UVOD
Lokalna samouprava je autonomni sistem upravljanja lokalnim zajednicamakonstituisanim na užim delovima državne teritorije. Ona je istovremeno originerna iosnovna organizacija vlasti. Razvijenost lokalne samouprave je i jedan od uslovademokratije i pravne države. Kako je samouprava u lokalnim zajednicama pravograđana obicno garantovano ustavom, za državu ono zna
̌
či obavezu da stvori uslove zakontinuirano funkcionisanje lokalne zajednice kao celine.Prve forme lokalne samouprave mogu se prepoznati u Evropi XV i XVIveka u vidu komuna, srednjovekovnih gradova kojima su kralj ili feudalci putem povelja i statuta davali status slobodnih gradova. Ipak, otadžbinom lokalne samouprave,onakve kakvom je danas poznajemo, smatra se Engleska koja je prva imala samostalneoblike upravljanja na užim teritorijama.Evropa decenijama predano radi na afirmaciji lokalne vlasti (projekti:Evropa gradova, Evropa regiona). Ova afirmacija znaci s jedne strane decentralizaciju u
̌
smislu približavanja procesa odlucivanja građanima i podsticanje njihove participacije.
̌
Sa druge strane, ona znaci prenošenje poslova podsticanja ekonomskog razvoja na
̌
lokalnu vlast jer lakše od drugih nivoa vlasti može da mobiliše sve potencijale za razvoj.Lokalna vlast je danas važan integracioni i razvojni cinilac Evrope.
̌
Koliko je znacaj lokalne samouprave veliki, svedoci usvajanje Evropske
̌ ̌
povelje o lokalnoj samoupravi 1985. godine od strane Evropskog saveta koja garantujeosnove tzv. lokalne demokratije, razrađujući najvažnije elemente statusa lokalnesamouprave. Tako, lokalnu samoupravu odlikuje nekoliko karakteristika: izvornanadležnost, odlucivanje neposredno ili putem predstavništva, finansijska sredstva,
̌
samostalnost oslikana i kroz pravo na udruživanje lokalnih zajednica u saveze i žaštita prava na lokalnu samoupravu.Jedna od najznacajnijih novih funkcija koje preuzima lokalna vlast je
̌
podsticanje ekonomskog razvoja i privlacenje kapitala, investicija, novih projekata,
̌
ideja kreativnih ljudi. U tom ambijentu se podstice razvoj preduzetnickih aktivnosti,
̌ ̌
razvija saradnja sa privatnim sektorom i neprofitnim organizacijama i kreirajuraznovrsna privatno - javna partnerstva i aranžmani radi realizacije projekata za koje,sa- mo na osnovu sredstava u budžetu, ne bi bilo prostora. Otuda se cesto ovo vreme
̌
naziva vremenom renesanse lokalne vlasti i jedna od novih karakteristika je bogatasaradnja između opština i drugih nivoa organizacije vlasti, kao i između opština raznihzemalja, pa i kontinenata.Savremena demokratija zahteva partnerski tip odnosa između svih nivoavlasti i nestanak starih odnosa hijerarhije. U Evropi su ovi procesi praćeni uvođenjem principa subsidijariteta
pri podeli nadležnosti i uspostavljanjem funkcionalnih odnosa
1
Načelo supsidijarnosti
je načelo Zajednice prema kojem ona ne preduzima radnje (izuzev u područjima svojih isključivih ovlašćenja), osim ako one nisu delotvornije od radnji preduzetih nanacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj ravni. Namena je načela supsidijarnosti da osigura efikasnodonošenje odluka na nivou što bližem građanima. Primena ovoga načela osigurava i neprekidnu proverusprovodjenja aktivnosti na nivou Zajednice i njene opravdanosti u odnosu na mogućnost sprovodjenja nanacionalnom ili regionalnom nivou. Pokušaji jasnog definisanja ovoga načela mogu se naći u osnivačkim
3