Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
5Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Kureishi Hanif - Buddha Iz Pre

Kureishi Hanif - Buddha Iz Pre

Ratings: (0)|Views: 1,733|Likes:
Published by Elis Bektaš

More info:

Published by: Elis Bektaš on Aug 29, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, DOC, TXT or read online from Scribd
See More
See less

01/03/2013

pdf

text

original

 
MEANDAR ROMAN Knjiga 1 Naslov izvornikaHanif Kureishi: THE BUDDHA OF SUBURBIAMEANDAR Zagreb Aleja pomoraca 15Za nakladnika/Urednik Branko ČegecDesign naslovne stranice Designsystem/Nela MarušićLayout MEANDAR/Drago MarčinkoLektori Korektor Ivana PlejićTisak KIKA GRAF ZagrebCopvright © 1990 by Hanif Kureishi ISBN 953 - 6181 - 75 - 4CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, ZagrebUDK 820-31.862KUREISHI, Hanif Buddha iz predgrađa / Hanif Kureishi ; [s engleskog preveo Borivoj Radaković]. - Zagreb Meandar, 1998. - 331 str. ;20 cmPrijevod djela: The Buddha of suburbia. ISBN 953 - 6181 - 75 - 4971121075Printed in Croatia 1998TPRVI DIO U predgrađu\PRVO POGLAVLJEZovem se Karim Amir i Englez sam rodom i odgojem, gotovo. Počesto me smatraju jednom neobičnom vrstomEngleza, odnosno novim sojem koji je proistekao iz dviju starih povijesti. Pa što me briga — ja Englez jesam(premda se time ne ponosim), iz predgrađa Južnog Londona i nekamo idem. Moguće je da sam baš zbog tečudnovate mješavine kontinenata i krvi, ovoga ovdje i onoga tamo, pripadanja i nepripadanja nemiran i lako meobuzima dosada. A možda je tome razlog to što sam rođen u predgrađu. Uostalom, zbog čega istraživati nekiunutarnji prostor kad je dovoljno reći da sam tražio gužvu, ma kakvo kretanje, djelovanje i seksualnu korist koji su semogli naći, jer stvari su bile vrlo mučne, tako spore i teške, u našoj porodici, ni sam ne znam zašto. Iskreno govoreći,zbog svega toga bio sam potišten i spreman na sve.A onda se jednoga dana sve promijenilo. Stvari su ujutro bile jedno, a pred počinak drugo. Bilo mi je sedamnaestgodina.Toga je dana otac s posla dojurio kući u ne baš tmurnom raspoloženju. Raspoloženje mu je, kad je on u pitanju, čak  bilo uzneseno. Dok je odlagao torbu iza ulaznih vrata i skidao kišni ogrtač, pa ga prebacivao preko ograde nastepeništu, mirisao mi je po vlaku. Pograbio je mog malog brata, Alliea, koji mu je htio pobjeći i poljubio ga; Mamui mene izljubio je razdragano kao da smo netom spašeni u zemljotresu. Već običnije, pružio je Mami večeru:zamotak s ćevapima i čapatijem*, tako mastan da mu se papirnati omot sav raspadao. Potom, umjesto da se baci unaslonjač da odgleda vijesti na televiziji i tako pričeka dok MamaČapati (chapati) - vrsta indijskog beskvasnog hljepčića pljosnata oblika poput lepinje (op. prev.)HANIF KUREISHI postavi podgrijanu večeru na stol, otišao je u njihovu spavaću sobu koja se nalazila u prizemlju odmah kraj dnevnesobe. Hitro se svukao do potkošulje i gaća.»Donesi mi onaj ružičasti ručnik«, rekao mi je.Tako sam i učinio. Otac ga je prostro po podu u spavaćoj sobi i spustio se na koljena. Baš sam se pitao je li se toiznenada latio religije. Ali ne, stavio je ruke uz glavu i odbacio se u zrak.»Moram vježbati«, rekao je prigušenim glasom.»Što moraš vježbati?«, umno sam ga pitao i pogledao ga sa zanimanjem i podozrenjem.»Jebemti, pozvali su me na onu olimpijadu u yogi«, rekao je. Vrlo je lako znao biti sarkastičan, Tata.Sada je dubio na glavi, savršeno održavajući ravnotežu. Trbuh mu se uleknuo. U gaćama mu se ispupčili jaja i pimpek. Na rukama su mu se napeli poprilični mišići, disao je energično. Poput mnogih Indijaca bio je onizak, ali jemoj Tata bio elegantan i zgodan, profinjenih ruku i ponašanja. Uz njega su mnogi Englezi izgledali nespretni kaožirafe. Bio je prsat i snažan. Kao mladić bio je boksač i fanatični rastezač ekspandera. Ponosio se svojim grudnimkošem koliko i naši susjedi kuhinjskim pokućstvom. Na prvi sunčev smiješak skidao bi košulju, pa s platnenimnaslonjačem i primjerkom »New Statesmana« izlazio u vrt. Pričao mi je da je u Indiji redovito brijao prsa da bi mudlake u kasnijim godinama rasle bujnije. Rekao bih da su mu prsa bila jedino područje u kojem je mislio unaprijed.Majka, koja je kao i obično radila po kuhinji, ubrzo je ušla u sobu i ugledala Tatu kako vježba za Olimpijadu u yogi.Mjesecima to nije radio pa joj je bilo jasno da je nešto u zraku. Imala je pregaču na cvjetove, a ruke je neprestance brisala o kuhinjsku krpu, suvenir iz Woburn Abbevja. Mama je bila gojazna i netjelesna žena, blijeda i oblog lica i
 
dobrodušnih smeđih očiju. Pretpostavljam da je svoje tijelo smatrala neprikladnim predmetom koji je okružuje kaoda je nasukana na neistražen pusti otok. Uglavnom je bila plašljiva i popustljiva osoba, no kad bi je tko izazvao,znala bi postati živčano nasrtljiva, kao sada.BUDDHA IZ PREDGRAĐA»Allie, idi u krevet«, oštro je rekla bratu kad je promolio glavu kroz vrata. Na glavi je nosio mrežu da spriječi kosuda mu ne podivlja dok spava. Rekla je Tati: »Pobogu, Haroone, sve ti je ispalo van i svi te vide! »Okrenula se premameni. »Ti ga podržavaš da bude takav. Daj barem navuci zavjese!»Ne treba, mamice. Na sto metara odavde nema niti jedne kuće iz koje nas mogu vidjeti, osim ako ne gledaju krozdvogled.»Baš to i rade«, rekla je. Navukao sam zavjese prema stražnjem vrtu. Soba kao da se istog trena sabila. Napetost je rasla. Jedva sam čekao daizađem iz kuće. Uvijek sam želio biti negdje drugdje, ne znam zašto.Kad je Tata progovorio, glas mu je bio suspregnut i bezsadržajan.»Karime, čitaj mi iz one knjige o yogi, ali vrlo razgovijetnim glasom.Odjurio sam i donio knjigu o yogi koju je Tata najviše volio — »Yoga za žene« — sa slikama zdravih žena u crnimtrikoima — koja je stajala među ostalim knjigama o budizmu, sufizmu, konfucijanizmu i ženu što ih je kupovao uistočnjačkoj knjižari na Cecil Courtu blizu Charing Crossa. Čučnuo sam s knjigom kraj njega. Udahnuo je, zadržaodah, ispustio zrak, pa opet zadržao disanje. Ja inače nisam loše čitao i čak sam sam sebe zamišljao na pozornici OldVica kako uzvišeno deklamiram: »Salamba Sirsasana oživ-ljuje i dosiže duh mladosti, neprocjenjivu blagodat. Divno je znati da si se spreman suočiti sa životom i iz njega crpsti svu onu pravu radost što je nudi.« Na svaku je rečenicu groknuo u znak odobravanja, pa je otvorio oči i pogledom potražio majku, koja je, pak,zatvorila oči.Čitao sam dalje: »Ovaj položaj također sprečava opadanje kose i smanjuje sklonost ka sijeđenju.«To je bio ubod: izbjeći sijede. Sav zadovoljan, otac ustane i navuče odjeću.»Bolje mi je. Nekako osjećam da pomalo starim, razumiješ.« Smekšao se. »Uzgred, Margaret, idemo večeras do10HANIF KUREISHIgospođe Kay?« Otresla je glavom. »Hajde, zlato. Hajdemo skupa malo van da se provedemo, a?»Pa nisam ja ta koga Eva želi vidjeti«, rekla je Mama. »Ona mene ignorira. Zar ne vidiš? Haroone, ona se premameni ponaša kao prema psećem govnu. Nisam joj dovoljno Indijka. Tek obična Engleskinja.«»Znam ja da si ti obična Engleskinja, ali možeš obući sari.« Nasmijao se. Volio je peckati, ali Mama nije bila podesna žrtva za peckanje, nije shvaćala da se od čovjeka, kad se s njime pošale, očekuje da se nasmije.»Osim toga, večeras je«, rekao je Tata, »posebna prilika.«Bilo je očito da na to navodi. Čekao je da ga pitamo. »Tata, a o čemu se radi?«»E, vidiš, vrlo sam ljubazno zamoljen da govorim o dva-tri aspekta istočnjačke folozofije.«Tata je progovorio brzo, a onda pokušao prikriti ponos zbog te počasti, zbog te potvrde važnosti, tako da je staomarljivo uvlačiti potkošulju.»Mogu ja s tobom kod Eve ako želiš. Inače sam mislio do šahovskog kluba, ali ako hoćeš, mogu i izostati.«Rekao sam to nedužno kao vikar jer nisam htio ubrljati stvar tako da ispadnem pretjerano zagrijan. Otkrio sam uživotu da, ukoliko si ti pretjerano zagrijan, drugi bivaju skloni tome da budu manje zagrijani. A ako si sam manjezagrijan, to vodi do toga da drugi tek budu zagrijaniji. I tako, što sam god bivao zagrijaniji, to sam se manjezagrijanim pokazivao.Tata je izvukao potkošulju iz hlača i objema se rukama hitro pljesnuo po trbuhu. Pljesak je bio tako glasan ineugodan da je našom malom kućom odjeknuo kao pucanj pištolja.»OK, Karime«, rekao mi je Tata, »odi se presvući.« Okrenuo se Mami. Htio je da i ona bude s njime, da budesvjedokom kako ga drugi poštuju. »Margaret, kad bi samo još i ti pošla.«Odjurio sam gore da se presvučeni. U mojoj sobi, čiji su zidovi inače od stropa do poda bili prekriveni tapetama,BUDDHA IZ PREDGRAĐAčulo se kako se dolje svađaju. Hoće li je nagovoriti da pođe? Nadao sam se da neće. Tata je bio mnogo taštiji kadMame ne bi bilo u blizini. Stavio sam jednu od meni najdražih ploča, Dvlanovu »Positivelv Fourth Street« kako bihse uveo u raspoloženje za tu večer.Spremao sam se nekoliko mjeseci: triput sam izmijenio cjelokupan izgled. Dolje sam sišao u sedam sati u odjeći zakoju sam znao da je prava za Evinu večer. Nosio sam tirkizno drečave hlače, prozirnu plavo-bijelu košulju nacvjetiće, antilop čizme s kubanskom petom i grimizni indijski haljetak sa zlatnim opšavom po rubovima. Oko glavesam navukao povez da ukrotim trcavu kosu koja mi je bila do ramena. Lice sam natopio Old Spiceom.Tata me čekao na vratima, s rukama u džepovima. Nosio je crnu dolčevitu, crnu jaknu od patvorene kože i sive platnene hlače iz Marksa i Špencera.* Kad me ugledao, odjednom je postao nestrpljiv.
 
»Pozdravi se s Mamom«, rekao je.Mama u dnevnoj sobi gledala »Steptoea i sina«, grickala puslice s orasima što ih je pred sobom poslagala po ja-stučiću. To je bio njezin ritual: dopuštala bi sebi samo po jedan griz svakih petnaest minuta. Zbog toga je pogledomletjela između sata i TV-a. Katkad bi se ipak raspalila, pa bi cijelu stvar smlatila za dvije minute. »Pa valjda samzaslužila svoje pusle«, branila bi se.I ona se sva napela kad me vidjela.»Karime, nemoj nas sramotiti«, rekla je i dalje gledajući TV. »Izgledaš kao Danny La Rue.«»A teta Jean?«, rekoh. »Njoj je kosa skroz plava.«»Starijim ženama je dolično da imaju plavu kosu«, rekla je mama.Tata i ja smo izišli iz kuće što smo brže mogli. Dok smo na vrhu ulice čekali autobus 227 kraj nas je prošao jedanmoj nastavnik koji je imao samo jedno oko, a prepoznao me. I veli taj Kiklop: »Ne zaboravi, fakultetska diplomacijelog života vrijedi po 2000 funti godišnje!«Lanac robnih kuća12HANIF KUREISHI»Ništa vi ne brinite«, rekao je Tata. »Ići će on na fakultet, itekako. Bit će vodeći liječnik u Londonu. I moj otac je bioliječnik. Nama je medicina porodična stvar.«Do Kavevih nije bilo daleko, svega pet kilometara, ali Tata tamo nikada ne bi stigao bez mene. A ja sam poznavaosve ulice i autobusne linije.Tata je u Britaniji od 1950. — preko dvadeset godina — a petnaest od njih proživio je po južnolondonskim predgrađima. A svejedno je i dalje tumarao u tom kraju kao Indijac koji je netom sišao s broda i postavlja pitanjakao: »Je li Dover u Kentu?« Mislio sam da kao službenik britanske vlade, kao činovnik u državnoj službi, uostalomkao netko tko je tako slabo plaćen i beznačajan kao što je on, naprosto te stvari mora znati. Sav sam se znao preznojiti od nelagode kad bi na ulici zaustavljao strance i raspitivao se kako da stigne do mjesta udaljenog tek stotinjak metara, i to još u kraju u kojem živi skoro dva desetljeća.Muškarce je ta njegova naivnost navodila da ga uzmu u zaštitu, a žene je privlačila njegova nevinost. Došlo bi im daga privinu na grudi, što li, onako izgubljena i dečkolikog kako je ponekad znao izgledati. A nije da je to bilo sasvimnepromišljeno ili da je ostajalo neiskorišteno. Kad sam bio mali i kad bismo nas dvojica otišli sjesti u Lvon'sCornerhouse na frappe, slao me k ženama za drugim stolovima kao goluba glasonošu i nalagao mi da im izjavim:»Moj tata bi vas htio poljubiti.«Tata me učio da očijukam sa svakime koga sretnem, i s djevojkama i s dečkima bez razlike, i tako sam došao do togada u šarmu, a ne u pristojnosti i časti ili pak ugledu vidim prvenstveni društveni probitak. A samom su mi se počelisviđati čak ljudi bešćutni ili opaki pod uvjetom da su zanimljivi. Ali, bio sam siguran da Tata tu svoju nježnukarizmu ne koristi da spava i s kim osim s Mamom, dok su u braku.Sada, pak, posumnjao sam da ga gospođa Eva Kay — koja se s Tatom srela prije godinu dana na tribini »pisanje zaužitak« u gornjoj prostoriji King's Heada u Bromlev High Streetu — hoće uzeti u svoje ruke. Jedan od razloga zbogkojih sam tako žarko žudio ići k njoj bila je čistaBUDDHA IZ PREDGRAĐA15zemlji. U njegovoj su prisutnosti žene uzdisale, a nastavnice se ježile. Prije nekoliko dana, za vrijeme školskog zboras nastavnicima koji su kao jato vrana sjedili na pozornici, ravnatelj je razglabao o Vaughanu Williamsu. Trebali smoslušati njegovu »Fantaziju o zelenom Ušću«. Dok je Cifut, nastavnik vjerskog odgoja, pobožno spuštao iglu na prašnjavu ploču, Charlie, koji je stajao samo jedan red od mene, počeo se cimati, tresti glavom i šaptati: »Ori, ori,seljačino.« »Što se događa?« obraćali smo se jedni drugima. Uskoro smo shvatili jer čim je ravnatelj zabacio glavuunazad kako bi se što bolje prepustio tim zrelim zvukovima Vaughana Williamsa, iz zvučnika je začegrtalo uvodnošuškanje »Come Together«*. Dok se Ćifut gurao između ostalih nastavnika da preuzme gramofon, pola škole je većizgovaralo riječi: »...groove it up slowly... he got ju-ju eveballs... he got hair down to his knees...«** Charlie je zbogtoga dobio šibe pred svima.Sada je nagnuo glavu za jednu tridesetdvojinku inča, naznačujući da me vidi. Na putu k Evi njega sam namjernoisključio iz svijesti. Nisam vjerovao da je kući, a zbog toga sam uostalom otišao u Three Tuns, za slučaj da upadnena ranovečernje piće.»Čovječe, drago mi je što te vidim«, rekao je dok je polako silazio niz stepenice.Zagrlio je Tatu i zazvao ga po imenu. Kakvo je samopouzdanje imao, i stil, kao uvijek. Dopratio nas je do dnevnesobe, a ja sam uzdrhtao od uzbuđenja. Tome nije tako u šahovskom klubu.Mama je često za Evu govorila da je pokvarena razmet-nica i blebetuša, a čak sam i ja primijetio da je donekleluckasta, ali ona je bila jedina osoba starija od trideset s kojom sam mogao razgovarati. Bila je neizostavno dobrevolje ili obuzeta strašću za nečime. Barem na svoja osjećanja nije stavljala oklop poput ostatka otužnih ne-mrtvih

Activity (5)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Darko Bulatovic liked this
GNOSTICAR liked this
aj_na liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->