Ti~ kristal gleèera na Juntfrau i na Blimlisalpima ~stoji u sattom zenitu haosrebrn zid i?me$u dva sveta. U razreæenam vazduhu proæe pisak ptice koja se ne aidi; zaèuje se melanholièno zvonjenjv gove,di iz do~dina koje se sa,mo nasluæuju. U dolini se ~pru
aju lanci ljubièastih i vazcuzcastih bretova koji nalièe na mitolo
ka brda cije legende vi
e niko ~ne paiiti. Cse izgpeda sjajno, ~tri efemer~to, dtrotc$ureèno, d~a~cto,. Tamo je Tyncita ravnica obasjana zeatenom' svetgi<piæu, i~7' Tunsko jezero koje, kao du
a, reflektuje svakog trenutka sve
to se dogaæa u nebu. Sve druto. oko mene je svetlo i otromno, ali sve nedtomièno i ravnoducpio. Taj blistsi i stalni dodir s velikim i mirnim stvarima daje telu neku grubu materijalnost i
ivcise ra?ilaze po njemu kao ukoèe. ni konci od èelika. Ne volim alpijsku lepotu. Mi utièemo na stvari menjajuæi njihoveforme, ali stvari men~aju nas svojim nasilnièkkm uti- skam. Èini mi se ovde da danas veæ ne
elim ono
to sam juèe
eleo svom snagom. Svima mom
eljama vidim sada granice, kao ovom horizontu; svi moji snovi svr
avaju nedalehood mene, kao ovaj puteljak
~to ponire u a;mbis; sve moje namere stoje preda m~noai re
ene hao modri zidovi ovih planina; ja se ovde oseæam vezan za _g2
°° drvo ili prikovan za stenu.Svaki niz ovih bregova izgleda da je stao izmet~u nas i neèeg boljeg i ne
nijeg. Sve je ogromno i sve hladno; i sve je iliveoma tamno ili veoma svetlo, Ti kontrasti ti
te cuc~u i sputavaju misao. Ako sit~em u doline ~koje su ovde tako duboke, meni se èi.ni da sam utonuo; a ako sam na visini bregova, èini mi ~se da ~se vi
e neæu umeti da vratim huæi. Ove neverovatne impresije iz Alpa izbezume prvih dana èoveka ,.s juga. Oseæam da æe me ove studene tamne stvari izmeniti iz osnove. Prestaæu biti dobar i ne
an; omrznuæu muziku i stiasove; neæu se $ra'' titi nekaj
eni koju sa,m voleo, i poæi æu za , drugam bez ljubavi. Neæu vi
eumeti da se divim osim onom
to je stratcno; ni razumeti lepotu u kojoj nema gorèine; ni uzbuditi ~e za ne{` èim u èemu nema adricanja i bola.Stanujem u jednom hotepu pri bregu obuèen~m u tamnu
umu èethnara krov hoju se razmilele staze u ra
trkale trule tslule. Tu
ivi sa mnom 83;e~.~... ....raznolik svet kao na hahvoj transatlantièkoj la~i. Jedna mlada Amerikanka s boleenkm mu
em, ljubol.sornim kao Polifem, koji spava zatvorenih oèiju ali otvorenias u
iju,ili zatvorenih u
iju ali otvorenih oèiju. Nekoliko Rusa s titula~ma, i Francuza s crvenim rozetama u rupici kapvta. Neki Nemci koji meæu sobola govore francuski da bi izgledali otmeniji i iz boljeg sveta. Jedan je od njih nemaèki profesor, koji -~kao svi nemaèki ~rofesori - li
e treæi deo Fausga. Jo
neki stari ermit bez narodi osti, i jedan mladi par koji se nije nikom predstavio. Jedna lslada ruska generalicas mlade
om, èiji se lsu
bije ato Mand
uriji. Jedan na
politièar, partijski mudrac, ti~p: sav naèelan i sav neuètiv; govori s oholo
æu kao da je prvi progovorio, i gleda na ~sve sigurno kao da je prvi progledao; i sudi kao da je poslednji koji treba da presudi; i pogitd je s vama govorio èetvrt sata, izgleda da æe vam sutradan poslati raèun, kao lekar ili advokat. Bio je u svojoj zemlji i mini~star, kao
to je magare u Judeji smatrano za proroka. - Zatim, jedan gospodin s gospoæom, i jedna gospoæa s gospodinom. Posle jedan Bugarin s kaljaèama, i jedan socijalist s baritonom. Najzad jedan Amerikanac iz Kanade, koji se tu
i da nije vi
e moguæe putovati po evropakim zemljama, jer su ga u Francuskoj dr
ali za nemaèkog
pijuna, u Nemaèkoj ?a francuskog, u Austriji ?a ruskog, gu ;Rusnji za svaèijeg, dok nije najzad u Italiji zatvoren kao ctpijun Svete stolice.Rat u Mancuriji dr
i celo dru
tvo u groznici. Tra
e se brzojavne vosti iz Pariza:izve
taji o di~sciplini, saobraæajnim sredstvima, vrstama oru
ja. Èudna psihologija ljudstva ;koje ;k'ivi u bojovnoj vatri na hiljade milja daleko o,q boja. Sad se klade na je~dnog generala. u Man~uriji kao pre neki dan na. jednog konja u Dovilu ili Lon
anu, ili na jednog bika u Nimu ili , Svetom S