GEOTEHNICKO INŽENJERSTVO VII 2008-2009 ZAGATNE STIJENE I DIJAFRAGME [Year]

ZAGATNE STIJENE I DIJAFRAGME

- PRIMJERI RADOVA

- IZVEDBA STIJENA

- PRORACUN SILA NA STIJENU

- STABILNOST DNA ISKOPA

 2

- ZAGATNE STIJENE I DIJAFRAGME – KADA I ZAŠTO ?

Kada se želi sniziti teren radi izvedbe nove gradevine uz postojece, ili kada se radi novi
nasip radi izvedbe pristanišnih dokova na vodi, ili kada se želi osigurati iskop u vecoj
dubini radi polaganja instalacija - cijevi- ili radi slobodnijeg rada, koriste se potporne
konstrukcije koje privremeno ili trajno pridržavaju tlo (sl. 1.).

nasip

sidro

slika 1. Korištenje potpornih konstrukcija tipa zagatna stijena ili dijafragma

Ove geotehnicke konstrukcije treba isprojektirati tako da se odredi potrebna dubina

zabijanja i nacin pridržanja vitke potporne stijene uzimajuci u obzir sva djelovanja i
zadane uvjete u okolišu (voda, prisustvo susjednih objekata, opasnost od slijeganja
susjednih temelja i sl.). Potrebno je odrediti dubinu zabijanja stijene, odabrati njene
dimenzije s obzirom na potrebnu krutost, te ocijeniti deformacije u okolini za sve faze
izvedbe i za konacno stanje (privremeno ili trajno).
3
 4

SLIKA 3.1. Plici iskopi mogu se raditi bez zaštite, ali svaki dublji od 1,25 m mora imati
prilagodbu, te za dubine vece od 1,75 m i pridržanja

Slika 3.2. Nacin rotacije znacajno utjece na velicinu i raspored tlakova na stijenu
(Ohde); novija istraživanja pokazuju da stvarna raspodjela tlakova na stijenu ovisi o nizu
faktora (krutost stijene, raspored krutosti tla po dubini, naponsko-deformacijska svojstva
tla, nacin pridržanja, dubina zabija nja); prikazano tlo ima trenje; najbliža raspodjela onoj
po Coulombu je slucaj a)
 5

SLIKA 3.4. Za stijenu (a) opterecenu

tlakom tla i djelovanjem opterecenja na površini, kada rotira kao kruti disk (b) razvijaju
se tlakovi – aktivni i pasivni – ovisno o deformaciji u tlu (c); pasivni tlakovi (d), te
pojednostavljenje po Blumu (e) – sa silom C za ravnotežu
 6

Slika 3.6. Voda se može procjedivati s jedne na drugu stranu (na iskop); pri tome se
tlakovi od strujanja smanjuju iza stijene a povecavaju ispred stijene (c) ;
 7

ZAGATNE STIJENE – TANKE I FLEKSIBILNE STIJENE – PRIVREMENE KONSTR.

DIJAFRAGME – KRUTE TRAJNE KONSTRUKCIJE – BETONSKE

drvene platice raznih formi i spajanja

betonske platice - armirane (15 - 25 cm debele)

 8

Slika 3.7. Sustav razupora treba biti dobro osmišljen i izveden

 9

slika 4. Razliciti materijali za izradu elemanata što se zabijaju u tlo

slika 5. Zagati se mogu zabijati kroz temeljno tlo prije njegova poravnanja do potrebne
konacne kote (tzv. linija iskopa ili uredenja dna), ili se taj dio može izvesti nakon što se
poravna dno pa se onda iza instalirane stijene zasipa nasip od nekog tla (ovdje je to
nekoherentno tlo, jer se radi o vodi), te kada se stigne do nivoa sidra ono se postavi i
tada se nastavlja zasipavanje do kraja)
 10

Slika tlakova u stavrnosti (b) je nešto drugacija od raspodjele koju mi usvajamo radi
lakšeg racunanja (c), ali takvo modeliranje ne izaziva vece netocnosti i sasvim
zadovoljava potrebe prakse. Za svaku zonu racuna se iznos i raspodjela horizontalnih
tlakova preko vertikalnog naprezanja i koeficijenata aktivnog tlaka i pasivnog otpora.

slika 7. Zagatna stijena u pijesku: od slike tlakova s jedne i s druge strane stijene dobiju
se tzv. neto tlakovi na stijenu. Oni izazivaju savijanje stijene i u odnosu na najveci
moment savijanja dimenzionira se stijena.

U datom slucaju na slici tlakovi od vode se uravnotežuju. Do tocke D (dubina L1+L2)

postoje samo aktivni tlakovi. U ravnini tocke D nema pasivnog tlaka ispred stijene
(vertikali tlak od tla je nula, jer je to površina terena). Ispod tocke D u zoni iza stijene
raste aktivni tlak, ali ispred nje raste i pasivni otpor, pa je konacni bilans (razlika) tlakova
takav da se u tocki E tlakovi poništavaju, od E do F' su pasivni tlakovi ispred stijene a
ispod F' su pasivni tlakovi iza stijene. Ova raspodjela vrijedi za bilo koji materijal (tlo) uz
uvažavanje parametara cvrstoce i položaja podzemne vode. Uz efektivna naprezanja
od tla na stijenu djeluju i tlakovi od vode.
 11

L5= (p3L4-2P)/(p3+p4), a dubina zabijanja (teoretska) = L3+L4

L4 se odredi iz jednadžbe (postupkom pokušaja i pogreške):

L44+A1L43-A2L42-A3L4-A4=0

uz vrijednosti:

A1 = p5/(γ' x (Kp-Ka)), A2=8P/(γ' x (Kp-Ka)), A3= 6P(2zγ'(Kp-Ka)+p5)/((γ' x (Kp-Ka))2

A4=P(6zp5+4P)/((γ' x (Kp-Ka))2 ,

Teoretski izracunata dubina uvecava se za 20-30% (sigurnost).

Najveci moment se odredi na mjestu gdje je rezultanta poprecnih sila od tlakova

jednaka nuli, a to je na visini

− 
1 1
, gdje je najveci moment M max = P z + z '  −  γ ' z '2 ( Kp − Ka) ) z '
2P 
z =
,

(Kp - Ka)γ ,
  2 3
 

(z potez je težište gdje djeluje sila P)

Buduci da se stijena deformira, momenti su manji u takvoj deformiranoj stijeni nego u

nedeformiranoj (po cemu se racunaju), pa ih treba reducirati (Rowe-ov postupak).
 12

slika 8. Redukcija izracunatih momenata prema Rowe, za pijesak, gdje je relativna

H '4
fleksibilnost stijene = ρ = 10,91 ⋅ 10 −7 , za slobodnu stijenu
EI

slika 9. Zagatna stijena u glini - mijenja se slika pasivnog otpora, kao što bi se mijenjala
i za aktivni tlak da je umjesto pijeska glina iza stijene; nedrenirana cvrstoca cu odreduje
tlakove jer su koeficijenti Ka=Kp=1.
 13

slika 10. Redukcija momenata za slobodnu stijenu u glini

 14

Proracun zagatnih stijena može se obaviti na nekoliko nacina: pojednostavljeno, bez

uzimanja u obzir deformacija potporne konstrukcije i tla, te uz uzimanje u obzir
fleksibilnosti / krutosti potporne konstrukcije (i ovdje to može biti jednostavnije – pomocu
koeficijenata reakcije tle, tj. model po Winkleru, ili detaljnije uzimanjem u obzir
naponsklo-deformacijskih odnosa u tlu posebnim modelom tla u numerickoj simulaciji
metodom konacnih elemenata).

POJEDNOSTAVLJENI PRORACUN ZAGATNIH STIJENA

- Samo pojednostavljena provjera sloma kroz jednadžbe ravnoteže

- Zahtijeva se dodatni precizniji proracun
- Dubina zabijanja stijene cesto se predlaže u povecanju od cak 50% u
odnosu na izracunatu
- Nevjerodostojni momenti savijanja stijene

PRORACUN KORIŠTENJEM WINKLEROVOG MODELA

- Jednostavan model, sustav opruga zamjenjuje tlo

- Koeficijent reakcije tla se prognozira (problem – horizontalni smjer,
promjena po dubini, nelinearnost tla)
- Iskusni korisnici uspješno modeliraju tlo , relativno upotrebljivo
- Nepouzdane deformacije

PRORACUN METODOM KONACNIH ELEMENATA

- Modelira se tlo putem naponsko-deformacijskih odnosa (nelinearni

odnosi)
- Može se simulirati izvedba u fazama
- Uzima se u obzir krutost konstrukcije, ponekad i popuštanje i/ili
puzanje
- Pocetno stanje naprezanja
- U glinama, prijelaz sa ndreniranog na drenirano stanje
- Krutost podupora/sidara i bilo kakvo prednapinjanje
- Rasterecenja momenata
- Trodimenzionalni efekti koji mogu voditi smanjenju deformacija i
efekata djelovanja u kutevima iskopa
 15

UTJECAJ VODE

- Procjedivanje – uzgon - zaštita

a) Sniženi nivo vode, djelovanje bunara; b) arteški tlak vode, c) pojava vode u više
slojeva – nepovezani tlakovi

Razliciti uvjeti tecenja: a) homogeno tlo, b) iskop pod vodom, c) gornji sloj propusniji od
donjega, d) donji sloj propusniji od gornjega
 16

Kod mekih glina je problem izdizanja dna iskopa (tzv. bujanje dna) a kod pijesaka
procjedivanje vode kroz dno u jamu i izazivanje gradijenata koji vrše eroziju i
destabiliziraju dno.

slika 12. Strujanje vode u jamu kroz pijesak može proizvesti hidraulucki slom. Potrebno
je preko strujne mreže provjeriti stvarne gradijente u izlazu vode u jamu i osigurati se od
hidraulickog sloma.

Problem u iskopu predstavlja prisustvo vode. Ta se može odstraniti crpljenjem, pomocu

sustava bunara u široj zoni iskopa, ili brojnim pumpama manjeg kapaciteta uz samu
zonu iskopa. Poseban proracun potreban je za taj dio projektnog rješenja, a i ispitivanja
(vidi bunare i njihov proracun- probno crpljenje).

Q=
(
πk H 2 − h 2 0 )
2,3 log 10 (R / r0 )

Q = ukupna kolicina vode, H = visina vode na razmaku R od ruba zamjenjujuceg

 17

kanal
bunari

rw zamjenjujuci bunar

k r H
ho h

ro

skica položaja bunara za crpljene vode s ciljem da se gradevna jama oslobodi dotoka
vode oznad njenog dna.

Betonske dijafragme rade se obicno kao stalne konstrukcije koje postaju i nosivi dio u
objektu. Imaju debljinu od 40-80 cm, kopaju se u segmentima, sidre se redovima sidara
i proracunavaju se po iskazanim principima.
 18

IZVEDBA BETONSKIH DIJAFRAGMI

 19

Redoslijed izvedbe : a) , b) iskop u kampadama (tri širine kopaca), c) upuštanje

aramture i betoniranje u dugom primarnom panelu, d) upuštanje aramture i betoniranje
u uskom sekundarnom panelu
20
 21

ODREDBE EUROCODE-a

Eutocode zahtijeva da se provjere sva granicna stanja:

a) opci lom (izvan zone stijene) - gubitak opce stabilnosti

b) lom strukturnog elementa - zida, sidra, stijene, spoja
c) kombinirani slom tla i elementa konstrukcije
d) hidraulicki slom
e) pretjerana defleksija stijene (pokreti stijene)
f) nedopustivo curenje kroz ili iza zida
g) nedopustiva erozija i transport- odnošenje tla
h) nedopustiva promjena strujanja vode

slika opceg problema nestabilnosti

 22

ISKOP UZ RAZUPORE

Razuporama se može osigurati stabilnost iskopa gradevne jame, ali se njima smanjuje
manevarski prostor u zoni jame. Razupore mogu biti horizontalne (izmedu dvije ravnine
iskopa) ili kose (od dna iskopa prema stijeni).

Stijene koje se postavljaju do tla su fleksibilne, i obicno od drveta ili najcešce od

profiliranog lima. Podmetaci (grede) koje primaju opterecenje od stijene (odnosno od
razupora) su drvene ili metalne grede. Poseban problem predstavlja voda, koja se mora
evakuirati iz radnog prostora, odnosno mora se ukljuciti u tlakove na stijene (razupore),
te se mora provjeriti stanje gradijenata toka vode radi sprijecavanja

Dimenzioniranje zagatnih stijena provodi se na temelju opterecenja koje na stijene

prenosi tlo, a prema dijagramu sa slike. Nedrenirana cvrstoca je prosjecna cvrstoca duž
stijene, osim za stabilnost dna jame, kada se uzima iz zone d na jame.

pijesak glina Hγ/cu≤4 glina Hγ/cu>4

0.25 H 0.25 H

H 0.5H
0.5 H
 23

qB = γ H = N c cub

(Nc = koeficijent nosivosti prema Skemptonu, izmedu 5-6, ovisno o odnosu dubine
iskopa prema širini iskopa; cub=nedrenirana cvrstoca ispod dna iskopa)

Prema iskustvu vrijede slijedeci odnosi :

γ H / cub < 6 - nema vecih deformacija stijene i izdizanja dna iskopa

γ H / cub ≈ 8 - doci ce do vecih deformacija stijene i izdizanja dna iskopa, cak i kod
dobro projektiranog sustava razupora

γ H / cub > 8 - doci ce do sloma razupora usljed kretanja vanjskog tla prema jami i
izdizanja tla

Uvijek se mora provjeriti stabilnost dna iskopa prije odredivanja velicine sila u
razuporama. Prednapinjanje razupora u iznosu od 40% do 70% ocekivane sile.
Potreban je faktor sigurnosti veci od jedan za usvajanje sile u razuporama.

Preporuka za razmak horizontalnih razupora u plasticnim glinama (radi ocuvanja

dovoljno malih deformacija) je h = 2cu / γ , a cu se uzima kao prosjek u zoni ispod
naredne razupore a cija je visina B/2 (B = širina iskopa).

Za kose razupore oslonjene na tlo može se koristiti izraz za nosivost kosog temelja kao
mjera zaštite od moguceg sloma tla i deformacija sustava. Faktor sigur nosti na tako
izracunatu nosivost treba biti veci od 3.

Cesto se koriste i sidra za stabilnost i nedeformabilnost iskopa uz zagatne stijene. Ona

se moraju izvesti sa sidrenom dionicom izvan zone loma tla (klin tla).

H/5

traka tla izmedu sidra i klina koja se

 24

SIDRA U TLU I STIJENAMA

Iskopi gradevnih jama i velike denivelacije cesto zahtijevaju uporabu potpornih

konstrukcija koje zbog uvjeta iskopa, svoje vitkosti, karaktera zahvata (privremeni ili
stalni) zahtijevaju pridržanja po visini. Ta pridržanja preuzimaju sile koje rasterecuju
potpornu konstrukciju i omogucuju joj vitkost i manju deformabilnost. Takvi se zahvati
izvode kod zagata i kod betonskih dijafragmi (npr. kod iskopa dubokih jama za
interpolacijske zgrade-garaže i podrumi). Najstariji, ali još uvijek korišteni postupak
pridržanja, su razupore (slika 1.) koje se postavljaju tako da se oslanjaju na obje strane
iskopa (npr. kanali ili šahtovi) ili su kose podupore. Sile u takvim razuporama dobiju se
iz dijagrama opterecenja na stijenke, koji se odreduju prema materijalu u kojem se
izvodi zahvat temeljem iskustvenih pokazatelja.

Ukupni iznos sile na potpornu konstrukciju može se umanjiti uporabom pridržanja na

potpornoj konstrukciji. Ako se u jednoj ili više tocaka sprijece ili smanje deformacije u
potpornoj konstrukciji (zagatnoj stijeni) momenti savijanja na stijenu se smanjuju i time
omogucuju izvedbu jeftinije konstrukcije uz ogranicenje deformacija stijene. Sidra mogu
biti iskorištena umjesto razupora, kao trajno ili privremeno rješenje. Za razliku od
razupora, uporaba sidara omogucuje slobodan radni prostor i prednapinjanje stijene što
pozitivno djeluje na umanjenje deformacija stijene.
 25

U slucaju jednostranih stijena za preuzimanje sila mogu se koristiti sidra, koja silu
predaju u tlo preko pilota, sidrene ploce ili sidrene dionice. (sl.2).

slika 2. Mogucnosti predaje sile u tlo za sidrene konstrukcije

Piloti preuzimaju horizontalnu silu iz sidra preko sidrenog bloka gdje se sile
uravnotežuju. Pri tome jedan pilot ima tlacnu a drugi vlacnu silu.
 26

slika 4. raspodjela sila na stijenu sa sidrom

Sidro može biti položeno horizontalno ili koso. Položaj i smjer sidra ovisi o uvjetima u
tlu, dozvoljenim deformacijama i geometriji i krutosti stijene. Na slici 5. prikazano je koso
sidro i uvjeti ravnoteže. Za isti slucaj klizne plohe horizontalno sidro umanjilo bi silu N i T
ali bi imalo vecu horizontalnu silu.
 27

plohe (da se ne preklapaju klizne plohe od pasivnog loma ispred ploce i klina tla) i
dubinu sidrenja (slika 6). Nakon što se odredi dubina d2 i sila koju može preuzeti sidreni
blok (razlicito se odreduje za nekoherentno i koherentno tlo) može se odrediti velicina
bloka (H i L) koji treba preuzeti silu iz sidra.

slika 6. Djelovanje sila na sidrenu plocu u pijesku, odredivanje tlakova

Za slucaj koherentnog tla racuna se s nedreniranom cvrstocom kao da se radi o pilotu

koji prenosi silu u tlo na plohi H x L (slika 7).
 28

slika 8. Racun sila na sidrenu plocu glini (lijevo) i pijesku (desno)

Ponekad se citava platna ili visoke a tanke grede (ravninski elementi) mogu koristiti kao
zatege, npr. u obalnim konstrukcijama.

Svaka zatega mora imati osiguranu trajnost u pogledu materijala (popuštanje, cvrstoca,
korozija) i u pogledu preuzimanja sila koje se pojavljuju za citavog vijeka trajanja
konstrukcije.
U tlu se cesto izvode sidra u bušotinama u kojima se sila iz sidra prenosi prionjivošcu
na tlo, preko injektirane smjese. U bušenu rupu u tlu (do potrebne dubine) instalira se
šipka sidra tako da se njen najdublji dio injektira injekcijskom smjesom pod tlakom i tako
ostvari veza s tlom. Tlo ce u toj zoni biti zbijeno od injektiranja i omoguciti preuzimanje
vece sile. Preostali dio sidra se zaštiti od korozije odgovarajucim oblogama.

SIDRA U STIJENAMA

Sidra se vrlo cesto koriste u stijenama, narocito kod tunela (primarna zaštita iskopa) ,
kod potpornih zidova ili kod osiguranja stijenskog masiva od utjecaja pukotinskog
sustava (pokosi, temelji i sl.).

Posmicna cvrstoca spoja stijene i injektiranog sidra ocjenjuje se prema iskustvenim

 29

τ = f ⋅ N SPT , f = 3 − 5, kN / m 2 [ ] τ = 0.1⋅ qu ,
Slican izraz vrijedi i za tlo, kada sidro prenosi silu u tlo prionjivošcu.

Ispitvanja pokazuju da se trenje (sila prionjivosti) ne aktivira u isto vrijeme po citavoj

duljini fiksne dionice (slika 9), nego da se s povecanjem sile u sidru maksimalni
posmicni napon seli prema kraju sidrene dionice.

izmedu celika i stijene,

posmicno naprezanje

N/mm2

udaljenost od pocetka fiksne zone gdje se prenosi prionjivost (m)

fpu = maximalni napon prionjivosti

sl.9. Razvoj posmicnih naprezanja uzduž zone nosivosti sidra sa silom

dionica u kojoj se ostvaruje

zaštita od korozije
 30

Na slici 10. prikazani su razni slucajevi izvedbe sidrene dionice.

Jednostruko sidro zamjenjuju danas višestruka sidra u istoj bušotini, kako bi se bolje
iskoristila nosivost sidrene dionice, koja se kod jednog sidra nikada u potpunosti ne
aktivira.

a) fiksna zona citavom duljinom prenosi opterecenje, od krajeva prema sredini, tako što
se koncentracija opterecenja na krajevima širi prema sredini

b) opterecenje se prenosi od kraja prema naprijed, kako se sila povecava,

c) višestruka sidra u istoj bušotini- osiguravaju jednolicniju

raspodjelu naprezanja u bušotini kako sila raste
 31

Nosivost sidara je od 10 do nekoliko stotina tona (u boljim stijenama). Faktori sigurnosti

su od 1.4-2, ovisno o namjeni i uvjetima.

Novije tehnologije postižu velike nosivosti uz jednostavnost izvedbe.

 32

a) b)
 33

f) odredivanje izlaznog gradijenta kod brane (homogeno tlo)

34