznanje
očinstva.
Dijete daje pristanak pred centrom za socijalnu skrb svojeg
prebivališta, odnosno boravišta.
Pretpostavke u osobi djeteta su kumulativne, pa su prema
tome moguće dvije situacije:
kad se od djeteta traži pristanak za upis priznanja
očinstva
kad se od djeteta ne traži pristanak za upis priznanja
očinstva, pa će do upisa doći bez djetetovog
pristanka.
Pristanak djeteta se ne traži kad:
je mlađe od 14 godina iako shvaća značenje
priznanja
kad je starije od 14 godina, ali ne shvaća značenje
priznanja.
PRISTANAK MAJKE
Za upis priznanja očinstva uvijek je potreban pristanak majke,
a smisao davanja njezinog pristanka nalazi se u ćinjenici da
majka najbolje zna da li je muškarac koji priznaje očinstvo
otac njezina izvanbračnog djeteta.
Svoj pristanak majka izjavljuje osobno u obliku zapisničke
izjave pred matičarom, CZSS ili pred sudom.
Samo majčin pristanak za upis priznanja očinstva dovoljan je
ako je dijete mlađe od 14 god ili ako je starije od 14 god, ali
ne shvaća značenje priznanja.
U suprotnom traži se pristanak i majke i djeteta.
SUGLASNOST CZSS
„Ako je dijete mlađe od četrnaest godina ili je starije od
četrnaest godina, ali nije sposobno shvatiti značenje
priznanja, a majka više nije živa, proglašena je umrlom,
mlađa od četrnaest godina, potpuno je lišena poslovne
sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne
sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se
tiču osobnih stanja ili joj boravište nije poznato najmanje
dva mjeseca, suglasnost na priznanje očinstva daje centar za
socijalnu skrb.“
Ovdje su u nekoliko slučajeva nužna odstupanja:
Samo majka daje pristanak za upis priznanja
očinstva kad je dijete mlađe od 14 godina i kad je
starije od 14 godina ali ne shvaća značenje
priznanja. U oba slučaja majka mora biti potpuno
poslovno sposobna ili djelomično lišena poslovne
sposobnosti, ali ne ograničena sudskim rješenjem u
pravu na poduzimanje radnji koje se tiču osobnih
stanja.
Samo dijete daje pristanak za upis priznatog
očinstva kad je starije od 14 godina i shvaća
značenje priznanja, a na strani majke postoje
prepreke da se ona suglasi.
Samo CZSS daje suglasnost kad na strani majke i na
strani djeteta postoje okolnosti koje ih onemogućuju
u davanju pravno relevantne izjave u povodu izjave
muškarca o priznanju očinstva.
ROKOVI ZA DAVANJE PRISTANKA/ SUGLASNOSTI
Kad primi izjavu ili zapisnik o priznanju očinstva, odnosno
oporuku kojoj nije priložena izjava majke o pristanku na
priznanje očinstva matičar nadležan za upis djeteta u maticu
rođenih ODMAH će pozvati majku po propisima o obveznoj
11
osobnoj dostavi da u roku petnaest dana dade izjavu.
Ako je za upis priznanja očinstva potreban pristanak djeteta,
odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb, matičar će od
centra za socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta
djeteta zatražiti da u roku od petnaest dana dostavi izjavu
djeteta, odnosno suglasnost centra za socijalnu skrb.
DUŽNOST NADLEŽNIH TIJELA U POSTUPKU
PRIZNANJA OČINSTVA
Životno češća situacija je da prilikom prijave rođenja
izvanbračnog djeteta majka navodi ime oca djeteta, a nešto
rjeđe se događa da majka prijavljuje rođenje i ime djeteta ne
želeći navesti ime oca djeteta.
Ako prilikom upisa djeteta u maticu rođenih nema podataka o
djetetovom ocu, matičar će upoznati majku s pravom djeteta
da zna tko mu je otac i s postupcima koji se mogu poduzeti
radi ostvarivanja toga prava.
Ako je matičar upisao dijete u maticu rođenih bez podataka o
djetetovom ocu, o tome će odmah obavijestiti centar za
socijalnu skrb prebivališta, odnosno boravišta majke i
dostaviti primjerak zapisnika o majčinoj izjavi.
Centar za socijalnu skrb će u roku od petnaest dana od
primitka obavijesti, pozvati majku da izjavi koga smatra
djetetovim ocem, osim ako je to učinila pred matičarom.
Majku će se upozoriti da bi radi dobrobiti djeteta trebala
imenovati osobu koju smatra ocem.
Kad primi majčinu izjavu centar za socijalnu skrb će u roku
od petnaest dana, po propisima o obveznoj osobnoj dostavi,
pozvati imenovanu osobu.
Ako se pozvani odazove, centar za socijalnu skrb predočit će
mu izjavu majke da njega smatra djetetovim ocem i upoznati
ga sa zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva.
Ako pozvani prizna očinstvo, centar za socijalnu skrb odmah
će primjerak zapisnika o majčinoj izjavi koga smatra
djetetovim ocem i primjerak zapisnika o priznanju očinstva
dostaviti matičaru radi upisa očinstva u maticu rođenih.
Ako se u postupku očinstvo nije utvrdilo priznanjem, centar
za socijalnu skrb će o tome obavijestiti majku i upoznati je sa
zakonskim odredbama o utvrđivanju očinstva sudskom
odlukom.
Posebna je situacija koju opisuje Pravilnik o postupku u
slučaju rođenja ili smrti, nalaska napuštenog novorođenoga
djeteta, primitku izjave posljednje volje i postupku s
imovinom umrlih osoba na brodu.
U njemu je predviđena mogućnost priznanja očinstva djeteta
rođenog na brodu, a koja se zapisnički konstatira.
Na taj način je moguće priznati očinstvo osim pred
matičarem, CZSS i sudom, i u nazočnosti zapovjednika
broda.
UTVRĐIVANJE OČINSTVA SUDSKOM PRESUDOM
Pravo na tužbu radi utvrđivanja očinstva pripada:
Djetetu rođenom izvan braka
Majci
Muškarcu koji je priznao očinstvo, a nije dobio
pristanak ili suglasnost
Centru za socijalnu skrb
„Ako je dijete maloljetno ili je potpuno lišeno poslovne
sposobnosti ili je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne
sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se
tiču osobnih stanja, tužbu u njegovo ime može podnijeti
osoba koja ga po zakonu zastupa.“
U sporu radi utvrđivanja očinstva na strani djeteta kao
samostalnog tužitelja mogu se naći sljedeće prepreke koje
iziskuju da osoba koja ga po zakonu zastupa, vodi u
njegovo ime i za njegov račun parnicu:
maloljetnost
potpuno lišenje poslovne sposobnosti (nakon
punoljetnosti)
djelomično lišenje poslovne sposobnosti kad je
odlukom suda o takvom lišenju poslovne
sposobnosti osoba ograničena za poduzimanje
radnji koje se tiču osobnih stanja.
Ako osoba, za koju se tvrdi da je otac djeteta nije živa, tužba
radi utvrđivanja majčinstva, odnosno očinstva podnosi se
protiv njezinih nasljednika.
Tužba može se podnijeti u roku od godine dana od smrti
osobe za koju se tvrdi da je majka, odnosno otac djeteta ili u
roku od šest mjeseci od pravomoćnosti odluke o
nasljeđivanju.
Zbog razlike u rokovima za podnošenje tužbe u praksi je
najčešći slučaj da se kao stranke u postupku kao tužitelj javi
dijete, zastupano po majci i majka kao drugotužiteljica, dijete
i majka imaju položaj jedinstvenih suparničara što znači da se
učinci preude odnose na oba tužitelja.
Majka bi samo u svoje ime mogla ustatu tužbom ako joj je
oduzeta roditeljska skrb. Ako se dijete želi pridružiti majci
zastupat će ga skrbnik (ili posvojitelj iz roditeljskog
posvojenja), a muškarac će biti tuženik. U slučaju da dijete
ne želi voditi parnicu majka će morati tužiti i dijete i
navodnog oca.
POSTUPOVNE ODREDBE
Postupak utvrđivanja očinstva pred sudom
 hitan
 ročište u roku od 15 dana
 javnost isključena
 do vrhovnog suda
 iz sredstava suda isplaćuje se predujam za troškove
vještaka
U parnicama radi utvrđivanja majčinstva i očinstva iz
sredstava suda isplatit će se predujam za troškove vještaka.
SUD IMA OVLAST DA:
odredi rok do kojeg čeka izvođenje vještačenja, a
koji ne može biti duži od 3 mjeseca
sud osobno dostavlja poziv za vještačenje
strankama uz naznaku ustanove i vremena
vještačenja, uz upozorenje na posljedice izostanka
neprovođenje dokaza sud će slobodno procijeniti, a
treba uzeti da će u pravilu izvesti zaključak koji će
biti nepovoljan za takvu stranku
Nakon što zaprimi tužbu, dokazni postupak pred sudom
usmjerit će se prema utvđivanju svih okolnosti relevantnih za
dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Osnovno što
treba utvrditi je vrijeme začeća izvanbračno rođenog djeteta i
12
činjenice da je majka u kritično vrijeme održavala spolne
odnose s osobom za koju se tvrdi da je otac djeteta.
Cjelokupni postupak je usmjeren prema utvrđivanju biološke
veze između oca i djeteta.
U slučaju da tijekom rasprave postane evidentno da bi neki
drugi muškarac mogao biti ocem djeteta, sud nema ovlasti
proširiti tužbu izvan granica tužbenog zahtjeva (tzv.pravilo
NE EAT IUDEX ULTRA ET EXTRA PETITUM
PARITUM).
Tuženi muškarac mogao bi tijekom parnice istaknuti
prigovor više suložnika (EXCEPTIO PLURIUM
CONCUBENTIUM) tvrdeći da je majka u kritično vrijeme
imala spolne odnose s više muškaraca.
Odlučujuće značenje u paternitetskim (i maternitetskim)
sporovima imaju medicinska vještačenja i konačni nalaz
temelji se na njima.
MEDICINSKA VJEŠTAČENJA
Metode u vještačenjima o očinstvu:
vrijeme začeća
oplodna nesposobnost
genetske značajke iz krvi i drugih bioloških tragova
i uzoraka iz tkiva
1. vrijeme začeća
Trajanje trudnoće i dan začeća mogu se vrlo
precizno odrediti, pa se u postupku koriste stručna
mišljenja pedijatra-neonatologa.
ova se metoda koristi vrlo rijetko, obično kad su
partneri imali spolne odnose u kratkom razdoblju,
za djecu rođenu izvan medicinske ustanove ne
dolaze u obzir
određeni vjerojatni dan začeća ne podrazumijeva da
je muškarac stvarno i otac djeteta (impotencija,
neplodnost,više spolnih odnosa s različitim
muškarcima).
MOGUĆE je da tuženi muškarac uopće nije sposoban za
spolni odnos (tzv.impotentia generandi) ili da pati od
postojanja anatomsko – funkcionalnih promjena ili bolesti u
stvaranju spolnih stanica (tzv.spermatogeneza).
2. vještačenje o oplodnoj nesposobnosti
- u praksi se rabi samo iznimno, jer je oplodnu nesposobnost
potrebno dokazivati retrogradno nakon rođenja djeteta
(pitanje je kad je nastupila neplodnost)
3. vještačenje o genetskim značajkama
Metode u sporovima o podrijetlu djeteta:
a) serološka analiza ispitivanje krvnih grupa i faktora i
njihovo uspoređivanje – djeteta, majke i navodnog oca
b) HLA –sustav
c) DNA- metoda
a) serološkka analiza
ova metoda prvenstveno služi isključivanju
očinstva, a ne utvrđivanju očinstva
ukoliko se vještačenjem ne postigne isključenje to
ne znači da je tuženi otac djeteta, već samo to da bi
on biološki mogao biti otac
teorijska mogućnost isključenja pomoću
određivanja genetskih značajki krvi je između 70-80%
metoda se zasniva na detektiranju krvnih antigena i
uspoređuje se očev, majčin i djetetov
dijete mora biti starije od šest mjeseci jer se tek
tada stabiliziraju rh faktori
b) HLA SUSTAV
počinje se koristiti u sporovima u očinstvu nakon
otkrića postojanja tkivne podudarnosti (proučavano
u vezi s transplantacijama)
utvrđen je način nasljeđivanja gena HLA sustava.
bit je metode u paternitetskom postupku
određivanje genskih produkata kojima se određuju
fenotipska obilježja izraženaa već pri rođenju i koja
ostaju stabilna tijekom života
hla sustav pridonio je mogućnosti isključenja
odnosno utvrđivanja očinstva
c) DNA metoda
omogućuje direktan uvid u samu nasljednu tvar
analiziraju se biološki tragovi ili uzorci tkiva, a u
paternitetskim sporovima u uspoređivanju i analizi
DNA majke oca i djeteta
moguće je dokazivanje očinstva određenog
muškarca i isključivanje svake osobe koja nije
biološki otac
praktično dokazano očinstvo podrazumijeva
vjerojatnost iznad 99.73% da je tuženi otac.
stranke se nisu dužne odazvati pozivu na vađenje
krvi, bez obzira na obrazloženje zašto tako
postupaju
katkad treba provesti nadvještačenje – kad se nalaz
vještaka ponavlja u drugoj ustanovi zbog sumnje u
nalaz i mišljenje vještaka.
PRAVNI UČINCI PRESUDE
Učinci presude kojom se utvrđuje da je tuženi
muškarac otac djeteta odnose se na
uspostavljanje roditeljskog odnosa oca s
djetetom i svih pravnih odnosa koji iz toga
proizlaze.
Protiv presude kojom se utvrđuje izvanbračno
očinstvo stranke mogu
uložiti reviziju o kojoj će u trećem stupnju odlučiti
vrhovni sud
presuda ima deklarativno značenje, s učinkom
pravnog priznanja prirodnog odnosa roditelj dijete
koje postoji od rođenja
dijete postaje srodno s očevim srodnicima
presuda suda sadrži i odluku o obvezi oca da
uzdržava dijete, sud odluku donosi ex offo, ako
majka ili dijete nisu sami postavili taj zahtjev u
tužbi
sud mora odlučiti u svojoj presudi i o susretima i
druženju djeteta i oca
glede osobnog imena primjenjuju se odredbe
zakona o osobnom imenu koje upućuju na potrebnu
suglasnost roditelja koje ne živi s djetetom i
pristanka djeteta na promjenu prezimena
OSPORAVANJE MAJČINSTVA I OČINSTVA
Podrijetlo od majke utvrđuje se presumpcijom da je žena koja
je rodila dijete njegova majka.
13
Porod je okolnost na temelju koje nastaje presumpcija o
majčinstvu određene žene.
Podrijetlo od oca se presumira (bračno očinstvo) ili se
utvrđuje priznanjem oca ili sudskom presudom (izvanbračno
očinstvo).
Ako je majčinstvo, odnosno očinstvo utvrđeno odlukom
suda, osporavanje nije dopušteno.
Osporavanje majčinstva, odnosno očinstva nije dopušteno
poslije djetetove smrti.
Nakon zasnivanja posvojenja nije dopušteno osporavanje niti
utvrđivanje majčinstva ili očinstva.
OSPORAVANJE MAJČINSTVA
Pravo na tužbu radi osporavanja majčinstva pripada:
djetetu
ženi koja je upisana u maticu rođenih kao
djetetova majka
ženi koja nije upisana, ali sebe smatra majkom
Tužbu za osporavanje majčinstva može podići:
DIJETE
može osporiti upisano majčinstvo i očinstvo do
25.godine života
maloljetno dijete ili pod roditeljskom skrbi nakon
punoljetnosti – tužbu podnosi poseban skrbnik
kojeg imenuje czss
dijete potpuno lišeno poslovne sposobnosti ili
djelomično za osobna stanja – tužbu podnosi njegov
skrbnik uz odobrenje czss-a
Razlozi zbog kojih se djetetu daje pravo na osporavanje
majčinstva prepoznaju se u potrebi usklađivanja pravnog s
činjeničnim stanjem.
U vezi s pravnim statusom djeteta razlikuju se četiri
situacije:
1. kad je dijete maloljetno
2. kad je dijete punoljetno, ali roditelji nad njim imaju
roditeljsku skrb i nakon punoljetnosti
3. kad je dijete potpuno lišeno poslovne sposobnosti
4. kad je dijete djelomično lišeno poslovne
sposobnosti u odnosu na poduzimanje radnji koje se
tiču osobnih stanja
ŽENA
ObZ daje pravo ženi koja je upisana u maticu
rođenih kao majka da ospori svoje majčinstvo u
roku od 6 mjeseci od saznanja (subjektivni rok) za
činjenicu koja isključuje njeno majčinstvo, a
najkasnije do 7. godine života djeteta (objektivni
rok)
žena koja sebe smatra djetetovom majkom može
osporavati upisanoj majci njezino majčinstvo ako
istovremeno traži da se utvrdi njeno majčinstvo – 6
mjeseci od saznanja do 7. godine djetetova života –
tužba s dvostrukim tužbenim zahtjevom,.
Sudska je obveza da ponajprije provede postupak
osporavanja materinstva tužene (upisane majke), a
potom da utvrdi da dijete potječe od tužiteljice.
Ako bi vještačenje pokazalo da tužiteljica nije
majka ne bi mogao usvojiti tužbeni zahtjev žene
premda bi dokazi da dijete ne potječe od majke bili
jasni potrebna je kumulativna i paralelna izvjesnost
da dijete ne potječe od žene upisane u maticu
rođenih kao majka,i da potječe od žene koja
osporava materinstvo.
Tuženi su majka i dijete, djetetu bi trebalo postaviti
skrbnika za poseban slučaj
Otac može imati ulogu jedinstvenog suparničara i
to isključivo na strani tuženika
Za razliku od povezivanja osporenog majčinstva s osporenim
bračnim očinstvom, zakon ne predviđa takvu mogućnost za
slučaj izvanbračnog očinstva. Nije moguće primijeniti
automatizam o osporenom očinstvu, već treba sukcesivno
voditi postupak o osporavanju majčinstva i osporavanju
očinstva.
Posebice je regulirana situacija osporavanja majčinstva nakon
smrti upisane majke koja je za života otpočela sudski
postupak osporavanja svojeg majčinstva.
Zakonodavac omogućuje nastavljanje postupka osobama s
pravnim interesom. Po zakonu im za nastavak postupka
pripada rok od 6 mjeseci od smrti žene, odn mjesec dana od
pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.
„Pravomoćnom odlukom o osporavanju majčinstva smatra
se osporenim i očinstvo majčina muža odnosno muškarca
čije je očinstvo utvrđeno priznanjem.“
Sporovi o materinstvu su iznimno rijetki, a njihov je smisao u
potrebi pravne sigurnosti.
Osporavanje majčinstva u slučaju posvojenja je zabranjeno.
Presuda ima deklarativno značenje.
OSPORAVANJE OČINSTVA
U slučaju izbanbračnog rođenja, djetetovo podrijetlo od oca
utvrđuje se bilo priznanjem, bilo u sudskom postupku. Kako
očinstvo priznanjem može biti utvrđeno u zabludi, neznanju
ili svjesno pod prisilom pravna regulativa omogućuje
osporavanje priznanjem utvrđenog očinstva.
Izvanbračno očinstvo utvrđeno sudskom presudom ne može
se osporavati (vještačenje tijekom postupka ).
Radi li se o bračnom očinstvu, podrijetlo djeteta od oca
presumira se. U slučajevima kad se javi sumnja u to da je muž
otac djeteta pravni sustav dopušta različitim osobama da
ospore očinstvo majčinog muža.
OSPORAVANJE BRAČNOG OČINSTVA
U sukobu pravnog načela istine i prava djeteta na saznanje
podrijetla s jedne strane i načela zaštite bračnog statusa
djeteta s druge strane pravni poredak štiti istinu i prava
djeteta tim više što bi bezrezervna podrška bračnom statusu,
negirala ustavnu i načelnu ravnopravnost bračne i izvanbračne
djece.
Očinstvo se može osporavati jedino u sudskom
postupku!!!
Pravo na tužbu za osporavanje očinstva pripada:
mužu majke,
majci,
djetetu
Majčin muž može osporavati očinstvo djeteta rođenog za
vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka
braka ako smatra da on nije otac.
6 mjeseci (subjektivan rok) od saznanja do 7.godine
(objektivan rok) djetetovog života
14
 rok počinje teći od rođenja djeteta tako da iako
sazna za dijete prije rođenja muž mora čekati
protek 6 mjeseci od rođenja djeteta.
u tužbi muž svakako mora naznačiti činjenicu
kojom potkrepljuje saznanje o otpočinjanju
subjektivnog roka, jer po uspješnom prigovoru
tuženika (npr. žena tvrdi i dokazuje kako je saznao
da dijete ne potječe od njega ranije, tj. da je rok od
šest mjeseci protekao), sud će morati tužbu odbaciti
kao zakašnjelu.
nakon proteka objektivnog roka, subjektivni rok
postaje irelevantan, a istekom objektivnog roka muž
više ne može tražiti zaštitu svojeg dvojbenog
očinstva
uspije li u svojoj tužbi, presuda suda bit će pravni
temelj za brisanje upisa očinstva u matici rođenih
djeteta.
ima pravo osporavati očinstvo djetetu koje je rodila
njegova žena ako smatra da mu nije otac
interes muža za osporavanjem opravdava se
pravnim (roditeljska skrb, nasljedno pravo, etc.)i
moralnim (razni emocionalni i društveni čimbenici
veze između roditelja i djeteta) razlozima
Posljedica osporavanja očinstva je prestanak pravnog
odnosa između majčinog muža i djeteta, prestanak
krvnosrodničkog odnosa, ali i nova pravna konstelacija za
srodnika muža u odnosu na dijete.
Zaštita interesa muža naročito je bitna za druge subjekte u
slučaju da muž umre (nasljednopravni interesi). Zakon ne
dopušta tim subjektima samostalno podnošenje tužbe. Osobe
s pravnim interesom mogu samo nastaviti postupak ako ga je
muž pokrenuo za života i umro usred postupka.
„Osobe s pravnim interesom mogu nastaviti postupak
osporavanja majčinstva ili očinstva u roku od šest mjeseci
od smrti majke ili oca koji su pokrenuli postupak ili u roku
od mjesec dana od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.“
Majka može osporavati očinstvo djeteta rođenog u braku –
samo u objektivnom roku 6 mjeseci od rođenja djeteta, jer ona
zna već od začeća čije je dijete.
Tužbom za osporavanje očinstva majka će postići da njezino
dijete izgubi bračni status i poznato podrijetlo od oca.
Njezina je odlučnost u vođenju sudskog postupka veća što je
odlučnija da nakon toga utvrdi očinstvo onog muškarca s
kojim je začela dijete
S obzirom na jednakost bračne i izvanbračne djece obiteljski
zakon omogućava majci takvu tužbu bez obzira na to što će se
potom dogoditi s osobnim statusom djeteta.
Dakle, između interesa djeteta za utvrđenim podrijetlom i
interesa majke da zaštiti svoje osobne interese prednost se
daje majčinim interesima- to je posljedica načela
ravnopravnosti spolova.
Dijete može osporavati materinstvo, odnosno očinstvo osobi
koja je upisana u maticu rođenih kao njegov roditelj.
U slučaju bračnog očinstva – tuženik će biti
upisani otac, a majka samo ako se nije pridružila
djetetovoj tužbi
rok je dvadeset i pet godina.
za vrijeme maloljetnosti vjerojatnije je da će se kao
tužitelj za osporavanje bračnog očinstva pojaviti
muž majke, a katkad i majka, nego li što će u
njegovo ime tužbu podnijeti skrbnik postavljen za
tu parnicu, imenovan od centra za socijalnu skrb.
Tu se radi o slučaju kad czss dobije obavijest od
onog roditelja kojem je rok za tužbu protekao, pa
unaprijed pristaje biti tuženikom u sporu jer mu
odgovara da se očinstvo ospori , a nema više pravo
na tužbu. U tom sporu dijete će zastupati kolizijski
skrbnik kao i u slučaju punoljetnog djeteta pod
roditeljskom skrbi.
Kad maloljetnom djetetu očinstvo osporava muž
majke ili majka dijete će biti tuženo i zastupat će ga
skrbnik za poseban slučaj
OSPORAVANJE IZVANBRAČNOG OČINSTVA
Majka nema pravo na tužbu radi osporavanja izvanbračnog
očinstva. Postupak osporavanja je ograničen samo na
osporavanje očinstva utvrđenog priznanjem, a ne i onog
utvrđenog sudskom presudom. Umre li dijete, nije dopušteno
ostalim subjektima tražiti osporenje očinstva.
Pravo na tužbu ima za osporavanje izvanbračnog očinstva
pripada:
Djetetu
Muškarcu koji je priznao očinstvo
Muškarcu koji se smatra ocem djeteta
Djetetu pripada rok do 25 godine života koji započinje danom
rođenja.
Bez obzira na to koji od roditelja zastupa dijete za vrijeme
njegove maloljetnosti, dijete će u postupku uvijek zastupati
skrbnik postavljen za taj slučaj
Tužbeni je zahtjev djeteta za osporavanje očinstva uperen ne
samo protiv oca već i protiv majke koja je omogućila upis
priznanja očinstva svojim pristankom pred CZSS. Zbog toga
majka niti ne može u svoje ime osporavati izvanbračno
očinstvo.
Dijete iz istih razloga (davanja pristanka) nije isključeno iz
prava na tužbu jer je najvjerojatnije pod pritiskom
majke,njenih uvjeravanja i neistinitih informacija dalo svoj
pristanak
Da li će centar za ss dati ili uskratiti odobrenje skrbniku za
podizanje tužbe ili imenovati skrbnika za poseban slučaj
ovisit će o procjeni koji su to interesi djeteta. No, nije za
vjerovati da će centar izdati takvo odobrenje ako je sam dao
suglasnost na priznanje tog istog očinstva.
Osporavanje očinstva dozvoljeno je i muškarcu koji je
priznao očinstvo.
Muškarac koji je priznao očinstvo i kasnije saznao za
činjenicu koja isključuje očinstvo može tužbom osporavati
očinstvo u roku od 6 mjeseci (subjektivni rok) od dana
saznanja za tu činjenicu, a najkasnije do 7 godine (objektivni
rok) djetetovog života
Pravo na tužbu neće imati muškarac koji je u trenutku
priznanja znao da nije otac, ali je svejedno priznao očinstvo
da udovolji majci tjeteta. Naime, subjektivni rok za tužbu
striktno je vezan za saznanje činjenice koja isključuje njegovo
očinstvo.
Muškarac koji je pod prisilom priznao očinstvo djeteta za
koje tvrdi da ne potječe od njega, moći će tužbom
osporavati svoje očinstvo u roku od 6 mjeseci od priznanja
do 7 godine djetetova života.
Oba roka imaju značenje OBJEKTIVNIH ROKOVA jer
tužbu nije moguće povezati s nekim subjektivnim doživljajem
priznavatelja.U ovom slučaju se radi o zaštiti muškarca koji je
u pravni odnos s djetetom došao zbog prisile koja se odnosi na
njegovu ugrozu ili ugrozu njemu bliskih osoba.
15
Hoće li se priznavatelj odlučiti na osporavanje očinstva ovisit
će o tome da li je prijetnja još uvijek aktualna te također o
tome koliko je priznavatelj hrabar I sposoban zatražiti zaštitu
nadležnih tijela.
Muškarac koji sebe smatra ocem a istovremeno traži da se
utvrdi njegovo očinstvo ima rok za tužbu 1 godinu od upisa
priznanja očinstva u maticu rođenih.
Moguće nejasnoće oko rokova uključuju situaciju kad
muškarac nije ni znao za rođenje svog djeteta pa ga nije
mogao ni pokušati priznati, a drugi slučaj vezan je uz to da
mu matičar možda nije ni poslao potrebnu obavijest o
izostanku potrebnih pristanaka ako je pokušao priznati jer
izričita zakonska obveza matičaru ne postoji već samo ona
koja govori o roku za pokretanje sudskog postupka nakon
primitka obavijesti od matičara.
Isto tako ne postoji obveza matičara da ako dođe do priznanja
od strane nekog drugog muškarca nakon što je prvom
uskraćen pristanak i/ili suglasnost da obavijesti prvoga o
upisu priznanja drugog muškarca.
Smisao je ove mogućnosti da zaštiti interes biološkog oca za
utvrđivanjem očinstva, u zaštiti prava djeteta na saznanje
podrijetla, ali je i u interesu biološkog oca da mu bude
utvrđeno očinstvo.
Premda se odredba nalazi među onima koje govore o
osporavanju očinstva, njezino je osnovno značenje i važnost
utvrđivanja očinstva.
Ako sud udovolji tužbenom zahtjevu presuda će imati
deklarativno značenje.
Ova odredba je rezervirana isključivo za osporavanje
izvanbračnog očinstva, jer se govori o očinstvu koje je pravno
nastalo na temelju priznanja.
Muškarac koji premda zna da je otac djeteta i želi osporiti i
potom utvrditi svoje očinstvo djetetu kojem pripada bračni
status i podrijetlo od ženinog muža neće imati pravo na tužbu.
OSPORAVANJE OČINSTVA NIJE DOPUŠTENO
ako je utvrđeno sudskom odlukom
nakon djetetove smrti
POSTUPAK osporavanja očinstva je:
hitan
1. ročište 15 dana od zaprimljenja tužbe na sudu
javnost isključena
revizija do 3. stupnja do vrhovnog suda
SUD ĆE ODBITI TUŽBENI ZAHTJEV
 ako nema odobrenja czss
 ako vještačenje dokaže da nije otac
 ako se ispostavi da nitko nije otac ili majka
PRAVNO UREĐENJE MEDICINSKI POMOGNUTE
OPLODNJE
MEDICINSKE ODREDBE O POMOĆI NEPLODNIMA
Zakon koristi pojam umjetna oplodnja i pod njim razumijeva
oplodnu sjemenom muža (HOMOLOGNA
INSEMINACIJA) i sjemenom drugog muškarca
(HETEROLOGNA INSEMINACIJA).
Iz zakonskih odredbi proizlazida je sjemenom drugog
muškarca moguće oploditi ženu koja je u braku samo uz
suglasnost njezina muža.
Umjetna oplodnja može se obaviti samo ako se radi o
punoljetnoj i zdravoj ženi u starosnoj dobi pogodnoj za
rađanje, ali također pravo na umjetnu oplodnju pripada i
neudanoj ženi.
Darovatelj mora biti zdrav muškarac i nema pravo na
naknadu.
Zakon propisuje provođenje postupka umjetne oplodnje u
ovlaštenim zdravstvenim ustanovama te tajnost postupka za
treće osobe, odn zabranu priopćavanja podataka o donatoru i
ženi međusobno.
Hrvatsko zakonodavstvo de lege ferenda nema jasno
izgrađen i jedinstven stav u vezi svih pitanja te se javljaju
dvojbe.
OBITELJSKE ODREDBE O POSLJEDICAMA
MEDICINSKI POTPOMOGNUTE OPLODNJE
„Nije dopušteno u sudskom postupku utvrđivati ili
osporavati majčinstvo, odnosno očinstvo djeteta koje je
začeto u postupku oplodnje uz medicinsku pomoć i
suglasnost donatora.“
Nije dopušteno utvrđivati i osporavati majčinstvo i
očinstvo djetetu začetom uz medicinsku pomoć OSIM:
1. majčin muž može osporavati očinstvo djeteta
rođenog za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo
dana od prestanka braka, ako je dijete začeto uz
medicinsku pomoć sjemenom druge osobe bez
pisanog muževa pristanka.
2. Žena koja je dijete rodila, koje je začeto jajnom
stanicom druge žene, ima pravo osporavati
majčinstvo ako je do oplodnje uz medicinsku
pomoć došlo bez njezinog pisanog pristanka.
3. Žena čijom jajnom stanicom je dijete začeto bez
njezinog pisanog pristanka ima pravo osporavati
majčinstvo ženi koja ga je rodila ako istovremeno
traži da se utvrdi njezino majčinstvo.
4. Tužba radi osporavanja majčinstva, odnosno
očinstva može se podnijeti u roku od šest mjeseci
od dana saznanja da je do začeća došlo na
ovakav način, a najkasnije do navršene sedme
godine života djeteta.
5. Ako su osobe saznale prije rođenja djeteta da je
došlo do začeća tužbu radi osporavanja majčinstva,
odnosno očinstva mogu podnijeti u roku od šest
mjeseci od dana rođenja djeteta.
POREDBENO PRAVO
Pravni propisi o medicinskoj pomoći neplodnima odražavaju
u poredbenom smislu nepremostive razlike između pojedinih
pravnih sustava.
Osnovni je razlog tomu što je u osnovi te pravne regulative
leži kakav takav odgovor na najdublja ljudska pitanja
nastanka i početka života, sa svim etičkim i moralnim
implikacijama razgraničenja
a) Medicinskih mogućnosti
b) Želje za roditeljstvom
c) Financijskih interesa
d) Etičke prosudbe o dopuštenosti zalaženja u ljudsku
prokreaciju i ljudsko dostojanstvo
Četiri pravna pristupa medicinskopravnoj regulativi
pomogunute oplodnje:
Prohibitivni
16
 Oporezni
Liberalni
Laissez-faire pristup
ODNOSI RODITELJA I DJECE
RODITELJSKA SKRB
Pravni institut koji postoji kako bi se djeci omogućilo
ostvarivanje njihovih prava, a roditeljima dao pravni
legitimitet i pravna osnova prema trećima da skrbe o svom
djetetu - Osnovni je pravni odnos između roditelja i djece i
obiteljskopravni učinak koji nastaje rođenjem.
Djetetova prava dijele se na osobne i imovinske interese.
SADRŽAJ POJMA roditeljske skrbi - obuhvaća ZAŠTITU
osobnih i imovinskih interesa djeteta te ODGOVORNOST
roditelja za njegovu dobrobit – to su ujedno i dvije funkcije
roditelja.
„Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te
imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju
djece.“
KONVENCIJA KAŽE:
„Države ugovornice poduzet će sve napore da osiguraju
prihvaćanje načela da su oba roditelja zajednički odgovorna
za podizanje i odgoj djeteta“
PRAVA RODITELJA – dio roditeljske skrbi u odnosu na
treće osobe na temelju njih roditelji su prije svih pozvani da
skrbe o svojem djetetu.
RODITELJSKA SKRB PRIPADA RODITELJU NAD:
 maloljetnom djecom
 iznimno i nakon punoljetnosti
Obiteljski zakon točno propisuje razloge i načine intervencije
u roditeljsku skrb.
Roditeljska skrb je NEPRENOSIVA, a majci i ocu
pripada RAVNOPRAVNO, ZAJEDNIČKI I
SPORAZUMNO.
Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi
umro,
proglašen umrlim,
lišen roditeljske skrbi,
lišen potpuno poslovne sposobnosti,
djelomično lišen p. Sposobnosti u odnosu na
roditeljsku skrb ili je
spriječen.
Roditeljska skrb PRESTAJE kad
dijete stekne poslovnu sposobnost,
posvojenjem,
smrću djeteta i roditelja.
PRAVA DJECE
Djeci pripadaju raznovrsna prava svojstvena samo njima, a
krajnji im je smisao zaštita djece u vremenu njihovog
odrastanja i sazrijevanja u odraslu i odgovornu osobu.
U širem smislu
- prava djece pronalazimo u svim granama prava u kojima se
djeca pojavljuju kao ovlaštenici na poduzimanje neke pravne
radnje, odnosno kad su u posrednom smislu uključena u neki
društveni odnos.
U okvirima obiteljskog prava
- prava djece predstavljaju najnoviji način uređenja odnosa
djeteta s članovima njegove obitelji, ali i šire svih pojedinaca i
institucija s kojima dijete dolazi u neposredni dodir.
KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
Izvršila je najveći utrecaj u pravnom oblikovanju odnosa
roditelja i djece.
Usvojena u UN-u 20 studenog 1989g.
Odbor za prava djeteta je zasebno tijelo unutar Konvencije o
pravima djeteta. Države stranke moraju Odboru podnositi
izvješća, prvo u roku od 2 godine nakon stupanja na snagu
Konvencije u toj državi, a kasnije svakih 5 godina te po
potrebi moraju podnositi dopunske informacije.
Odbor za prava djeteta predstavlja operativno tijelo koje se
sastaje jednom godišnje, a svoja izvješća upućuje svake 2
godine Općoj skupštini preko Gospodarskog I socijalnog
vijeća.
Glavna uloga Odbora je da razmatra inicialna I periodična
izvješća o stanju prava djece u zemljama, da bi se indicirali
čimbenici I teškoće koje sprečavaju državu da ispuni obveze
preuzete Konvencijom.
Odbor za prava djeteta ima središte u Genevi I čini ga 18
članova koji ne predstavljaju svoje zemlje nego su u osobnom
svojstvu stručnjaka.
NAVODI ODGOVORNOSTI, PRAVA I DUŽNOSTI
RODITELJA KAO PRIMARNOG ODGAJATELJA
DJETETA:
1. Usmjeravanje i vođenje djeteta u ostvarivanju
prava priznatih u konvenciji
2. odgovornost prije svih ostalih za podizanje i
razvoj djeteta
3. odgovornost prije svih ostalih da unutar svojih
sposobnosti i novčanih mogućnosti osiguraju
životne uvjete nužne za djetetov razvoj.
DEFINICIJA DJETETA PREMA KONVENCIJI: Dijete
je svako ljudsko biće mlađe od osamnaest godina, osim ako
se, po pravu koje se primjenjuje na dijete punoljetnost ne
stječe ranije.
IZ DEFINICIJE PROIZLAZI DA:
 Pojam dijete označava ljudsko biće određene
životne dobi, ne isključivo u krvnosrodničkom
odnosu.
 Punoljetnošću prestaje potreba posebne skrbi za
dijete
 Nije isključena primjena Konvencije na osobu koja
je stekla poslovnu sposobnost prije punoljetnosti
Različiti teorijski pristupi iznjedrili su različite podjele
prava. Tako postoji podjela djetetovih prava iz
Konvencije sukladno kriteriju „4P“.
Postoji podjela djetetovih prava na 4P:
Prevention
Protection
Provision
Participation
17
Psihologijski pristup djetetovim pravima navodi tri
skupine prava nazvane „3S“
Tri skupine prava 3S:
Sigurnost
Skrb
Sudjelovanje
Prema svom dosegu prava djece mogu se nazvati:
Pozitivnim pravima
Negativnim pravima
Prava djece postoje radi zaštite djeteta i pripadaju mu po
kriteriju opstojnosti ljudske individue kao djeteta, a ne
čovjeka općenito.
Prava djece su po svom dosegu pozitivna prava (pravo na
život, pravo na čast i ugled)
Postoji i skupina prava koja su negativno određena – jer im je
bit u jamstvu zabrane određenog činenja ili nečinjenja (pravo
na zaštitu od uporabe narkotika, pravo na zaštitu od izricanja
smrtne kazne...)
IZVORNA PRAVA DJETETA:
 pravo djeteta na život i zdravlje,
 pravo na život sa svojim roditeljima,
 pravo na odgoj i obrazovanje,
 pravo na saznanje vlastitog porijekla,
 pravo na tjelesni, duševni i emocionalni razvoj
Podjela dječjih prava u sadržajnom smislu:
1. osobna prava: pravo na život, na saznanje vlastitog
porijekla, na prijavu rođenja, osobno ime i stjecanje
državljanstva, na očuvanje osobnosti, na život uz roditelje, na
privatnost, na zaštitu od nasilja, od protupravnog odvođenja i
nevraćanja djeteta
2. društvena prava: prava djece kao članova društvene
zajednice na slobodu mišljenja, slobodno izražavanje svojih
pogleda u stvarima koje se njega tiču, na slobodu
informacija, traženja, primanja i davanja obavijesti i ideja
svake vrste i u svim oblicima, na slobodu misli, savjesti i
vjeroispovjesti, na slobodno udruživanje i mirno okupljanje-
ova su prava relativnog karaktera jer konvencija predviđa
mougćnost da budu ograničena. Razlozi za ograničenost
mogu biti dob i zrelost djeteta, nacionalna sigurnost, javni
poredak,zdravlje, ćudoređe i osnovna prava i slobode drugih
3. obrazovna prava: u širem smislu – pravo na pristup
obavijestima iz sredstava javnog priopćavanja.- smisao je
povećanje razine obrazovanosti djece
u užem smislu - pravo na progresivno stjecanje znanja,
obvezno i besplatno osnovno školovanje, na dostupnost višeg
obrazovanja prema njihovim sposobnostima, pravo na
poštovanje dostojanstva djeteta u provođenju školske stege
Obrazovanje se treba temeljiti na razvoju djetetove osobnosti,
vještina i psihofizičkih sposobnosti, poštovanju ljudskih prava
i temeljnih slobodu, na uvažavanju djetetovih roditelja i
kulturno-jezičnih vrijednosti, na težnji da dijete postane
odgovorna i miroljubiva odrasla osoba s razumijevanjem za
prirodni okoliš.
4. zdravstvena prava- prava zdravog djeteta i onog
ometenog u razvoju
- zdravoj djeci jamči se pravo na zdravlje, najviše standarde
zdravlja i olakšice u liječenju i rehabilitaciji, zaštita od
uporabe narkotika, etc.
Posebna zdravstvena prava za djecu s duševnim ili tjelesnim
nedostacima – imaju pravo na posebnu zaštitu, socijalnu
integraciju i individualni razvoj, preventivnu zdravstvenu
skrb i medicinski, psihologijski i funkcionalni tretman.
5. socijalna prava-povlastice socijalne sigurnosti
6. ekonomska prava- zaštita od ekonomskog iskorištavanja i
obavljanja poslova koji mogu ometati školovanje, biti opasni
ili štetni za zdravlje te tjelesni, duševni, ćudoredni ili
društveni razvoj djeteta, pravo na životni standard koji
uvjetuje tjelesni, duhovni, ćudoredni i društveni razvoj
djeteta, pa su roditelji prije svih drugih odgovorni da takav
standard djetetu osiguraju u skladu sa svojim mogućnostima.
Države svojim mjerama moraju osigurati materijalnu potporu
i dodatne programe.
7. kulturna prava- pravo djeteta na pripadnost manjini,
njegovanje vlastite kulture, ispovijedanje vlastite vjere i
uporabu vlastitog jezika. Pravo na odmor i slobodno vrijeme
na igru i rekreaciju i sklobodno kulturno i umjetničko
izražavanje.
8. pravosudno-zaštitna
- kad je dijete objekt kaznenog dijela
- kad je stranka u kaznenom postupku
kad je žrtva rata
- kad mu treba osigurati prava u području obiteljskih odnosa
Konvencija štiti prava djece da ne budu spolno iskorištavana i
zlorabljena
- odredba o najboljem interesu djeteta načelnog je značenja
i primjenjiva je na sve situacije prosudbe o djetetu
- odredba o dužnosti poštovanja roditelja i drugih osoba
odgovornih za dijete primjenjiva je u obiteljskim i širim
društvenim odnosima.
Kad se radi o posvojenju djeteta unutar jednog pravnog
sustava posvojenje trebaju provoditi nadležna tijela uz
pristanak za to potrebnih osoba uzimajući u obzir položaj
djeteta prema roditeljima, srodnicima I zakonskim
zastupnicima.
Poznato je tzv.MEĐUDRŽAVNO POSVOJENJE , odn
posvojenje djeteta od strane posvojitelja koji su državljanstva
različitog od djetetovog.
Ovakav oblik posvojenja Konvencija predviđa kao zamjenski
način zbrinjavanja djeteta ako se ono ne može posvojiti,
udomiti ili zbrinuti na primjeren način u zemlji svojeg
porijekla.
Također je propisana zabrana ostvarivanja nedopuštene
novčane koristi u međudržavnom posvojenju.
DOBROBIT I INTERES DJETETA
Najbolji interes djeteta je kriterij za postupanje s djetetom I
donošenje odluka u vezi s njim koji je postavila Konvencija o
pravima djeteta. Prema Konvenciji u svim djelovanjima koja
se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili
privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili
pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati
prednost.
Države stranke obvezuju se da će kroz odgovarajuće
zakonodavne I upravne mjere djetetu osigurati takvu zaštitu I
skrb kakva je potrebna za njegovu dobrobit, uzimajući u obzir
prava I dužnosti njegovih roditelja, zakonskih zastupnika ili
drugih pojedinaca koji su pravno odgovorni za dijete. Prema
ovim odredbama najbolji interes djeteta je načelo prema
kojem zakonodavac mora uskladiti sve svoje propise. Najbolji
interes djeteta ima u Konvenciji o pravima djeteta značenje
jednog od općih načela.Interes djeteta neodređeni je, ali
odredivi pojam, koji u svakom pojedinom slučaju zahtijeva da
se prepozna neka određena potreba djeteta I da se na najbolji
mogući način zadovolji.
Kriteriji za određivanje interesa djeteta:
Potrebe djeteta,
18
 volja roditelja,
standardno ponašanje
Potrebe djeteta kao kriterij podrazumijevaju primjenu
objektivnog kriterija u određivanju koje su djetetove potrebe i
u kakvom su međusobnom odnosu. Volja roditelja temelji se
na činjenici da roditelji najbolje poznaju svoje dijete.
Standardno ponašanje je kriterij uobičajenog postupanja
koje se temelji na idealnim premisama.
Dobrobit djeteta bolji je, sveobuhvatniji i primjereniji pravni
izraz od interesa djeteta.
Odražava sveukupni, optimalni status djeteta u odnosu na
njega samoga i druge subjekte, pa svojom širinom uključuje i
interes djeteta.
Identificirati dobrobit djeteta znači odrediti sve okolnosti,
obično uvijek međuuvjetovane, koje djetetu zaštićuju ili
uskraćuju neko ili neka njegova prava.
OSTALI MEĐUNARODNI DOKUMENTI O PRAVIMA
DJETETA
Na međunarodnoj razini mogu se prepoznati dvije vrste
dokumenata kojima se štite djeca:
1. međunarodni dokumenti koji se bave ljudskim
pravima
2. međunarodni dokumenti koji su ciljano namjenjeni
djeci kao njihovim ovlaštenicima
Ženevska deklaracija o pravima djeteta (1924.) započela je
s redefiniranjem pojma djeteta, njegovih prava i položaja u
društvu.
Iza Drugog svjetskog rata nastaje Povelja UN-a (1945.) i
Opća deklaracija o ljudskim pravima (1948.).
Znatno proširenje prava i poboljšanje položaja djece u društvu
proklamirala je Deklaracija o pravima djeteta (1959.).
Njezina važnost je u tome što je u deset načela istaknula dijete
kao osobu s posebnim potrebama i interakciju društva i
odraslih na zaštiti djece.
Za kontinentalna zakonodavstva i pravne sustave važna je
primjena Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda. Ona argumentum a maiore ad minus
obuhvaća i ljudska prava i temeljne slobode djece.
Haška konvencija o zaštiti djece (1996.) po karakteru je
međunarodnoprivatnopravna konvencija, jer ne rješava
tzv.supstitucionalna prava već uređuje pravila po kojima se
odluke sudova u vezi s roditeljskom skrbi donesene u jednoj
državi, osnažuju za primjenu u drugoj državi.
Također je značajna Konvencija o kontaktima s djecom
(2003.) donesena u Vijeću Europe. Njezin je glavni sadržaj
uređenje pravila u vezi s pravima djeteta na kontakte s
roditeljima koji živi u državi različitoj od djetetove.
Na razini europskih dokumenata za obiteljsko pravo važnost
ima konvencija Bruxelles II (1998.) koja se odnosi na
brakorazvodne postupke, rastavu ili poništaj braka, te
građanske postupke u vezi s roditeljskom skrbi nad
zajedničkom djecom.
Također su značajne Haška konvencija o
građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece
i Europska konvencija o priznanju i izvršenju odluka u
vezi s roditeljskom skrbi i o ponovnoj uspostavi
roditeljske skrbi.
Donesena je Haška konvencija o međudržavnom
posvojenju čiji su ciljevi:
stvaranje jamstva za poštovanje dobrobiti djeteta i
njegovih temeljnih prava u slučaju međudržavnog
posvojenja
promicanje suradnje među državama da bi se
poštovala jamstva i spriječilo odvođenje djece,
prodaja i promet djecom,
osiguranje priznanja zasnovanog posvojenja u
državama ugovornicama.
Posljednji u nizu dokumenata koji razrađuju pojedina prava
djece iz Konvencije o pravima djeteta su Neobavezni
protokol uz Konvenciju o pravima djeteta u vezi s
uključivanjem djece u oružane sukobe te Neobavezni
protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece,
dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji.
Važna je i Konvencija Vijeća Europe o ostvarivanju
djetetovih prava (1996.) kojom se djetetu priznaju određena
postupovna prava:
pravo da u postupku dobije sve relevantne
informacije
pravo da dobije savjet i izrazi svoje mišljenje
pravo da bude obavješteno o mogućim posljedicama
uvažavanja njegova mišljenja
pravo da traži posenog zastupnika
DIJETE U OBITELJSKOM OKRUŽJU – PRAVA
DJECE I ODGOVORNOST RODITELJA
Dijete je na temelju odredbi Obiteljskog zakona postalo
AKTIVNIM SUBJEKTOM pravnih odnosa roditelja i djece,
jer mu pripadaju određena subjektivna prava i pravna zaštita u
slučaju kršenja tih prava.
Prava djeteta su međusobno isprepletena, nemoguće ih je
promatrati izolirano.
PRAVO NA ŽIVOT I ZDRAVLJE
Dijete ima pravo na skrb za zdravlje i život.
Pravo na život i zdravlje preduvjet su ostvarivanja svih
drugih prava. Roditelji su dužni skrbiti o životu i zdravlju
djeteta i omogućiti mu korištenje mjera za unaprjeđenje,
čuvanje i vraćanje zdravlja. Roditelji su dužni čuvati i
njegovati dijete i skrbiti za njegove potrebe.
Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nadzora
odrasle osobe.
Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti,
roditelji imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovu druženju
s drugim osobama.
Također imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od šesnaest
godina života zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili
pratnje druge odrasle osobe u koju imaju povjerenje.
Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati.
PRAVO NA OBITELJSKI ŽIVOT
Dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa
svojom dobrobiti. Ako živi odvojeno od jednog ili oba
roditelja, dijete ima pravo na susrete i druženje s
roditeljima.
Emocionalna stabilnost djeteta izgrađuje se životom uz oba
roditelja. Obitelj treba djetetu pružiti osnovni životni sadržaj i
uzor te okvir njegovih temeljnih potreba.
PRAVO NA OBITELJSKI ODGOJ
Dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren
svojim tjelesnim, umnim i osjećajnim potrebama.
ObZ priznaje djetetu pravo na sigurnost I odgoj u obitelji.
Odgoj djeteta treba biti takav da kod njega stvori osjećaj
sigurnosti, pripadnosti I zadovoljstva. ObZ odgoj djece
prepoznaje kao roditeljsku zadaću kojoj je podloga
emocionalna povezanost roditelja I djece. Roditelji trebaju
19
dijete odgojiti kao slobodnu, moralnu, marljivu I osjećajnu
osobu. Trebaju mu ukazati na razliku između dozvoljenog I
nedozvoljenog, dobrog I lošeg te poželjnog I nepoželjnog
ponašanja u društvu. Dijete ima pravo na slobodu savjesti I
vjerskog uvjerenja te treba biti odgajano u religijskom
svjetonazoru.
PRAVO NA OBRAZOVANJE
Dijete ima pravo na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo
na zapošljavanje u skladu sa svojom sposobnostima i svojom
dobrobiti.
ObZ NAVODI NEKOLIKO PRAVA:
pravo na izbor obrazovanja
pravo na izbor zanimanja
pravo na zapošljavanje
pravo na svestrano obrazovanje
DUŽNOST DJECE
Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im, te biti
obzirno prema članovima obitelji.
Punoljetno dijete je dužno uzdržavati roditelja koji nije
sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne
može ostvariti iz svoje imovine.
NASILJE U OBITELJI
Nasilje u obitelji vrlo je čest pojavni oblik negativnih
interakcija među članovima obitelji.
Obiteljsko je nasilje moguće sankcionirati na tri razine:
kaznenopravnoj
prekršajnoj
obiteljskopravnoj
Kaznenopravna odredba za nasilničko ponašanje u obitelji
propisuje kaznu od 3 mj do 3 god za člana obitelji koji
zlostavljanjem ili osobito drskim ponašanjem dovede drugog
člana obitelji u ponižavajući položaj.
Prekršajno sankcioniranje obiteljskog nasilja odraz je
dugotrajnih nastojanja da se učinkovito reagira na obiteljsko
nasilje.
Zakon o zaštiti nasilja u obitelji sustavno obrađuje nasilje u
obitelji. U njemu se definira član obitelji, određuju se vrste
prekršajnopravnih sankcija koje izriče sud i zaštitne mjere.
Obiteljskopravne odredbe za zaštitu djeteta od nasilja unutar
obitelji, ali djelomice i izvan nje referiraju se samo na
osnovne oblike, koji mogu poslužiti kao temelj za izricanje
neke od obiteljskopravnih mjera prema roditeljima.
Roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju dijete podvrgavati
ponižavajućim postupcima, duševnom ni tjelesnom nasilju,
odnosno zlostavljanju.
INSTITUT PRAVOBRANITELJA ZA DJECU
Pravobranitelj u različitim pravnim sustavima ima različite
ovlasti, no zajedničko je svima da štite građane, a nerijetko i
posebne kategorije osoba koje imaju minoran položaj u
društvu.
Pravobranitelj za djecu osnovan je u HR na temelju Zakona o
pravobranitelju za djecu iz 2003.g. On je sasvim neovisna
osoba, izabrana od strane Hrvatskog sabora na prijedlog
Vlade, s mandatom od 8 godina.
Pravobranitelj ima svoje zamjenike, a izvješće o radu jednom
godišnje podnosi Saboru. Ne smije pripadati ni jednoj
političkoj stranci.
Osnovni cilj rada pravobranitelja je zaštita, praćenje i
promicanje djetetovih prava u skladu sa hrvatskim propisima i
međunarodnim ugovorima.
DJELOKRUG NJEGOVA RADA:
Prati primjenu svih propisa koji se odnose na zaštitu prava i
interesa djece. Prati povrede pojedinačnih prava djece i
proučava opće pojave i načine povreda prava i interesa
djece.Zalaže se za zaštitu i promicanje prava i interesa djece s
posebnim potrebama.
Predlaže poduzimanje mjera za izgradnju cjelovitog sustava
zaštite i promicanja prava i interesa djece te za sprječavanje
štetnih djelovanja koja ugrožavaju prava i interese djece,
Obavještava javnost o stanju prava djece.
ODGOVORNOSTI, DUŽNOSTI I PRAVA RODITELJA
Smisao roditeljske odgovornosti je u označavanju
roditelja kao osoba kojima je povjerena sveukupna skrb
za razvoj i odrastanje djece.
Odgovornost roditelja je pravni pojam koji podrazumijeva
njihov AKTIVAN odnos prema djetetu i njegovim pravima.
Ima obilježja moralnog i vrijednosnog pojma i postoji na
strani roditelja kao pravno uobličenje prirodnih zakonitosti
koje vladaju u odnosima roditelja i djece i kao pravni odgovor
na potrebu djece za zaštitom roditelja.
Dužnosti roditelja većinom su orijentirane prema
zbrinjavanju djece u različitim situacijama, Smisao dužnosti
roditelja je osiguranje ostvarivanja prava koje djetetu
jamči obiteljsko zakonodavstvo
Prava roditelja - postoje najprije radi ustanovljenja i
prepoznavanja primarnosti roditelja u usporedbi s trećim
osobama kao onih kojima je u pravilo najviše u interesu da
budu glavni odgajatelji i pravno ovlašteni skrbiti o svojoj
djeci.
Među dužnostima ObZ navodi zastupanje djece od strane
njihovih roditelja i sklapanje pravnih poslova.
- Roditeljsko zastupanje djece dolazi u obzir u svim
slučajevima kad je potrebno zaštiti neki interes djeteta pred
sudskim, upravnim ili drugim tijelima, osim kad zakon djetetu
dopušta da samostalno poduzima pravne radnje;
Sklapanje pravnih poslova – ima značenje formalnog
ugovaranja pravnog posla, kad dijete postaje stranka pravnog
ugovora.
Maloljetno dijete mora imati osobu koja će ga pravno
zbrinjavati kad to nisu roditelji onda posvojitelj ili skrbnik
skrbe o djetetu uključujući dio koji nazivamo zastupanje
djece. Pravilo je da roditelji zastupaju svoju djecu tako da
svojim izjavama nadomještaju volju maloljetnika.
IZUZECI U OBITELJSKOM PRAVU KAD SE DJETETU
DOPUŠTA DA SAMOSTALNO IZJAVLJUJE SVOJU VOLJU S
NEPOSREDNIM PRAVNIM UČINCIMA:
Postoji nekoliko situacija gdje su roditelji izuzeti od
zastupanja djece. ObZ dopušta maloljetnički brak I time
ovlašćuje maloljetnika na podnošenje prijedloga za donošenje
20
odluke o dopuštanju sklapanja braka s navršenih 16 godina I
također na podnošenje žalbe ako je rješenjem odbijen u svom
prijedlogu. Maloljetna osoba koja sklapa brak čini to
samostalno, bez zastupanja od strane roditelja. Također bez
zastupanja roditelja maloljetna osoba može davati osobne
izjave, pa tako maloljetnik stariji od 16 godina može priznati
očinstvo. S navršenih 14 godina može dati pristanak na
priznanje majčinstva ili očinstva. Dijete može samo dati
pristanak na posvojenje I također može pristati kao maloljetan
roditelj da njegovo dijete bude posvojeno. Može pristati s
navršenih 12 godina na promjenu osobnog imena I narodnosti
kod zasnivanja posvojenja te na upis posvojitelja kao
roditelja. Ono ima pravo da osobno obavi uvid u spis o
posvojenju te na posnošenje prijedloga za prijevremeno
stjecanje poslovne sposobnosti.
Roditelji ne mogu zastupati dijete ni u slučaju kad traži zaštitu
svojih prava pred nadležnim tijelima. Tada mu se postavlja
poseban skrbnik kojeg imenuje CZSS kad se vodi postupak
pred drugim tijelima, a sud kad se vodi postupak pred CZSS.
Roditelji zbog suprotnosti interesa ne mogu zastupati dijete
kadgod su im interesi suprotni bez obzira na to da li se radi o
nekom sporu ili međusobnom sklapanju pravnih poslova. I u
tom slučaju CZSS postavlja djetetu posebnog skrbnika.
Privremena nemogućnost zastupanja djece od strane roditelja
postoji I u slučaju suprotnosti interesa između više djece te u
svakom drugom slučaju kad su im interesi suprotni.
Roditelji maju dužnost i pravo uzdržavati dijete
Imaju dužnost i pravo upravljati imovinom svog djeteta do
punoljetnosti
Smisao uzdržavanja nalazimo u potrebi osiguranja
materijalnih uvjeta za egzistenciju djece i njihov razvoj.
Uzdržavanje nije vezano isključivo uz postojanje roditeljske
skrbi. Na strani roditelja ova dužnost postoji čak i kad im je
roditeljska skrb oduzeta,
Imovinski odnosi djece i roditelja zasebno su regulirani u
posebnom dijelu zakona među dužnostima i pravima spominje
se samo dužnost i pravo na upravljanje imovinom djeteta
Dijete može biti vlasnikom neke imovine koja je odvojena od
imovine roditelja, mogu je steći radom, nasljedstvom,
darovanjem ili na neku drugu pravnu osnovu
Dužnost i pravo roditelja da upravljaju imovinom djece ne
odnosi se jedino na imovinu koju je maloljetnik stekao radom.
Maloljetnik radom stečenom imovinom upravlja samostalno.
- upravljanje imovinom navedeno je kao dio roditeljske skrbi i
podrazumijeva očuvanje i održavanje imovine, roditelji
imovinom moraju upravljati kao dobri domaćini.
Osnovna načela po kojima roditelji upravljaju imovinom
djece:
a) upravljanje mora biti u korist djece
b) imovina se može koristiti samo za potrebe djece
c) otuđenje ili opterećenje imovine djeteta nemoguće je bez
odobrenja centra za socijalnu skrb
RAZDVOJEN ŽIVOT RODITELJA I DJECE
Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi:
umro,
proglašen umrlim,
lišen roditeljske skrbi,
lišen potpuno poslovne sposobnosti,
djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na
roditeljsku skrb ili
je spriječen.
Obiteljski zakon roditeljsku skrb kao pravni odnos uređuje u
pravilu kao pravni institut koji pripada majci i ocu zajedno
Kad zajednički život nije moguć zakonodavstvo regulira
situaciju podijeljene roditeljske skrbi, odnosno posebnih
sadržaja skrbi o djeci.
NADLEŽNA TIJELA ZA DONOŠENJE ODLUKE O
RODITELJSKOJ SKRBI
U nekim slučajevima život djeteta s oba roditelja nije
moguć, pa obiteljsko zakonodavstvo intervenira u te odnose,
određujući nadležnost tijela koja su mjerodavna da donesu
odluku o pojedinim sadržajima roditeljske skrbi.
Sve odredbe o pravnoj intervenciji u roditeljsku skrb
temelje se na;
zaštiti dobrobiti djeteta
uvažavanju djetetovog prava na izražavanje
vlastitog mišljenja
uvažavanju sporazuma roditelja ako nije suprotan
dobrobiti djeteta
načelu zajedničke odgovornosti oba roditelja za
podizanje i odgoj djeteta
ravnopravnost spolova
Različite su situacije kad je nadležan izvanparnični sud, a kad
CZSS da odluče o pojedinim sadržajima roditeljske skrbi.
NADLEŽNOST IZVANPARNIČNOG SUDA
Institut ostvarivanja roditeljske skrbi razlikuje se od
pojma pripadanja, imanja roditeljske skrbi.
Roditeljska skrb pripada majci i ocu zajedno od trenutka
rođenja djeteta ili njihova posvojenja tuđeg djeteta, te
traje u pravilu do djetetove punoljetnosti
U nadležnosti je izvanparničnog suda da odluči u
sljedećim situacijama koje se tiču ostvarivanja roditeljske
skrbi:
S kojim će roditeljem dijete živjeti
Određivanju načina i vremena susreta i druženja s
odvojenim roditeljem
Ograničenju ili zabrani susreta i druženja djeteta s
roditeljem i ukidanju takve odluke
Određivanju osoba u čijoj će se nadležnosti susreti
odvijati
O susretima i druženju djeteta s bakom/djedom te
maloljetnom braćom/polubraćom te
sestrama/polusestrama
O pojedinim dužnostima odvojenog roditelja u
sklopu roditeljske skrbi
Kad ne postoji roditeljski sporazum o ostvarivanju
roditeljske skrbi
U slučaju promjenjenih okolnosti s kojim će
roditeljem dijete živjeti te o susretima i druženju i
drugim sadržajima
Skrb o djetetu u slučaju da umre roditelj s kojim je
dijete živjelo
Oduzimanju djeteta od osobe kod koje se nalazi bez
pravne osnove
SUSRETI I DRUŽENJA
Ako roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici, sud će odlučiti s
kojim će roditeljem dijete živjeti te odrediti način i vrijeme
21
susreta i druženja djeteta s drugim roditeljem.
Radi zaštite dobrobiti djeteta susreti i druženje djeteta s
roditeljem koji ne živi s djetetom mogu se ograničiti ili
zabraniti, a prema okolnostima slučaja sud može odrediti
osobu u čijoj će se nazočnosti održavati susreti i druženje.
Sud može odlučiti da pojedine dužnosti obavlja roditelj s
kojim dijete ne živi, primjerice brinuti se o zdravlju djeteta,
školovanju, izvanškolskim aktivnostima, nekim poslovima
zastupanja djeteta ili upravljanja njegovom imovinom i o
drugome.
U postupku donošenja odluke sud će uvažiti sporazum
roditelja, ako nije protivan dobrobiti djeteta.
Odluku o prestanku ograničenja ili zabrane susreta i druženja
sud će donijeti na prijedlog centra za socijalnu skrb, roditelja
ili djeteta.
TEORETSKI POSTOJI NEKOLIKO MOGUĆNOSTI:
da sva djeca žive s jednim roditeljem
da neka žive s majkom, a neka s ocem
da dijete bude povjereno drugoj osobi, domu za
djecu ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja
djelatnost socijalne skrbi
„ U postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovom
pravu ili interesu, dijete ima pravo na prikladan način saznati
važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje
te biti obaviješteno o mogućim posljedicama uvažavanja
njegova mišljenja. Mišljenje se uzima u obzir u skladu s
njegovom dobi i zrelosti.“
Sud će donijeti rješenje o ograničenju I zabrani susreta I
druženja s djetetom ukoliko susreti I druženja mogu biti štetni
za dijete. Ograničenje susreta I druženja odnosi se na
vremensko skraćenje, prorjeđene susrete I strogo kontrolirana
mjesta zajedničkih susreta. Također može podrazumijevati I
određivanje susreta I druženja u nazočnosti treće osobe koja
mora biti podobna za ulogu skrbnika, a ne može biti djetetova
baka/djed ili brat/sestra. Osoba u čijoj se nazočnosti odvijaju
susreti I druženja ima pravo na mjesečnu naknadu I naknadu
opravdanih troškova I tu osobu može sudu predložiti CZSS.
Zabrana susreta I druženja u potpunosti isključuje bilo kakav
kontakt djeteta I odvojenog roditelja. Kao razlog za zabranu
susreta I druženja moglo bi biti alkoholiziranje roditelja u
vrijeme susreta I druženja s djetetom ili njegovi ispadi
duševnog zdravlja, odvođenje djeteta na neprilična mjesta itd.
Sudsko rješenje o ograničenju susreta ili njihovoj zabrani
može se ukinuti donošenjem novog rješenja, ako prestanu
okolnosti koje su uvjetovale ograničenja ili zabranu. O tome
će na prijedlog CZSS, roditelja ili djeteta odlučiti
izvanparnični sud. Pravo na susrete I druženja s unucima
imaju I baka ili djed. Ukoliko im jedan ili oba roditelja brane
susrete I druženja s djetetom o tome će odlučiti izvanparnični
sud na prijedlog bake ili djeda I pritom kao osnovni kriterij
uzeti djetetovu dobrobit. Također djeca imaju pravo na
susrete I druženja s bratom/sestrom I polubratom/polusestrom
koji ne žive zajedno. Ukoliko djed, baka, brat, sestra,
polubrat, polusestra navode djete na nepoželjan ponašanja I
štete dobrobiti djeteta sud može odlučiti o zabrani susreta I
druženja s djetetom.
PREDAJA DJETETA
Situacije odvođenja djece mogu se očekivati od roditelja s
kojim dijete ne živi I koji dijete ne vraća nakon proteka
vremena koje je imao pravo provesti s djetetom.
Građanskopravne otmice s međunarodnim elementom
regulirane su Haškom konvencijom o građanskopravnim
aspektima odvođenja djece. Riječ je o nasilnom odvođenju
djece preko granica države u kojoj dijete ima prebivalište.
Izvanparnični postupak radi predaje djeteta je hitan, tj sud
mora rješenje donijeti bez odgode. U slučaju kršenja prava
djeteta CZSS može biti informiran od bilo koga te je dužan
odmah ispitati slučaj I poduzeti mjere za zaštitu djetetovih
prava. intervencija CZSS je potrebna jer se krši djetetovo
pravo da živi sa svojim roditeljima.
POVJERAVANJE DJETETA NA ČUVANJE I ODGOJ
Povjeravanje djeteta na čuvanje i odgoj zaseban je
obiteljskopravni institut. Tu je riječ o prenošenju dijela
roditeljske skrbi s roditelja na pravnu ili fizičku osobu.
Centar za socijalnu skrb će odmah, a najkasnije u roku od
osam dana od dana saznanja da su oba roditelja odsutna,
spriječena ili iz zdravstvenih ili sličnih razloga nesposobna
skrbiti o djetetu, a nisu ga povjerili na čuvanje i odgoj osobi
koja ispunjava propisane pretpostavke za skrbnika, povjeriti
dijete i bez pristanka roditelja na čuvanje i odgoj drugoj osobi,
domu za djecu ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja djelatnost
socijalne skrbi.
Roditelj ima priliku odabrati osobu kojoj će povjeriti
svoje dijete na čuvanje i odgoj. U ovoj situaciji roditelj je u
nemogućnosti da sam skrbi o djetetu. Zakon dopušta
roditeljima da čuvanje djeteta samostalno
privremenopovjere osobi koja ispunjava pretpostavke
propisane za skrbnika.
Kad se odluče za ustanovu socijalne skrbi ili drugu osobu
koja obavlja djelatnost socijalne skrbi potrebna je odluka
CZSS. Ako roditelj ne odabere osobu za čuvanje i odgoj
djeteta, CZss je dužan odmah po saznaju za takvu
situaciju, a najkasnije u roku od 8 dana dijete povjeriti
fizičkoj osobi koju smatra podobnom za čuvanje i odgoj
djeteta, domu za djecu ili drugoj pravnoj ustanovi koja
obavlja djelatnost socijalne skrbi.
Odluka CZSS o povjeravanju djeteta na čuvanje i odgoj može
trajati najdulje 60 dana.
Žalba na odluku ne odgađa njezinu ovrhu.
Ako centar za socijalnu skrb ocijeni da okolnosti traju i po
isteku roka od 60 dana donijet će odmah odluku o stavljanju
djeteta pod skrbništvo.
Ako roditelji zatraže predaju djeteta i donošenje odluke o
prestanku skrbništva, a centar za socijalnu skrb smatra da to
nije u interesu djeteta, predložit će sudu donošenje mjere za
zaštitu dobrobiti djeteta.
Ako centar za socijalnu skrb u roku od petnaest dana od
zahtjeva roditelja ne pokrene postupak pred sudom, roditelji
mogu zahtjev za predaju djeteta uputiti sudu.
OBITELJSKOPRAVNE MJERE ZA ZAŠTITU PRAVA I
DOBROBITI DJETETA
Izriču se: Kad se roditelji iz bilokojeg razloga ne ponašaju u
skladu sa zahtjevima Obiteljskog zakona, kad ne postižu
zadovoljavajuće rezultate u svojoj roditeljskoj skrbi
Zakonske mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta u
određenom stupnju umanjuju i suzuju roditeljsku skrb.
22
Smisao tih mjera je u zaštiti djetetove dobrobiti, a ne u
kažnjavanju roditelja. One se izriču zbog djece, a ne zbog
roditelja, no moguće je i potrebno da se postigne i
promjena u odgovornostima roditelja u
zadovodljavajućem ispunjavanju roditeljske uloge, tako
da neke mjere imaju paralelnu svrhu promjene ponašanja
roditelja prema djetetu kako bi nakon nekog vremena
preuzeli svoju ulogu odgovornih roditelja.
OPĆA PRAVILA ZA ZAŠTITU DJECE
Svatko je dužan obavijestiti CZSS o kršenju djetetovih
prava, a posebice o svim oblicima tjelesnog ili duševnog
nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog
postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta.
Ova odredba obvezuje društvo u cjelini i njegove članove na
obavještavanje CZSS o slučaju kršenja djetetovih prava.
Posebice se inzistira na razotkrivanju i obavještavanju o
nasilju nad djecom pa ova odredba ima važnost u suzbijanju
nasilja prema djeci kako u obitelji tako i izvan nje.
Za sve osim za drugog roditelja ta je odredba samo moralnog
značenja jer je bez pravne sankcije.
MJERE ZA ZAŠTITU OSOBNIH PRAVA I
DOBROBITI DJETETA
Oblici intervencije pobliže su određeni kao:
Upozorenje roditelja na pogreške i propuste u skrbi
i odgoju djeteta
Nadzor nad ostvarivanjem roditeljske skrbi
Oduzimnje roditelju prava da živi sa svojim
djetetom i da ga odgaja
Upućivanje djeteta u ustanovu za socijalnu skrb
Lišenje roditeljske skrbi
Zabrana neovlaštenog približavanja i uznemiravanja
djeteta
Polaganje računa o upravljanju imovinom i
prihodima djeteta
Stavljanje roditelja u položaj skrbnika za djetetovu
imovinu
Mjere osiguranja na imovini roditelja
UPOZORENJE NA PROPUSTE I POGREŠKE U SKRBI I
ODGOJU
Svrha ove mjere je zaštita osobe djeteta. Sastoji se u ovlasti
CZSS da roditeljima ukaže na pogreške u skrbi i odgoju
djeteta ili da mu ukaže na određene propuste koje čine u vezi
s odgojem i podizanjem svojeg djeteta. Dužnost je CZSS da
roditeljima pomogne kako bi pogreške ili propuste uklonili, a
ona se temelji na zahtjevu iz Konvencije o pravima djeteta o
obvezi država stranaka da roditeljima pruže odgovarajuću
pomoć u obavljanju njihovih dužnosti spram djeteta.
NADZOR NAD RODITELJSKOM SKRBI
Centar za socijalnu skrb odredit će nadzor nad izvršavanjem
roditeljske skrbi kad su pogreške i propusti u skrbi o djetetu
viševrsni ili učestali ili kad je roditeljima potrebna posebna
pomoć u odgoju djeteta.
Tri su zakonske pretpostavke izricanja ove mjere:
riječ je o viševrsnim pogreškama i propustima
roditelja u skrbi za dijete
riječ je o učestalim pogreškama i propustima
roditelja u skrbi za dijete
roditeljima je potrebna posebna pomoć u odgoju
djeteta
Odlukom o nadzoru odredit će se program nadzora nad
roditeljima i djetetom te imenovati osoba koja će program
provoditi.
Program nadzora može sadržavati upućivanje djeteta u dom
za djecu u poludnevni ili dnevni smještaj, upućivanje roditelja
i djeteta u zdravstvene i druge ustanove radi liječenja i druge
stručne pomoći.
Nadzor se određuje u najkraćem trajanju od šest mjeseci.
Osoba koja provodi program nadzora podnosi centru za
socijalnu skrb izvješće najmanje jedanput u dva mjeseca, a na
zahtjev centra za socijalnu skrb i češće.
Osoba koja provodi nadzor nad roditeljskom skrbi mora
ispunjavati pretpostavke za skrbnika, a ne može biti srodnik u
ravnoj lozi ni pobočnoj do drugog stupnja.
Osoba koja provodi nadzor nad roditeljskom skrbi ima
pravo na mjesečnu naknadu kao i naknadu opravdanih
troškova na teret sredstava socijalne skrbi. Službenik
centra za socijalnu skrb ima pravo na mjesečnu naknadu
kad nadzor nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, uz
posebno odobrenje ravnatelja, provodi izvan uredovnog
vremena.
ODUZIMANJE RODITELJU PRAVA DA ŽIVI SA
SVOJIM DJETETOM i DA GA ODGAJA
Oduzet će im se prava kad:
a) Kad u većoj mjeri zanemaruju podizanje i odgoj djeteta
b) Kad postoji opasnost za pravilno podizanje djeteta
c) Kad roditelj nije zaštitio dijete od štetnih postupaka drugih
osoba, posebice članova obiteljske zajednice odnosno nije
poduzeo ništa za zaštitu djeteta
d) Kad roditelj nije obavijestio CZSS o zanemarivajućem
podizanju i odgajanju djeteta od strane drugog roditelja
Represivni karakter ove mjere ogleda se u činjenici da su na
strani djeteta već nastupili nepovoljni učinci, pa dijete treba
što prije zbrinuti fizičkim odvajanjem od roditelja .
Zanemarivanje u većoj mjeri uključuje: nedovoljnu skrb o
prehrani, higijeni, odijevanju, medicinskoj pomoći, redovitom
pohađanju škole, nesprječavanje djeteta u skitnji prosjačenju
ili krađi.
Kad su roditelji nemoćni spriječiti dijete u nekim devijantnim
ponašanjima takva im se mjera neće izreći pod uvjetom da su
se oni javili czssu za pomoć prije izricanja mjere. Trajnije
oduzimanje roditelju i djetetu prava da žive zajedno nije
poželjno uputno je da centar radi s roditeljima kako bi se
obiteljska zajednica ponovno uspostavila.
Mjera se izriče u trajanju od godine dana uz obvezu centra da
prije isteka tog roka ispita sve okolnosti slučaja.
Roditelji zadržavaju sadržaje roditeljske skrbi koje dijete ne
ostvaruje u ustanovi, uz susrete i druženje ako nije protivno
dobrobiti djeteta.
Nije moguće da roditelj zatraži ukidanje odluke, no moguće je
odgoditi donošenje odluke ili njezina ovrha ako se roditelj
obveže da će on napustiti obiteljsku zajednicu u trajanju od
23
petnaest dana i da će redovito dolaziti u savjetovalište, školu
za roditelje ili zdravstvenu ustanovu u koju je upućen.
UPUĆIVANJE DJETETA U USTANOVU SOCIJALNE
SKRBI
Sud će u izvanparničnom postupku dijete kod kojeg je došlo
do poremećaja u ponašanju povjeriti ustanovi za socijalnu
skrb na čuvanje i odgoj, ako roditelji ili udomitelji nisu u
mogućnosti valjano odgajati dijete. Odluku o povjeravanju
sud će bez odgode dostaviti centru za socijalnu skrb radi
donošenja odluke o skrbi izvan vlastite obitelji.
To je Obiteljskopravna mjera prema djetetu, a ne prema
roditelju, svrha je preodgoj djeteta kod kojeg je došlo do
poremećaja u ponašanju.
Pravo zatražiti ove mjere imaju oba roditelja ili skrbnici
(rijetko), centar po službenoj dužnosti neovisno o tome jesu li
roditelji suglasni ili ne.
Boravak može biti dnevni poludnevni, tjedni ili dulji.
Mjera se izriče u trajanju do godine dana.
Roditelji zadržavaju sadržaje roditeljske skrbi koje dijete ne
ostvaruje u ustanovi, uz susrete i druženje ako nije protivno
dobrobiti djeteta.
LIŠENJE RODITELJSKE SKRBI
Lišenje roditeljske skrbi najteža je obiteljskopravna mjera
protiv roditelja, a radi zaštite djetetovih osobnih interesa,
prava i dobrobiti.
Smisao je ove mjere potpuno onemogućavanje roditelja u
njihovoj skrbi za dijete zbog štetnih postupaka, može se
odnositi na jednog ili oba roditelja.
Izricanje ove mjere i njezina ovrha u nadležnosti su
izvanparničnog suda. Odluka o lišenju poslovne sposobnosti
može se odnositi na jednog ili oba roditelja.
Smatra se da roditelj zlorabi roditeljske dužnosti kad:
provodi tjelesno ili duševno nasilje nad djetetom
izlaže dijete nasilju među odraslim članovima
obitelji
spolno iskorištava dijete
izrabljuje dijete sileći ga na pretjeran rad ili na rad
koji nije primjeren njegovoj dobi
djetetu dopušta uživanje alkoholnih pića
napustio je dijete
ne skrbi dulje od 3 mjeseca o djetetu s kojim ne živi
u roku od godine dana ne stvori uvjete za zajednički
život s djetetom s kojim ne živi, a da za to nema
osobito opravdan razlog
ne skrbi za osnovne životne potrebe djeteta s kojim
živi
ne pridržava se mjera koje je radi zaštite prava i
dobrobiti djeteta prethodno donijelo nadležno tijelo
na drugi način grubo zlorabi djetetova prava
Postupak: izvanparnični pokreće prijedlogom drugi roditelj ili
centar za socijalnu skrb, roditeljska skrb oduzima se na
neodređeno vrijeme, ukoliko dođe do promjene roditelju se
ono može vratitii osim ako kod djeteta nastupi punoljetnost ili
poslovna sposobnost
Učinci sudske odluke o oduzimanju roditeljske skrbi:
- roditelj nema pravnu osnovu obavljati niti jedan sadržaj
roditeljske skrbi osim uzdržavanja
- u slučaju posvojenja neće se tražiti pristanak takvog roditelja
- dijete čijim se roditeljima oduzme roditeljska skrb obavezno
se stavlja pod skrbništvo
- glede statusa roditelja- on ne može posvojiti neko drugo
dijete, ne može biti imenovan skrbnikom
- sudska odluka o oduzimanju i vraćanju roditeljske skrbi
dostavlja se nadležnom matičaru radi upisa u maticu rođenih
djeteta i roditelja
- zabilješke u državnim maticama i u zemljišnim knjigama
potrebne su radi pravne dsigurnosti, one upozoravaju treće
osobe da roditelj više ne zastupa dijete, ali i da nikakav osobni
pravni odnos ne postoji između njega i djeteta
POSVOJENJE U STAROM I SREDNJEM VIJEKU
Mezopotamija:
Hamurabijev Zakonik- posvojenje raskidivo i neraskidivo,
kod raskida bez krivnje posvojenika posvojitelj je dužan
osigurati otpremninu u iznosu od 1/3 svoje imovine
Asirsko i Babilonsko pravo
Uspostavljanje roditeljskog i srodničkog odnosa.
Mogao se posvojiti ne samo sin ili kći, već i kao brat, unuk,
pa čak i kao otac.
Posvojenik je imalo ista nasljedna prava kao i biološka djeca.
Uspostavljalo se pred svjedocima, bilo je raskidivo.
Stara Grčka
Gortinski zakonik
- posvojiti se mogao srodnik, ali i nesrodna osoba
- posvojiti se moglo i kada su postojala rođena djeca,
no posvojenik je mogao steći svu imovinu
posvojitelja samo ako on nije imao vlastite djece
Atensko pravo
- za posvojitelja se zahtijevalo da je pri zdravoj
pameti i da nije nagovoren od žene na posvojemje
- cilj ondašnjeg posvojenja – osiguranje produžetka
obitelji
- ako je posvojenik bio u mogućnosti produžiti
obitelj putem svojih potomaka imovina je pripadala
posvojiteljivim srodnicima
Rim
Postoje dva oblika posvojenja:
1. adrogacija- posvojenje sui iuris, prelazak adrogiranog
- oca obitelji (pater familias) sa svim podložnim mu
osobama i imovinom pod očinsku vlast i u obitelj
adroganta, adrogirani može biti samo muška osoba,
adrogant je morao imati najmanje 60 godina bez djece i
stariji od adrogiranoga. Cilj- produženje obitelji, s
vremenom se pojavljuje i kao nadomjestak za
pomanjkanje vlastitog djeteta ili utjeha za izgubljeno
dijete.
2. Adopcija – posvojenje alieni iuris, posvojče prelazi
pod očinsku vlast novog patera familiasa, mogu muške i
ženske osobe, odrasle i djecu.Cil j- nadomjestak za
rođeno, biološko potomstvo, pa adoptirani mora biti
barem 18 godina mlađi od adoptanta koji mora biti u
braku, dva oblika adopcije: a) adopitio plena- ulazi u
obitelj i pod očinsku vlast b)adoptio minus plena-
adoptirani stječe samo pravo nasljeđivanja, a ranija
očinska vlast se ne raskida kao ni nasljednopravne veze s
ranijom obitelji
24
U Kraljevini Jugoslaviji poznat je OGZ.
U Općem građanskom zakoniku posvojenje se zvalo
posinjenje. Za posvojitelje se tražilo da nemaju vlastite djece,
da su navršili 50 godina života I da su najmanje 18 godina
stariji od posvojenika. Posvojiti se moglo odraslu osobu I
dijete. Posvojenik nije u potpunosti raskidao vezu sa svojom
biološkom obitelji. Tada je posvojenje imalo patrijarhalna
obilježja I cilj mu je bio produžetak obitelji.
POJAM I CILJ POSVOJENJA
„Posvojenje je poseban oblik obiteljskopravnog zbrinjavanja
i zaštite djece bez odgovaajuće roditeljske skrbi koji
posvojiteljima omogućuje roditeljstvo i stjecanje prava na
roditeljsku skrb“
Posvojenje je obiteljskopravni institut kojim se pravnim
putem zasniva roditeljski odnos između tuđeg maloljetnog
djeteta i punoljetne osobe i to pravnim aktom nadležnog
organa.
CILJEVI POSVOJENJA I NJIHOVA PRAVNA ZAŠTITA
Objedinjuje dva prava: pravo čovjeka na roditeljstvo i na
osnivanje obitelji i pravo djeteta na sigurnost i odgoj u
obitelji.
Ta dva ljudska prava zajamčena su sljedećim globalnim
dokumentima:
1. Općom deklaracijom o pravima čovjeka 1948
2. Deklaracijom o pravima djeteta 1959,
3. Međunarodnim paktom o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravim 1966
4. Konvencijom o eliminiranju svih oblika
diskriminacije žena 1979
5. Konvencija o pravima djeteta 1989
6. Regionalni dokumenti:
7. Europska konvencija za zaštitu ljuskih prava i
temeljnih sloboda (1950)
8. Europska konvencija o posvojenju djece (1967)
9. Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu i
priznanju u predmetima posvojenja (1965)
10. Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu,
priznanju, izvrđenju te suradnji u predmetu
roditeljske odgovornosti i mjerama za zaštitu
djece (1996)
JEDINSTVENI OBLIK POSVOJENJA
Jedna od važnijih novina u obiteljskom zakonodavstvu je
uvođenje samo jednog oblika posvojenja.
Bitno obilježje posvojenja je neraskidivost odnosa srodstva
koji nastaje posvojenjem
„Posvojenjem nastaje između posvojitelja i njegovih
srodnika s jedne strane, te posvojenika i njegovih potomaka
s druge strane, neraskidiv odnos srodstva i sva prava i
dužnosti koja iz toga proizlaze.“
PRETPOSTAVKE ZA ZASNIVANJE POSVOJENJA
Razlikujemo dvije vrste pretpostavki:
Pretpostavke na strani posvojitelja (aktivna
adoptivna sposobnost)
Pretpostavke na strani posvojenika (pasivna
adoptivna sposobnost)
PRETPOSTAVKE NA STRANI POSVOJENIKA
(PASIVNA ADOPTIVNA SPOSOBNOST)
Da bi osoba bila posvojiva mora:
Biološki postojati
Pravno postojati
Biti subjekt prava
Maloljetna osoba
Začeto, a nerođeno dijete ne može se posvojiti, ne postoji
prenatalno posvojenje .
U HR mora proći i izvjesno vrijeme nakon poroda da bi ono
postalo posvojivo (najmanje šest tjedana, a mora proći i rok
od 30 dana koji roditelji imaju za povlačenje suglasnosti).
Potencijalni posvojenik mora biti maloljetna osoba.
Posvojenje mora biti u interesu djeteta.
Europska konvencija o posvojenju djece kaže:
„Nadležno tijelo će donijeti odluku o posvojenju djeteta
samo ukoliko je steklo uvjerenje da će posvojenje
osigurati dobro djetetu.“
„U svim djelima koje radi djece poduzimaju javne ili
privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, upravne vlasti ili
zakonodavna tijela, interesi djeteta trebaju imati
prednost!“
„Države ugovornice koje priznaju i dopuštaju sustav
usvojenja osigurat će da se pritom najveća pozornost
posveti dobrobiti djeteta!“
Dijete maloljetnih roditelja ne može se posvojiti osim u
iznimnom slučaju, odn. ako nakon godinu dana nema izgleda
da će dijete biti odgajano u krugu maloljetnikove šire obitelji.
Dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima.
Za posvojenje je potreban pristanak obaju ili jedinog roditelja
djeteta, ako Zakonom nije drukčije određeno.
Za posvojenje nije potreban pristanak roditelja:
1. koji je lišen roditeljske skrbi,
2. koji je potpuno lišen poslovne sposobnosti,
3. koji je maloljetan, a nije sposoban shvatiti značenje
posvojenja.
Roditelj može dati pristanak da njegovo dijete posvoji
njemu poznati posvojitelj samo ako dijete posvaja maćeha
ili očuh.
Za roditelja koji se predomisli ostavljena je mogućnost da
odustane od pristanka na posvojenje u roku 30 dana od
potpisivanja zapisnika o pristanku na posvojenje.
Ako se dijete nalazi pod skrbništvom potrebno je mišljenje
djetetova skrbnika, osim ako pristanak daje maloljetni roditelj.
PRETPOSTAVKE NA STRANI POSVOJITELJA
(AKTIVNA ADOPTIVNA SPOSOBNOST)
Pretpostavke na strani posvojitelja koje ga čine podesnim i
sposobnim za odgovornu i zahtjevnu ulogu posvojitelja
Posvojitelj mora unaprijed pružiti garancije da posjeduje
osobine i kvalitete koje će ga učiniti dobrim roditeljem
Adoptivna smetnja – ako na strani posvojitelja postoji neka
pretpostavka koja ne bi smjela postojati ukoliko on želi
posvojiti dijete.
25
Posvojiti ne može osoba:
Koja je lišena roditeljske skrbi
Koja je lišena poslovne sposobnosti
Čije dosadašnje ponašanje i osobine upućuju na to
da nije poželjno povjeriti joj roditeljsku skrb o
djetetu.
Posvojitelj ne smije biti krvni srodnik posvojenik u ravnoj
lozi, niti u pobočnoj lozi do drugog stupnja srodstva.
Skrbnik ne može posvojiti štićenika dok ga dužnosti skrbnika
ne razriješi CZSS.
Postojanje vlastitog potomstva i ranije posvojene djece nije
prepreka posvojenju.
Posvojitelj je u pravilu hrvatski državljanin, samo iznimno
stranac ako je to od osobite koristi za dijete- dobrobit
procijenjuje czss, ministarstvo soc. skrbi daje odobrenje,
neblagonaklonost je uzrokovana ograničenim mogućnostima
detaljnije provjere sredine u koju dijete odlazi, nemogućnost
poduzimanja interventnih mjera za slučaj potrebe od strane
nadležnog tijela matične države posvojčeta.
Životna dob posvojitelja uređena je prema načelu adoptio
imitatur naturam !!!
Posvojiti može osoba u dobi od dvadeset jedne do trideset pet
godina, starija od posvojenika najmanje osamnaest godina.
Ako postoje osobito opravdani razlozi posvojitelj može biti i
osoba starija od trideset pet godina, ali dobna razlika između
posvojitelja i posvojenika ne smije biti veća od četrdeset pet
godina.
Ako posvojitelji posvajaju sestre i braću, polusestre ili
polubraću, dovoljno je da jedan posvojitelj ispunjava dobnu
pretpostavku samo za jedno dijete.
Ako su posvojitelji posvojili dijete, a naknadno žele posvojiti
njegovu sestru, brata, polusestru ili polubrata, mogu ga
posvojiti bez obzira na svoju dob.
Posvojiti mogu bračni drugovi zajednički, jedan ako je drugi
roditelj ili posvojitelj djeteta te jedan uz pristanak drugog
roditelja, iznimno osoba koja nije u braku ako je to od osobite
koristi za dijete (najčešće «teže posvojiva» djeca- bolesni,
preveliki)! U tom slučaju nadležni CZSS mora procijeniti
postojanje osobite koristi za dijete. A to može biti ako ga
posvaja netko od srodnika, ili ako se radi o djetetu za koje je
teže naći posvojitelje zbog toga što je starije dobi ili boluje od
neke ozbiljne bolesti.
POSTUPAK ZASNIVANJA POSVOJENJA
STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST
CZSS je stvarno nadležno tijelo za zasnivanje posvojenja.
CZSS je javna ustanova koju osniva RH rješenjem
ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.
Mjesno nadležan je CZSS mjesta prebivališta ili boravišta
djeteta koje se kani posvojiti.
TIJEK POSTUPKA ZASNIVANJA POSVOJENJA
PRIPREMNE RADNJE
Postupak za posvojenje provodi po službenoj dužnosti CZSS
mjesta prebivališta ili boravišta djeteta. U postupku
posvojenja javnost je isključena.
Prije pokretanja postupka za posvojenje osoba koja želi
posvojiti zatražit će od centra za socijalnu skrb svojega
prebivališta mišljenje o podobnosti za posvojenje. Centar za
socijalnu skrb izdat će mišljenje u roku od dva mjeseca od
zaprimanja zahtjeva. Ako je od izrade mišljenja o podobnosti
za posvojenje do pokretanja postupka proteklo više od godinu
dana centar za socijalnu skrb koji provodi postupak za
posvojenje preispitat će bez odgode jesu li se promijenile
okolnosti. U postupku posvojenja javnost je isključena.
Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat će
metode kojima će se utvrditi podobnost za posvojenje i način
izrade mišljenja o podobnosti. Mišljenje sadrži psihološku
obradu potencijalnih posvojitelja te socio-amnestičke podatke.
Bit će odlučujuće u prosudbi da li se takve osobe uopće mogu
pojaviti kao pretendenti za posvojenje. Njegov sadržaj će
olakšati rad CZSS koji je nadležan provesti postupak
posvojenja. To mišljenje će biti jamstvo kavalitete kasnijeg
posvojiteljskog odnosa. Može ga se nadopunjavati I mijenjati
u slučaju promjene okolnosti.
CZSS mora pribaviti I određenu dokumentaciju koja svjedoči
o ispunjenim pretpostavkama na strani posvojitelja.
SREDIŠNJA FAZA POSTUPKA
Pristanak na posvojenje roditelj može dati centru za socijalnu
skrb i prije pokretanja postupka posvojenja, ali tek kada dijete
navrši šest tjedana života.
Radi se o pristanku na posvojenje od strane njemu nepoznatih
posvojitelja. U pravnoj teoriji takav način pristanka naziva se
bianco pristanak za posvojenje.
Kad dijete posvaja očuh bračni drug je stranka u postupku, a
drugi roditelj nakon isteka roka od 30 dana u kojem može
odustati od pristanka na posvojenje prestaje biti strankom u
postupku. Posvojenjem prestaju međusobna prava i dužnosti
posvojenika i njegovih krvnih srodnika.
PRISTANAK DJETETA
Dijete starije od 12.g, koje je sposobno shvatiti značenje
posvojenja, daje svoj pristanak na posvojenje. Ono taj
pristanak daje bez nazočnosti roditelja I osoba koje ga žele
posvojiti. Takvo opredjeljenje hrvatskog zakonodavca
motivirano je težnjom da se uspostave stvarne želje djeteta.
Europska konvencija o posvojenju djece ne zahtjeva djetetovo
suodlučivanje o posvojenju, već samo njegovo mišljenje o
predloženom posvojenju.
Konvencija UN o pravima djeteta pridaje posebno značenje
pravu djeteta na suodlučivanje o svim pitanjima koja su u vezi
s njim, s tim što se djetetu posvećuje dužna pažnja u skladu s
njegovim godinama života I njegovom zrelošću.
Europska konvencija o ostvarivanju prava djeteta polazi od
prava djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja I prava na
odgovarajuću informaciju, te uvažavanje pogleda I mišljenje
djeteta o problemima koji ga se tiču.
DONOŠENJE ODLUKE O POSVOJENJU
U postupku posvojenja centar za socijalnu skrb upoznat će
posvojitelje s pravom djeteta da od posvojitelja dozna da je
posvojeno.
Centar za socijalnu skrb savjetovat će posvojiteljima da kažu
djetetu najkasnije do sedme godine života da je posvojeno, a
ako je starije dobi, odmah nakon zasnivanja posvojenja.
26
ODLUKA O POSVOJENJU
Izreka odluke centra za socijalnu skrb kojom se zasniva
posvojenje sadrži:
– za posvojenika: osobno ime, datum i mjesto rođenja,
državljanstvo, narodnost, godinu i redni broj upisa u matici
rođenih, osobno ime i adresu roditelja,
– za posvojitelje: osobno ime, datum i mjesto rođenja te
adresu,
– određenje da se posvojitelji upisuju, odnosno ne upisuju kao
roditelji.
Ako je zasnivanjem posvojenja došlo do promjene osobnih
podataka posvojenika izreka odluke sadrži i nove podatke o
učincima posvojenja.
Protiv odluke o posvojenju stranka može podnijeti žalbu u
roku od osam dana od dana primitka odluke.
Posvojenje je zasnovano kad odluka o posvojenju postane
pravomoćna.
Nakon 8 dana ako nema žalbe odluka o posvojenju postaje
pravomoćna!!!
Centar za socijalnu skrb dužan je pravomoćnu odluku o
posvojenju odmah dostaviti nadležnom matičaru radi upisa u
maticu rođenih djeteta.
Ministar nadležan za poslove uprave propisat će način upisa
posvojenja u maticu rođenih.
PODACI O POSVOJENJU SU SLUŽBENA TAJNA!!!!
Tko neovlašteno drugome priopći, preda ili na drugi način
učini pristupačnim podatke koji su službena tajna ili pribavi
takve podatke s ciljem da ih preda nepozvanoj osobi,
kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.
Ako je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja ili ako je
riječ o vrlo tajnim podacima ili ako je djelo počinjeno da bi
se podaci objavili ili uporabili u stranoj državi,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset
godina.
Ako je kazneno djelo počinjeno iz nehaja,
počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora
do jedne godine.
UČINCI POSVOJENJA
Posvojenjem nastaje između posvojitelja i njegovih srodnika
te posvojenika i njegovih potomaka neraskidiv odnos
srodstva i sva prava i dužnosti koja iz toga proizlaze
Pravomoćnošću odluke o posvojenju prestaje roditeljska skrb
roditellja nad djetetom, posvojitelji stječu pravo na roditeljsku
skrb.
Glede nasljednopravnih učinaka posvojenje je izjednačeno sa
srodničkom i roditeljskom vezom.
Posvojenjem posvojenik i njegovi potomci stječu pravo
nasljeđivanja posvojitelja, njegovih krvnih srodnika i srodnika
po posvojenju.
Posvojenjem posvojitelj i njegovi krvni srodnici te srodnici po
posvojenju stječu pravo nasljeđivanja posvojenika i njegovih
potomaka.
Posvojenjem prestaje pravo nasljeđivanja posvojenika prema
njegovim roditeljima i drugim krvnim srodnicima, osim
prema roditelju koji je u braku s posvojiteljem, te prema
krvnim srodnicima i srodnicima po posvojenju toga roditelja.
Pitanje osobnog imena posvojenika uređeno je Zakonom o
osobnom imenu I Obiteljskim zakonom. ObZ propisuje da
posvojitelji određuju osobno ime posvojenika. Osobno ime
djeteta posvojitelji određuju sporazumno te posvojenik dobiva
zajedničko prezime svojih posvojitelja. Ukoliko oni nemaju
zajedničko prezime, prezime posvojenika će se urediti u
skladu sa Zakonom o osobnom imenu na temelju kojeg
roditelji mogu odrediti da dijete nosi prezime jednog ili oba
roditelja. Posvojenik može zadržati ime I prezime koje je
imao prije zasnivanja posvojenja ili svojem prezimenu dodati
prezime posvojitelja ako CZSS utvrdi da je to u interesu
djeteta. Ako je posvojenik stariji od 12 godina za promjenu
osobnog imena potreban je I njegov pristanak.
Posvojenik stječe pravo na državljanstvo , dijete stranog
državljanstva stječe hrvatsko svojih posvojitelja
U maticu rođenih posvojitelji se upisuju kao roditelji
posvojčeta (u bilješki na izvodu iz matice rođenih ne smiju se
iskazivati: prethodno ime djeteta, podaci prirodnih roditelja,
prethodno državljanstvo i bilješka o upisu posvojenja,
iznimno ako je to u interesu djeteta centar za ss može odrediti
da se posvojitelji ne upisuju kao roditelji.
Kad dijete posvaja samo jedna osoba tad u izvodu iz matice
na mjestu drugog roditelja ostaje ime biološkog roditelja, bilo
bi dobro da se ti podaci ne iskazuju rješenjem czssa
Osporavanje majčinstva ili očinstva upisanog na temelju
posvojenja nije dopušteno
Posvojenje je neraskidivo- osim ako bi tijekom postupka
zasnivanja posvojenja došlo do teških povreda proceduralne
naravi, tada bi došao u obzir poništaj posvojenja tada se
primjenjuju norme Zakona o općem upravnom postupku.
U slučaju da se nakon posvojenja ispostavi da je odluka o
posvojenju temeljena na pogrešnoj procjeni czssa, a ispunjene
su pretpostavke za izricanje mjera za zaštitu prava i dobrobiti
djeteta sud može posvojitelje lišiti roditeljske skrbi te se dijete
može ponovno posvojiti ali od drugih osoba
SKRBNIŠTVO
Skrbištvo je pravni institut kojeg je svrha zaštita djece bez
roditeljske skrbi, punoljetnih osoba koje nisu sposobne brinuti
o sebi ili nisu u mogućnosti štititi svoja prava i interese i
osoba koje iz drugih razloga nisu u mogućnosti štititi svoja
prava i interese.
Svaka osoba kad se rodi stječe pravnu sposobnost-
sposobnost da bude subjekt u pravnom prometu i ima je sve
do smrti bez obzira je li sposobna ili nije brinuti se o svojim
pravima i interesima. To znači da postaje nositeljem prava i
dužnosti koje joj priznaje određeni poredak – pravo
vlasništva, iz zdravstvenog ili socijalnog osiguranja, porezni
obveznik, itd.
Poslovna sposobnost – sposobnost davanja pravno
relevantnih izjava volje kojima se izazivaju promjene u
pravnom prometu –sklapanje ugovora, pokretanje postupka
glede osobnih stanja, itd.Stječe se kasnije u pravilu stjecanjem
punoljetnosti. Ponekad neke osobe imaju poslovnu
sposobnost, ali su spriječene štititi svoja prava i interese (npr.
nepoznato boravište).
27
SKRBNIK je osoba koja je rješenjem CZSS, a iznimno
drugog nadležnog tijela, postavljena za skrbnika nakon
što je utvrđeno da ima osobine I sposobnosti za obavljanje
odgovorne skrbničke dužnosti te je pristala biti skrbnikom.
ŠTIĆENIK je maloljetna ili punoljetna osoba koja je pod
skrbništvom, odn osoba o čijim se pravima i interesima brine
skrbnik.
OSNOVNA NAČELA SKRBNIŠTVA
U domaćem pravu izvode se iz ustavnih i zakonskih odredbi.
To su načela:
primjerene skrbičke zaštite djeteta bez roditeljske
skrbi te odrasle osobe s duševnim smetnjama
društvene skrbi za osobe koje nisu u stanju brinuti
se o svojim pravima i interesima.
Obiteljski zakin naglašava da skrbnička zaštita mora biti
primjerena i individualizirana. Skrbičku zaštitu dužan je
centar za ss pružati po službenoj dužnosti.
Društvena priroda instituta skrbništva ogleda se na više
načina. Odražava se ustavnom odredbom prema kojoj je
dužnost svih da štite djecu I nemoćne osobe te
obiteljskopravnim propisom kojim se obvezuje najširi krug
osoba I institucija da upozore nadležna tijela na potrebu
zaštite djece.
Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju
djetetovih prava, a posebice o svim oblicima zanemarivanja ili
zlostavljanja djeteta. Svatko je dužan obavijestiti CZSS o
potrebi pružabja zaštite punoljetnim osobama koje nisu u
stanju brinuti se o svojim pravima I interesima, a zdravstvene
su osobe dužne na zahtjev CZSS ili po službenoj dužnosti
dostaviti podatke CZSS o duševnim smetnjama I drugim
uzrocima zbog kojih se osoba nije u stanju brinuti o svojim
pravima I interesima.
Mjesno nadležan CZSS mora pokrenuti postupak za stavljanje
pod skrbništvo I imenovanje skrbnika ex officio, a obavijest o
tome da neku osobu treba staviti pod skrbništvo dužni su mu
dostaviti matičar, pravosudna tijela, druga državna tijela I
tijela lokalne samouprave, bračni drug, srodnici te drugi
članovi kućanstva I zdravstvene ustanove.
Sud je ovlašten ex officio pokrenuti postupak za lišenje
poslovne sposobnosti.
STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST ZA
PROVOĐENJE SKRBNIŠTVA
Stvarno nadležno tijelo za provođenje skrbništva je CZSS.
Czss je javna ustanova, osniva ga RH rješenjem ministarstva
socijalne skrbi, osniva se za područje jedne ili više općina ili
gradova na području iste županije ili Grada Zagreba, i može
imati više podružnica.
Czss je prvostupanjsko tijelo- pri odlučivanju o pojedinim
pravima iz socijalne skrbi primjenjivat će se Zakon o općem
upravnom postupku – zato što taj propis pruža postupovna
jamstva zaštite građana o čijim se pravima odlučuje
ulaganjem žalbe ministarstvu nadležnom za socijalnu skrb, a
može se voditi i upravni spor.
MJESNA NADLEŽNOST
CZSS-a određuje se prema prebivalištu ili boravištu osobe
koja je pod skrbništvom, koju treba staviti pod skrbništvo
ili kojoj treba imenovati skrbnika za poseban slučaj.
Ako štićenik promijeni prebivalište, mijenja se i mjesna
nadležnost centra.
Posebna pravila o mjesnoj nadležnosti za maloljetno dijete
propisuje Zakon o socijalnoj skrbi, nadležnost se veže uz
mjesto prebivališta roditelja uvažavajući okolnost kako je pri
pružanju zaštite često potrebno raditi i s roditeljima djeteta
kako bi ih se osposobilo za ponovno preuzimanje skrbi o
djetetu.
OVLASTI CZSS PRI PRUŽANJU SKRBNIČKE
ZAŠTITE
Skrbničku zaštitu CZSS primjenjuje tako da:
Provodi skrbništvo
Donosi rješenje o stavljanju pod skrništvo
maloljetne osobe
Pokreće postupak za lišenje, kao i za vraćanje
poslovne sposobnosti te sudjeluje u njemu
Donosi rješenje o stavljanju pod skrbništvo osobe
lišene poslovne sposobnosti ili rješenje o
roditeljskoj skrbi nakon punoljetnosti
Imenuje posebnog skrbnika kad je to predviđeno
zakonom
Imenuje skrbnika ili sam obavlja dužnost skrbnika
Nadzire rad skrbnika i pomaže mu pri obavljanju
dužnosti skrbnika
Daje odobrenje za pravne poslove koji prelaze
granice redovnog poslovanja te za poduzimanje
važnijih mjera koje se odnose na osobu štićenika
Određuje naknadu skrbniku
Ispituje pritužbe na rad skrbnika
Utvrđuje iznos štete koju je skrbnik nanio štićeniku,
ima pravo zatražiti naknadu te pokrenuti sudski
postupak za naknadu štete
Vodi očevidnike o osobama pod skrništvom i
njihovoj imovini
METODE RADA CZSS
Centar mora primjenjivati metode stručnog rada, a one će
ovisiti o okolnostima pojedinog slučaja te o obliku
obiteljskopravne zaštite.
Poželjan je interdisciplinaran pristup radi zaštite osoba
koje nisu sposobne brinuti o zaštiti svojih prava I interesa
zbog maloljetnosti, duševnih smetnji ili nesposobnosti za
rasuđivanje. Jedno od osnovnih načela je društvena zaštita
koja pretpostavlja suradnju svih tijela koja su uključena u
skrbničku zaštitu (npr.centar,sud, matičar).
Surađivati moraju I zdravstvene ustanove jer ih ObZ obvezuje
na suradnju s CZSS, posebno u vezi s obavještavanjem o
potrebi stavljanja pod skrbništvo.
Kad se odlučuje o temeljnim slobodama I pravima mora se
poštivati načelo zakonitosti, a pravna zaštita mora se pružiti u
razumnom roku.
Pri primjeni obiteljskog zakonodavstva zaposleni u CZSS
moraju poštovati osobnost korisnika, njegovo
dostojanstvo i nepovredivost osobnog i obiteljskog života.
28
Sve što su službeno saznali dužni su čuvati kao profesionalnu
tajnu.
Osim formalnopravnog postupanja CZSS ovlašten je koristiti
usluge savjetovanja koje mogu biti dragocjene u smislu
prevencije i obiteljske terapije.
VRSTE SKRBNIKA
Prema tome tko obavlja poslove skrbništva
 posredno- preko imenovanog skrbnika
 neposredno- skrbnik djelatnik centra
Prema tome kome se pruža skrbnička zaštita:
Skrbništvo za maloljetne,
punoljetne,
za poseban slučaj.
NEPOSREDNO SKRBNIŠTVO CZSS primjenit će kad
procjeni da su okolnosti slučaja takve da je za dobrobit
štićenika da poslove skrbnika obavlja netko od djelatnika
CZSS.
Skrbnikom ne može biti imenovan ravnatelj niti službenik
koji obavlja pravne poslove skrbništva u tom centru.
Osobitost je neposrednog skrbništva da skrbnik ne mora dati
pristanak na svoje imenovanje.
Posredno skrbništvo provodi se preko imenovanog skrbnika,
fizičke osobe, koja svoje dužnosti obavlja na temelju rješenja
o postavljanju skrbnika.
VRSTE SKRBNIKA
individualni skrbnik
posebni skrbnik
kolizijski skrbnik
privremeni zastupnik
Individualni skrbnik – skrbnik imenovan jednoj osobi za
cjelokupnu brigu o njezinim pravima i interesima. U slučaju
da takav skrbnik ima više štićenika i dalje se smatra
individualnim skrbnikom svakog od njih
Poseban skrbnik- koji se imenuje za poduzimanje pojedinih
pravnih radnji ili poslova. Poseban skrbnik može se
imenovati osobi kad postoji sukob interesa između nje i
njezinog zakonskog zastupnika, kad postoji sukob interesa
između više osoba koje zastupa isti zakonski zastupnik, kad
štićenik ima nekretnine na području nekog drugog czssa, kad
osobi najmanje tri mjeseca nije poznato boravište ili nije
dostupna a nije ostavila opunomoćenika. I tijelo pred kojim se
vodi postupak može u navedenim slučajevima postaviti
skrbnika no o tome je dužan obavijestiti czss.
Kolizijski skrbnik – podvrsta skrbnika za poseban slučaj, czss
postavit će ga djetetu kad su interesi djeteta i roditelja u
suprotnosti (u sporovima o podrijetlu djeteta, postupcima
osporavanja majčinstva ili očinstva), kao i kad su interesi više
štićeniika u suprotnosti
Privremeni zastupnik – vrsta je skrbnika za poseban slučaj,
naziva se još i curator ad litem ili ad actum, razlika između
privremenog zastupnika i skrbnika za poseban slučaj je u
tome što prvog postavlja nadležni sud ili upravno tijelo u
postupku, a drugog czss. Postavlja se uvijek kad se vodi
postupak za lišenje poslovne sposobnosti, czss ga postavlja i
određuje ovlasti, ovlasti skrbnika prestaju kad sud
pravomoćno odluči da činjenice ne ukazuju na potrebu lišenja
poslovne sposobnosti ili kad czss donese odluku o
imenovanju individualnog skrbnika
PRETPOSTAVKE ZA SKRBNIKA
osoba koja ima osobine i sposobnosti za obavljanje
skrbništva
osoba koja pristane biti skrbnikom
osoba zaposlena u czssu- za to nije potreban
pristanak, ali ne ravnatelj niti službenik koji
obavlja pravne poslove
IZBOR SKRBNIKA
Izbor osobe skrbnika zahtjevna je zadaća CZSS.
Izbor skrbnika ovisit će o vrsti skrbništva, odn treba li
imenovati posebnog skrbnika ili individualnog skrbnika.
Ako treba imenovati individualnog skrbnika, dobro je da ga
CZSS potraži između osoba bliskih štićeniku: srodnika,
prijatelja, znanaca.
Ako to zahtijevaju okolnosti slučaja i dobrobit štićenika,
centar za socijalnu skrb može odlučiti da neposredno obavlja
dužnost skrbnika i u tu svrhu imenuje osobu zaposlenu u tom
centru. Skrbnikom ne može biti imenovan ravnatelj niti
službenik koji obavlja pravne poslove skrbništva u tom
centru.
Maloljetni štićenik koji je navršio petnaest godina života i
štićenik koji je djelomice lišen poslovne sposobnosti imaju
pravo izjaviti žalbu na odluku o imenovanju odnosno
razrješenju skrbnika kao i na odluke u kojima se odlučuje o
njihovim pravima i dobrobiti.
Pretpostavke za imenovanje skrbnika propisuje ObZ I
određuje ih negativno.
Skrbnik ne može biti osoba:
1. koja je lišena roditeljske skrbi,
2. koja je lišena poslovne sposobnosti,
3. čiji su interesi u suprotnosti s interesima štićenika,
4. od koje se, s obzirom na njezino ponašanje i osobine te
odnose sa štićenikom, ne može očekivati da će pravilno
obavljati dužnosti skrbnika,
5. s kojom je štićenik sklopio ugovor o doživotnom
uzdržavanju,
6. s čijim je bračnim drugom štićenik sklopio ugovor o
doživotnom uzdržavanju.
Osim tih pretpostavki podrazumjeva se da skrbnik mora biti
punoljetan I da mora imati poslovnu sposobnost.
Činjenica da je netko već lišen roditeljske skrbi, lišen
poslovne sposobnosti, te da ima neprikladno ponašanje čini
potencijalnog skrbnika nesposobnim za obavljanje skrbničke
dužnosti prema bilo kojem štićeniku pa ona stoga apsolutno
onemogućuje osobu da bude skrbnik. Ostali primjeri su
relativnog značenja jer isključuju osobu od obavljanja
dužnosti skrbništva samo u odnosu prema određenom
štićeniku.
Dužnosti skrbnika ovisit će o vrsti skrbništva te potrebama
pojedinog štićenika.
RJEŠENJEM O IMENOVANJU SKRBNIKA određuju se
dužnosti i prava skrbnika ovisno o okolnosti pojedinog slučaja
i vrsti skrbništva.
DUŽNOSTI SKRBNIKA
Osnovne dužnosti skrbnika su:
Svjesno se brinuti o osobi, pravima, obvezama i
dobrobiti štićenika
29
 Upravljati imovinom štićenika te poduzimati mjere
da se osoba osposobi za samostalan život i rad
Razmotriti mišljenje, želje i osjećaje štićenika o
pojedinoj važnoj mjeri prije nego što je skrbnik
poduzme
Nastojati punoljetnog štićenika uključiti u
svakodnevan život i slobodne aktivnosti ovisno o
njegovom zdravstvenom stanju i sposobnostima
Pojedine dužnosti skrbnika:
Zastupati štićenika
Poduzimati mjere za zaštitu štićenika
Osigurati sredstva za životne potrebe štićenika
Kao roditelj svjesno se brinuti o pravima
maloljetnog štićenika
Podnositi izvješće o radu i stanju štićenikove
imovine
Zastupanje štićenika može biti:
u osobnim stvarima
u imovinskim stvarima
redovno
izvanredno
U osobnim stvarima zastupanje štićenika obuhvaća
izjavljivanje volje koja se odnosi na medicinske zahvate,
prisilnu hospitalizaciju i sl.
Strogo osobne izjave volje poput izjave volje o sklapanju
braka ili priznanja očinstva skrbnik za štićenika u pravilu nije
ovlašten davati.
Zastupanje u imovinskim stvarima obuhvaća sklapanje
pravnih poslova, sudjelovanje u postupcima u kojima se
odlučuje o imovinskim pravima i sl.
Redovito zastupanje skrbnik provodi SAMOSTALNO,
dok mu je za izvanredno zastupanje štićenika potrebna
suglasnost CZSS.
ZAŠTITA OSOBNIH PRAVA ŠTIĆENIKA
Zaštita osobe štićenika obuhvaća zaštitu njegovih
socijalnih i zdravstvenih prava, osobnih prava štićenika,
zaštitu njegovog osobnog stanja.
Centar za socijalnu skrb donosi odluku o stavljanju maloljetne
osobe pod skrbništvo i imenuje joj skrbnika.
Maloljetni štićenik odlukom centra za socijalnu skrb
povjerava se na čuvanje i odgoj skrbniku, drugoj osobi,
udomiteljskoj obitelji, domu za djecu ili pravnoj osobi
koja obavlja djelatnost socijalne skrbi.
Skrbnik nije dužan živjeti sa štićenikom, no nema zapreka da
s njim živi ako je to za štićenikovu dobrobit.
Centar za socijalnu skrb prati prilike u kojima štićenik živi.
Djelatnik centra za socijalnu skrb dužan je najmanje dva puta
godišnje obići štićenika kao i kad to zatraži skrbnik odnosno
štićenik.
Skrbnik je ovlašten brinuti se da štićenik ostvari zakonom
predviđena prava iz socijalne skrbi ako za to ima potrebe, a
to su savjetovanje, pomaganje u prevladavanju posebnih
teškoća, pomoć za uzdržavanje, jednokratnu pomoć, pomoć
za podmirenje troškova stanovanja...
Za mjere koje se odnose na zdravstveno stanje medicinski i
zdravstveni propisi ovlašćuju skrbnika da ima pravo izabrati
između oblika medicinskih intervencija itd.
Ovlast skrbnika da zastupa štićenika ograničenog je dosega.
Opće je pravilo da podneske koji se tiču važnijih mjera
skrbnik može podnijeti samo uz odobrenje CZSS. Osnovni
kriterij da centar da odobrenje bit će dobrobit štićenika.
Tužbu može za osobu potpuno lišenu poslovne sposobnosti i
osobu za koju je odlukom o djelomičnom lišenju poslovne
sposobnosti određeno da ne može poduzimati radnje koje se
tiču osobnih stanja, podnijeti njegov skrbnik uz prethodno
odobrenje centra za socijalnu skrb.
PRIBAVLJANJE MATERIJALNIH SREDSTAVA
Izdatci za životne potrebe štićenika namiruju se iz:
1. štićenikovih prihoda,
2. sredstava dobivenih od osoba koje su po zakonu dužne
uzdržavati štićenika,
3. sredstava socijalne skrbi, sukladno odredbama posebnog
zakona,
4. štićenikove imovine,
5. drugih izvora.
Iznimno, ako je to za dobrobit štićenika, izdatci za njegove
životne potrebe mogu se, prije sredstava socijalne skrbi,
namiriti iz štićenikove imovine koja ne služi za
zadovoljavanje osnovnih životnih potreba štićenika i
članova njegove obitelji.
Izdaci za životne troškove namiruju se prije svega iz sredstava
koja predstavljaju redoviti ili privremeni prihod štićenika, a
tek potom iz štićenikove imovine.
Ovdje postoji iznimka od općeg pravila, a to je da se za
namirenje štićenikovih životnih potreba zadire u njegovu
imovinu tek nakon iskorištenih sredstava socijalne skrbi u
slučaju kad štićenik ima veću imovinu. Štićenikovi prihodi
mogu potjecati od rada ili mirovine, rente, najma nekretnine.
Maloljetni ili punoljetni štićenik ovlašteni su tražiti
uzdržavanje od osoba koje su ih po zakonu dužne uzdržavati,
a skrbnik je dužan pokrenuti spor za uzdržavanje ako
zakonski obveznik uzdržavanja ne želi svoju obvezu
dragovoljno ispuniti.
Na kraju dolazi u obzir otuđenje štićenikove imovine za što je
potrebno odobrenje CZSS. Drugi izvori prihoda mogli bi biti
darovi, ostvareno uzdržavanje na temelju sklopljenog ugovora
o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju I svi drugi izvori
stečeni na zakonom dopušten način.
UPRAVLJANJE IMOVINOM I ZASTUPANJE U
IMOVINSKIM STVARIMA
Upravljanje imovinskim pravima poslovno nesposobne
osobe zahtjevna je dužnost, pa se zahtijeva visok stupanj
odgovornosti i savjesnosti skrbnika.
Od skrbnika se očekuje da imovinom upravlja kao dobar
domaćin, odn da imovinu očuva, a pomogućnosti i uveća,
30
osim ako umanjenje imovine nije nužno za dobrobit štićenika.
Zastupanje u imovnskim stvarima jest zastupanje štićenika
prilikom sklapanja nekih pravnih poslova ili u sudskim
postupcima koji su imovinske naravi.
Valjanost pravnih poslova koje sklapa poslovno nesposobna
osoba uređena je Zakonom o obveznim odnosima.
Iznimka od zastupanja štićenika predviđena je u Zakonu o
nasljeđivanju koji sposobnost odlučivanja ne veže uz
formalno stanje, odn lišenje poslovne sposobnosti, već uz
faktičnu sposobnost rasuđivanja.
Po toj odredbi smatra se da je oporučitelj u trenutku
sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje.
Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom
trenutku nije bio sposoban shvatiti značenje svojeg očitovanja
i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom
voljom toliko da postupa u skladu sa tim znanjem.
Poslovanje imovinom može biti:
redovito
uzvanredno
Poslove redovitog upravljanja poduzima skrbnik
samostalno.
Poslove koji prelaze redovito poslovanje imovinom skrbnik
može poduzeti samo uz odobrenje CZSS.
Skrbnik može uz prethodno odobrenje centra za socijalnu
skrb poduzeti posao koji prelazi redovito poslovanje
imovinom i pravima štićenika, a osobito:
1. otuđiti ili opteretiti štićenikove nekretnine,
2. otuđiti iz štićenikove imovine pokretnine veće vrijednosti,
3. raspolagati štićenikovim imovinskim pravima.
Centar za socijalnu skrb u odluci o odobrenju poslova
određuje namjenu pribavljenih sredstava i nadzire njihovu
uporabu.
Djelatnik centra za socijalnu skrb i njegov bračni drug ne
mogu sa štićenikom sklopiti ugovor o otuđenju ili opterećenju
štićenikove imovine.
NADZOR NAD RADOM SKRBNIKA
Skrbnik je dužan svakih šest mjeseci i kad to zatraži CZSS
podnijeti izvješće o svojem radu i o stanju štićenikove
imovine.
Skrbnik koji JE dužan uzdržavati štićenika dužan je,
svake godine i kad to zatraži centar za socijalnu skrb,
podnijeti izvješće o svojem radu i stanju štićenikove
imovine.
Izvješće podnosi se u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik.
U izvješću skrbnik mora navesti:
 Kako se brinuo o osobi štićenika i
 O zaštiti njegovih prava i dobrobiti, te
 Podatke o upravljanju i raspolaganju štićenikovom
imovinom,
 O prihodima i rashodima štićenika i
 Druge podatke značajne za osobu štićenika u
proteklom razdoblju.
U slučaju neposrednog skrbništva izvješće podnosi osoba
stručnom vijeću CZSS.
CZSS dužan je razmotriti izvješće skrbnika i u slučaju potrebe
poduzeti odgovarajuće mjere radi zaštite dobrobiti štićenika.
Štićenik, njegov bračni drug, srodnici u ravnoj lozi,
pravosudna tijela, tijela državne uprave, lokalne samouprave,
socijalne, zdravstvene i prosvjetne ustanove mogu podnijeti
pritužbu na rad skrbnika centru za socijalnu skrb.
Centar za socijalnu skrb ispituje osnovanost pritužbe i
poduzima zakonom određene mjere.
Osobe mogu podnijeti ministarstvu nadležnom za poslove
socijalne skrbi pritužbu na rad centra za socijalnu skrb u
svezi s obavljanjem pojedinih skrbničkih poslova.
Ako je pritužba osnovana, ministarstvo daje upute centru za
socijalnu skrb kako treba postupiti i određuje rok u kojem je
dužan dostaviti obavijest o poduzetim radnjama.
ODGOVORNOST SKRBNIKA
U slučaju utvrđenih nepravilnosti u radu skrbnika
moguća je:
materijalna odgovornost skrbnika
kaznena odgovornost skrbnika
poduzimanje mjera CZSS prema skrbniku
razrješenje skrbnika i imenovanje novog
skrbnika
MATERIJALNA ODGOVORNOST SKRBNIKA
Skrbnik je materijalno odgovoran za štetu u dva slučaja:
Kad skrivljeno nanese štetu štićeniku
Kad osoba koja je pod skrbništvom nanese štetu
trećoj osobi
U pravilu za štetu koju uzrokuje njegov štićenik odgovara sam
skrbnik I to ako je u vrijeme počinjenja štete štićenik bio ili
trebao biti pod skrbnikovim nadzorom.
Odgovornosti za počinjenu štetu skrbnik se može osloboditi
ako dokaže da je nadzor obavljao na način na koji je obvezan
ili da bi šteta nastala I pri brižljivom obavljanju nadzora.
Skrbnik odgovara za štetu koju je skrivio u obavljanju svojih
dužnosti.
Centar za socijalnu skrb utvrdit će iznos štete i pozvati
skrbnika da je u određenom roku naknadi, te istovremeno
podnijeti zahtjev sudu da se štićenikova tražbina osigura na
skrbnikovoj imovini.
Ako skrbnik u određenom roku ne naknadi štetu, centar za
socijalnu skrb će izravno ili preko posebnog skrbnika
podnijeti tužbu za naknadu štete.
Radi zaštite štićenikovih prava koja su povrijeđena
nepravilnim skrbnikovim radom, centar za socijalnu skrb
dužan je prema skrbniku poduzeti i druge mjere predviđene
zakonom.
KAZNENA ODGOVORNOST SKRBNIKA
Kazneno odgovara za ponašanja određena Kaznenim
zakonom koja vrijeđaju osobna ili imovinska prava štićenika.
Zlouporaba povjerenja djelo je koje nastaje ako
zlouporabi zakonom ili ugovorom dane ovlasti i time ošteti
osobu čije interese zastupa za što je kazna zatvora od 3
31
mjeseca do 3 godine. Kažnjivo je i propuštanje izvršavanja sastavlja zapisnik.
dužnosti i zlouporaba ovlasti.
Zaštita osobnih interesa maloljetnog štićenika su dva
kaznena djela: SKRBNIŠTVO ZA MALOLJETNE OSOBE
1. zapuštanje i zlostavljanje djeteta ili maloljetne
osobe, Pod skrbništvo će se staviti maloljetna osoba čiji su roditelji
2. izvanbračni život s maloljetnom osobom
ČINJENIČNE OKOLNOSTI NA STRANI RODITELJA:
PRAVA SKRBNIKA UMRLI,
NESTALI,
Skrbnik ima pravo na mjesečnu naknadu, ovisno o njegovu
NEPOZNATI
radu i zalaganju u zaštiti štićenikovih prava i dobrobiti.
ODSUTNI
Pravo na naknadu nema skrbnik koji je dužan uzdržavati
štićenika. Skrbnik ima pravo na naknadu opravdanih troškova SPRIJEČENI, ODN U NEMOGUĆNOSTI
koju mu odobri CZSS, ako se time ne ugrožava podmirenje BRINUTI SE ZA SVOJU DJECU
osnovnih životnih potreba štićenika.
Skrbnik zaposlen u CZSS ima pravo na mjesečnu naknadu za PRAVNE SU PRIRODE:
poslove skrbništva koje uz posebno odobrenje ravnatelja Nepoznato boravište roditelja
obavlja izvan uredovnog vremena. Lišenje poslovne sposobnosti
Lišenje roditeljske skrbi
Maloljetnost roditelja
PRESTANAK DUŽNOSTI SKRBNIKA
Ove pretpostavke znače za CZSS kad stavlja dijete pod
Skrbnik preuzima skrbničke dužnosti u trenutku kad rješenje skrbništvo da tu nema dvojbi, a za roditelje znače jasnoću u
CZSS o imenovanju skrbnika postane pravomoćno. prepoznatljivosti njihovih nedostataka u roditeljskoj skrbi
Do prestanka dužnosti dolazi: koje će rezultirati društvenom skrbi za njihovo maloljetno
smrću skrbnika dijete.
razrješenjem skrbnika dužnosti
prestankom skrbništva.
DUŽNOSTI I PRAVA SKRBNIKA MALOLJETNOG
Razlozi za razriješenje skrbnika: ŠTIĆENIKA
Da je nemaran Skrbnik maloljetnog štićenika obavlja većinu dužnosti i
Da ugrožava štićenikove interese prava iz sadržaja roditeljske skrbi.
Da zlorabi svoje ovlasti Njegove su dužnosti i prava da savjesno brine o djetetovim
Ako ocijeni da bi za štićenika bilo korisnije pravima, zdravlju, odgoju i obrazovanju «kao roditelj»
imenovati drugog skrbnika Ako se dijete nalazi u ustanovi socijalne skrbi ili kod
Na zahtjev skrbnika udomitelja dužnost skrbnika je posjećivati, brinuti o zdravlju,
odgoju i obrazovanju štićenika.
U svim tim slučajevima CZSS će bez odgode štićeniku Skrbnik brine o obrazovanju svog maloljetnog štićenika.
imenovati novog skrbnika.
Njegova je ovlast da:
Drugi je slučajrazrješenja kad skrbnik više ne želi ispunjavati Odluči o izboru i promjeni škole i zanimanja
skrbničke dužnosti te preda zahtjev za razrješenje. štićenika
Rok od 2 mj postavljen je da se CZSS pruži dovoljno vremena Odluči o prekidu školovanja
da pronađe drugu osobu koja će biti voljna preuzeti skrbničke Odluči o zapošljavanju maloljetnog štićenika
dužnosti.
Skrbnik može poduzimati važnije mjere u pogledu osobe
U slučaju promjene skrbnika centar za socijalnu skrb će maloljetnog štićenika, a osobito u pogledu zdravlja, isprava o
zatražiti izvješće dosadašnjeg skrbnika i odrediti rok u kojem osobnom stanju i drugih osobnih prava i interesa maloljetnog
treba obaviti primopredaju dužnosti. štićenika.

O primopredaji se sastavlja zapisnik u nazočnosti službenika

Zastupa maloljetnog štićenika kao i roditelj, redovno
centra za socijalnu skrb, obaju skrbnika i štićenika, ako je on
upravljanje imovinom samostalno, za otuđivanje ili
sposoban shvatiti o čemu se radi.
opterećenje nekretnina –potvrda czssa
Podnosi izviješće svakih 6 mjeseci pismeno ili usmeno na
Ako dosadašnji skrbnik nije podnio izvješće ili nije u
zapisnik.
mogućnosti biti nazočan primopredaji dužnosti, centar za
Ima pravo na mjesečnu naknadu o čijoj visini odlučuje czss
socijalnu skrb upoznat će novog skrbnika s osobnim i
prema vlastitoj prosudbi, osim onih skrbnika koji su dužni
imovinskim stanjem štićenika.
uzdržavati štićenika- razlog je načelo obiteljske solidarnosti

U slučaju prestanka skrbništva centar za socijalnu skrb pozvat

će skrbnika da u određenom roku podnese izvješće o svojem SKRBNIŠTVO NAD MALOLJETNOM OSOBOM
radu i stanju štićenikove imovine, te da preda imovinu na PRESTAJE:
upravljanje štićeniku ili njegovu roditelju ili posvojitelju. Stjecanjem poslovne sposobnosti, posvojenjem ili
Predaja se obavlja u nazočnosti skrbnika, štićenika, roditelja prestankom razloga zbog kojeg je stavljen pod
ili posvojitelja i službenika centra za socijalnu skrb, o čemu se skrbništvo

32
 Smrću skrbnika
Razrješenjem skrbnika dužnosti
Pravomoćna odluka o prestanku skrbništva dostavlja se
matičaru i zemljišnoknjižnom odjelu općinskog suda radi
zabilježbe.
SKRBNIŠTVO ZA OSOBE LIŠENE POSLOVNE
SPOSOBNOSTI
Poslovna sposobnost
stječe se punoljetnošću,
sklapanjem braka prije punoljetnosti s navršenih 16
godina nakon provedenog izvanparničnog postupka
za dopuštenje sklapanja braka,
odlukom izvnp. Suda u slučaju da je maloljetnik
postao roditelj a da je stariji od 16 godina
Razlozi za lišenje poslovne sposobnosti
činjenice ili stanja zbog kojih osoba nije sposobna
sama skrbiti za sebe, svoja prava i interese
institut lišenja p.s.postoji radi zaštite osoba koje
nisu sposobne odgovorno nastupati u pravnom
prometu uz određivanje skrbništva
najčešće su razlozi povezani s određenim
problemima normalnog psihičlkog funkcioniranja
osobe, rjeđe s problemima tjelesnog zdravlja
OZ kao uzroke navodi duševne smetnje i druge
uzroke
Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama
definira pojam osobe s duševnim smetnjama:
1.duševno bolesna osoba, .
2. osoba s duševnim poremećajem,
3. nedovoljno duševno razvijena osoba,
4. ovisnik o alkoholu ili drogama ili
5. osoba s drugim duševnim smetnjama
POSTUPAK ZA LIŠENJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI
O lišenju poslovne sposobnosti odlučuje sud u
izvanparničnom postupku!
Postupak može prijedlogom pokrenuti:
CZSS
Bračni drug osobe o kojoj se vodi postupak
Krvni srodnici u ravnoj lozi
Brat ili sestra
Sud ex officio
Ako sud tijekom postupka posumnja da stranka nije sposobna
sama se brinuti o svojim pravima i interesima i da bi je zbog
toga trebalo lišiti poslovne sposobnosti i postaviti joj
skrbnika, izvijestit će o tome centar za socijalnu skrb i
nadležni sud radi pokretanja odgovarajućeg postupka.
U prijedlogu za pokretanje postupka treba navesti činjenice na
kojima se temelji prijedlog i predložiti dokaze kojima se
utvrđuju te činjenice.
Sud može pozvati podnositelje prijedloga da podnesu pisani
nalaz i mišljenje liječnika ili drugu ispravu koja upućuje da se
osoba nije sposobna brinuti o osobnim potrebama, pravima i
interesima ili da ona ugrožava prava i interese drugih osoba.
Osobu o kojoj se provodi postupak za lišenje poslovne
sposobnosti treba, po nalogu suda, pregledati liječnik koji će o
rezultatima pregleda dati pisani nalaz i mišljenje.
Osobi koja se lišava poslovne sposobnosti posebnog
skrbnika postavlja CZSS. Njegova funkcija ograničena je na
zaštitu intetresa štićenika. Poseban skrbnik svoju funkciju
obavlja samo tijekom postupka lišavanja poslovne
sposobnosti. Prestanak dužnosti posebnog skrbnika ovisi o
tome da li je došlo do lišenja poslovne sposobnosti osobe
kojoj je bio postavljan kao privremeni skrbnik. Razlozi za
postavljanje skrbnika osobi za koju se vodi postupak lišenja
poslovne sposobnosti je u potrebi posebne zaštite osobe koja
se nije u stanju brinuti za svoja prava I interese uopće. Opseg
dužnosti posebnog skrbnika odredit će CZSS svojim
rješenjem, a one će trajati do konačnosti rješenja o stavljanju
iste osobe pod skrbništvo ili produženu roditeljsku skrb ili do
pravomoćnosti sudske osobe kojom je utvrđeno da osobu ne
treba lišiti poslovne sposobnosti.
Ako utvrdi da neku osobu treba djelomice lišiti poslovne
sposobnosti zbog zloporabe sredstava ovisnosti, sud može
zastati s postupkom i odgoditi donošenje odluke, ako se ta
osoba podvrgla liječenju u zdravstvenoj ustanovi.
Odluka suda o lišenju poslovne sposobnosti dostavlja se
stranci koja je podnijela prijedlog za pokretanje postupka,
osobi koja se lišava poslovne sposobnosti, njezinom skrbniku
i centru za socijalnu skrb.
Sud ne mora odluku dostaviti osobi koja se lišava poslovne
sposobnosti, ako ona ne može shvatiti značenje i pravne
posljedice odluke ili ako bi to bilo štetno za njezino zdravlje.
Sud će po službenoj dužnosti obavijestiti centar za socijalnu
skrb o pravomoćnosti odluke o lišenju poslovne sposobnosti,
odnosno o nastanku pravnih posljedica te odluke kad te
posljedice nastaju prije pravomoćnosti.
DUŽNOSTI SKRBNIKA OSOBE LIŠENE POSLOVNE
SPOSOBNOSTI
Skrbnik je dužan savjesno se brinuti o osobi, pravima,
obvezama i dobrobiti štićenika, upravljati njegovom
imovinom te poduzimati mjere da se osoba osposobi za
samostalan život i rad.
Za poduzimanje važnijih mjera glede osobe, osobnog stanja ili
zdravlja štićenika skrbniku je potrebno prethodno odobrenje
centra za socijalnu skrb.
Punoljetni štićenik se može smjestiti prema ZSS I izvan
vlastite obitelji I to u udomiteljsku obitelj, u dom socijalne
skrbi I u druge oblike smještaja različitih vjerskih zajednica,
društava, udruga, fizičkih I pravnih osoba. Također se
punoljetni štićenik ukoliko je lišen poslovne sposobnisti I ako
je duševno bolestan može smjestiti u psihijatrijsku ustanovu.
Smještaj štićenika u psihijatrijsku ustanovu može biti
dobrovoljan, uz njegov pristanak ili pristanak zakonskog
zastupnika ili CZSS ako štićenik nije sposoban dati pristanak.
Prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu
Psihijatrijska ustanova je dužna u roku od 12 sati od
donošenja odluke o prisilnom zadržavanju obavijestiti
županijski sud, czss i zakonskog zastupnika te osobe.
33
Sudac pojedinac u izvanparničnom postupku donosi konačno
rješenje o nastavku prisilnog zadržavanja i to u roku od 72
sata od primitka obavijesti uz obvezu da osobi postavi
punomoćnika-odvjetnika te da je posjeti u ustanovi i s njom
obavi razgovor.
Psihijatar-sudski vještak izdaje stručno mišljenje bez kojeg se
ne može donijeti rješenje o prisilnom zadržavanju.
Javnost je u tom postupku isključena, rješenje se mora izraditi
u roku od 8 dana, a prisilni smještaj ne može trajati dulje od
30 dana.
RODITELJSKA SKRB NAKON PUNOLJETNOSTI
Zbrinjavanje osoba s duševnim smetnjama ili tjelesnim
smetnjama moguće je institutom roditeljske skrbi nakon
punoljetnosti. Da bi CZSS odlučio o tome preduvjet je da
takva osoba ima roditelje koji su sposobni I koji pristanu
skrbiti o svom djetetu I nakon punoljetnosti. Preduvjet je
također da roditelji nisu lišeni roditeljske skrbi I da imaju
poslovnu sposobnost. CZSS može odlučiti da samo jedan ili
oba roditelja imaju status roditelja produžene roditeljske
skrbi. U praksi se institutom roditeljske skrbi nakon
punoljetnosti osobito koriste roditelji djece koja su u
djetinjstvu osobito bila djeca s tzv.posebnim potrebama jer
time ostvaruju neke povlastice iz radnog I socijalnog prava.
postupak utvrđivanja skrbi nakon punoljetnosti pokreće se na
prijedlog roditelja. Roditelji su I dalje obvezni institutom
prava I dužnosti roditelja pa će za njih vrijediti sve odredbe
koje im zakon namjenjuje kao da imaju maloljetnu djecu.
SKRBNIŠTVO ZA POSEBNE SLUČAJEVE
Punoljetnoj osobi postavlja se poseban skrbnik kad ona nije
sama odredila opunomoćenika koji bi je na temelju ugovora o
zastupanju mogao zastupati. Postavlja ga CZSS u slijedećim
slučajevima:
Kad se vodi postupak lišenja njezine poslovne
sposobnosti
Kad je nepoznatog boravišta najmanje 3 mjeseca
Kad je nedostupna
U imovinskim postupcima ili sporovima u slučaju
postojanja sukoba interesa skrbnika I štićenika, ili
štićenika I skrbnikova bliskog srodnika ili bračnog
druga
Kad postoji spor između više štićenika istog
skrbnika ili kad oni trebaju međusobno sklopiti
pravni posao
U drugim slučajevima koji se odnose na zaštitu
imovine nepoznatog vlasnika, zaštitu osobe
tjelesnog invalida koja nije imenovala
punomoćnika, zaštitu odsutnog stranog državljanina
ili apatrida te osobe na izdržavanju zatvorske kazne.
Maloljetnoj osobi poseban skrbnik se postavlja u slučaju:
Kad je dijete tužitelj u sporu radi osporavanja
majčinstva ili očinstva
Kad se vodi izvanparnični postupak oduzimanju
roditelju prava da živi sa svojim djetetom i da ga
odgaja
U slučaju povjeravanja djeteta s poremećajima
u ponašanju u ustanovu za socijalnu skrb
U slučaju lišenja roditeljske skrbi
U slučaju postojanja sukoba interesa između
djeteta i roditelja u imovinskim postupcima ili
sporovima
Pri međusobnom sklapanju pravnih poslova
djeteta i roditelja
U slučaju postojanja spora ili sklapanja pravnog
posla između braće i sestara, te polubraće i
polusestara nad kojima isti roditelj ostvaruje
roditeljsku skrb
Djetetu strancu koje se bez zakonskog
zastupnika zatekne na području RH
U drugim slučajevima suprotnosti interesa
djeteta i roditelja
UZDRŽAVANJE
Uzdržavanje je obiteljskopravna ustanova koja se temelji
na jednom od osnovnih načela obiteljskog prava – načelu
uzajamnog pomaganja svih članova obitelji (NAČELO
OBITELJSKE SOLIDARNOSTI)!
PREMA ZAKONU O SOCIJALNOJ SKRBI „svatko je
dužan brinuti se za zadovoljavanje svojih životnih potreba
i potreba osoba koje je po zakonu ili po drugoj pravnoj
ustanovi dužan uzdržavati.“
„Svatko je svojim radom, prihodima i imovinom dužan
pridonositi sprječavanju, otklanjanju ili ublažavanju
vlastite socijalne ugroženosti, kao i socijalne ugroženosti
članova obitelji koji se ne mogu sami o sebi brinuti“
Pravo na pomoć za uzdržavanje nema samac niti član obitelji
koji...“ne želi tražiti uzdržavanje od osobe koja ga je dužna
uzdržavati na temelju propisa o obiteljskim odnosima, osim
ako CZSS utvrdi da zakonski obveznik uzdržavanja nije u
mogućnosti davati uzdržavanje.
Uzdržavanje je pravni učinak pojedinih obiteljskopravnih
odnosa, a zakonom se može propisati da traje i nakon
prestanka pojedinog oblika obiteljskopravnih odnosa
(braka itd.)
Propisi koji se primjenjuju kao pravni izvori za ustanovu
uzdržavanja u RH su:
USTAV RH
MEĐUNARODNI Konvencija o pravima djeteta,
MNOGOSTRANI konvencija UN-a o ostvarivanju
UGOVORI i alimentacijskih zahtjeva u
dvostrani ugovori inozemstvu
s pojedinim
državama
ObZ, Zakon o istospolnim
zajednicama, zakon o obveznim
ZAKONI odnosima, Zakon o parničnom
postupku, Ovršni zakon, KZ, Zakon
o općem upravnom postupku
Pravilnik o načinu vođenja
PROVEDBENI očevidnika sudskih odluka o
PROPISI uzdržavanju i nagodba sklopljenih u
centru za socijalnu skrb
„Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te
imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju
djece.“
UZDRŽAVANJE je ustanova obiteljskog prava koja je
osobne i imovinske naravi, a ujedno i pravo koje
pojedinim subjektima obiteljskog prava pripada po
zakonu u odnosu na zakonom određene članove obitelji.
34
Prema ObZ Uzdržavanje je dužnost i pravo roditelja i djece,
bračnih drugova i izvanbračnih drugova i srodnika u
ravnoj lozi, kada je to predviđeno ovim Zakonom.
OSNOVNA NAČELA USTANOVE UZDRŽAVANJA:
Iz ustavnih i zakonskih odredbi proizlazi da se uzdržavanje
temelji na načelima:
Međusonog pomaganja članova obitelji (načelo
obiteljske solidarnosti)
Osobite zaštite prava djeteta da ostvari uzdržavanje
Određivanja iznosa uzdržavanja prema potrebama
primatelja i mogućnostima davatelja
Pravednosti
Prema načelu obiteljske solidarnosti od članova obitelji se
zahtijeva da se međusobno pomažu prije nego što od države
zatraže sredstva socijalne pomoći.
Uzdržavanje se određuje uzimajući u obzir potrebe primatelja
i mogućnost davatelja uzdržavanja.
Potrebe primatelja ovisit će o mnogobrojnim okolnostima:
njegovim prihodima
mogućnostima stjecanja prihoda
zdravstvenom stanju
troškovima školovanja
postojećem životnom standardu
PRAVNA PRIRODA UZDRŽAVANJA
Pravna priroda uzdržavanja prema propisima obiteljskog
prava:
Uzdržavanje je zakonska obveza
Uzdržavanje je strogo osobna obveza
Uzdržavanja se nitko ne može unaprijed odreći
Uzdržavanje kao pravo ne zastaruje
Uzdržavanje je privilegirano kod ovrhe u odnosu
prema ostalim tražbinama
Primanja na temelju uzdržavanja izuzeta su od
ovrhe neke druge tražbine
Isplaćeno uzdržavanje se ne vraća
Nemo pro praeterito allitur
UZDRŽAVANJE JE ZAKONSKA OBVEZA: Sve osobe
koje su se dužne međusobno uzdržavati su zakonom izrijekom
navedene. U HR zakonodavstvu međusobno su se dužni
uzdržavati roditelji i djeca, maćeha/očuh i pastorčad, bračni i
izvanbračni drugovi te istospolni partneri. Baka i djed dužni
su umjesto roditelja uzdržavati unuka, a otac izvanbračnog
djeteta dužan je uzdržavati majku svog djeteta.
UZDRŽAVANJE JE STROGO OSOBNA OBVEZA:
uzdržavanje se ne može prenijeti na neku drugu osobu i to niti
za života niti za slučaj smrti. Kad davatelj uzdržavanja umre
njegovi nasljednici nisu dužni nastaviti uzdržavanje.
UZDRŽAVANJA SE NITKO NE MOŽE UNAPRIJED
ODREĆI: Odricanje od dužnosti i prava na uzdržavanje
nema pravnog učinka.
U statusnim stvarima i u stvarima uzdržavanja maloljetnog
djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku
skrb, stranke se u postupku pred sudom ne mogu odreći
svojeg zahtjeva, priznati zahtjev protivne stranke, niti se
nagoditi.
UZDRŽAVANJE KAO PRAVO NE ZASTARIJEVA;
Pravo na uzdržavanje predviđeno zkonom ne može zastarjeti,
što znači da osoba koja ima pravo na zakonsko uzdržavanje
može u sudskom postupku tražiti svoje pravo dok traju
pretpostavke koje su pravno relevantne za ostvarenje njezinog
prava.
Neke od tih pretpostavki mogu biti vezane uz
PREKLUZIVAN ROK tako bivši bračni drugovi ne mogu
tražiti uzdržavanje nakon isteka 6 mjeseci od prestanka braka,
a izvanbračni i istospolni partneri nakon isteka roka od 6 mj
od prestanka izvanbračne/istospolne zajednice.
UZDRŽAVANJE JE PRIVILEGIRANO KOD OVRHE U
ODNPSU PREMA OSTALIM TRAŽBINAMA: Ovrha je
postupak prisilnog namirenja neke tražbine. U slučaju da
dužnik ne želi platiti uzdržavanje, ono se može namiriti
prisilnim putem na prihodima ili imovini dužnika.
PRIMANJA NA TEMELJU UZDRŽAVANJA IZUZETA
SU OD OVRHE NEKE DRUGE TRAŽBINE: Primanja na
temelju zakonskog uzdržavanja izuzeta su od ovrhe. Iznosi
koji se dosuđuju u pravilu su mali te najčešće dostatni tek za
osnovne potrebe vjerovnika.
ISPLAĆENO UZDRŽAVANJE SE NE VRAĆA: zbog
toga što se uzdržavanje zasniva na načelu obiteljske
solidarnosti, osoba koja je plaćala zakonsko uzdržavanje
nema pravo tražiti povrat tih sredstava kad osobi koja je
primala uzdržavanje bude mogla vratiti primljene iznose.
NEMO PRO PRAETERITO ALLITUR u doslovnom
prijevodu znači: “Nitko se ne hrani za prošlo vrijeme!”
uzdržavanje se u pravilu dosuđuje samo za buduće vrijeme.
Sudska praksa je odredila da se kao početni dan uzdržavanja
uzme dan kad je parnica počela teći, odn.otkad je podnesen
zahtjev za uzdržavanje u slučaju kad je postavljen nakon
podnošenja tužbe (npr.u bračnom sporu). U slučaju kad se
uzdržavanje određuje za maloljetnu djecu ili punoljetnu djecu
nad kojima roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon
punoljetnosti, tijekom bračnog spora, početni dan za
uzdržavanje je uvijek dan pokretanja bračnog spora jer će sud
u bračnom sporu I sporu o podrijetlu djeteta morati odlučiti I
o uzdržavanju djeteta. NEMA ZAPREKE DA NETKO
SLOBODNO ISPLATI UZDRŽAVANJE ZA PROŠLO
VRIJEME!
UZDRŽAVANJE IZMEĐU POJEDINIH SUBJEKATA
UZDRŽAVANJE IZMEĐU RODITELJA I DJECE
Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.
Dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i
nakon punoljetnosti.
Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se
zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon
školovanja.
Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog
oštećenja nije sposobno za rad, roditelji su dužni uzdržavati
dok ta nesposobost traje.
Roditelj kojem je ograničena ili oduzeta roditeljska skrb ili
roditeljsku skrb ne ostvaruje, NE OSLOBAĐA se dužnosti
uzdržavanja djeteta
Ako dijete ima prihode dužno je pridonositi za svoje
uzdržavanje.
Prihode djeteta roditelji smiju koristiti samo za uzdržavanje
djeteta, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za
podmirenje drugih važnih potreba djeteta. Roditelji su dužni
pridonositi za uzdržavanje djeteta, a ukoliko nisu u
35
mogućnosti mogu koristiti njegove prihode I sami procijeniti
je li to za dobrobit djeteta. Prihode dijete može ostvariti od
rada, imovine koju je steklo radom, nasljedstvom, darovanjem
ili na nekoj drugoj pravnoj osnovi. Prihode djeteta roditelji
smiju koristiti za njegovo uzdržavanje bez prethodnog
odobrenja CZSS. Ukoliko žele otuđiti ili opteretiti djetetovu
imovinu za njegovo uzdržavanje, tad im je potrebno
odobrenje CZSS koji će utvrditi da li je to u interesu djeteta.
Dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni
uzdržavati i nakon punoljetnosti.
Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se
zaposliti roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon
školovanja.
Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog
oštećenja nije sposobno za rad, roditelji su dužni
uzdržavati dok ta nesposobnost traje.
UZDRŽAVANJE RODITELJA OD STRANE DJECE
Dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im, te biti
obzirno prema članovima obitelji.
Pretpostavke za ostvarenje uzdržavanja roditelja od strane
djeteta su da:
Roditelj nije sposoban za rad, a nema dovoljno
sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz vlastite
imovine
Roditelj ne može od bračnog ili izvanbračnog
druga ostvariti uzdržavanje, odn.da nisu ispunjene
pretpostavke za ostvarenje uzdržavanja od drugih
osoba
Je dijete punoljetno te da ima mogućnost plaćati
uzdržavanje
Maloljetno dijete uživa posebnu zaštitu pa ga zakonodavac
ne obvezuje da pridonosi za uzdržavanje pojedinih članova
obitelji.
Dijete se može osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja koji
ga iz neopravdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kad je to
bila njegova zakonska obveza.
UZDRŽAVANJE DJECE OD STRANE BAKE I DJEDA
BAKA i djed najbliži su srodnici djeteta nakon roditelja.
Sud će u izvanparničnom postupku na prijedlog bake ili djeda,
odnosno djeteta, donijeti odluku o susretima i druženju unuka
s bakom, odnosno djedom, uzimajući u obzir dobrobit djeteta.
Baka I djed dužni su uzdržavati svoga unuka ili unuka:
Ako roditelj po kojemu su srodni ne uzdržava dijete
Ako baka, odn djed imaju mogućnost za uzdržavati
dijete
Ako je dijete maloljetno
Ako je punoljetno, a redovito se školuje
Do godinu dana nakon što je punoljetni unuk
završio školovanje, a ne može se zaposliti
Ako punoljetni unuk zbog bolesti, mentalnog ili
tjelesnog oštećenja nije sposoban za rad
Njihova je obveza supsidijarna. Baka I djed istovremeno su
obveznici uzdržavanja, pa bi u sudskom postupku mogli biti
oboje obuhvaćeni tužbenim zahtjevom. Sud će procijeniti
prema kojem od njih I u kojem opsegu će dosuditi
uzdržavanje. Postoji mogućnost da jedan od njih plaća
cjelokupan iznos, ili da iznos bude podijeljen na njih dvoje.
UZDRŽAVANJE IZMEĐU TAZBINSKIH SRODNIKA
Maćeha i očuh dužni su uzdržavati maloljetnog pastorka ako
on ne može ostvariti uzdržavanje od roditelja.
Dužni su nakon smrti djetetova roditelja uzdržavati
maloljetnog pastorka ako su u trenutku smrti živjeli s
pastorkom.
Nisu dužni uzdržavati pastorka ako je brak između roditelja i
maćehe, odnosno očuha djeteta razveden ili poništen.
Obveza uzdržavanja traje sve dok je pastorak maloljetan, i
supsidijarna je.
Punoljetni pastorak dužan je uzdržavati maćehu odnosno
očuha, ako su ga maćeha ili očuh uzdržavali ili se brinuli o
njemu dulje vrijeme.
Obveza pastorka je supsidijarna u odnosu na obvezu novog
bračnog ili izvanbračnog druga.
Ako maćeha ili očuh imaju djecu, dužnost uzdržavanja
zajednička je djeci i pastorcima.
Ako više osoba po odredbama ovoga Zakona ima
istovremenu obvezu uzdržavanja, ta se obveza dijeli prema
njihovim mogućnostima.
UZDRŽAVANJE BRAČNOG DRUGA
Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne
može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se
ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svoga
bračnog druga.
Za zahtjev za uzdržavanje bračnih drugova propisan je
prekluzivni rok.
Prema tome zahtijev za uzdržavanje može se podnijeti
do zaključenje glavne rasprave u parnici za razvod
ili poništaj braka te
iznimno u roku od 6 mj od prestanka braka ako u
parnici za poništaj ili razvod braka nije postavljen
zahtjev za uzdržavanje pod uvjetom da su
pretpostavke za uzdržavanje postojale u trenutku
zaključenja glavne rasprave u parnici za poništaj ili
razvod braka I trajale bez prestanka do zaključenja
glavne rasprave u parnici za uzdržavanje.
Sud mora odbaciti tužbu koja je podnesena nakon što je rok
istekao. Postoji nekoliko razloga zbog čega je taj rok
postavljen. Sud će lakše u bračnom sporu lakše utvrditi
postoje li razlozi za odbijanje zahtjeva za uzdržavanje ako se
tuženik poziva na to da bi uzdržavanje predstavljalo očitu
nepravdu. Također će sud u bračnom sporu lakše ispitati
stanje odnosa u braku osobito kad je postupak pokrenut
tužbom zbog teške I trajne poremećenosti bračnih odnosa.
Saznanja suda o odnosima u braku mogla bi utjecati I na
usvajanje ili odbijanje tužbe za uzdržavanje. Drugi razlog
zbog čega je rok postavljen je zaštita sigurnosti drugoga
bračnog druga u smislu hoće li ili neće biti obvezan
uzdržavati svojeg bivšeg bračnog druga
Sud može odbiti zahtjev ako bi uzdržavanje predstavljalo
očitu nepravdu za drugog bračnog druga.
Sud može odlučiti da obveza uzdržavanja traje do godine dana
osobito kad je brak trajao kratko ili kad je tužitelj u mogunosti
u dogledno vrijeme na drugi način osigurati sredstva za život.
U opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu
uzdržavanja.
36
Tužba za produljenje može se podnijejti samo do isteka
vremena određenog za uzdržavanje.
Pravo na uzdržavanje prestaje kad razvedeni bračni drug ili
bračni drug iz poništenog braka koji to pravo koristi sklopi
novi brak.
Pravo na uzdržavanje prestaje sudskom odlukom ako sud
utvrdi da razvedeni bračni drug ili iz poništenog braka to
pravo koristi živeći u izvnb zajednici ili da je postao
nedostojan tog prava ili ako nema više pretpostavki koje
opravdavaju uzdržavanje.
UZDRŽAVANJE IZVANBRAČNOG DRUGA I
UZDRŽAVANJE MAJKE IZVANBRAČNOG DJETETA
Obveza uzdržavanja predstavlja učinak izvanbračne
zajednice. Uzdržavanje izvanbračnog druga nastupa tek
prestankom izvanbračne zajednice.
Javlja se problem jer su izvanbračne zajednice neformalne, ne
prestaju sudskom odlukom te je zbog toga teško objektivno
odrediti trenutak njena prestanka. Uloga suda u ovom slučaju
biti će od velike važnosti jer on određuje kad je prestala
izvanbračna zajednica što može utjecati na mogućnost
podizanja tužbe jer i kod izvanbračnih zajednica govorimo o
prekluzivnom roku.
PRETPOSTAVKE ZA UZDRŽAVANJE SU:
Da je izvanbračna zajednica trajala najmanje tri
godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko
dijete.
Da niti jedan od izvanbračnih drugova nije u braku
s trećom osobom.
Da je izvanbračna zajednica prestala.
Da postoje pretpostavke na strani izvanbračnih
drugova koje se odnose na mogućnost ostvarenja
sredstava za život.
Da je tužba podnesena u roku od šest mjeseci od
prestanka izvanbračne zajednice1.
Da li će sud odbiti ili usvojiti tužbeni zahtjev te da li će pravo
na uzdržavanje vremenski ograničiti ovisit će o istim
razlozima koji vrijede za uzdržavanje bračnog druga.
Otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati djetetovu
majku godinu dana od rođenja djeteta pod uvjetom da su
ispunjene sljedeće pretpostavke:
Da je očinstvo utvrđeno priznanjem ili sudskom
odlukom.
Da majka skrbi o djetetu.
Da majka nema dovoljno sredstava za život.
Majka da bi ostvarila svoje pravo na uzdržavanje ustat će s
dvostrukom tužbom: tužba za utvrđivanje očinstva i tužba za
uzdržavanje.
UZDRŽAVANJE PARTNERICE/PARTNERA
Uzdržavanje je u ovom slučaju regulirano Zakonom o
istospolnim zajednicama te postoje odredbe koje se odnose na
obvezu uzdržavanja za vrijeme trajanja istospolne zajednice
ili nakon njena prestanka, ako je postavljen zahtjev za
uzdržavanje u roku od šest mjeseci od dana prestanka
istospolne zajednice.
1
ZIZ navodi pretpostavke koje moraju biti ispunjene kako
bi došlo do obveze uzdržavanja:
Da istospolna zajednica traje najmanje tri godine.
Da su je zasnovale osobe starije od osamnaest
godina.
Da partneri ili partnerice nisu lišeni poslovne
sposobnosti.
Da nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj
zaključno do četvrtog stupnja.
Da nisu u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj
zajednici.
Uzdržavanje može tražiti partner ili partnerica koji nema
dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje
imovine te onaj koji nije sposoban za rad ili se ne može
zaposliti. Kao i kod izvanbračnih zajednica i ovdje se javlja
problem dokazivanja trenutka zasnivanja, trajanja i prestanka
istospolne zajednice.
Prema odredbama ZIZ-a, u postupku određivanja uzdržavanja
primjenjuju se odredbe Obiteljskog zakona.
Zahtjev za uzdržavanje može se postaviti:
Za vrijeme trajanja istospolne zajednice
U roku od 6 mjeseci od dana prestanka istospolne
zajednice
PRESTANAK PRAVA NA UZDRŽAVANJE
Pravo na uzdržavanje uvijek će prestati:
Smrću dužnika ili vjerovnika uzdržavanja
Kad sud utvrdi da su prestale postojati pretpostavke
na temelju kojih je određeno uzdržavanje
Istekom roka na koji je određeno uzdržavanje
Kad primatelj uzdržavanja sklopi novi brak ili kad
sud utvrdi da je zasnovao izvanbračnu zajednicu
Vremenski je uzdržavanje po zakonu ograničeno:
Za maloljetno dijete koje nije nastavilo redovito
školovanje do njegove punoljetnosti
Za punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a
ne može se zaposliti, do godinu dana nakon
završetka školovanja
Za pastorka ili pastorku dok ne postane punoljetan
Za majku izvanbračnog djeteta do godine dana od
rođenja djeteta.
Uzdržavanje istospolnih partnera prestaje:
Kad partner/partnerica sklopi brak
Kad sud utvrdi da je partner/partnerica zasnovao
izvanbračnu ili drugu istospolnu zajednicu
Ako više ne postoji koja od pretpostavaka za
uzdržavanje
OSTVARENJE PRAVA NA UZDRŽAVANJE
Ako netko dragovoljno daje pravo na uzdržavanje zbog
osjećaja savjesti prema osobi koju bi mogao po zakonu
uzdržavati uopće neće trebati primjenjivati odredbe ObZ-a.
U slučaju da uzdržavanje izostane, ovlaštenik uzdržavanja
morat će ga ostvariti u sudskom postupku.
Za određivanje uzdržavanja u pravilu je stvarno nadležan sud.
Sud u kaznenom postupku može izreći kaznenu sankciju
osobi koja izbjegava plaćanje uzdržavanja ili odbija plaćati
37
uzdržavanje na koje je obvezan ovršnom odlukom ili
nagodbom.
Kazneni zakon predviđa povredu dužnosti uzdržavanja:
Tko izbjegavanjem zaposlenja, mijenjanjem radnog mjesta,
mjesta boravka ili prebivališta, otuđivanjem imovine ili na
drugi način izbjegava davanje uzdržavanja za osobu koju je
na temelju ovršne odluke ili sudske nagodbe dužan
uzdržavati ili tko odbija izvršenje takve obveze,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne
godine.
Ako se obveza odnosi na uzdržavanje djeteta ili maloljetne
osobe, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca
do tri godine.
Primjenjujući uvjetnu osudu sud može počinitelju postaviti
uvjet da isplati dospjele obveze i da ubuduće uredno
ispunjava dužnosti uzdržavanja.
REDOSLIJED OBVEZNIKA UZDRŽAVANJA
Pravo na uzdržavanje od bračnog druga ostvaruje se prije
uzdržavanja od srodnika.
Ako maćeha ili očuh imaju djecu, dužnost uzdržavanja
zajednička je djeci i pastorcima.
Pravo na uzdržavanje od bake i djeda ostvaruje se prije
uzdržavanja od maćehe ili očuha.
Ako više osoba ima istovremenu obvezu uzdržavanja, ta se
obveza dijeli prema njihovim mogućnostima.
Ako osoba koja je dužna prije ostalih uzdržavati nije u
mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe, osoba koja
traži uzdržavanje može razliku ostvariti od drugih obveznika
uzdržavanja.
POSTUPCI U KOJIMA SE ODLUČUJE O
UZDRŽAVANJU
U pravilu se uzdržavanje određuje u sudskom parničnom
postupku, a kad se radi o uzdržavanju djece od strane
roditelja CZSS može na ZAPISNIK primiti nagodbu
roditelja i djeteta.
Tko je vjerovnik, a tko dužnik te iznos uzdržavanja
određuje se:
sudskom presudom
nagodbom sklopljenom na zapisnik pred CZSS
rješenjem CZSS
Često će biti potrebno provesti ovršni postupak, a to je
postupak u kojem sudovi provode prisilno ostvarenje tražbine
na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava te osiguranje
tražbine kad dužnik ne želi sam dobrovoljno ispuniti svoju
obvezu.
ODREĐIVANJE UZDRŽAVANJA I OVRHA
UZDRŽAVANJA
U parnici za uzdržavanje primatelj uzdržavanja postavlja
tužbeni zahtjev u kojem od obveznika potražuje uzdržavanje.
U parnici o uzdržavanju sud će utvrditi ukupan iznos
sredstava potrebnih za uzdržavanje.
Pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe sud će uzeti u obzir
njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad,
mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o
kojima ovisi odluka o uzdržavanju.
Pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati
uzet će se u obzir sva njezina primanja i stvarne mogućnosti
stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i zakonske
obveze uzdržavanja.
Uzdržavanje se u pravilu određuje u novčanom iznosu, osim
ako postoje opravdani razlozi da se osigura u naturi.
Opravdanost razloga ocjenjuje se nakon što sud sasluša
stranke i provede dokazni postupak.
Novčani iznos može se izraziti na dva načina:
u postotku od plaće, naknade plaće ili mirovine
u određenom novčanom iznosu (apsolutnom iznosu)
Nakon što utvrdi potrebe uzdržavanja osobe, te sve pravno
relevantne činjenice, sud će iznos za uzdržavanje odrediti u
određenom iznosu (pr. da je za uzdržavanje osobe A potrebno
mjesečno 1 500kn)
Nakon što utvrdi apsolutan iznos sud će utvrditi omjer
određenog iznosa prema plaći uzdržavatelja te taj iznos
izraziti u postotku od plaće (pr. 20%,30% i sl.)
Kad se uzdržavanje traži za dijete, sud će uzeti u obzir
mogućnost roditelja, potrebe djeteta, a potom raspodijeliti
obvezu između obveznika uzdržavanja.
potrebe djeteta izražavaju se u novčanom iznosu.
Ministar nadležan za poslove pravosuđa objavit će jednom
godišnje podatke o prosječnim potrebama djeteta s obzirom
na troškove života, koje će sud uzeti u obzir.
Prosječne potrebe djeteta koje će sud sukladno odredbama
ObZ uzimati u obzir kod određivanja visine uzdržavanja
iznose:
1 440 kn mjesečno za dijete predškolskog uzrasta
1 600 kn mjesečno za dijete školskog uzrasta
Potrebe djeteta sastoje se od mnogo elemenata:
Jedan je materijalni
Drugi je u obliku neposredne brige koja se
ostvaruje u roditeljskoj skrbi za dijete.
U parnici o uzdržavanju djeteta sud će roditelju s kojim dijete
živi posebno uzeti u obzir rad i brigu koju ulaže u
podizanje djeteta i sukladno tome umanjiti njegov novčani
doprinos za uzdržavanje djeteta.
Ako je dijete smješteno kod treće osobe ili je u domu, OBA se
roditelja dužna uzdržavati dijete.
Sud će uputiti obveznika uzdržavanja da pristane na
administrativnu zabranu.
Ovršenik uzdržavanja može pred sudom, javnim
bilježnikom, centrom za socijalnu skrb ili poslodavcem,
odnosno drugim isplatiteljem dati pristanak da se iznosi
određeni za uzdržavanje isplaćuju iz plaće ili drugih stalnih
novčanih primanja izravno osobi koja je u odluci suda
označena kao primatelj uzdržavanja, bez provođenja ovršnog
postupka. Ovdje se dakle radi o ADMINISTRATIVNOJ
ZABRANI! Ako ovršenik daje pristanak pred sudom, javnim
bilježnikom ili centrom za socijalnu skrb, oni će poslodavcu,
odnosno drugom isplatitelju stalnih novčanih primanja odmah
dostaviti izjavu ovršenika i odluku o uzdržavanju. Ako je
ovršenik dao pristanak pred poslodavcem ili drugim
isplatiteljem stalnih novčanih primanja, dužan mu je
istodobno podnijeti i odluku o uzdržavanju. Na temelju
pristanka ovršenika poslodavac, odnosno drugi isplatitelj
stalnih novčanih primanja dužan je kod svake isplate postupiti
38
po odluci o uzdržavanju. Sud će u postupku uzdržavanja
maloljetnog djeteta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju
roditeljsku skrb nakon punoljetnosti donijeti odluku o ovrsi i
provesti ovrhu kad ovršenik ostvaruje plaću ili druga stalna
novčana primanja, osim ako je ovršenik pristao na
administrativnu zabranu.
Sud može odrediti uzdržavanje u određenom novčanom
iznosu, npr.1500 kn mjesečno, u slučaju kad bi obveznik
uzdržavanja skrivao stvarne prihode ili kad plaću prima
neredovito. To bi moglo biti u slučaju da je roditelj zaposlen u
inozemstvu te u slučaju velikuh razlika u mjesečnim
primanjima. Prijedlog sudu da odredi uzdržavanje u
određenom novčanom iznosu daje osoba koja zahtijeva
uzdržavanje.
Drugačije će biti ako obveznik uzdržavanja ostvaruje prihode
samostalnim obavljanjem djelatnosti osobnim radom ili po
drugoj osnovi, a nije u radnom odnosu ili je radno sposoban
ali nezaposlen roditelj. Kad sud utvrdi postojanje tih okolnosti
po službenoj će dužnosti odrediti uzdržavanje u određenom
iznosu. Npr. Nekome tko je obrtnik bilo bi teško dokazati
koliki su mu mjesečni prihodi jer postoji opasnost da ih
iskazuje u umanjenom iznosu kako bi izbjegao plaćanje
uzdržavanja. To se odnosi I na slučaj ako netko nije u radnom
odnosu jer je npr.slobodni umjetnik te ne prima plaću I stoga
nema osnovice koja bi bila mjerilo uzdržavanja.
PROMJENA IZNOSA UZDRŽAVANJA
Kad god se promjene okolnosti, vjerovnik ili dužnik
uzdržavanja mogu tražiti da sud povisi ili snizi iznos
uzdržavanja ili promjeni način uzdržavanja jer se na
uzdržavanje primjenjuje klausula rebus sic stantibus (dok
traju postojeće okolnosti)!
Do sniženja iznosa uzdržavanja može doći smanjenjem
potreba vjerovnika uzdržavanja (ako dio svojih potreba počne
zadovoljavati iz još nekih prihoda, ako se poboljša njegovo
zdravstveno stanje itd.) ili smanjenjem mogućnosti dužnika
uzdržavanja (npr.ako postane roditelj pa mu se uspostavi
obveza uzdržavanja djeteta, ako mu se smanje prihodi itd.).
Do povišenja uzdržavanja može doći zbog povećanih potreba
vjerovnika (npr.pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja) ili
zbog povećanih mogućnosti uzdržavatelja (npr.stjecanje
boljih primanja itd.).
ZAŠTITA DOBROBITI DJETETA U POSTUPCIMA O
UZDRŽAVANJU
Dobrobit djeteta u postupcima o uzdržavanju štite odredbe
ObZ koje propisuju iznimke od općih pravila od pretpostavki
za uzdržavanje na strani davatelja uzdržavanja te postupovnim
odredbama ObZ.
Sud je dužan tijekom postupka osobito paziti da se zaštite
prava i interesi djece, osoba s duševnim smetnjama, ili osoba
koje se iz drugih razloga nisu sposobne same brinuti o sebi i o
svojim pravima i interesima.
Dobrobit djeteta štiti se tako da:
Sud mora ex officio odlučiti o uzdržavanju djeteta
Se u postupcima o uzdržavanju djeteta ne može
donijeti presuda na temelju priznanja ili na temelju
izostanka
Se stranke ne mogu odreći svojeg zahtjeva za
uzdržavanje, priznati tužbeni zahtjev ili nagoditi se
Sud je dužan ex officio odlučiti o uzdržavanju maloljetnog
djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad te o
roditeljskoj skrbi u bračnim postupcima koji završavaju tako
da je očito da će roditelj živjeti odvojeno od djeteta te
paternitetskim i maternitetskim sporovima kad god je moguće
i potrebno s obzirom na ishod spora te okolnosti slučaja
donijeti odluku o uzdržavanju.
Odricanje od tužbenog zahtjeva za uzdržavanje, priznanje
tužbenog zahtjeva i sklapanje nagodbe nije dopušteno!!!
SUDJELOVANJE CENTRA U POSTUPKU PRED
SUDOM
Centar u postupcima o uzdržavanju:
može u ime djeteta pokrenuti postupak za
uzdržavanje
mora sudjelovati u postupku uzdržavanja kao
umješač sui generis
može imati ulogu kao posebni pomagač suda
Sudjelovanje CZSS u postupku pred sudom zamišljeno je kao
dodatna pomoć djetetu da ostvari svoje pravo na uzdržavanje.
CZSS u postupcima o uzdržavanju može u ime djeteta
pokrenuti postupak za uzdržavanje, mora sudjelovati u
postupku uzdržavanja kao umješač sui generis I može imati
ulogu kao posebni pomagač suda.
Centar za socijalnu skrb može u ime djeteta pokrenuti i voditi
parnicu o uzdržavanju odnosno za povećanje uzdržavanja, ako
o djetetu skrbi druga osoba ili ustanova ili ako roditelj s kojim
dijete živi to pravo ne ostvaruje iz neopravdanih razloga.
Kad sudjeluje u postupku, centar za socijalnu skrb ovlašten je
podnijeti svoj prijedlog i poduzimati druge radnje u postupku
radi zaštite prava i interesa djeteta, a osobito iznositi činjenice
koje stranke nisu navele, predlagati izvođenje dokaza i ulagati
pravne lijekove.
Centar za socijalnu skrb dužan je na zahtjev suda prikupiti
podatke o osobnim i obiteljskim prilikama djeteta i stranaka u
postupku, kad sud smatra da je to potrebno za donošenje
odluke.
Centar za socijalnu skrb dužan je na zahtjev suda u sporovima
o uzdržavanju brižljivo ispitati imovinske prilike stranaka u
postupku, a posebice odgovaraju li njihovi iskazani prihodi
stvarnom stanju.
NAGODBA O UZDRŽAVANJU PRED CZSS
Kako bi dijete što prije ostvarilo svoje pravo na uzdržavanje
te kako bi došlo do uštede vremena i novaca postoji
mogućnost sklapanja upravne nagodbe pred centrom za
socijalnu skrb koji će ga sastaviti u obliku zapisnika kad god
je to moguće, ali pazeći pritom da je u skladu sa djetetovom
dobrobiti.
Nagodba može poslužiti za postizanje sporazuma između
roditelja i djeteta oko visine doprinosa za uzdržavanje ili pak
za povećanje ili smanjenje doprinosa ako promijenjene
okolnosti to zahtijevaju.
Zakon upućuje da bi nagodbu trebalo sklopiti:
Uvijek kad je to moguće
Vodeći računa o dobrobiti djeteta
SADRŽAJ NAGODBE SU:
podaci o vjerovniku i dužniku
39
 odredbe o iznosu mjesečnih novčanih obroka u
postotku od plaće ili u određenom novčanom iznosu
navod kojega dana u mjesecu tražbina dospijeva
Ovako sklopljena nagodba se smatra ovršnom ispravom što
djetetu omogućava lakše ostvarivanje prava na uzdržavanje
jer ne mora voditi ovršni postupak u slučaju da bude zakinuto
u svom pravu.
OSTALE OVLASTI CENTRA ZA ZAŠTITU INTERESA
DJECE
Centar za socijalnu skrb dužan je voditi očevidnik odluka o
uzdržavanju djece koje mu dostavlja sud i nagodba
sklopljenih u centru za socijalnu skrb .
Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi propisat će
način vođenja očevidnika sudskih odluka o uzdržavanju i
nagodba sklopljenih u centru za socijalnu skrb.
Pomoću očevidnika centar lakše izvršava svoju nadzornu
ulogu koja uključuje provjeru ispunjava li dužnik uzdržavanja
obvezu i to šest mjeseci nakon primljene sudske odluke ili
nakon sklapanja nagodbe.
Ako CZSS utvrdi da obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju
obvezu redovito mora poduzeti potrebne mjere za zaštitu
interesa djeteta da ostvari uzdržavanje, a to su:
Osigurati sredstva za privremeno uzdržavanje
djeteta kad roditelj ne ispunjava svoju obvezu dulje
od 3 mjeseca
Pokrenuti i voditi parnicu o uzdržavanju odnosno za
povećanja uzdržavanja u ime djeteta
Tražiti ovrhu odluke o uzdržavanju djeteta
Mogućnost osiguranja sredstava za privremeno
uzdržavanje djeteta vezana je uz stanje odgovarajućih
namjenskih fondova. Ako je CZSS umjesto drugoga
obveznika uzdržavao dijete ima, kao i svaka druga fizička ili
pravna osoba, pravo tražiti naknadu troškova od onog koji je
bio zakonski obveznik uzdržavanja. Taj zahtjev se naziva
VERZIJSKI ZAHTJEV, a uređen je sljedećom odredbom:
„Tko za drugoga učini kakav izdatak ili što drugo što je
ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati
naknadu od njega“
Prema sudskoj praksi osoba koja plaća uzdržavanje može
tražiti naknadu tih troškova ako:
Onaj tko je snosio troškove uzdržavanja neke osobe
nije bio obvezan uzdržavati tu osobu
Je onaj od koga se naknada traži bio obvezan po
zakonu plaćati uzdržavanje, ali to nije učinio
Troškovi uzdržavanja nisu učinjeni s namjerom da
se obdari osoba koja je bila obvezna osigurati
uzdržavanje
Su troškovi bili opravdani
IMOVINSKI ODNOSI
POJAM I OBILJEŽJA IMOVINSKIH ODNOSA U
OBITELJSKOM PRAVU
Pravno uređenje imovinskih odnosa u obiteljskom pravu
obuhvaća:
Pravna pravila kojima se uređuju odnosi stvarnog i
obveznog prava u koje ulaze bračni drugovi,
izvanbračni drugovi te partneri, odn partnerice
međusobno te s trećim osobama
Pravna pravila o upravljanju i raspolaganju
imovinom djeteta
Pravno pravilo o pravu majke na naknadu troškova
poroda izvanbračnog djeteta
IMOVINSKI ODNOSI BRACNIH DRUGOVA
Uredenje imovinskih odnosa temelji se na nacelima:
ravnopravnosti BRAČNIH DRUGOVA
obiteljske solidarnosti u slučaju primjene
zakonskog sustava
zastite autonomije volje stranaka
zastite prava postenih trecih osoba
Načelo ravnopravnosti ogleda se u tome što su bračni
drugovi, ako ne ugovore drugačije suvlasnici u jednakim
dijelovima u bračnoj stečevini. Stečevinom također upravljaju
ravnopravno.
Obiteljska solidarnost ogleda se u tome što bez obzira što
netko od njih dvoje možda ima manje prihode, ili ih uopće
nema, a drugi veće, oni solidarno sudjelouju u ostvarenju
zajedničkog standarda.
Zaštita autonomije volje stranaka pruža im mogućnost da
sklope ugovor o uređenju svojih imovinskih odnosa u
sadašnjoj i budućoj imovini na način koji smatraju
prikladnim.
Zaštita prava poštenih trećih osoba ogleda se u posebnim
pravilima koja ih više ili manje štite u pravnom prometu s
imovinom koja je bračna stečevina, odn suvlasništvo bračnih
drugova. Treći ne moraju uvijek znati da netko raspolaže
imovinom koja je u statusu suvlasništva pa ih u pojedinim
situacijama pravni propisi posebno štite.
Dvije su mogucnosti uredenja imovinskih odnosa:
zakonski i
ugovorni.
Zakonski sustav ureduje odnose na nacin koji pretpostavlja da
odgovara prosjecnom bracnom paru.
Bracnim ugovorom moze se mijenjati u vecoj ili manjoj mjeri
zakonski sustav.
ZAKONSKI IMOVINSKI SUSTAV
Brak je zajednica života, što znači i gospodarska zajednica.
Uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova temelji se na
nacelu obiteljske solidarnosti i ravnopravnosti supruznika.
Bracni supruznici mogu imati:
bračnu stečevinu
vlastitu imovinu
BRACNA STECEVINA
Bracna stecevina je imovina koju su bračni drugovi stekli
radom za vrijeme trajanja bracne zajednice ili potjece iz te
imovine, imovinska korist od autorskih i autorskom pravu
srodnih prava te dobitak od igara na sreću.
40
Bitna obiljezlja bracne stecevine:
da je stecena radom ili potjece iz imovine stecene
radom, imovinska korist od autorskih prava i drugih
srodnih prava te dobitak od igara na sreću
da je stecena za vrijeme trajanja bracne zajednice
predstavlja suvlasnistvo
Rad je nacin stjecanja nove imovinske vrijednosti,a kao
osnova moze biti samostalan ili zajednicki te neposredan ili
posredan.
Dakle, rad može biti:
samostalan
zajednički
neposredan
posredan
Samostalan rad je rad svakog od bračnih drugova
pojedinacno.
Zajednicki rad je rad obaju bračnih drugova na zajednickom
imanju,poduzecu,uredu…
Neposredan rad je neposredno stvaranje nove
vrijednosti,moze iskazati u obliku place.
Posredan rad je onaj kojim se ne stvara nova vrijednost, ali
pomaze bračnom drugu da ostvari povecanu vrijednost
oslobadanjem brige za svakodnevne tekuce potrebe (brigom
za djecu,potrebe kucanstva,kuhanjem…).
Imovina koja potječe iz imovine stečene radom također je
bračna stečevina jer se imovina može tijekom vremena
mijenjati pr.od zajedničke ušteđevine iz plaće bračni
drugovi kupe automobil koji poslije prodaju i kupe dionice.
/ dionice
Za dvije skupine prava zakon predvidio da ulaze u bracnu
stecevinu:
imovinske koristi od autorskih i autorskom pravu
srodnih prava (umjetnicki,izvod.)
dobitak od igara na srecu
Trajanje bracne zajednice vremensko je odredenje kad neka
imovina mora biti unesena u zajednicu da bi usla u bracnu
stecevinu. Bracna zajednica predstavlja zivotni sadrzaj braka.
Vrijeme prestanka braka sluzi u dokaznom postupku u kojem
bi se utvrdivalo do kad je trajao brak kako bi se utvrdio dan
do kojeg su supruznici stjecali bracnu stecevinu.
Bračni drugovi su suvlasnici u stecevini u jednakim
djelovima,ako nisu drugacije dogovorili.
Ono je suvlasnistvo, tj. vlasnistvo vise osoba na istoj stvari u
omjeru pola-pola.
Jednako suvlasnistvo je presumpcija, neoboriva zbog
razloga pojedinacnih nepravdi (jedan radio, drugi nije nista
pridonosio).
Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima:
„Ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da
svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski
određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari,
sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva
koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi“
PREDMET BRAČNE STEČEVINE
Bračna stečevina je skup stvari I prava, a njezin predmet
može biti:
Plaća (zarada, honorar)
Vlasništvo nad pokretninama I nekretninama koje
su nabavljene sredstvima stečenim radom, ili
novcem ili na temelju ugovora o doživotnom ili
dosmrtnom uzdržavanj
Vlasništvo trgovačkog društva ili obrta, ako je
osnovano ulaganjem novčanih I drugoh vrijednosti
koje predstavljaju bračnu stečevinu te predmeti koji
služe obavljanju zanata (alati, instrumenti)..
Ušteđevina u novcu
Prihodi od bračne stečevine (kamate od ušteđevine,
najamnina stana ili poslovnog prostora)
Prihodi od vlastite imovine do kojih se došlo radom,
npr.neposrednim radom na poljoprivrednom
zemljištu koje je vlastita imovina jednog od bračnih
drugova ili iznajmljivanjem turističkog objekta u
kojemu uslugu svojim osobnim radom pruža bračni
drug koji nije njegov vlasnik ili suvlasnik
Predmeti za osobnu uporabu
Sudska praksa morat će rješavati i pitanja koja izazivaju
novi oblici imovinskih prava:
prava iz životnog osiguranja ili dodatnog
mirovinskog osiguranja
prava na temelju dionica i dividende trgovačkih
društava
prava iz namjenske stambene štednje
UPRAVLJANJE I RASPOLAGANJE BRAČNOM
STEČEVINOM
Treba razlikovati izvrsavanje prava vlasnistva glede
idealnog dijela stvari i izvrsenje prava vlasnistva nad cijelom
stvari, pa i cijelom bracnom stecevinom kao suvlasnickom
zajednicom. Svaki je bračni drug ujedno i vlasnik idealne
polovice stvari i prava osim ako drugacije nije ugovorno
dogovoreno.
Glede idealnog dijela, bračni drug samostalno raspolaze,
snosi troskove i terete djela a i zahtijeve glede idealnog dijela.
Raspolaganjem ne smije dirati u tuda prava.
Glede cjelokupne bracne stecevine, ograniceno je
zajednickim pravima supruznika. Za poslove upravljanja biti
potreban sporazum supruznika izricit ili ne (to se odnosi na
poslove izvanrednog upravljanja,a za redovne i ne treba
pristanak,predpostavlja se da je dao pristanak).
Bračni drugovi mogu dogovoriti da ce upravljanje
prpustiti jednom od njih ili trecoj osobi.
Ako se ne mogu usluglasiti glede upravljanja imovinom,u
slucaju redovnog postupka upravljanja odluku ce donijeti sud
u izvanparnicnom postupku, a u slucaju izvanrednog
upravljanja jedini izlaz jest da se trazi razvrgnuce suvlasnistva
tj. bracne stecevine.
Trece osobe moraju paziti prilikom ulaska u poslove s
bračnim drugovima da bračni drug s kojim se dogovara ima
pristanak drugog supruznika.
Zastita takvim osobama propisana je:
 za poslove redovite uprave (smatra da je dao
pristanak)
 za poslove u svezi s imovinom koja treba biti
upisana u zemljisne knjige, javne upisnike
41

Tako ce upisom na posebne stvari u knjige
(nekretnine,plovila,vozila…) o suvlasnistvu treca osoba
imati upozorenje da je potrebna suglasnost i drugog
supruznika,u suprotnom sklopljen posao bio bi nistav.
RAZVRGNUĆE BRAČNE STEČEVINE
Razvrgnuce bracne stecevine moze BITI:
sporazumno
u sudskom postupku
Suvlasnistvo se moze razvrgnuti nad cijelokupnom
stecevinom,ali i nad pojedinom stvari ili pravom dogovorom
obaju supruznika.
Jedan od supruznika zeli razvrgnuce predajuci zahtijev sudu
pri cemu slijedi sudsko razvrgnuce. Ovakvo razvrgnuce
moguce kada to zele obje osobe,no ne mogu se sporazumijeti
kako podijeliti imovinu. Odlucuje sud u vanparnicnom
postupku,no ako je medu supruzniciam sporno sto ulazi u
bracnu stecevinu,o tome odlucuje u parnicnom postupku.
Svaki suvlasnik ima pravo na razvrgnuce suvlasnistva u
svako doba osim:
kad bi to nastetilo drugom bračnom drugu
kad je pravo na razvrgnuce ograniceno zakonom
sam bracni drug ogranicio ocitavanjem svoje volje
pravo na razvrgnuce suvlasnistva
U razvrgnuca, prvi zadatak suda je odredivanje bracne
stecevine. Kad se utvrdi diobena masa moguce je nacin
razvrgnuca postici sporazumom vodeci racuna o stvarima za
koje imaju osobni interes. Od imovinske mase odbit ce se
trazbine,dugovi koji terete stecevinu.
Ako se bračni drugovi ne sporazume o nacinu
razvrgnuca,odredit ce sud.
Primjenjivat ce se sudska razdioba po ekvivalentu. Sud
moze na zahtjev svakog od suvlasnika odluciti da svakom
pojedinom pripadne odredena stvar ili skupina uzimajuci u
obzir njihove potrebe. Ako bi jedan dobio stvari u manjoj
vrijednosti od drugog, ima pravo na isplatu razlike u novcu.
Djeljive pokretne stvari podjelit ce fizicki, a nekretnine
geometrijski.
Ako se utvrdi da imovina gubi vrijednost dijeljenjm, civilno
razvrgnuce, na javnoj drazbi prodati imovinu i podjeliti
zaradu od prodaje izmedu supruznika.
VLASTITA IMOVINA
Odnosi se na imovinu kojom u odnosu na bračnog druga,
drugi bračni drug upravlja i raspolaze kao samovlasnik.
Vlastita imovina je bračnog druga je:
imovina koju je imao u trenutku sklapanja braka
imovina koju je stekao za trajanja braka na pravnom
temelju različitom od rada (pr.nasljedstvo)
imovina koju je stekao nakon prestanka bračne
zajednice bez obzira na pravni temelj stjecanja
njegovo autorsko djelo
stvari i prava nakon razvrgnuca bracne stecevine ili
pojedina prava temeljem bracnog ugovora,odluke
suda
UGOVORNO UREDENJE IMOVINSKIH ODNOSA U
BRAKU (PACTA NUPTIALIA)
Sve je vise gradana koji imaju znatne prihode,pa su i
zainteresirani da bitno drugacije urede imovinske odnose.
Sklapanje bracnog ugovora ima svoje prednosti:
potice povjerenje izmedu partnera razgovorom o
imovinskim odnosima,
mogla bi utjecati na mirniju rastavu posto su rjeseni
imovnski odnosi na samom pocetku,
smanjuju se visoki sudski troskovi,dugotrajni
sporovi i štiti vrijednost imovine
mogao bi se imovinski zaštititi drugi bračni drug u
odnosu na nasljednike koji bi mu konkurirali u
ostavinskom postupku
BRACNI UGOVOR je pravni posao nevjeste i zenika ili
bračnih drugova o uredenju imovinskopravnih odnosa na
postojecoj ili buducoj imovini.
Moze se sklopiti za vrijeme braka ili prije sklapanja braka.
Sklapaju ga bracni drugovi samostalno, poslovna
sposobnost se stjece ex lega, pa i maloljetni bracni drug moze
sklopiti.
Za bracnog druga lisenog poslovne sposobnosti,moze ga
sklopiti skrbnik s prethodnim odobrenjem centra.
Predmet bracnog ugovora nije zakonom određen, što znači
da bi svaki sporazum bračnih drugova koji nije protivan
prisilnim propisima bio dopušten, primjerice:
određivanje rezličitih udjela u bračnoj stečevini
određivanje prihoda kao vlastite imovine
određivanje prava prvokupa na imovini
odricanje od prava da zahtijevaju diobu bračne
stečevine na određeno vrijeme
da su darovi učinjeni iz bračne stečevine vlastita
imovina daroprimca
način razvrgnuća bračne stečevine tako da
pojedine stvari ili prava uđu u dio jednog
bračnog druga
razvrgnuće bračne stečevine
uspostava služnosti
Propisan oblik pretpostavka je valjanosti ugovora.
„Bračni ugovor sklapa se u pisanom obliku, a potpisi
bračnih drugova moraju biti ovjereni.“
Iznimka od propisanog strogog oblika bračnog ugovora su
poslovi redovite uprave imovinom.
Za poslove redovite uprave smatra se da je drugi bračni
drug dao svoj pristanak ako se ne dokaže suprotno.
Nepostojanje pristanka ne utječe na prava i obveze poštene
treće osobe.
DAROVANJE
Darovanje je ugovor u kojem jedna stranka (darovatelj)
dobrovoljno i besplatno prepusta drugoj strani (daroprimcu)
neku imovinsku korist,a ona to prihvaca.
Darovati se mogu stvari (sadanje,buduce-plodovi),prenosiva
prava (ploduzivanje) ili imovina.
42
 Kad darovatelj obecava darovanje trebao bi se sklopiti
bracni ugovor u pisanom obliku. No, ako je darovanje
ucinjeno uz istodobnu predaju stvari,nije potreban poseban
oblik. Za darovanje nekretnina trazi ipak pisani oblik s
ovjerenim potpisima darovatelja i daroprimca.
Nekad se moze traziti vracanje tj. Opoziv darovanja,OZ to
ne ureduje,a GP kaze da opoziva moze doci:
zbog osiromašenja darovatelja
zbog „grube nezahvalnosti“ obdarenika
Osiromašenje darovatelja je pretpostavka za opoziv
darovanja kojom se štite lakomisleni darovatelji koji poneseni
emocionalnim zanosom daruju nesrazmjeran dio imovine
svom bračnom drugu. Darovatelja se može osiromašiti tako da
više nema sredstava za nužno uzdržavanje, a nema nikoga tko
bi ga po zakonu bio dužan uzdržavati.
Grubu nezahvalnost će primjenjivati sudska praksa cijeneći
pritom zakonska određenja prava I dužnosti bračnih drugova,
između ostalog I dužnost međusobnog pomaganja I
poštovanja te vjernost. U svakom slučaju može se tumačiti da
je do grube nezahvalnosti došlo ako obdarenik učini kazneno
djelo ili neko djelo kojim se teže ogriješio o zakonom
utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže
obitelji.
DUGOVI PREMA TRECIM OSOBAMA
Bračni drugovi mogu za dugove prema trećim osobama
odgovarati:
pojedinačno
solidarno
Bračni drug odgovara pojedinačno za tražbine koje su nastale
prije sklapanja braka i za tražbine koje proizlaze iz vlastite
imovine.
U slučaju samostalnog duga vjerovnik može tražiti
ispunjenje ili iz vlastite imovine bračnog druga ili iz
suvlasničke bračne stečevine.
Solidarno odgovaraju oba bračna druga:
& Za poduzete redovite poslove iz bračne stečevine
& Po općim pravilima građanskog prava o
odgovornosti suvlasnika za tražbine koje proizlaze
iz bračne stečevine
& Za štetu koju posredno ili neposredno zajedno
uzrokuju
& Za štetu koju trećima počini njihovo dijete
Bračni drugovi koji su roditelji odgovaraju za štetu koju
trećima počini njihovo dijete solidarno. Također odgovaraju
svi roditelji bez obzira da li su u braku ili ne za štetu koju
trećima počini njihovo dijete. Za štetu koju počini dijete do
sedme godine starosti roditelji su objektivno odgovorni (bez
obzira na svoju krivnju), osim ako ne postoje zakonom
opravdani razlozi za isključenje odgovornosti. Za štetu koju
počini njihovo dijete od sedme godine presumira se da su
krivi, ali mogu dokazati suprotno. Ako je dijete bilo pod
nazorom treće osobe, a ne roditelja, roditelji su odgovorni ako
se pokaže da je šteta počinjena zbog lošeg odgoja
maloljetnika. U slučaju kad je maloljetnik odgovoran za štetu
I sposoban je za rasuđivanje, a ne može nadoknaditi štetu, sud
obvezuje roditelje da naknade štetu potpuno ili djelomično
iako za to nisu krivi.
Ako dug ne bude placen,slijedi ovrsni postupak.
U slucaju ovrhe trazbine jednog bračnog druga ,na
suvlasnickoj cijeloj stvari nekretnini,drugi supruznik moze
traziti da sud ovrhu proglasi nedopustenom. U slucaju ovrhe
na pokretnim stvarima,ne dopusta se proglasenjem ovrhe
nedopustenom u pogledu njegova djela, koji nije predmet
trazbine.
Bračni drug ima dva prava:
Pravo namirenja iz iznosa dobivenog prodajom
stvari prije namirenja ovrhovoditelja i drugih osoba
koje se namiruju u ovršnom postupku i prije
naknade troškova ovršnog postupka
Pravo zahtijevati da mu se stvar koja je predmet
ovrhe ustupi ako položi iznos koji odgovara
vrijednosti ovršenikova udjela u toj stvari
IMOVINSKI ODNOSI IZVANBRACNIH DRUGOVA
ObZ trazi da zajednica traje duze vrijeme i da niti jedan od
sudrugova nije u braku s trecom osobom.
Izvanbracni drugovi mogu imati stecevinu (rezultat
zajednickog rada i zivota u zajednici) i vlastitu imovinu
(imali prije ulaska u zajednicu).
Mogu takoder sklopiti i izvanbracni ugovor, a ako tako
pozele, primjenjuju ista pravila kao i za bracni ugovor (pisani
oblik,ovjereni potpisi,sklopiti i prije izvanbracne
zajednice,zabrani primjene stranog prava).
Stvari se mogu zakomplicirati odlukom suda da izvanbracna
zajednica nije trajala dovoljno dugo,ili da nije doslo do
prekida braka jednog od izvanbracnih drugova. Tada se ne
primjenjuju odredbe obiteljskog prava vec GP za
imovinskopravne odnose.
IMOVINSKI ODNOSI PARTNERA/PARTNERICA
Partneri zasnivaju istospolnu zajednicu koja tekođer ima
obilježja i imovinske zajednice koja proizvodi različite učinke
između njih, a potom i prema trećima.
Za razliku od bračne zajednice ovdje se umjesto bračne
stečevine imovina koja je stečena radom ili potječe iz te
imovine, kao i prihodi iz autorskih prava i dobici igara na
sreću nazivaju ZAJEDNIČKA STEČEVINA, a
partneri/partnerice mogu sklopiti UGOVOR O UREĐENJU
IMOVINSKOPRAVNIH ODNOSA.
IMOVINSKI ODNOSI RODITELJA I DJECE
Roditeljska skrb obuhvaca i zastitu imovinskih intersa
djeteta. Imovinski interesi djeteta proizlaze iz cinjenice da je
dijete vlasnik neke imovine po bilo kojem pravnom temelju
(rad, nasljede, dar).
Imovina djeteta odvojena je od imovine roditelja jer je dijete
zaseban pravni subjekt. Dijete moze biti vlasnikom imovine
jer je pravno sposobno,pravni subjekt, no moze raspolagati
imovinom tek kad stekne poslovnu sposobnost. Do stjecanja
poslovne sposobnosti o djetetu skrbe roditelji,posvojitelji
(ukljucuje sklapanje pravnih poslova,upravljanje imovinom
djeteta itd.). Tu roditeljsku duznost ovlasten je nadgledati
centar, a u slucajevima predvidenim zakonom i ograniciti.
IMOVINA DJETETA STECENA RADOM
Imovinom koju je dijete steklo radom,nakon navrsene
15.g.,upravlja sam. Zakon o radu zabranjuje
zaposljavanje djece mlade od 15 g. Uz odredene iznimke
43
(snimanje filmova,izvodenje i pripremanje umjetnickih
scenickih i sl. djela itd.). S navrsenih 15 godina moze
sklopiti ugovor o radu,ako ga pisemno ovlasti zakonski
zastupnik,ako ima skrbnika tada mu je potrebno
dopustenje centra. Zakonski zastupnik moze u ime
maloljetnika,protiv njegove volje,uvijek raskinuti ugovor
o radu ili ogranicit ovlasti koje je dao.
Imovinu stecenu radom (15.g.) upravlja sam,bez
ogranicenja, oni mladi ne mogu upravljati tom imovinom,
imovinom upravlja zakonski zastupnik.
UPRAVLJANJE IMOVINOM MALOLJETNIKA OD
STRANE RODITELJA
Kad upravljaju maloljetnikovom imovinom,roditelji imaju
pravni polozaj zakonskog zastupnika.
Imovinom moraju upravljati kao dobri domacini.
OBZ razlikuje:
Upravljanje prihodima
(kamate,najamnine,dividende)
upravljanje samom imovinom djeteta
(glavnica,dionica,nekretnine)
Prihode roditelji mogu koristiti za njegovo
uzdrzavanje,lijecenje,odgoj,skolovanje,obrazovanje ili
podmirenje vaznih potreba djeteta. Roditelji su duzni
uzdrzavati dijete,no ako oni za to nemaju dovoljno sredstava
mogu koristiti prihode.
Svaki ugovor o raspolaganju imovinom maloljetnika mora biti
sastavljen u obliku javnobilježničkog akta. To je predvidio
Zakon o javnom bilježništvu. Javnobilježnički akt sastavlja
javni bilježnik I provjerava je li njegov sadržaj u skladu s
prisilnim propisima. Javni bilježnik mora provjeriti je li za
sklapanje tog pravnog posla pribavljeno odobrenje CZSS.
Ukoliko ugovor nije sklopljen u propisanom obliku nema
pravnog učinka I ništavan je.
U slučaju da roditelji ne ispunjavaju svoju dužnost na
odgovarajući način CZSS može podnijeti mjere radi zaštite
prava djeteta I izreći mjere za zaštitu imovinskih interesa
djeteta: u svako doba može zahtijevati od roditelja polaganje o
upravljanju djetetovom imovinom I o prihodima koje dijete ili
obitelj ostvaruje za potrebe djeteta, staviti roditelje u vezi s
upravljanjem djetetovom imovinom u položaj skrbnika,
odrediti da se dio djetetovih prihoda ili prihoda obitelji ne
isplaćuju na ruke roditelja nego da se tim prihodima
podmiruju životne potrebe djeteta odn.obitelji te može tražiti
od suda izricanje mjera osiguranja na imovini roditelja.
Centar za socijalnu skrb može u svako doba zahtijevati od
roditelja polaganje računa o upravljanju djetetovom
imovinom te o prihodima koje dijete ili obitelj ostvaruje za
potrebe djeteta na temelju posebnih propisa.
Centar za socijalnu skrb može radi zaštite imovinskih interesa
djeteta donijeti odluku da roditelji glede upravljanja
djetetovom imovinom imaju položaj skrbnika, te odrediti da
se dio djetetovih prihoda ili prihoda obitelji ostvarenih po
posebnim propisima ne isplaćuju na ruke roditelja, nego da se
tim prihodima podmiruju životne potrebe obitelji, odnosno
djeteta.
Centar za socijalnu skrb može radi zaštite imovinskih interesa
djeteta zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku odredi
mjere osiguranja na imovini roditelja.
TROSKOVI PORODA IZVANBRACNOG DJETETA
Troskove nastale trudnocom i porodom izvanbracnog djeteta
podmiruju majka i otac, u skladu sa svojim imovinskim
mogucnostima.
U slucaju spora nadlezan je sud, koji ce na zahtijev jednog od
roditelja odrediti udio svakog od njih u podmirivanju. Da bi
majka bila u stanju traziti naknadu troskova, potrebno je da
prethodno bude utvrdeno ocinstvo.
Irelevantno je jeli ocinstvo utvrdeno priznanjem ili sudskom
presudom,bitno je da je utvrdeno tko je otac djeteta.
EUROPSKO OBITELJSKO PRAVO U NASTAJANJU
Mogućnost stvaranja europskog obiteljskog prava postala
je na prijelazu iz 19 u 20.st jedan od zanimljivih predmeta
bavljenja obiteljskopravnih stručnjaka.
Obiteljska zakonodavstva u europskim državama
razvijaju se unutar pojedinih domaćih pravnih sustava
pod jakim utjecajem društvenih običaja, tradicije i
kulturnih posebnosti.
Proces europskih integracija potaknuo je i olakšao
slobodan protok dobara i ljudi. Promjena prebivališta
imala je posljedicu i zasnivanje obitelji s međunarodnim
elementom. Pojedinci su sklapali brak i stjecali imovinu u
drugoj državi, sklapali brak s bračnim drugom koji ima
različito državljanstvo itd.
Sve je to utjecalo na potrebu rješevanja obiteljskopravnih
predmeta s međunarodnim elementom.
Pritom su kao prva pitanja prepoznata:
 koje nacionalno pravo treba primijeniti kad se
vodi spor o nekom obiteljskopravnom slučaju
 kako neku odluku priznati, primijeniti i provesti
u drugoj državi kad je to potrebno
Odgovore na njih daje primjena kolizijskih propisa kojima se
bavi MEĐUNARODNO PRIVATNO PRAVO. Svaka
država predviđa svoja pravila za ta pitanja, a u RH ona su
rješena zastarjelim Zakonom o rješavanju sukoba zakona s
propisima drugih zemalja u određenim odnosima.
Ideja o potrebi iznalaženja IUS COMMUNE – zajedničkog
procesnog, kolizijskog i materijalnog prava javlja se od
prijelaza 19 u 20.st. primjenom raznih poredbenih metoda
koje bi trebale dovesti do otkrivanja zajedničkog načela.
Postoje nastojanja da se stvori jedinstvena kodifikacija
europskog građanskog prava.
Zagovornici jedinstvenog europskog građanskog zakonika
govore o unifikaciji prava, a ona bi značila da postoji
sporazum određenog broja zainteresiranih država da zamijene
svoje propise jednim novim pravnim aktom koji bi se
primjenjivao u svim državama koje bi ga prihvarile.
Harmonizacija obiteljskog prava na europskom području
počela se odvijati kroz shvaćanje domaćih ustavnih sudova
koji su primjenjujući standarde ljudskih prava i sloboda
unijeli načela ravnopravnosti žene i muškarca te jednakost
djece rođenih u braku i izvan braka.
44
U suvremeno doba domaće pravo je moralo iznalaziti nova
rješenja koja su se često tražila u poredbenim sustavima.
Proces se europeizacije materijalnih odredaba obiteljskog
prava odvija na više razina:
stvaranjem zajedničkih standarda zaštite ljudskih
prava primjenom osobito EKLJP unutar VE.
Pravnim uređenjem pojedninih zemalja unutar EU
Djelovanjem organizacija koje za cilj imaju
harmonizaciju prava
Unutar VE najviše je na harmonizaciju utjecala primjena
EKLJP, odn tumačenje Europskog suda za ljudska prava ,
izraženo u presudama koje su obvezujuće za države stranke.
Koja ljudska prava relevantna za obiteljskopravne
institute predviđa zaštita ljudskih prava i temeljnih
sloboda?
1. pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog
života
2. pravo na sklapanje braka i osnivanje
obitelji
3. pravo na obrazovanje i pravo roditelja na
odgoj i poučavanje djece
4. jednakost prava i dužnost bračnih drugova
5. zabrana mučenja, nečovječnog ili
ponižavajućeg postupanja
6. pravo na slobodu i sigurnost
7. pravo na pravično suđenje
8. zabrana diskriminacije
Poštovanje privatnog i obiteljskog života
Pravo na sklapanje braka i pravo na osnivanje
obitelji, bez navođenja heteroseksualnog obilježja
braka
Zabranu diskriminacije
Ravnopravnost žene i muškarca u svim područjima
Pravo roditelja da osigura svojoj djeci obrazovanje
u skladu sa svojim vjerskim, filozofskim i
gospodarskim uvjerenjima
Prava djece na zaštitu koja je u skladu s njihovom
dobi i dobrobiti, pravo da izraze svoje mišljenje
koje će biti uzeto u skladu s njihovom dobi i zrelosti
Pravo starijih osoba na dostojan život i neovisnost,
te pravo da sudjeluju u društvenom i kulturnom
životu
Pravo osoba s invaliditetom da imaju koristi od
mjera koje su postavljene tako da osoguraju njihovu
neovisnost, društvenu i profesionalnu uklopljenost
Pravnu, ekonomsku i društvenu zaštitu obitelji
Na usklađivanje obiteljskog prava u Europi utječe i spontana
djelatnost članova akademske zajednice.
Tako je skupina profesora 2001.g osnovala KOMISIJU ZA
EUROPSKO OBITELJSKO PRAVO kojoj je CILJ
harmonizacija obiteljskog prava u europskim prostorima, po
uzoru na sličan postupak ujednačavanja obiteljskih odredaba u
nordijskim državama i SAD-u.
NAČELA KOJA JE IZRADILA CEFL:
RAZVOD BRAKA
PITANJE UZDRŽAVANJA
RODITELJSKA ODGOVORNOST

PORED EKLJP u okviru VE značajne su:

Europska konvencija o posvojenju djece
Europska konvencija o pravnom statusu djece
rođene izvan braka
Konvencija o ostvarivanju dječjih prava
Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva
ljudskog bića u pogledu primjene biologije i
medicine
Konvencija o kontaktima s djecom

VE poduzima i druge aktivnosti koje utječu na usklađivanje

obiteljakog prava, kao što je donošenje preporuka i rezolucija.
U okviru VE djeluje KOMISIJA ZA GRAĐANSKA
STANJA, ODBOR STRUČNJAKA ZA OBITELJSKO
PRAVO, redovito se organiziraju konferenvije i kolokviji na
kojima se pokušavaju naći odgovori na novonastala pitanja
primjene obiteljskog zakonodavstva.

U užem smislu riječi o europskom pravu govori se samo o

pravu koje se nalazi u okrilju EU. U njezinoj nadležnosti nije
usklađivanje materijalnih odredbi obiteljskog prava.

Važna je za države članice UREDBA BRUXELLES IIbis o

nadležnosti, priznanju i izvešenju sudskih odluka u bračnim
stvarima i stvarima roditeljske odgovornosti. Ona je
1.3.2005.g zamijenila uredbu BRUXELLES II.

POVELJA PRAVA EUROPSKE UNIJE JAMČI:

Zaštitu ljudskog dostojanstva

45