Professional Documents
Culture Documents
_ ..t;
S1R - Katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 886.1 /.2-
992
DUÈIÆ, Jovan
Gradovi i himere / Jovan Duèib. - Beograd : Dereta, 1999 (Beograd : Dereta). -
327 str.
; 17 st. - (Biblioteka ~Jepna knjiga ; kolo 10, knj. 7)
Tira 500.
1 S B N 86-7346-068-9
a) Evropa - Putopisi 6) Palestina - Putopisi c) Egipat - Putopisi
ID=73152780
; 5:.
. ` g t ~
E~ J
JOVAN DUÈITI
GRADOVI I HIMERE
Beograd, 1999.
DERETA
v Jovan Duèi~ GRADOVI I HIMERE
: w` Za izdavaèa Miroslav Dereta Glavng uredggvk
=e`~ Dij ana Dereta Tlggkovno grag~ièka orgrelga David Dereta
" .Vrednik Jelena Pavi~
:; . _ ~' ISBN 86-7346-068-9 U T' o
Ti~ra 500 primeraka Beograd, 1999.
Izdava èl ng atrga~Pla
s.l gap Grafièki atelje .-I~EPET~1 Vladimira Rolovi~a 30, 11030 Beograd L.. .il'.
tel./faks: 011/ 512-221, 512-461 Internet prezentacija: www.dereta.co.yu e-mai1:
office@dereta.co.yu
Knji ara CERETA, Knez Mihailova 46 tel: 011/ 181-345
i I
SADR AJ
.Prvo
Drugo g ..30
.7pismo
pismoiziz vaj
vajcarske
carske - Alpi
eneva
. . .
Pismo iz Francuske - Pariz . . . . . . . .
g
'. Pismo
.102
Prvo
.140
Pismo
.159
.66pismo
izsItalije
panij
Jonskog
iz Grèke
e--mora
Rim
Avila
- Delfi.
.- .Krf
....................
R1.202
g1Drugo pismo iz Grèke - Atina . . . . . . .
.230
> Pismo iz Palestine - Jerusalim . . . . .
Pismo iz Egipta - Kairo . . . . . . . . . . .
.272
h
7.306
i kz~~.~
PRVO PISMO IZ VAJCARSKE
ALLI (Sen-Beatekberg) aegusta, 19'"'
Ovde jutra osvg-ræu hitro i veèeri ?aka n~avaju. Sati rgrolaze spori n neopa eni; vr
eme se ne daje meriti nièils, jer ~se ovde ni ta ne dogaæa. Samaæe i tictine a~ptijske s
u neprohodnije nego libijske pustare. Onaiio ~svetlo~st pravi èudesa, i jedan isti
predeo postaje i nestaje icro puta dnevno. Sunce zida gradove po nebu, tvræave po
oblacima, himeriène vrtove po zemlji, i sve je onamo ivot i cvetanje. Ovde svi sat
i prola?e ili visoko u nebu ili duboko pod zemljom, ne o~stavljajuæi nièeg ni u oku,
ni u sluhu, ni u uspomeni. Samo doh èoveh koraèa, stvari ~se krenu i prolaze pored
njega; zadr i li se na kojoj strmeni, sve se okameni i sve zanemi. Konèiæ koji ve?ke l
judoku du u za ovu zemlju prekine se, i na tom mestu zaboli, i padne hap krvi.
Ti~ kristal gleèera na Juntfrau i na Blimlisalpima ~stoji u sattom zenitu hao
srebrn zid i?me$u dva sveta. U razreæenam vazduhu proæe pisak ptice koja se ne aidi
; zaèuje se melanholièno zvonjenjv gove,di iz do~dina koje se sa,mo nasluæuju. U dolin
i se ~pru aju lanci ljubièastih i vazcuzcastih bretova koji nalièe na mitolo ka brda cij
e legende vi e niko ~ne paiiti. Cse izgpeda sjajno, ~tri efemer~to, dtrotc$ureèno, d
~a~cto,. Tamo je Tyncita ravnica obasjana zeatenom' svetgi<piæu, i~
7
' Tunsko jezero koje, kao du a, reflektuje svakog trenutka sve to se dogaæa u nebu. S
ve druto
. oko mene je svetlo i otromno, ali sve nedtomièno i ravnoducpio. Taj blistsi i st
alni dodir s velikim i mirnim stvarima daje telu neku grubu materijalnost i ivci
se ra?ilaze po njemu kao ukoèe
. ni konci od èelika. Ne volim alpijsku lepotu. Mi utièemo na stvari menjajuæi njihove
forme, ali stvari men~aju nas svojim nasilnièkkm uti
- skam. Èini mi se ovde da danas veæ ne elim ono to sam juèe eleo svom snagom. Svima moj
m eljama vidim sada granice, kao ovom horizontu; svi moji snovi svr avaju nedaleho
od mene, kao ovaj puteljak ~to ponire u a;mbis; sve moje namere stoje preda m~noa
i re ene hao modri zidovi ovih planina; ja se ovde oseæam vezan za _g2
°° drvo ili prikovan za stenu.
Svaki niz ovih bregova izgleda da je st
ao izmet~u nas i neèeg boljeg i ne nijeg. Sve je ogromno i sve hladno; i sve je ili
veoma tamno ili veoma svetlo, Ti kontrasti ti te cuc~u i sputavaju misao. Ako sit~
em u doline ~koje su ovde tako duboke, meni se èi.ni da sam utonuo; a ako sam na v
isini bregova, èini mi ~se da ~se vi e neæu umeti da vratim huæi. Ove neverovatne impres
ije iz Alpa izbezume prvih dana èoveka ,.
s juga. Oseæam da æe me ove studene tamne stvari izmeniti iz osnove. Prestaæu biti dob
ar i ne an; omrznuæu muziku i stiasove; neæu se $ra
'' titi nekaj eni koju sa,m voleo, i poæi æu za , drugam bez ljubavi. Neæu vi e
umeti da se divim osim onom to je stratcno; ni razumeti lepotu u kojoj nema gorèine
; ni uzbuditi ~e za ne{` èim u èemu nema adricanja i bola.
Stanujem u jednom hotepu pri bregu obuèen~m u tamnu umu èethnara krov hoju se raz
milele staze u ra trkale trule tslule. Tu ivi sa mnom 8
3
;e~.~... ....
raznolik svet kao na hahvoj transatlantièkoj la~i. Jedna mlada Amerikanka s boleen
km mu em, ljubol.sornim kao Polifem, koji spava zatvorenih oèiju ali otvorenias u iju,
ili zatvorenih u iju ali otvorenih oèiju. Nekoliko Rusa s titula~ma, i Francuza s c
rvenim rozetama u rupici kapvta. Neki Nemci koji meæu sobola govore francuski da b
i izgledali otmeniji i iz boljeg sveta. Jedan je od njih nemaèki profesor, koji -
~kao svi nemaèki ~rofesori - li e treæi deo Fausga. Jo neki stari ermit bez narodi osti
, i jedan mladi par koji se nije nikom predstavio. Jedna lslada ruska generalica
s mlade om, èiji se lsu bije ato Mand uriji. Jedan na politièar, partijski mudrac, ti~pi
: sav naèelan i sav neuètiv; govori s oholo æu kao da je prvi progovorio, i gleda na ~sv
e sigurno kao da je prvi progledao; i sudi kao da je poslednji koji treba da pre
sudi; i pogitd je s vama govorio èetvrt sata, izgleda da æe vam sutradan poslati raèun
, kao lekar ili advokat. Bio je u svojoj zemlji i mini~star, kao to je magare u J
udeji smatrano za proroka. - Zatim, jedan gospodin s gospoæom, i jedna gospoæa s gos
podinom. Posle jedan Bugarin s kaljaèama, i jedan socijalist s baritonom. Najzad j
edan Amerikanac iz Kanade, koji se tu i da nije vi e moguæe putovati po evropakim zeml
jama, jer su ga u Francuskoj dr ali za nemaèkog pijuna, u Nemaèkoj ?a francuskog, u Aus
triji ?a ruskog, gu ;Rusnji za svaèijeg, dok nije najzad u Italiji zatvoren kao ct
pijun Svete stolice.
Rat u Mancuriji dr i celo dru tvo u groznici. Tra e se brzojavne vosti iz Pariza:
izve taji o di~sciplini, saobraæajnim sredstvima, vrstama oru ja. Èudna psihologija lju
dstva ;koje ;k'ivi u bojovnoj vatri na hiljade milja daleko o,q boja. Sad se kla
de na je~dnog generala. u Man~uriji kao pre neki dan na. jednog konja u Dovi
lu ili Lon anu, ili na jednog bika u Nimu ili , Svetom S
eba~stijanu.
Englezi su najèudniji svet po ovim alpijskim letnjkm naseljima. Pored~ njih, n
aroèito pooed EnglesFsgp~a s lurkastggm lncem i zaèuæend~rc
. oèima, svi se mi oseæamo bliaziranim i starim. ' Oni se svemu èude i svemu smeju. Ko
d Engleza je smeh i radast stvar vaspit,a.rva i dobrot tona; mi se smejem~o ljud
imi i ideualga, a ogtn stvari,ma.
~~`=~ - Nepristoji o je æutati, neuljudno biti tu an, glupo biti zami ljen. Englezi se
smeju èilz vas oslove, ne zato to je ne to s:me no, nego da sus-ret uèine radosnim; na r
~mecp-io se i he znaju da smeju. Gportovi ih èi~ne da o~gaju uvek deca. Ovih dana
je neki parotni sud u F:ngleskoj osudio na
i = smrt jednog psa to je ujeo wri èoveka, a $aro ' '" je tra i
la kasaciju pres:ude. Smeh i rdcast su . }.;~; r~~ bez sumnje stvari jedne victe
civili?acije i hu
manosti. Civilizacije, po ta je jed
an nauènik : Kw,
tra io kod divljaka u Pe.ruu enu
koja ume da se nasmeje, ali je nije natiao; a humanosti, jer `' u Sjedinj(c)nim
Dr avama amerièkim picte po du
- .d æanima: Smejte se! - Jedan ruski pisac ka e: ,~k;;- ° Treba se èuvati èovepsa od èijeg
osmeha njegovo lice poru gva. Ovo je i<uina. R$avp ljudi ne umeju da se ~smeju; a
od smeha lice pastane èoveèanskije i dep e jer po~stanv svetlije.
Ddista, ja æu ~se ovsrg lera dugo ~evæati de~ ~salamburima i duhovitim doskaèicama
nekoli:c#~ne Frantzuza, alig isto tako, i isto toliko prijatno, po g,dravom i b
la.gorodnom slaehu nehotacine ovih Engleza koji se ni sa kim nisu ups?znali celo
g lgta. Englez je ro~eni separatist. -Englez se smeje, al~a je tu an; on je lepo o
b~~rèen, ali je nesreæan; on je bogat, ali je tucija; on je pametaa~, ali je lautav;
i dabar, ali W ~dif~~ rentan; i plemenit, ali Fiesrdaèan. Entlez smatra Englesku,
ako ne zase`5no4~a plan etam, a ono izvesn~o estim kogagtinentom. .Meæutim, sebe s
matra prvi~i
i0
Evralljani~nam, èesto -s puno razloga. Izme$u jedggog Engleza n jednog Fra~gtd , i
u gsikovhpk li~ènim odnosima, pastoji d oki Laman ; haji se daje prebroditi i nadle
teti; ali ne daje isuRciti. Svacgga sam na svetu video, ali ne videh Francuza i
Engleza da su bili intimni drugovi. Najveæa razlika meðu ljudi~laa se vidi ato njiho
vom omehu: Englezi se smeju bez povoda; a Japanci se smeju i u naj alo~snijim sluèaj
evima. ZnaVg.g da se s,meh ne od,nasi uvek na ono ~rrro je lodista sme no.
Evroatski narodi izgledaju da imaju svoja doba hsivota razlièna jedna od drug
ih: Sloveni su mladiæi od d$adeset godina; Nemci ~su l~gudraci od trideset; Talija
ni su akomedija i od èetrdes~et; Grci ljube i ratuju kao ,èièe od pedeset; En~lezi se èude
i smeju kao ~ceca od atetnaest. Treba narode uètdti da se smeju: Nièi!m ~se èoveii ne
mo e toliko dopa~sti koliko lepitl bmehom. ene se najradije daju lj~ldima koji ume
ju da ih za~smejavaju, koji sve akreæu na sme no - ne za~ to crro one poni avaju cenu
stvari, nego to su rot~e~ge epihurejhe, i to vale rado~st ivota nznad svega u i~votu
. Od trenutka ogghad jecan covek postane za nju pojaVa hoja nosi veselje, ona mu
se sva napu ta, kao to takviag ljudima sva deca trèe u susret i ladaju u naruèje. Smeh
je znah zdravlja, ali i zna~s progresa jednog dru tva. Najbolji dokaz da je smeh
~stvar pragresa ljudskog dru tva jeste to crto se èoveas ne ~smeje kad je sam, nego
samo had je u drucggvu, i cggo smeh ne postoji ieæu ra~sama koje nisu joct postale
drupggvom.
Ali ah,o mnogn od nas izgledamo naakrgoteni i zaverenièki muèaljivi pored Engle
za, isto tako pdred Rusa izgledamo .uveh nedovoljno d,obri n srdaèni. Ja sam rusko
dru tvo poznao ~sa2io na strani. Francuze ~sam voleo uvek ~ pameæu, ali Ruse s?vim
~srcem. Rus je ~tro~stodu~~n kao dv
i1
,,5 L ^~ ~T.
k d4 a
,~
a ~~w;,
te, ali i homplikovan kao dete. I had je najkul. turnij
i, on je meæu drug~ti neuravnote en i ne, to ~medved. To su idealni junaci i blatorod
ni
ludaci. Kad se ?aljubi u Petragradu, ad,e da rPpokocka svoje imanje u Monte Karl
u, i ubije ~se u Guadarami. Niho nije u isto vreme toliho i dete, i èovek, i ena: i
ma detinju ljubav da ivi igrajuæi se svaèim na ~svetu; ima enscsi ukus za emocije; nma
mu ki bes i snatu da sve ~toku a
- i uveh sve riskira. Ljubopitstvo gkoje nde dotle da aku a sve, èak i zloèin; neoseæa~n
je vrednosti svot ivota, ni cene svoje liène sreæe. Ru~eki titt dobrièine ne postoji ni
gde drutde na
''~ svetu. Njihova familijarnost u odnosi~ma ima razloga da bude mo da za zap
adnjaka ~asvggm ne,'.~~- snoona. Nameæu svoju intimnost i 2trièaju svoje
, porodiène stvari. Ne ostavljaju nièije rame da ga ne potap u. Kad va~s ne naæe kad kuæe,
prijatelj Ru~s vas èeka izvaljen na Vasc divan ili hr
. èuæi ~a va oj postelji. Kad se najzad rastanete za~navek, on produ ava jo deset godina
da vam ` pi e ~pisma o ~svemu ggo je negde video i èuo, h
alje poklone, retke hnjige, ilustrovane novine. - Brani nceje koje su adavno trij
umfo~zale, obara ane koje su odavna sahranjene. Nihad vedar
- ideolog, nego uvek mutan utopist. Nad svatim od njih izgleda da lebdi ne to trag
ièno: kao da `.m æe poginuti u lo aru kahvog pozori ta, ili u
sudaru vozova, ili se sasu iti u nekom kazamatu. Niko nema toliko ukusa za nesreæu i
pa tovanja za suze.
Veèeri ovde imaju lepotu koja je nerazul~ljiva èoveku sa juga. Mrah se uhvati n
ajednom. Mrah ne pada ovde samo iz neba, nego izvire iz zemlje, pohuljd iz ponor
a, prospe se sa granja. Raæanje u taaga me$u ov~nm bregovima ima nepntet~gje èitavog j
ednog kataklizma. Sve smrkne i ,nairavi se stra nkm, kao da mora da propadne tiola
sveta da se pod Jungfrau rodi nova zvezda. Zarim
ig
ugctal ~izi~e ha s~svia~ drugom mestu nego na onom na kojem ste ga oèekivali, krup
an kao a~kdaja. Brzo zapali polu neba, n zatnm ostane sam u celom kosmosu. Nièeg d
rugog to bi se videlo u ovim provalijama. Sve sustvari gsocrnele jedna od druge.
- Ali doh taj mesec nije izi ao, i dok je bio mrak i po zemlji i po nebu, gleèeri Ju
ngfrau i Blkmlisatta stajali su dugo vatreni i narand a~sti u eamo~m zenitu. Tako
hekoliko veèernjih sun-èanih ?rakova ostane uvek zaboravljeno i razliveno ~o lede,nj
acima, i taj prizogr je mo da najèudnije i najlel e èega ima u e~gopeji alpij~skog sunca
.
ume pod l.iojim ~prozorima su danju pune jastrebova. Na~u se adatle na najma
nji um lodigne graja prestravljen s ptica koje u bezumnoj vrisci i leggr anju papadaj
u kud koje, ili se rasture u nebu, ili, oslepljene mrakom, obore u kakav ponor.
A odmah zatim nastane cinièna i jeziva ti ina crnih atp~ijskih uma, u koje izgleda da
su se zgomilale sve senke ovog sveta. - Ne znam za to i posle jednag dana èesto dio
nizijski veselog rtadne na$ ovaho puna gorèine i tegobe. Pesnici su vats ose~ali o
vo nasilje alpijske lepote nad du om èovekovom. Gete je tri puta prolazio ovuda. Prv
i put se divio Alpima, ali bez uverenja, ili bar bez ushiæenja, mo da èak vigie prestr
avljen nego uzbu~en. Drugi put je kao pravi alpinist pro ao ceo ovaj bernskn Oberl
and, i iz eneve i ao na leden,ake u amoni, po dubokom snegu i me$avi, dive~i ~se vic
ge svojoj ena?i nego alpijokom èudu. Tre~i put je bio na Sen Gothardu, ali ne ni k
ao pesnik, ni kao turi~st, nego kao mineralog, sav zanosen geolo kim senzacijama.
Gete je u tgri~rodi bio uvek vi e prirodnjak nego pe~snik. Njega nisu preinaèili vi~
soki A~pi, nego je on postao drugim èovekom tek kada je video stari Rim. - atobrija
n je nz Alpa pobegao razoèaran. - U elijevim naj
13
. let"tim pesmama ispevaa~km ovo p o
j rir di ose~
. se vi e inspiracija sa blagih reljefa iz ohol~ ne eneve gde j e iveo, nego Alpa ~
suda j e sam
` prolazio. - Mickijeviè je ovde ispevad najtu~ nije stihove ~svoje ltubavi; nitde
iiu ~ckj bila ieèalnija uslomed~ga a-ra jed~tu ~ubp~en enu nego .kad je poèeo da mu
se ovde ~o gleè~
' rima privit~a njen progonilaèki fantom. - 0 stotine pesp~ika koji su vide
li AJte, ne ?nam n~ - kog koji ~se u njih ?aljubio. iOvde se ivi odiisg
u c.i.p~y od mraka, u borbi du e s ogroakng.d i te kim grredmetima oko ~sebe, u jezi
od ponora u u a~su od studeni na ledenjacima, U oèajanjU o, magle, u i?bezumljenju
od ki a.
Me~utim, ima jedan lesnik hoji
je u Alp " * bio istinski zaljubljen, i to kahav velini pe , onik: an- ak Ruso. On
nije voleo blaae obal~ <~
u4 enevs,kog jezera gde se rodio, iako ka e ca nje govo srce a~ije nkkad prestajalo
da ih obilazi On je volvo ovu prirodu vg~sokih Alpa, svu od samih kontrasta, po
pri te zemljinih katastrofa stravièni predeo u kojem nema nièeg spnritual nog ni human
og. Ruso je bio jedini u ~svome vre menu koji je voleo tahozvanu cF lju prirodu, u
samljenu, neporoènu, neoskvrnjenu, sakrivenu o;
- obo avalaca - prirodu sukoba i vrtoglavica ,. ~~~ =- Rimljani su -voleli prirodu
i svatsi bogatac~ je imao, kao i cezar, po vi e letnjikovaca. Ali
,~ ~~` i°-'~~' to, uglavnom, nije bila ljubav za pejza nego ?a atrihulturu. Oni ~su
u prirddi ~sam~ orali i kotgali, a ne sa~mo i li da ~gledaju zalazak sunca
- ili izlazah meseca. Kamilus i Cincinatus su sa oranja ictpi u senat,
a stari Brutus i stari Katon sU se bavili voæarstvom. - c smislu XVIII-og veka kd
eja o prirodn bila je. sva skoncentrisana u leggotU geometrijskih nrt.ova, . hao
cggo , ,ou ih sliha~gi Vato i Iiatep. To. su artovi ho?i ddgovaraju pdmet~i .a
c3e src.u: liggija,.poredah, zahon, proldorgd ~ja., Gve izmereno kancem n srezaago
mag ~ ~~ -~ ~4
__~ .~~'° ~
kazama. Vode u velits~m basenima, prebrojane u ditre i uzat~æene u kamene okvire.
Zeggene katedrale i pobusani saloni. Nimfe i fauni usa$eni na svom mestu matemat
ièki preciznam. Versaj i antiji, Luj XIV n duka d'Omal, sve gospodstvo intelektuali
sira~no, i ponositost velikot porekla: mo~ psaja je izra ena svugde linijama, taèkam
a i granicama lrema celom svetu.
Ruso j e, met~utim, obj avljuj uæi lepotu divlje prirode bio pronalazaè novog sv
eta. Ne iz n~egovog uro~enog ukusa za protivureènast i polemiku, nego odista iz os
elianja èoveka u osnovi primitivnog i senzualnot, Ru~so je to ~objavio snatom koju
dotle nkje ~pgko nmao, i ~trobudio je.can interes prema prirodi potpuno nov za
svetsku literaturu. Stvari u prirodi gledao je s takvim us?siVenjem pre taga ~sa
mo pisac Himne Suncu, svetac iz Asize; i samo svojevoljni ~pustinjak iz Vs?klize
, Petrarka, u svome De vita solitaria, prethodio je ovoj ekstazi liscu Promenade
s d'ip solitaire. Ru~so je ~samo kroz lrirodu poznao Boga, osetio ljubav za enu,
dobio smisao za ivot. Svoju iÈovu Heloizu dovodi na enevsko jezero, i to na njegov m
raèni i divlji deo, kod Veveja, u predeo koji on ~smatra ?a najlep i deo sveta. Ne u
shi~uje se ni rasko nom okolinom Pariza, ni sjajnim lepotama Turehe gde je iveo god
inama, nego jezerom Veveja gde je iveo svega nekoliko daFia. Hamlet je rehao da j
e leato samo ono to je stra no; to je rekao zatils i Ruso, jer je voleo samo o~nu p
rirodu od koje ga je hvatao mracan strah.
Taho j.e avaj veliki mistik - toliko utgore1zg~van s Lurom i )~inom - bio ne
sumnjivo tvrrac ne, ~:amo. dagaa g~e misli, hego -n t,vorac modernog . sen.zibilit
eta. S$oj sm~~sao ?a dgoredah . u dru tvu n~kio je Ru~so mo da iz evoje' eneve onog d
oba, ali svaje paradokse o-slobodn dobno je .iz ovoje rano zaèete frene~ue U ~trcr
rdd3. $a
I5
.
S'rpa~#u njeroga artot~oza strirodnor èoveka, h teorija o uroæenoj dobroti, i mr nja z
a civilizaciju; to je njegova reakcija protiv dru tva onor
' doba koje je umiralo u sobnom vazduhu, u salonskim konvencija~ma, i u soci
jalnoj nepravdi i hg- okriziji. Ali njegova duboka, iskrena, bezumna ljubav za pri
rodu, neoeporno je spaela knji evnost od ~suhog racionalizma, i istavila oseæaive i
slobocu kao i?vor ~ajdubljih stvari u èoveku. Ona je dala docnijim romaitièarima èitav
u veliku klavijaturu do tada neloznatih unutra njih vrednosti. Ruso je oborio fran
cuske ove tale dru tvene tradicije, i uo ite obnovio forme francu~sgse misli. I stvori
o je duhovni kosmopolitiza~m, tako da su ga Kant i Gete smatrali svojim uèiteljem,
a Bajron i Valter Skot svojim inspiratoram. Kao Julije Cezar, on - je stvorio n
ove granice i novo carstvo.
Bog je Alpe stvorio u pijanstvu i ludilu; pesnik Ruso ni je objavio u jednoj
erotiènoj ekstazi. On je od ovog predela, blizu kojeg se ro
' dio, i od predela u koj em j e ljubio j ednu enu, napravio zavièaj pejza a u k
nji evnosti. On je z,u na enevsko jezero doveo srce èovehovo onda
uu"g kad je ono, isu eno i izmuèr?no logikolk i dijalektikom, do lo bilo na pravo besp
uæe.
Oda$de, s jednog okomka Sen-Beatenberga, vidi ~se u dolinama sjaj~no ogle,d
alo Tunskog jezera. Brodovi beli i veseli seku njegovu te ku vodu od Tuna do Inter
la~sena, ali se ha njemu vi e ni ta ne dogaæa. Tunsko jezero je najmirnija voda na zem
lji. Odavde gledano, na njemu ne postoji ni ta niti na njemu ivi iko. Ali sunce'2ta
li po njemu vatre velike kao plainne. Na .jecnom dr~tom kraju je Interlaken, giv
ajcarski Monte Karlo, letnje mesto za svetske lu~stolove, stare poligame, talija
nske kesaro e, i Jevreje na sva,cbenom putu. c Interlakenu je uvek vi e
16
Mlako parisko 2troleæe se oseæa u miri~su prve pra ine i u blagosti vetra ~koji sa
d gmi e po zemlji. U Seni lepr aju sunèane zastave; crni krovovi prave svoje orgije u
usijanom nebu. Èuje ~se jutros kako negde, s onu stranu svih zidova, pupèaju mlade t
cume, sija~ju regse pune erave, ori se paganska ~esma, trèe kentauri. U srcu peva j
edan veliki ~avo i trista malih. Po jednom ubogom stablu, u kahaam pra ljivam pa~
riskom skveru, oseæa se danas listanje evin uma brazilijanskih. Po jednom glas,i'~u
gttFpde èuju se sva jata sa ekvatora. Proleæe jfp nije na zemlji, ali je ono veæ u kr
vi i duc ; ~srce ide za suncem a pamet za vetrom.
to razlikuje Pariz od svih drugrp~s tradova na svetu, to je tcto u nje~mu nin
ad nt-gsmo potpuno nesre.Ulni, ni ha~da smo najsiromacp3iji. Sva su vrata ovde p
red nama ?atvorena; ~svi kuhinjski ognjevi poga eni; uprskaju nas tuU~a ~kola ko~j
a bi trebalo da budu na a; i drugi èovek vodi pod ruku mladu enu koja bi ponekad vett
ma volela da visi o na em ramenu. Svako se od nas oceha ovde ubog i bezimen. Ali j
e Parkz toliko ogroman i sj aj an da se rgred njim sve na e liène bede gube kaa nici
tarije. U pozadini sviju tih nagpih beda stoji velièans~gveni Lur ; ~iza svih na ih
bezbo ja i poroka sgdji u po?ap~i, i do neba, Bogorodièina crkva; posle svahe svoje
nevolje ili ludosti, pro~emo, cezarski, ~kroz Trijumfalnu katgiju! . .. Samo taj
oseæaj da ivimo u Parizu èini nas èo~ve~kom sreæne zvezde. Na jednom starom malom la~ste
lu neke g~osto$e iz XVIII-og veka, koji je n?vesno bio dar jednom ljubavniku, vi
deo sam negde enotsom rukom napksane ove slatke reèi: "Mi smo se vide~li, i mi emo
se voleli, i ni~gita victe na evetu n~~je u ~stanju da i?meni taj fakat:' Tako s
mo mogli misliti u oVom gradu i ~svi mi drugi - i ~vi psoji ste u njemu ineli, n
mi koji smo u nje.mu ivota
5' 67
rilk. Jer ni ta picte, i nnkahva skpa ne mo e kzmeniti fahat da omo Pariz videlk i u
njemu iveli. Ovo je pohliè jedne od najveæih ljudskih sreæa.
Pariz je najveæa raskrsnica hsivota. Èovek je do Pariza jedno, a od Pariza je d
rugo. Ko je dovde da ao ~pametan, on je ovde pastao ~pametnij i, a ko j e dociaa d
ovde lud, oa-t j e odavde otigcao neisceljivo mahnit zanavek. Ovo je jedini naro
d
- kojn ume sve da shvati, u sve prodre, i sve objasni. O la~ginstvu ne govo~i be
z hipokrizije i bez politike" jer Kelti i Gali, kao to ~su, oni su ostrvo zg~ seb
e, genije za sebe, sudbina za se~be.
. - Italkjani mrze Francuze jer nh se boje kao vojnika, Icpanuolci ih ~mrze jer
ih se agla e èsao revoluci.onara, Rumug-ti su zaljubljeni u njih zbog
, njihove frivolnosti i ~poroka, Srbi su zaljubljeni u njih zboa~ njihovog ~ite tv
a. - Nijedan narod ne pre,cstavlja, evo veæ èetiri veka, svoje stoleæe; tako integraln
o kao Fra~ncuzi. Nemci su
: u~ski, ;zatvoreni u sebe, zaljubljeni usvojU grU= bost h:ao u svoju muzinu. At
so Bizmar~kova i Viljemova zemlja ostane i dalje onahva kakva je dana~s, to æ~e bi
ti najsilnija i najstracgnija zemlja na svetu, ali nikada najvivna. Bi$e u a~s i t
repet, alcs nikada centar i pri~ker; bi$e giljotina ko
k __., ja æe izraæivati sve na sekundu, ali nikad i?vs~gr velits~ps humanih kdeja i
oseæan~a ljudske ?ajednice. U osamnaeèstom ~zeku, veku a~merièkog us
'g tava i fr.gncuske arte o pravima èoveka, nema_ . èka je fi:pozofija bila
u polovinu teolacgka; i gsad ~tarkslsi sankilotk obaraju feudalizam i stvaraju
novo èoveèanst-vo, po Neacaèkoj jo za jedan vek: hograèa u paradnim mar evima kasarnski na
o~d Fgridriha II.
Egigiæani, Persijanci n Jevreji tpnsu zato imali gos:podarstvo ~nad svetom to s
u se~be smatrali nizabranim, a ~sve druge neèistggm. Francuzi su u rgri maha :govo
rili o saam zavojevanju sve
68
., ~ 'a _: ; :
tom i o jednoj unikerzalnoj monarhiji pod njihovom vla æu; ali ne zato to ~su se smat
rali slavnijili od drugih, nero humanijim. To je bilo u doba arla V Anrija IV i N
apoleona. Francuzi su, posle Rimljana, bili prvi koji su govorili o èoveèanskoj zaje
dnici; oni su prvi pravili zakone liberalizma za ceo svet i dizali revolucije u
svojoj kuæi od hojih su se i sve druge zemlje oslabaæale tirad~ije i alraha. Reè èoveèanst
vo, u novo doba, èula se samo iz Francuske. Napoleon je hteo zato ne Francusku u E
vropi, gsego Evrapu u Francuskoj. A ovo je hteo ne sama kao veliki general, nego
hao vepiki organi?ator duha. Napoleon bi postao samo jedan veliki osvajaè da nije
asvajane zeml~e istovremeno donosio i ideje ~rancushe revolucije; a u svojaj ?e
2ilji on bi ostao sa~mo uzurpator i tiranin da nije i~stovremeno bio i glavni in
gpdijator za organizaciju modernot zakanodavstva. Taj car koji je pogazio svaèija
prava, i?radio je, aieæutim, zahonik za svakog. Svi ~su francuski putevi bili rim~
-ki. Francudki ni~su nikad prestali da predstavljaju velino latinstvo: silu i za
kon.
Engleska je u devetnaestam sto~peæu jedina imala svetsko carstvo i ~svetsku p
olitiku, a nije kpak znala za ideju o èoveèanstvu i klonila se zajednice s drugim pr
osveæenkm narodima govoreæi samo o svojoj sjajnoj usamljenosti. Amerikanci teh sada
uvi$aju da postoji i drugo ljudstva nego oni i nego njihovi crnci i njihovi crve
nokosci . . . Nema u devetnaestom veku nijedne stvarno liberalne ideje koja je d
oacla iz Nemaèke, ali nema opet nijedne hola ili nije do la iz Francuske ili u njoj
dobila definitivnu formu. Ova se zemlja veæ ad duto vre~mena nala?i na svima ra~sk
r æima istorije hao putokaz. Dekart obara skola,stiku, a Ogist Kont metafisiku. Lavo
azje je aslobodio svet od alhemi
69
je i stvorio madernu hemiju; Lamark je prethodio najveækm zahanima fizike, a Paste
r je prvi stvorio biolo~iju. Bilo je i netsoliho francuskih vladara hoji su imal
i polgrgicku hegemoniju nad celim svetdm; a irnsena Igoa i Balzaka bila su najveæa
imena u jednolgt od najveæ~i vekova.
Samo u Parizu imamo oseæanje da ivimo u kultu
rnom centru svega èoveèanstva. Za jedan dan _ se ka e po ulicama od Luksemburga do Mon
mar
tra v ce duha nego u nemaèkoj aha~demkji nauka kli engleskom parlamentu za godinu. T
reba slati mlade u Nemaèhu da nauèi svirati, a u Francusku da nauèi misliti. Nemaèka ima
nekoliho genija hoje nemaju Francuzi; ali Francuska je rodila bezbroj velikana k
oji stsoro doma aju nemaèke genije. Nemaèka je muziha posgala prva muzika u svetu, dok
~su jo ona~mo svirali samo profesori muzike, i dok sam nemaèki na~rod nije jo umeo
ni ~da ?vi di, ni da pusti glasa. Francuski genije, nalrotiv, uvek je bio ra iren na
celu francu~.psu masu, koja je zato jedna od najucnijih to ~su ikada ivele na ?em
lji.
Niho koliko Francuska nije imao toliko velnke kraljene, vojskovoæe i dr avnike.
Ima naroda koji su od Francuza bili bolji slikari i arhitekti, hao Talijani; i b
olji muzièari i filovofi, kao Nemci; i veæi l.ioreplovci, kao Holanæani i Portutalci;
i veæi trgovci i koloni
- ste, kao Englezi. Ali su zato Francuzi ipak u i~storiji najveæi inicijatori i re
formatori, i najveæi organizatori ljudskog duha. Nemaèki vozovi i entleskt~ brodovi
doæi æe na svoje mesto u pravu sekundu, ali æe oba naroda uvek po~mapo zadocneti da nd
ejno doUu na metu u ~pravi èas.
'" Do poèegka devetnaestog veka u Engleskoj je jo iveo svet od crnot sujeverja i vraèa
nja, to pokazuju i danas stvari nzlo ene u muzeju u Oko
70
s;~
.rt
,.1S, :'~~-'.Z.
v!. ii
* g n
fordu. iveo je u doba Jelisavete veliki ~pe~ nik ekspnr, ali toliko isvan svota ve
ka i svoga narada da o njemu nije saèuvana nijedna lièna uspamena, tako da se sad su
tsnja u njeta da je uop te postojao, kol~tso se sumnja i u Homera. u Francu~stsoj
je, meæutim, jedan veliki èovek bio uvek prava mera svag velikog vremena, i jedno be
z drugo~ga bilo bi ovde nerazumljivo.
Savremeni èovek ~koji ne ?na francuski, ta je hao antièki èovek koji nije znao grèt
si. A~po~ stol Pavle je znao grèki, ali r$avo; da ~su drugè alostoli i evangelisti z
nali grèhi, htrimitivna hri æanska vera bi mo da Veæ bila odmah pastala najsavr enijam orga
iza~d .rjom duhovnag ivota ?a sva vremena. Ako se negde i docnije bude rodila kakva
nova velika ideja za reorganizaciju sveta, ona æe postati trijumfalna tek kada u
Parizu dobije svoju krkstalizaciju, i kad Francuzi, po svom obièaju, od svih princ
ipa na~rave puteve srca.
Nema odista nijednog patriotizma koji je lep i od francuskog. Ima nacionalnih
ponasa koji ostaju kao najveæa lea~ota jedne rase. Kad je ceo svet bio u pamrèini s
rednjeta veka, francu~ski genije je stvorio gotiku, a engleski genije Velihu artu
; ali dok se jogi u ;Engleskoj dubako verovala u ma~tt~rju, ;u Fra~pduskoj je do
nesena nova kanstitucija sveta. Nikad Francuska nije bila bez nekog svog selinog
èoveka koji izgleda i~stovremeno i ef rnpt.rge ljudske porodice, staratelj i brani
telj, heroj sveta. Ima nekoliko velikih naroda u tsojidia pojava jednoga genija
izgleda.kao neko èudo prirade; u Francuskoj nam to izgleda kao logièna pojava i neiz
be ni produkt sredine. - Patriotizam francus~d nije izraz rasnot etoizma i ksenofo
bije, kao kod nekih drugih naroda, nego istorijski ponos i smisao a ~gradiciji.
Ono to èini Francuza obe~snim u njegavoj oholosti, to je cggo
7I
ninad, od kad je postao, nije bio nièijn rob. Francuska je, osim Danske, jedina na
kopnu Es rope hojdm niko nije vladao osim n~en sopstsa ni narod; i kad su drugi
propadali, ana se nrila. Od vremena arla Velinoga ona je slobodna na sgncu. Svi s
u i li da je pokoravaju, aln je niho ~pg_ie pokorio; a ona je pokoravala polovi~nu
~sveta Deset vekova n,enog postoja~a, to je
' deset vekova neprestane slobode i stalnog dr asnog razvitka. cIpa~njolci
su bili robovi Arapa. ' Rusi robovi Mongola, Srbi i I~rci robovk Tura
ka. Talijanci robovi svaèiji; ali Francuska,
n kad je bila pobeæivana, nije bila pakoraaaha, nn gubila svoju dr avnu egzi~stenci
ju. I dd h~d postoji francuski presto, on je svojina radko francu~skih vlacara.
Zato najslobodnijn èovek na svotu, to je Francuz; a zato je on n najsamostalnn ji d
uhovno ad svih ljudi na kontinentu.
u Francuzi su prvi koji su ostvarili svoje nacionalno ujedinjenje, jo ?a vreme Lu
ja XI; onn su bili i ~trvi koji su imali jedan titi3ènn nacionalni rat, sa bitkom
na Vatmi; a to je po
; sle ostalih stoleæa u kojima su ratovi biln samo verski i dinastièki. Tek posle po
bede sankilota u bitki na Valmi, govori se o nacijn kao moralhoj i etnièkoj zajedn
ici; dotle je reè nacija bila nedovoljno jasna, maglovita, konfuzna. - Francueka s
e uvek razvijala samo iz svoj~p sotlstvenih trad~pdija, u tohu nekoliko veko:a.
; Danas se sve zemlje na kontinentu evropeiznraju, ?naèn denacionalizi
raju, u stvari, samo fran. ~ _ cnziraju; i kultura nekolikih naroda u Evropn
ceni se prema tome koliko se ta kultura prn6 li ila francuskoj.
U Madrndv je arhitektura nemaèka, goalete pariske, kuhinja livaFsgfgnaka, hote
ln engleskn, lenost arapoka, moral grRpsi. Nestala je stara soperbija pptanska; èa
k Don Huan sad onaako dolazi iz Argentine, a Don Kihot je odjail3o u Ita
72
liju. Meæutigi, francu~ski duh je bio i ostao stalno konzervativan i razvijao se s
amo tgz svoje sapstvene moæi. U Francuskoj su imali svojih eledbenika i Bakaèo, i Ka
lderon, i nemaèki romantièari, i ekspir, i Bajran; ali je genije fra~ncuski, kao i ge
nije starogrèki, tutim uzorima uvek davao peèat svoje neverovatne snage. Zato je Fra
ncuz olièenje èovegsa ~vezanog za svoje tlo; to je najogorèeniji patriota koji ne zna t
a je to otacbina, neto ta je to Francu~ska, dilse Franse arla Velihot.
Razvitak Francuake je ~ne to to nedia primera u nstoriji: ima jedna Francuska i
z doba Luja XIV, a drukèija iz doba Direktoara, drukcija za vreme Carstva, druhèija
iz vremena Restoracije, druhèija iz 1848, i ~dana~s drukèija nego ikad . . . Svi ele
menti. n>enog duhovnot ivota vari~rali su u logiènoj vezi jedan s drugim: literatur
a, filo?ofija, slkkarstvo, stilovi. Francuska nikad nije bila dugo vremena ista,
i nijedan graæankn sveta nije imao oduvek tako pro~sveæenu ljubav ?a svoje tla i sv
og rasnog genija. Verovatno, met~utim, da nijedno doba francuske istorije ne pre
dstavlja tako konaèan obrt u duhu i naravkma koliko pad monarhije Na~oleona III, k
oji je bio konauna propast starog drutctva i ~stare tradicije. Ni veli~ka revolu
cija nije takav jaz koliko postanak zatim bur oaske republike i stvaranje bur oaskog
dru tva.
Ako ima zemlje u kojoj su za nekoliko stoleæa upravljali mudraci, to je ova. I
sam Napoleon je pomagao i svoje i strane nauènike s istom ljubavlju; interesiraa
se za sve sednice Akademije i Instituta, èiji je bio èlan; pri po aru Moskve diktirao
je naredbe koje su se odnosile na francuski teatar. Nijedno doba u Francuskoj ni
je uop te bilo veliho ako tgre svega nije bilo odista prosveæeno. Jedan neverovatan
uroæeni omisao za realnost i moguænost; jedna
73
asobena moæ otgservacije, to je ono cgro èini . Francuza u svako
m krugu èovekom hoji sve vidi
i razume. Ta uroæena moæ opservacije, ta sta_tna patreba za razumevanjea.t stvarnost
i, ihsgink~p- na odvratnast za sve to je msnsti~èno i maglovito, cini Francuza najneg
go~srednijim, najiskrenijkm, racionalnkm, duboko in~sti~nitim. Pravi op
- servator uvek tra k nauènu istinu u svakom momentu; a èovek koji do te mere gleda ~u
nstinu stvari i fakata, ne ~l, o e biti nego istinit i lrema ljudima. Zato je Fra
ncuz najmanje la ov od svih ljudi. On je bntno nauèni duh. A nema nauènika koji je bio
la ov; urot?ena la;k, to e ili duhovna poremeæenost ili fizièha nemo~. Ako je Talijan
la an, to je zato to je slab; a
`. ako je Francuz h~stinit, to je zato to je jads. Francuz je ovijalan vi e nego ta j
e radostan; i vicze dekorativan nego sveèan. Uvek nojevo pero za kpobukom i èipke ok
o ruke. Kod èoveka i danas ~stalna ljubav za barok; a kod ene, ukus za lrecizno~st.
Njihova paristsa ljupkost dolazi vi e iz slasti za iVag ~nego iz ndeje o ivotu. Vi e
je Francuz dekorator nego ~slihar.
- Mrzeæe Betovena i kad mi~sli da ga voli; i biæe mu odvratan Dostojevoki i had veru
je da ta razume.
Oseæanje èoveènosti u Francuza dolazi o
d .:g";;' radosti i hrabros?gi~ kod Tapijana tog ase~gat~a nema ?bog straha i se
biènosti. Ima izme$u Francuza i Tali ana neizgla~divo neloveren~e i netr~ peljivos
t, ve~e ~nego izmeæu lan~olca i Portu
- galca, ili Engleza ili Nemca. Èak i veæe nego izmeæu dva ju na Slovena iz dva -razna p
lel~e= na! Prvi Francuz koga zapitate o Talijanu reæi æe vam ovo:
- Talijan je r~av i kao p
rijatelj g~ hao ne- lrijatelj. Kao prijatelj je ?a$idljiv i ;~everan, a kao nepr
ijatelj je podm~lkao n osvetljiv. Uvek je na granici ~trijateljetva i neprijatel
jstva. Uaek
74
,:; :;
t~t
je gotov da se kavd a i da ~se miri: da ~se havd a bez bitke i da se miri bez ljubav
i. Grk haæe da prevari, ali sama kad je njegov intervs u pitanju; a Talijan æe Va~s
prevariti i iz platon~skih razloga, iz ljubavi za intritu i otrov. Talijan u~kiv
a u intrigi i ?loæi hao u svojoj blatoj klimi i svom ljupkam jeziasu; ne svagda ~n
i zlonamerno, nego to je stvarno palanèanin i crto je uap te intrkga strast ju njaka i
arti~sta. U padvali je jaèi od Grka, jer je Grh intrigant sa atore, a Talijan sa t
ribune i amvana. Intrita u Italiji ima svoju sjajnu pro lost, svoja dela, svoje he
roje i svoje muèen se. Cezar Bord ija je uspeo da prevari i samog Makijavelija kao flo
rentin~skog amba~sadora, kao to su i pape vigce puta prevarile nmperatore. - Tali
jan je robovao svakom od okol~ik naroda i zato mrzi svakoga. U Italiji se tukao
narod sa vla æu, provincija sa provincijom, grad sa ~ra~dom, ulica sa ulicom; i zato
se onamo ni dva èoveka ne vode me~u sobom. Talijani ne vole ni da vide tu$e zemlj
e. Talijan putuje samo aho je pijun. Taj se narod delio na razne gospodare, razne
dijalekte, razne sudbi~e, i razne ideje; i ma koliko Italija bila slavna ?eml,a
, njen svet je vi e aglomeracija neto narod. Bio je uvek rob, i Italija je vekovim
a bila slu kinja; i onda had je bila pobedilac hao kad je bila pobe~ivana... "Per
servire sempre. o vincitrice o vinta", ~ka e jedan n~en pesnik. - Ovo je mali naro
d u velikoj zemlji, jer ih ne vodi nijedna velika ideja. Oni su zanavek zatvoren
i u svoj egoizam cicije, i njihove rasne mr nje tgostale su za njih ekogro sve tenim
preda.njima. Mrze Francuze; Engleze ne poznaju; Slovena se boje; Nemce preziru;
slabim Grcima èah i zavide. To je mali morski trtovac koji spava na jedno oko. Iz
straha da ne bude ubijen, u stanju je da ubije. Intritu unosi u politiku ~s lju
dima i u ljubav prema enama. U nje
75
govoj diplomatiji i~ma duha vatkkanskog, venecijanskog, i austrijskog, a najmanj
e ~tijemontskog. Najvehma su se Talijani uatla ili otkad su se oslobodili...
Vi æete ?aèuæeno dodati:
- Meæutil2, Talijan je ,najdarovitiji narod na svetu. To je nesumnjivo najveæi a
rtist za poslednjih hiljadu godina. Zar je bilo maguæe stvo
- riti umetnost, i to najveæu, bez najveæih kvaliteta srca? Zatim, Talijani su odist
a bili tvorci na najvet~im delima ljudske istorije. Talijanski kraljevi sicilija
noki i napuljski stvorili su moderno druiztvo, a njetovi tirani su stvorili mode
rnu kulturu. Njegovi razbojnnctg i kondotijeri su stvorili modernu stapnu vojsz
u. Njegovi zelena i stvorili ~su t~rve moderne banke.
_ Njetovi kamedija i su stvorili prvu aperu i moderne muzièke instrumente . . . D
a ne a genijalnih Nemaca, svet bi izgledao ipah isti, samo s ne to manje metafizike
i s manje ts.ttavira po sobama; a da nema Talijana, svet bi iz osnova ,' bio dru
kèiji.
Ali æe vas Francuz preseæi:
- Najveæa gre ka Talijana, to je to ne zna urra je sloboda.
Jedkni je ovo narod, asim tu~_ skog, koji je obo avao tirane i tiraniju, ko~a
_ je i u njegovoj hrvi. c antièko doba na njegevom - tlu ivepi su, jedan za drutim,
najveæi tirani i krvoloci: CezaR, Tiberiju's, Ka7u's, Kla'UdijUs, Ne~ ron, Kalitu
la, Domicijan . . . Svi u nstom stole
- ~ æu! . . . A od srednjeg veka do novog doba, on je i samom religijam upuæen na ob
a avanje tiranije: papa u Rimu to je bio simbol duhovnot apsaputizma zasaæen u sredi
nu hatolièkog svemira; i ta veliha snaga u vehovima kad se èovak pot~ainjavao crkvi
kao dr avi, dala je naj?ac Italiji neveselu ideju o slobodi. A u ~nas Francuza je
taj sluèaj ~io uvek slabiji, i vrlo grazvodnjen svagda njim francurkim nacionaligzmo
m. Fran
76
; :
. :t
. ,
1 ) g
1
cuska je morpa ?naTi ?~ sve ~e ilge ali ne za teokraciju. Papa je u Avi~sonu bio n
a su anj, ali ne na gosdtodar . . . U cl2ganiji se ne zna dokle ide hatolièanstvo a od
akle zatim poèinje inkvizicija; u Italiji se ne ?na dokle nde religija, a ~odakle
poèinje verska politika; a samo u Francuskoj postoji pravo i prosveæeno hatolièanstvo.
- Talijan je jedini narod koji stvarno nikad ne~e biti slobodan. I oni koji su
ga u i~storiji oslobatali, uvek su ga zatim zarobkli: njegove pape, francu~ski i
panski kraljevi, nemaèhi nmperatori, doma~æi tirani . . .
Duh gospodarenja je u Francuza silniji i kzra :eniji nego u ovih ~ne~gosrednih
potomaka rimskih tospodara sveta u Talijana. Jo dugo, i mo ,da do kraja, salgo ~e
Francuska predstavljati vojnièki genije latitgske rase. IIoslednji pravi tlip rims
kog asvajaèa ~~io je Na~tolean. I?vesno, ne~e vi e nijedan ev rops.ki vladar kmati f
antaziju da ode i obi~e puteve Aleksandra, Pompeja i Cezara, niti $e biti vojoke
da ide pe ke ozc Macrkda do Petrorrada, ili od Pariza da odt.gazi do pod egiggats
ke piramide i u Siriju. - i~~elu velkcanstvenost Avgustovot dru tva dostitlo je jo
jednom u istoriji samo dru tvo Luja 3~IV, kao to je sjaj Pompej~evih trijumfa poazn
avala jo sam:o Na~toleonova vojska. I?vanredne vladare hao cgto su bili Tra.jan,
Antonije Pobo ni, Septnm S:ever i Marko Aurelg.gje, imao je oiet sal-go frakcuski
naroc u svojim blagim i razumnim hraljev.kma, kao to su kraljevi Sve~i Luj, arl V,
Jlyj XII n Anri IV. U dva-tri ma.ha, Francuska je silom oru ja, kao i Rim, imala
hegemoniju nad svetom.
Danas je Francu~egsa za ostalo ljudstvo bankar i apos:tol. Kao bankar, Franc
uska je na~rravila el~ezngpde afrièhe, ru~se i baltsatlske; a kao apostol, izgradil
a je Ngoderne ustave polivitti slobodnig coveèanstva. - Me~utim Fran
77
cuz, taj veliki osvajaè, ni on ne ume da putuje, ni da se
nastani u tu~oj zemlji. Za svahu drugu zemlju misli da je èudna i ~njen narod da
je sme an. Zaradiæe krvavo novac na Levantu ili u Rusiji, uvek s namerom da se vrati
u Francusku, da hupi tamo huæu s vrtom punim ~salate i argarepe, i dobije francuok
i orden, i ugire po' red francuske ene.
cmreæe i kaa dobrovoljac na tvræavi u Ati' 3 ni,
ili braneæi kahav maronitski ~manastir u Libanu, ili bijuæi se na barikadi u Meksik
u, ali uvek govoreæi da ta èini samo za èast i ve~ lièinu Francuske. Kao jezuita svoju m
adonu, ili
' kao Turèin svoju enu, Francuzi kite ovoju Francusku elitetima i reflek~sijama koj
e ble te i zasenjuju ceo svet. !'vek misle da su apasli
. _ sav svemir: revolucijom, deaiokracijam, ratovi- ma, ustavima; i oni su to dd
ista i uèinili, ali _ su bili i prvi da to reknu. - Francuzi znaju
, ta je Pravo, Englezi ta je Pravednost, Ame'f2, rikanci cgta ,je Humanost, a samo
Sloveni znaju ta je Dobrota. Zato su Sloveni ipak najveæi
' ~ ° stepen ljudskog srca i ljudske savesti. Svi drugi mogu biti iskreni, ali
~su ~samo Sloveni intimni. - Francuzi su zatvoreni r ~sebe i svoje R
tracicije. To ~su ipak najsavr enije bur oe: ani æe sto p~~ta promeniti re km u svojoj z
emlji pre negoli jednu ~svoju liènu navihu, nli re ki u svojaj torodici. Oni i danas
ne mogu d:a se oproste od svoje galske velike kose i brkana, hript
_ æanske brade, u tirhanih zolufa, po èemu izglel daju anahronizmi u svome vremenu.
Svahako, to :;z je najmanje tip kosmopolite od svih drugih lju
di na svetu. Kad govore i pi c o drugkm
narodima, oni su nesposobni da ih asete drukèije ne` go kroz sebe. Ra~sin je u sv
ojim traged~;;h~.lla sli
kao i antièke heroje kao galantne Fr
~tt~~ze 'iz T Versaja, ludo zaljubljene i ~pariski hra~snoreèive. , Ono to su o pani
ji ra irili u svetu Igo,
78
:otje, Merime i drugi, to je panija ha~k:va nije nikad pastojala; to je dianija nj
ihovot Luv~a, njihovih musketera i galanterije, ne to to kraèèii vojnici Karlosa V i Fi
lipa II nisu ni zideli ni poznavali u svojoj sloroj i misgiènoj :redini. - Francuz
i su najudal,eniji narod i >d Talijana, i od Rusa, i od Engleza. Za, njih je ~eo
svet jedna druga Francuska, ali sasvim drusèija, i mnogo iskvarena, ili pot~gu,no
nedovriena, i uvek pamalo sme na . . .
Na e mlado srpoko drutctvo u Parizu sastae se u je,cnoj kavani na utlu &ulevar
a s;vegot Misaila.
Na èelu dugog gkramornog stola za~se,ca ~stari i ~nesvr eni sgudent, jedan od on
ih tia ènih leaenti od kojih svaka nacga studentska kolonija na st.rani ima po jedno
g. Da ao je nekad ovamo suv i tanak, a sad je ugajen; i sa oèima vecrim i bodrim, a
sad nosi te ke naoèare; i nmao je èelo mi~saono i zabrinuto, a sad je dobio milokrvni
i?raz parazita. Pastav i od pravnika medicinar, i od medicinara arhitekta, na~niza
o je mirno trkceset semestara, bez ijednog isrpata. Uzdanica jedne srpske lalagn
ke na tur~shoj gragnici, sac se vi e ne mo e u nju vratiti, osim kao politièar i brani
lac re ima, oukaè protiv svake opozicije, èlan vladajuæe straike. Ali je ogt i~pak ovde
na Enej, prvi koji je doneo evamo na paladijum, prvi koji je si ao na obalu. Pariski
pe ak, kojet poznaju svi koèija i to nisu hteli da ga voze kuæi upola cene, n kojeg pozd
ravljaju svi andari u kvartu kao davna~gtnjeg voæu sve novih grupa .mlacasti to dola
ze ovamo sa mistiènog Istoka. Od njegovog dolaska, Francuska je vi e xero ~jednom mo d
a menjala uniformu svoje vojske n sistem svoje poreze. Svakih pet godina poèinjao
je ivot i?nova, idilu bla enog prvog semastra: iveo s gazdaricom, i
79
govih razmi ljanja i namera. Monteakije ka e da su Francuzi pet puta bili isterivani
iz Ita
j lije, ne zbog svoje tiranije koliko zbog svog drskog pona anja lrema enama.
i Stvarno, francusha ena je postala pre Francuza. Ona je jedina grubog ratnika iz
doo'a , arla VIII i Fransoa I nalravila èovekom iz
dru tva, nauèila ga hako $e sedeti, jesti i govoriti; i da ne pljuje i da ne psuje.
To je bilo vet~ od lrvih salona XVI-or veka koji su bili delo francuske ene i pre
nego delo francuskog kralja. Za vreme Ric~eljea i Mazarena zaisu postojali salo
ni, nego pojedine grupe nezavisne od
' celokup~nog dru tna. U loèetku XVII-ot veha, nei ma vi e posebnih koterija, nego tu
ve~ nastaje doba dru tva i salona. Precioze iz hotela De Ram'ouje unose u dru tvo on
o to 6ar ~svet hri
, ~anski jo nije datle video: graciju, ~stil, ton, dru tveni mentalitet, koji su za
tim pre li u Versaj. Ali posle Versaja, naroèito losle regentstva, ekski salan postaj
e uèenim dru tvom i politièhim hlubom, ~osle dru tvenog l~tenta~liteta, i?graVuje se jav
no mi ljenje! Od salona
j markize de Rambuje, preko salona go~opoVe de Lamber i ta.ètoVe de Tensen, ide li
nija pravo do salona umne gospo~e de Stal i divne gospo~e Rekamije. To nisu vi e s
alani gde se ljurgke ene samo dive velikim piscima, nego ahademije gde francuske
go~o$e di~skutuj ~sa Moz3telskijeoak o dr avi i sa Delanberom o ~ilozofiji.
Nikad u istoriji svet nije video enu sliènu ovoj francuokoj eni. Antièhi salon u A
tini nije postojao; hetere su oèevidno bile vi e ene od knji evnosti i nauke nego od ga
lanterije, vi e uèene nego duhovite. Juvenal opisuje rimsku enu svog vremena kao kraj
nje heduhovnu i prostaèki razvratnu. Srednjovekovna talijanska ena je poznata bila
po nekoliko velièa~nstvenih tipova velikih dona, lepih ili uèe
6 83
nih, rracioznih ili vrlo hrabrih, ali ne i ,duhovitih. Veliki talijanski slikari
, kao Ticijan i Broncino, ostavili su nam sav blesak fizièke lepote i raska ne otmen
osti ovih lelotica. Bilo je i nekoliho ena slavnih profesorki srednjovekovnih uni
verziteta i nauèiica teologije, prava i fizihe. A, me$utim, nekoliko ljubavnica po
jedinih fra~cuskih kraljeva, bile su ene nenadmacgne u sjaju i savr enstvu svog spo
la. Jbubavnica, meU~utim, to je najpre n mo da jedino Francuskinja, kao to je Engle
skinja filantrop, Nemica pijani~stkinja, a Talijanka model. U doba Luja XIV, fra
ncuska ena je bila na vrhuncu èovekovag obo avanja katsvog svet nije ~pamtio. Ceo mu ev
ni vek Luja XIV-ot, i ?a celo doba regenta duke od Orleana, i ~za sav ivot Luja X
V, bilo je francusko dru tvo ljubavnièko koliho je Tkmur-Tal~serlanovo bilo vojnièko.
U ta doba je i?ra~en reènin ljubavi za kakav se nije znalo, i videla ena èiju otmenos
t i lepotu èovek pre nigde nije magao na~i. Dva naroda, vajcarci i Bugari, ne mogu
biti veliki, jer im ene nisu lepe. Oni su proma ili svoje ene, a to je katastrofa na
cionalna.
Da je kralj Sunce bio manje ljubavnik, ko zna kako bi prostaèki izgledalo drug
itva njegovog veka. Ali i da je Francuskinja bila nkanje ljubavnica, .ko zna da
li bi nropao stari re ilp francuski. Galanterija je bila glavna crta francuskog du
ha tog ddoba;, i za ljubav i slavu ene, taj vek je pravio politiku, industriju, l
~tuznku i filozofiju. Nijedah dvor iz antnèkag i paganskog sveta nije imao rasko i
radost Versaja: njegove balete i pastorale, komedije i noæne predstave, vrtove sa
ostrvima ljubavi, ostrvca Sa umarcima za sastanke, sa hlupama za odmor, sa balkon
ima za zavo~enje, sa alejama kuda su jaii3le Dijane i Apoloni, i basenima gde su
se kupali Venusi i Amfitrioni. Luj XIV je atravio svoj
84
sjajni dvor kraljevski za enu kao Solamon njegov hram za Jehovu. Kad je trebao na
vca, naredio je Luj XIV da ga smatraju jedinim posednikom svih dobara francuske
zemlje, i to mu je pri?nala Sorbona; a kad mu je trebalo da ~ostane kralj Sunce,
progla~sio se slnkom bo jo~gi ~na ovom ~svetu, to mu je dekretom priznala i crhva,
pasle Bosuevog dela o politici u ~vezi sa biblijom. Istina, Normandija i Overnj
a su ~kapavale od gladi dok je kralj ?idao bogate dvorove za ljubavne parove u P
arizu i Marli, Platili ~su i .njegovi potomci na giljotini sve obesti velihog lj
ubavnika i autokrate. Ali francuska ena nije izgubila ni dalje svoje toslodarstvo
nad ovim narodom koji je najle7 ie romane naptnsao tovopeiii o preljubi, i u hoji
zia ljubavnik izgleda u Parizu ono to je kardinal u Italiji. Zbog svog ljubavnika
je Francuskinja po~stala najlep om enom na svetu, a Francuz je opet ?bog Francuski
nje postao najduhovktiji od ~svih ljudi. I to sasvim prirodno, kao to je ?bog mu ja
ha mala patka nauèila da kora~èa, ili kao to je zbot koko ke dobio ~petao svoj glas i ~
svoje mamuze.
c Francuskoj èovek hoji nema duha, to je to u Grèkoj èovek hoji nema para; znaèi posl
ednji èovek i bitanga kojeg treba izbaciti nalolje. U Parizu ne mogu da slu aju ma h
akvu konverzaciju kao to ne mogu da èitaju lsakar hakvU knjitU, itpi slu aju mahar ha
kvu muzihu, ili jedu ma kakvo 1elo. Konverzacija, to je jedna velika lelota fran
cuskog genija. Duhovitost francuoka, to je jedna njihova crta rasna ko,ja se nik
ad i i~igde pre niie videla, ne to crgo mo da èini najinteresantniji sluèaj njihove psih
e. Nigde se jo .nije videla takva rasko u naèinu izraza. Takvu duhovitost nije ?nalo
in dru tvo Aristofanovo ni dru tvo Juvenalovo.
85
Francuoki causeur to je ?a francusko drugptvo ono to je za englesko dru tvo slavan
teolo~.
Za vreme francuske renesanse, dosta zadocnele, takva duhovitost nije se vnde
la ni u dru tvu ni u hnji evnosti. Bilo je mo da briljantne konverzacije i pre toh~ do
ba, i to u Provansi, gde su bili trubaduri i gde se govorilo o ljubavi. c Parizu
sva`kaho tog nije bilo nego mnogo docnije. Margerita od Navare, uèena sestra kral
jeva, volela je jo ,;knji evnost i Hrista', ali u njenoj prozi nelia duhovitskti ka
a to izvesno u njenim razgovorima nije bilo duha. Na tom dvoru francuskom, bilo j
e jo nuno grubosti n pedantizma. Jedva kroz neke pri~èe ove interesantne ene esnaesto
g veka providi se kao .kroz tamnièki prozor jedno modro parèe neba - malo galanterij
e hoju æe donetgg veæ buduæe stoleæe. Inaèe, ona aii nalièi na jednog enskog Bokaèa koji p
sne prièe pod izgovorom da daje moralne pouke. - Duhovitost francuska javlja se za
pravo tek u salonu sedamnaestag i osamnaestog veka. Jer u doba Mantetpa, kao kro
z ceo esnaesti vek, sujeta francuska bila je da se 6ude mi~saon a ne duhovit. Sta
ri ,Montenj pi e: "Ima budala koje se vrate s ~pola l~tta da èuju duhovitu reè... MeUu
tim, reè treoa da slu i nama i da ona trèi za nama. Ja volim samo razgovor prost i nai
van, bilo na hartiji, bilo na ustima . . . Ravgovor hoji nnje ni ~tedantan, ni p
opovski, ni parnièarski, nego soldatski..:`
Ali vet~ dva veka docnije svet francuski stvara dru tvo velikog stila, i svet
tra i samo da razgovara z6og razgovora kao gito se ljudi kockaju zbog hocke.
Razgovarati, to je iVeti - pi e jedna velika gospo~a tog doba. Taho je i danas
. I to samo u toj ?emlji. Èovek u Francuskoj vicge misli kako æe govoriti nego asads
o æe pisati ili nego
..
.as
86
kako æe iveti. Posle osamnaestag veka eni u F.rancuskoj ostaje idealo~i samo ena iz V
ersaja. U Italiji je, stvarno, i ~stvoren t~nnogo pre nego u Parizu moderni salo
n hao to je onamo stvorena i prva banka. Taj salon je lostajao i za vreme velkkih
papa i malih republitsa renesanse. Bilo je i rasko i i finik naèina, i $isake otmen
osti, i duboke uèenosti, kaca svega toga nije bilo u franc~lslsom dru tvu utu enom feu
dalizmom i verskim borbama. Ali na rasko nam dvoru Aleksa~dra VI ili Julija II, il
i Leona H, gde su itrane i komedije Tvrencija i Plauta, nije nikad bilo honverza
cije ni dukovitosti hakva se docnije videla u dvorima lariskim. Nije tog bilo ni
u dru tvu Lorenca Medièija u Firenci gde je diskutolvan Platon; ni na dvoru Lodovih
a Moroa u Milanu na kojem su iveli Leanardo i Bra~tante; ni ha ,dvoru duke od Fer
are gde je iveo Ta~so i predsedavao ljubavnim praznicima slièni onkm u Provansi. Mla
da Beatrièe Sforca je pokazala svetu svoje nebrojne odeæe i svoje fantastiène nakite,
ali nije imala ni mrve duha; a to èads nikom nije ni padalo u oèi. Izabela d'Este je
imala politièkog i diplamatskog smisla, i pisala vrlo lepa lisma, ali nije znala
za briljangnu kozeriju ~niti nmala pojma o duhovitasti. U Ferari su se odlkkoval
e na predavanjima filozofskim dukine sestre Luhrecija i lepa Eleonora koju je vo
leo Taso, ali liho ne zna da li je njihov duh i ao dalje od erudicije. pansko gospo
darenje Italijol,g za vreme Karlosa V i Filipa II moralo je onamo uneti samo jo v
i e pedanterije i konceptizma.
Ta duhovitost bez koje Francuz ne ua~ke ni da misli, ni da govori, ~ni ~da
pi e, ni ca koraèa, èini da on izgleda strancima povr an i neozbiljan, lenr av i ~kaæiper.
odista, duhovitost je talenat lakomislenih; dubok èoveh nije
87
duhovit. Èovek duhavit baca iskre, ali ne raspaljuje otnjeve. Brz odtovor, udar na
udar, nije vepitina dubokih ljudi. Kod duhovitiosj~e.,ki a pr e tiv, sve u brzi
ni a ne u dubini, u d
u ksti~ni. Graæanin Rima nema duhovitosti, jer j
e ozbitaan, va an, i ima odveæ zdravag razuma. Ta~kav je an bio u moje vreme, a taka
v je bia i u doba Stendalovo, kao i u svako drugo vreme. Veliki senjer u Italiji
je dostojanstven, i ohol, i smatrao bn da sa duhovito æu prelazi u lakr- dija tvo.
Istina je i da duhovitost ide uvek na raèun humane dobrote i visoke otmenosti.
Jer se duhovitost ne da zami,sliti bez ironije, a ironija obara cenu svima stva
rima hojik se dotakne: i ljud~gma i idejama. Ona ne ~mo e biti be? gorèine i bez mal
o ~mizantrapije. Zatim duhovi
, tost odvaja ljude od neposrednosti i nntimnos-. ti, i daje celom razgavoru ne to
afektirano i sraèunato na napor i utakmicu. Èak i hao pisac, Francuz postupa sa svo
jFti èitaocem kao u salonu sa svoj~pi slu aocem: ne daje drugom da do$e do reèi, ni da
~se odmori od njegovog bleska. Uvek zapet luh i uvek nao~ctrena strela. Sloven,
na
v protiv, govori lrosto, kao drug drugu i kao brat bratu, i rppce svoje reèi kao
da æe ik s tosctnm t.
dahom reæi nekom pot~axy na uho; n zato Svaki na slo
venski napis izgleda intimna ispove~st. 'F"~''- '` Volter je bio potznat kao ist
ovremeno duho
'' vit i zloèest; Ruso je kmao najmanje duhovitosti ' na svetu, ali je bio najin
timniji od svih Francuza. Ruso je lre svega ~bio pesnik. Svi Jevreji
' _ koji su pisali imali su duha n ironije,jer ne znaju za ekstazu ni dobrotu. H
ajne i Berne su èi~sti gtredstavnici jevrejske hnji evnosti i du
- ha. Oba su sarkastièni, ali bez visoke iranije -; ~ ` Juvenalove, kaji je uvek i
mao oèi uprte u kdeal, - i koji je bio skoro hri æanski moralist. Haj
ne je bio demokrat, jer je demokrat onaj koji ne
5: O~
sme da se usa~mi; a nije bio aristakrat jer je aristokratija borba manjine proti
v veæine. Tako, pored sve uènosti, an je bio ècgaacljiv Jevrejin koii ne ume da se bije
, nego da se ~podslsehne i pobegne. U svak.am svom ushiæenju i va nom stavu, an se b
rzo uplac~io ~samog sebe. U najlep im svojim strofama je ,po urin da svoju ehsgazu u
kalja i mi~sao nagrdi sarkazmom. Spinoza je hajmanje Jevrejin jer je panteist, a
ioket i stoik. Mendelson je epikurski n grèki èi~st i vgdar, i veæ samim tttk .nnje Je
$rejin, naraènto ~u~poreæen s Majerberam. Hajne je, dakle, i sad najèFnstiji rasni pis
ac, i njegova je duhavt.p~ost lotpuno jevrejska. Njegova ironija je ropska i ezo
pska; njegov humor je sarkazam i amaranog i izguranog; njegov smeh je samo podsmeh
. Jer nikad Jevrejin nije zaboravljao da je prognanih jedne vi e rase, i da su ga
najèe æe ~progonili gori od njega. On dobro pamti da je hri æanima dao ni ta manje nego nji
ovag Hrista, a celam svetu Mojsijeve Zapovesti koje su i u osnavi celot dana njeg
morala. Svoju veru je smatrao Naukom o Èistoti, i nije prestajao da se ~smatra u ~
moralnom pogledu za èoveèanstvo od istih ?asluga od kojih je Grk u pagledu idejnom.
Zato je prezirao one koje nije mogao da pobije. I imao je pravo.
Za pravu duhovitost treba mnogo uroæene dobrote, a to znaèi sreæe i veselosti u iva
gu. To imaju samo Francuzi, hao crgo su nekad imali samo Grci. Francuska je rado
st freneti~cna i skoro detinjasta. Veæ Julijan, poslednji paganski imperator, pi e:
"Volim Pari ane jer imaju kao i ja karahter ?ami ljen i ~melanholièan." Koliko je dana
s ovajPariz daleko ad tog doba kad je u njemu hsiveo ovaj imperator, najlep a figu
ra umiruæeg paganina. Danas bi svet uop te zaboravio da ~se smeje da ne~ma veselik F
ra~rcuza. 'rI cela se francu~ska istorija smejv ka sav
89
glas. Pola Fra~ncuske je ~mudrosti u ljuagkoj ironiji i ljubaznom smehu. Ipolit
Ten je smatrao da su Lafontenove basne francuska Ilijada. Za Francuza ne postoji
straiino neto samo ozbilU no i sme no. - Za vreme revolucije, had su padale na gi
ljotini u gnstu horpu, i u i~sto nreme, glave velikih senjera i glave glumaca iz
nredgra$a, i dvorskih dama i uliènih ena, vesedi Pariz nije prestajao sa zabavama
i avanturama,
- sa k,cnla~ma k ttasroralama. Ta crta radosti pro nmala je sve njihove tvogrevine
. Romanski stig~ u arhitehturi je delo francuskog tenija jedanaestag i dvanaesto
g veka, a mestiltice je taj stil pravi radorni barok. Gotski stil je tvorevina f
rancuske ~mistkke trkkaektota veka, sa toliko gracije da ~prema toj vazdu astoj go
tici sve drugo izgdeda glomazno i ~varvarsko; jer je gotska crkva sa7io unutra t
u na, a napolju je veseda i ~eretava. ZatitUs sve ~boje, koje su Francuzi uneli u
sliharstvo, èisto ~su rafaelske i nebeske; a u sve drute stilove uneli su samo ele
ganckju kraljevsku.
Francuz je veseliji nego Talijan, u svinka duhovni.c izra avanjima. Vek Volter
a i Didroa bio je istovremeno i doba Marivoa, suptilnog slikara ene i galanterije
, i abe-Prevoa, pi~sca sentimentalne i pdaèevne proze. Ninad oseæanje ivotne radosti
nije napu2ctalo frangcuskk karahter, ni u vremengtma krvavih revolucija. Istovre
meno je ivela u pariskoj eni dgstog vremena i arlota Korde i Manon Lesko. U istim n
oæima su zasedali najfini i umavi toga veka u salo~nima gæe di Defan i t~e ofren, ka:
da su i po jazbinama ?asedali revolucionark ~koji æe
,_` zatnm prevrnuti lice ~sveta. U ~jednom istam dobu, i najveæa galanterija i na~
dublja socijalna beda. - Italijanski majstor èinkve- i-sejèenta kma u svojoj kièici oh
olost kao da stalno nlRa na umu da je o~n èovek i? zemlje u kojoj je roæena d,
(~, J (c~ . '.~"i'-~.'~ÈL. U ~ 7V
najveæa crkva i najveæa dr ava. I kad je vedar, nije nasmejaè-g. Jedini je Tepolo mogao
biti francuski umetnnk, i mo da jo samo gi?davn Pinturikjo. Francuska je u:ietnost
sva u traciji koja je osobina bla enih du a. Fnn aemeh, lep pakret, lju~tka reè! Njiho
v pravi slihar je Vato, i pravi njihov muzièar je Ramo. Stendal hoji je imao vi e la
meti nego duhovitosti, i koji se za taj nedostatak branio kaiso je umeo, govorio
je da Fra~ncuzi ne~e nikada otiæi dal~e ad ljupkosti. On je govorio i da u Francu
skoj ne mogu uop te voleti ~ni razumeti ni ta to je duboko. Govorio je da bi afektira
nog Na~goleona veæ s poèetka uggrapastilo njegovo komedijagptvo u svakom ozbiljnijem
dru tvu nego iggo je Francusko.
Englezi ne ?naju ta je to ~sonverzacija, briljantna kozerija, sjajna duhovita
st francuskot dru tvenog èoveka. Ni njihav dvor, ni dru tvo, ni knji evnost nisu to izraæi
vali. Èah oin smatraju da je dobar tan i fino vaspitanje ne to rasvim protivno nego t
o to misle s onu stranu Lalaan a. Ne treba mnogo govoriti, ni gavariti o sebi: o s
vojoj liènosti, ~svoiim ukusima, svojim navikama, svojim opa anjima, jer to nije dis
kretno, a nije ni uètivo. Ne treba mnogo govoriti ni o drugom èoveku, jer to nije le
po ni otmeno. Ne treba govoriti ni o idejama, jer to izgleda pretenciozno i vg-d
sokapa.rno. Ne treba ni mnogo blistati, jer to izaziva zavi~st i kvari veselost
u dru tvu. A kad je veæ sluèaj hteo da se ljudi sastanu pored èa e viskija ili olje èaja,
ba razgovor nalraviti to vi e odmornim, lakim, uljudnim, govoreæi abiènim jezihom, i o
obiènkm stvarkma, i u najobiènije,i dr anju, s rukama na leæima. Tako misli Englez iz dr
u tva. - Francuzi, nattrotiv, ako ik je Trojica u salonu, prelaze u pravo ~maèevanje
duha. Englez je stoga na nutova~nju dobar sused u ka
91
bini za sdgavan~e, ali je jedini Francuz dobar ?a stoldm za razgovor. Koliko Eng
lezi izbegavaju - iz obzira dobrog tona - svaho utrkivanje i nadbacivanje u dru tv
u, i tu stalnu naletost pa~meti i ma te, toliko Francuzi to èine bazc iz po tovanja za
drucggvo, koliko i nz sujete prema sebi. - Njihova ~sujeta je odista velina, al
i bezazlena: Oni hoæe da ~se dopadnu, ali n da ?abave. Francuski paradoks je ipak
ne to urro je, bez sumnje, svakoj rasi lak e napasti neto dostiæi; a francu~ski kalamb
ur se daje potceniti aln se ne da nièim hugp~tti. Kod Francuza se sve prirodno pre
tvara u duhovitost kao prgo ~se kad Rusa sve pretvara u plaèevnast. - Englez ne eli
da u ra?govoru isladne ~i pobedilac ni pobeæen, nego samo ljubazan sluagtalac i a
dmoran èovek. Duhovitost ga zbunjuje n ogorèuje. Ako bi mu neko govorio ceo sat kao
Volter, on ne bi drugo g~rimetio nego da je taj Vo;pter govorio ravno jedan sat,
i dodao bi da je to malo odveæ.
Veselo~st u jednom narodu dakazuje jedan velkki njegov moralni fand. Veseli
su samo dobri ljudi; rðavi lju,ci ne umeju da budu veseli. Tu an èovek nosi sdbom raz
oren~e i bedu. Ima nekih bla enih ljudi kod hojih se ivotna radost vidi veæ samo po t
ome kako nose e ir, ili kako ve u kravatu, ili ~stave cvet u ruap-pdu svog kaputa. Im
a dva naèina da se bude veseo ~ sretan: imati mnogo novca ili imati veliko mi ljenje
o ~sebi. Francuz ipia i jedno i druga: jer mu ne treba mnoto novca da bude ~sre
tan, ni puno muke da po~stane duhovit. Neakac ~e ume biti veseo. Njegov smeh je
i gromah ali nesrdaèan; neduhovit i neumesan; i ha,d je veseo, on je sme~ian. Nema
c je velik samo za ~klavirom i na hatedri. Na svakom drugom mestu n kad nije ame
r an, on je detinjast.
Ilsa sveta koji nika,c ne bi trebalo da se smeje, jer to svi ljudi ne umeju.
A nma ljudi ko
92
.: uj
ji su uspepi u iVotu ~sa2io zato to su i~tapi smeh lun radosti i vedrine, i samim
tkme izazivali poverenje i prijateljstvo. Veseljahe tra imo vi e nero mudrace. Vesel
n ljudi su sreæa za sobe i za druge.
Veliki deo francuske umetnosti i francuske knji evnosti veæma je stvar finog uk
usa nego duboke insliracije. Za jedno umetnièho delo francu~sko lonekad je dovoljn
a sa~lso blistava reè, lepa slika, neoèekivana doset~ka, brza kombknacija, laka scen
a, i zatim dasta paradiksa n puno kalambura. Za njih knji evnost nije udubljnvanje
u velnke hobi i akraène sudbine, kao to je kod mladih Rusa, ili kaa to je bilo kod
starih ati~skih tratièara, nego mudra lektira n ra,dosna zabava. U Francuskoj se n
e diviniznra ono to je ljudsko, nego ~se hu~manizira i ono to je bo ansko. ivot za Fr
ancuza ~nije uoc te isto to i za rustsog èaveha ~koji se bori ceo vek s najveæim neprij
ateljima ljudskim: velikim zimama, stracgnim vetrovima, bezmernim prostorima, od
vratnim tiranima. Nikad klinièkn tipovn hao Raspsoljnihov i Karamazov neæe bnti razu
mljeni u ovom larodu koji o ivotu ima dobro mi ljenje. Posle krvavih e~seggirosna tr
agedija, Francuz ne mo e sa~d u nvati i u krvavom ruskoai romanu. Ima na ?eilji mno!
go u asa, ali ne treba ad tog praviti glavni motiv knji evnosti; a ima i u Francusko
j do~sta nasrehe, n toliko isto ~gosreJæniz, ali se 0.~erirja ne smatra osnovnim p
rnnci~pam ljudske sudbihe. Ima saugde u svetu manje bogatih nego ubogih, ali ni
sai bogati nrncy sreæni, niti se svi ubogi oseæaju nesreænit~. Zato bi ~ta zemlji tiga
h na li vi e svetlosti nego akraka, vi e dana nego noæi, n an e bla eniz nego oèajnih. Fran
zato ima pravo gaæenje za tugu, i pravo preziran~e ?a plaèevnost. Zato je Turtenjev
u Francuskoj joai n bio voljen, n Talstoj dosta dabro ra:zumljen, ali
93
Dostojevski nije nikad bio ni voljen ni razumljen, ni dovoljno èitan. Jer je Franc
uz pre svega mudrac, i neæe svojom literaturom da pravi od zla gore.
Francuska je pokazala svoj genije u stvarima ukusa ~koliko i u stvarima idej
a. Ima puno ukusa u velikom fra~ncuskom drugitvu, a, mebutnm, to je odista èudno, m
alo ga ima u naradnkm masama. c jed.nom velikam dru tvu, svutde u velkkom gradu uk
usi idu pregia spratoviaka kuæa: svet sa prvog sprata ima uvek uhus ljudi sa prvor
sprata i iz ostalih kuæa; a oni sa drugog slrata imaju nsto tako meæu sobom zajednièk
e uku~se i navkke; i taho redolm. Ali ~dok je u lcpaniji i Italiji ukus uroæen èa~k
i seljahu, u Francuskoj je ukus lrivilegija klase. - Francuski uku~s koji je dan
as merilo bar za itoloVinu sveta, ilah je vi e u graciji nego u strogosti lknije,
vièce dekorativah nego monutkentalan, vi e lelu kast nego lep. Francuski ukus je ?a Ic
panjolce neozbiljan, za Ruse sladunjav, ?a Talijane sme an. Meæutim, francuski nnsti
nkt za racost nije mogao ne dati stil gizdav i kica ki. Sama su stari Grci meæu antièk
im narodima imali sliène ljupkosti, i to u oblick.ia svojih vaza, finoæi ~svojih crt
e a, u vazdu astoj lakoæi doreke haljine i u polo ajima i?vajanih enskih tela. Ali dak u
grèkoj ljupkosti ilsa i~pak pomalo oli.mpijske ponositosti, u o~oj francuskoj grac
iji ima do~sta enokog i deti njastog.
Francuzi imaju gsogre aka, ali Francuska ih ~nema. Ja delim ljude na dve vrste
: na one koji vole Francusku i one hoji je ne vole. Nije ni po èemu slièan èovek ~koji
je vali onom drugom èoveku koji je ne voli. Zato je oseæanje prema Francuskoj jedno
merilo ?a smisao o iVo
. tu, o dobru i o zlu. Onaj koji mrzi Fra~ncuoku,
94
3
nije sa~io la po intelektu i nekulturan èogek, i prostak, nego je i lo i t~o srcu, n
epravedan i zloèest nevaljalac.
Englezi izgledaju naivni, ali to iggsu; Talijanci izgledaju ve~seli, ali to
niru; jedini Francuzi nzgledaju uvek ono to jesu. Francuz je svakam jasan, jer je
sav logièan. On nema ni sentimentalne pometenosti ruske, ni grubih protivureènosti
nemaèkih, ni Bizarnih formi engleske psihe, ni talijaneke elegantne h~tokrizije. D
o Francuza se uvets dodazi èistim i osvetljenim putem lagike. 4n uvek m li ano to tre
ba da mi~sli, i namerava samo ano to je najpre dobro sraèunao. Sve u njegovoj nstor
iji stoji u logiènoj vezi: po~sle Luja XIV, kralja apsoluti~ste, dolazi naskoro Na
asoleoi, uzurpator; a pasle Napoleonovog Kulta Sebe, sasvim prirodno dolazi roma
ntièarska hnpertrofija li~ènostn i egocentrizam u knjn eanosti. Od Rngcenaea, dueliste
i cinika, ide se na Taljerana, megdand iju i zaverenika! Taho i,sto je u njegovom
duhu sve strogo sledstveno i logicno povezano: siltetrija u larkovima, jerarhkj
a u dr avi, -klase u dru tvu, kategorije u idejaaia.
c stvarp, izgleda da su oni otkrili pravo mesto misli. Dehart je prvi tovori
o da veruje da lostoji samo ?ato to misli; a Paskal je rekao da je misao najve~e
dostajanstvo èovekovo. Za Francuza, to nije ja~sno, to je mrljavo, i zato odvratno.
- Francuz je stoga jedini èovek uvek savre-men, i manje-vk e ot tta mera svoga veka.
Ali ba ta njegova logika je i njego~va pogre ka rase. Francuz ima odveæ inteligencije
da bi mogao tpiati genija. Li en je kkra i ma~t~anja. Voleæi iznad ~svega meru i ja
sno~u, dve osobine koje su danas saimo njetove, an se nihad nije predao onoj org
iji i pijanstvu duhovnom, koje je u prirodi ruskog a~enija, naèinjenag od dialjaèksr
g i detinja~stog. Francuzu je uro$ena tre
95
zvenoet, hritiènast i sarkaza~, znaèi sve to pflkazuje ?relost i skoro zavr enu evoluci
ju. A narodi stvaraju najve~e stvari samo zsad su mladi. Caavto se u mladim naro
dima ra~aju teniji: u Atipi tkeUu Jancima petog veka, a. u Italiji samo onda ka~
c je bila promeziana sa varvarkma. Imaju Francuzi ve~ adavno dve institucije koj
e su bile presudne za izgra~ivanje njihove tvoraèke misli i knji evnog ukusa francus
hor: Sorbona sa njenim pesnihom Rasinom, i Francu. ska komedija sa tradicija:ma
njenot glumca Talme. To su te ki okovi od zlata.
Englez je pun fine ironije èak i prema èoveasu koga po tuje; a Francuz je agodsme
va~c sa sarkazmom, samo to kdd n~ega, jedinot hod svih latinskih ljudi, dolazi sa
rkazam vgpie iz glave nego iz srca. Englez se ~omeje i stvarklrga koliko se mi s
mejemo idejama ili ljudima. Kod Engleza je bitna crta njegov humor, a kod Francu
za ovijalnast. Francuz se smeje kad je radostan a Englez se omeje had mu ~se uèini
da su drugi ljudi sme ni. Met~utim, i najduhovitiji Francuz mo e da nzgleda drugom s
vetu komièan èovek, api ne svojim razmi lja~njima kao drugi ljudi, neto svojim manirim
a. Englez, nalrotiv, i ~kad je najpli~i, ne izgleda r~me an nego samo Qglitak. Eng
lez je jednostavan po svojoj prirodi, èovek s ostrva; i kad je manijak, on je to n
a naèin vrlo prostodu an i prost. Englez je va~opitan pre svega kao parohijan, zatim
kao dr avljanin, a tek naj~po~stse kao dru tveni èovek. Nijedan narod evropski nije d
orio tako velitsi peèat svoje filo?ofije kao Engle?i XVII-og i XVIII-ag veka; u ti
m vekovima su se oni izgradili mo da jednogk zauvek. Ne treba zaboraviti da su na
materijalizam kartezijanaca odgovarali teooofi i teolozi iz Oksforda i Kembrid a,
me$u kojima je bilo i vladiha. Odista, svaki narod pma svoju filoszofiju raonu;
a engleska filozofija je,
96
, U; II
n~ ~ 7h ,.. w_
kao i rimska, samo nauka o korn~nom i nrakticnom za ikot. Od Behona je cela filoz
ofija i la sama ca utvrdi engloskn a~oral, e~dglescsu religiju i engleski dr avni us
tav. Ne postaji ni entleska kosmogonija, ni engleska hasmologija; sve kao kod R~
mljana. Lok je filozof anglikanstva, a Hjum je morali~st jedne prakticne dr ave
i i pozitivne rase. Evan$el~e je uticalo na Engleze koliko i Stari ?avet na Jevr
eje. Najpobohsniji narod danas na svetu, ta su engleski agrezbitarijanci.
U ta.kvom engleskom dru tvu hije se ni mo1 gao stvoriti pojaai o lel
oti dructtvehog duha u francuskam ~smislu i stilu. Englezi nisu imali
1 dvor na naèin Luja XIV n njesovih sledbenika, ! da bi izradili govor i stvorili
konverzaciju. !i Salon je tvorevnia latinoka, a to onaèi jedna
sreæa odvet~ komplikovana za englesku du u, ko' ja je u osiovi prosta. Na e
ngleski duh ~suuticali vi e njihovi pastori i teolozi neto svi pesnici od ekslira i
I,Ionsona do Bajrona; kao to su nz formiranje nemaèhog duha vitce uti
; cali Hoencolerni nego nemaèki metafizièari i nemaèki knji evni ro~mantici. - Me$utim,
bacg u ovo loslednje vreme, izgradio se je jedan naroèiti tip entleskog èoneka, i to
ne vgpce ni
, teologijom ni literaturom, nego sportom. S~tort i od najovbiljnijeg èoveka ~agtr
avi detinjastog, jer su sport ljudi nauèili od dece. Danas ho nije slortist, taj E
nglezu izgleda bogalj ili Francuz; kao to za panca, ho nije ljubitelj borbe s biko
vima, taj je ili Englez ili bih. - Ali je izvesno da su biblija k ~sport na~prav
ili od Engle?a èoveka stranot me~u svima drutim ljudima. Takav se on i sam oseæa. Ak
o s njg~p~k u cru tvr sedi za istim stoloi pet raznih stranaca, on U~e Fdkati mi lje
nje odvojena od svih petorice; i to
i totalno odvojeno, hao to je njegovo kopno potpuno odvojeno od drugih pet kopna.
7 Gradova a i ere
97
Englez je uvek bizarap~ i fini manijah; zata lako postaje budist, feminist,
skupljaè konjskih potkovica po putu, prelazi u muslimansku veru, posgaje filantro
~ nz duga vremena, i bugarofil. Laho menja samo zemlje u kojima ivi. Gde ostane d
u e, tu se konaèno i nastani, kao u gradovima talijanskkm, grèkim, turskkm i vajcarskkm
. Ali nigde ne nauèi jezik tog naroda u èijoj Se zemlji nastanio. Njega i ne zanima
du a jed~nog naroda ni njegava misao, neto njegov pejza , i njegova no nja, i njegov h
omfor. Sagradiæe u tutoj zemlji bolnice o svom tro ku, poslati joj u pomoæ svoju flotu
, i dati joj novca da se ishrani, ali neæe uèiti njenu du u ni njenu kulturu. Primaæe ce
lo~g veka iz Engleske list koji su èitali i njegovi oèevi, i nabavljaæe londonska adel
a, i piæe viski, i iveti u tuæem svetu samo od svojih principa i navika, hao da je uv
ek na brodu za Indiju.
Hilja~de tesnih ulica i irokih bulevara presecaju ovaj ogromni Pariz. Ali naj
lep i i najveseliji bulevar, to je Sena, sa zelenilom njene vode, sa vatrama koje
sunce upaljuje po njenoj povr ini, i sa rumenim maglama hoje se veèeram di u iz njenih
kamenih korita. Ni Temza u Londonu, ni Tibar u Rimu, nemaju ono znaèenje koje ima
Sena u Parizu. Ova reka nije ovde arterija grada, nego glavni nerv iv4ta. Niko u
engleskam glavnam gradu ne odlazi naroèito da vidi Temzu, niti u Rimu uri da vidi
Tibar, hao in Dunav u Beèu, ni Sprevu u Berlinu. Ali i onaj èovets koji je jutros st
rggao u Pariz, po uriæe da vidi Senu jo isto prepodne; a onaj koji ovde stalno ivi, iæi æ
svaki dan da je ponova vidi. Po veli~sim bulevarima pariskim, poèev i od crkve Svet
e Magdalene, tumara obi
, èan svet koji prodaje ~svoju robu ili svoju sujetu, i uri svet koji to kupuje; al
i samo pored
98
Sene idu oni koji posmatra;ju, razmi ljaju, uèe, i pro ivljuju Pariz u njegovoj neadal
,ivoj sutctini i nosravnjivoj lepoti. Onai~o je Parnz d~nevni i prolazni, a ovde
je Parn? hitsadutodi nji i veèni. Na drugim su mestnma gospadske palate, sjajni mag
azini i radosni kabarei, a ovde su kraljevski dvorovi i spomenici nauke i vere,
i to jocg od srednjeg veka. Onamo umi ivot i teèe orgija mladosti, a ovde miruje pro
ailo~st i paèiva velika tradicija slave.
I u drugim prestanicama, reke nose svoje vode uzalæene u hladne kejove, i pro
vuèene kroz sjajne mostove, ali su te rake bez veze ~sa hsivotom i sudbinom ljudi.
A ovde Sena protièe kroz legendu jedne nacije, i kroz liènu povest ~svakog èoveha koj
i se u njoj jednom ogledao. Pariz je jedno èudo, ali je Sena drugo èudo. Po bulevari
ma idu ljudi, ali po Seni lliva Pari?. I pliva od jutra do mraka, u svojim odble
scima kaji su kao plamenovi, i u svojilv siluetama koje su kao svetla jedra. Sen
a i Bogorod,kèina crkva, to je veæ cela ~polovina Pariza. Za njih dvoje vezana je du a
ovog grada, rberova mistika i njetova nstina.
Èetiri velika èoveka izgra$ivala su Pari;z: Cezar svojom pobedom nad Galima; Klo
vis, koji je od male rim~ske tvr$ave na bregu Svete Genoveve, kuda su vnda jo bil
i samo pacpvaci i livade, nalravio prvu a~restonicu; ?atim Luj XI, koji je od Pa
riza napravio grad nauke i vere; i, najzad, Luj XIV, koji je od Pariza napravio
grad bleska i ljubavi. Veæ u XII-am veku se ovde na Seni podi e ova Bogorodièina crkva
, a nedale~o od nje, veæ u XIII-om veku, postaje Pariski univerzitet gde dolazi da
uèi svet entleoki, talijanski i nemaèki. Kao nekad u Atini, mudraci govore nauku na
raskrctæima ulica. Ceo ivat ovog velikot grada i ove velike nacije abrtao se vekov
ima samo ako ave Bogorodièine crk
r
ve i nokraj Sene, gde je bilo sredg.ccte cepe uèenosti i lobo nosti velikoi~ XIIhr v
eka. U tu crkvu su ulazili jo i Dante i Petrarka, hao uèenici pariskih teologa i fi
lozofa, kojima niko nije bio ravan, kao to je ovde i dana~s najveæe sredi te uljudnas
ti i mudrosti.
Svugde drugde rto .ulicama i pijacama par~ kim, satovi dana su jednolg~nki i
nerazgovetni, a samo ovde na Seni lostoje rutaena svitanja, sjajni podnevi, n d
uboke i svetle ve~èeri. Ona o kma sunca, ali samo ovde ima neba. ~ Pariz nije grad n
ero ivo biæe; i jo viice: jeidan pojam i jRdna ideja. Jer stara Atina i stari Rim i
danacinji Pariz, to su jedi~a tri grada asoja znaèe necrgo od svaèeg odvojeno; to su
tri ~kontinenta koji su iveli sa~mi od sebe, i bili sapstvena slava i ~sopstvena
sudbina. 'Ne ka e se nikad London, nego Engleska; ni Berlin, nego Nemaèka; ~ni Petr
ograd, nego Rusija. Ali se uvek ka e Pariz i ~nezavisno od Francurrke, n od Evrope
, i od cele zemlje. Tako se sama izgovarala reè Atina nezavisno od ostale Grèke, h R
im nezavisno od ostalog cezarskog i pa~tskog sveta.
U Pari?u je sve njegovo. Ima jedan njegov genije, nma njegovo sopstveno delo
, grmaju njego~vi naroèiti poroci. Ima njegov èovek n njetova ena, njegov stil i ton,
koji nemaju veze ni sa drugim èovecanstvola ni sa samigm svojim stoleæem. Èovek se as
eæa da je iz Pariza i had nije iz Francuske; kao to èovek mo e bitn i? Francuske pap~un
o razlièah èoveku iz Pa~riza.. ~c,r ava i nacija bi trebalo da p,rema svom Par~gzu bud
u surevnjive: Pariz n?gleda veæi i va niji od Francushe.
Ali je n Sena izgledala veæa od Pariza. Protièuæi ispod Botorodièine cgkve, Sena je
olovna, i jo i danas izgleda stara reha galstsa i rimoka; a ~pored Luvra je zelen
a i mrtva, srednjovekovna i katolièka reha. Ali dalje, ispod
100
Crkve invalgnda, ana sve veæ~ma ttostaje lvodra i usijana od neba koje tude vice n
ije zarobljeno meæu velike ulice, i izgleda reha na eg doba i na eg ~sveta. Na drutim
mvstima~ izgleda da Sena nosi salsi papeo, a ovde cope ona nosi ognjene zastave,
koje lepr aju i zasenjuju oèi. I dok onaaio æuti u ledeFp.tk oQpsogp~ma, onde zapljua
rsuje u vetru n radasno ubogri ~ suncu.
Reka je kao n du a: ana uVeh ima lepotu svega to ~se u n~oj ogleda:lo. A u Seni
se ,agledalo tolnko bleoka kakvog svet nije nigde n nihad pre taga video. U sta
roj Atini atored vode malog Ilisosa je govorio Sokrat uèenicitka svoju ep.tku i co
cnije Aristotel svoju logiku; a na dnu Tibra i dagnas le i velihn geo rimoke skulp
ture koju su onamo pobacali varvari. Sva~ka reka govori a .ne ubori. Ali nije bnl
o reke na zemlji kuda su kzgavorene onolike lepote uma i uèinjene tolike obesti sr
ca kao na ovim parisskim kejovima; niti je ijedna druga reka uavatila u svoja og
ledala anolnko ljudake sudbine koliko Sena. Rim je svetom vladao, a Priz je svet
nznova stvarao.
101
.. t. _ ~..gi
: &X:b`~...... .
PIiCMO SA JONSKOG MORA
NA KRFU, u jesen 19**
Veæ od ponoæi je vetar udarao u desnu stranu bro(ca, koji je i ao hiz ~nevidljivu
vodu, -kolebajuæi se, i zahuktaho, hao to su morali nehada iæi, avim i~stim putem i
u ovahve iste noæi, frigijskn brodovi sa ~dva reda vesala. Prema ni~skam nebu koje
je jo sada imalo boju ka;mena, nazirale su se daleko neke tamne mase po vodi. Je
su li to ostrva pored ~sdljih je natc brod protcao dak smo jo spavali? Ne, to su
salzo obmane vida, nebrojni fantomi ~mora, yoSra ene tvræave po vodi i tgq vazduhu.
One ne prestaju da ovde iskrsavaju od jutra do ~iraka, i to je najveæa lepota ovih
sati ~po tala,sima. Tek sutra oko podne videæemo zeleni Krf, mitsko kraljevstvo A
lkinojusa. Znaèi da je zapad naoblaèen i da æemo sutra imati buru. - Ali ni ato èemu ~se
nije oseæala da ~æe ~skoro svanuti. Èulo se samo veliko srce broda psako tuèe u morskoj
dubini, i ka~ko se njegovi udarci razle u u llorskoj ~pustinji. Vetar, hladan n c
rn, zvi dao je u kono~ma i razbnjao se o hatarke. Ja sam uzalud èehao da vidim jutro
hada se zapali mare od sunca hoje æe ovds napreèac isplivati nz vode i hrvi. Ali je
po svemu g-vgledalo kao da se tek sada hvata veèernji sulsrak, ili da smo uplovil
i u predeo u kojem ~ nema svanuæa.
102
.L1 .
i~~'~~... .i~3
N.
ut
^..
u~
sl:~ u`4. ' f . cv
_.__.. ,~''a
Moje su oèi bile jo pune sinoænih zvezda koje su me pratile od talijan~ske obale
ka jonskim ostrvima. U ovoj atustoapi nztleda da zvezde silaze iz svajih usijani
h sfera n meigaju sv sa vodom, ostavljajuæi za sobom duta vatrena vlakna, kao zad~
aljenu pauèinu, koja se dugo leluja dok ~se ne dotakne vode i ne ugasi na talasima
. U takve sjajne noæi izgleda da brod plovi visoko izmetu zvezda, a ne po povracin
i ~ode. Oi celim tgutem juri~gpa u aiustocg i dubinu svogda, kao sablast koja se
ne uopinje snagom k~ila ili snojih jedrila, nego anagam volje i Srd be.
Nitde se covek ne usami toliko holiko na brodu. Èovek ~je na otvorenom ikoru n
ajednom odvojen od svega to je ostavio na asoinu, i bar polovinu konaca se isprek
ida n?me$u njega n sveta. Poiggo ra?masti svoje stvari u kabini, i obuèe putnièko od
elo, i nabije na glavu svoju kaatu ?a vetar, izi av i na palubu odjednam hao da je r
e ena ne to krupno, i da loèinje ne to drugo i nova. Poèinje da ne razmictlja vinpe o stva
rnma o kojkma je malopre razmi ljao, neto misli na stvari ~daleke i rtrotFpiureène;
i atrestaje da dr i u pameti one koji ~su ~a nispratili na brod, a osvræe se po gral
ubi da naæe ha~svo novo poznanstvo. - Nebo je prazno i more pusto. U tom predelu i
ndiferentne lepote, ljubavi i mr nje se gube u istoj alatiji. O~staje samo njih dv
oje usamljeno; du a i beskonaènost. Nitde takvog sluèaja haa na irohoj morskoj ~nji, "u
umi iroko~g mora', kao to ha e stari Eshil. One rk utapaju jedna u drugu i izgubi se
svaka me~a koja ih razdvaja.
Jo nije niho izi ao od jugros na ovaj brod na kame veæ poèinje Levant, n na hame ~
se juèe iz jedne talijanske luke ukrcala neka cgarena povorka za isgok i Erinat. P
utnik kojeg zatp3tate necito talijanski, odgovara aragtski ili trèhi. To su trtolv
ci iz Bejruta ili Damaska hoji se
103
zovu Sirijanci, a koji su Fenièani, a to znaèi Semiti ~hoji ~primi e grèku veru i aratkk
i je zik. Zatil, dobra kita Jevreja, Izraelita, n dova, sa svojim vernim Saraiia i
~mudrim Raki. lama. I Egipæani hoji nose muslillan~ski fes a piju engle~stsi viski
. . . Èuju se ovde svi jezici Levadita, u do~Sta pro~staèkoj hahofotphji. - Sa mnot
i iz Rimga lutuje jedan nemapmi konzul koji ide za Siriju, i njerova ena Hodan~an
ka. On je èovek hvji ~sav ivi za politiku i Germaniju, a ona za muziku i avanturu.
Njena dva kr-uigna siva oka vrede dva velika grada u GIemaèkoj. Te su oèi zasenjene
i .umorne od neke vatre, ka~o da su mnogo gledape u ~sunce, ili hao da je neko t
u enu mnoto ljubio u oèi. S njima dvdma putuje i njikov mlad roæak, neizbe ni ro$ak svi
k le pih ena na ovoj zemlji. Kon?ul, Holanæanka i roæak, to je veènn trougao, teza-antit
eza-sinteza, i definicija svih definicija.
Ta Holanæanka je ena za ljubav, jer ima mactte. Za ljubav kao i za religiju tre
Oa srpe svega imati imaginacije. U religiji .su najpotpuniji oni hoji imaju fant
azije: dni d~ostaju vizioneri, od kojih su mnogi lo~stali sveci i junaci. U ljub
avi su tahvi postali veliki tumaèi srca i rafinirani nosioci spola. Bez velike ma te
nema velike ljubavi. Ljubav hoja nije ponikla iz fanta?ije, ima tu nu prisebnost
u kojoj je sve izmereno, sve nredvn$eno i sve hategori~sano; o~ga ne zna za, ereæu
isnena~enja nn za radost velikih ttrepada. Ljubav bez ma te jeste sebièna, jer je s
ubjekat uvek merilo za objekat, n jer je pena odgovorila meri, a pazar dobroj lr
oceni. ena bez ma~ite je tiirka, prazna i vulgarna, kao èoveh koji nema duha. Èovek k
ad poène da lj~^bi duboko, postaje odmak èedan, n tra i da bude pragektor: a najèednija e
na, kad poène da ljubi, tubi èednost i losgaje raskala na. Zato ako nema mnoto magite,
ona to ne
104
t:
ume da ?agladi ljupkam igrom hiljadu finih kontrasta: da se umnogastruèi; da se pr
etvara iz vuka u jagnje i i? jagnjeta u vuka; n da !od svoje strasti napravi int
ritu hoja i naj~pametnijeg sbunjuje i najlrisebnijeg za~se,njuje.
Procio je v!reme ljuba$ne romantihe; ali dok traje èoveka fi~nog ukusa i delik
atne æudi; trajaæe potreba i za ljubavnom mi~stikom. Veliki ljubavnici su retki na i
svetu hao i lveliki mu?ièari. Za jednog umetniha je pagrebna samo jedna vrlina koj
a se zove talenat; ali za majstora u ljubavi je nu na èitava ~klavijatura hrupnih i
sitnih vrlina. To su odlike koje od jednot uabra enog oseæanja sreæe ili nesreæe izgrade
celu jednu èarobnu èovekovu sudbinu, veliku kao neku neprohodnu pra umu. Da se postan
e svetac, treba jednam umreti za svoju duboku veru; ali da se bude Velihi ljubav
nik, treba hnlja~du puta umreti, i umirati za hiljadu vera i neverstava. Na prst
e se ~daju izbrojati veliki junaci i junakinje ljubavi. Ima u kalendaru mndgo vi e
svetaca nego u istoriji velihih ljubavnika. Sveta Katarina Aleksandrijska je bi
la jedina svetiteljha hoja je nasila tro~struki oreol: ~beli, u znak èednosti; zel
eni, u ?nak lzudrosti; i, najzad, crveni, u znaas mucenicgtva. Velika ljubavnica
treba da i~ma tahvu trostruku oreolu: sjaj fizièke pepote, otrov intrite, i èar suz
a. Ako ova Holantkinja ne postitne sumu sreæe ljubavne, to æe biti sa~mo~ zato to je
udata u Nemaèkoj, kao to ne bi postala alpinista da je ostala u Holandiji.
Gledao sam sihaæ vitku i belu siluetu ove ene na nepreglednoj vodi. ena n more!
Dva elementa od kojih je naairavljen ovaj ~ovet. Kada vidite ovahvu enu da vam id
e na susret, ona izgleda laæa to dola?i i? Indije, i no~si tovare mirisa, dragag ds
amenja i papagaja. Ona svoj slol dr i visoko kao tn je neka~d grazvijenu za
1U5
....,
stavu na suncu Levanta ~dr ao, u dan bitke, u zlato obuèen panski prnnc i pobedilac.
Sve je na njoj izazivaèko i ubojito; sve sraèunato za napad i na bezdu ni otpor. Pa mi
cgljenju ovih ena, moral su izmislili ljudi, a ne ene; i oni su moral izmislili za
druge, a ne za rebe; i ~moral ~su i?mislili nesreænici i ubogi; i moral je luk~su
z i rasko ubotih. Aho su ta i?mislili bogatarttpt, oni su ta izmislili za siromah
e; a apso su ga izmislili boleisni, oni su ga izmislili protivu zdravih.
Da je Sohrat bio lep i bdgat, hao Arnki~bijad, ne bi mu bilo atalo na ttame
t da bude najveæi moralnst, nego bi bio najveæi ljubavnik. Sakrat je, dakle, bio mor
ali~sg po nevolji, grekla bi ova rorrto$a. Kad je bio su$en, izjavio je sudijama
da mu je svdamdeset godina, da ima troje dece, od kajih je jedno momèe a drugo dv
oje nejako u majèinom naruèju! Prema tome, Ksantfpta je morala biti mlada prema mu u p
restarelom, mu u od neznatne familije; ru nols, i velikolt siromahu, koji je d~ruge
uèio besplatno, i, najzad, hoji je bio samo mudrac. To su ~sve razlovi da ena zlost
avlja mu a i ostavi ime o troison$e kroz vekove, i aho Platon u "Fedonu" picge da je
Ksantipa bila dobra. Jer mladost ima svoje zakone u krvi a ne u pa~meti. .- Za
Grke je moral bio deo estetihe, a ne religije. Solon je bio doveo u Atinu hurtiz
ane sa Lezbosa i Neuhratisa, i hram Afro!cite Pandemo~s na~pravljen je za pare k
oje su one ?aradile svojim telom. Tek posle persijskih ratova, ka e Aristotel, znaèi
posle svoje propa~sti, Grci su loèeli da ~se bave l~goralom . . . I tada moral ni
je bio ngpcta druto neto nauka o sreæi. Nikad ni docnije Grci nn~su mislili o mo(r
alu drukèije. Jo2c je Hesiod rehao: "Nije mudro biti odveæ mudar."
Ova Holan$anka bi vam dodala: "Kad u enskom dructgvu govorite o aioralu, vi
izgledate
106
ggi ul -,i
, ,'2 :i
;?I .
~ ,,~:a~~r,:"' 'f?d v; _
~,k S~
a; L~
:?~tcl ,g'!. r~c' ,`-,è._
kao da nvmate .ni ta 6olje da ka ete, ~rli da pravite ?loèvste aluzije na tu$ racun. B
ilo je ena velikih opisateljica i veliknk nauènica, ali nijedna nije postala velini
m moralg~vstam, kao vacs Sokrat . . . Moral ometa ma gn i srcu, i zato je apasah.
Za ivot i ljubav covoljno je imati ukusa i ma te, mahnite krvi i ludot novca! Srce
je nvpotrebno, jer ono nsto taho slepo mrzi kao cgto i slepo voli, n otvara pono
re i onde gde ias ~nvma. Du a je slovenska stvar i nju treba o:.taviti tome plemen
u, zaljubl~enam u nesreæu i ~suze. Mi Holan$ani .radnje ga~jimo n lale i tulipane
nego du e slovenskog tina. c mnogim narodima u~èi crhva e~nu da je ljubav greh; ali j
e danas nova Eva ostavila du u Bogu ali telo æavolu. Gre na goopoUa Bovari n nesreæna An
a Karvn,ina nemaju s nama danascnjim ena
I ma nièeg v~ ce zajedni~èkog! Nismo japk uopele da otmema ljudima pare, ali smo veæ usp
ele dd im otmemo njihovu slobodu, i uzmvmo njihove navi~ ke. To je veæ jvdan naagg
rimski trijumfl"
Ja sam slatko slu ao ovu mladu enu koja , je ovako govorila jedino n?
ha~grica, da bi izaz~ vala samo smeh; i hoja je na2kerna ovako ludova~
g la ni sama ne ?najuæi da ponekad i mudruje. Sva lepota jvdnog dana na Otrantu bi
la je tog jutra I na malim usnama jedhe ene.
i udno ~sam èvkao da ~svane i da se vidn cela i puèina. Oduvek sam oseæao neki tamni at
avizam ; za velihe vode. Nihad nksam i~mao srca prema
apatiènoj letgoti polja, ili truboj n studenoj ti ini o'rvga, ni sam ne znaju~æi ?a to.
Kao da su moji preci. bili gusari i ivelh atevajuæi na vadi i pljaèkajuæi po :ko?piu! J
o nosim u pameti ~sve male zatone ~po na oj dubrovaè?soj obali kuda sam tumarao detet
om. Silazin sam na vodu s prvim zrahom sunca, da se vratkm kuæi tek kad me s~tud o
tera noæ ili oluja. Ta samotna
107
i slatka mesta neha~da nje hercegovaèke obale, gde sam iz mora izvlaèio i note i ruke
akrvavljene u lovu na ra kove, h tde me posvednevno ujedalo sunce i pekla moroka p
r ina. Mali zatoni u kojnma sz~ns gledao sve kozmièke bitke svetlosti i mraka! . . .
c oèiaka puno modrila neba i mora; u kosi puno soln; u dugp,n gsu~to ro~meranja b
oriæa i smreke . . . Ceo vazduh onaako ~itiri e ruzmarinom i ja~sminom to se rastapaj
u u veèernji zelenkasti suton. N~rgde na zemlji onalnka jata lasta koliko veèerom nz
leti iz dubrovaèkih zvonara. I zvuci starik zvona popadaju po $odi i po hrovovima
kao asamenje. - More, to je samo dubrovaèko morel ... I sunce, to je ono sunce xbj
e obiæe ceo :kdslmos ali do$e veèerom da zaitadne samo ovde tred Boninovogml... `Tre
ba slucgati more detetom, uspavljivati se njime u svojoj kolevci, kao du~ol~ majèi
nam pesmom. I buditi se u vrisku i giaèu ?a vreme njetovih gorkih ekvinocija. Ko n
nje more poznao na taj naèin, onda ono nije strast koja zaluæuje, nego samo lepota k
oja zadivljuje. Ono tad n~a vlasti nad èovehom, ne menja dugcu, nitn preinaèuje njeg
ove elje i namere. Èovek ga tad r,lugia hao pesmu, ali ne had kuku sopstvvne krvi.
Ono tad ne zna da bude ubilaèko, niti da vaskrsava; ngpi je uzrok kahvog velihog ~
poroka, ni povod jedne duboke i fatalne e.nergije. Ono Vitgte ~rije èovekov i dua
i ~materija, nego ~samo jedna sjajna velika voda u hojoj se razlio sav ivot i raa
tevalo neba i zemlji. Necggo nenzmerno ~zeligso i lepo, ali ne to i?van nas, s onu
stranu nas, ns to indiferentno u na oj ~eudbini . . . Ali ;iore u deti~njstvu, to-
je otkriæe i saznanje neèeg centralnog u ivotu, od xojer ice vi e nipgga he ~l.io e odvo,
jiti kroz sve na e sreæe n ne~sreæe na ?emlji. More u detinusgvu, to je prva uèenje o ve
lièini, èistoti i moæi. Treba znati ~sve pesme mora na~paaket, reè po reè, pa razjlmeti n~
egov go
108
, ,~
.. __._`~i"~ 1T~ U
vor u svoj raznopiko~ti od jutra do mraha. Jer je more atre svega muziha aga tek
posle vada i prostor. More nije sama voda, nego je pre svega svetlost. To ie je
dina leatota koja ne za~èudi nego prestravi. Samo ona;j hdji je zaaiakao tsadg, je
prvi put video more, razumeo je njegovo mesto u svemiru. alosno je slu atn ga a ne
razumetgs ga. Jadni ljudi s koatna! Vi ste mo da spaseni za nebo, ali ste zasvagd
a i;zgubljeni za more. A to je stra. no.
More otvoreno, oèajna praznina, pa ipak nije monotonija ni dasada. Kaho da se
razume taj paradoks vida i sluha! Otkud to da prazno more ~ma sve varijacije ka
pna, hoaina s njegovgpk svetlim bregovima, smrknutim uiama, n uzrujanim rekama? T
o je zato to ovde vlada veèiti pokret; a ~gohret je dovoljan da sve zame~ni. Ja mis
lim da smo mi na ritam nauèili samo po kucanju na~gieg ljudskog srca, i da stoga iv
ot ne u;memo zamisliti bez pokreta ni pokret bez nsivogga. - Svod se ovde kre~e;
`mare se ljulja u neizmernom prostoru; vidik se pomièe, i ra~ge i rdsuplja, nelre
stano; oblaci proleæu kao u agrene mase, èas poniru$i u puèinu, a èas bacajuæi iz neba po v
di svoje usijane senke. Po ceo dan pale se i gase ~pa puèini velike vatre, i protièu
potoci sviju boja.
Naj?ad, nerprekidne iluzije vida: èas kao da se ukazalo u daljini neho ostrvo,
ili u bliznni neka tamna uma, ili na sa~moj crti vidina velika flota tamnnh i vi
sokih galija . . . Na moru se ivi od samil privi~enja. Zato putnkk ne aseæa ni tren
utak dosa,ce hahvu ose~a na obalama najlert ih srebrnih reha, ni tugu kakvu ose~am
o u senkama tamnih uma, dubokih i melanhodiènih, koje izazikaju bol, i gde imadko s
trah da ostanemo sami sa sobom.
Ima ena za koje je ljubav jedan deo toalete, kao to nma ljudi za hoje je ljuba
v ~partija aha
109
ili lov na lnsice. I jedni i drugi streate od kamplikacija. Ona æe vam reæi: "Zaljub
l~enag ~èoveka, nikad! Ali ljubavnika, uvek! . . . "Zaljubljen èovek je svirep i seb
ica~g; on je analitik, a eni izgleda nesnosan pedant. Ima raalihe i u ljubavi dva
ju spolova: zaljubljena ena sve je ne nija ta vi e voli, a èovek je ~sve svirepiji to je
vi e zaljubljen. Ima, meæutim, danas jedna nova Eva, ena na ik vremena, o kojoj govora e
Holantkinja. Ona je s cigaretom u zubima na ulici, sa getrama na noga~ga i konjièk
im bièem u ruci, s harminisang~dm usnama ~g ~godrnm kolutovima okolo oèiju; hoja ima
svoj aggartman u hagelu; hoja se harta i ljubaka s nepos~nnatim ljudg~ma, i koj
a ~prnsvaja strasgi badavad ija i noænika. Iasledila je od oca i ~majhe koliho i nje
na braæa, i veæ ~sutradan po la za nama na ulicu i u kabare. To je ena s novim senzibip
iteto~la i moralom; i nema vn e èoveka koji bi je odveo do otrova taspo~e Bovari, i
do baca.nja pod voz gospot~e Ane Karenjine, iz francuskog i ru~skog romana.
Tip ove Holantkinje to sa mnom putuje, to je ena koja ljubav u~no~si svu ista
nèanost neke blazirane ~antazije, i koja od oseæanja ttravi intrige. Za nju je ljuba
v mraèna szigetka. Dok ]e ovahva ena ~samo orgija na ih èula, ona je be?opasna; ali had
~postane i na om duhovna~la potrebom, ona je stracrilo. Kad je jednom mom prijate
lju, hoji ?na da èita sudbinu, pru ila bila ruku da je,proèita, on je dugo tledao u nj
en srebrni dlan, i zapitao je asmehnuto i zbrkano: "Èiju sudbinu da proèitam ovde? V
a u ili moju?..:' Njemu nije trebalo nego da lrndr i tza èasah njen dlan, i da za tren
utah o njoj misli, rta da se oseti uhvat~en. Dobri sengimentalac posle toga pobe
gao je na Zapad mesto da je ~prati na Istok. I j a sad imam napodeljeno ?a~dovol
,stvo da gledam nstogvremeno ovo tollo more i ~ovu duhovitu
110
T~T
~..,~,:è
Ua~:
enu, koja vodi svoja dva mu a, ponosna i glupa kao dva labuda kz nemaèhe bajke, atrav
etcd s njgpka alu u koju je nietla sav ~svoj beSmisao o ljubavi i sreæi. Kad ~je si
noæ silazila sa palube u svoju kabinu da spava, zavr nla je razgovor sa svojn~m roæa~k
om, hoji je hemaèki carski grena;cir, ovias reèima: "Primeæujem, drati rotaèe, da èogvek,
koji se odveæ dru i s asonjima, postane ttajzad magarac..:'
Va?duh se lagano poèeo da belaisa; ~svad se protetao; ceo prostor se~gibao uzn
emireno i naporno. Voda je nmala boju starog srebra i pepela. Ali se o~seæa da ~æe W
lan zabeliti a sunce se neæe videti. Sve je bilo nerazgovetno i nere ljivo u nebu i
na vodi. Laæa se gibala ne no kao ~kolevka. More je urlalo u toèkovima s naagoroa~s ko
ji je nzgledao da æe velkka traæevina odjed;nom malaksati, ili rk cela ~polomiti. Kr
ov katarhe je zvi dao ju njak. Krov laæe su mornairi davno oprali, ali od putniha ja ~n
i,je ninog bilo na brodu. - Ja sam èakao njih troje da izi~u na ugovoreni sastanah
da vidimo ~izlazah sunca na Otrantu. Za brodols je jurio, prage uæi se sve veæma, jed
an mleèni talas. Ponekadd je voda zaacbuskivala sve do na palubu, n cedila rx vati
~m u srebrnim penama sa palube u gtup~hu. Jugro je svitalo po celom velihom ~lao
ru i ~snjalo u beloj vatri. Jutro .iz Odiseje! . . . Eos ~sa ru ièastnm prstFtka! .
. .
Ovahvo buæen>e mora sa ~svima bojama n glasovima izgleda da u ohoj pustocsi im
a lsvoje do ivljaje, svoje sreæe i nesreæe, kao i bu~nje velikog grada. Zato nihad na
vodi jedno jutro nije nalnk na drugo. Èekto èujemo na akraznoj puèini, kojsm ovako cii
rakom i pustom dugo putujemo, kako najednam zazvone zvona. Najpre sitna zvona to
pevaju kao deca kad se prva ~trobude, zatim veæa zvona, i najzad ona na~jveæa u èijedk
tuèu nzgleda da je te noæi spavala duita gra,da. I tako
111
z~oip~ duro. ;EIalièi na jutra u kakgam staroM hri æanskom mvstu, u kojem se nsivk za
molitvu i najvi e ~govori o smrti, i gde je zvon~enje zvona j edapg pravi ekstatièki
momenat ivota. Panekad se na puèini za~èuje kao da rosi h~pca po kakvom gustam parku
llatana. Zatim, hao da vetar prolazi sa agorom i nevvselim zvi danjem kroz noænu umu
borova. Najzad ~se èuje hao da je daleko zatutnjilo kopno preko kojeg je prejurila
neka nevidljiva konjica; a kraz vazduh ggrot~e tanki glas trube . . . Otkud svi
ti glasovi u ovoj pustinji neba i mora? Je li to zato to nacga ~misao ne mo e da s
e odvaji rd sebe ~tgi za trenurais, i to uvek nosi ceo svet sabom? Zato nam se èini
i da more ima sve melodije zeml,e. Mo da su ?bog tih ~èudnih iluzija sluha antièki lj
udi naselili prazno morsko dno bogovima i ea~ama, bogovigia koji mrze ljude i uta
paju ih u svojim ponorima, i nnmfama hoje ih mame svojom pesmom i godotinjom. -
Kao sve ~stvari hoje su gledane u sal.toæi, tdtso i more kma du u anota ko mu se div
i.
Kad sam krenuo s me~sta sa hojeg sa~m sve ~vreme posmatrao vkdih, iztubljen
u svetlosti neba i vode, opazih u dnu palube moje sa~kutnike. Stajali su napore
do ~svi troje - veèno Troje, koji su, mo da ovako isto nerazluèno vezani, pasmatrali i
lrvi osvit jutra ,u haosu. Ja im prit~oh s netia. Glas gor.ggo$in je veæ ?vuèao u o
vom jutru kao pevu e~nje valnæa u kahvom zatonu, u sumrak osvita. Ima finih enskih gl
asova to uborkaju kao da ta ena, dok tovori, dr i u ustima malko vode, koja blago klo
pori.
- Ja volkm pse ?bag nji.èovih detinjih oèiju, ali mi ne govorite o njihovim u~s
t~ ka, $elnkim i uvek mokrim - reèe u jedan mah lepa Holantkinja. Maèke volils samo zb
og njihove otmenosti. Kakva imaju ~dr an~e, stav i pot;ret! Nikad ni Kleopatra ni
~gospoæa Rekamije nisu ume
:12
d
u ~,.`:~,.4~= ~.,Ld
eg:"3
'Siti r. ::;~ F:
~J% %
pe napraviti dva kora~ka koje nattravi moja obièna nemaètsa maèka. Ako ne volnm doVolj
no maèke, to je zbog njihovih ru nih oèiju, jedia~ias oèiju koje nemaju pogleda. Bila sa
m jednoh~ na jednoj izlo bi u Parnzu. T~ba videtn francusko ludilo za akaèke. Pevaju
rm ~tadr~ale i tppcu muzièke koiiade, ~k navinaireke èlaine, h zvaFpgène raporte. A zn
ate li ma hojeg aa~p~nètsog ?hca hojh je slavio maèke? Zar ni~su maèke dobile svoje nme
i slavu samo u afektiranom n blaziranom salonu franc~~skom, XVII-ot i XVIII-og
veka. SacR manijaci istra uju hako je maè~ka bila oduvek èar dobrot dru tva, i nedeljiva
od jedne velkke dame u jednom velinom veku. Pomenut~e vam stihove Menara i epit
re Gkaronove, n eatitafe de la Mota za maèku hneginje de Men i sonet Ben~serada maèk
i gospo~e de Hulijer . . . Morbidna ma ta pesl-gika Bodlera pohu ala je u na em veku d
a nametne ~dbo avan~e ?a tu hladnu, sebiènu n mizantroa~sku ivotinju, dajuæi jo.j karak
ter neèeg fatalnog, a hoji je, stvarno, samo dosadan n bezlièan. Samo pesnici luduju
za maèkama. Aln oni luduju za svaèim. Pvsnici su hFtakriti kao sve sanjalice; oni p
rirodno la u, jer ako ne varaju drugog, varaju sami sebe, ikeæi vi e od uobra enja nego o
c~ istine, vicie od uzbu$enja hago uveren~a, ~vi e od svojih nerava nego od svoje
lameti.
Zametnuo sam tako nasred Otranta ~sa gospo~om pravi boj zbog maèaha, hoje su
jedna velt sa sre~a na zvmlji i velika leatota u ~prirodi. Bifon je mrzeo maèke, a a
kade,mik Montkrif je branio tu felu ali vi~gie iz inata Bifojnu nego nz ljubavi
za svoje maèke. - Maèku odista ve$ma vole ljudi nego ene. To ve zato to su ena i maèka o
ve$ sliène metu sobom, po sebiènostn n gram ljivosti. Jo antièki piscn su, govore$i o dob
roti èoveka ~grema luhavstvu ene, rehli da je èovak pas, a ena maèka. Pas ~s dobrodu
E Tlnlovn n cotere IIZ
,;.:
nim ocima ~deteta i sav srce; a maèka èove~komrzac i izelica! ena i maèka instinktivno
mrze èoveka, i ive s njim u i~loj kuæi ~salko po navici i po nevolji, sa victe dosade
nego trleljivo~ ti. Maèka voli kuæu, a pa~s èoveha; maèka je ohola, a cas je spuga. Ali
je ~maèka i otmenz, ishljuèiva, dovoljna sama r.ebi, i zna ta haæe. Ona je bez ljubavi
, ali je n bez straha, n naroèito bez udvaranja. Maèka je najgoopodstvenija ivotinja;
njeno nreziratse èoveka izgpeda jedna k~storijska mudrost.
Po svemu se videlo da sosagoæu nije jo zanimao izla~zah sunca aga Otrantu, ni
velikd pevanje mora hoje je ~sada kotrljalo svoje bele i usijane valove. To leag
o lvore to putuje sa nama, putuje i peva! Na jednoj strani vndiha èinilo se da æe sad
iziæi iz vode velnki ~sunèev kolut koji ovde izgleda hao glasa Posejdona had je izv
iria, haho hanse jedan latinski pesnkk, da gleda kaho Junana razbija Enejeve bro
dove. Nekoliko tla ljnvih sunèanih zraha odbi se odt~sta od puèine i rasturi po nebu.
Lene oèi gosloæine dobitie boju n dubinu vazduha. ene vole lrirodu, kao ivotinje, èe njiv
i spo~rno.
Mnogi ljudi i~l.raju na moru mi~sao b smrti neprestano u lameti. To je valj
da zato to neizmernost prostora nad~ominje tu nu ogranièenost ivota.'Ali oni koji su d
etetom rledali taplo podnevno more hsada veje lsaesgral, letnje belo i nepomièio m
ore to sjaji veæma nego ?vezdani svod, kisu mogli biti melanUolici na njegovoj obal
i. Njih ba more, veæma nego ivgga drugo, uverava u beskraj~nosgi jedne lepote pred
kojom svaka druga ictèezava. Ja mislim i da se misao o Bogu zaèela 2rred velikom puèin
om ili usred g~ustinje, jer se samo taiko mogla steæi dtdeja o neizmernam i veènom.
Zato ljc'dima roæenim pored mora tuèina ~pzazika ~samo basnu ljubav za ivot. Ne znam
mo e li se biti pesimi~st na moru koje
114
;;_
se geèito kreæe n peva, kao crro se mo e biti oèajan pred grubam i gluhom nepomi~è.noaiæu b
egova, i pred apatnchièk miroak polja, i pred rezigniranim fasadagma velikih grado
va.
Treba li aioru da zahvalim to nihad nisam bio skeptik? Sve veliko tpto nije.
bilo i~stinom za moj duh, bilo je istErnom za moje srce, Tadso je i Bog jedna g
~stina srca. Zato ra neæe nn ubiti razum jer ga on nije ni sazda~o; a~ mi~sao o Ii
ogu nestaæe met~u ljudima samo kad ljudsk~o srce pacne nisko. Vera, to je èista sent
kmentatnost; jer ne postojk ndeja o Bogu nego o~seæaj o Botu, i ma ta o Bogu. ene su
stoga velihi èuvarn vere, jer su senti.rmentalne, jer imaju srca i ~aaigte, i tq j
e jacna strana njihove veli~cine. Deca odr avaju relkgiju govoreæi prve molitve i ok
lapajuæi ruèice svaho veèe pred sg.tkvolam ljubapi i dobrote, u ohom uzvinienom strahu
to dolazi od nasluæivanja, koje je kod njik jaèe dok su deca nego kad ~ostanu ljudi.
Mi religiju primamo pre oc majke negoli od crkve ili drucrgva. Pored oca i lore
d popa, svi bi ljudi o~etali bez vere.
Bog je u srcu i u iluziji. ~Narodk su u ovom detin~stvu svojevoljni muèenick
ve~e zato jer se u deti~-sstvu tad vi e oseæa nego ak~nsli. Bog je u srcu a more je
njegova zslast~ka. Glas Bo ji na vodama je dublji i stra~spiiji nego na ma kojem d
rugom delu ze~mlje.
Kaka more, hoje je svetlo i ognjeno, mo e seæatn nekog na veènu tamu zagrobnag ~ota
? I kako ono hoje je u veènom ~okretu ~mo e evacnrati ideju o smrti, kada je pokret
jedini izraz ivota? Kako ova veè~na muzina i svetloSt mo e podse~ati na a~tatiju pres
tanka? Otkud ocgrsta to gorko oseæanje kod neki~k ljudi i u ,kojel,t se ne razazna
ju tolihe protikure~gno~sti? A ja sam ih poznavao, me$utim, toliho hoji ~su, kra
j mora, imali èasove najveæeg bola; pored mora grm se javljala najsurovija slika nji
hove bede metu dru
115
i~ima. Zna~m ih koji su be ali ad mora kao ad nekog kobnog ogledala, u krnke se èove
k ne mo e oglednugi a da ~se ne u asne od samog sebe n svoje sudbine.
Mi ~smo jUgRos UzalUd èekali da sutpde iziæe, ali se ono ~nije pqjavilo. Na jed
nom delu horizonta plaaien je bio zahvatio celu jednu igrovinciju neba. To znaèi d
a se sunèev kolut probio tim putem, i zatnm se ponovo izgubio u sutanu jutra. Nasr
ed ove tople vode jedan agroa~ni obla~k je ropeo kao erava, i a~ore se dimilo. Pr
olazili ~su talaisi boje kao nara~pda, hao pelteo, kao trava, hao mlett, kaa èaæ! Do
ad ptje ~ou oe ja dva-tri otnja zaa~alila po vodi, i ni ta vFppe. Ali se jutro i'pak
za~belilo kao onet na celom Otrantu. Brod je sad n ao pravo, sav osvetljen, kao u
legendi. Sekao je u agrene valove, srgoro i bez giba~tsa, u ponosnom i dubokam tir
edisanju. Zapadni vetar je ponovno udarao u poza,dinu, ali blago, kao neko velin
o belo krilo. Najzad se pojavi e na puèini rumena jata galebova, koja brzo nasrnu e na
brod, i zatim hrenu e s nama istim pravcem; ruci3li su ~se strmoglavce ad vrhava
katartsi do u vodu, i od vode oddetatpg u nebo, kao llamenovn. c daljinn se zasv
etli e neke planine. To je Albanija.
Zatnm æe doæi Epir, koji je, prema jednij legendi, agad bina Ahila, i u hojem je
Ahilov sin napravio carstvo Molosa, ali pored kojih æe ova plovi;cba za mnoge sa~u
tnihe biti ipak jedan dan dubake dosade. Albanija je siva i gapa, a verovatno ta
kav æe biti i Epir. Gomila kamenja u kojedk se legu zmije i Arnauti. Nekad su star
i Grci ovde bili postavili pakao, Hades, pre n?gradnje svog politeizma. MeYv ovi
l.k ~kr eaima i kroz ne~ prohodne klance, tekao je, u ~svoje vreme, stracpp~ Ahera
n, koji je vodio u pqczemni svet . . . Narod koji danas ovde ivi jeste, meæutim, i
danas najnekulturniji deo evroatspsog ljudstva. On je odu
116
1:,? `u
`J;' ..,r
~I ~ ::.. ~1 ,...
s~
vek bio na putu svih pagppsuæa i ru ilaca. ubor reke Skumbe, koja danas akreseca taj
melanholièni ~predeo, nije vekeliji od ubora starog Aherona. Zemlja ~krvne osvete,
?emlja bez svot folklora, svoje muzike, pesme i prièe, ibez ijadne liènosti e~pske,
ili relitkozne. Narod ponosit ali surov, bez jednog kultur~not centra i bez jedn
og jezina.
Proklet je me$u narodima: jer ki?badama godina ivi pored najkulturnijih rasa
Helena i Rimljana, a nije ni ta sam stvorno, niti ikad i ta primio qd drugih. Od Grèke
ta dele samo doline i bregovi, a od Italiie shoro je,can moreu?, pa je ntgah os
tao najne~pro~sveæeniji deo evropski. A nekad, jo mnoto pre Homera, tamo je bilo i
a~ièko svetitppcte Dodo;na, gde su dolaznle reliniozne delegacije Atihe i Sparte,
i zatim i pobo ni ambasadori Krezu~sa iz Lid,ije . . . "Zevse, klièe. Ahil, ti hoji
bdi nad dalekom Dodonom, carstvom znma . . :' Dana~s tal.to vlada muslimanstvo, i
èuje se jedan ru an jezih hojem cela lingvistika savremenog sveta ne mo e da prona$e
izvor ni mesta u klasifihaciji. Jedan tamo nji bret, u doba prepelazgijsko, zvao s
e Tomaros, i bio je Olimrt ondacrnjeg grèkag sveta; na n,emu je bio postavljen prv
i ~prvsto Zevsa, koji je onda bio jo mladi sin Hronoso(r), n tu dr ao prvi grom u r
uci. Sredi te nzba n zemgae bio je tada jedan arnaut~ski breg! Svamir se odi~sta
promenio, ali na irgetu arnautorsu. Zevs je pao ne ostaviv i ovoj neveseloj Albat~
jn ni jednu je,dinu blagodet svog vladanja kosmosom.
Pa ipak je ove na ovoj vod,i Otranta govorilo jutros sjajni~m reèima grèke legen
de: Istim ovim putem kroz nekolino hiljada godina tumarala su nebrojna bo anstva k
oja su osvajala svet za svoj kult, a nebrojni ljudi za svoju sujetu. I svi u n~s
tom nespohojstvu! Ova~ko je h bura lmorska nanela iz Crnog m0~ra asladog Jaoona
s knm
117
stali Rimljannma, o~snivajuæi zatim jednu veliku dr avu pod imenom Francurke. Ali Tu
rci su pokorili Vizantiju, ne da prime njenu hulturu, najveæu toga vremana, nego d
a je ~konaèno razore. Oni su to uèinili i u Srbiji, koja je priradno bila naslednica
vizantijokog geinja. Bili su Turci samo velnki vojnici. Dana~s je Balkan jocg p
rava turska pusgo . Treba da strani turisti dot~u na Balkan tek pasle ja stotinu to
dina. Za toliko vre~mena Turci æe pove ati jedan drugog svilenim gajtanima, Grci æe ot
voriti u ~svojoj prestonici Carigra,du najveæu svetsku kockarnicu, Rumuni ocve~sti
Dunav u Crno more, Bugari nauèiti srpoki jezih, a ~mi Srbi pronaæi Ameriku...
Na turskotk istoku, sve urro vredi videti, to su njihova iroka, zapu tena i glu
ha, groblja, zarasla u trnje, i gde vlada najdublji zaborav i naj gluplji mir na
zemlji. Setite se groblja u Ej ubu kod Carigrada. Nigde smrt nije potpu-~ija i
bednija nero u ovim istoènjaèkim grobljima. Nije se posvetio nijedan kalif, ni sulta
n, ni veliki vezir; ni~su se posveæivali ni fa~siri ni muèenici za njihovu veru. Pos
veæivali su se ponekad odista saaka ljudi ~sitne vr~ste. Verovatno najveæi èudnjaci i
najveæi asketi. Oni su zvani "dobrièri', mesto "svetiti", to je jedino istinoki inter
esantno i veliko. Na turshom istoku ludake smatraju za polusvetitelje, kao, uost
alook, i kod nas u Evropi; i sna.bdeva ih i hrani pobo na mahala. Muslggmahi nemaj
u apostola svoje crkve èiju su veru proapg~grili maèem i ognjel,t. Hri æani su, istina,
imali . ~svoje a~tostole pa itak su se i onn slu ili i ma~èem i ognjem. Sve je velik
o i sveto moralo handa da ljudima bude nazketnuto nasiljem! ~Nijedna istina nije
bila u sta~nju da sam sebi prokrèi put. Muhaaied je naroèito bio vojnik ~koliho n p
-rarok. Nijedna se
, ena na Istaku nije ~posvetila. Nema na Istohu
122
J,ii~.l. i_ ..
svete Cecilije to siira, ni svete Tereze koja pi e ljubavne knjige. Vekoviaia su ov
i ljudi jedan drutoai darivali ene, kao per~sijske $ilime ili hrive sablje, ili i
h na pijaci kupovali na kilogram.
Izgleda da su lepotu istoènjaèke ene samo izmirlili evroptki poligami i katolièki m
isionari. Ne hto e se tovoriti ni o lepoti gradova na ovom Istohu, sa ulical.ia na
kojima nitde ne sretnete enu. Kakav bi izgledao Pariz bez ena na ulici, i .kada b
i po ~njegovim bulevariiia etali samo trgovaèki torbari i jurnle samo pismono e! Ili
kakva bi nzgledala venecijaneka pijaca pred Svetim Marhom kad bi po njoj etali sa
mo Talijani i njihovi golubovi! - Najlep i grad na ~svetu, to nije onaj èije su pija
ce i bulevari najraoka niji, nego onaj grad na èijoj ulici ima najvgpce lepih ena.
Planine albanske imale su od jutro!s boju za~galjanog opala. One su l.ie$uti
m pu~ste, stenovite kao grèka ili hercegovaèka brda, sa malo omrèeve gore. Neka~d su p
rvi grèki filozofi n spartanski heroji ~mislili da njihove ducie ovaaio dolaze u z
agrobni svet na odmor i ispa tanje. Ako je za ispa tanje, ovaj ru ni deo balhanske zem
lje nma, odista, ?a to ~sav ivgled.
Ima na svetu legtih predela pred kojima se zanesete i u najve~am zanosu hlik
nete: "Kako je ovde lepo umreti!" Pred ta~kvim savr enim lepotama se, zaèudo~ i ne p
omictlja hako bi tu bilo lepo iveti. cmreti u lepoti, to kzgleda vrhunac ivota na
zemlji! . . . Polovina na eg u asa od s.mrti kanda dolazi o1c tora to j'e smrt ru na. O
duvek se mr~rvi sahranjuju pokriveni cve~em, iopra~eni ~muzi~kom, posipani miris
om i ha~eni izmirnom. Ali je smrt ittak astala ru na. Me~utitr, umreti u leatam pr
edelu, na velikom
123
;;,., g s l r?
u' .l
W
suncu, na sjajnim rekama, ili zvuènim morima, kako samim timv smrt dobnja drugi iz
gledl Ali ova Albanija, vitena s 2iora, izgleda ocista zemlja za zatoèenje i za oèaj
anje, a ne da se u njoj in umre in tsro ~pzi jedan ivot. Sve je ovde sivo: i stenje
, i svod iznad stenja, n ptica hoja tuda proleti. Moja le~pa sa~putnica Holanæanka
, vide~æi ovu ubogu albansku obalu, reèe mi: "Kad bih tkorala iveti u Albaap3ji, ja b
ih se najpre obesila u Holandnji:'
Kad sam se rano jutros obrnuo oko ~sebe po brodu, cela paluba je veæ bila poa
iavljena novim posmatraèima. Aka u izvesno doba gadnne putujete po evrapskim zemlj
alaa, vi sretate tolino putnika kao da je juèe snet ogkriven. Putovanje je nova st
ra~st, i ono je docio najvigce od dosade koja vlada u druitvu èoveka s èovekam. Sad
su saloni veæ pagFknuli porodicu i zanemarili prijate,ljstvo. Druptvo je progutalo
liènost. Dru tvo tra i na u hrv, ?noj, novac, padket; o~go otima na2ie vreme n naape ene
. Sve je svanije. Uèimo zbog dructtva, bogatimo se radi dru tva, enimo se radi dru tva.
Ljudi se oseæaju sreænim samo kad su u dru tvu vansni, i nesret~nim kada u dructgvu n
isu dovoljno va ni; nema sreæe za sebe, nn huæe za sebe, nn ene rza sebe, ni dece za se
be. Nekad je sve bilo carstvo domaæia-ga koji se zvao toslodar, i ene koja je nmala
samo jednog mu a. ena iz ~velinag druptva nma da~nas svoj zanat, mondenstvo. Ni ta g
a he mo e zameniti. Sve izgleda stvoreno za tu a daju koja se zote dru tvo, i koja sve
uni tava i sve profani e. ena postaje nièija i svaèija, najmanje njenot mu a. Ni dobra e
ni dobra majka, ni dobar drut, ni saradni~k èovelsov, ni javna radnica. To je gla
dan paun kojk vuèe za ~sobom iz kuæe u kuæu, i iz salona u salon, svoje nakite, najèe æe la
, n svoja odela, najèectæe oteta, i svoju pa~met, najèe æe ni tavnu, i svoju dupiu
124
::,
i..~ ~; id,?
pustu i naseljenu garnizonom najbeznjzraznijih ljudi.
Salonski èovek ide u dru tvo da bi necrgo izgledao, kao to intelektualac, naproti
v, be i od dru tva da bi stvarao i vla~dao. To su d,va èoveka koji se vicie nitde tge
sretnu zajedno osim na stepenicama, gde se jedan pen~e kad se drugi spu ta. U neka
dacgnjem salonu su dru tieni ljudi bili èisti intelektua~lci, a mnogo puta i tvorci;
a danas su intelektualci n salonski ljudi strani jedni drugim, èak i proti$nici j
edan drugog. Nema danas ni velikih ljubavi, jer su le erna poznanstva rirogutala d
uboka prijateljstva.
, Nije ovoliko dana nje putova~nje nastalo crgo ' je Ruso izmislio stra~st za prir
odu, ni czto je ' Stivenson izmislio eleznicu. Putuje se nz
aèajne dosade i jo vi2pe iz 2 rostaèkot snobizma. Na ovipk grèkim morima, kao po vajcars
kim gleèerima, ili po talijanskim crkvama, ili po
u francuskim zamkovima, sretam èitave vojske putnnka, koji ne ?naju in toliko geog
rafkje da zapamte u koje su gradu prenoæili. Taj svet je beda ?a prave putnike-eac
.psurejce koji zapamte i svaki kaien na koji su se na~slonili. Sa norve kih fjordo
va ndu ove vetrogonje na Kagp~tol ili na razvaline Troje, i odande u eg~patsku p
usti
" nju gde svahi nemaèki turista odvede svoju enu da je fotografi e pred Sfinh>soak, a
gde svaki 1 Francuz ode da vkdi kaho ga trideset vekova po' smatraju sa vrhova
piramida . . . Naègga zemlja gu
bi svoju tajnu; lepota se izgubila zato to je j postala lepa za ceo svet
; ravnopravnost je ubila I1 pravo; nema vi e nijedne sreæe koja nije postala svaèijom
sreæoak.
j Krf se uk_azao na talaSima, tama~n, njihajuæi se desno i levo, dk uæi se preaia svod
u, i zatim poniruæi naglo u puèinu. Najednom se to kopno ukaza onde gde ga maloèas nij
e 6ilo.
125
;i~; ~ U:.:
."~g, ._' G .
i g~F,.~uj..T~.. . . .. . g'N ~,' ^g .°T ' . .
1r.2~:,`..~ _,' ~
0... : . . . . 1- ~
Imaju avde jo dva divna sustrva. Zl jedno ka u da izgleda kao okame~njena fenièan
ska la$a iz starot grèkog erioca.
Put~~ici na brodu pastado e sad èitav ~narod; iz sviju rupa povrve svet koji dot
le nnko na brodu ~ije video. Be e ih svaasahvih. Moja saputnica Holan$anka, sa ~sv
oja dva mu a, trèala je od jedkog da drugot kraja laæe, èas gledajuæi na more koje smo veæ
re li i kud ~se sad vukao velihi stub crnog dima, to je ~tomraèavalo pola neba; a èa~s
prema tamno?elenom masivu Krfa, kuda su nas pratila èitava jata galebova. Dok su s
e te srebrne i tako ponosne pti~de, uvek gladne, s vriskom u vazduhu, strmoglavo
bacale, od neba do mora, za jedni~,t zalogajem hleba to su im dobacivali putnici
, Krf je neverovatnam brzinom prilazio h nama. Celo je more svetlilo u belim vat
rama, a nasred vode ~si,~ ala je sunèa
g; na lokva, ogromna. Ova lela Holanæanha bila je sva zanesena ~prvi ~gvt neèim drug
im nego ~sobom. Sva je drhtala pred ovoliko dogataja u nebu i po vodi. Oèi su joj
bile vla ne psao da ~su bile gotove da proopu suze, mo da ~prve u ivotu.
Kad se pred iednkm velièanstvenim prizorom u prirodi naæe Francuz, an eli da pore
d sebe ima svoju metresu; kad se na$e Rus ili Srbin, svaki od njih eli da o~so se
be nma jo pet stotina svojih ljudi da svakom ha u ~svoje u~shiæenje; a kad ~se tu ~naæe
Ne~mac, on se sveèano zakune da æe drugi put doæi ovde sa svojom enom i svom svojol~s
decom. Moja sa~utnica Holanæanka, meæutim, hoja je su ta iglsrenost, reèe mi:
- Nihad se ne molim Bogu da ~mi olrosti potrecike. Ne hajem se za grehove ~k
oje sam uèinila, neto ?a one hoje nnsam uèignila. Molim se ?ato Bagu samo da me èuVa o
d komaraca n kijatice. Ali pred lsorem zaboravljam na pobo nost i oseæam svu sposdbn
ost za grek. Zar nije atravo
126
,:g ;
~~ m
74. ~ ..
reèeno da na~s nriroda vraæa instinktg~ma n pravn poroènim...
Na a laæa je lagano u la u zaton Krfa i tu se ukotvila. Brodovi u Grèkoj ne prilaze
obali, jer te obale nisu utvrTene, nego se ~silazi sa broda u èamce, i zatgrm ra èa
maca, u va~ruèju morna^ ra Grka; spu ta se na zemlju. Zato ve~ gtri ulasku u prista~
ni te, èamci ~se iz pri~sta~ni~gggta gusarskn ustreme i hi.ljadu glasova cilnu se pr
ema brodu. - Po~cne je . . . Najednom je ne~stalo svih srebrnih jata galebova, b
ez kojnh akug po maru uvek izgleda tako neveseo; samo su se njih dva-tri njihala
jo izna~d glatke povr i~ne u luci . . Negde je na ostrvu zvonilo u satovima. Ostrv
o je blistalo u svim tonovil~a zelenila. Vn~soke i tanke huæe dizale su se na bede
miata do neba, a na je bro~p, ~sa,ca izgledao utonuo i izgubl,en na toj niskoj vo
di. Leata utvr$enja ~na Krfu su nz vkvantijshog i mleta~kog doba; kuæe ~su nz vrem
ena engleske okutsacije. Fukara ~to obaln je iz vremena grèkog hraljevstva. Jo neèeg,
me$utim, da nagovesti da smo veæ u bla enom homershom predelu i prvi put na jednom
mitskom ostrvu. Sve je ovde legenda.
Kad su sino$i Hronosa podelili svemir, Zevs je dobio nebo, Posejdon more, a
Pluton zatrobni svet. Posejdon, azij~eko bo anetvo, je od svih prostora najveæma vo
leo grèko iiore, a oc svih ostrva smatrao je Krf za najlep e. Zato je ~to~stao i nje
govim prviak kraljem i rodonaèelnikom svih drugih i docnijih njegovih vladara. Ali
to nije sve. Jedna nit,ifa, Kerhira, napravila je ovde grad, i dala mu svoje im
e, koje je ovo o~strvo nosilo kroz ceo vek. Zatnm je vladao avde nuen sin Naisit
ois koji mu je podiggao bedeme, i unuh Alkinojus, hoji mu je dao najleacce vrtov
e na svetu. 7budima je lodelio huæe a bogovima hramove. Vi znate sedmo pevanje Odi
seje gde Hamer opeva lepotu tih vrtova. To je najlep i, èah i prvi
12?
opis crirode koji nat~t je ostao od starkk pesnika. Ovo ostrvo stari rapsod nazi
va plo~dna Skerija. Tu je dat i ljuggki portret kraljeve kæeri Nau~sike, u svojoj
prostoti jedan od najle~gpcih portreta antièkih.
Alkinojusovi vrtovi to je ovde danas ravnica Pezamili. Iduæi na potok da lere
domaæe rublje, Nausike je ~srela Od kja, kojn je po~sle brodoloma bia izi ao go na ob
alu. Otkinuo je granu masline da pokrije svoju golott~nju i izaæe pred devoj-ku za
hoju hije znao da je kraljevoke krvi. Ta prostota homerskog drucrgva gde kralji
ce predu, a hraljevske hæeri peru rublje, i gde kralj Itake dvadeset godina ostavl
ja svoje ostrvo bez Vladara, nali~ mo da samo jo na prostotu n lepttu na eg srpskog e
posa. Kraljevsgva u Grèkoj su bile zadu bine sa~mih bogova. S poèetka je Zevs postavlj
ao kraljeve, ali je branid da docnije hraljevstvo akogne autamatski silaziti s o
ca na sina, bez Zevsovog naraèitog ukaza. Svi se hraljevi zovu i bogodani, diorene
s, zato to svi kraljevi silaze od Zevsa. Ne znam da li bogodanosg kraljeva, koja
nma taka aroliku povest, ima starijeg teoretièara od ovag dianog ragnsoda.
Ali Krf ipah ne prelazi iz legende u istoriju za duro vremena. Uostalom, sa
mo je njegova legenda ~sjajna, a njerova nstornja je bez pono~sa i bez svahe lep
ote. Tek kad su Korinæani, ploveæi da nasele ostrvo Siciliju, uputili Kerzihrata sa
n>egovim ljudima da nasele ovu ljupku i plodnu Skeriju, tek tada Krf ulazi prvi
tiut u istoriju. Nikakva kultura nije ovde ro$ena. Korfiati su oduvek bili defet
isti i rtavi~grèki patriotn. Najgoru je sliku o nj~tia dao Tukkdid, a najveæu su sra
motu pokazali kad su pomagali rnmekoga rucptoca Mumijusa da razori sjajni Korint
odatsle su se nekad i sami oni ovde bili do~selili. - S malo se ushnæenja govoril
o n u najlep
128
J
`S
'EG
,è2a
3.
e grèko doba a ovoM èudnom oc~rpsy. 3xamR samo za jedan opis I~senofonav koji je ~naèe
lep koliko i Homerov. Govori o njegovi,m slatkim vodama kao cggo je docnije Ovid
ije govogrio o njegovom slatkom voæu...
Ali je ostala i dana~s ista stara vegetacija koja zasenjuje svojom lepotom.
Oleandri i aloji, loza i kaktusi, masline i èemtresi, eukaliptici, mirta, lovor -
sve drveæe i cveæe ja iz ,vrtova Alkinojusovih!
Masli~ove ume padaju ovde sa bregova u dugim sreLrnim ka~ekada~ma. Nije èudo to
je to lepo drvo progla eno bo anskim. Bez prastarih maslina ovo ostrvo ne bi ialo ki
svoju lepotu, ni svoju slavu. Ovde se vndi najsavr eniji antièki pejza Teokritov i b
ukolnka Virgilijeva. Sve je na ovom ostrvu mirno i prozraèno, i lako kao senka. Je
dan trèki pesnik daje ovde ovaj i e ni epitaf svojoj dragoj: "Laka ti bila zemrt~a k
ao list masline."
Po li smo sa broda da obilazimo ovo osgrvo koje izgleda kao hahav veliki i fag
ntastièni brod pun cveæa i muzike. Moja salutnitda ide preda mnom, kao kakva lepa mi
sao. Jedna stara legenda i jedna mlada ena, toliko je sreæe dovoljno da bi se nasel
ilo celo ovo ostrvo samim iluzijama! Holanæanka je bila sva u belim èi.pkama, kao u
peni. Ispod njenih malih nogu pevao je svetli i usijani posak. Po nozi ene najbol
je nasluliujete celu njenu arhitekturu. Stari Grci su davali najveæu cenc poèetku eni
ne noge, govoreæi da Venera poèinje od nogu . . . Ova lela holandska ena morala je na
praviti mnago nereda u spokojnoj Germaniji, gde je sve u redu: nad decam bdiju a
næeli, a nad ena~laa oficiri.
Gosco~a se divila dvama malim ostrvima na ulasku u neho pri~statppcte. Jedno
je jedva aialo veæe od morske kornjaèe; na njemu ima enski mafiastir u kojem je doek
ora stanovala samo jed
È Gga,Ao~ c n zvmcpe 1gl?
_Y~.I`.~G -lJ^.
)1 ~Kr:n . . ^R7 i - ~t~ . . .
~. ,'
~i~, ; :.
na kalu~eri~da koja se nosvetnla. Drugo je ostrvo slu ilo Beklinu za njegovu emfat
kènu ~sliku Ostrvo mrtvih; i na~sred njega ima ot~t jedan ubogi manastir. Ovo je I
lisovo ostrvo, gde se heroj spa~sao ad brodoloma. Oba ostrvca prekidaju monotani
ju linije jedne ovahve mase na vodi; pored samag Krfa, nzgleda;ju kao refrein uz
jednu sveèanu pesmu, ili sateliti uz jednu vatrenu planetu.
Tra~kili smo mesto gde se Nausike itrala laptom; i crkvu svete Epifanije gde
je nehad bio Herejan, hram boginje Here; i najzad, ictpi smo da vidi~mo Akileon
, dvarac nvsreæne austrijske carice Jelisavete. Nemaèki konzul se bio spremio da ~na
~m izgovori jednu gsartkju iz Tukidkda, i hako su Korfioti pobedili Korinæane; a m
ladi hemaèki grenadir o tome kaho je nekahav venecijanski ge~zeral razbio ovde Tur
ke i bdbranio ostrva; i, zatim, da je neki francuski general odr ao ovde sa svojim
garnizanam at~sadu od punih e~st godina! Ledta na a saputnica nije volela erudicij
u jer joj je zagorèala ivot veæ u Nemaèkoj. Obo ava Francuze to niitga ne znaju, a o svaè
govogre sa pacni tava~njem; i Talijane koji poèinju da zvi de melodiju iz Verdija i pr
ed kakvkm aptièk~t hramam gde bi drugi gavorili samo o grèkom politeizmu. - Ona misl
i da je kod dana tnjih ena luksuz zamenio uku~s, a kod danazpnjih ljudi erudicija z
amenila duhovitost. U a~sava se ljudi ~sveznalica, koji, pored sve nauke, nipsad n
.isu u ~stanju ca ~sa u jednu duhovitu dasetku. Dok je njen mladi roæak govori~o o b
ojevima kad Krfa, gospo~a je slu ala rasejano i gledala samo njegove velike i arke
oèi kao oèi u mladog jaguara. - Oèevidno, ona je volela njegovu mlado~st, a ne njega:
i njegavu uniformu, a ne njerovo herojstvo; i radije brajala njegove bele zube,
ili njegova sjaj.na dugme
: ta na odelu neto njegove ideje. Seæam se jednog da
130
na kad smo se peli ~na crkvu Svetog Petra u Rimu da gledamo ka~ko se gasi dan na
~d crnim krovavima veènoga grada. Ona mi tad govoracle~ ..u Francuza na ~svakih de
set ljudi ima po jedan talenat, a u Nemaca. na svakih deset ljudi ima po jedan i
diot. Moj leli rot~ak ima uatravo onoliko pameti holiho mu treba da ~sedne kad j
e umoran, da polije èa u vode had je eda~, i .da .ne ~?~ae vo? `?a I~a~l3T'raD a`12a
~ibp~ ~a ade Za 11a..
riz... Put nas je poveo preho pijace haj~a je hod mletaèhe tvrtave. Na pijaci se v
e bala jeddna èeta grèkih vojniha, ne to zbun~vnih i hr ljavih, s puno njih koji su no~sil
i na noeu te ke naoèare. Grèki oficir no~si svoju ~sablju me$u dva prsta kao mokar hgr o
bran, kao to i talijanski vojnih nosi svoju pu ku kao violinu. Deset vojnika vg baju
dak im dvadeset ~vojiika sviraju. 1Slasicni narodi su zave tali potomciaka mr nju za
trijumfe i odvratnast za herojstvo. Ve be ove èete gledali. su sa~mo mnoto dece i s
lu kinja. Prvi gtut vndi~mo vojsku starag kralja F~aplia. Ona nam izgleda vojrka k
oja ~e poslu iti samo za parade svojFgm hraljevima i za posmrtne pratnje svojim ge
neralima. Grci ~su manje vojnici nego revolucionari. Naroèiro ovaj grèki narod ima o
dvratnost za heronzam i heroje, jer od Homera do Marka Bocarisa sa~ma je o nj.im
a govorio i pevao, a svu svaju zemlju ~tosejao tolik~m legekdama i mi~govima, da
ih ~oe danas i sam zgra ava. Sad je ovaj narod prestareo, i od nekada ~~ih filozofa
postaa je mala udrica. Sve njerove strasti i ljubavi su staraèke; dobar ~d, laka en
a, miran san, zdrava l~aneta.
Danas je vreo dan. Po ulicama ~se rasturizpe putnici sa na eg brada hoji osta
je u luci svega do sutra u pod,ne. Pod Arhadama ,su ~sedele neke levente, ~poslu u
ju~i se sladoledom, i gleda
131
.
g. +:. ~~~ YS4 ~'4A~ . . '
,
- _ È.u
a ::,
pe su ?a enama pijunskim oèkma vi e nero ljubavinèkim i zavoæaèkim. Jvdna uska talijanska
ica ~pela se izme$u engleskih huæa. O vratima duæana visnle su grivne oraha, grivne
suvih riba i grkvne suvih smohava. Na mnagim mestima su pred duæani~ma pradavane ko
ljke i kamenice naporedo sa gro tem i lubenicama. Sve ul~ide pi gradovigma u primo
rju imaju i~sti miris: ~sve miriciu na rkbe, tamja~k, narand e i vkno.
Ovde pada ~ oèi muigki tnp s ilirski-m profilom, s talijanskim oèima, s ~kratki
m turskim nogama, i ru nim grèhim brkovima. Nijedan se deo sveta nije toliho me ao, u
pogledu ljudstva, kao ovaj narod u vrtovi~lla Alkinojusa. Nije bilo nijedne vojs
ke koja je prolazila sa istaka na zapad, ili sa zatga~da na kstok da nije ovde o
stavila vi e svoje krvi nego svog znoja. Nemaèki grenadir, na saputnik, zaboravio je
da ka e kako je rimstsi osvajaè i poisorilac Grèke Flaminijus, pre polaska ha Balkan d
a pobedn Filipa, najpre izvr io ovde pregled svojih trupa, kao i Mumijus, pre nego
to je oticgao da razori Korint. I da su, posle poraza na Farsali, velikc general
n Pompejevi dr ali avde na Krfu poslednji savet, na kame su prisusgvovali i Cicero
n i Katon; n da se o~de ~gosle porava sktsonila flota Pompejeva. I 'da su ovde b
ili skoncentrksalc svoje vizantijske trupe Vegp.var i n~egovi tanerali, kao i To
tila svoje varvare; i kao crgo su venecijanski du devi ovde imali svoje garnizone,
tako i Turci svoje èardake i hareme . . . I, najzad, nije pomenuo sve pu~sto i koje
su ostavili ovud gusari saracenski i dal~tatinski, n avanturirgi normandski i k
atalonski. Nksmo se ni setili da su u onom pristan~.pitu, gde smo ~maloèa~s bacili
istgu enu ci,garetu, svi nakada n~i najveæi osvajaèi bacili kotve svojih galij a . . .
Odista, ovde se od j edne sj aj ne legende ne vidi ceo jedan sjajni kontknent.
132
. :.h
:;: "~
c maloj katedrali, nekoliko studenih senki, koje su le ale po starim ~ploèama,
osvensile su n a e oèi. Sveti Spiridon, krfski vladika, koji je bio èlan prvog Nihejsk
og sabora, de i zgrèen u svam srebrnom sarkofagu. To je bio jedan od l ajveæih hri æanskih
èudotvoraca, jvr je u XVII-om veku spasao svoje ostrvo od huge, a u XVIII-om od t
urske vojske. Venecijanci su pakuipavali u vi e mahova da sveca odnesu, da bi ih E
,ranio od kuge i od Turaka, ali se ~svetac protivio; odnesena je sa~mo jedna nje
gova ruka, koja se i sad èuva u Ri~iu da odbrani pa~pu od Talijana. Krfska porodic
a Vulgaris, po zavetu, daje uvek jednog mu kag èlana za sve tenika i èuvara sveèevog. Ovo
me setilo samo na stare paganske porodice atinske: porodicu Eumolpidvs, koja je
nasledstvom davala svezitenika za Eleuzns, ili poradicu Buzigee, koja je davala
svepggekike da èuvaju laladijuls na Akropolisu. Ne seæam se da li vi e ima sliènih prime
ra u drugim evropskim religijama, ali ih evo ovde ima i danas.
Iz katedrale smo po li kolima da obiæemo ostrvo. Laki podnevni vetriæ duvao je iz
ma,slinove gore usijanilt putem. Masline su bacale svoje rumene senke; pored put
a su sagorevale ogromne kcpine i pe~eljaste agave. Ovim pute~k su maslinova stab
la veliha, èesto po dva i tri,sa. vijena jedno oko drugot, ostavljajuæi u sredini st
abla krutrne pro?ore, a u vrhovi~ma praveæi krupne raève i kro nje. Na mnogo mesta pla
nduju stada bela kao grudve snega, i sve ima izglec stare grèke prièe. - Nemaèki konzu
l je znao naizust da maslinovih stabala na ovom ostrvc ima tri miliona i asam st
otina hiljada; i to pet hiljada i trista na svaki kvadratni kilometar; to znaèi èetrd
eset i sedam sta~bala masline na svahog krfskog stanovnika! Gaspo$a iz Holandije
bila je tim prosto zaprelta æena, i njene su se ruke ohladile. - Kroz ume se vide se
ljanke
~33
. g g . . .
s
vidi nikakav predak7 Izgleda da je veæ bio izgraæen grèki jezih do savr enstva pre nego t
o je izdana i prva grèka knjiga! I postignuto je savr enstvo homerske metafore pre n
ego to je i postalo bilo grèko dru tvo! U Homera je odi
; sta sve njegavo, bez predaka i bez poslednika. I ako je to dobio od drutih raps
oda u nasledstvo, moralo je to biti sitno prema njegovom ogramnom eposu, oèevidno
kon~ruisanam kao celina veæ u samom svom zaèe-gku. - Sve je u umetnosti lahzce
- stvoriti nego jedan-k jezi.k peoniokov. Homer i Dante i ekopir su zato ne samo
pisci velikih dela nego i najveæih jeznia, a to je skoro bo anska moæ i misija ~meæu lju
dima. Zato je Hoimer zbog jezika bio ~ prvi i najveæi pesnik svik vakova i svik na
roda. Na ovim trèkim morima, hoja je on prvi apevao, lebdi odi.vsta na ~svakom mes
tu glas
, tog rapsoda, za kojeg niho ne vna i da li je postojao, kao glas Bo ji na vodama.
Ru ièaste magle le ale su nad Levkadom i Svetnm Maurom kad je tuda nai ao nadc brod.
Krf je ostao za na~ma u fantastigènim odblescima sunca, i u tamnovelenom n èivitast
om lrivi$enju neèega to je sad lebdelo izmeæu neba i vode. Nekad su, ka u, ova dva ostr
va bila isti kontinent, a docnije su ih Korinæani advojili ve taèkim prokopom. Jedna m
atlovita tradicija ka e n da je ovde skoèila u more pasnihinja Sapfa zato to je nije
voleo ljubavnik Pean, to bi nzgledalo zbrka i legenda, iako je to zabele io i sam p
esnik Meandro~s, a ponovio i uèeni Strabon. Na ovom m0stu je umrla i jedna srpska
vla
, darka na eg srednjeg veka, despotica ena Laza, ra Brankovi~æa. - U daljini
se vide obale Akarnanije, na èijizk je paslednjnm ivi~ama, u Korintskam zalivu, ~
stra ario nekad Du anov vojnik, dok je druti trstovreme~no èuvao nacie carstvo
I ; pod Jedrehima, a treæi pod dallsatinsgsim Kpisobi! . . . Ja sam bio sreæan da U
ovu ~svetlast Jon
138
t U
, . . r .. ~ ~.
4 -_ g. i. T~5'~ . . .
skog mora unese~m uspomenu i na ejajnu ~tove~et o moænom nekada njem carstvu koje kr
~vi.
Brzo se, u utilu opala, uha;za i ostrvo Kefalonija, odakle je Bajron, najveæi p
vs~pik ovog mora posle Homera, ot~pcao u Mnsolungi da umre za slobodu slavnog grèk
og naroda. I ostrvo Zante najednom iskrsnu u srebrnim koagrenama. To je ono astr
vo koje je u Melpomeni apevao Herodot kao ra~rsod veæma nego to ga je opisao kao is
torièar.
Uspomene, to su beli novci za crne cane. Kako æe nekad, mnogo docnije, izgleda
ti o~vo more u mojoj uepomeni! More vifiieno u ovoj mladosti , more po kojem je
s vala na val plovnla moja ushiæena dugia, kao gnezdo a.pkiona. Kdliho æe biti ne na t
a daleka vizija kad ostarim i had iz oèajanja mo da odem u vajcarsku, i da kao penzio
ner uèim violinu i istoriju religija, iveæi sa svojil.t knjitama, koho ima i maè,~aaia; i
da u dokolici i dosadi vajcarske zemlje izmi ljam kakvu novu veru ili kakvu novu p
ucgku...
More je svetlela i pevalo naprestano. Tamnozelena jonska ostrva nicala ~su
jedna za crutim, i sretala nas putem, hao izgubljene etare galije.
139
' r.
'~g~~.; .-'~ ~: . è_ ,
.. . .
w~: u.
2._. .
., ^
'
PISMO IZ ITALIJE
RIM, okrobpa 19**
Kad nam je dvadeset godina, mi na rimskim ulicama mt-rslimo na stotine gener
acija lepih rimskih ena koje su pro le tim putg~pka. U tridesetoj godini, mi ovde m
irlimo na starinske
, rimske heroje i tra imo po putu Apiji stope dalekih cezarskih legija. U èetrdeseto
j, mislimo na antièke besednike i mudrace. U pedesetoj, na muèenike i svetitelje. -
Ima na e srce jedno svoje doba Petronijusa i Lukulusa, drugo Scipiona i Pampeja, t
reæe Cicerona i Seneke, èetvrto svetog Pavla i svete Cecilije . . . I gradovi imaju
uvek po jedno doba ljudskog ivota i ljudskih
u; strasti; a jedini je grad Rim hoji ima sva na a doba i kaji daje svahoj na oj str
a~sgi svoje magije i svoje istine; i kada god se vratimo ovamo, mi uvek otkrivam
o ovde nova èudesa i nove lepote. Rim nije samo veèit, nego i veèno drukèiji.
Jer ni na jednoj stopi na e zemlje nije du' e boravila ljudska
misao, ni vi e ostavila traga ljudska energija. Ril,kska dr ava nije prestajala u sv
etu za nepune tri hiljade gadina: kada je svr ila cezarska dr ava, ona se pretvorila
u duhovno carstvo i paatsku dr avu. U Caritradu je jedno vreme bio zlatni presto
rimskih careva, ali je u Rimu ostala i dalje bronzana stolica svetog Petra. Vlad
ara na Palatknu br?o je za~
140
^
menio vpadar u Lateranu i u Vatikanu. bd 1.~ezara koji je bio vojnik i prvosve ten
kk, ostao je vladar i prvosve teink. Ostala je u mnogom porledu i osnova stare dr av
ne organizacije nekada njet carstva: samo mesto konzula i prokonzula u istim dalek
im provincija:ma, postojali su sada vladike i kardnnali. To duhovno carstvo i ka
d je gubilo svoju snagu nije gubilo evoj kontinuitet.
Nikad se hrit.iæanstvo ne bi bilo ovoliko ra irilo da nije znalo za puteve hoji
m su i dotle i li rimoki osvajaèi sveta; nkgi bi se bilo odr alo da nije sebi najpre p
otèinilo Rim. Besednici s foruma oti li su na predikaonice. Porez koji se plaæao Bogu
i cezaru, docnkje se plaæao Bogu i papi. Kad je veæ Rim prestao bini prestonicom cel
og antièkog sveta, postao je prestonicom buduæe op te vere; n umiruæi, stara dr ava se sam
o ovekoveèila. Ujedi.njenje èoveèansgva u jednoj dr avi nije rankje bilo y~crteno, i sad
se tek po lo da se ono ujedini u jednoj op toj crkvi. Paganizam nije mogao biti op ta
vera, jer je bio osnovan na lokalnim bo anstvima; ali to Fiije mogao biti Jupiter,
to je sad mogao Bog hri æanstva. Nove legije koje su po le odavde, nisu nosile orlove
nego evanæelja; i putevima Apijom i Nomentanom nisu vi e i le legije, neto misioneri.
Atina je bivala i lrolazila, aln je Ril2 ostao sredi te sveta i magija ljudstv
a koje je najdublje verovala u Boga. Nije samo jednom imao papa snagu nekada njih
cezara. Jeretici, germanski i francuski kraljevi, ~podela vere na vi e crkava, i p
odela ~apstva na vi e padta, renesansa i reforma, sve je pro lo nad ovim gracam, ali
glavne njegove osnove nikad nisu popucale. Ra?vrati i umorstva, koja su icgla i
z Laterana i Vatikana, èinili su èe~s~go da ~gapa gubi moæ i ugled, ali je svet pabo ni
razlikovao liènost
I41
G ? <_
S2~ '
~i1
1~5
",- . . lg.: .
K .: ,. .
Sg--, .
kve su upice u Borgo Vecchio, i kvartoviiaa u kojima ive mali ljudi, gce se prozo
ri ~pogase veæ od ~prvog mraka, i gde je ticptna duboka hao noæno more. Prelazio sam
tuda igroke pijace gde u dubokom æutanju svog trulo~ hamenja stoje zalet~ene stare
~palate i ma~nastiri, n gde nas noæne utvare presreæu kao neprijateisske stra e i pra
te do kuæe kao razbojnici. Ovuda koraèamo, a izgleda nam da tonemo; oseæamo pod nogama
iroke plaèe, a izgleda nam da smo u barci koja je izgubila svoja vesla. Svugde se
nagreèile svnke kao neprohodne ume; a kad kroz mrah udare sati s koje crkve, niko s
e ne bi usudio da ih broj i.
U ovim su tamnim kvartov~rma ivumrli èitavi narodi. Ovom su stopom zemljn ta pr
o le i vojske osvajaèa, i sjajne procesije, i patroUte inkvizicije, i muèenici i sveci
, n najbuè~niji karnevali, i najletppe ene, i najveæi ljudn. A sve stoji ja i danas na
svom starom mestu. Pa npak na svahom raskr æu, hahav strah od smrti. Rim je veèan, a
smrt je ipah na svahom korahu. Oseæanje da sve ovde umire, i tra~giènije nego igde,
nikad nas ne ostavlja ni onde gde a~am sve izgleda neoborivo i veèito. Rim je veèan,
ali kao tamna palata smrti. Ova borba tih neul~krlih stvari sa smræu, koja se vid
i na svahom mestu, to je ono to se najdublje oseti u tim noænim luta~bima po j edno
m neizmernom bespuæu ledgote i tuge.
U rimskim poljima i rnmskim veèeriika prvi put sam poznao duboko i neodoibivo
oseæaa~e samoæe koje na e vreme vigie nitde ne daje. Jedin a zetilja sa~moæe, to je dan
a jo Itagp~ja, sa tolikim praznim obalama i umama kuda jo ne pi te vo?ovi, sa usamlje
nim mal~m gradovnma punim crkava, sa selima hoji~ma nhko ne zna ime. Koncem XIX
veha je Italija jo skaro sva sred~ njovekovna a Rim papski. U Francuskoj su danas
na najlep im mestima hoteli, u vajcarokoj sa
143
g-_ "U
21~~ :.:,: S.. 7: .:..
....... .. . ' r ~h ' - ..
. J ~.. -:. . . . .. . .
°: _.
natorijumi, u Nemaèkoj kasarne, u Srbiji gp~gvnice, u Belgiji fabrihe, u Rusiji cr
kve, u Turskoj groblja. Samo je jo u Italiji moguæe videti lepotu i ti inu, nepodvaja
ne i ujedinjene. Samo se
f tu i sad vidi lepota neoskvrnjena i tg.pcina neobe èagc~gena. Talijanska umetnost
je davala velkka cela, jer su postojali umetnici koji su radili u mirnim gradovi
ma da.ggeko od prestonice, ili iveli u prestonici daleko od ljudi.
Niko danas ne zna kolika je beda i ug i e' nj
e ne smeti ostati sam sa sobom. Niko ne zna koliia je nesreæa nikad ne èuti u samoæi k
ako teèe na a sogpstvena krv kroz na e vene i slepooènice, ni kako se èuju koraci na ih sot
srveng~ mnsli u ti ini samoæe u kojoj se sve proka~ e i sve progovori. Ni holika je l
epota èuti govor vode i tgupèanje ume u ti ini; i gledati
. oèi ivotinja u samo~i; i motriti vajske mra;' va na putu hojggm niko ne prolazi;
i slepe mi gve u vazduhu u koje.m je sve izumrlo i uga eno. Ko je bio onaj polubog k
oji je postavio u samo~u pustinje Sfinksa sa onako ra irenim oèima i onako otvorenim
u ima? Taj je dao najvet~u reè o lepoti i dubini samoæe. Jedan stub u antièkom rimskom
polju, èija jedna polovina stoji a druga
" le i u travi, kakva je to neodoljiva lepota smrti i slave! Ima ticgina kojih se
seæam vitpe nego najlep ih reèi.
Jedni be e od ljudi u samoæu, a drugi be e od samoæe me~u ljude. Onaj koji .navikne
na samoæu, lrekida sa svet~am kao to èedan prekida
_ . sa poroèinm, ili èist sa neèi~stim. Kome se god u duhu nastanila jedna velkka idej
a ili u srcu veliko o~seæanje, on se tgovlaèi u samoæu ume i polja, ili u jedan ugao so
be, da tu sazru u njemu najveæe njetove istine. I hada ljubimo, naj iskrenije ljubi
mo u ti ini osame; za ljubav je
i svet njen progonilac, p.ljaèha , ubica. Ako danas ! nema velikih lj
ubavi, to je ?ato to nema veli,_
. : ' _ _:W . 144 ,..
kih samoæa. Dana nji salon sa~gire u ~ame'tsu sve velike ljubavi i zamenjuje ih veliès
Fgm ?loèi~ima nad sobom i nad drugkm. Veline ljubavi su rad nemih i gluhih sati ka
~o i velnke kdeje. Velika ljuba$ je sablast koja i~vi u peæini ggustoj i praznoj, i
po uma~ma gde ne dopire druti glas nego glas du e, koja se, tako èisga, plodi slobod
no u neizmerne lepote lo rtvovanja i vere u crugog. Sujeta se leèn samo samoæom; ~samo
tnnk je jedini gospodar samog sebe.
Bog obitava pu~stinju i talio ta svi na$a e. Mr nja ne klija nego po~tutevima a
uènih gomila i u huci jeziha. U samoæi nema mr nje: osamiti se, to znaèi oèistigi se. Sve
u salioæi lostaje uzvi eno, najvi e, najdublje. Ako je èovek filozof, on se predaje sa~m
oæi da bi zna~ cenu ivota, vi i smi~sao o svetu, i da bi pri ao bo anstvu. Samo maloga èov
ka samoæa napravi bolesnikam i ona njegovu du u otruje sum.njalaa i ispuni strahom.
Ima sveta koji se ne ome obrnuti sam u cgumi i koji u strahu od samoæe zaluta na o
tvorenom polju. Za samoæu treba biti sna an i duhovitiji ~nego za najvi i svet jednog
dru tva. - Buda i Hristos su oticgli u pustinju da se razgovore s veèno æu, to znaèi da u
amoæi preèiste sebe, i zatim se vrate gkeæu romile ~koje treba oba~sjati. Gla~s iz pus
tinje, tlas jevrejskih proroasa, to je glas onih koji su se okupali u ti ini mrtvi
h prostora, i èuli u sebi glas nei?merne dobrote i duboke èi~stote koje vladaju samo
u samoæi. Oni su zatim iiin da objave da su videli Boga, istok i ?alad evega. A t
o je zato to su u samoæi èuli svoju ductu, emanaciju bo>kju, u predelu gde se jedino
ona èuje, oèi æena od svega, i kao u vatri prekaljena.
Sve velike tvorevine su delo sa~moæe; sve se veliko rodilo u pustinjahu. Sveti
Bru~no vapi: 0 beata solitudo! O sola solitudo! . . . Mihelan$elo je iveo u pust
inji, jer se odvajao od eveta. Nje
10 Gradoin i himere 145
.
.
... -
Ii
n
~' k r
c7-
>,t
1.::~11
_
h..
'i:sg
_,u.., ,
...
..
Æ_
G ,
~~r .
gote su one blate i sjajne reèi: Ne budite ~me; govorite tiho . . . Non mi risvegl
iate, parlate basso... Petrarka nije pristao da nsivi u blestsu Vatikana, i celo
njetovo delo nosi veliki peèat idejnog i transcendentnog ivota jednog samotnika. L
aura je samo u samoæi dobila onu uzvi enu lepotu Botarodice. Milton je, slep i odvoj
en od sveta, govorko drugom u pero svoj religiozni epos, i bio ravnodu~can to, za
vreme dak izgovara svoje sve tene stihove, po ulicama njegovot grada besin revolu
cija. Mali i mirin toskan~ ski gradovi i flamanski nemi burgovi dali su najveæe ul
.ietnike. Pariz i London ni~su za velike pesnike. Svi pisci iz tih danaicnjih Va
vilona, u upore$enju sa starim piscima, ggmaju na s,vojnm delima trag rasejad~os
tn haka$ se ima uvek kad se govori s drurim ljudggma, a bez one blatosti i uzvi en
e mirnoæe hoja se kma hard se govori sa sai, im sobotk. Prnmer Vihtor Igo. Stalni
dodir sa svetom, tumaranje met~u gomilama, raz
; dra ljivost njegove sujete nisu dozvolili da nje'" gova poezija dobije ono relig
iozno oseæanje srtokojstva koje ima samo uzvi ena usamljenost jedne du e. Treba da se
umetnik i mislilac odvoji u pustinju, ili se zatvori u svolju kuæu kao u tvrtavu,
i ne silazi meæu svet druhèije nego to silaze oni iz tvræave, u suhe dane, na reku, po
vodu.
Voleo sam blaga po~odneva na rasejanim i pometenim atutevkma na starom Avent
inu, jednom od sedam rimskih bretova, jedino~l,t koji je jo za moje vreme ostao s
koro isti onakav kakav je bio u najstarije katolièko doba. Znaèi sa huæama na kojima i
zgleda da se vrata nikad ne otvaraju, sa crkvama po kojima se niho ne vidi, sa p
rolaznicima koji su svi domaæi ljudi, sa koiiima koja jo ne nose turiste iz belog s
veta, a èi
', . je je ciume opevao Ovidije. Jedno taapso ?vono, mo da sa Svete Sabine, prvo o
vde ~dseti hanac
146
. . ~ , ;;."
g ,. : n~
ct`a . .
dana, i odmah ?atkm diggte na uzbunu hiljadu drugih rimskih zvonara. Je,dno za d
rugim, kao jata belih ptica, dignu se u vazduh zvuci sa Svete Bibija~ne, zatim s
a Svete Nereje i Ahileje, i posle sa Svetog Èezara, dok najzad ne zabruji ceo sve,
iggeni grad s kraja do na kraj, u 6ezbrojnim metalima, u je,dnoj hakofoinji svio
s toggava, i dok se sve to ne ra~stvork u potmulo jednolièno brujanje i u pra inu me
lodije. To je èas had se Rim rastaje sa jednim akonèanim danam ili jednim okonèanim sg
ole$em. Zvuci se tada pomecgaju sa celim morem arene svetlosti hoja pada nz neba
ili nai~e is polja. Sa n~ekolnko nevidlji~vih i prastarih zvonara udare stari ~m
aljevi i klatna, a zvuci popa,daju po tamnim krovovima i poloiie se po trotoarim
a. Svetlost ide izna,d grada u lepr avim ognjenkm platnkma. Vetriæ se nara sjajem i
melodijom u vazduhu koji je a~reakun vatre i zvuha. To dugoèasno bpyjarse starog g
rada iz svake njegove puhotine n nz svahe njegove pore, to je izvesno jedna reli
giozna ekstaza koju nikakav grad na svetu nije mogao datn. Du3'~i n nesravnjivih
èetvrt saga u veèernjem rnmskam polju, to je jedan od najveæih doga~aja ljud,skog src
a.
Ovde takvim sj aj em otpoèinju noic~ hagkvik~t bi drugde otpoèelo jutro. U drugi
m starnm hric~anskim gracovima padanje mratsa je jezivo, kao da ~e se istot èasa p
ogasiti sve vatre ovog sveta i zatvoriti svi izvori vade. Po njnn~lm ulicama pad
ne mrah koji od stvari napravi utvare i nakaze. Ali ovde padanje no~i, to je pro
vala svetlosti. Boje se pretvaraju u vatrena vlahna koja se dugo istkivaju i ras
predaju, zamrctuju i rasple~u, i koje od svega na zemlji naèine intrige sunca. Sta
ri grad izgleda tad da je izi ad iz svojih temelja i da lebdd~ u vazduhu kroz koji
protnèu duboke reke zvuka. Ovo je nenadma na slava u prirodi i praznik u nebu. Najz
a,c, i kad
`°' 147
~u, pravim smislam, socijalnnm oseU~anjem, naukom o akciji, veram u du nost. Ci~de
ron preporuèuje svome narodu samo filovofiju koja je praktièna mudrost za ivot, kao to
je Volter docnije to i~sto preporuèivao svam naradu i svom vremenu. To je zato to
su Platon u Rimu a Dekart u Francuskij pod~jednako, svaki u svoje doba, bili adv
eli dru tvo u èiste apstrakcije koje su bile bez veze s ljudakim ivotom. Zato se ka e d
a je Ciceron bio reahcija na Platona, a Volter na Dekarta. I filozofija, i istor
ija, i knji evnost, sve je bilo, zatim, u Rimu u ?naku stoicizma, kao to De~kg~rt d
ocnije nije nnkad prestajao da za Francuze znaèi filozofa francuske rase i njene i
deje o ivopu. U Ri~mu su bili podjednako iskreni stoici i preubagi Epiktet kao i
prebotati Senekal Niko nije bio dublje stoièk_c moralan nego Tacit; ni stoièki prakt
ièan hao Papnniu~s ili Gajus; ni stoièki èist, kao Juvenal ili hao Marko Aurelije; ni
stoièki hrabar kao Brugus ili Katon. Stoicizam je ovde stvarno zamenjivao religiju
, i fklo?ofi su taho bili uzeli bogovima njihova mesta.
Hri $anski nauh nam je jedini dao ideju o ljubavi èoveèanskoj bez ob?ira na rase i
stale . Ali stoicizam je dao bezbroj ljudskik karahtera koji su postali kol~ski uz
ori za narod i pesnièki uzori za sve tvorevine duha. A bnli su i potpuno hri ~anski
uzvi eni. Rimljani su bili u svoje doba najve~i narod na svetu, ali i jedini koji
su razumevali velièinu sveta. Rimski moralisti su govorili o èoveèanstvu, a rilèski za~k
onodavci su uneli stoicizam u op tu ideju o pravdi, i izgra~ivali zahone za svet a
ne saio za sebe. To je ono to najvicge ushi$uje u ideji o Rimu. Ni sami nismo sv
esni kol~pso u svakom ad nas, u pogledu idejnom i ~moralnolrs, ima od rimskog ka
raktera. Ril,t je bio najve$a ilsola s pravu i d,u nosti. - Rn~m je nmao velike ca
reve
i53
,.. i ,$_,7
Uu
1 %, . 1~'a ._7, ~t._
~ 1!
u . . .. ~ . ~.:g:;~
kakve nije nmala nikad nijedna druga dr ava na zemlji: Trajana, Antonija Poba nog, S
eaphma Severa, Marka Aurelija i Joviana. Svet joac i danas vain za takvim vladar
ima. Primeri heroja v ideolaga i muèenika Brutusa, Katona i Persa, i danas su meri
lo za prosveæeno juna tvo, i za smisao o graæa.nskoj du nosti. Èak i sami rimski primeri t
irana, krvoloka i razvratnika, bili su najveæe giere maguænosti. Sve je ovde~bilo ve
lnko, i dobro i zlo; sve je i?ra eno u potpunasti i u ~raradoksu.
Rim je bio tlo gde se veèito ivelo za nezsu idejU. Ko æe poreæi da paganshi rimskn
mudraci nnsu bili insdpiri~sa~nn holino i hri tæa~ksi sveti oci? I ko æe poreæi da pata
ksgsk herojn nisu umirali za svoju ideju sa istam mis~ptènom egzaltacijom s kojom
su hri æan~ski muèenici umirali ?a svoju fi7srdijul Stari Rnm je nmao svoje karaktere
i ?a papsko doba, i hojim se ponosi ljudstvo: Grigarije Veliki, Arnauldo i? Bre ij
e, sveti Franèesko, Savonarola. - Stari Rim je g~ eo u razvratu i naisnlju kaKve blag
a Atina nije poznavala; ali te stragcne mrlje istorije oprale su velièine rnmspsih
heroja: U hri æansko doba je papa Jovan XII imao harei u svam Lateranu i jednog $ah
ona pasvetio u tali; u poro~cici pape Aleksandra VI truju jedno drugo. Ali su ova
kve u a~se hr~ppæansh9g sveta oprali svojom hrvlju hrictæan~ski muèenici. To je nenadma na
lepota na ovom tlu veèitog pregorenja i borbe za utapiju.
Nije svet znao za pravdu niti su ljudi znali za pravo dok nije postao rimsk
i tra~anin. Nisu naro~di prestajaln da se iskore-njuju dok ni~su do le legije da d
onesu mir. Nisu postojale ni evropske narodnosti dok inje cezar u okviru rimske
dr ave formirao varvarske mase. Na idejni ivot je vezan za grèke filozofe, nam moralni
smisao za jevrej~ske proroke, ali na
154
a ideja o graæanskoj velicini za rimske karaktere. Zato ovde u Rimu niko nnje stra~
ac. Svi smo pili na tom izvoru, i svi smo pro eti ovom svetlo æu. Na svakom staroi ka~
menu ovag grada ima ne to natsi~sano od dubine svih ljudskih kolena, i ovde je ?ap
eèaæeno ne to od soaktvene sudbine sviju nas.
Nema ilak veæet nasil~a nad svojtpi duho~m i du om nego se podeliti u Rimu izme$
u dve vrste u?buæenja: onih koje na~k daje doba cezaroko i onik iz doba ~papskog.
Uostalom, sve se ovde naslonilo jedno na drugo: staro cezarsko ku~tatilo na kakv
u crkvu srednjeg vedsa; ili cghva srednjeg veka na kakav dana nji entlvski hotel.
Bila je veèita sudbina Rima da jedno obara kad treba da ne to novo poditne, i on je
to podizao uvek ba na nstom .mestu, i èesto istim kamenjem, i na istim starim temel
jima. Nije nikad ovde bilo surevnjivostk za pro lost. Stare baziline pretvarane su
u hri ~æanske crkve; stari forumi u nove pijace ribe i povræa; stari hramovi u narodn
e sabornice; stari paarski Kvirinal, u palatu savojskih kraljeva nave dr ave. Veli
ka crkva Araèeli na Kapitolu poditnuta je na delovimaa hrama Jupiterovog, koji je
u cezarsko doba imao krov od zlata. U nju su doneseni stubovi kd zna sve iz koji
h patanskih hramova, a jedan èak nosi natpis da .je iz spava~æe sobe Avgustove. Tako
i trideset i est jonokih stubova od belog mramora u crkvi Svete Marije Maæore uzet
i su iz hrama Junoninog. U Latera~nu su èetiri pozlaæena stuba donesena iz hrama sa
Ka~pitola; Avgust ih je izlio od bronzanih kljunova egi~tatskih brodova posle bi
tke kod Akcijuma.
Nema toga nigde drugde. U staroj Tebi je Rameseum ostao na svom mestu usaml~
en u svoi bolu i svojoj leloti, kao i Amanov hram blizu njega; i kao Partenon u
Atini i Svera Sofij a u Ca
rigradu. Ali u Rimu je Sveta Sabina podignuta I; na zidovima hr
a~ma Dijaninog; Sveta Marija so
pra Minerva nad hramam Minerve; a Sveta Marija Egipatska je bio najpre hrai koji
je sazidao jo kralj Servius Tulius. - Sve je pome~giano u slavi i honfuzno u ddn
osima. Prema Marhu Aureliju na bron?anom honju na Katitalu di e se visoko pod neba
m Garibaldi na eleznom konju na Janikulu. Nedaleko od troba Pija IX vidi se u jed
naj palati spomvnih jednog Zuava koji je paa u borbi ~tragin patlokog egoizma n
za na~rodnu dr avu. Ponovo je trobu en Palatin i nat~ene su, ispod dvorova starih ce
zari, kuæe stagre gospode, mo da iz vremena Kariolana. Da se kopalo dublje, nacio bi
se i vi e. Bila je i ta veèna sudbina ovog grada da u njemu nicrga ne umre od sebe
i da se na evaèem vidi na~silje ljudspse ruke i svirepa volja za. tahmièenjem. Ovde
je svaka doba ostavilo svoje tragove velièine i bruke. Jedan od sedam bregova na k
oj~ima je sagraten Rim
>c trebalo je da otvori svoju utrobu da tuda atroæe - jedan tunel. Uz slavnu crkvu
na Kapkgolu, gde ima mramora od Donatelija i gde je oltare slikao i èudni Pinturi
hjo, naslonio se nakar~pni moderni opomenik Ujedi~enja, ironija danacgnjeg degen
erisano.g umetnièkot tenija ove zel~tlje. Novi bankarskc.i Rim hoæe sve da zatre: da
svoje du
g' æane metne u stare palate, a svoje banke da metne u stare crkve. Nitde se hao u
Rimu ne vide kontrasti generacija, i nitde sukobi ukura nisu ovaho jasno ispisa
ni na stvarnma.
Velika jata eva pevaju pesmu veène svetlosti, nad mrkim hamenjem, s obe strane
puta Apije. Ovde rim~ski predeo ima na:d sobam celu polovinu ne~ba. Vidik je be?
meran. Rimoka polja se talasaju u svetlosti koja je veoma pomièna, i koja nijednaj
stvari ne daje da ostane ravnodu na
, i zakovana za zemlju: Bela crta ovog ciirakog pu
156
,:; .
:v'È
È?
-i'Jr
,tu
K'v
. _..-~. .-.'~'~~,g~k;.
ta ide odavde do mora, nestaju~i u daljini kao srebrn gla~s.
Pored ovakvih puteva, naj ivljin i najosvetljenijih, stari svet je dizao svoja
groblja. Stojali su ovde gospodski mramori sa natpi~sima punim prostaèke ~toezije
i kukavi~ckog opra tanja od ivota. Mrtvi su o~de bili predstra a ivih. Oni su ovamo d
acii da budu uèasnici ljubaci i ~sunca, jer je Apija bila vena ivota. Ovde su biln
grobovi Seneke, Plinija Mlateg i Lucinijusa; ali je ovde bilo n veèern,e etali te sta
rog Rima, kao to je da~nas Pinèo. Zlatne nosiljke kurtizana me ale su se sa koèijalsa p
retora i senatora. Svi narodi istotsa i zazgada ?naln su ?a ivotg na ovom putu. O
vuda su se vraæale legije sa istoka vukuæi ?a trijumf ~kraljeve no Azije; a Kleoazat
ra se otrovala da je ne provedu ovud za trijumf Oktavijanov.
Mrtvi su to sve znali had su legali pored ovog puta. Jer umretn, to niie ni ta
; ali biti ?aboravljen, to ie najsvirepija odikazda smrti nad ivotam. Nnko ne zna
koliko je jeziv strah od zaborava. On pro ima ~ove najvi e sate i sluèajeve ivota: lju
bav, herojstvo, genije. On je svojstven samo onima koji su znali svu cenu ivota.
Jbudi oitnih sreæa nemaju tot straha; veæma se boje smrti nego zaborava. Njih izme$u
ivota i smrti voci samo pugeljak kojim se pret~e bez u asa, katkad i neopa eno. Ali
ljudi velikih sudbina hoæe da, potèinivcp~ ivot, potèine i smrt. Ima ih koji dadnu ,g ot
a ~sami sltamen meæu ljudima: umre da bi iveo; za.boravi sebe da ga ne zaborave dru
gi. Èemernijeg straha i hobnijeg paradoksa nema od ovog u celoj èovekovaj sudbini.
Sad su ovim puteik ti ine neltrohodne kao crume. Stari se zapisi britcu i gube
svoja slova na naace oèi. Povlaæeno kame~nje mauzoleja Cecilije Metele blista u ovoèi
jesenjem proleæu. Je
157
, ~'~':: ~:. .: :.u va.. :
F
~.
p gu.n
dan grab, to je sve cgto rospodari celi2k ovi predeloik. Jedan grob, to je jedino
to se izdi e iznac svega to avde ivi. Sve drugd je nestalo, ali je grob ostao; grob
jedne plemi~æke sa dvora Avgustovog, iz najveæih dana carstva. Svi
E drugi grobovi su zbri~sani, i ovde i svugde, ali ' ovaj staji usred ovog beokr
ajnog vidiha, pored ovog istorijskog puta; on stoji neporu en, sjajan, nepobe$en .
. . A sve je drugo ovde zave ta~nje istorije, koje je - kao i sve druge velièine ko
je su minule ?a~jedno sa onima za koje su stvarane - za nas danas neizmerno tu no.
Nakodiko drutih velikih mauzoleja stoje ovde pored puta, unaka eni i ogoleli. Na
vi e masta stoje i ze~ leni tumulu~si, ~kao brda. Smrt je ovde sve oskvrnula i uma
~njila i izoblièila. Na ovom putu hao da je svako po hiljadu gsuta umirao i kao da
se avde svako doba na ljude bacalo hamenam. Stari
" akvaduci, ra~sejani kao karavan ukletias duhova, raspadaju se od na eg pogleca.
Ovde stoga sve prebiva u dubokom oèajanju, i sve ivi u gorkoj ljubavi za umiran
jegk.
Rim je grad slave i tute.
158
PRVO PISMO IZ GRÈKE
DELFI, aprila 19**
Podne me je srelo iznenada, kao to vas sretne èovek koji najednom iskrsne iz ua
te. To je bilo na velikoak putu pred sa~lkom Heronejom.
Put je bio rumen od juèeracp~ih higca, a u daljini je bio sav krvav. Parnas,
oblaèin i gromovni, dr i u zenitu svoje dve sgnèane kule. Po padinama njegovim kotrl,a
ju se oblaci od olova i leda, i prete novim ki ama n tuèama. Helikon, po kajem je He
siod pa~sao svoje svilene avce, stoji kao kristalna palata ni na neb~ ni na zeml
ji. Vide se izdaleka u jednoj strani mr ava beotijska stada, sitna kao pu evi, rastu
rena po travi koja je izbila te hoæi. Nigde n;ihag. U nebu je naglo tgrolazio jeda
n visok oblah pun vatre i br?o se izgubio na jugu. Laste, koje su taho trlate u
ovakvoj nemoj pusto i, bacaju iz sebe hiljade zvuènih i sjajnih honaca.
Odjednom se pojavi na jednoj padini, uvek okrenut dalehaj ta~èci vkdika, stari
hero~nejski lav, sa slepim zenicama, sa~m n zamr?ao u svom tamnam granitu. Zuri
prvd mrtvttk predelom, i slepim oèima vi e slugia neto to gleda. On nije leat nego s
tragian. U njegovam stavu ima vi e prkosa nego bola. Kaa da ho$e da ha e: u ljudima
je smrtno samo ono to je u njnlka ljudsko, a veèno ivi samo ono to je u njima lavovsk
o . . .
159
i`U t,~x . ~`u,u,
j
.gs
. ~ _ .
_ , f ~;ah . .. . .
. . ~ xrt~'~~~~g7..~Ui? :?~ m~
:lr , ~~~..+tUl~.~-kT~~'
èno tebanskom. Sa Milo em Obnliæem otngii:~ri .su Milan Toplica i Ivan Kosanèiæ da zajedno
umru, ne vi e kao vojvode, nego samo kao pobratnmn . . . Ovakav primer herojskog
prijateljstva ne posgoji ni u antièkom svetu. U zavetu tebanskik pobratgnma bila j
e reè èastoljublje najveæa reè koja se èula me~?u ljudima. Sofokle ka e: "Teba sa sedam kap
ja je jedino mesto gde smrtni ljudi patajy bogove:' Jedino ovaj pesnik atinski o
stavlja nam ova~kvo retko mi ljenje o Tebancima.
Mnoto sam puta gsrolazio hroz staru Tebu. Nekad grad sa sedam vrata, sa zido
vima èiji su ka,menovn slagani uz zvuke lire Amfiona da bi bili harmonièni. Istorija
ovog grada je malena, ali je njegova legenda lep a i od atinske, i lvrpca ad lege
nde ma kojvg d~rugotg grada-! Predvo~en jednom kravom koju su mu bagovi dali va
voæu, prvi tebanski kralj Kadmos je zastao onde
i gde je ana legla umorna i tu podigao Tebu. Tu je ubio i jednu a daju na nekom iz
voru, kao to je i Apolon ubio zmaja- enu na izvoru Kastaliji, koja i sad teèe u Delfi
ma. Posejav i zube od tog ?vera po ovoak polju, poniho e oru ani giganti koji isti èa~s
poubijacte jedan drugag. Ostado e samo petorica koji izroditce docnije Teban
o'~I ce, a me$u kojima i pretke i~tesreænag hralja Edipa . . . Kakav rasko vizije ~
i ~reèitasti! Zar nije ovakva legenda vigia od jednog grada? - Grèki narod nije osta
vio ni pedalj svoj-e zemlje bez njegove letende. Prema takvam sluèaju ceo astali s
vet izgleda bez ljubavi za zemlju i bez veze
1 zj sa bo anstvom. Velièina jednog naroda, odista, ' nije u njegovoj
istornji, nego u njegovoj legend,i. ,"1i-:~, t Stvaraju samo oni narodi èija se i
storija pre
_ 3' tvara u mitove, po ta sama istorija nije dovolj,~ na. Istorija bez legende je
uboga i kad je najvea'` ~'"' æa. Zbot ovog e s pski na
j r rod vi i danas od sviuu ausednih naro~ca: jer je
sva njegoiva istorg~ja u ' narodnim pek~kama tgretvorena u maitave, rvtse i
f' 1 164
planine pune vila, heroji, kao Milo i Marho, dignuti do vanèoveèanskag, a kraljevi, c
arevi i kne evi pretvoreni u svetitelje. Ovo pokazuje ne samo visoku obdarenost sr
pskog genija, nego i njegovo uzvi eno oseæanje ivota, i n>egovo dubako relitiobno oseæa
~gve koje ga stalno dr i u ve?i sa nad?emaljskim i nadljudskim.
Sinoæ, hodeæi po starom kamenju Tebe, gledao sam zalazak sunca nad ovnm gradam g
to stotinu puta ru enom do temelja. U polju se di u bregovi koji imaju oblike not~ni
h p~iviæenja. Oni su goreli prema veèern~em suncu kao upaljeni cgatari. Po polju i p
o brdg~ma bila je borba izmeæu svetlosti i mraka, gde su plamenovi jedan drugog pr
o dirali, kao gitanti iz ~pom~e legende. Svahi grèki grad ima svoje posebno sunce i
meseè~inu; ali Teba ima osvetljenje koje ne nalièi ni na haasvo drugo na ?emlji. Mes
ecina u Tebi, to je jedna slava ovog grada. Kad se Kadmos enko kæerkom boga Aresa i
boginje Afrodite, bo anskom Harmonijo~g, koja je grèkn narod nauèila muzici, pevale s
u ovde u Tebi na svadbi muze sa Helikona svoje ne ne kantilene, a bagovi doneli sv
adbene darove za nevestu: peplos hoji je vezla Minerva, i $e~rdan koji je isko~v
ao Hefest. I hæi ove kraljice, lepa Semele, rodila je ovde u Tebi boga Bahusa.
Pa npah ima neèeg neveselog u ovom predelu gde se radio ovaj bog radosti. Najt
ragiènije motive stare tragadije uzeli su atinski pesnici odavde. Jeziva anatema p
ala je ovde na zlosreænu lozu Edipovu. I ?ato kad u Tebi padne pomrèina, ~izgleda da
na nebu nije ostalo vi e nijedno nebesko telo da zasija u prorgoru. A had najzad
odete iz Tebe, izgleda va~m da i niho druti tamo neæe vtgtie ostati da prenoæi tu mr
tvu i gluhu noæ. Dan i noæ su u Tebi najveæi apsurdumi belog i crnag koji postoje na s
vetu.
Satima sam ostao kod Heraneje.
r. .. . .,.-r~ u~..! , èv--?i- ;, . ~~"F~ f .; 165 ,
Bezmerno je ovo polje od padina Parnasa do u nekada.njeg jez
era Kolaisa. Jezero je sad isu e
no; ja sam bko u poslednjoj generacij~i koja se oglednula u njetovim vodama. - B
eotijoki april i7ia sjaj i mirno~u atinske jeseni. Dok je Heli
1. kon sav u srebru, vrhavi su Parnasa ruokeni kao 1! vrhovi Etne. Nebo je ovde
svetlo ali stude~no. Planine su ovde pune magle i grmljavine; to je atpijski kra
j bacen na istok. Po heronejskom polju i od rumenia ablaha pada crna senka.
Filip je ~pasle svr ene bitke i ao ovim paljem posræuæi pijan od vnna i slave. Najhr
voloènija sujeta jednog èoveka bila je ovde ostvarena i zacovoljena. Teba je bila po
beæena, a njetoV sin æe je docnije razoriti i izgoreti. I Tebansku legiju je Fili~t
najza~d na~ ao celu u jednoj lohvi krvi; svakn heroj je i~mao racu saiko na grudkm
a. Ka u da se i sam ovaj varvarski kralj zaplakao od divljenja. Makedonske falante
su ovde
'" pobedile, ali su se vratile odnoseæi u oèima strah od mrtvia.
Tebanci su lali, ali ne hao smrtni ljudi nego kao mlada bo anstva; i handa ne
od oru ja nego od anateiie. U ovoj Beotiji sve je bilo neizmerno tragièno, je,r je o
ve bilo veli~so: i Teba sa svojim zidovima koje su rugpile ove vojske starog i s
rednjeg veha, i n~ene vojshoivo$e do onog vre
j; mena najslavnijeg u starom veku, i Heroneja koja je najsvirepiji spomen na sl
obodu i na otad binu. Celot dana sal~s etao danas ovim velihim boji tem koje je bilo
i Kosovo za slavni atin
' ski svet. A sve je ovde bilo jugros tako blato, idilièno i umilno. Sve ravnodu no
prema ljudskim sudbinama, ljudokim velicinama i ljudskim merama: Iz svakog d buna
na Heroneji pevalo je ziljadu sitnih glasova, i jata eva, sva ruakena, u svrdlu u
zletala u sunce. U Tebi su sinoæ cela jata divljih pataha, na putu za sever, bacal
a svoj krik u nemi vazduh antièke veèeri. Nad Edipo
166
.;
`U7 :i`È ' .:.:;
..,..
,, j e
gu.,g;:.g*;:
vim gradom lepr aju svetla platna n~eba u raspusnoj svetlosti; bilo je puno ptièijih
glasova tu gde se izvr ila najveæa asveta bo anskog nad èoveèanskim. Nema, meæutim, nigde
vakvo sunce koje uèini da se svi ti u asi taho laho ?aborave, i da ljudske sudbine i
zgledaju tako ni tavne pred dogaæajima u prirodi i u lepoti jednog a~rilskog dana.
Pobede u antièkom svetu -ne izgledaju da su bile srazmerne broju vojnnka koji
su ee boriln meæu soboik. Ovo je jedan sluèaj u staroj istoriji koji najvi e zaèuæava. Èak
po relativnom broju gubitaka. Izgleda ekoro sme no kad èitamo Herodota i Plutarha i
Cezara, a naiæemo na brojeve rtava u jednom boju presudnom, u najva nijim bi-gkama s
tarog veka. Herodot ka e da su Grci na Maratonu k?gubili evega sto~inu devedeset i
dva vojnika, ali da su npah porazili persij~sot Darijusa, najva~eg vla~dara a~a
svetu, i odneli pobedu Evrope nad Azijom... Pcutarh opet ha e da je Aleksandar u
bitki ~na Graninu izgubio svega sto i dvadeset vojn~ka, u bigki na Isisu pet sto
tina, a u sgra noj bitki na Arbalesu hiljadu i ~zet stotina, i da je time Persija,
najjaèa dr ava na ?emlji, bila najzad konaèno satrvena i zauzeta... I Julije Cezar pf
pce sam u svoj~m komentarima da je u velikoj bitki na Farsali u Tesaliji izgubio
svega dve stotine ljudi, u to se ne mo e sumnjati; a u toj bitki je bila, meæutim, r
e ena sudbng~a Rima i njegove republike . . . Nk u bitki ovde kod Heroneje gubici
nisu bili veliki kad su veæ Atinjani magli sve svoje mrtve odneti sobom u Atinu da
ih sahrane na Kera~mikonu, groblju atit-gskom. Za Tebance se zna da su u grobni
cu, nad kojom su postavili svot granitno~ lava, ?akopali svih svojih hiljadu bor
aca. A ovde je re ena sudbina jedne rase, a ne samo jednog re ima ,ili dr ave . . . Na
Heroneji je stvarno propala cela otad bina Grka; jer
d.'~ ~ ~l ;g.~'. ~ ' k ~ u ,:g , .
167
t ~ .i ~ ,'.r1qn ~ R a ~ 7:'g ~'~ SS*
` Rimljani su uspeli docnije potpuno pakoriti 1' Grèku zato cggo je na Heroneji
veæ bila prolivena njena najbolja krv.
Ovaj mali broj grbitaka u bitka~ma antièkog sveta ne dola?i otud to su anti~èki g
enerali bili gori ~nli bolji nego na n danacp-bi. Èita
g juæi Ksehofona jasno se vidi kaho je taj filo, zof bio u Aziji istovremeno i odl
i~èan strateg i da su i druge vojokovote bile ve te u svima redovima oru ja. Nije nedo
stajalo ni krvolo tvo hri æa.nskih naroda. Naprotiv, antièki rat je bio nemilosrda~n; ru e
d-gi su tradovi, prodavani gral zani kao robovi, a sva i~manja postajala svojinom
neprijatelja. Ali su ovi sluèajevi velikih bojeva sa malil,t brojem rtava razumljiv
i èisto psiholo k.i. Pobeæivalo se u svima ropnjim bitkama ne snagom napadaèa, nego mora
lng m stanjem protivniha. I Persija na Arbalesu, i Grèka na Heroneji, bile su pobe
$ene pre prve kapi krvi: svojom sopstvenom slabogcæu i rasulom u dr avi. I na Farsal
i je Poampej pobe~en samo genijem Cezara. Kralj Lidije, botati Krezuz, kako prièa
Krknofon, branio je svoju ugvræenu Suzu ne mo e biti labavije, jer je veæ unapred svoj
poraz smatrao sigurnijil~t nego svaki otpor svo
;,S: je vojske. - Tada su èvsto vrlo velihe vojske vodili filozofi. A oni su znali
za sredstva koja su izvan moæi oru ja. c ivory se v_o2pcte pobe~uje na dva naèina: ilc
,~svojom fizièkom snatom, ili moralnom slabo æu protivnika.
Grèka rasa je bila uvek nzvanredno savitlji' va i br?a na opo
ravah. Ona je svagda crpla svoju snagu u naroèitkm i èi~sto rasnim sredsgvima ?a ivot
; mo da najman~e u oru ju. Crpla je tu svoju silu najvigie u kulturnoj nadmoæi, nesrav
njivoj pri~sebnosti, u vedrini hoja je dolazila od njenog neba ~i njene vere, ca
h i u svom luhav
i' sgvu koje je bilo uvek bodro pred zamha~ia i spletkama neprijatelja. S~s~nk t
oga, Atina je i~ma
168
la uvek svog jednog velikog èoveka za svaki svoj veliki trenutak. Svi ovi ogromni
rasni oklopi popucali su sai,so kad se javio Fili~t, kaho ga je veæ ranije svojim
filipihaa,ta navestio bio Demosten. Borba ovaj put nije vi~ce bila izlze$u jedna
kih ni jednaho re ljivih. Da su na Heroneji pobedili Atinjasgi, rastrojena Atina b
i mo da ponova izi la iz pobede podmlatena, jer velika pobeda nosi uveh jednu novu m
la~dost. Atpi i?gubiv i ovu bi~gku, u sudbini Atine se javl,a sada Filip opasniji
od Kserksa. Demosten je veæ ranije govorio: "Nije dovoljno Filipu da Atinu potèini,
nego da je unictti: ` A posle ovot poraza, odista nije vi e bnlo leka za jedno mor
alno propalo dructtvo. Pelrntoneski rat je veæ bio poèeo, a ova makedonska najezda p
rodu ila atinsku propast; rimska okupasdija æe dakle najzad doæi kao sasvim prirodna p
oslednca. Narode mo e drugi samo da pobedi; ali naroci jedino sami sebe mogu da u~
prapaste.
U~grèkkm gradovima ima sad posle Heroneje dve vrste gra$ana: boja ljivi aggostol
i za dalji ottgor i borbu, ali i otvoreni drski partizani makedonski, protivnici
svakog otpora i za podli oportuniza~l.g. Nije. se vi e hao nekad biralo izme$u at
inske demokracije i spartanshe arnstokracije, izme~u institucija Solona i inspit
ucija Likurga nego izmetu oligarkije ma~kedonoke nli direhtno mahedonski~s guver
nera i garni?ona . . . Jedan veliki atinski besednik, Fokion, slavan general, ko
jeg obo ava Plugarh, uæutkuje Demostena na Pniksu: "Ili pobedimo, ako smo jaèi; ili sl
u ajmo, aho smo slabiji." Ng~pita se vk e ne ostavlja u Atini na istorijsku pravdu,
na genije rase, na sreæu sluèaja, na dostojanstvo dr ave . . . Vera u sebe postaje opa
snosg za uotad binu! Na kamenoj tribuni na Pniksu, genijalni Demosten poziva na bo
rbu, a prodani slavni besednik Eskines gtozika, na pokornost; dak jedna
.;~5,~._. ~
:169
^~tk
1
$.:
1~.
~.,..,. . .
v'~:,.;.
-..
g, .::. .>
ista pometena i bestidna gomila 2slièe i pljeska jednam i drugom. Bilo je odista s
ve svr eno sa sudbinom Atine. Kratko zatim, i sve teni savez helenski, Amfiktionske
skup tine, gube nacionalni karahter ogkad kralj Fili~p, stranac, co
'' bija u njinma pravo glasa; zatim grèka vojska prestaje biti nacianalna otkad Fi
lip, njen pobedilac, dobija titulu grèkog generalisima. Stvarno, tkme Fili~p posta
je tuveren cele Grèke.
Eto zactgo mraèni lav kod Heroneje, pred hojim niho i ne zastane, znaèn jedan be
leg koji èuva najveæi opomen ljudskot oèajanja. Do lolja Heroneje je Palas-Atena i la ka
o jedna grèka boginja, a odatle ide kao ~makedonstsa kurtnzana.
Sedeo sam danas dugo u senci ovag ponosntog granitnag lava. Ta je senka bila
modra, teèna, lelujava, radosna. Parnas se sve veæma dizao
; u svad kolino sam ga du e gleda~o. Prevræu ~se u vazduhu laste, pijane od prvog su
nca. Nebo se oèistilo i padiglo jo hiljadu kopalja vi e. Svetlost se pretvorila u bli
stavo tkivo; sjaji u ti ini svaki kamièak i travka. Bregovi koji su
;" pre bili daleki, odjednom priæo e blizu. IIo njima zablksta ne to belo i pomièno: sel
a, ili j snegovi, ili stada. Ide po zemlji povetarac sjajan i topao.
to najveæma pomete misao na ovahvit.s starim bojitctima, to je ova~kva savr ena r
avnodu nost stvari u prirodi prema tragiènosti stvari u ljudskam nvotu. Sva nekaca nja
bojiacta imaju neèeg ~blatog i duboko pobo nog u svojoj gorèini. Nigde nije mirnije ne
go na ovim stra
- nim mes~tima. Sva su groblja tu na samo dok ih vreme ne poravna, i dok ne zazele
ne u jednom oacctem sjajnom busu; a ~posle toga, nemaju vi e
i nièeg zajednièkag s ljudima. Za na e oèi ne ostaje tu v~ppe nièag. Ali za sluh ostaje ja
sve. Glasovi izbijaju ispod svahog kamena, i iz sva~ 1
170
kog grma, i nanese ih svaki vetriæ koji mine. Sve je zauveh ostalo u vazduhu. Pokl
ièi heroja koji æute; trube vojnika koji adavna nemaju daha. U drhtaju lista padne n
eka reè i obnovi se neèiji glas. To je jedno naseljenje i grad koji ne postojk drukèij
e nego u u ta~nju vazduha. Kao da èovek ovde samo sluhom ivi. Na Kosovu sam imao uvek
toliku ogkesiju sluha da mi se èinilo kako èujem jasno sve poklièe voj~nika, sve uskli
ke heroja, sve jauhe ~kukavica n zloèinaca koji u jednom takvom boju popadaju u is
toj romili. Uvek mi je izgledalo da ne bin lkogao prospavati naæ na Kosovu ne samo
od istorijske tuge, nego od jedne stvarne gala~me, vike, urnebesa. ljudsk:ih i i
votinjsgsik gla~sova. Me~i se èinh h da na Heroneji nisam nictga vndeo, aln da saa
k sve èuo. Muzika ovot stracgnog i nemog predela ostat~e mi u pa te~nju kao ~neki nz
vanredni lièni do ivljaj. Èini ~mi se da bih jednu za drutts mogao ponoviti svahu od t
ih fraza koje su do mene dolazile iz jedne op te letargije kamenja. Na e su nmpresij
e neadoljive kad se oblaèe u slnke, ali su svemoæne kad se oblaèe u zvuke. Jer sve je
muzika; i= samo ono to nije muzièko, mrtvo je zanavek.
to me najveæma zasenjuje u staroj istoriji, to su izvesni ljudski karakteri, i
mo da naroèito ~karahteri antièhih generala, ~koji su najvet~im delam bili isgovremeno
filovdfi, pesnici, besed~nicn, dr avnici. Rat je bio onda bez mehannke, vojska be
z kasarne. Mesto na stguènost, raèunalo se na genije rase i na lièni talenat vojskovo~
e. Pamet se nije delila; mudrac je bio najmudriji ?a sve stvari ljudske pa~metn.
Hrabrost je smatrana ?a produkt uverenja i du~knast èastoljublja. Povere~nje dr ave
vezivano je uvek za jedno i inaèe znaèajno ime; ljudoki ivoti predavani su onima ~ko
ji su bili ne samo ve'æi
171
;c:. ,m,;
:
r;.
2-';2 gU; _ o ~
. ,~,~,`
:fi;
;organizaciju
dana~s
ilan.
dnici
gbesednih,
trijusa;
za
1,'
ke
!'
list,
dobio
sle
slavan
tatorist,
antièki
litg
dar
-.Taho
prema
alangi
elike
besednici-generali
je
spostaje
kidid
,vezuje
_sujete;
ra.
ti;
r̀ih
nego
stoleU~a
ve~i
ednin,
vropskog
`'vojnik.
;~
nam
.jPelopida;
iuèenih
ostavio
uspeha
S'Solon
augakmica
vojskovo~a.
je
vojskovo~e,
iije
istorièar
za
oaoj
vremenam
postajuæi
vi
general.
iz
za
sugestivniji
vojnici.
jedini
svet
bio
bilo
sve
ni
ni
komandanta
opisao
bio
nego
ei.
Aristid
ali
rata
stare
karaktere
je
njetove
Ari~stotela.
velikoj
Tukidid,
zaavantura,
lièni
vi
Antièki
ni,
novog
isve
uibio
ef
manije
ei?rledaju
ukojeg
on
rasnoj
general,
iusavr
Epaminonda
general
povesti.
Plutarh,
sami
nepotpun.
Perikles
ka~o
atinske
Ksenofon
do
Rimu.
koj
itrgovac,
podvig
velihi
prijatelj
gubn
sveta.
fAntigone
iz
Knmon
na
vremena
i?ra
nn
holnko
kaRa~kgter
se
idaga$aji.
kao
za
pelrntoneskog
en,
vrlini
floti
Generali
ideje;
ludila
sve
bojao
èija
admiral
protiv
Cezara,
aristokratske
kapetan.
skromnn
iVe-
avaju
za
bili
je
Rat
postaje
Uostalom,
pesnih,
je
idealne
nauAleksandra
Julija
Platona,
bio
protg~
slava
ise
teatru.
Dem4sten,
bio
ni
pojedinih
su
savremeni
liènoj
Oni
silnije
je
tira~nije,
iz
iolimpijski
jedna
danas
pisac,
podoficiri
?a
velihi
Sofaklas
filozof
odvratan.
bio
zahonodavac
dr
zasenjuje
Cezara.
velikog
strane
postaju
Samosa
rata
a~mbicije
rat
aFohion
avnik.
~grabros-
~ntegra-
osnova
vi
stran-
Aleksan-
svoja
ibia
mora-
vizione-
nije
bese-
koje
èovek
Deme-
pi-
sta-
ekao
je
~po-
Fi-
sie
je
IIo-
nebe-
ceo
Tu-
za
nam
i
sle ekoro svakog antitgkot velikog rata nasta
la "._~~' ~ je ve~a civilizacija; dok posle svahog novog ra
ta, i za pobet~ene i za pobedioce, nastaje od dahji nas samo pe
rioda pomraèenja i poraz civiliza, cije.
172 j,
.,
Aleksandar osgaje neSumnjivU liènost koja u sgarom veku najveæma zase~njuje. De
te, a ve$ heroj sa Heroneje: sin jednot velikot kralja, uèenik jednog velikag filo
zofa, plavohos i plavook, vanredno leatog stasa, najbolji konjanik u vojsci, bez
liènih poroka, i~skreni ljubitelj nauke, i jedan od retkih kraljeva koji su u ist
o vreme bili i gospoda; i isto tako reèit s generalima i vojnicima, kao sa atinski
m prvim aratorima koji mu u prestonicu Pelu dolaze u m~vsije. Mladit~ od dvadese
t todina ide sa trideset hiljada vojnika, i bez novaca, da pakori najjaèu dr avu na
svetu. I ttokorava je, i osniva jedno fantastièno carstvo na jednom drugom kontine
ntu. Uvek zna ta æe da radi èa~k i kad ne zna kud ide: jer je verovaa na Indusu da je
natcaa izvor Nila koji odande snlazi u Arabiju i ide u Egipat . . . Kao docnije
za Cezarom i Napoleonom, vojnici idu za njim omatijani i zaslepljeni, do Hifasa
, i biju se celim putem s narodima duboke Azije, kojima ne znaju ni pravo ime. T
o je, bez sumnje, sve ogromno. Ali nihad nisam razumeo ?acggo mnogi pisci idu, k
ad govore o Aleksandru, iz divljenja u abo avanje. Seheka ga mrzi, ali ga jedan Mo
nteskje obo ava.
Jer aho je Aleksandar odneo do Himalaja grèko oru je, on je onamo zakoatao najle
p u grèku mlade . Ako je svugde pobe~ivao varvare, utro io je za te pobede najledpcu e,p
itu grè~kih gradova, jedino crgo se bilo rodilo posle u asnog pelopaneskog rata, voj
nike koji su sa n~cke è~ttali Homera n Pindara. Ako su onamo u Aziji nicale grèke po
bede kao sveèanosgi, otad bina je grèka ostajala za njima pora ena n u pomrèini. Ako je Grè
oj vratio stara sredi ta jonske kulture po obala;ma Azije, otad binu pesnitsa Ilijad
e i filozofa Herahlita, on je zato potasio sve vatre ivota u samom gradu Eshidesa
, Sofohttesa i Fidijasa. Ako su posle njega postali onaio novi
173
g,
174
èka
,~;ovaj
dDkjPbio
u;J
opstalo,
dr
injetova
civilizacija.
,;
'`
'svpdusu
uslove.
ono
takvu
punija.
cem
je
Atenu
vek
èe
tavio
koje
kad
sam
kudturnn
driji,
koji
jedan
;--
nom
nik,
raultova
ostav
to
avnik,
uozdrav
razgovoru
znak
Evropu,
je
ave
ava,
imali
iatak
bila
kultura
civilizacija
je
uverenje
bi
tri
iporazio
veæom
pug
eleo,
inisu
pobe~uje,
nego
Aleksandar
misiju
za
onag4go
Kserksovi
Buda
iona
pod
grèkog
bilo
lamio
to
inego
jer
smrt
Da
sve
Ako
kontinenta,
veæ
prek
definitivnu
hao
ni
umanjio
svoja
centri
divljih
on
postale
je
nega
kao
poazijatila
svojom
dive
je
ili
do
~sa
?a
tenika
priradne
samo
je
uPersiju,
kao
da
irgo
proslavljena
se
ne
po
zato
ioslobo~enja.
Najzad
ostvario
ra~adan~u
za
grè~ki
Hifasa
dr
veliki
trijul.ifalna
èak
jedan
nasilan,
filozofom
je
mudraci
~go
ne
izvr
naslednici.
Baktrijani
ubia
manje
azijski
jedan
Grèhu,
sobom
naravi.
vlacgæu,
nije
avno
ma~nje
Perramu,
da
bo
Amonovog
bi
nnjedna
je
Evropu;
iinvaziju
da
sklonosti
opasnu,
smrt
uje
Hri~stos
goopodar;
ivi
anskog
osvajaè
helenizirala
ujedinio
Grèku,
opstala
jed~na
jedinstvo
oappteèoveèansko
isgorijski
dinastije
Gangesa,
use
vezuju~i
na
usatragg.
opaone
nijedan
eP~samonom,
Atini,
uAtine
Aziji
to
Oti
Aleksandar
satrapije,
da
Smirni
visoka-kqltura,
vratio
Atini
kao
Aziju
Onporekla,
kola
ali
svojih
jedinstvo
politika
vezao
mu
koji
la
aljuæi
ni
se
sve
sin
za
6ude
je
ali
Grci
~najpre
-koja
svojih
se,
sposoban
je
Veæ
njegova
kad
istorijske
paradoks;
.ikao
davio
Grèku
ama~ija
dobio
Aziju
grèke
bo
grèkim
.Afriku,
Alekean-
je
varvarskih
s~stekao
~samo
kao
br
joj
utrijumf
inikad
.grèki
onnjrtie
ji.
ili
je
i~gak
Egiptc,
ne
vratio
carstvo,
primio
Ako
generala
po
anego
Palas
je
inego
tek
azijska
to
kralj
bi
je
jedna
kon-
In-
nego
isti-
na-
ni-
jer
on
je
ina-
os-
pot-
dr-
voj-
je
gr-
ne-
zana-
.. ~ _.:~1.~..-. .,....
i_:~i-.Js.
ia,
~: rgS'
i.~
1u
,:,f
gE~
h:
sr
u.
t
5:
-vike da ubija svojol~ ruko~gk ljude ako sebe. Filozof i heroj, on se ne uste e da
u Feniciji razori napredni Tir, kao to je pre toga u Grèkoj razorio demokratsku Te
bu, i kao to æe docinje u Persiji sagoreti i carski Persopolis. Pun velikodu nasti za
?arobljenu Darijusovu majku i enu, i Darijusovu kæerku, kojom se najzad o e
nio, on ipak raopinje na krst dve kigsade persij- _ skih zarobljenika du morske o
bale.
Atina nije poznavala politièkih ubi~stava. Ljude koji su se opili vla æu i srljal
i u tnraniju, uklanja:èa je iz zemlje ooprakizmom, kaji je bio mera samo za èasne gr
aæane, kojima zatim ni
kmanja nisu bila ko~nfiskovana. Zato Atina ni- kad ne bi razumela jednog ova7sva
g mraènog avij
skog tirana, hoji je veæ bio ogrezao u razvratu i bio postao majstor u zlaèinu. Èitajuæi
Plutarèa n Kvintusa Kurcijusa, imao sam, n pored sveg divljenja ?a ovog uèenika Ari
stotelovo~, oseæanje da je on bib za Grèrku, a naroèito ?a Atinu, dalje potpuno i zauv
ek nemogu~aai Atina je najbolje svoje ljude proterivala, ne in zato gito su bili
najbolji, no to su bgali najja~èi; jer najjaèi su uveh najopasniji. Zar bi se dakle
mo~ao Alek~sandar zamisliti drukèije nego kao mraèni
tira~nin u tom gradu. Aleksandar je jo no mak~e- . doneke Pele tra io da mu protivn
ici Atin~ani
pogialju glave desetorice svoZih najsjajnijih patriota-govornika, meTu kojnma Da
mostena, Fokiona, Hinerida i E~skinesa. On je prezreo Aristotela, svaga uèitelja.
~n je, po primeru svoje majke Olimpije, muèio u ~kavezu filozofa Kalistena, to mu n
ije laskao. Nosio je sobo~m Ilijadu, ne iz divljenja prema Homeru, nego iz ljubo
more prema Ahilu. Jadao se to nema pesnika da i njega opeva.
Egoist, Aleksandar hoæe za sebe ne samo svu silu nego i filozofiju: prehorava
Aristotela cak gpz Azije ?a to je publikovao jedan lceo me
175
tafizike u èije je tajne ucitelj Bio pl~sve'rio Samo njega. Pamagao je umetnost ko
ju inaèe nije ose~ao, i to poma uVi Liziposa ko_ji je sa~mo njega vajao, i Atselesa
koji je sa~mo njega slikao . . . Vodi sobom u Aziju celu gomilu filozofa, Anaksa
rka iz Abdere, Pirona i:z Elisa, i Kalistena iz Atine, da se docnije vrati u Ati
nu grèka filozofija trula od skepticizma, ~sva oma~ijana uticajem indijskih asketa
. - Cela Apelssandrova misija u Aziji, to je jedan blistav ramai, jedna velièanstv
ena avantura, ali i biagrafija jedne megalomanije; hroniha jednog herajskag kara
ktera, ali i bajha o jednoj sujeti hojoj ni ta na svetu nije ostalo slièno. Aleksand
ra je vi e vodila voj~nièka ambicija nego vladarska ideja; vi e avantura nego ideal. N
isu tahvi ljudi stvoreni za sre~u sveta, nego je svet stvoren za takve ljude i n
jihove manije. Onaj koji sve pobedi, najzad i sve unkzi. Na mestu gde je ?ak~oti
tah u Aziji njegov konj Bucefal, Aleksandar je podigao grad Bucefaliju; na Drugo
m mastu gde je zakopan njegov pas Peritas, on je savidao grad Peritas. Svugde je
zidao i Aneksandrije, ali nigde nije zidao Atine.
IMalo
jna
studene
'najednoak
nom
sini
bojno
i~';
:vrata
`j, grotlu
ostade
vi
i esetno.
iParnasa
od
fantastiène
zacrne
zakotrlja
daHeroneje
visi
Visohn
kroosamo
od mraènih
sestoje
koja
talanice.
ma~sivi
jedan
usko
sevi~soka
èetinara.
ulazi
~mutan
parèe
sa Vazduh
k~netam
ineba,
upotok.
tam-
Unjegove
sekame-
ubez-
ovde
vrhovi-
c vi-
,~ma i sa tminom u podno jima, srl,aju brzo u ne-
':bo,R:j edan ?a dru~gim. Ni zraèak sunca da zaluta u
ove
i;
da;
Ako niz
neèujno,
1.j hladne
se otisne
raskisle
jer
koggline.
ovde
koja
padine
nijedan
stena,
Sa ru
èetinara
ona
glas
e sesenema
isvti
curi
sruèi
~svoga
crna
slalovi.
u ponor
vo-
adja~
.g .. ~
mkI,~~t
a.76
F'I
Sve
. se razbije o ne to crno i hladno tcto ne
daje glasa od sebe. Parnas inje sunèano brdo, nego planina puna tmine. Pad samic h
rbatkma bregova pomoli se koje selo, koje, na mom prolasku, proæe u vi~sini i zaiv
ine za breg, lagano i leno, kao u nebu paèje jato. Za jedno vremv du a se oseæa pritis
nuta ovkm ogramni~m i studet~p~gm stvarima, i telo probijeno vlatom kao no evilRa.
Poremete se ~sve iligrasnje i ~ ac~sao, Jedt no ovde ivo i radosno, to su orlovi
. Veæ od poèetka oni obleæu svaki vrhunac, na,cleæu svaki put, i spu taju se do mojih kola
, kao gapubice, pa se vraæaju, ne prepoznavcp3 èoveka. Voda izlivena po drumu, kotrl
ja pesak i vuèe crvenu zemlju. Daleko je odavde sjajni pejza Atike, veèito providan i
lelujav, sav Gpirituadan, nerealan, obmana vida, mitolo ka iluzija.
Onamo su nioke ume od jasno zelenia boriæa i srebrnih maslina. Senke se ve aju oc
~ grane do grane, plavièaste i tolino tarpse da jedva padaju do zemlje. Svi bunovi
sjaju puni ljubièastog vreska. Vazduh nosn smolu i blagi miris tnmare. Ako koja gr
atièitda zatreperi, to je da zamiri e. Ako se kroz kro nju stabla otvori prozorèiæ, to j e
da se uka e ~mali morski zaton, tipski motiV antièkog pej?a a: jedno modro ogledalce,
jedan rumen oblaèiæ, jedno srabrno jedro... Cvrèci pevaju da leto nikad neæe proæi. Ako i
z daljine to zatutnji, to se negde u dolini igraju deca kentauri. Ako u umarku zaz
vi di, to je Pan, kojem se vide jareæe noge na nekoj svetloj steni, ili mu str ~e ucc3
iza nekog zvuènog grma. Tako traje do u predveèe, kad se ceo taj predeo istopi u sv
etlost, i rastvori u vazduh, i izgubi ispred oèiju, kao obmana. Sve je jo tamo sjaj
ni starineki mit, arhaicki pano, antièka bukolika.
A u ovim ?atvoren~m i tamnim sobama Parnasa, danas je ki oviti i studein april
poro
12 Gradovi i ii~ere 17%
. dio jednor minotaura koji je svojgik daho~l~ okamenio celu ovu palatu oèajanja.
Kao da su sunce odneli neprijatelji, i zatim zatvorili planinu
. ledenim santama. Doline Parnasa su radosne u povesti o njegovim botovima, ali
ngpcta nema sumornije u prièi o ljudtp~ga. Kroz ove isge jazbine propgli su, kao n
ebrojene povorke akala i
' , hijena; svi narodi palikuæa, pljaèka a, ubica i grobara. Narodi obuèeni u zverske ho e
, i dru- gi u ?lato i èelkk; narodi bosonogi i goloruki,
i druti na konjima lepim kso kz acoteot~e. Svi jezici, sve sujete, sva krvolo tva,
sva bo anstva. Narodi beli i crni; horde koje ne znaju kuda idu: vojske èiji se voj
nici ne ravumeju u jezicima meæu sobom. Sva oru ja od kamene sekire do zlatnog tita i
kacige . . . Persijsase vojske, kojima nisu grèke reke imale dovolljno vode
`, za tgiæe. I Spartanci kad sup gi da ru e Te- bu, i Tebanci kad su i li da ru e Spartu!
I makedonske falange, kojima nisu dovaljno izgle
dale duge njihove sarise, hoplja od est metara. _
" ~ I galske horde, koje su doiie samo da se otreju
na po aru grèkih gradova. 'I ril~ske legije, ko-'f - je ty uv
ek zavladale jednom zemljom, poacto su veæ u njoj pretvoripe sve u atrah i p~seo.
I slo
_ ~ .. venska plemena,~koja su tumarala ovuda hao de~' ca, iduæi za suncem, i osta
vljajuæi za s~bam sa'"~ mo svoja blaga imena rekama i ~planinama. I tur
ske armije, koje su razbijale glave bogovnma i obarale stubove hramovima kad tp~
je trebalo da pale kreè. I najzad franaèkn ~pustolovi, koji su
- , donosili ova~mo svoju e$ za pljaèku i ljubav za na~silje. Celo èoveèanstvo se ~hret
alo u boj protiv
~`g! 5 ~ >; U ~ ovot plemenitog nardda koji je prvi progledao pred lepotom i prv
i se ushitio pred slobodom. ! Pa ilak on je i dalje ostavio na ovim istnm kri
stalnim vrhovima n~egova bo anstva i muze, da ~i zanavek stra are na
raskr ~u izmetiu svetlosti
178
i mraka, vere i sujevere; slobode i tiranije. Tako ovi masivi stoje kao svedoci
o fatalnosti istorije: da uvek jedan ruigi ono cito drugi sazida; da je mir uveh
samo jedan kratak interval izmeliu ubistava me~u narodnma;, da se di e i stvara s
amo u sitnim poèivka~ma nzme$u obaraa~a; da veliki zidaju samo u vre~menu hoje otm
u od mladih koji sve razi~uju; i da su ljudi po instinktu protivnici progresa n
neprijatelji poretka.
Ovaj put od Brala do Aaifise a~un je trzaja i prikaza. Posle mraènih i vla~kni
h uvala, put se odavde penje u vi~sine. Najednom, vidici poèiFvu da se brzo nzmenj
uju. Nebo ao~staje eve dublje i ire; svetlost sve èistija i vazduh lakcii; obimne v
isoravni pacinju da se prote u u nedogled. Iskrsavaju novi bregovi, jedni bliski k
oji se sunèaju, drugi daletsi po hojima sipa kizia ili sneg. Ali na kraju sveta, k
ao ~kakva bt~nstava odgonetka, otkri se gtod,a mno7k jedna blaa~a biblijska doli
na. Sva je u suncu, pokrivena sivim i gustim umama maslina prgo idu u kruspipk ka
skadama iz predela u predeo. Ceo se vazduh poèe da rastaèe u boje; izbijaju sela od
crvene ?emlje; kzle~u sjajna jata dg ljih golubova. Oseæa se u disanju blizina mora.
A ono crgo se vndi u samom dnu ovih maslinovih talasa, to je stara Amfisa. Sto
puta ru edga i conovo dizana, le i pod jednim travnim bregom na hojem stoje ruisene
franaèke tvrtave, zar~ale ad nebrojnih sunaca, i pune ptièjih jata.
Hiljade godina su prolazile kroz svetlost ove dolnne, indiferentno, hao da s
e nisu doticale zemlje; a stara .A~mfisa stoji neatrestano na svom mestu. Za hil
jade godina kroa nju su prolazile sa grèkog severa .na trèki jug pagaiske had ije u De
lfe, gde je bilo svetitr~pcte, i tde je Apolon proricao grèke sudbine. Icii su ona
mo u onom strahu od neizvesnosti, koji je, otkad lju
'r 179
a:i :.
i - ,
:
"2W 1.
i;~: i~~;:1::c:'2'~~~~~. N ,:.
' di postoje, bio uvels veæn neto strah oc smrti. . Zatim su se vraæali opet ovuda,
noseæi sobom iz
Delfa nekoliko zamr enih reèn bo ansgvenih, koje su bile zagonetnije neto i sa~ma sudb
ina. Hiljade todina u ivotu najmudrijeg naroda it
u rale su ovakve naivne prorokrke izrepse veæu uloi gu neto i same home
rske i orfi~èke knkie, ili ' j epigra~mi ~mudrosti istp~sani na samom hra;mu del
j fijskog svetili ta. Heksametri u kojilka je ona
. ' mo govorio Apolon kroz usta Pitije, bili su neve ti, i nezgrapniji od ièeg to je
ostalo od stare reèitosti. Apolon je bio bog a~esnF itva, ali to nije dovoljno: on n
ije bio pesnkk.
Nicrga se ne da zaa sliti letpce i blisp~avije od ove amfijoke doline koja sip
azi do na Korihtski zaliv. Uo~tzite, ni ta nije na zemlji ravno putevima kroz grèke
krajeve. Svugde po sve
' tu izgledaju na a putovanja besplodna i beshgoslena prema ovahvim dohsivl,ajima.
Sve ljudske u.
h. slave izgledaju sitne prema ontgma èijk se tratovi ovde oseæaju na svakom mestu.
Ima drugih ze'~ ,.'`; malja koje su èuvene zbog svojih uma, svojih
snegova, svoga cveæa ili svojih hs~ otil-ba. Ali je ubogo svaho parèe zemlje na kojem
se ne vidi stopa velikag èoveka, ili ne èita zapis jednog
' ' velikog vremena. Mi se na svetu ne ulsemo da divFlmo onome koji ga je stvori
o, nego samo onome koji ga je pokorio. Nihakve lezote nksu ravne je
">;q dnam veptnkom glasu nz istorije. A sva ~ou ~eba bleda prema ovom svodu po k
ojem je Fo~nbos terao ..~~o ~
, ~ , svoja ognjena kola. - Po svima putevtsma ove zemlje oseæao sam da
je ona zasvatda duboho tsagan' sia, i po svojim reljefnma i po svojem blistanju.
~~'~` ~ ;' ,;~~~;-- Ni ta tako nije duboaso nehritæansko. NFpcta u ovoj zepkljn èah ne
povredi oèi holiko jedna . hri æanoka kaatela, nkri ozlovolji sluh holiko
zvuk hrtpcæanskog zvona u ovakvim dolinama. Jer ovde sve prikgada drugoak vrei~enu
i cruk~gm ljudima. Jo svutde stara Grèzsa gova~i u ovoj zemlji
180
kao bo anstvo u Dodoni: u umoru svog li æa n u ?vuku svog metala.
Zato, dolazeæi ovamo treba ostaviti veæ na granici svoje hr rtt~anske zablude n hr
~iiæanske istine; i oturiti vitpejemvki taag i skinuti nazaretske sandale. Ovamo ne
treba dolaziti preko Jerusalima. Hri æanstvo je roæeno drugde, usavr eno drutde, i prav
ljeno drugde. U ovnm dolinama i po ovim bretovima veliko hriktæanstvo je ne pobedi
lac, nego nasilnik i uljez; njemu ovde ni ta ne pripada, niti mu je prfpgadalo. Èak
treba ovde doæi kao rUav hrn æangit, pa moæi sve o~setiti bez la i i bez ?brke. Bitn Gete
n Anatol Frans, paganci gsd duzu, a ne Renan n Bares, hri æani i Francuzi po celoj f
ormi njnhove misli. Nije moguæe voletn pagahi?ac~ a biti istovremeno i dobar hri æanin
. I danas jo kulturni ljudi, u svoje nedel.e, jedni ndu Apolonu, a drugi Hri~sgu,
i .ne razaznaju se l~ke$u sobom. Borba izmetu starog paganskog bo anstva koje je
sve reip3lo u le~poti, i docnijer hri æanskog bo anstva koje je sve okoncentrksalo u l
jubavi, postojaæe i dalje, ?a sva vremena. U sjaju i ticgini ovih sunèanih dolina, èov
ek ne veruje da je paganshi mit uop te nka~d pobedirla hri æanaka parabola. I nije: ba
r ne ovde u njetovoj pravoj kolevci. Pagaagski mit, hoji je grèki, napadnut je i o
boren kanaèno u Rimu a ne ovde. Rim je paèeo propadati od hadd je ~ostao kosmopolits
ki; rimsha dr ava je posrnula otkad je uspela da bude carstvo sveta; ona je presta
la biti sopstvenik zdravog i sna nog Zapaca otkad je postala gospadar sjajnor n pe
rver?nog Istaka. Paganski mit je stoga u Rimu iskvaren areg ilom istoènjaèkih botova,
komedijacitvom njenih kultova, arlatanstvom njihavih vraèeva, n sujeverom koja je
odvela u rugobu n u podsmed. U Rimu j e, sa ttropadanjem ugleda senata, sve lata
no isprotgadalo. c treæem veku inje bilo vi e sta
181
,,, ~ > ~ i,
t
re lobo nosti, ali nije bilo ni svega drugog
cggo je iz nje izlaznlo: ni nauhe, ni morala, ni umetnosti, ni knji evnosti. Patan
ska vera je bila dr avna, i ona se gasila sa dr avom zajedno;
' sa propa æu carstva, morala je i ona nestati. Ali sa.m mit nije pobeævn novom verom
koja je dugo ostala konfuzna, niti je paganska kultu
; ra pobe~ena jednom drugom kulturom, jer nove kulture nije ~ni bilo. Pa~anstvo
je zato i dalje dugo ivelo u kultu najboljeg sveta. Varvari su
- dolazili da osvajaju Rim a bili su veæ hri æa' ni, dok su rimoki gra$a
ni jo i tad bili patanci. Rim nije slu ao Teodosija da ohrene le$a starim bo anstvima
, ni njegovot sina koji je zapovedao uhazi;ma da se po carstvu obore svi stari h
ramovi i polupaju glave starim bogovima. Javni hult su hri æanski imperatori rn dalj
e do
, zvaljavali, a sa~mo domaæi zsult su strogo proveravali. Rim se dugo opirao uèenju
jevrejskih pro. raka; on je odista dugo ostao veran stoièkoj fi
` ~`~u-, J lozofiji. Na Isroku su bili veæ razbili sva " ~~s F~r .;, mramorn
a dela Polikleta i Okopasa, dok je Rim jo èuaaa, holiho je motao, spomene starog ku
lta i stare umetnasti. I kad su vladike sa Isto
~It ~,u-:' , ka tp~tsale paQpd u Rim hvaleæi se kolino je koji _ ,~ ~'~ od
n>t.ps sdgalio dela paganekih filozofa i pesni. ~ ~ ka, pagao-rizaai je u Rimu j
o bio u svima navi
kama porodiènog ivota i u u~sus~tia elite.
yr,,`g.,:. 5: Najzad, hrictæanstvo duguje svoju pobedu jednom gluèaju koji je van ov
ahot merenja religio~' g':*m`~;~~ znih v e ~nosti. Bitka na m Milvio izmeæ
~hI a~: R d osTU U Maksencija i Konstantina nije re ila samo pitanje trona nego i
pita~nje oltara. Sa pobeæenim pagansknm im~teratorom je kompromitovano i staro ba an
stvo, sa Kanstantinom je carstvo dobilo imperatora hrit.pæanina. Hri æanska je vera sa
da postala dr avnom; hri æani su nzmileli iz svojih ~katakombi da okru e presto u novoj
prestong~ci koja je postala bnla hriiræanskom.
ivg
Nije hri æansgvo, dakle, bilo uzrok propasti rimskog carstva, nego su to carstvo, veæ
i tako pometeno i iskvareno, uprapastile najezde varvara. Ali je propast rnmokog
carstva znaèila i konaènu propast paganizma. Jer je sa cezarem padao i pontifex max
itnus.
Zato je pagani?am ispao vngpe kao muèenik nego kao pobeten. To se osetilo u dv
e-tri prilike kad je malo trebalo.da Apolon obori Hrista i da Ilijada poti~sne b
ibliju. To se videlo za vreme rene~sanse. Ko zna da oe to oatet. neæe vide
ti i svaki drugi pug kad se isti polet dukova ! za kulturu bude manifestovao sa
onoliho esti
ne. Paganizam jo postoji i postojaæe zanavek: u osnovima nauke, uzorima' umetnosti,
principima prava, modelima svojik dr aVa: Blagi i radosni hamerski mit, koji je i
zvor svih tih velièina, jo dr i svet pod svojnm èarom. I danas svima onima koji idkaju
kult paganokot genija, hri ~ansko drucitvo izgleda jedno degenerisano i nazadno do
ba, u hojem bi èovek pojeo èoveka kad bi se ljudima ponovo ostavilo da ive od homersk
og mita i jonske filo?ofije.
U staroj Atini su stranci iz Azije i Afrike i Skitije ?a svoja bo anstva imali
svagda sva graUanska prava. Èak su Atinjani ta bo anstva usvajali i za svoje botove
. Ali jedini boa~ hri ~anski nije bio prkmljen! A~pastol Pavle je za vreme govora
ovde na Areopagu bio ismejan,jer atinski filozofi ni~su razumeli njegove objave
da je novi bog do ao. Da je taj a~postal to objavljivao pet stole~a pre tota, kad
je Atina bila slobodna a ne rimska, ko zna kakav bi tek otpor na ao taj hri æanaki nov
i bog kod sofista, u Akademiji; kod pesniha, u aristofahakom pozork tu, i -kod sme
jaèa na atori. Grèki duh ne Bi nikad primio sliènu veru ma holino da je veæ imao i ~tita
gorsku i orfièku prop ost, i sekte i misterije, istina, sve zajedno od ma~njeg uti
~.Ci 183 1g>, (.. ~ :' ~
caja na ivot nego jedna jedina hrg~pcæanska dogma. Zar nije èudno da je meæu svima .nar
odima hricræanstvo naicio na veæi otpor nego ma koja druga vera hoja se javila meæu lj
udima.
. ~ . Rnm je primio n Astartu, i Seratp3sa, i Mitru, i celo kolo azijokih bogova
, aln se i on odupreo jedino hri æat~arsom Bogu, n taj otpor je i ao do krvavih progan
~anja. Za to salka prema
, tom bagu? Nnje hricgæanstvo bilo nn zgrvo koje je govorilo o jednobagcgvu
, po primeru sinago- ;; ts. Veæ i sam Anaassagora, a~udra~d od najveæeg ugi
caja U zdatno'm vehu Atine, govori: "Bot jedini je onaj koji ypetyje l~sateriju
n stvara svetl" I U jed~noj oRFièklj hi'~ni ka e se: "Jedini on je izi ao nz sebe ca~t
or, a od Jednog je izgtpgko sve to postoji:' Monoteiza~i nije dakle bno razlog ot
pora prema hri æa~ktvu. Ali se Rim o~dupro hri æanstvu zato crgo je hrFpiæanski Bog nosio
! saboi drukèiju ideju o organizaciji sveta nego ' - ~ to je imao Cezar i senat rim
ski. Bog hri æan~r~:, ski je bio autokrat, i nije trpeo drugih bogova
pared sebe; sve van hri æanstva omatrano je kao t:
~ huljenje i idol. Hri æani su doneli novi smi°;=~` sao o ogpitoj ljudskoj zajednici
kao ot rgoj poro
g dFpi~ a to je ne to druro nego prgo je bila dr. ava rimska, koja je smatr
ana za le~rpcu i vi u ~~'`"~ nego svemkr. Crkva mesto dr ave; svecgrenik :ie
' sto Cezara; bo ji zaikoni o ljubavi mesto rimr.>' g skik zahona o pravdn i
kriaici! Mesto Kapitola, Sion! Za efa tahve crkve, Hristos, jedan jevrejski propo
vednik za kojeg su veæ rimski prokuratori lomogli da se ooudi kao kriaacl . . . PI
ova vera i la je, dakle, da obori ove dota,danje vrednosti. Tako je nastao sukob,
ne izmeæu jedne nove vere i jed~ge stare, nego izme?5u jed~?ge stare politièke organ
izacije dru tva i jedne potpuno nove ideje o zajednici. Grèham mngu je bilo suæeno da
padne sa rimekidt carstvom hoje je bilo sa njim tesno vezano.
184
Ali ovde, u samoj Grèkoj, ta,j mit je udavljen, neèujno. Ta se smrt nije osetila
, i mo da inje ni postojala nego povr no n privremeno. Bar tamo mi izgleda ovde u sv
eTlo~stn ~n racasti sviju stvari na ovom tlu. Na svemu stoje jo tragovi starog n
velikog cove~canstva; oda.svud gledaju njihove krupne oui; odasvud se èujv salaa n
jihov glas i njihove reèi. Svugde mrtvn stoje i~spred ivih. Jo zvuèe u ovom vazduhu reèn
: logos, psihi, ethos . . . Jo ova ?emlja izgleda jedan posebni sunèani ko~tinent,
odvojen od sveta. Neka drugi narodi gledaju u buduænosg; suntde ove ?emlje jo stoji
u sredini svega to nsivi i crro se kreæe. Stari heroji su ubili lava nz Nemeje, zm
iju iz Lerna, ptice iz Stimfale, veprove iz Kalidona i Erimante, zmiju iz Kadmos
a, i bika iz Maratana. Putevi su, dakle, odavno slobodni, a slava ove ?emlje mo e
da po nj~pia ide nesmetano, ne gledajuæi ni desno ni leva. Staga Grèka ostaje usa2kl
jen s,luèaj u ljudskoj i~storijn, i ona se u duhovnom pogledu ne daje ni sa èim me ati
niti i sa èim ?ameniti. I njena Nnke nosi jo tit koji nije nkko slomio, i xatuse ko
je nije inkad baèeno u travu. A pravi n honaèni dvoboj izmeUu dva bo anstva i dva svet
a, doæi æe, mohsca, nekad docnije, n ko zna kada.
Put hojfpk se i? ravn~pde pred Amfi~som ide za staro svetiligite izgleda kao
put u nebo. Na ao sala Delfe pod samim nebeskim svodom. To je u vrhu jedne padine
Parnasa, nad jednom kotlinom koja .je zatvorena sa svih strana, i nalici na izv
rnuto zvono. Kako su ki e padale i prekodan, visoke litice pucgrale su iz sebe bel
e i sjajne magle, i sve se pu ilo na sve strane, da je izgledalo da se ceo ovaj pr
edeo di e u nebo. Dole na dnu unale padaju u sjajn~pk ka~stsadama srebrni maslinic
i, ide jedan tanak potoèiæ, i nuèe se jedna srebrna stazica. Kad sam ovde sti
185 . ''
~'?s, U>...
gao, dan je ve~ bio na izmahu. N
eizbrojni mra' mori hramoVa i bedemi koji su ih opasivali, po
. èinju da rumene. Na sve se odjednom prosu .krv i zlato veèernjeg sunca.
Apolon, kojkm idem danas u posetu u Delfe, a koji je azijsko bo anstvo, kao i
Posejdon, dugo je bio stranac za ovda nje Grke. Kod Troje je bio neprijatelj narod
a odavde; palio je ahajoke brodove i ubija~o ahajske vojnike. Najzad je pre ao mor
e, i sa svetag ostrva Delosa do ao
, - u Mahedoniju, i adande u stare Delfe. Tu je oteo ' Geji, boginji zemlje, ovo
proroèic~te i ovu dolinu, gsoj a j e zatil~s postala centar pobo nag i politièkog grèko
g sveta. Sallo je jedan bog mogao
' prona~i ovakvu dolinu za svoje sedfppte i ovakvo mesto ?a lroricanje ljudokik
sudbina. Nictga izuzetnije, èudnije i neverovatnije nego pola aj ovog sve tenog skrovi t
a. Ja ntgsad na Akrapo
' lisu nisam gtiao uti~sak da su sgari Grci bili g
>'~`~~ ' ~ - odista pobo ni, i da su verovali da bagovi postoje i van stihova,
i van mramora. Ali ova èud;~s: ~ d,u na dolina, kojoj ni2ita na zemlji nije sli~cn
o,
daje ve$ na prvi pagled impresiju da je i staro bo anstvo muèilo du u ljudsku kao i na e
n da su aduvek ljudi tra ili i nalazili naroèite doline, bregove ili praplanke na k
ojima su verovali da su najbolje sa Bogol~g nasamo. I na e
, ~~`~ srpske ~srednjovekovne za;c,u bine, kao Studenica i Deèani i Ljubostinja i Ma
nasija i sk~ro svi ostali nemanji$ki i lazarevi~ki manastiri iz
- nena~uju takvim svojim biranim pobo nim tapo.v - ` ~ grafskim polo ajem, kao da
Bog nije svugde, i
'~' ~ kao odista da postoje jedna mesta veroki èista ~ ~? 1 "'-~ '~~ i drug
a verski neprnkla~dna.
I naroèito, da je sujevera uvek silnija nego vera; i da iroke mase i ne znaju z
a drugo nego za sujeveru; i da je za njih bog uvek veæma sudija koji ubija nego ka
ji natraUuje. Ova je del
186
fijska dolina i danas jedio mesto pua~o straha i slutnje. Njene ticp~gne - za ~t
unu nedelju dana, koliko sam avde ostao - i?gledale su mi kao ti ina posle propast
i sveta. One ti te hao ledeni prst pritisnut na na u venu. Nijedno hri æansko svetiliQct
e nema jezovitasg ovog kraja gde je Apalon dr ao u jednoj ruci sunèanu munju, a u dr
ugoj liru. Sal~go jedan narod iskreno religiozan, ili slepd sujeverain, i koji j
e svoje religiozne legende morao drukèije tumaèiti nego to mu ih mi danas tumaènmo, mot
ao je da ovaj ltredeo u?me za sredgpcte svog celokupnot relitioznot ivota. Nije èud
o to ga je smatrao i za centar zemlje, put~ah sveta. Zna se da su dva gavrana, kd
je je Zevs pustio da lete, jedan sa istoka a drugi sa ?apada, sreli se najzad na
,c ovom uskom dolinom.
Brzo je pala pomrèina, i nebo je celu noæ ostalo tamno. c vazduhu ove provalije èu
o se vrlo huèan samo onaj tanhi konèmæ poggoka to gmili danju na dnu doline potpuno neèuj
an. Ti ina je noæas bila tolika da se njegov um razvio najzad hao bruja~se èitave kahve
krupne reke to kotrlja kamenje ili gro æe. Vazduh se razredio i sve je postalo zvuèno;
stvari se nisu videle, ali sve su se èule. Zatim je jutro do lo naglo i odmah sve p
relilo suncem. Probudili su me orlovi, leli n velirzsi, koji ~su sve vreme letel
i pored samih lzojih pro?ora. JuQ terova ptica u Apolonovoj dolini! Sunce se ~naje
dnom rasu po svi.ma krajevima i stvarèicama. Sve posta odjednom neizmerno jasno. c
liticama rumenim i visokim poiavi e se, kvadratne i prazne, nekada nje grobnice ili
katgelice. Svugde poneki ?nak da su ovde iveli u pobo nosti nehi ljudi pre vi e hilj
ada godina. Ceo kraj dobi odmah
svoj mistièan izgled i izdvoji se od evega dru- _;t gog to sam video na ovom putu.
~~ghr . 187
'
.:;.
.~
.
Da ste dopazili ovamo za vreme Apolona, i? Atine bi dogcli jedrenjaèom dole do
jedne male luke, i odatle ovamo do Krise. Putem do Delfe biste i~gili izmeliu v
epikih grmova lovora i mirte, sa kakvom povorkom u kojoj bi se videli gbudi svih
. krajeva, svih odela, svakakvih dijalekata i æudi. Kakav Aritnogus iz Samosa, nos
i bo anstvu jednu statuu; kakav Fipimon iz Karije, jedan bron?ani trono ac; kakav Da
mofanes iz Tasosa, jednu reljefnu ploèu; kakav Timoteos iz Knida, nekoliko lepih v
aza sa likom bo anstva ili likovima hetera; kakav Lakaratides iz Srgarte, sa trofe
jima iz poslednje pobede nad nekkm gracom pepoponeskim; kakav Timofanos, koreg i
z Smirne, sa. nekoliko svojih plaæenika pevaèa ?a hor brgu u Delfima; najzad kahav b
ogata iz Efese, sa miriskma i novcem . . . Mo da i kakav arhont spartanski, ili fkl
oaof atinski, ipi skulptar iz Argosa, ili mistik iz Krotone, ili general iz Arka
dije . . . Svi se penju ovamo Apoponu na poklonjenje, i da im Pitija predska e su
dbinu, i na taj naèin da se oslobode stra ne i nemilosrdne zagonetke ljudskog ivota.
Tu su mo da frupe, sitare, stihovi, smeh. Svk se hvali u, razmeæu i druge potcenjuju .
. . Atinjani preziru Tesalijce jer su bili protiv njih sa persijokim vojskama;
Arkaæani mrze Spartance kao krvne neprijatelje; ljudi iz Egine mrze Atinjane kao p
erfidne i nasilnike. Ali iduæn daljkm putem svi ti ljudi nejednakog izgleda i neje
dnakih oseæanja osete podjednak udar srca i strah to se veæma pribli uju Delfima.
Svakako, u meæuvremenu, jedan je prièao lepote Atipe, drugi mo da svoj brodolom na
nehom predgorju Ciklada, treæi svoje orgije u Korintu, tce su se hiljadama eve teni
ca Afrodite davale za novac u korist kase bo anstva. Takmièeæi se u lagarij ama, duhov
itosti i mudrosti, ovi antièki trèki ljudn bk ovde do li u podno
188
je Hiampeje i Rodoni, dva visaka braga me$u kojima, kao ugisnuto izme$u dva lista
knjige, sgoji ovo svetilicgte.
Put je dovodio ovamo dnom same doline, pored onog potoèi~a. Izgled koji su mor
ali nmati poklonici odozdo na svetilgpite morao je nalièiti na neki dogataj u nebu
. Mo da na nedelju dana pre toga u Delf~ma su zasedali amfiktioni, rel.itiozca kon
federacija s.~ps grèkih dr avica, koje ovamo alju dvaput god,t~pcnje svoje ambasadore
. Ili je to bio kraj nedel~e kad su ovde bile pitijske igre koje se dr e svake èetir
i godine u dugaèkom stadionu, koji i sad stojn na svoi mestu. Jer treba znati da s
u Grci svuda spajali prijatno sa korisnim, profano sa verskim n pobo no sa razvrat
nigk. Gore izna,c Delfa, na putu za Parnas i sada se vidi sva izgorela od nekada n
jih sveba i buhtin~a jedna ogromna pe~ina u kojoj su se pravile veroke orgije. N
nicta nije za hri æanskog èoveka apsurdnije od ovih paganskih konfuzija kao to je kult
Afrodite i kao to su sve tene orgije.
Ovakve had ije bi se popele do izvora Kasgalija, koji i danas ovde bagta svoje
ledene vode, i tu bi se najpre oprali od greha: "Jedna je kap dovoljna dobrom,
a ni more net~e oprati r~avog:' Tu bi se preobukli u èksto odelo; metnuli lovorov
venac na tlavu, uzeli u ruku granèicu obvijenu vunom i po li na veliku ka~pij^u tvrt
ave u kojaj ih je èekalo bo anstvo. rd kaap3je poèinje sveti put. Odmak s desne strane
jedan bronzani bik sa Krfa; zatnm grupa, opomeink, spartanske pobede nad Atinja
nima posle Etos-Potamosa. To je Lisandros sa sv~gma snojim generalnma i admi
ralima, svi vrlo kosmati i vrlo bradatij po ' sdgartanskom obièaju; i Apolon i Pos
ej;don kiji
ih kruniscu . . . Ali, odmah pred njima, postavljen h: je spomenik koji ih sve o
stavgsa u senci: spame
nik Arka~ana posle njine po~bvde na~d Sa~artan- ~ ..- . ,~'~
189 '11
1~ .
~j è . - ?
~"'~.":2,... .
cima . . . Veæ tu noèknju svaUe i hvalioanja: gtopemkka u bronzi i mramoru, celim Sv
etim putem . . . Stari pisac Pauzanijas nam je ostaaio sve te spomene.
Sa dve strane, dva reda lepih gra$evina u minijaturi: to su blagajne svih s
aveznièkih dr ava koje su ovde pod protekcijom bo anstva èuvane od meðusobnik ratova i me$
usobnih lupe a. Atinska blagajna stoji i ~sad i izgleda jedan mali koketni hram; t
o je, u stvari, satomenik dignut jo posle pobede na Maratonu; ,u njemu su bili tr
ofeji iz slavne oitke; a tu je i Fidijas postavia kip velikog Miltijada sa èitavom
trupom bogova, ?a divljen~e celog oslobot~enog grèkog sveta . . . Blkzu je i L~he
, galerija najboljih slikara. Statue na sve stranel Njihov broj je iznosio do tr
i hiljade; ca~t Neron ih je odneo u Rim do pet statina. Na jednam mestu pored sa
mog kralja Filipa Makedanskog bila je jedna enska statua od zlata. To je Frine, s
lavna hetera, model i ljubavnica Praksitelova, najlep a skulptura starog veka, èiju
koliju i sad ima~mo u Rimu. Za to Frine u Delfima i pored Fili~ta? . . . Treba zna
ti da je i ovde u svetili tu Delfi sve bilo tsolemina, replkka, aluzija i sarkazam
, kao svutde u grèkom svetu. Lepa hetera korkntska za kojom su ludovali i Praksite
l, i Sokratov uèenik Aristkp, i mudri Diogen iz bureta, slavna je bila i zbag toga
to je htela da obnovi poru enu Tebu, ali pod uslovom da se, nz prkosa ~prema maked
anskam kralju, ca zidu zazpdce: "Alehsandar kralj oborio, Frkne, kurtizana, obno
vila: ` A u Delfima je Frine, sva gola, bila nredstavljena kao Afrodita od Praks
itela! Je li to bio dakaz paganskog ateizma? Ne, to je bio samo znah da duboki l
judn nkkad nisu razlikovali ljubav od religije. Praksitel, zaljubljen, smatrao j
e Frinu kao prvu boginju, kao to su s.g ~èno radili svi pesnici na svetu.
190
Ceo svet je ?astajad i pred pepim trezorom ostrva Knida. Svako je dizao glav
u pred jednim visokim stubom kraj svetog ta: arhaièki Sfinks stoji u dubokom nebu
del~ijskam gde se govori samo o sudbinama. Taj Sfinks i sad postoji u ovom mestu
, nedavno iskoa~an lijukom francuskih arheologa. - Sam hram Apolonov bio je ogro
man i r~ra~en trideset godina, sa frontonima ispunjenim olimiijskim bo anstvima, a
li je tu bio i Bahus, skorojevi$ i uljez. Na arhitravima su visili gitovi i sjajn
e opreme, trofeji i;z slavne pobede kod Plateje nad Mardonijusom. Na ulasku stat
ua Hamerova, zatim presto ovenèanag Pindara sa kojeg je èitao svoje pasme. Unutra je
dna arhajièka nhkaza, Apolon. Tu je i soba, aditon, gde Pitija (najttre kahvo neuk
o seosko devojèe, a pasle jednot shandala, kakva starica), hipnotizirana, u jednoj
pari ctto izbija iz zemlje, bunca e nerazgovetne reèi koje joj je govorio Apolon, a
koje zatim sverctenici bele ahu u r~ave heksametre; to su proroèanstva onima hoji s
u po njih pa~slani iz Grèke, Egnpta, Azije, sa Sicilije n ia Rnma . . . I èak filo?o
fima kao Pitagora i Platon; i vladarima od Krezusa do Nerona . . . Video sam u J
erusalimu poklonike iz celog sveta na Hri~stovom grobu; i u Rimu kod ~tape; i u
Asnzi kod svetdg Franèeska, i u Padovi kod svetot Antuna, ali nicrga od svega toga
nije lièilo na had iluk u starim Delfima. Ovde je me ana religija i zabava, lc~sgika
i sujevera, umetnost i sport, politika i intriga, plemenita utakmica i ~inska po
dvala.
Ovi delfijoki svecrgenici su bili dr ava u dr avi.
Po njihovoj elji su vo$eni svepgreni ratovi protiv Hrise i Amfise, protivno s
vima tradicijama grèkim d toleranciji. R~avi patrioti, koje su pothupljivali èak i s
tranci. Za vreme persijske invazije savetuju Kriæanima da ne po
191
; ma u grèkoj vojsci. Za vreme Filina, oni su taj
. ! no na n~etovoj strani, a Demosten oèajno uzvi
. kuje: Pitija filipizira! Meciaju se u sve. I pro, tivnici su nauke
: prorièu Periandrosu, koji je w bio horintski Perikles, da odu~sgane od na~gkere
da prokopava korintski kanal, jer bi to bogovi sami uradili da s hanal hteli! -
Pored sa~mog svetiliggrga u Del~ima spu ta se iz neba jedna ogromna litica, sva kr
vava, do samag nzvora Kastalija. Ta stena opominje na slavnag pesnika Ezopa. Sat
irièar je bio ozlovoljio delfijske sve tennke svojim podsmehom, i kad se vraæao jed
.;~,r ..F~` :~ ~ not dana svojoj kuæi odavde iz Delfa, njemu su ::: .~ ' ,
dole u Hrisi premetnuli torbe n nac.ii neke to'~c"'` ~ ~ ' bo pokradene svete st
vari, a koje su mu sami
sve tenici bili podmetnuli. Zati~s je Ezop vraæen u Delfe kao kradlji
vac, i ba~gen odozgo sa litice u smrt kao hulitelj. - Delfi najèe æe nisu slu ili za pro
roèi te na drugi naèin n~ go kao centar i zbori te, za op ti politièki ivogg grèk,ih gra,d
hao to je i proroèi te U Dodoni. Iz svega zakljuèujem da ko nije znao ta su bili Delfi,
taj nije znao ta je bila stara e Helada.
Huljenje protiv bohsarpstava je bilo veæi zloènn za stare Grke n
ego neverovanje. Apolon nije ; trpeo neprijatelja: on je dr ao u levoj ruci li
ru salzo kad u desnoj nije dr ao grom. Ni n~egova lira nije inspru
menat za zabavu ljudi, nego da ; njenim zvucnma dovodi u red kretanje zvezda, hi
d
sati, smenu dana i noæi, i redovni tok godn njih , vremena. Od ?vuko
va njegove lire dolazila je sva muzika sfera i red u nebu i po zemlji. Prema
i: ljudima je bio neumitan. Povreda taasvog bo anstva znaèila bi povratak sveta u ha
~as. Mn danas, !" koji se divimo lepoti Apolona u mramoru, ne
mo emo ni zamisliti strah hoji su ljudi od nje1u ga imali.
192
Sada~ ~n?bkja trava i sunèaju se guQcgeri po poslednjim mra~morima ovrt ~svet
ili ~ga. Izmetu sgubova po starim. hra~laovhma ras~u trmovi trnja i divljih ru a. Iz
bija i?me$u placa na Svetrm putu mlada kapriv~ d èkalj::Na. stare ploèe sa zadtisima
lanje se .nSalostivk brccsan; ta èudna vre a koja ide eamo Gkut~aa sm~rtg~ i ?aborav
a. Mladi bo~g Apolod je umro ovde stojvæi gord na svom postatbu n~ u svom hraimu, k
ad je svet veæ fio' otigiao-za novick i:hriciæansisnm Botm. Rimske legije, koje je v
ocio Sula, ggoèelv su ovdv pr$a rucienja; a za Nerona poèele su ovde prve pgljaèke. 3a
tim su dcirdi ., hrkcgæanski imgteratori: Kod stantin, kojh je oddavde vo~cneo sve to
je mogao; da ukrasn ul.i~de carnrrad,ske; zatim Teodosije, koji je naredio da s
e:sve pdtaneko obara; najsad .sin nje~tov Honornjus, kojn je zanovedao da se don
rg i unictgavanje~ "ako jo~p pggo ima neporu eno:" Na taj na~igan eu -nestala odavde
dela slavnih starih m~j~gora, tsoja ~su u hr~piæac~sko r~oba ?sana prosto ndolima
: -- Taho su i Delfi bili ud ~. iteni dosga rano u poèe~gku hritctianskog doba..
Ostala su u istoriji hrFicæakska preterivanja o tome .da su varvari g~pustocp~
li Rk~m. Kad su varvard u R~k dllaznli; sva su stara velina dela veæ 6ila aborena;
sa~èuvak~ su samo bili Akropolis k. neholino r~rl4sknh hramova hoje su èuaali njihav
i gr~ann,. jocg I'veh kitajno patanpk. Alarnk, koj~k je najvi v cxrr,y e~; o~stao je
u Rimu jedva n~tuna trn da,d a. Dodaj:mo ca su mnogi,.varvari u~adajuæi u~ Rn'la- b
iln veæ hrk æa~ni, dok je Ri~mk- bio .jo paga~4kc. U svakoi slu~èaju, imperagorn hricg~da
ni Teodosije n Honorijus, RY~?i su i razbhjali je~ino celo stoleæe. alosna je netin
a da je cela patdnska umetnorst propala od hri æanokv ruke.
13 Gredovi v i ere I9Z
2.~"
pumr^ _ . .
.
c. d
~ .i k ~~
4 . ..: 1 4...~
Patanstvo je ro. ipah vratilo hriacæanstvu plemenitijom merom: sve to snma najv
icteg u
, ' hri æanskoj umetnosti, kao za renasanse, sve je " w cNSPI'rISd~I0 Pa
Ta~iicTHOM.
Ako i lice Hristovo nnje veæ prv~ dana slikano lepo kao aqkolansko, n kao to su
ga docnije veæ radiln Rafael n Anibal Karaèe, to je
. crt je pitanje o tome je pi Hrisros bio lep nli ru an, duto ~muèilo stare m
ajsrore. Zato nije taè. no da su paganci uticaln da ~prve Fiture HRi
stove budu raæene ru nnm. Jovan Damaskin n sve,. ,; t
i BernagRdo govoggnln sU da je Hri sto~s letpgpt od svih anæela; a Tertulijan, sve
ti Vasilije i
- ...~ : # sveti Kirilo, uveRavali sU da je samo u RU nom ' r telu magla biti leag
a du a. Hristos je eto zato dugo vremena slikan bez lepota èovekove i uzvi enosri bo ans
ke, i stajao na svame oltaru kao
u `; rugoba mladosti n ironija Mu evnosti. Abelar, ~-f-c sveti Dominik, i
sveti Franja Asnirki prokli: _ 7eT . ._ U 1T
- i;~;~è' njali s etnost opoveda ~æi
~ ~ ,j i C , U U~ pR JU pRoTiv svakog i ukrasa hri æanskih crkava. Pape, kao Jul
ije II t ` ~: i Leon H, biln su velike hri æanske mecene sa
mo zato to su bili uèenici pagann?ma, kao to je onaj sjajni kardin
al Bembo tovorio da neæe da èita bibliju da ne bi pokvario divni jezik Senekel... Hr
i æa~hstvo je dochije tpgak èkaralo svoje figure nebeske slinatn lepim, to ?naèn grèkim, d
6i osvojile sva srca. Grèka je letota sve ulep ala èeta se dbta~kla; i azijoki bogof,
vi posgali su lepk~m samo kad su doccpi u Atinu. "' Azijska Afro
dita je bila jedna sirijska n fenièanska rugoba kad je na svojo,j koljci doplovi
;, la iz Azije ovamo na Kiteru. Tek od tada je ona ; slikana kao boginja koja je
samo fizièkom lepotom goslsodarila svetom; n dobila je teh u Grèkoj plave oèi, jer je
reèeno da je ro$ena iz je.ze
r, ra Trizonisa oc ljubavi jedne nimfe n Pooe doI' na, boga sa plavim oèima. Samo
od kad se n A~ro;, dita rodila ovde kz pene grèkog mora, postala je
i. 194
printdiasom lepote pre principa opola i ploæen~a.
Lepota je u ovoj zemlji nmala karakter sve tenn; sve to je sveto zkoralo je bit
i n ledto; i niprga ru no nije moglo biti obo avano. :Uristos je bio protivnik u~met
noSpi had je bogatstvo proglasio za greh i lorok; jer umetnost, za svoje postaja
nje, tra i ne ni samo bogatstvo, nego i luksuz i besposlenje. Mo da hricgæanstvo ne bi
ni dala ovoju umetnost da se do kraja i lo za evanæeljem; ili da - ~sreæom - umetnièki
instinkt u èoveku nije vitaliijn i veæi i od religioznog.
Ali aho su stari Grci nmadi stalnu potrebu da sve uèine lepim, imali su istu t
aasv~r potrebu da sve natrrave svetim. Ni ta u ovoj sja~no~ n lepoj zemlji nije os
talo neposveæeno! Starn Grci su verovadi u bo a~istvo zverova: lava, vuha, me` dveda
; i u bo anstvo pitmih ivotinja: bika, konja, hrave, ovce, koze, psa; i u bo anstvo p
tica: orla, labuda, petla, gavrana, goluba; n u bo anstvo biljaha i uma: u maslinu
Palas-Atene, lo?u Bahusovu, lovore Acolonove, hrast Zevsov; i u bo anstvo zmije i
raznih riba; i u bo anstvo izvora, reka i mora, naseljenih koliko i Oli~mp; i u bo a
nstvo brerova, stena i peæina; i u bo anstvo kamenja, i u bo anstvo vatre . . . I hri æans
tvo je drugim reè~ ka isto govoripo: istièuæi da je Bog svugde i na svakom ?kestu. Ali o
vaj naèin da Grci sve u svojoj zeml~i posveæu~ u, znaèio je da je u zemlji fipo?ofa bi
la potreba da se sve oduhovi. Uvek duh vi i od materije, èak s paèetka i neve to nzra avan
a ideja Anaksagorina. Morala je ipak biti sreæa iveti u zemlji gde je svaka stvar b
ipa sveta. Ovakvu filozofiju o ivdtu nt.gko pre Grka nije imao. Nigde se u takvoj
zemlji nije èavek oseæao sam i neza tiæen.
o 195
g ~ ~ g~1
SY,
g ,1 t~
. : _1 w
. Pa pored sve bezbrojnosgi ovih bogova, i stare grèke pobo nosti koja je bila utoli
ho dublja
' i mraènija to su bggavi, imajuæi i sami ljudske strasti, smatrani nesavr enim, samolj
ubivim i podmitljivim -- oseæaj relisiozni bio je nepotpun. Grci su na svakam mest
u nailazili na ne to kobno pored neèeg leiog. Sujevera je uvek
' bila jaèa nego vera. Bog nije mogao stoga biti g pravi bof za ljudstvo, koje ivi
prestravljeno ~3''~~;~~ , na ovom svetu, kad nkje bio u isto vreme i prik
u ~ ;,~"' ctpg dobra i ljubavi. U grèkom politeizmu nema - ni kau?aliteta, ni fina
liteta, i zato nije on in inkarnacija morala, ~ni zbir sFp4rbola praviènosti. Grèka
reli~ija je postala iz posmatra~nja sa
, `~~~~~ ~`'c~~``'~~ ~~st~~~ ~ mih dogat~aja u prirodi, i zato je ona sva u mate
rijalizmu. Priroda se sastoji od elemenata ; koji se me~u oobom ili biju ili scg
aruju; tako `t isto i bogovi, koji i nisu nispta drugo nero pi
fizièkn princnpk obuèeni u ared~e ~simbole. Zbir ,svih tih blistavih legend,i, koji s
e zove mntologijam, to je samo fizika koju su radili pesnici, i napravili je sto
ga neizmernom poezijom. Ali za Grke Homerove i Hesiodove u prirodi ne postoji dr
ugo nego fizièki ?akoni; grèkn su bo
; govi nemoralni, jer je i priroda amoralna. Svako grèko bo anstvo je zato astalo a?
ijski tiran i istoènjaèki bludnik; oni ne dele pravdu nego svoje prohteve; ne vr e dob
rotu, nego dele milost; ali i to ako su podmkæeni molitvama i da
t' rovima, i ako su pre svega na rtvenkku nahranjeni masnim jelima i poca æeni slatki
m pi~i:g ma. Nikad, ni u doba starih Grha, xafl ni docni
je, ljudi nisu mogli zamisliti bo anstvo drukèije nego sa povi enim vr
linama i manama ljud! skim, dodajuæi samo svemoæ i sveznanje kao glav
nu odliku za razliku od ljudi.
Mefiutim, ako nije èioglo biti u lstaroj I~èj' koj poba nosti u n
a em smislu, bilo je straha i; od bo anstva kakav i danas postoji. Bilo je, kao 196
uvek meæu ljudima, botoljubaca, teofila, to je jedan sentimentalitet naroRpite vrst
e, i jedna va na podr ka vere. Ali ma kaho da su stari sve tenici mogli tumaèiti legende
o homerskkm bo anstvil~a, od svajih bogova se stari I`rci nisu mogli nauèiti nièem do
brom.
Pa ipa~k veliki broj bo anstava unosio je u ivot kzvesno opokoistvo: jer zlo ko
je uèini Hera mogao je popravitn 3ev~s; ili to oasrvavi Artemis, zaleènæe Afrodita. Taj
- politeizam nije mo da do?voljavao da se kod starnk Grka utvrdi verski fanatizam;
bilo je mnogo botova i svako je sebi birao boga po svojoj æudi. Otuda i jedna nep
obitna korist: to starn nitsad nisu ?nali za verske ratove u na em smislu. Vddila s
u se nama po?nata svega dva sveiggena rata u staroj Grèkoj, i to ba ovde protnv Hri
se i Amfise, zbog uz piranja Apolonovog ?emlj~' ita u okolini Delfa, i jedan treæi p
rotiv Fokide, ?bog jednog rtvenika. Nikad nije bio vo$en rat u ime svag boga prot
iv jednot naroda zato to veruje u nekog drugag baga. Varvare su zvadi tim imenom
samo zato to su bili stranci; man,e prosveæeni ali ne zato ræavi ljudi. Ksenofon p~pi
e o Persijancima s divljenjem. Ni~su znapi za nevernnke i krivovernike; bilo je
hulitelja, ali ne i jeretika. - Èak u èestim me$usobnim ratovima, asvajajuæi tuU~u pre
stonicu, jedni Grci su podmiæivali 6oga napadnutik drugik Grka.da bi ovaj pre ao u n
jihov tabor. Osvojnvct tuæi grad, nisu ru ili njegov oltar; naprotiv, oni koji su bi
li pobeæeni, bacali su se sami kalienjem na svoje sopstveno bo anstvo to ih nije odbr
anilo ili to ih je i?dalo! Zato, da se ovo ne bi dagodilo u Atini, povlaèeæi se pred
K~serk~soi u Salaminu, najagre je Temist~akles objavio da je atinska ?a titnica bo
ginja Palas Atena prva onamo izbegla. Ovo je jedna vrlo va:hsna crta u
i97
.
Èi; . '
.' L . l
~g W'; ::g^:. ,~
.l= ?n ~ b _ ;;
sgaroj grèkoj veri. Bo anstvo je bilo du no pomagati one kojn u njega veruju.
Samo je stari trèki genije mogao da i pored . onak
vog svog politenzma imadne ipak onakvo dr avno zakonodavstvn. Oseæanje jednakosti i
pravde javlja se rano. Veæ Solon nije davao graæanoka prava ne~o samo onima koji nma
ju zanimanja
; i rada. Perikles nije dao ni da na hramovima atinskim ra,de robovi nego jed
tt~no slobodt~ri ljudi, - kao to se vidi iz Herahlida iz Ponta, i, naro
- èito, iz Plutarha. Najzad Aristotelovo pravdaF` "d nje robovanja kao inst
itucnje (na to hrt pæani naroèito ukazuju kad govore o svojoj moralnoj ~eriornosti), to
pravdanje dolazi - kao crgo se vidi i iz njegovog samog dela - tek posle veliki
h diskusija koje su se veæ dotle vodile meæu Atinjanima o jednakosri ljudi i nepravi
~èno
; sti robovanja. Jo pre toga, Ksenofon ka e na ~i jednam mestu da ne mo e da u Atini
njetovog vremena vi e uapctge raspozna slobodnog graæanina od neslobodnog, ni gos:po
dara od roba. - Ako
;; je Sokrat suæen to je hulio na bogove, to je to ; ka u da je hulio na bo anstva isklj
uèivo atinska a ne oRpita grèka; a to nije bio samo verski zloèin, nego jo vngie politièk
i, latriotski, protivdr avni; jer zajednièha bo anstva zna
,E èila su samo zajednièku dr avu. Sokrat je dakle osuæen kao protivnik atinske dr ave a n
e kao ateist ili jeretik. Z~bog ovog je osuæen n Alkibijad. Ako su iz verskih razl
oga ~trogonjeni
. Esht.gl i Ana~tssaa~ora, Dijagora i Protagora, ni to nije bilo pita~nje ateizm
a ~ni jeresi, nego huljenja. Naroèito huljenja na tajnu hrama u Eleu
u zisu, koji je bio sveti hram za sve Grhe naho je pripadao Atinn, po ~lo ga je èuva
o jedan od deset atinskih stratega i jedai atinski garnizon efeba. Koliko je duh
ovnog liberali?ma bilo u pagan
'; skom dru tvu grèkam, gde je uvek dr avljanin dolazio pre liènosti, vidi se iz toleran
cije
198
prema ndealistickom polkkei?mu Platonovom kojn je bio pot~uno pragivan èisto mater
ijalistièkoj teogonijn Hesnoda, a koja se, metutim, smatrala ?vanièihm.
Ja sam u Grètsoj, i u Rimu, i u Egi~gtu, i u paniji uvvk kombinovao sate pro ivlj
ene po starom kamenju. Tako kombinovann, up~sci su bili neodoljikn. Taho sa~m u
Attgni èitao Demostenove Filii~p~ke na Pniksu, ande gde ia je vepiki besednik n n?
govorno. U Tu~skulumu, dana njem Fraskatn, èitao sam Tuskulane od C~pderona, i to na
jednam bre ul u, senci mastkina~ na mestu gde je bnla jedna oD T~pceronovna seoskih
kuæa. U Asizi sam èitao Fiorete saeèvve onde gde ih je on sastavio. U Du6rovnihU sam èi
tao Gunduliæa i Dr næa. Ujedikitn pejza n ideju, oseæanje vremena sa duhom jediog tvorca,
to je ustostruèiti silu prt~rvljavanja. Kad sam n ao .U Ravenu, imao saik u d ekdr Bo a
nstvenu komediju da u sal~koæn onaioap~.oj gde je najveæi katotp~si pesnik ispevao t
e tercine, èitam te stihosve i bez njegove katolièke ducrevnostn. Na Genezaretskom j
ezeru u Galilejn èd tao sarm - hao da sam ih slugggao - Besedu na Gori, u kojoj je o
buhvaæena sucgtnna hriaiæahst~a u petoj n estoj i sedmoj glavi od Matsja. - Na e na~rod
ne pesme sam radije slu ao po dimljivim aercegovaèkim kuæama guslara, u teokobnnm krèmam
a pored puta ili pred crkvom posle peturgije, sav sreæan to spa~dam jo metu one hoji
su dohsiveli da èuju guslare, urro vremenom i èezavaju kao to su nestali i njihovi pre
thodnici koji su na istn naèin nosiln lunih pet stvleæa Ho~merove stihove dok ~tn~su
bnli zabele eni i sreæenn u dva velika aposa. - Taho je ve$a radost raztovarati sa
prijateljem u nje~govoj kuæn ~rln u n~etnvam vrtu, ili sresti Engleza u Engleskoj
~n'ego u Itatijn ili u Cari~rradu. I stvari i ljudn i ndeje imaju svoj okVir nz
kojg~s se ne daju izdvojiti ni
199
a~
g`
it; .
~4:..v
1LG~
.:: _.
,g;.....
.
..
'~...:
t*~-;~
1
d
.1. .
'j ~ Fè~.. ~ n~~ ~ ~ ;fY: , t ~'
. ~pcèuna:i a da donekpe ne budu ~umanjene; ponekad i narr~ene, a èesto i profani~sa
ne. .
Posle podne je pala po dopnnn depfijskpj- i n>enim srarim mr'aikarnma jedna
i~meri~cna svetpasp'.
: . ~h~c' _ Sve je cobipo du evnu bpatost i ikeko~r. Nije bilo vi e nicer od anor sv
irepog k crnog to yr- .
izbija iz zemlje u ovoj
Tsotpini u kojoj su'bo an= ska proroèanstva pret~sodnla tolikim ljudskim . .. 4p:hi
.~ _ .~ bedama. Nicgra nije od~avalo tragiènost jednog ~, `s~; ~ '-iI ~ ; predela
u ~kojem je umro mpadi i pvli bog, koji ~~~i'~~, ; je ostavio taliko lvtgotg za
sobom, i koji je bio
1 "' najzad napuiiten i isa~ejan. Sunce se nije vide" 7
la nad Apolonovom dolnnom, i kladna svetlost je dolazila sa praznog neba.
Nièeg danas od onota èega se opamknjemo u ovoj dolini kao naroènto gorkog u ljudsk
oj sudbini: da uveh ve~ma ivimo u hipakriziji pre
; ma bo anstvima nega i prema samim tiranilia na ovoj zemlji. Zamenjujemo od pamhi
veka jedno bo anstvo drutim hao kraljRve; ne toliko iz ljubavi za navo bo anstvo koj
e dolazi, holt~rko da se g:
svetimo nad onim botovilaa u hoje smo verovali dotle bez dovoljno sre$e i s . oèaj
anjem. Èoveku na zemlji nije bilo dovoljno da z~ga hako jedno bo anstvo odista ljudi
ma sudi no pravdn i zasluzi. Èovek se boga ~uvek bojaa, api ga nikad nije voleo. V
erovanje u bo ju dtdiIost i èovekovi napori da je za.dobije, to je povod antak~nizma
koji ide do mr nje, jer je strah svagda izvor mr
` nje. cro$ena mr nja èovekova za bo anstvo, to e
je sva tragiènost njegovoga ~kivota na ovome sve; tu. Od kad pos~goj
i èovek, ivk u borbi sa botom. l, Lepota i velièina bo anstva ~pastoje odista sa
mo za one koji Boga vide van malnh ljrdsk~i sudf~ bina, n hoji nig
pta ne mole n ne oèehuju. Ateizam ne mo e doæi od jednog velihog uverenja i je
j dne ideje o ikopu; nego samo od jednot sitnag
u
èovekovog oseæanja o pravdi n nvpravdi: zato ctto Bog ne ka njava samo krivce nego upr
apa æasa i pravednike. Sve inaèe u prirodi uverava o egzistenciji bo joj; a samo takve p
rotivureènosti u ljudskoj sudbini vode u sulznju i ateizam. Èovek tra i boga samo u. s
ebi i za sebe, i on æe veèito odricati njegovu izvesnast i logiku samo zbog neizvesn
osti i nelogiènosti u svojim sreæama i ne~sreæama. Epikur je zato bio tsoku ao da èoveka o
slobodi od boga: objactnjavajuæi postanak.sve~a èistom mehaniho~t. A Platon je poku ao
da izmiri èoveka sa botam: stavljajlfiii, kao principe posgan.a i. nopeznca, i~$r
el,ted o , i Nu nosd~ i ;Bo an~stvo; prvo, koje je materija od koje dolaze svi neredi
i port~r~czke, i. drugo, koje je duh od kojeg dolazi sva harmoni~a n.dobrota. Al
ts sve to nnje, bila dovoljno ?a èovekovo spokojstvo na zemt6i. Ljudi su po gp3 naj?
ad za Hristom zato td.je objavio Boga hoji je vi e bog èoveka nego bog svemira,
Stazice po dolini,~koje se nisu jaeno videle, naje,cnom ?ablista e i ra trka e se,
nebrojne, na sve strane. Na jecan stari mra~laor, kraj Svetog puta, pade moja s
enka, dlav.g~tasd~a kao voda. To se sunce opet pojavilo za d~ekolcko gret utaka,
, osvetlilo_ sve po ggduhoj ddolini, t~t zatim se lagano izgubilo ?a jedntkm br
etom.
Ali ovce, gde se od~vna vt~gce cigcta ne doga~a, nijedna stvar nije pogledal
sa .za njim.
ZO1
t'1 1:
:: 5_....,
.. . . .
PISMA IZ cIPANIJE
"
~, g AV$LA, maja 19** G
_:. " : Dugo zvoni veèerom u Avili. A kad se ~naj. ?ad umire klatna, i u va
zduhu naszutpt mir, t::: F ._;; ~ gleda da je preko grada precio nepggo stragpno
m
s~ ~, ~ i' ~ ' j;;,41~ 1 f- i crno.
' ~ Ima gradova u kojnma zvonjenje zvona oatomiI nje vhpce n
a smrt nego na Boga. To su sgari asri~~:4'~ a ~ ; ~ ,, . ' ~ ~ æanski gradovi po èiji
m tamniM pijacama i te
1 snim ulicama veæ s prvim mrahom padne duboka g noæ srednjeg veka. Mety njinn~m ?id
ovi~ma izgleda da se vk e umiralo nero ctgo ee rat~alo. Tu je legenda uvek veæa i ivl
ja nego stvarnost. Sie to postoji okupl>et-go je oko jednog iakena, jednog starog
atogkenika, neke stare ~suæe ili kaz vog æivota. Ti hrigiæanski gradovi icii su u boj
i
f u pljaèku da donesu g.ebi kakvog muèenika ili svetitelja, ako sami nisu ittapi bla e
netvo da ga rode i dadnu veri. A kad su naj?ad docii do n>ega, èitave generacije nv
e u prièi o jednom takvom mrtvacu koji zatim hroz ceo ivot prisustvuje njihovim sve
tkovinama i ru~èkovima, koj~g je s njima, s~ganuje u isgej kuæn n lo nici, i o kojem s
e govori starcima kao o lekaru, a deci kao o stradcilu. Qn je u vodi i vazduhu,
neopho
Iu dan, neodogDiv, neobilazai, veæi od potlavara ~i grada i va niji od vladgpse; on
ide noæu po kro1; vovima kao vseèar, i uilaèi se kroz prozor kao
20~
vampir. On je sve potninio u gradu za svoju liènost n za svoju doktrinu. Takva je
Asiza, grad svetoga Franèeska; n Sijena, grad svete Katarine; i ova Avila, grad sv
ete Tereze, vereng~gcce Hristove.
Avila je i inaèe raxo èemerna u svojaj kastil,anskoj tk~tstknji koja ide od sier
e Guadarame do kraja sveta. Sive i suvg ravnice, u gomilama pepela, kao da su ih
oc paaRtiveka pusto ile vojske, zatirale su e, morile boleitgine, isplakale kic.te,
pomlatnle kr-urke. Predeo je sav izglodan, granitan, pra inast, i ceo u nerazgove
tnim reljefima: nalièi na slike koje predstavljaju pejza meseca. Ni ta ovde nije baci
lo svoju senku: ni drvo, ni oblak, ni èovek, ni ptica. Ovde vlada ona ti ina koja za
gluhne ve~ma nego grmljavina, n jednoliènost od hoje se u du i uhvatn ne to hladno i g
orko. T~itina ve~kikih uma gtuna je melanholije, a ti ina okeana puna umiren~a; aln
ti irga avih ka~aenih prostora, studena je n honcentrièna, totalna, i u njoj ne ost
ane nijedno èulo da ne bude paral~igzirano.
Tako to ide do Burgosa n do porturalake granice. Sve u jednoj monotoniji tak
o pono~sktoj ali pasivnoj, prkosnoj i ciniènoj, u pejza~ku koji ne~e nièeg zajednièk~o
g s ljudohom lepotom i srcem, i koji stoji odvojen od ivdta i divljen>a.
Danas je nebo nisko i ne ra?aznaje se crta horizonta hoja ga odaaja od zemlj
e; sve se ztrelilo u onu samrtnièku bledu boju, nvgde narand a
stu i rumenu, veènu boju ove zemlje koja je glad- ~ . na jednor zrna, edna jedne kaèp
t, zemlje nemilo
srdne i nemajke i za pticu n za èo~etsa; koja ne -
daje nikols nigpta; èije su dojke usaasle, n na ko- ~~-~: ` joj umre sve to na nju pa
dne. Prva nedelja maja,
a ni po èemu da se vidi prole$e. Posle dutih nepogoda, nebo jo ne mo e da dobije svoj
u dubinu. Na krovovnma Avile le n jedno svetlo bledilo.
2D3
i;: -:.
Ff_`, !
":~
. Ta polusvetlost izgleda da je do la ovamo sa nekog drugog horizonta, adbivtci se
. sa krovova kakvog veselijeg trada.- Jer sunce koje se ceo dan
- nije videlo, ugasilo se negde. ne ostavkrv i ni zraèka na ovom nebu punom ve
kovnias molitava. .~. g;.;: ,
A kad poènu prve senker noæn,
nz grada se-razlegnu sva zvona odjednom, i zvuci padaju po ovoj . _. a'~'è.$ ,.,.~
..:. _ .G...
' << granitnoj okolini kao tectko meteorsko kamenje °g -~ G~~ ._. : koje se
kotrlja ravnicom.
Avila stoji sva utetkuta, ugutceffga, zadavljena u svojim te kim, tamnièkim ?idovima
. Stara tvræava pobo nih ~ hrgiiæansgsih vitezova stoji ledena u ovam arkom predelu. Ov
de h dani i naæi imaju istu tFpcinu, leta n zkme istu golotinju; veæ stoleæima niti se
ovde urro rucit ni zida; i grad ne zna ni ?a starost ni za mladost. Neka~d su o
vi stra ni zidovn bra~gntti da iko upadne u ovaj grad; sad kao da brane da iko i?
njega izi$e napolje. Kao da tu treba da lagano izumre jedno pokolenje koje je u
zbegu posle neke katastrofe ~a drugam mestu, i koje je nvelo samo u stra nom seæanju
i molitvi: Jer ovo je jeds- pg grad èiji se umor ne èuje kad se iza$e izvan ` njega pol
j na b
, u u, regu, ili na vrhu kule. Ne izbija glas ljudi, ni jato golubova, ni z
elena grana, èasto ~i pramièak dima. Zato kad se veèerom sva zvona razlegnu u isti mah
; to ubrzano i alostivno zvon~enje kao da paziva stanovni tvo da se zatvara u kuæe je
r ide na grad neka ~gesreæa, ili da istrèi na ulicu jer se sprema zemljotres. A posl
e zvonjenja, nastupi ttpcina kakvog grada koji mori epidemija.
'" Po ovim starnm ctanskim gradovnlia mrak pada br?o kao da se vi e neæe nnkad di'æi,
teE ak, materijalan. Tako u Toledu iztledaju noæu
njegove palate kao grobnnce. U SegoviJi ta~mèi zidovi izgledaju kao nedtrijateljsk
e busije. U Santjagu, koji je sav od manasgira h azila, noæ
g ne senke po gluvim pijacama izgledaju duboke kao
Z04
provalije; i ne to crno kinn iz zemlje, i ne to hladno pu?i ys naace telo da èovek ne
ome no~u da se z~bazre na raskrkc~u. U Esk~rijalu prolazi se kroz vojske fa.tggo
ma. Ali nevese,post Avile dolazi od one neme tug~ i gorcine koju daje samo apati
ja kamen~a, u kome le i. U ovim gradovima koje aet~y polovinu gadg~vne oiblivaju a
frièke hisie
svetlosti; i gde su meseèine bele kao snegovi, ; ovde se ipah obo ava senka, radn se
u senci, mo
li se u senci. U ovim sgarnm ctanskim mestima
gde postoji samo gra~it i senka, sve je izrahse- ; no.kamenom, iopeaano stubom,
pritisnuto plo
èom, nadvi eno zidom. panija nikad n;ije mo- . gla da odvoji l~totu od ture, ni veru
od oèajanja.
U paniji je uveh sve bilo sumorno: i vera i vladaoci, i ugmetnost, i dr ava. V
era je trahsila od ljudk da budu njeni zatoèenici i prosjaci; vladari cyn~c uèili da
budu n~erovi vajnici i palkku~ge; umetnost ik je ucila da budu
akezrtièii i ciiièni; dr ava je ~k~vela samo od , njihovog pustolovstva i vratoloiije.
3edna stra
na vera bez inlosrUa i jedna pectèana zemlja bez pepote, napravili su tragiènu du u pans
kog èaveka. pansko katolica~stvo ne~ka onu patan~sku nasmejanost i vedrinu katalièans
tva talijanskog, U cIpanijk je vera jezovita, ortodoksna, svirepa. Talijanoko je
k~tolièanstvo jelinoko; a pansko Je jevrejsko. Onaato je uvek ostajao Bahus, a ovd
e Jehova. U ' talijanskoj crkvi prebiva jedan Bog dobrodu an n gojazan, hao rimski
senator; veseo i u dimoaima mirksa kao vla
dar. sa Istoka, pod kup opama sa kojik ~tadaju zla- ,
tne kaplje; Bog hoji èoveka, posle kratke kato- rlièke iolitve, kopratk do vrata, us
uv i mu u
d epove mletaèke cekine, i obesia i mu o ruku jednu mladu i lepu Talijanku. U malim sr
pskim crkvama celog veha atrebiva Bor--~koji ima lice roditelja, predsedniha op ti
ne nli stare ine zadruge, lomalo no~nog stra ara i~ . pol.skor èu
205
g fi
vara. U ggptanskoj crkvi, u kojo.i se gomilaju rI'ste i studene senhe od sgubova
koji rtcao da croje ?a veziva.nje i cdiba~nje, abitava Bot asrvoloas i
- h a-~ èovekomrzac, kvji èeka èoveasa samo da vmu oudn, n*
i da mu istrgne jezih i odseèe u i.
Italija nikad nije mogla da se oslobodi trèkog duha koji je bno sav u radosti
n strasti za ivot i lepotu ovog sveta; a pp~anska rasa, koja nosi vi u a~olovinu k
rvi ararkke i .jevrejske, primila je s n~om ono to je nemilo~srdno u koranu i nep
omirljivo u Talmudu, i ~nikad nije nmala smisla za u ivanje u sreæi i za radost u od
moru. Ovo je ?emlja hri~tggæanstva u kojoj nije bilo ono cggo je u hri æanstvu najosno
vnije: milosrt~a. Kao narod koji je stradao vekovima od neprijatelja druge vere,
sve to je bila druta vera postajalo je neprijatelj za panskog èoveka. Iste rodine k
oje se oslobodio Mavara u Andaluziji, proteruje u masama i sve Jevreje iz Kastil
je, Ara~ona i Sicilije. Isti vladaoci koji su odneli pobedu hri æanstva nad muslkman
, stvom, reformi u inkviziciju s ciljem da sdgoreva jeretike i nehri æane. Tvk to se os
lobodila, ciansha nacija baca u vatru hiljade svojih soatstvennz graæa~na. Tek crr
o se osetila slobodnim hrigiæaninam, ona ratuje na sve zemlje
E hri æanske gde igia jeretkka s ckljem da spasava Spasitelja n Bogu vrati n~egovo m
esto u svemiru. Nijeda~r narod nije s onoliko ludila gledao
u nebo kao ov~j. Ovde se nije samo za Bota ivelo i gladovalo, neto i pljaèkalo i ub
ijalo. I? straha od Boga zidane su ogromne crkve, slikane slike, i nekoliko veko
va palile glomaèe od ko
` jih se i ~sa;d pamalo dimi cZpap-ptja. Za Boga su bacali u vatru preko stotnnu
hiljada jeretkka, klali protestaagte po Nizazel~s~soj, hute~ote po Francu~stsoj
i muslimane po africkim obalaaka. Kao svi narodi osu~?eni na propa~st, kao Eg~tæa
ni i Jevreji, i pan~olci su omatrali sebe izagob
branigsnma bo jkm n èuvarima za~eta, icpanogso katolièanstvo je dalo prnmeg najve~e ve
rske netolerancije; panski narod je bio andar inkaizicije i d elat crkve.
Nema ve~eg beonila od onot koje dolazi od ! vere, ni mraènijeg ubice
od onog hoji nosn bo ' ju buktinju, ni cinizlaa od onog kojnaa oe kupuje
bo ja dobraga. Dve velike re,lhp~je, hrntc~anska . i mustsimanska, irene
su ognjenim maèem. One
su na Istoku opusto ile hraaaove i biblnoteke i a u cIpaniji su opusgo ile du u ovag v
eliko~
plemena. Treba'æe vekova ove danancnjv apatije i spavanja da je i~sceli. Ona je os
tala ?emlja nespokojna i uzrujaka, ubojita n alosna, poetièna i kraoloèna, i ne~prome
n~ivo srednjovekovna, jer kad se panija promenn, to vi e neæe biti Icpanija. Ic:panij
a to je velnka lokva krvi ia svetom podu crkve, ubistvo u oltaru, zloènn u lo h~tn.
Otuda ona rorèina u celom tvoraèkom genijU ove zemlje. panija je u svojoj umetnos
ti akvptièna, ironièrna, cinièna. Iroincan je Servantes koji tdelu zemlju slnka u jedn
om faa~tasti kao Don Kihag i jednom dobrièinn kao Sanèo Pansa. Apostoli Riberini i?g
ledaju klinièkn bolesnicn, muèenici kojima je vera ~p3la kr$, natrdila lice i osakapè~
a udove. Veparkez slika kraljeve hao idnote, a dvorskim ludaasa daje kraljevske
sgavove. Ironièan je Grvko, èiji apostoli n evangelisti izgleda~u cgpijunn Torkvemad
e. Nitde radosti, ~ni ljubavn, nn u~iæei,a. Potluno odsustvo i ene is uiketnostn; s
avr e
io hri ~ansko prezira~e ljubavn za lepotu te- r la. Vera je napravipa da sve pggo
je bo je bude
stra na, neèoveèno, ubilaèko, n da otruje sve bunare u jednom od najsunèannjna depova svet
a. panjolac ne zna za osmeh kojn nije podsmgeh; nn za humor ~koji ne ide odmah u
irog~nju; ik za iro~ ju koja ne svr i u sarkazlau n cinizmu. Gde ps
miluje, ogrebe; a gde ogrebe, okrvavi. ,
207
tokom, a njenog sveca Suncem. Misticizam i jedne i druge zeml,e su isti po su tini
; i ista tendencija da se vera vrati primitivnom hricgæanstvu i dobu Gritorija Vel
ikog - koji je bio papa i sluga Ga ji, a ne kralj i gospodar ogranièene dr avne terito
rije; vraæanje dobu a~po~stolstva i skru enosti; vraæa~nje samom Hristu koji je dao ku
lt prostote i siroma tva; vraæanje evanæelju koje je knjiga nicièih.
Pa~pe su bile izgubile presti svetitelja otkad su posuknule za prestihsom vla
dara. Postajuæi vladarom, papa je prvstao stvarno da brine o crkvi, neto je brinuo
dalje o svojoj teritoriji. Da bi je pro irio, nli samo sa~èuvao, pravio je saveze i
ratove, slu eæi sa maèem i otrovom, koristeæi se intrigama, i iveæi u ra?vratima, dakle s
svièk kao i drugi vladari njihovog doba. Nemaèki i~mperatori za~ tkæavali su pape od nji
hovog sopstvenog naroda u Italiji, èim je moralni ugled crkvenot poglavice padao d
otle da je dolazilo da se po trojica u is~o vreme prog.ta uju zahonitim sopetvenic
ima Svete stolice; i najzad, presti je papstva potpuno pao u korist presti a nemaèkih
careva. Svetac iz Asize je u najte e doba oèajanja i uni enja doneo bio svoju blagu e
vanæeosku reè u kojoj je bio najveæi liri?am i ljubav koja se èula od doba nazaretskih p
arabola. To je poèetak misticizma tali_jan~skog XIII-og veka, koji je tre6alo da o
ggase katolièanstvo od tada njih papa koji su bili pastali vladarima, i od vladika k
oji su bili postali baronima. Uèenje svetog Franèeska je bila vera koja je poèivala sv
a na savesti onog koji veruje, na saznanju bo anstvene istine samo putem vizije i
ekstaze, to je znaèilo lom sa mnogim tradicijama crkvenim, i za~postavljanje jerarh
ije klira. To otvoreno odstupanje od dotada t-se rigoro?nosti verske, bio je pravi
put slobodnom tumaèe.
219
Ip-m ~~ ~_~-;1 ;~ 4 i~bk. k~u ~R u .
._.,..aZ .$~:. _
; nju, znaèi koji je i?daleka vodio pravo u re
for. mU.
Ali svetac i? Asize je propovedao siroma, tvo u I
taliji, radosnoj zemlji sunca, slatkg-ps ` vina i lepih ena, i govorio detinjiat
jezikrnk
o pticama kao svojnm sestrama
, i potoèiæima kao Æ.~ ^,-~ svojoj braæi, i onda kada su pape i kraljevi pri. :~~- znava
li saèko silu i na~silje, sladostrasti n raz
vrat. Istina, to je govorio u j
edno bedno doba kada su ljudi bili poèeli da be e jedan od dru, gag, i zatvarali se
u peænne i mana~stire od stra
;- ha, verujuæi da je svet konaèno propao, n da sotona ide oko gradova
i ?idova u dbliku zmije. y - A panski misticiza~g je postao trn veka doc` I ~~.,
i~I~~~~~I i
I1 nije, kad je talijanska mkstitsa veæ proctla bila kroz tumaèenja, i
izgubila se u .matlovitosti, a r`' krenula da izgubi i svoj pravi smnsao. Tako s
ad '' lanski misticizal,t postaje glavnim braniocem
d;e=>_ .' crkve pred zapadnom i?mom. Ali se patgski misticizam i rodno u monarhiji
koja je bila ogromna i aojnièki silna; i nije se rodio kao reakcija na ravvrat kz
vesnih papa, ~nego kao reakcija na pokvarenost po manastirnma, i uotpcte na skep
titdi?am koj.i je - kao to se vidi iz pesniha tog doba - nosio sve znake duhovne
degeneracije i gorè~ne prema ivotu.
Nièeg ovde inaèe sliènot sa svecem iz Asize. Jer je sveta Tereza govorila o ljubav
i, ali u stratcnoj i mraènoj IIIpaniji, koja ne bi nikad oseæala ~ni dovoljno razume
la versku idilu i teolo ku pastoralu asigcku. Zato je sveta Tereza
, a govorila glasom mucrknm, skoro zapovednièkim. Govorila je o redu i poretku kao
kaKav general ;
kralja panskog. Sveti Franèesko u svojoj okru enosti kzgleda kakav mal
i pa svete Tereze, koja u svojdj verskoj groznici govori manje o Bogu i raju nego
o paklu i sotoni, i èesto podseti ,na r Savonarolu vi e nego na sveca kz Asize.
220
Svahaho, ctanski Mi~sticizam je pastao onda kad je u Italiji veæ svet bio pon
ovo postao paganskim. Sveta Tereza je dr ala u svom mladom naruèju Hrista, u vreme .
kad je u Italiji bilo opet vraæeno bo anstvo Apolonu. Sveti Huan de la Kruz je pevao
svoje ek~etatnèke hnmne hri æanskom bo anstvu, ~kad je u Italiji bio dobio Pan svoj nov
i venac od sve e loze. U cIpaniji je govoreno jo o evan$elju, kad je veæ u Firenci od
avna Ko?mo de Medièn bio otvorio iraka vrata svoje akademije IIlatonove.
Mo da utncaj svete Tereze i ostalih cpganokih mistina nije bio man~ za c anoku
umetnost nego pojava svetog Franèeoka za umetnost talijansku. Liènost ovot sveca, nj
egovi "Fioreti", i naroèito n~egova legenda (koja kao u slu~èaju svih s.vetaca, prem
a a i njegovu liènost n njegovo delo) dr ali su poc svojom sugestijom joci ceo jedan v
ek posle njegove omrti. I Balo i Dante su bili ushiæeni t~gm nazaretskim pastirom:
prvi u blagosti i prostoti linije i holorita, a drugi u sa~moj osnovi svaje kat
olièke egzaltacije. Tako je i Luter prethodio n bio uèitelj docnijih nema~gkih mistk
ka Sebastijana Franka i Jakova Bema. - Bnla je u laniji jedna duhovna atmosfera i
hnji evna forma pre svete Tereze, a druga i atmosfera i forma posle n~ene liènosti
i n~enog knjihsevnog dela. Njen stil, intiman, èist, bez gizdavosti, bio je nav ?a
to doba formalizma i konceptizma. Njena trnia du evnost i devojaèka srdaènost i mekot
a bile su otkriæe za skeptiène duhove onog dru tva zakovanog za
pedantiza;m i preceatge. , Slkkar El I'reaso iz Toleda je nzveono najve
~i katolièki~ slihar, onako kako je Dante bio najveæi ~katolièki pesnik. On je od svih
uèketn ika stajao najdal,e od paganekot duha renesanse, i nije èudo to je prezirao M
inelan$ela tsao mazala i praznoslova kojn se ne ins~piri e crkvenom
221
n c
" ~~.`tf7.~i_ ~ ;'~-.
:_ _ .ys~~.
hri æanskom pobo ho æu nego starozavetnim mitom. El Greko je morao lièno poanavati svetitel
ku iz Avine u samom Toledu, gde jv ona dolazila, i pisala svoj neodoljivi ivotopi
s. Ono to je kod El Greka esencijelno, to je pobo nost katolkèka, i to katolièha panska,
i on je uèenik sveta Tereze nolens volens. Velaokvs je mogao biti i Flamanac i Fr
ancu?, ali je El Greko victe panac nego i Morales n Zurbaraa~ i Ribera. Izme~u nj
egove inspiracije n ~oapcteg du evnog tona ~;vete Tereze gnma jedan neasporan afin
itet, i ~kojk pada ~u oèi: ekstatièka pobo nost, verskn bol, vizija a ne nauk. Ep ~Gre
ho je mistik koliko i sveta Tereza, hol~ko -i Huan de la Kruz, onim to se vidi u
a~sgsegsgso-ekstatièkim figura~ma ne samo Grehovih svetaada, neto i njegovik grat~
ana sa oioliko tu nom du om u ocima. I Lape, i Tores, k Servantes - uèenick Fraj Luja
de Leon, aokete i velikog pisca - svi su najzad bili pod uticajem ove svetiteljk
e pesnihinje. Ona je unela, osim svoje lrirodnosti i strast.i, svoju antipatiju
za emfazu i erudiciju, koje su tada bile u modi. I nasuprot doktrinarizmu i tali
janskim uzorkma za kojima je~ n ao Servantes, naroèito za Boha~èom, ona je unela svoju
ognjenu cptansku krv i svoju neodoljivu pesmu o ljubavi i borbi.
Kao u Italiji, i ovde je ugicaj mistika oplemenio u~metn.ost, zato to su mist
ici najveæi rrstra ivaèi unutra~ njih vrednosti, duboki posmatraèi rada duha i dugie, unut
racpveg nemira i unutra njeg bla enstva. Oni su najbolje po. dvajali univerzalno od
liènog, bo anstveno od ljudskag, njihov~gm dubokkm ot som borbe n bure u bednoj sudbin
i èoveka koji se uvek gubio pred sla eno t~u psnhièkog problema. Mnsti~s je jedini èovek s
av ~redan unutracinjoj tajni; on roni u ~se~be; muci svoj duh hiljadama najveæih i
iajkomplikovanijih pitanja. Bog i du a, $era i pri
222
roda! To je duboki ponar .koji èovek ,no~si u sebi; a mistik se hreæe jedino u tom o
ma$ijanom krugu tratan,a i slutnje. - ~A ovde, to je znaèilo psihologksdti pan~sku
lt3teraturU, i~stanèati opa anja, diæi se do najs~lptilnijih moauænosti analize èoveka i n
jetove sudbine. Zato ova svetiteljka iz Avile nije samo krupna ~knji evna liènost i
krupno knjihsevno delo; oa-ta je ~sama za sebe jedan ~tokret i jedan preokret.
panija nije razumela petnae,sti i esnaesti vek obnove ljudske misli, jer od po
stanka nije bila lakama na ideje, i i~iala-je jadan hri æa~nski u as ad p ogrvsa Nizia
je a~mala linkje u politici, ni s~ilooofije u relitiji. Da je imala liniju poli
tièku, imperator cpganski mogaa je davr iti i utvrdi~ti cpianoku heremaniju nad svet
om. A da je imala filo?ofi e u religiji, panija bi se preporodila sa res~ormam. A
li je u to doba bio n~en krik: Krvi i ?lata! Ta zlato je na la u Meksiku, da ga ce
la lotro i na najamnièke vojske protiv hulitelja' njene crkve. - Ona nije -imala ren
esansu. Ona je astala pasivna prema jednom od najveæih doga$aja ljudske misli u ~i
~.p~oriji: tom dabu ukrprganja naganizma i hri æanstva, mirenja Homera k biblije, Ba
hu~sa i Hrista. Kad po talijanokim crkvama satiri sa kozjim nogama trèe za nimfama
, u Vajadolidu se pali prva glomaèa obnovljene nnkvizicije. Dok talijanski kne evi i
kardinali prisustvuju po ateljeima slipsanju i va~jagnju, kao mecene i kao mode
li, cianeki kralj prisustvuje sa celim dvorom ubijanju jeretika na Pijaci Major
u Madridu, ili blagosilja sa bapkona vojske koje alje da ~tokolju fra~ncuske huge
note i holandske protestante. Papa Bord ija, koji je roæen u cgpanskoj Valenciji, pi
ruje kao patanac, ali i ubija kao panski hri æanin. panija je os
g
223
. * tala van sukoba ona dva cudna ~i protivureèna duha renesanse: paganskot ,dioni
zijstva i hri
, æanskog asketizma, i nije imala u isto doba i ' ~ ~-,, , ~ Lorenca d
e Medièi i Savonarolu. Jer panija nije zemlja igre tsontrasta. Ona je bila n ostala
samo hrk ~anski asket.
; ,~ ; _ Renesansa je za nju posgala doga~ajem od ono-g -k _ ~.;:- ' dana kad su
antièki u?ori ivota i umetnosti podveli i sve crugo tumaèenju i eklehti?mu, i potres
li ~z osnova stubove katolièanstva, n ispoljili gorostasnu fituru Luterovu, hoji j
e verovao da ~e hri ~anskom relit ioznom ljubavlju stvoriti ne to temeljnije nego to
je ,bilo i samo Rimsko Carstvo. Sloboda ravesti u tumaèenju
; dotme i crkvenih naravi vodi, sasvil~t prirodno, i tumaèenju stvari u dr avi. Usta
nak nrott- u apsolutizma crkve vodn ustanku protivu agssolutizma monarkije, ~monar
hije tog vremena had je ona bila~ lat crkve; oslobo~en~e hrip~anina voci ospobo$
e~nju tra~anina; obaranje vlasti duhovne, vodi obara~nju vlasti svetovne. Kada j
e Luter poèeo da uèi da je svahom èovaku dovoljna sopstvena savest da razume evan~el~e
u kojem su bo ji zakoni, znaèilo je tim samim da ~svaki pojedinac postaje siturni t
umaè i zakona i odreda~ba dr avnih. Sa padan~m pa~pe, morali bi paoti i kraljevi i k
ne evi, svetovni predstavnici bo ji i ~ssponenti crkve koja je bila postavljena u sr
ednnu hosmosa. Katolièanstvo nije bilo samo urodni rasgovor za Bogom nasamo, neto
i
4 jedini izvor politièkih i socijalnik principa, izvor organizacije misln i dru tva
t~og vremena. Sa jednim je padapo i drugo. Zato je Luter bio smatran Antihristom
, i protektanti:za~m smatran kao hajapasnija od svih jeresi od posganka
;; na e vere. On ne odbija,do~mu, neto uèen,e o dogmi; niti daje novu doktrinu o èovvèjo
j atrirodi ; Hristovoj, ni novu ko~smogoniju, ni pove zalove ~! sti, al.i odbija
uèvtc$e sve~rgeinka u uèenju o do
224
gmil Taho dotma postaje etvar ~elobodne savesti, kao to je za mistike bila stvar
srca.
A za hri æansko dru tvo tog vremena to je znaèilo smak sveta, put u haos, u ~skentk
tdizam i materijalizam, u otvoreno neprijateljstvo prema Bogu, i u anarhiju prem
a dr avi, jer je dr ava podignuta na kalsenu crkve sa kojo~m je nerazdvoj. na. Luter
je dakle bio atrvi Nvmac kdji je uèio da svi mirle, i prema tome prvi roditegs ne
maèke filozofije, ali njegova ideja o slobodi vodila je u gra$anske ratove i zavr id
a u francuskoj revoluciji. clpanija, datsle, nije aiogla imati svirepijeg neprij
atelja.
Kao najveæa hrict~aFlska manarhija, najortodoksnija i najapsolutnija, Iclanija
je prva bila pogoæena reformom. Ja u jedanaestom veku javio se u Italiji jedan nre
teèa Luterov koji je poku ao da deli duhovnu od ~svetovne vlasti: velièanstveni Arnaul
do i? ~Breciie, i crotiv njega je digao ~maè imperator nemaèki koji je onda predstav
ljao najjaèu ~monarhiju lsnovanu na katolièkoj crkvi. Bilo je, dakle, prirodno da se
sad i tppanski kraljevi dignu prvi prott~vu Luterovog uèenja o slobodi savestn, i
da se ceo esnaesti vek paganizma zalo e u borbi za opasenje crkve. Zato nije bilo
ljubaai ?a renesansu u takvoj dr avi èiji su se temelji ljuljali ip3rvlvem nauke o s
lobodi savesti. Filic II i Ignacio iz Lojole o'ili su oni st.radipii sojntpdn Hr
isgovi koji su prvi ditli maèeve osvetinssa. Ali protiv novog sve tenika nije bio u
sta~nju da ~se digne stari sve tenik. Protiv propovedn.ika digao se soldat.
Mraèna figura Filipa II ostaje zauvek vezana za istoriju crkve. Tiran, fa~nati
k, ~sumnjalo, hipokrit, krvolok, smatrao je da aiu je poverena bo anska misija za
satasenje asatolièanstva u dobu kada je samo crkva bila vla,car sveta.
15 Gra.lovn i hil~ere
~Sad szm nekol~t~so tuta, za ove ce~riri godgine to sam iveo u paniji, ~trolazi
o krov tamne
' hodnike njegovo~ Eskorijala, ja sam oseæa,o koli.:, ko je hladnog i gorkog i
ubilaètsog moralo biti m nagomilano u dutci tag bledog, mr avog i stra
~,w nog èoveka. Na ~svakoj stvarèici ~koja~ mu je nekad pripadala, oseæala se jeziva se
nha ovot hri æanskog krunisanor d elata. Njegov je otac nosio kacigu, jahao u elezo oko
vanog konja, i $odio vojske, i ceo ivot proveo van doma; Filip II je nosio svilen
i e ir, i sedeæi u jednoj ledenoj i mraènoj æeliji, nareæivao klanja lrema kojima zloèini
ona izgledaju nigctavni pre~stutri. Jer nn~su tad ubnjane liènosti, ni gomile, ner
o narodi. Van njegove dr ave, njegove vojske pale i pljaèkaju; u njegovoj zvmlji, na
svima mid:
jacama, ili glomane ili torture. ~Niho u paniji se ne buni protiv najsviregtijik
mera za spasenje Spa~sitelja. Prisustvuje se glomacama kao ltrgurgijama ili naro
dnim praznicima. Jer ko je neprijatelj crkve, on je ~smatran neprijatelje.m i dr a
ve. costalom, taho je jeres tumaèena i davno lre toga, jo i u doba Teodosija Velnko
g. Ali ctanski vladari ogla uju neprijateljima Bo;kjim i one narade koji su samo l
rotiv pape.
Grèki car Ira~klijus, od hojeg tra ahu Persija~nci da se odreèe Hrista, nekad tak
o isto objavljuje svojoj vojsci, veæ potuèenoj da neprijatelj nije ustao trotiv Grèke
nego itrotiv Bota, i vojska ~se posle tih reèi vraæa gkao munja i pobeæuje nevernika.
Car grèki je u ao zatim u Carigrad na èetiri bela slona, noseæi na svojim leðima hrsg drve
ni na kojem je neka,c ra~etget Sin Bo ji. On odmah zatkm ide i u Jerusalim, da, ob
uèen u hostret i bosonog, iznese starim putem na Golgotu isti onaj krst koji je veæ
onde pre toliko vekova slu io za ra~speæe t~rvom muèeni
; ku ~svaje crkve. Filip II je ~smatrao ~cah da je JIy. ter ustao ne samo pragi$
Boga hgi æanskog, nego
226
protiv i same ideje ~o Bogu. Pravoslavni vladaoci nisu nikad znali za takav usta
nah protik jeresi kakav je da ao iz cIpanije. Ali je taj ustanak spasao palu, a to
znaèi k ~katolièku crkvu.
U jelinekoj egzaltaciji za stvar bo ju nije nihad bilo ni truna icianskag mra
ka ~ni verskor basa. Pravoslavlje je bilo n ostalo vera nevina i èista, vesela ,i
polupaganska, puna blagorodnog jelinskog duha ?a radost na zemlji n mir meæu ljudi
ma, bez svojih inhvizicija ag Torkvemada, vartolamejskkk noæi i engleskiz prarona.
Ono nije i hgirisalo dubaku rimsko-katolièku umetnost, ali je calo veliku umetnast
vnzantijsku; i ne smeta ni danas slovenekoj umetnosti da postane velkkom. I, naj
zad, neqka opasno~sti da pravoslavlje ikad ustane protiv nosnlaca nauke i ~repor
oda.
Najapsolutnija crkva i dr ava, III~anija je imala tu hobnu du nost da ,inkvizic
nju natravi moralnim i politièki~k sredsgvom. Pa npak Filip II nije ni ta 9lotao pro
tF reforme, osim da je udavi ~satao u svojoj zeaklji. Da nksu propali bradovi Gra
nde Arma,de, paslani za osvajanje Engleske, i da je Engleska za ta pakorena za pta
nsku kruggu n crkvu, gde bi adi~sta danas bio liberalizam evropskil Hode$i .kroz
mraène sabe Eskorijala, isklesanog u jednoj tal~tnoj atlanini granita, ja sam m~i
s.rpio ,na ovog ~mra~ènog kra~za èiji sam sarkofag sa u asom gledao' asako i reda mnam
le i u suterenu Eskorijala, pored ostalih kraljeva i infanta, a mislio sam na naj
nehri æanskiju liènost u isgoriji. I m ~irlka sam na gorko oèajanje hoje je taj kral, è,so
rao oseæati vidaæi da se polovina sveta odvaja od ~alske crkve, a da je njegova misi
ja 0.tropala. Imao je u rukama sve zlato Mehsika da ga raspe na najamnièke vojscse
protiv neverhi~ka; ~ slavne generale kao duke de Alba i Alehandro Farnasio; i
L
1s 227
brodove hoji su rtrona li bili sve pute i kont
tinente slave i pobede. Ali ta krvoloèna hipohondrija zavr ila je ustupanjem pred ~t
rogresom istorije kojem se ni ta ne da odupreti. Jedna slobodoumna relignja je ila
k pobedila, i na njoj
,u jedna noVa civilizacija n nova ideja o dr avi podig.nuta, uprkos Filipu II. Nièij
n trijumfi nisu bili hrvaviji, ali i nièija amrt nije bila potpunij a.
Drugn je èovek icgan~ske rase, èistokrvniji nego ovaj kralj, uk7pevao u borbi pr
otiv ~reforme: Dan Inigo Lapes de Rekalde, iz Lojole, koji je postao sveti Ignac
io. Nekada pa kato~tnèkih hraljeva, njihov oficir, ranjen kod Pamplone, veliki avan
turkst i ljubavnik, istinski cpganski èovek XVI-og veka. Hladan, ~suv, mraèan, hgrme
tièah, bez verskog ushiæenja koje dolazn iz evanteoske ljubavi, ali sa punom merom o
trova, koja dolazi iz hri æanske mr nje. Nije do u duboke godi~e èitao dela svetih otaca
, nego, naprotiv, sricao. knjite o vitezovp ma i njihovim zloèinaèkim junacrgvima za
crkvu. On ~stvara jezuit~;ki red ?a cpvrenje vere, a, i naroèito za odbranu pape.
Ovo je jedna od najgorosta~snijih figura koje je ~pa ija dala veri.
Za irenje hri æanske nauke po drugim xoFttinentima, za~slu io je adi~sta oreol n zt
gatni kovèeg u oltaru bd lalisa lazulnsa u Rimu, U njegovoj crkvi. Dao je red veli
<knh propovednika
' i uèitelja. Ali, i pored toga, njihova dela XVI-og, XVII-ot i XVIII-og veka u sa
moj Evrotp-i po dvorovnma, kancelarijama i domovima velgpsih porodica za spasava
nje alsolutistièke monarhije, i za prestihs pape, protiv svake slobode.misli i pro
gresa, ~samo su utisli jo jedan crn peèat na i~storijskoj misiji panske rase. Njihov
maè n otrov i glomaèa protiv svakog donosioca novi.e ideja i o~se,æanja, njihovo uzur
rp~ranje ljudskih savesti n imanja, uèt~iilo ~ih je isgra n~.rm praduk
228
deni avde, ~sedeæi i?meæu dva tuèna ~stuba Partenona, u mirna a~trilska ili ~:eptembar
ska popodneva. U .to vreme, sunèana svetdost po starom kamenju pretvori se u neko
mleèno sij anje, u neki sjaj hoji je i?meæu sunca i meseèine, i u kojem se izraze o tri~
e sve ~konlure i proha u svi reljefi. Ovde nema boja; ima sa~lao bleska. Ovde se
ne zamagljuju i ne rasvetljuju ume; ovde ivi i raste kamezse. Miri e sva~sa travka i
svetluca svaka stena. Sve to se dogata u nebu, pretvori se na ovam tlu u vazdu ast
a èudesa i neprestane igre n intrige sunca. Nigde ?emlji te ne :kivi u tom stalnom oèe
kiva~nju i usk.~enju.
Oèi sviju ~stvari gledaju po ceo dan samo u nebo; i nièeg nema cggo jedan zrah
aunèani ne bi izmenio iz osnova. Nebo .i zeaalja ~tgde nisu ovaho tesno vezani. Im
a trenutaka kada izme~u iroke atknske doline i morskog ogledala u Faleronu nema n
ièeg ctto bi oznaèavapo usijanu crtu koja ih razdvaja. Zaèas prestanu sve proporcije i
meæe u prastoru; bregovi se odalece i ume se rastope i utase; sjajni busevi pokraj
puta postanu nevidljivi. Veliki i crni èempresi, koji su veèerom u paniji i ~na Sici
liji puni zlata i krvi, o~de izgube boju, postanu staklanastk i prazraèni; i ne os
tane od njih drugo hego jedna eterièna silueta hoja se jedva dr i u vazduhu. Ovde sv
e ivi od sunca, zbog sunca, za ieunce.
Tri velike osnove starog antièkog duha bile su Ideja, Lepota i Ti ina. I? Ideje
je, govora e filozof, nocrao kosmo~s, i ona je bd njega
veæa i stvarnija. Ali dodajte i da je iz Lepote , ponkkla religija, koja je vi e muz
kka i pesma
nego mistika i cogma; a nz Tkgcine je izi la arhitektura, jer je cela u trijumfu p
rave lini
je. Samo je ovahva dolina bila kolevka vere u ) kojoj je ono to e bilo najlep e bil
o i najsve
tije. I kolevka ~ilozofije, u hojoj je ono to je najjasnije bilo i naj,dublje. I
holevka arhi
231
.::
tekture, hoja je ostvarila najsavr eniju eurit: ' '
miju i najspakojniju lepotu, uzevcp~g samo jednu
srebrnu crtu s ovog horizonta. I kolevka skullture, u kdjoj i snaga i mudrost go
vore sa podjednakom tgirnoæom. - Iktinus, Fidijas i Platon, istovetno nose ovo pod
neblje na svojim de.pima, kao neke ptFpie rodno sunce na svojim krilima. Da bi g
orka filozofija o ivotu postala ~samo lepotom, jadna pèela ostavnla je na usi-taaka
Platona, kad rx ~rodno, hap meda sa Hi eta; jer kao to je vetpika snata æutljiva, ve
lika je mudrost slatkoreèiva:
Sve je ovde adveæ osvetljeno i razgovetno. Narod koji je iveo u ovoj dolini nij
e mogao imati ona~ torha oseæanja hoja dolaze od slutnje, ni dubotse nemire urrd d
olaze od sumnje. Sve izgleda ovde uvek i~sto, uvei ~.neitomièno na svom mestu, sve
sjajno, odreæeno, razumljivo, re eno. Nas u drugim podnebljima uèi k~ma priroda velik
im sreæama i vedkkim nesreæama, pakazujuæi na~t svoje katast~rofe i ~svoje trijulsfe,
svoja graæenja i Razgra$ivanja, svoje oblake prgo sve pobiju gradom a o ive suncem:
svoju neprehidnu igru smrti i ivota. Ova blaga dolina, u kojoj nikad jedna stvar
nije uzela drugoj njeno mesto, i gde sav ivot stoji u sjajnoj ~nelohretnosti, i èij
a se crta vi~dg~psa tp~rktg ppari ~p3ti su ava, ag èije se more nikad ne talasa niti
èuje - morala je biti kolevka i onakve vere i ul,tetnosti, i nauke, koje su, sve
ujedno, salso deca sunca. I to sunca koje se zvalo Apolon, i ho,je je bilo gilad
iæ, i sviralo u flautu pned kraljem Frignje. Apolon je mogao ~samo ovde biti bo anst
vo po èijim se ?vuckma lire kretala sva nebeska kola, i koje je ovde u~mrlo samo s
poslednjim èovekom starog sveta.
Nebo je bez oblaka, noæn bez rose, èempresi bez umora; svi ~su dani puni sunca i
sve a~ot~i pune zvezda. Noma godipp-sih vremena da se osete krize u prirodi i sr
cu; sve izgleda i~stovetno i
232
a; `' tekture, hoja je ostvarila najsavr eniju eurit
miju i najspdkojniju le~potu, uzev
cp3 samo jednu srebrnu crtu s ovog horizonta. I kolevka skullr~~~ ,>''-~ a ,~t~=
`. ~ ture, u kdjoj i snaga i mudrost govore sa podjsdg ~'~ '~ ~ji''' ~ nakom m~i
rnoæom. - Iktinus, Fidija~s i Platon,
istovetno nose ovo podneblje na svojim delima, kao neke ~ttip~e rodno sunce na s
vojim krilima. Da bi gorka filozofija a ivotu tgastala ramo lepotom, jedna pèela os
gavila je na u~enama Platona, ka,d se rodio, hap meda sa Himeta; jer kao to je ve
lika snaga æutljiva, velika je mudrost slatkoreèiva:
Sve je ovde adveæ osvetljeno i razgovetno. Narod koji je iveo u ovoj dolini nij
e mogao imati ona~ torha oseæanja hoja dolaze od slutnje, in dubohe nemire crgd do
laze od sumnje. Sve izgleda ovde uvek isto, uvek ne~omièno na svom mestu, sve sjaj
no, odre$eno, razumljivo, re eno. Nas u dnugim podnebljima uèi sama priroda velikim
u sreæama i velikils nesreæama, pokazujuæi na~s svoje kata~sgrofe i svoje trijulife, s
voja rpatenja i razgra$ivanja, svoje oblake td sve pobiju gradom a o ive suncem: sv
oju neprehidnu igru
' smrti i ivota. Ova blaga dolina, u kojoj nikad a jedna ~stvar nije uzela drugoj
njeno mesto, i .gde sav ivot stoji u sjajnoj ~nelokretnosti, ~ èija se crta virg;g
psa niti pp-rri gprgi su ava, i cije se more nikad ne talasa niti èuje - morala je b
iti kolevka i onakve vere i umetnosti, i nauke, koje su, sve ujedno, samo deca s
unca. I to sunca koje se zvalo Apolon, i hoje je bilo giladnæ, i sviralo u flautu
pred kraljem Frigije. Apolon je mogao samo ovde biti bo anstvo po èijim se zvucima l
ire kretala sva nebeska kola, i koje je ovde umrlo samo s poslednjil,k èovehom sta
rog sveta.
Neba je bez oblaka, noæn bez rose, èemtresi be? umora; svi su dani puni sunca i s
ve a~ot~i pune ?vezda. Nema goditpnjih vremena da se osete krize u h~rirodi i sr
cu; sve izgleda istovetno n
232
zauvek nepromenjivo. ivot i ~smrt, oboje se dogaæaju u svetlosti n izmiruju u ti ini.
Nigde nije bila vitpa èovecja sudbina nego na ovoj sropi zemlje. Nijadan narod
, ni pre ni posle ovog, nije igkao toliko genija da od svog boravka na svetu nap
ravi samo velièinu i lepotu. Nijedno druto ljudstvo inje usa~elo ~da od svoje misl
i i svoje energije naa~ravi tolgpso ol tu sreæu. Niko nije dao vi e uzora svog tila i
svot ideala. Jedan od najveæih besedng~ka sa P#~iksa, Eskines, ka e: "Mi nismo iveli i
votom ljudokim; l.ii smo roæeni za ~gudo potomstvu: ' Odista, za ceo jedan broj ve
dsova nije u ovoj zemlji bilo razlike izmeæu ljudi i botova. Èostalom, i sam Homer i
Hesiod govore da je Zeve podjednako otac botova i ljudi. I daleko docnije, jeda
n pesnnk tebanski, sam Pindar, poèinje jednu svoju himnu reènma da su borovi i ljudi
istog porekla i da je ista majka dala ivot ovim dvema rasama; o njihovoj sliènosti
svedoèi i~sti fizièki i?gled, i zajednièki razv~jen razum, a o n>ihovoj razlici svedoèi
samo to to je èavek slab i smrtan, a bog silan i besmrtan.
Prvi Pela?gi u Dodoni, u dana njoj Albaniji, rtvovali su svojim bogovima, i to
kao starijoj brat~i, ne znajuæi ni njihovo ~travo ime, ni mesta na Olimpu, sve do
ggojave Homerove Ilijade i Hesiodove Teogonije, koje su prve natiravile jerarhij
u grèkih bo an~stava. Docnije, sa bleskom u kojem su ~se ra$ali jedan za drugim nebr
ojni geniji na svima poljima misli n a~kcije, sve
nic~e se ugvræivalo mi ljenje starih rapsoda da , su bogovi i ljudi .istog ba anskog p
orehla;
onako isto kao crgo, od pre jednog veka, mi verujemo da ~su ljudi i ivotinje isgo
g porakla, nostali razlièni sa~mo diferenciranjem fela. Za nekadanjeg atinskog èovek
a na~rc torki darvinizam bi izgleda~o ili jedan nezgrapno izrahseni kult
233
~Y,i. .
Æ u:
1:
ivoti~nja, ili krajnja bezbo nost da se jedino ` po izveonoj analogij
i fizièhih fenomena ospo ri ono to je ne~obitno bo an~stveno jedino u èoveèjoj mis,zi i s
tvaranju. U oba sluèaja, areopag bi tra io smrtnu haznu.
Jer bez verovanja u srodstvo èoveka i bo anstva ne bi postojala ?a
atinskog èoveka ona ljubav za nebo hoja je bila osnova njegove vedrine i opt~mizm
a, i izvor cele grètse misli i stvaranja. Bez toga gnikac ni grè~ka bo a~i..tva ne bi
bila dobila onu et?altaciju lepote ljud~okog tela i izraza, niti bi ljudi i ene n
a metopama njegovih hramova imali nne potpuno bo anske ~stavove i ~takrete. Ljudi
grèke zemlje dolazili ~su u neposredan dodir n razgovor sa samnm 3evsom preko jedn
og hrasta u Dadoni, n sa Apolonom preko njegove sve tenice u Delfima. Izmeæu 6o anstva
i èoveka je put bio uvek otvoren. Demosten smatra èak ovaj dodir ljudi sa njihovim
bogovima kao glavnu sreæu grèkog ivota. Ko je, dakle, ;
posle taga mogao li iti taj narod takvog bla enstva na ovom svetu? Najbolji znah to t
o nije niko ni paku avao. Bilo je jeretièkih misli, ali nikad nije bilo jeretièhog pok
reta. Grèki bog je do kraja ostao brat i zac.ttitnih grèkog èoveka: ni bolji ni vi~gci
, neto samo jaèi n besmrtan. Lugkijan ~satirièar pagaæa pravo oseæanje svog naroda kada
na jednom mestu ka e, iako s podsmehom: " ta su ljudi? Bogovi smrtnici. A ta bogovi?
Ljudi besmrtnici: `
Za grèke bagove i grèke ljude lostoji i zajednièki sve to je grèko: ze~mlja, dlod zem
lje, n ls:rte grèke ene. Bogovi su se enili tim enalia, i one su im ra$ale heroje, na
roèitu rasu izmeæu bogova i ljudi. Baginja mladosti Hera, sa zlatnim sandalama, isto
vremeno sestra i ena Zevsova, ljubomorna je na odnose gromovnikove sa ljudskim ena
gia, i u svojoj ljubomori posejala po lerju paunovom stotinu oèiju Argusovih.
234
I Zevs provodi ra~epusne noæi u Argolidi, ljuoeæi lepu Alkmenu i Danae; i uzima za en
u lepu Laudemeu koja mu ra$a heroja Sarpedona, gcto
' gine pod Trojom, obuèen u èelih; i pretvara se u labuda da bi ic.gao n drugim ljud
skim enama. Ni Apolon nije bolji. On krade devojhu Kirenu, koju prenosi na afrièhu
obalu, gde je pravi kra
: ~sicom zemlje ~koja se n danas zove Kirenaika, po njenom imenu; i luduje ?a de
vojkom Koronis, sa lepim velovièia. - Ni grèke boginje ni~su èednije ad grèkih bogova. H
e~siod iznoioi èitaVu genealogiju botitva koje su uzimale sebi ljude za ljubavnihe
, raæajuæi oatet rasu heroja blisku bogo
Ii vima. Bagitva ?emlje i ploda, Seres, imala je ljubavnika Jasiosa, i s njim ro
dila Plutosa, na Kritu, "u polju triput branom." Kæi boga rata Aresa i bognnje lep
ote Afgodite, Harmonija, ra$a èetvoro dece ~sa kraljem Kadmo~som, a u vezi sa Zevs
om rodila je Dionisosa preho svoje ~kæeri Semele. Od svih boh-inja ostale su èedne s
amo Atene, "sa jasnim oèima `, i Artemis, "sa zlatnim strelama: `
Ovahav Olimgr, ako nije zanosio svojim moralom, opijao je svojom rado2pæu i za
luæivao svojim bleskom, n, naroèito, jednom postojanalz ljubavlju bo anstva za sve to j
e ljudeko i zematbsko. Zato su i sami ljud~ uèestvovali u raspusnim svadbama svoji
h bo anstava. Grad Atina sva~ke godine praznuje praznik stkmboliènog venèanja boga Dio
niso~sa, a u Eleuzisu venèavaju Zevsa sa boginjom Seres, odvodeæi ih zatim u lo nicu n
a sasvim ljudski naèin. Na isti takav ljudski naèin grèki ljudn i zakapavaju svoje bag
ove kada umru. Bog Dionisos je sahranjen u Delfima sa ovakvim profap im epitafom
na grobu: "Ovde le i mrtav Dionir~os, sin Semele." Prema tra
diciji, u tdm je mestu sahranjen i Apolon. Na i Kritu je sve do hri æanskog vremena
i pokazi
van .grob Zevsov. Bogovi su bivali ~egda cak i
23~
kraljevi ~na zemlji meæu ljudima: 3evs je vladao Kritom, Posejdon je vladao Krfam,
Plutan je vladao Sncilijom. A taj hult, gde se toliho me a èoveèansko sa bobkanskim,
ne pokazuje uni avanje boga, neto uzdnzan~e èoveka, kojeg su druge religije smatrale
nicggavilom i grdobom.
Taj grètsi bog, prijate~lj i ~brat èovekov, nije, dakle, bio ?akonodavac i sudij
a, kao ixar j~ vrejski n hri æa~nski, nego samo èovekav zacrgitnih i prorok. Zevsa, oc
a sviju, ne mole za mnlost na onom svetu nego za lomoæ na zemlai; jer na onoak sve
tu i a~e vlaca Zev~s, nego Pluton. A~polo. nu icu i Delfe da iais prorekne buduæno
st hako bi se sa.èuvali od prevare i iznenafienja. Bogovn su èuvari slabijeg od prem
oæi jaèeg. Ovo ste videli u Ilijadi. Pod zidovima Troje ne bore se samo ljudske vojo
ke neto i dve grupe bo anstava, od :kojih jedna grupa poma e Trojance a druta Ahajce
. Za 2trve ratuju Ares, Alolo~, Artemis n Afrodita, a za druge ratuju Hera, Aten
e i Posejdon. U desetoj ragtsodiji Homer opeva velele~pii kongres na Olimpu i buèn
o deljenje bo anstava u dva protivnièka tabora. Kroz ceo e~os, za svkk deset godina
apsade Troje, bogovi ne napucgtaju ljucske bojne redove. Tako je svaki trojanski
heroj bio siguran da uz njega ratuje i jeda~n bog zacggitnik. Ahila lrati ukora
k takvo bo anstvo; njega titi njegova majka, bogknja morska Tetis, sa srebrnim noga
ma; a n,egov tit je pdklon bo anski.
Ovaj najveæi i najhumaniji narod na zemlji ostvario je, u takvom izmirenju svo
je religije, sve velièine i pro iveo sve sreæe. U ovo natce divljenje treba metnuti i
malo hrk æanshe ?avist.i. Pre svega, njerova relngija je bila nacionalna, proiavod n
jerovog oopstvenog genija n srca. A kaliha je rreæa verovati u svoje sopstveno del
o, koje ide èak do osrvarenja svoje sopstvena
236
religije. Evropskim hrictæanima ~e nal~etnuta jedna vera semitska i azijoka, jer j
e hrFpiæanstvo pre svega proizvod semitokog genija i rase. A samo onaj narod koji
je nmao svoju sopstvenu nacionalnu religiju mogao je stvoriti svoju nacionalnu u
metnost, na naèin egipatske, grèke, indijske i ara:pske. Istorija umetnosti hije bil
a nikad druto nego jedan ceo istorije religije. Ne postoji, bar po mom mi ljenju,
umetnost talijanska, engleaka, francu~ska, ruska, poljska ili srpska; postoji sa
mo egipatska, grèha, indijska, muslimaneka i hric~anska . . . Mnkelan$elo, Rafael
i Leona-rdo da Vinèi insu i redsta$nici nacionalne talijakske umetnosti, a jo su to
manje F~oto gi Dante; prii su predstavnici neopatanstva, a drugi su predstavinc
n op te hri æanske umetnosti; i ni jedni ni drugi nemaju nacionalnog talijanskog nego
to to su dnikli na talijanskom tlu. Toliho su isto malo lredstavnici cpianske nac
ionalne umetnosti Morales i Greko, èija je instgiracija bila duboko veroka, a ne n
acionalna. Da su kojom sJreæom Sloveni zadr ali svoja stara slovenska oo an~stva, koja
bi vremenom bila usavr ena, onda bismo acogli verovati da bi se vremenom odista ~
stvorila i jedna orig-inalna i bitno sgkovenska umetnost. Da su n rimakn Latn~ni
ostali pri svojim ttrimitivnnm latinskim bo anrgvima, n ~ggodu ili i~storijski ivot
i razvitak zaje,dno sa svojim starim i rasnim oltarnma, ne pr~rmajuæi grèki Oli.mp z
a ~svoje nebo, vrlo je verovatno da bi stari Latini imali i svoju nacionalnu ume
tnost. Ovako, onn su u~svojili grèka bo anstva i, sledstveno, ostali bili zauVek zat
ocnici umetnosti vezane ?a tu tutu .religiju. -- Jevreji su narod koji nije i;ma
o svoje Muze; ali su bar docnije, i kroz sve peripetije hri æanske ere, mogli videti
hako jevrejskn duh n religija nalaze svoj umetnièkn izra aj u del~ma hri æanskih artns
237
s,:
ta, ;pa to je hri æanstvo produkt i usavr etve sinagage. cniverzalna hri æanska crkva, u um
tnièkom pogledu, razvila se na tetu ne ~samo nacionalnih kultova nego i nacionalnih
umetnosti.
Jer otad bina i jezik ne znaèe jo naciju: nardije, to su pre svega, domaæe relkgij
e. Mogli su imati svoje sapstvene umetnosti i jedni Asteci ili Ititi, ali hri æanske
nacije predsgavljaæe, sve ujedno, za buduæe ljudstvo ~daleke i nove ere, samo umetn
ost hri~gtæansku, koja je ~do la u nizu ostalih. Nije nacionalna ul.ietno~sr, asao to
neki ~misle kod na~s, ona koja opisuje nacionalnu hstoriju i slika narodni ivot,
jer su to elementi samo spoljni i jevtini; originalna nacionalna umetnost tra i d
ublje izvore, ag to u ocnosu èoveka ~prema njetovoj sudbini, pggo je i?rahseno ~sa
mo u jednoj religiji koja je uvek produkt jedne totalne i sapstvene ideje o ivotu
.
Grèka stara religija je bila amoralna, kao to su td i hri æani veèito isticali. Ali
je ona morala biti amoralnaikad se zna da grèki bagovi nisu bili drugo nego simbol
i elemenata prirode, obuèeni vremenom u ~giarene bajke, ?naèi èist materijalizam. Mora
l grèki ,nije stoga ni bio sadr an u kosmogoniji, ~nego u filozofiji, zakonima i ume
tnosti. Da je grèki moral bio vezan za relitiju, onda bi se sudbina tih dvaju idea
la bila hobno vezala jednu za drugu: sa o~adanjem religije padao bi i njen ~mora
l, i obratno; onako kaha se ~go vkdi danas u hri æanstvu. Meæugim, grètsa etika, onako ~
postavljena na osnove nauke i logike, i ne predstavljajuæi, kao to je hteo Sokrat,
nego samo zbir praktiènih principa za ivot, nije nikad bila izlo ena igri sudbine.
Moral grèki, produkt grèke mudrosti i logike, a ne grèke mistike, astao je ipak na
visi:
238
ni do kraja antièkog sveta. Kada hri æanski pisci govore s omalova enjem o ivoralu pagan
skog dru tva, ni~su to mogli èiniti misleæi na prosveæeno atinsko ljudstvo, nego na alek
sa,ndrijsku dekadenckju; nnti na visoke graæaneke vrline iz vremena rimshe republi
ke, nero na degeneraciju carstva. Naprotiv, Grci su veæ od poèetka pa do kraja bili
veliki aioralisti, smatrajuæi moral mudro æu ivota èovekovog. - Sokrat je bio prvi morali
st starog sveta. U ivotu i duhu prethodio je uzvi enom ~trimeru Hristovom. Ni u vel
icini samog nazaretskog bogocoveka nema hièeg cirljivijeg nego u smrti i mudrosti
atinskog filozofa. Sokratov govor uèenicima o besmrtnosti du e na dan omrti elu io je
i samim hri~cæanski~k ocima kao osnovni dokumenat o besmrtnosti ducte. Platon tako
Uer nma duboki moral apostola i evangeliste, i zalaalo nije ~trogla en docnije hri æan
skim spa~siteljem. - Za hri æane je moral u du nosti zajednièke samilosti i u strahu od
bo je kazne; za staragrè~ke duhove, moral je bio u princilu mudrostk i u oseæanju du nos
ti. Od Sokrata pa do hraja grèkog sveta moral se smatrao hao nauka o ereæi, a ne kao
pouka o milosræu.
Postojalo je, i,stina, u Grèkoj i ropstvo, èiju instituciju nije, uostalom, filo
zofija ni stvorila, ~ma kdliko da je bilo filo?ofa koji su ga razlièito diokutoval
i. Ali je pored rapstva postojalo, kao kult, i milosræe. U Atini su postojali olta
ri milosrlia pre nego to ~se igde ranije u svetu ?nalo za t~ bo ansku rec. Na takve
oltare milasrUa upirao je prstam filozof Demoniahsis da osujeti nameru onih koj
i su hteli dovesti ovamo rimske gladijatore, i tu nadieru osujetio je. Za vreme
Solona lostojala je i sve tena prostitucija, importirana s druge obale, api je hra
l~ Afrodite nestaa brzo i neèujno. Skitski bot ploæenja, Priap, na putu za Rim, ni
239
je se motao zadr ati u Atini, gradu èi~stik naravi. Ovde je bilo razvrata i razvratn
ika, ali van doma i porodice, koji su uvek odr avani neoskvrnjenim. Stara atinska
porodica bila je moralna bar onalkko koliko.~i hri~anska iz njenih najboljih vre
mana. Alkibijades je bio veliki tospodin atnnski, ali i poznati veliki razvratni
k. Ovaj Perkklesov ro$ak n Sokratov uèenih bio je vol6en zbog njetove izvanredne f
izièke lelote, besednièke sposobnosti, i dara vojskovo~e, ali je bio i vrlo amrznut
zbog svog ravvrata. Tako je bilo h sa Temn~stoklom, pobednikom na Salamini; i sa
Kimonom, ~sinom Miltijadovim; èak .i sa pravednim Aristidom. Plutarh, govoreæi o èist
am ivotu Periklesa, nije proiustio da r$avo obele i hao razvratnika i samog ~pragièar
a, bo ansgvenog peo~pisa Sofaklesa. Brak je u staroj Atinio bio du nost sva~kog gra~
anina koji lii~sli o sudbini dr ave; ~ne enjen èovek, atimos, smatran je za krivca pre
d dru tvom. Atina je bila jedina stara dr ava gde je, bar u principu, postojala i br
aèna parnica. Atinski plemiæ koji bi Silovao svoju robinju, kahsnjavan je smr$u.
Grèka staièha kola je bila najveU~a kola o du nostn, znaèi o moralu, koja se ikad vi
ela. Ljiceron, Seneha i Brutus uènli su ovde. Republihanska partija u Rimu, koja j
e sru ila Ce zara, bila je delo grèkog stoicizma. Katon je bio heroj tag morala. - U
sa~mtoj Atingi nihad blud nije bio elemenat verakih ceremonija. Èovek je bio bolj
i od svojih bogova, a ena bolja od èoveka. Pesnnk Eshilve ratuje protiv Olimpa u nm
e humanog mogala, za koji bogovi neæe da znaju. Vrlina se uvek cenila kao znak duh
ovnog ?dravlja i fizièkog savr enetva. ene iz .trojanekot elosa n atineke trage,cije,
imaju sve vrline majke, sestre, kæeri i ene. Sofokles slavi IfigekijU, a EURittid
slavi Prokse~e, zbot
240
njihove na~s.pedne nonosntosti. Dobri tt~udi su u Atnni bili predmet otpcteg pri
znan~a. TIesnik Kalimakos iz Kirenaike ima ovahav vpitaf: "Ovde, Saon iz Akantos
a, sin Dahonov, spava pobo ni san; ne recite da umiru i dobri ljudn:'
Hermes je od sviju bogova imao u staroj Atini najvki.gi broj kipova; jedno o
d sredi ~nih mesta grada zvala se njegovim kmenom. Atinjani su pregoreln osvojenje
Sicilije da bi ~ efa svoje ekspedicije Atrkibijada vratili odonud da ga sudn atii
ski sud to je ta bo ahstvo uvredio jedie njegove raspusne nohi. Ovaj bog trgovine i
lopova bio je do te mere oboi avan ugradu Minerva. Ali je to i stoga to je Atina,
haroèito posle Salamine, bila i t.rgovaèki grad Hermesov, grad hoji je najzad postao
centrum jednog velikog ekonol,gskog saveza. Hermes je bio dakle obo:kavan skoro
kolkko i sama boginja Palas-Atene, po to je u jedno vreme Atina bila trgovaèha koli
ko docnije Venecija. I najpoznatija imena atinstsa, bili su sinovi trgovaca i ii
dustrijalaca; èesto i sami trgovci. Solon je bio ?akonodavac, pesnkk i trgovac~ Gl
laton je, ka e Plutarh, prodavao zejtin po Egnptu; Demosten je kmao fabriku oru ja.
Nea~o tenje se i tad zvalo svojim imenom, ali je perfidija u ovom ~gradu trgovaèkom
bila ~ sredstvo mudrosti. Neko~a prevariti, bila je okretnast; ali ~saèuvati se od
,prevaRe, bila je skoro ~stvar darovitasti. Izme~u onoga hoji ho~e da prevari i
onog koji je varan, postoji pre svega jedan odnos duhovnih moguU~nosti. Za mudr
aca je krivlji onaj koji ~se dao prevariti nego onaj koji ga je prevario. Lukavs
tvo je u Grèkoj bilo bo anstsog porekla, jer je sredstvo za ahciju, utakmgrcu i nobe
du. Novac je cenjen, bez senhe hrii~æanske doktrine o siroma tvu, ali i bez hipokriz
ije. Platon amatra novac, zaslu en èa~sno, kao jednu od èetiri glavne vrline savr enoga
Atinjanina. I mnogo docnije,
16 Gradovi n himere 241
Kalimakos peva: "Ne mo e èovek doæi do ugle,da sa novcem bez vrlina, ali tttt sa vrlin
a~ma bez novca. Zevse, daj nam vrlina i novca." Isti pesnnk, meæutim, peva na drug
om mestu: "Apolon se pokazuje samo dobrkm:'
Bret Anhesmus, dan~as Lina~bet, di e svoju rp~ral-tidu ~nasuprot Akropolisu, i
znad sviju stvari u ovoj sunèanoj dolini. Nema victe na njemu hrama Zevsa Anhesmij
skog, niti se tu Vntpe vidi grob heroja Proklusa. Danas je tamo jedna neukusna h
ri æanska crtsvica i jedna ru na ikona svetog G-oræa. Padine ovog brega posadila je ooro
vom umom jedna ~kraljica nemaèkog tsore~tata. Ceo dan se ovamo pentraju gomile stra
piatda koji po sv~etu teraju vetar kapom. Amerikakski turisti koji ne znaju za i
me ove zemlje nego sa~mo po moneti u kaju su promenili svoj domaæi nonac; i gomile
francuske koje znaju za Akropolis samo po Renanovoj Molitei; i engleski putnici
koji s nstim ttometenim izrazam na licu gledaju karijatide na Erektejonu, piram
ide u Gizeh, ili gole crnce u Sudanu... Sre æete ove ljude n a atinskom Akrottolisu,
i u egipatskoim Luksoru, i u sirijskom Balbeku, ili na starim zidovima po Mesot
totamiji, uvek unezverene i nestrpljive da to pre lret~u s predmeta na predmet, i
da se papnu iz jednih kola u druga.
c doba ttersijske invazije, jo su u Trakiji i Makedonijn iveli lavovi i napad
ali azijske vojbke to su i le da poru e Delfe i Akropolis; Holant~ani su otvarali bra
ne i plavili svoju zemlju da se odbrane od neprijateljskih vojnika; ruski narad
je zapalio ~svet~u Mo~stsvu da ne padne u ruke osvajaèa. Ali nema vn e nitsakve ,sil
e da spreèi ove povorke pustolovansoji profang~pnu sve u gito tgogledaju. Sjajni f
rancuski ttesnik Albert Samen umro je s ranom u ducp3 to nije nikad imao doVoljnu
sumu novca da iz Pa
242
riza preæe Alpe p vidi Italiju. Moj dragi prijatelj Ivo Fiipnko, koji nije imao ik
anje talenta nego jedan Alfons Dode, hteo se potuæi sa heknm otmenim sgrancem na A
kropolisu ~sad ga je taj putnih zapitao ta je ovo, poasazujuæi mu cctapom Prottilej
e! A koliho bi ubogiz lesnt~psa i filozofa dali svoj hvot da vide bar jedan zalaz
ak sunca nad ovom sve tenom atinskom dolinom.
SuncR ovde svako jutro otvara na madrom Himetu nove vulkanske kratere, a sva
ko veèe u sveobimnoii po aru sagoreva ponovo sve persij~ske brodove u Salamini. Po s
vnma stvarima padne ekstatièki nzraz raæanja i umiragsa u svetlosti. Po morskam ogle
dalu le e avde krupne ognjene lokve, prema nebu koje se raslada od prevk e vatre. St
ubovi na Akropolisu zavijeni su u modre i krvave velove i pauèine. A dune dolinom
love. tarac ?a hoji su stari ~tovorili da nzlazi ,iz mirisnih usta boginje K~ris
.
Sreæni soj ljudski, .haji je nekad ovde taho verovao u ~porodièno srodstvo sa sv
ojim bogovima, jer on inije mogao hsiveti u strahu od ~knvota i u strahu od smrt
i - ta dva straha isoja èine tragiènost na e hrigpæanske ~pro~gdvedi. Moglo bi se pitati
da li je antièki èovek ovoga tra~ca uopcgte znao za obicne i prave ljudske bede, ~k
oje ne samo da njegova vera nije otkrivala i uve.pièavala nego ih je ba namerno skr
ikala i ubla: avagga. Najmanje bi ~se moglo govoriti o takvom oseæanju ljuds.ke bed
e po onom crgo je od njega os
talo naagisano, izvajano, naslihano i sagraæeno, iMefiiutim, nijedan ~narod starog
sveta inje imao
sviretpgjih isku enja nego grèki. Postojala je najpre dorska najezda sa Ete i Pinda,
koja je rasturila ahaj~ski svet i oborila njegove kulturne centre; i zatim pers
ijska invazija, koja je za
1e 243
~obom ostavigl3 krv i ztaritite; i najzad svirern~t pelaponeoki ratovi sa me$uso
bni~m ubijanjem i ru enjem, po starom prort~pcanju: "Do~i $e dorski rat i kuta sa
njkm." Zatim Filnpova n Aleksandrova makedonska okupacija, i, na kraju krajeva,
rimsko zaa~osedanje grèke zeml~e, kao konac sviju drugih u asa. Ali su se ipak velin
e vattre lagano gasile. Posle jednog ~propalog kulturnot centra, otvaraa se novi
takav centar na drugom kraju . . . Grèki ljudi n trèki bogovi lrenosili su se staln
o nz mesta u mveto; bilo je samih deset Atina u deset raznih grèknh naselja . . .
Geinje grèki nije bio trenutni produkt rafinirane sredine ili samo jednog hstorijs
kog razdoblja, nego iriviletija rase. c prvom veku posle rnm~ske okupacije atins
ki artisti su se listom preseliln u Rim; ali tamo ni~su vi e dali jednog naroèito ve
likog umetnnha. cbilo ih je ~najpre ropstvo, a zatim hri æanstvo. Grètsi narod, me$utn
m, nije izgubio svoj stvaralaèki genije dak nnje iztubio svoje bogove.
Grèki genije je izgubio svoj ?a~dnai zalet u egi7gatskoj Aleksandriji, gde su
izmirivali Ilijadu n bibliju. Alarik, arijanac, oborio je hramove Servse n Kore
u Grèkoj, i ta,da su konaèno zavr ene magijske noæi otkrovenja u Eleuzisu, to je prvi pu
t veæ nesumnjivo i nepovratno znaèilo konac laganskog grèkot drugctva . . . Veæ su i pre
toga cezarevi generali zabraa~ili bili u Atini ~panatenejske litnje, i radosne
praznine Dionisosa, i izgovaranje Eshilovih i Sofohlovih stiho~va u starom pozor
icpu atinskom. Mo da su na taj naèin za jedva nep~una dva stoleæa poatucale sve osnove
starog trèkog s.veta. Ali za ta puna dva druga veka vlada~o je onaj èemerni suton u
home su popadala konaèno jedno za drugim bo anstva i ideali starog dructtva da doæe n
aj?a,c pobedonosni n neodaljivo velgpsi i edtasg~taèki genije hri æan~stva.
244
Ali u doba Periklesovo, koje nam je najbol~e poznato, nigde znaka na eg pobo nog
bola, muèenièhot samoodricanja, verske tuge, morapnog pesimizma. Paganizam je hsi$e
o i umro u dkonizijskoj racosti i olimpijskoj uzvgpcenosti. Grèka trzgedija je nes
umnjivo naj alosnija pesma koja je ikad i~spevana o èoveèjoj sudbnin, aln njena asnova
nije pesimiza~m, nego determinizaa~. alosna grupa Laokoona, skna Prijamovog, reca
Apolonovog, koga zajedno sa sinovima dave dve morske zmije ctgo je hteo otkriti
tajnu Ilisovu, isto je tako najztlaè~evniji mramor starot sveta. Ali ovo delo nij
e izraz atièkog geni;ja, uvek vedrog i harmoQ-iiènag, nego delo jednag drugot plemen
a, sa drugog kontnnenta, iv druge ed~ohe: sa Rodosa, iz doba degeneracije, iz tg
olovine veka pre hri æanske ere U Periklesovo doba n u njegovom gradu ta emfatièna gru
pa bila bi ,ismejana. Pominje se jedan sluèaj da je odbijen jedan skulptorski rad
u Atini samo zato cggo je jedah umiruæi heraj nmaa na licu izraz fnzièkog bola. Uop te
bol nikad nije ~bio izvor insrp-gracije ni elemenat lepote grèkog umetnitsa, nego
ili uzvi ena mirnoæa i izmirenje, ili dionizijska radost luna naivno~sti, dak je hr
i æa2-nstvo bol napravilo zave tanjam samog muèenika Hrista. Samo na jednom ,mestu Sofak
les ka e da je smrt bolja od ~kF ota. "Ne roditi se, ggo je bolje od svega; a to èovek
posle to?ga treba najvicte da voli, to je da se to pre vrati u nictgavilo otkud j
e i do aa', vapi Edip.
Pesimizam umetniè~ki, to je delo na eg veka. Leopardi nije imao prethodnn~ka ni
u grèko ni u hri æanslso doba. On je u evrapski ~duh uneo onaj bol hoji ~se u Francusk
oj nazvao pial di siecle, i koji je ve taèki napravio najveæu pagnju nekolikih generac
ija, i ta1 de vivre asoji se o~setio u neredu mnogih ideja, n hoji je produ io tam
ni konac verterstva . . . Bol hri æan
245
r. ,,.
,u. ~g-, .
ski bio je sve teni bol za isku~pljen~e praotaèkog greha, a bol hri æanskih pasnika bila
je, uglavnom, jedna transcendentna veroka tuga. Takva je bila i tuga Petrarkina
, kao to je i njegova ljubav ?a Lauru bila samo jedna hritcæanska molitva. Mikelant
~elo je iiiao bola u svam mramoru, ko~ji je daleko od grcke vedrine ili pasivnos
ti; ali je u tom bolu njegovom bilo mu kosti i snage pred ivotom. Dante je bio tu an,
jer su ga ljudi mrzeli, a njegovi sop~stveni zemljaci pragonili iz otad bine, ali
je njegov bol bio atonoeit i bez odricanja. Srednji veh je, dakle, znao ?a jeda
n bol koji je dolazio od uspamene na prvog muèenika Hrista, ali srednji vek nije z
nao ?a na les~iiizam Leoa~ardija i openhauera, znaèi pesimizam knji evni i filozofski.
Najmanje su za pesimizam znali ~rèki artisti.
Misticizam je stvar istoènjaèka, a Grci nisu imali mi~stika ~koji bi ih zaveli
u pomrèinu i pesimizam. Misticizam u Eleuzisu i Samograsu imao je harakter samo je
dne æabe i nije ulazio u odnose èovekove u ivotu. Pitagorin mistici?am n ije i ao dalje
od jednot hulta; njega su, uostalor.g, prezirali neki i najveæi fili?ofi, a Sokra
t je poginuo boreæi se pr~tiv neprijatelja zdravog smisla i èistog razuma. Kao Sokra
t, ni mnogi drugi nisu hteli da budu posveæeni u eleuzijske misterije, hoje ~su, u
glavnom, bile crkveni teatar i politièka nnsgitucija. Va na je da je pitatorizam, ia
ko je Pitatora bio Jonac, delo jedn og dorskog centra, u Krotoni, a ne ~kakvog j
o kog centra, Mileta nli Atine. Pitagorizam je ~bio filozofija dorskog duha a. ne
jonskog, i on je imaa u Atini svojih sledbenika, ali nijedan ad njih nije nastav
io ovde tegovu kolu.
~4b
Kada veèernje sunce baci svoje usijane velove po starom kamenju Himeta, n kad
a pored po?la~enih stubova hrama Zevsovot oèekujem da se mettu sitnim bariliggma o
ko njega uhvati prvi ljubièasti atinski mraès, nikad, nemam ono religiozio tratièno os
e~anje hekvota i smrti kzo gledaju$i sa Aventina smrkavanje n?nad hrn ~tanskih stv
ari u Rimu. Grèka je zato ostala nepromenjivo paganska. I na danai ~oj Atini le i jedn
a neporeme~hena antièka i patanska svetlost. Rim je papski rrad veæma nego n hri $anok
i centar.
Apalon je ovde u Grèkoj bno strelac, ~tesnik, vraè i lekar. Imao je u svojim ruk
ama sve da ovu svetlu taèku ?emlje saèuva od verske tuge. Vera je ovde ostala do kra
ja bajka i sujevera, i svako je tumaèio kaho je hteo i razumevao. to u ovoj dolini
i danas najve$ma skvaja na duh, to je ono izmirenje grèkog èoveka sa svojgsm ba anstvom
. Ovo je jedan ~bitni sluèaj grèkog geni,ja koji mi ,jedva mo emo i da shvatimo. Nije
Grk ~rmao drugu 'oibliju nero njegov trojanski epos; nije imao dogme ni s.ve tenih
knjiga; ~nije nmao ~ni naraèite ~sve. tenf èke kasre. U hramovima su slu ili slu bu samo
najugledniji atitgski grat~ani, s izuzetkom ~samo dve atkn~ske porodici xoie su
po rrpaBy nasledstva davale sve ten ike za Atene-Polias u Atini i za ~Sere~s u Ele
uzi~su. Nije .imao izgie ni izmatika, ni kad je primao Fgova i tu~a bo anstia, Apolo
na, Afroditu, Dionisosa. Da je ~atins~ki narod kmao sve tenièku kastu=, ona ~?i pre
ili pd~sle od vere napravila bauka, a ad crkve ins~rituciju opaonu po cr avu; i da
je imao dogmc, ona ~bi nza?vala czi?mu i ve~ke ratone; i, najzad, da je imao sv
ec~tenr knjnre, o~~e bi zadr ale za sebe svu mudrost i 'gs;o.aizz~i~l ~ii ubila f~
lazofiju.
Istorija r~:.,giri,~a !~i.pa ,~e uvek istorija ljudskoga c:pna; è4szct-ga je f
zog i.Lkaanje ir, ma ta, a
~47
g
~~i
ne osvedoèenje n nauka. Da je ok;vedoèenje i nauka, svi bi narodi verovali na isti n
aèin, i najzad bi pali pred ksto bo ahstvo. Ali pa to je bog stvar oseæa~a i ma te, svaki
je narod itravio svoju veru na naèin na hoji je pravi~o; i svoju muzihu i pesmu: p
rema temperamentu, predelu, ~kpimi, stepenu kulture, istorijskoj sudbini. Boga j
e èovek pravio potpuno prema ~svome oblièju. Jer je .vera suma svih drugih oseæanja i
?bir svih ideja o ivotu i smrti. Ideja o ~gdbini èovatsovoj na ?emlji, to je osnova
jedne vere. ivot je nesumnjivo svugde isti: podjednako vezan za alternative sreæa
i nesreæa. Smrt naroèkgo nije drukèija na jednom me~stu neggo na drugom. Zato je dovol
jno govoriti iialo du e o ivagu pa da i ~sreæan èovek padne u tugu; a govoreæi du e o sreæ
mi se osetimo pamalo nesreænim. Religija, to je filozofija sudbine.
A kad je jedan narod morao da primi, ~nasiljem kao abièno, tuæu religiju, koja
nije proiovod njegogvog temperamenta ni duha, on je bar odmah pokugcao da je pre
pravi prema svojoj prirodi n svojim uslovima istorijskilgt. Hricræanstvo je u Egip
tu lotisnulo stara bo anstva Tebe n Memfioa, ali je to hric~anstvo ubrzo postalo m
onofizitsko, dobilo veliki broj apokrifnik evan$elja, ,i utonulo u ltatiju i ~su
jeverje iz fara~on~skih vremvna. Kod Grka se hricgæansgvo tsretvorilo u retoriku n
ceremoniju kulta; kod Latina u si~stem i politiku; kod blagih Slovena u lenost
i dru eljublje. Da je Hrtktos bio roten u ~staro~m Egiptu, ie bn ~se zvao Bogo-Èovek
nego Kralj-Bag, imenom faraona èija loza silazi pravo od Sunca. Ragizes bi se zva
o jo i .Isus ili Savaot, kao to se zvao Ra i Amon; a hricgæanska nauka dobila bi na
tom tlu ka ?na ka~kaV definitivni izgled. Hri æanstvo je menjalo narsWde, ali su i n
arodi menjali hricgæanstvo. Kod Srba ~ svetosaVlje znaèi ideju xbja ujedinjuje veru,
.dr avu i
248
naciju. Nije sluèajno da su Latini uporno osgali rimokatolici, Germani postali naj
zad protestanti, Sloveni pravoslavni, a pu~ninjska pl~ mena~ muslimani. Sloveni
hoji su rimokatolici, izgubili su mnogo ~s,povenskog ttzmirujuæn u sebi krv i veru
; koje izgledaju pomalo ,strane jedna drugoj i nelodudarne, skoro nekzmirljive.
Nije ipak bilo moguæe dg materijalizam grèke relitije ne muèi ponekad grèke metafizi
~èare. I?atad Zevsa bila je Moire, nu nast, s~crgpsja od njega. I?lazeæi iz fi',zike,
koja ?na ~samo za determinizam, ta je vera bila sledstveno fatalistièka. Pigagora
je poku avao da je o~slobodi fatalizma n spirituatzitce; ISsenofon veruje u jedno
bo anstvo koje je, tgrema njemu, Boginja; i, najza;c, Platon veruje u jedno bo anstv
o koje smatra duhom, i to svesnim, s,lobodnim, razumnnm, i praviènim. Postojale su
, caèsle, i onda sve osnove za mono~eizam ~ verski moral. Ali to nije dolazilo iz
teolognje, koja nije ni postojala, nego apet iz filo?ofije, èiji su prvaci veroval
i vi~spe i dublje, ali èesto i drukènje nego ostagp3 svet. Takvi su ~bili i Ksenofon
i Eshilas.
Sekta orfista poku ala je da moralizira Olimp, materijalisticki i amoralni, da
u relkgiju unese ideju odgovornasti, da bogovi ne budu samo za2ctitnici, nego ~
i sudije i d elati; èak da u~ese i ideju da su ~svn ljudi gregini po nasledstvu tuæeg
greha, ili da su sami lièno lrestupngpdi. Znaèi da je vremenom jonski materijalizam
samo padaa. Vettitsi atinski tragièari, kao gcto se po ovom vidi, bnli su ,'uèeiFpsi
orfizma. Ed~-pg nosi anatemu bagova za tuæe grehe, a Tezej u Euri~tidu za sotstve
ne glrestupe. I oni lri~rgnsuju botovima uloge sudd3ja. ~1 dram~ o Antigoni teba
nski xpa:~s pgipi~suje bogovima humani maral, i ka e: "Jeste li videli da su ~sad
bogovi~ cenili ræave ljude?" Na drugom mestu
249
stoji: "Sa~mo su bogovi u stanju da poprave prestupnine:' Koliko je ovo daleko o
d teogonije Homerove i Hesiodove!
Ali stvarno, orfisa~m je ostao traèka doktrina, stranz jonskom duhu, i, ~gored
sveg otromnog utizcaja od Pitatore do Platona, necggo tut~e i prolazno. Sva je
umetnost ipah ostala i dalje homereka. Vajana su h slikana kao ri ranije bo anstva
uzvi ena i mnrna; nijedno nema pogled sudij e ili zamah d elata. U bogovima i dalje
ima ljudskih poroka, a u ljudi~isa bo anskih vrlina. Pahao je ostao starn Hades,
sjaj~na grèka poljana pokrivena ru i~gastim a~sfodelaika, kakve rastu i danas ~met~u
atinekim kamenjem u podno jima svetgrota Himeta. Bogovi niru bili nik,ad moralizi
rani; l~toral je bio pouka za ljude, a ne pro~rsi~si za bogove. U isto vreme kad
~se propovedao orfizam, slavio se i razuzdani kult Dionisosa, najmlaU~eg mehu b
o anstvima, pijanog od ivagne radosti. I dazbe je astala Hera, bogit-ba mladosti, r
t~ Eros, bog spolne ljubavp , i Pan, bog zlatorunih stada, muzike i plesa. I svi
ma moraliziranim orfgtèkim bo anstvima ostala su i ubuduæe hamerska imena... Stihovi i
z Ilijade se zvanièno i dalje nzgovaraju u panatenejskim litijama pored boginje mu
drosti hoju je Homer nalravio botinjom viite nego iko druti.
Zato nije u staroj Grèkoj ntpsad bilo opasnosti ca nastupi doba verske tuge do
k .traje g? posledn,i grèki èovek. Èak i sam Sofokcie, u jednoj od najgorèijih svojih tr
a~gedija me~e u usta jednom g.icu ove stihove: "Kada ljudi rcpestanu bi2-i rados
ni, nieu vi e ni ta ?a lzene; to su nvi mrtvaci..:' Èitav niz filozofa, od najsjajnijeg
doba grèke misli do njenog sumraka, tra ko je samo doktrnnu o Sreæi: Aristi.ii, Teodo
r iz Kirenanke, Antistenes, Euklides i Stililon iz Megare. Atin~ski filozofi t g
rat~ani nisu prezirali tugu, ali je nisu ni tra ili, geao
250
Indijahci ili Rusi. Uslov za; ivot i njegov krajn>i cilj treba da bude jedino sre
'~a. Grk je bio ve~ na, ao sreæu i opokojstvu svoje religije i atije Qgresta aa da j
e uvek trahsi ~i u cubinama svoje fnloezo~ije.
Bez povnavanja ovih odnosa izme$u bo anstva i èoveka u ~staroj Grèkoj ni ta se ne d
aje potpuno razumeti ni u njenoj knji evnosti, li u umetnosti, èak ni u filozofiji,
Nièeg nije bilo u toj civilizaciji to nije bilo vezano ?a Olimp: ni Ilijada Homerov
a, ni atihska tragedija, in jonska filozofija, ni Fidijasova i Praksitelova skul
ptura. Nitde nièeg ?emal~skog, profanog, iiskljuèivo ljudskog. cak je i dr ava predsta
vljana pojedinim bo anstvima, a ne dr avnim vladarnma; ?naèi dr avnim oltarima a ne gkra
ljevskim prestolima. Ovo je, èini mi se, ne ~samo harakteristièan nego i izu?etan sl
uèaj i u starom i ,~ novom dobu. Naime, bilo je topiko Hera, Afrodita, Hermesa i Ap
olona razliènih koliko .je bilo i razlggènih grèkih dr avica. Bottp~a Atene u Atini ,je
drugo ba anstvo nego bori~~a Atene u Argosu. I Afrodita u Knidu, koju je ~pobo no va
jao Praksitel, sasvim je drugo bo anstvo iego Afrodita n Sikianu koju je skru eno va
jao Sko~as. I stota knidska Afrodita brani samo Knid, a sikionska Afrodita bra~k
samo Sikion.
Bilo je ipah nskreno pobo nih umetni~a i filozofa. Veliki pesnik Eshiles je ra
tovao protiv olimpijskih bo anstava zbog njihove amoral
nosti, ali je on bio sin svegitenika u Eleuzisu, i oam posveæen u analio nje mnsteri
je, a bio je
i inaèe lo?nat kao duboko pobo an. Bio je loznat hao veliki bo~roljubac i Sofokles,
i~ako je o~pisivao zloèine bogova nad èovekom, Umetnost skulptora Fidija~sa, iako~ j
e on bio uèeniss Anaksagore, bila je cela ~tro eta verskFlm ose~anjem. Jedan stari p
isac, Diodor, ka e da je taj velkki
251
vajar ra~dio svoja dela pobo no kao hakav hierofant grckog hrama, i da ni ta nije bi
lo od tolikog verskog uticaja asoliko njegov Zevs u ~Ol~tkpiji, u ~sojem jv pred
stavljen istovremeno tF t kralja neba, boga mira, najmilosnijeg tvorca svih ivota i
saih dobara, i èuvara svik ljudi. Platon u n~egavnm Zakonkma uverava geometra Teo
dora da je cilj svahog èoveka ujedinjenje s bogom. Pindar, pesnik vrlo pobo an, rtvuj
e lièno na svima oltarima; imao je èarts i pred svojom ~kuæom olta~re bagiz5e Seras i
boga Pana. ~Sokrat, iako. priznaje da ne zna in prava imena bagovima, prinosio i
m je rtve najskru enije. K~senofon u Per~siji rtvuje svakom prilikom i raspituje bo an
stvo za evaki ~svoj vahsniji korak.
Ali, iako je bilo u staroj Grèkoj pobo nih filozofa kao Platon, nije bilo filo?
ofa-tvologa na naèin Icelinga ili lajerlsahera. Nihad se grc~ka filo?ofija, i zsad
je ulazila u najosnovnije prgpicigse teolotije, nije dala odvesgi ia tlo èisto teo
lo ko. Nije se utalala t~p~ u suvu polemiku francu~ekih enc~sloa~edista, hojn su s
tavljaln nasuprot jednu drugo~j veru i nauku. Nije postojao grèki LesnFpg koji je
pravio hrg-piæanstvo razuma; ni grèki Kant koji je verovanje crkve ~todvrgavao kriti
ci razuma, pome avtr~i veru n etiku, i n~a.ttraviv i od Bota samo jedan stakleni nde
al. Za dubohe Grke religija je bila jedno, a moral ljudstsi drugo. Vera je bila
stttpsa i agrièa bez dagme i uèenja, a moral je bio naukra. Legende i misao ~gsu i le
zajedno: je,dno je bila vera cp~ro~sih ~masa, a drugo vera filozofa. Vera ~se ni
je uèila od popova; do nje se dolazilo intuicijom i ljubavlju. Minos i JIikurt gav
orili su da ~su svoje za~kone primili s neba, hao crgo su to govorili i Mojsije
i Num~a, ali ni to nije odvelo misao na besctuæa mistike. Ni eam Piragora nije mot
ao poneti duboki trèki ~svet u magle teologije. Grk je bio prevashodno meta
252
fizièki duo, suv, lorièan. Svugde drugde Anaksagorin "duh" pretvorio bi se mo da u teo
loctki iiotiv. Ovde je, meUutim, ostao samo pojam o mehanièkam regulatoru svemira,
principom poretka u ~materiji, du am stvari, ali bez ièeg moralnog i religioznog, to
je imalo otromnog utncaja n na samu umernost njegovog veka.
Zato je grèki nzrod znao i za ~sra.ljeve, i za tirane, i za o~pitarhnjU, n za
rvpublikU - aln nikac ?a naj alosniji od svih re nma: za teokratiju. U tom pogledu o
va je zemlja bila izuzetagk me$u starim isgoènim narodima. U Egigstu je sve tenstvo
bipo iznad naroda, ~r?aia~d ;klase ratnika, n nznad samog kralja. Stoga je n ide
ja smrti bila velikim delom va nija od ~rdeje ivaga. Sve tenici otkad postoje, bnli s
u propagatori smrti na crgetu ivota. Egip~atski sve tenici u Sat~su n Heliopolisu b
iln su urvrdili da je telo tamnica dug.ie nekvda njeg gre nika, i to u redu i~stih t
akvih optereæenih predaha, i da je sva sudbina èovekova da se iokupljuje od tag hobn
ag nasled,stva.
Ali ovu stracgnu ideju nisu mogln presap.iti i a grèko tlo in oni prastari egi
latsk~ kolonistn koji su ovde udarili temelje prvim gradovima, Argosu, Atini i T
ebi. Solon je bio u egipatstsom Heliapolisu, i govorio onde sa svecrgenicima. Do
cnije je ona~mo bio n Herodogg t.r Platan; ali niko od ovih ~velikias ~g ~edriJs
Grka nije bio zara en duhom onadko~ginje teokracije, ma koliko da ~su oni tgodnel
i ut~icaj dalekose ne egipatske mudrostn i nauke. U Indiji je teakrackja bila oduv
ek normalni sistem dr ave i drugctva. Bramani su bili .moæniji i od ~kralja, ~oji ni
je ni bio drugo nego njihova iggra~èka. Zakon Manu ka e da ho drzne da uèi bra.mana nj
egovoj du nosti, tome da ~se sit~a tsreo ?ejtin u usg~a n u u i. Taj sist~em je i do
veo ona-mo do odvratnosti za ~k~p?ot i akciju; ponova se ,roditi, znaèi
253
lo je uvek najve~am nesre~om. A grèki pasnik ha~ e: "Olimp je boravi te bogova; ni ve
trovi ni oluje ne tsvare njetovo spokojstvo: tu svetlo nebo ra~a dane bez naæi i b
ez obla~ka."
I sada su ti dani bez noæi n bez oblaka na,c ovim sve tenim stvarima atinske do
line.
I danas su ovde puni muzike nebo i zemlja. Ni ta se ni sada ovde ne daje odvo
jiti od mitolo ke lepote i dionizijskog bla enstva. Ponestajali su mramori i kn>ige
starih genija, ali je ostala ova priroda, koja se u njima oglednula sa toliko ek
staze i cpet~e. Jo stoji ~spram ~sunca otvorena srebrna utroba brega Pentelikona,
odakle je i èupa,n mramor za cvo narod statua n èitave ume k~gubava. Jo ovde dolinom id
u putevi kojima su nekad na sve èetiri strane sve~ ta oti li ljudi i ideje da propgi
re po ~svetu najve~u reè lepote i mudrasti. Jo ovde sjaji u nebu tiodri Himet, na k
ojem su se odmarale oèi onih èiji pogled nije ilsao granica. Jedan od najvet~ih naro
da koji je ,ikad iveo izullro je ovde zajedno sa ~svojim bo anstvima, od hojih je b
i~o nerazdvojan za tri hiljade godina. Kao ni taj isult, ~nesravnjiv ~to svojoj
lepoti, tako ni .taj naro~d, nesravnjiv po svojoj vepièini, ne~e se pod suncem nik
ad vi e javiti. Zevsovi blizanci, borovi i ljudi, za~kapani su ovde zajedno, kao to
su zajedno bili i ro$eni. Lglo e atinska dolina opet postati nekad najvet~e nasel
je jednog novag sveta, ali ~e ona ?auvek ostati samo ~oblje jedno dalehog i bo at~
sog ljudstva. Stari Atinjani su zvali sebe autoktanima i hvalnli se acto drugn l
judi ~nisu pre njih obitavali ovaj suncani predeo. On je ddista i ipasle njih os
tao zauvsk samo njihovo Ostrvo bla enih. Grèki su bogovi bili ljubomorni: oni ~su gp
oneli ~sobom ~sve ano to nije ~smelo i$eti bez njgp~ove ljubavi.
254
Atinjani su - verujuæi tako u ne to to je bilo vi e iluzija u ivotu nego ndeja o ivo
u, - sami sebe smatrali vi im od svih naroda. Jevreji su to isto verovali za sebe,
jer su imali versku iir nju za sve cruge ljude; i Egipæani, zato ctgo su smatrali d
a je lrvi èovek rot~en na Nilu. Ali su stari Grci verovali u svoju su~eriornost, j
er su oni ,cruge narode nauèili èak i o tom ta je seme i hrana, otkrili prve izvore v
ode, i atrvi pokazali upotrebu vatre. A kada je grèki genije u Atnni izrastao docn
ije u svojoj potpunosti, ova je dalina prva bnla smatrana sredicttem svemira. Sv
i su pesnt~s pevali ushi~tene hnmne ovam gradu. Poznat je Sofoklov ditnramb njeg
ovoj Atini, koji stavlja u usta Edipa, na Kolonu, kraj Sefisasa, ,dsuda cvetaju a
frani sa sunèanim oèima." I tebanokn pesnik Pindar leva da ~niko nije u slavi nadma1
1IIo bvaj grad jo bd doba Erekteja, njegovag mitskag kralja. Eurtt-p~,c, sin jedn
e atinrtse piljarice, ali veliki i bo anstveni lesnik, tvrdi da njegovi genijalni
zemljaci imaju prirodno pravo da Vla;daju svima drugim narodima.
Aristotel, tumaèeæi reèi ovog pesnnka, ka e da je veliki tragièar hteo re~i kako on sv
e druge narode smatra ravnfrm robovima. A zna se da je Aristotel pravio èak i tele
sne razlike izme~u jednog roba i jednog slobodnog èoveka. I u na e doba, vi e od dve h
kljade todina docnije, u britanskom larlamentu, pravili su tako~er takve razlike
izme~u crnca i belca onamo nji protivnici oslobo~enja robova . . . Ako su, dahle,
stari grèki ratkodi ostavili kao zavet svoje uverenje da su borovi i ljudi bra~æa ~
me$u sobom, to se odnosilo samo na one ljude hoji su bogovima bili ravni po velièi
in razuma i po telesnoj savr eno,sti. Tako se motao ,i razviti onaj kult intelehtu
alizma koji je u Ati~ki zatim postao teorijom o dru tvu i dr avn. Plato.
255
nova je ideja da cir anom moraju upra$,lja~gi Samo filozofi do pa od tog hulta. Isti
nz, ova ideja nije ~t~sto stiritualnog haraktera, nego i moralnog: filozof je bi
o za Platona samo onzj èovek hojeg je mudrost dovela do savr enstva ne samog uma neg
o n srca, a to znaèn koji ~toseduje èetiri kagsitalne vrline: pravednost, usmerenost
, hrabrost i oQgreznosg. Jedan vel~ki srps~ki pisac ppe nedavno da bi taikn Pla~g
onogvi dr avnici bili najgori upravitelji dtr ave, jer bi sebe smztrali nepotrecgivi
m. Naètrots- , glupaci su jedini ljudi koji ~svoje pogre ke ne uvi~aju, jer kada 6i gl
upaci uviæali svoj glupost, i oni bn veæ time postali atnnskim ~nlo?ofima...
Starom grèkom dr avom su odista, i pre Platona, upravljali filozofi na koje je P
laton mogao ovde i pomi ljati: u Atiin Solon, u Sparti Litsurg, u Siciliji Karonda
s. Filozofi su te dr ave i napraviligr aaama! Bilo n.h je jotn mnogo drugnas. Temn~s
tokle nije bio ogobitn govornik, ali je bio veliki organizator, n zatim slavan v
ojakovota. Kimon je bio veliki besednik .i veliki general. Pern~kles je bio he s
amo jedan od najbogatijih gra$ana nego i uèenih najveæih filo?okra, i drug najveæih pe
snhka, odlièan orator, ~ mo da u svemu, hao i Jupije Cezar, najprnpuniji tip efa dr ave
kakvog je mogao uoapcte tgmati jedan prosveæeni stari vek. A sva ta trojica uprav
ljali su Atinom u n,eno najblistavije doba.
I tek ggosle takvih primera kult intelektualizma mogao je u vreme Platonovo
da dostigne do vrhunca. Jedan jedini Perikles usleo je da ?a èetrdeset godina svo
je vladavine stvori najveæi vek hulture i urla$enasti koji se tvkac video na zemlj
i. Nije osgvario i ujedinjenje veline trèke nacije, ali je sktvario jedan veliki g
rèki save?. -- Filozofija je, odista, u Atini na
256
taj naèin bila a~psorbovala i teologiju, ~g moral, i fizigsu, i politiku. Mudrast
je bila ~stoga sva vrlina kojoj treba da te i èovek atozvan za vi e smerove; ona je re
gggenje ivota n dr ave. A tto to se ne mo e bez filozofije ugtrav~aati dr avom, stgedstve
no je nalazilo dl njom vladaju filozofi i da je prema tome politigsa samo jedan
deo filozofije.
Na jednom mestu u F~onu stoji holiho je Sokrata indignirao Ana.ksatoras, koj
n ne smatra kao organizatore ho~smosa nn bo ju silu, ni zakone dobra i nu nosti, neg
o elemente bez inteligencije i morala. U jednoak dijalogu s Adimantom, u Politij
i, govorn Platon na usta Sokratova: ".Ali ako gomt.tla jednom uspe da razume ~t~
rsgifgu koju mi govor~ggmo filozofima . . . ho~e li onda n on~a verovati, s nama
zajedno, da jedna dr ava ne~ge biti sretcga nego samo onda kad gg~en tglan budu i
?rat~ivali ti artisti hojn rade po modelu bo anskom?" - Nikad demohratija atinska
nije zato ni ggrestajala da na velike lolo aje dovadi samo ljude velikog imena. Na
vlast je dolazio tgln èovak koji se gtroslavio reèito æu, ili perom, iln oru jem, ili èove
kojn ima za sobom veliko bogatstvo, to je onda nosilo sobam i ggorodiènu reputacij
u: Trazibul, Kalistrat, Eubul, Demosten. Kada ~su filozofi 'iili vel~ki oratori,
oni su uspevali da na Pniksu nametnu svoja ~mi~ ljenja senato,rima ~ca ih ovi usv
oje kao gotova; a demagozi na Agori relpavali su svoje stvari dubokom iron,ijom
i sjajnom duhovito ttu. Demakracija - vi e mo da nego i jedan drugi sistem - kao i dan
as, i kao uvek, bila je u rukama jedne duhovne oligarhije. Me~ugim, u na em dana nje
m doou, na vlast dolaze ljudi jednom mehanikom hzbornih sisrema koja izbacuje na
èelo dr aane uprave ljude bez i~gmena, bez tatgenta, bez morala, bez pobo nosti. Ali
u gradu mudraca vladali su odi~sta mudraci. Kle
17 Gral,ovi n dnmere
-tri stare i zgurene masline dovoljne æe biti jedpom s~ ikaru da pastane besmrtan.
Pri zalasku sunca koje tone u Salaminski zaliv, Partenon ima izgled jedne mjede
ne lalate koja ~se sva rastvara u zapaljenom vazduhu, n koja je sva isputena vat
renim demonima i modrim zmajevima. Ni u jednam satu dana njegovi prostori nnsu g
godjednako vslgiig, i iti je njegov ~mra.mor iste boje. Mramsrr kararski brzo po
sta~g e zelen i a,ostan; a ova.j mramor pentel.ièki, koji r loèetka ima boju devojaèkog
tela, docnije u?me boju bdkra, gg najzad blagi preliv zlata. I zato je ceo vazd
uh ~pun zlata u ovom mirnom i pu~stdm prona~osu u kojem lro ivimo stotinu ivota u j
ednom oèaranom satu. - Ali je sa:mo noæu Partenon muzika i molitva, a ne ~gsamen i a
~rhitektura. Na ovom istom zidu starog hrama na kojem sada mirno stoji moja zele
na senka, onomad je pro la senka Sokratova i Sofoklesova, a maloèas Cnceronova i Plu
tarhova . . . Isti ovaj mra~mor pod nogama, zazveèao je istovetnim zvukom Aleksaid
ru i Cezaru . . . I pre i sada bio je Partenon sredi te sveta na kojem su ?a~staja
le oèi obo avalaca i ruka ru ilaca, s istim divljenjem i strahom.
Bilo je i pre Partenona, a ima i sada, crkava koje su svajom lepotom podra av
ale velièinu svog bo anstva, ali ni ta nije moglo biti pore~ieno sa ovim hramom atinsk
e bog,~gnje Mudrosti. Herodot ~ominje na Istoku kao najveæa arhitekt~onska dela hR
am Artemise u Efesu i Here na Samosu, a sam je video u Tiru jedan Herkulesov hra
m sa stubam od èistog zlata i drugim stubom od smaragda ètji su noæu bacali neverovatn
i n zasenjujuæi blesak. Veliki je bio i hram botggnje Seres u Eleuzisu, i u Vaseji
'hram Apolonov; ggo~stojali su ~i èuve-ni hrimovi u Si rakuzi, n èetiri u Selinonti;
i bio je slavah hram u Figaliji. U atinskolm polju pored Ilioo
260
sa stoji jo tridesetinu stubova n od hrama Zevsa, koji je bio jedan od najvehias
slomenika staroga sveta; a le e, najzad, i u Olimtgiji ostaci hrama i~stom bo anstvu
. - Ali je samo Parretton mogao predstavljati re enje ~svih dorskih arhitektonskih
lepota. Iktikus n Kalihrates, tbegovi graditelji, dali su mu svu ponositost lin
ija i srazmera; a Fidijas, sa njegovim uèenicilga, svu rasko frontona i meto~la. Po
meni~mo jo jedan va an sluèaj: ceo Akro~polis radiln su samo ~atinski umetnici i svi
su osrali najve~a nmena u umetnosti. Najzad, Partenon je bio i ~prvi hram ra~en
u mramoru. Iako je brdo Pentelikon, jo na stotinu godina pre, otvorilo bilo svoje
majdane, niko se nije drznuo da odande izvlaèi agromne blokove ~i za izgradnju sa
mih hramova. Pargenon je bila ggrva molitva grèkot naroda, ra~ena u mramoru; koja
je odgovarala njegovoj ekstazi i ljubavi za nebo.
Bez Partenona, kosmos bi bio umanjen. Da i nestane rim~ske katedrale Svetog
Petra, nvsravnjivo bogate po svom nakitu, ostala bi jo za divljenje èoveèanstva paris
ka Bogorodièina crkva, interesantnija i pobo kija. Osgala bi i Katedrala u Remsu, ha
rmoniènija i umetnièkija. Ostao bi i kristalni i vazdu asti Domo u Milat u, to se kreðe u
ka~golièkom nebu hao ogromg-ga srebrna kadionica. I ostao bi, zati~m, Sveti Marko
u Veneciji, zaronetniji i sjajnijn; .i, najzad, carigradska Sveta Sofija, od ~s
viju drugih hri ~a:iskih crkava melodicnija i tragiènija. Sve se na ~svetu daje zame
niti, osim Partenana! Èak i zlatarsho delo Erektejon, centralno svetili te u hojem j
e èuvena drvena sgatua boginje koja je pala s neba, nije ovde ~osgoj~alo nego ramo
uzgredno: z~ato da bi dalo vi e tsolosti Partenonu, slavnom Iktinusovom delu. I P
ropile~ ji, muzièho delo Mneziklesa, biln su ovde sa~mo epi?oda. Linije Partenona
same bi bile dovolj
261
,4Tr.,:r,
.d,.
,i~
_;_ :
ne da a~oka u dana njem svetu ceo i?raz uzvi ene mirnoæe s kojam se nekad verovalo.
Meæutim, grèka arhitektura smatrana je gamo kao okvir za akulptorska dela. Arhit
ekta Iktinus bio je poznat i haa tvorac hrama Tezejevog u Atini, i hrama Apolon~
ovo~g u Vasej~i, ali je o~sgao slavan samo zbog Partenona. To ~ilge, steèeno ovde
na atin~sk,am Akropolisu, itije pamrèala ni njegova slava u Eleuzisu i Olimqcgji.
I Fidija~s je pastavi~o svoju otramnu Minervu nasred Akrrntolisa, èije je ?latno k
aplje S.ijalo iznad celag atknskog horizonta, veliki tvorac koj i j e va.j ao Ze
asa u Olim:nij i, n~erovo :najsav enije delo. Samo njegova Atene-Partenos, ra~ena
od zlata i slonove ~kosti, bila je naj~patpunija i najspiritualnija figura bogi
nje mudrosti i energije, koju je takoæer pastavio ovde ~ g~a Akrapolisu svag rodno
g mesta, n u ~sredinu Partenona. Samo je ovaj narod nmao ideju da se velièina rast
oji u ujedinjegvu mud~rosti i energije, i ta izrazio u tam svam najvi em dr avnom bo a
nstvu. - c svam sjajnom govoru, koji :na~m je saèuvao Tukidid, ha e Perikles na jedn
am ~mestu: "Ngtso bolje od ~nas ne ume da pomiri otmenost sa jednostavno æu, n~i kul
turu s energijam . . . Kod drugih, energija dolazi od glu~tosti, a neadluènast od
~pretera~ne mudrosti: '
Na alost, nngde ru evine n~su toliko ru evine xab danas ovde na Akrapolksu.
Sve je ovde skrhano, l~relomljeno, smrvljeno, zga eno. Nigde smrt nije progov
~orila stra ni,jim jezikam nega na ovom ~starom kamenju ~koje je bilo ovamo donese
no za bogove i veènost. Ne postoji nigde drugo ovakvo boji te na k~ojem se genije je
dnot naroda hvatao ukvirtac sa varvarstvom svojih neprijatelja. Nema ovde ni ~ko
madi~ mramora koji dacnije nije podneo jednu pogrdu i
262
tta kojem nema jedna teitka rana. I sad sve sve tene stvari zastrepe kad zaèuju um ~èov
eèjih koraèaji. I vno to ovde nije jo ~oboreno, izgleda da æe samo pa~st.i od straha. Sa
tragovima nekada njih grèkih mudrih ljudi, koji su bili ro~ena braæa botovi.ma, pomeg
iale su se docnije stope ?loèinaca. Ovud su pro li Skiti, Rkm~6a~ ni, I'ali, Turci,
Venecijanci. I kao da su svi pro li jedne najbezbo nije nolii.
Slobada u svoja kola upre e zverove koji ne znaju puta ni smera nego idu po si
li instinkta. Istorijska pravda ne daje ~iz svoje ruke prosjacima nego onima u k
ojima ratuje snaga prirode. Nigde se to nije losvedoèilo toliko koliko u ovoj mala
j Atini. Kada je Persija, najveæa dr ava na svetu, koja je brojala tolkki broj azijs
kih :i afrièkih naroda da im sam njihov persijek~i car nije ?nao svi~ma ni gime, .
krenula protiv grèke zemlje, to je tada znaèilo protiv Evrope, ~onda je Atina bila sk
oro jedina da, sa jednim viteaggtvom ka~kvo svet nije victe nnkad poznao, primi
~na sebe du nost epa~sitelja budutie evropstse civilizacd3je: protiv sve vojshe Ks
erksove i lrotiv izdajstva drugih grèkih dr ava! Pobede Atinjana na Marat~anu, Sala~
mkni, Plateji i Mikali bile su do sada najva nije nov'ede u nstoriji sveta. Da su
Persijanci lobedili Atinjane, Evropa bi ~ostala persijskohs satrartijam, a ko zn
a k kakav bi ~izgled ?tgmalo zatim èoveèanstvo sve do dana. gvih dana. Akro~ polis je
crora najveæi spamenik slobode kakav se ngde vk,deo: to je spomenik koji su Atkn>a
tti ligli u ime buduæe Evrope i njene sudbine, ia:ko verujulii da ta a~e di u nego s
vojo,j Atene-Polias, za titnici ovag malofi grada! To ,je bila emocija dubaka i moæn
a, koju sam osetio ~zaad god sall izi ao na ovaj sve teni breg. Ima, dakle, u ovom s
jajnom kamenju ne to od sudbine sviju nas.
263
. ~~ ~~.;a-:;= !~~a.l; . , :
.SY-h""k~ .. ' _.
Samo grèki narod mogao je da dadne ovakvo arhitektonsko delo sa onoliko mudr
osti n mirnoæe. Jer ma koliko da ,je Partenon sa Propilejima jedan ~spomenik dr avni
, ratnn, patriotek~i i politièkc, genije Periklesovih drugova znad ,je da ta saèuva
od svake dr avne retorike, ratnièk,e emfaze, patrioteke deklamacije, ~i politièkog pat
osa. Sal-go su atinski mudraca shvatili da pvbeda lsale Atine ~nad be~skrajnom P
ersijom nije samo pobeda malobrojnog grèkog oru ja, nego agobeda jedne vi e sile, a to
su grèka bo anstva. Zato je ovaj epomenik dignut dr avnim botovima, a ne generalnma i
dr avnicnma. I baaj sluèaj dokazuje ~ono to sam napred tvrdio: nièeg profanog u grèkim t
umaèenjima, ~a sve bo ansko u naihovim do ivljajima.
Boginja Atene-Polias je napustila prva Atinu da u zalivu Salamine saèeka pers
ijsku flo tu i da je satre. Ni grèka kanaica na frizovima ne tgredstavlja atinGku
~konjicu u borbama na Plateji, nego sve tenu kavalkaduiz panatenejskih litija za E
leuzis. Na celoj jednoj ~strani vide se borbe hentaura ,i a~mazonki . . . U fron
gonima, ra~anje Venere na jednoj strani, a na drugoj chpain ~grepirka boginje At
ene sa bogom Posejdono2i, koje æe od njih dvoje bitn za titnhk trada . . . Onako i~s
to dirljivo ~kao u metarp3 na hramu Pobede bez Krila, gce mala Nihe sa najve~om
gracijom vezuje svoju zlatnu sandalu . . . Stra ni atinski ~vojnii,i kojh su bili
gaspoda, n atknski dr avnici koji su bili mudraci, tgodig.èi su tako ovde na Akropol
nsu opomenik pobedi nad varvarskam Pereijom dajuæi iiu ai e i karakter filozofski ne
go ratnièki, vi e karakter ~atinske mudrosti tgego fizièke ~;ile.
Karnah l~ Ramesellm u Egiptu ~podigli ~su ratni zarobljenici. To pobedilac
ka e izrièno u jednom natttisu: "Nijedas uro~enik ~nije na nje
264
mu radio." Podi uæi svoj Akropolis, Perikles je, naprotiv, mislio da atinska mudrost
ne bi dozaolila da jedan spomenik slobode grade roboai, i n-~a njemu su zato da
set rodina radili samo slobadni gra$ani. Ali ni atinska pobo nost iitkad ne bi dos
zvolila da jecan hra~m njihovom bo anstvu podi u stranci ,i nevernici, kao u Kartaku
. Ovde su gradili oaaj hram samo oni koji su oc najmdnjeg do najveæeg podjednako v
arovali u fvegovo bohsanstvo. Zar ima ~ièeg uzo'udljivijeg od ovog sluèaja!
Ali Akropolis, ciji su sjaj ,i le~pota istakli Atinu ~iznad sviju drugtos grèk
ih dr ava, i o èijim je umetni~èkim delnma arhitekt Heliodor napisao nekad petnaest Rs
njiga, imao je neopisivu nesreæu da vidtg najveæe ru i~oce sviju vremena, ~i Kserksa i
Mardoniusa, ~r zatim Kasandrosa, Polikleta i Lisandrosa, i rnmskog generala Sul
u, i najzad Muhameda II, i Moro?inija, i Re id-pagcu. Njegove bedeme je jedanput o
borio spartansk.i geneRal Lizandros, a drugi put rimski .general Sula. Muhalied
II je lièno zauzeo Atinu i udario kraj njenoj povesti. Vekovima su pskle toga pora
za blede harijatide stajale ovde razgoliæene u gomili turskih vojnika, najstra nijih
pazikuæa koje je svet loznao. Za vreme Luja XIV, Jakob Spon, na svom putu za i~st
ok,. na ao je, sme ten u Erektejanu, harem turskog homancanta, ;i slu ao cele noæi dert-
bavu turskih vojnika sa Akro~tolisa da llacge gomile gusara, koji su odozdo s mo
ra upadali ovamo da pljackaju at~insku akolinu . . . Avaj! Strah od ake gu~sara u
gradu Atene-Polias, u hoji ni sam Alarik, agoru iv i hramove u Eleuz~isu, n~rje sme
o uæi, bojeæi se koplja boginje koja je bdila na njerovim tvr~ava~ma . . . Vreme je
ovde izvr ilo ne samo sve u ase nego i sva uni enja; ri poèinilo ~ne samo sva ru enja nego
n sve bezbo NS?sTI.
265
Zato je Akropolis najveæa tragedija u svemiru. Prapada staro kamenje kao to vvn
e trava Zatiru se likovi heroja u metopawa, i gase oèi karijaticama, kao to se bri u
senke po vodc. Nigde æuta4nje nije tako tragièi o kao ovde gce se nekad pevalo, zave
tovalo, prokli~-balo. Vetar sa Pniksa nanese ovamo xbjy gorkè frazu iz fi.pipika,
ti ina proka e u vazduhu ~koji zaostao stih Eshilesa odozdo iz starog teatra. Sa Ago
re, gde je, u .ggoèetku jo ~pro log veka, od stare Ati.ne bilo ostalo sa~mo jedn~o ga
dno arnautsko selo, naiæu ovamo gore mukli gnasovi nekadattbih zo'orova, i re~gi d
emaroga i arlatana koji su na tom mramoru odnosili pooede intr~gom i kalamburima.
Èovek na Akropolisu pati zajedno sa kamenjem. Vraæajuæi ~se odavde niz stepenice Prop
ileja, izgleda nac da .se vraæa~mo sa nekog gubiligcga gde su streljanji svetitelj
i. Bezorojne oèi ovog mramora gledaju s oèajanjem u sve to se poka e na njerovom vidiku
.
Èesgo me je, za ovih est mcjih bla enih atinskih godina, zaticalo veèe na jednom an
tièkam rrablju, met~u mramornkm stelama koje su otkrivene na ovom mestu i ponova i
spravljene. Od èetiri stara laganska groblja, ~red èetiri tada nje ating~ke kapije, Di
pilon, koji je le ao k~raj Svetog puta za Eleuzis, jedini je vra~æen suncu. Temistok
lova utvr~enja me aju se ovde sa grobovima stare atinske tospode; novi i gmladi br l
jan ggonova vuèe ovuca svoje alostive vinjage; nova ~i ~srebrna jata Afroditinih go
lubica ot<et guguèu ovde svoj hratki paganski refren. Ali naokolo, ~i ikakvo2 bles
ka ggn bogatstva. Stara grèka grob!ba nisu bila rasko na, kao 2ito nisu bili ni domo
vi ni ulice grada; jer je sav blesak i tor estvo bilo ostavljeno hramu, centru sve
ga. Stari grèhi vek nije ostavio nijedan grobni spomenik, delo velikog maj
26b
stara, èak ni na Ditgilanu, gde je legao cvet atinske gaspo tine i velièine.
~'ogg te, smrt nije .imala veliko mesto u cuhu atinskog èoveka: ni njena tragiènos
t, ni njena poezija, nisu zanimale ovaj svet koji je ta~ko razumno cenio ovaj ze
maljski ivot i njegovu stvarnu lepotu. Zato ni ovaj grad mrtvih nije bio manje ra
dostan nego grad ivih. Mrtvi su ovamo ~ispraæeni uz muziku flauta. Jo zakonodavci So
lon i Karondas zabranili su bili da ene nagrt~uju svoje l ice za svojim pokojnikj
om. U slrovodima su plakale samo unajmljene na~ricaljke, kao .i danas u Egiptu i
kod nas u Crn oj Gori. Jer grèki bogovi nisu voleli tugu, nego itru i pesmu, rtve
koje se pretvore u sjajne ruèkove, i ~mol~itve koje se obrnu u citirambe ivota. A l
judi su èesto u svemu i li za bogovima. Perikles je bio ostavio osamdeset dana u god
inn za velike dr avne praznike,~ pune litija i bakljada, da bi radost i dru eljuolje
bili jedan fa~ktor patriotizma.
Zato ni na ovim grobnim ploèa~ma, ovde na Di7tilonu, iepravljeni,m izgtad prah
a tih starinskih mudraca, nema nigèeg tu nog, nego svugde ponositost ggred ivotom i o
holost trred smræu i razorenjem. Nigde smrt nije ovoliko umanjsna, oi~esna ena, ulgi
n<ena. Atinski m draci u svojoj ideji o nu nasti izlgirili ~su a~irmaciju i negaci
ju, biæe i nebiæe, svetlost i senku, ,i ne~stajali bvde na g~>oblju Keramihonu sa sp
okojstvom onih koji su ivog poo'edili. Razilazili su se pred vratima smrtn kao ne
kac na obali u Fatsronu izlstnictg sa vesele i raspusie hcetfg~e do E,gine ili K
it ere ili Korinta. Bol obiètgh smrtnih bio je lrezren; stara atinska tragedija je
slikala samo bol koji je bio bo anskog porekla, bol ljudi jedne vi e loze i veæe sudb
ine. Sokrat je, oseæajuæi kaho mu se otrov, zto
267
lazer~i od n ogu, di e i hvata ~srca, tgokrko svoje lnce odeliom da ga ne vide uèeni
ci.
Blede stele na ovim grobovima stoje indiferentne. Na iekim grèkim stelama sta
ji reè iere! to znaèi zdravstvuj! pozdrav pun mirno$s. Kako je lep i onaj na~gpis neg
de na grobu neke grèke balerine: "Neka ti bude laka zemlja ko,ja te ni-i_je ni ose
tila." Kol.iko ima radosnog spokojstva i u n ekom epitafu jedne grèke kurtizane: "
c èa~st Afroditi, Skmona kurtizana zave tava svo,ju sljiku, svoj pojas, n mali asi~t
Pana, i tirs kdjim je vitlala na bre uljku." Grèki su epigrami jedna od najizra~eni
jik ~ tajuopelijih stranica njihove literature. - Na ovom at~inekom groblju jedn
a stela predstavlja nekog mladog junaka na koFbu; to je Deksileos, pog~nuo kod K
orinta, u èetvrtom veku. Nijedan hri tianski umetnik nije dao veselnju honjnèku statuu
, toliko u ovo,j steli ima pobednnèkog, a ne tu nog i grobljanskog. Nijedan na sveti
Bor~e nije tsonosnij.i u pobedi nad a dajom nego ovaj atinski xaFbaniic.
Za stare Grke je uop te ivot bio etnja, luksuz, banket koji je trajao nekoliko
sati, kutija bisera kaja se ovde vidi na svetlom grobnom mramoru lepe devojke He
geso - a ne gomila crnog greha kao to su docnije verovali hri ~ani. Zato lepotica H
egeso, pored hoje stoji pobirba, uziiia od nje svoj bisegr kao da su je te veèeri
odveli na bal, a ne u grob . . . Na drugom mestu dve mlade Atinjanke, Demetrija
i Pamfilija, izvajane su kao da ovde sluc.gaju muziku il:i stihove svag najmilij
eg pesni~ka . . . Ni patetiènosti za nestali hsivot, ni plaèa na sudbinu; svugde sam
o izmirenje u jednom vitcem zakonu nu nosti i u harmoniji dvaju kontrasta, ivota i
smrti. - Na atinskim stelama, lice koje odlazi u ~smrt rukuje se mirno sa drugom
ravnodu nom fiturom koja ostaje na ?emlji, n treba
268
poga3iati koje je od njih dvoje mirnije i vedrije. Ima i takvih figura na atinsk
im stelama gde jedna daje ruku drugoj kao da ide na veseli izlet, u lov na fazan
e sa sjajnim perjem, ili jelene sa smaragdovmm oèima. ivot je za ovaj ~narod zauvek
izgledao jedan zlatni most i?me~u dva sunèana kontinenta.
Sada mrak pada lo ovom laganskom groblju, spu tajuhi se kao srebrna pauènna to se
jedva dotièe zemlje i jedva razaznaje na stvarima. Na svatsom drugom groblju ~mra
k je dublji i èemerniji nego na ulici ili u tamnic~i. A ovde pomrèina nikad nije pot
puna. Senke se jedva utapaju jedna u drugu. Ponekad se bledilo ovih ~stela u nji
hovom dnu jo reljefn;ije otkrije i razdraganije ozari. Ovde su, kako se zna, legl
i i Perikles gg Platon, dve liènosti koje ;najpotpunije izra avaju stari atinoki gen
ije: dr avu i mudrost. Pla ite se u ovom trenutku da gledate po zemlji. Mala sova at
inska preleti od mramora do mramora, kao neka jeziva misao. Noga ne sme da zakor
aèi sa busa na bus. Gore na Akropolisu, sve nzgleda skrhano do smrti, ovde sve ivgg
. U atinskoj doggini je vreme sve loravnilo i izmenilo, a ovde na rroblju je smr
t odr ala svu velièanstvenost svoje ti ine i apatije.
No~no atinsko gg(c)bo je neizmerno visoko, a mesec ide nisko. Sa svakog vi eg
reljefa ugleda se srebrna i ~lsijana llaèa mora ~red Faleronom. Èempresi su u polju
sivi od meseèeve tgra
ine; miricge cvet mandarine i dune u t~pcini ' dah jasmina n tillare. ~Svetgrost
i senke itri ~me
secu su tako sil~ne da lepr aju po zidovima ~h po zemlji, kao bele i crne zastave.
Ovde je samo not~ ostala dubako paganska. Ogromni stubovi hrama Zevsovog dr e na
sebi ceo no~ni nebeski svad. Na liticama Pnik~sa, tde su izgovorene èemerne fklili
ke, eteriène utvare svu noU~ gggra
269
ju u lseseèevim zelenim koprenama. Na drugoj strani, samo noæu prote~ce vazduhom mla
z starog Ilisosa, po èijim je obalama Artemis ~grvi put lovila, i kuda je, u sunèane
dane i uz nasme cvrèka, govorio uèenici.ma Sokrat svoju nenadmatnu mudrost. Du nekad
a njeg Svetog ~puta, huda je no ena u ra:slevanim litijama bo~ginja lepote i uma, le i
~anti~c:ka not~ u svoj ~svojoj èistoti. Nijedna crkva na svetu nije tolik,o relig
iizn a koliko je ponoh atinske doline.
Nema ovde nijedne stope tla kuda nije progdao jedan bog; ni ka.~ena na .koj
em se nije odmorio jedan mudrac; ni taèke vidika na kojoj se nisu zamisl,ile oèi kah
vog pesnika; ni puta kojim nije dotrèao kakav heroj da t~rimi maslinov venac :pobe
de; ni bre uljka sa kojega ~~isu izgovorene najblistavije reèi besednika... Sve je u
ovoj zemlai covedeno do krajnje mere mogu~nosti, i us;pelo do egzaptacije. Svak
a ~se èa a lresula i svaka e.~a presitila. Jedna jedina starineka reè lostajala je evak
acija i simbol, imala svoju bezgraniènu ~lastiku, i èesto sama za sebe znacila je je
dnu mudrost, kljuè i ointezu. Nigde ~istina nije bila toliko u slu bi ~savesti, ni m
udrost u korist èoveka. Nigde kipokrizija nije ma~nje profanisala veru èovekovu.
Ta je ono t~o èini ovakve paganske atinske not~i opszeijom i magijom. c vazduh
u ,ima meda sa Himeta; u cgumu vetriæa ima blanost antièke melodije; u kamièku koji se
od~roni sa puta, n~ to konaèno i bespomohno. Ni ta u ove sate ne postoji ovde od ano
g to~se danas dogodilo po svetu. No~u ceo ovaj predeo je ostrvo koje se otrglo od
~svog dna, i koje nos,i neko belo more i tvraju svetli vetrov~. Èavek se zagleda
u ove svegitene stvari, i na usne mu same dolaze ove ekstatiène reèi iz orfièke himne
Apolonu: "I ti vidi , u istini, ceo beskrajni Etar i bogatu zemlju pod ooE'>om; i
u tihoj no~i, ti irekri
g~o
je saoje l.ice maglom sa zvezda. Tvoje su ile s onu stranu; n u tvajim su rukama g
ranice kosmosa; i ti oi poèeta~k i ~kraj sviju stvari . . :'
Jer ljudi ~ne z~aju vi e ?a boga hoji je u lepoti, ni za norio>knost
krja je u ljuoavi, ni za ; m~gr koji je u vedrini i u svakoj velièini. ~I?; meliu
boga i coveka otvoreni su ponori, i u a~e! cio, kuda se gledalo sa ljubavlju, d
ocnije se gle! dalo sa strahom i ocajanjem. Izme~u iaota n
smrti perucsen je most preko ko.jeg se bla eno i s.pokojno ~prela?ilo iz jedne lep
ote u drugu, iz jedne besmrtnosti u drugu. Zemlja je ostarela; i ljudi, verujuæi u
hiljade istina, ne veruju vi e ni u jednu. - "A po to ti dr irp hljuè kosmosa, sa ali se,
o blah<en i,"
PISMO IZ PALESTINE
JERUSftLIM, maja 193*
Idem veæ nekoliko dana avim pracrnjavagm putevima kojkiga su hodali apostoli
i evangelisti. Po dolinama hvatam u pregr t vodu sa istih izvora sa kojih su lili
i biblijski ggroroci i svetitelji Novog zaveta. Meæu ma~sgsinama se bele, kao sp~a
da ovaca, s,itna rena hoj~a jo ~ose svoja kmena iz vremena Solomonova. To su ,kuæe èe
tvrtaste i bez k,rova koje nzgledaju utonule u travu, a u kojima je neka,c mo da z
anoæ~go Hristos . . . Sve jo stoji nepokretno na svom veèno~m mestu. Svaku stvar je o
vde ozarila mirnoæa i ush~æenje, i travèicu i kamièak, i brdo pod nebom, ,gg vruæu senku p
od drvetam. U polju bacaju svoj hlad èempresi i llatani koje su mo da posadili pobo n~
hrstono ki kraljevi ili istoènjacki osvajaèi. Tiacina tla nt.ggde nije tako duboka ha
o u palestinskim krajevima. Nijedna stvar neæe da se prohja e n nijedan glasiæ da se o
da. Sve je ovde aluzija, si~mbol i opomena. Svaha se stvar dvboko zagledala jedn
a u drutu.
Sve je ovde veèito i sve je ovde sveto. IVIit o Bogu je najlep a ali i najèudnija
i najsvirepija èovekova tvorevina: jedina u kojoj èoveh sam sebe bdrièe, prenoseæi sve s
vo~e na i?vor
272
koji je van 2~era, i na volju k~oja je ~tzn2d njera! Ima li ~i ta manje shvatljivo
i tFristurgaèno zdravom razu~liu? A taj mit nebeski je, metutim, ovde u svakom ud
ahu vazduha~i u svakoj kapi iz neba. Dve hiljade godina su plaène oèi celog ~rosveæeno
g sveta tledale ovamo iz svih ~krajeva i verovalo se da su~sve sreæe i~nesreæe parek
law iz ove zeml~e. Dom Bo ji je bio utvræen na S,~sonu otkad je lrestao da bude usal
ien na Olimpu. Èovek je lrvi ~ut na ao svoju utehu otkad se obrnuo na beanuæu nzme$u d
ve najlerpce svoje uto~pije: mnogobo aèke legende i hri æanshe vere, i u ènstoti jedne rib
arske i pastiroke parabole na ao najzad re enje svoje sudbine i svoje mesto ~pod sun
cem.
IIutevi io Svetoj zemlai su ~bez ~putni~ka. Od jutros do veèera~s, od Jerusali
ma do Genezaretskog jezera, ne seæam se da sam ikog ereo. Beli oblaci, veliki kao
planine, lrolaziln su lairggo sa severa na jug, bacajuæi debele i modre senke koje
su se. hotrljale po svetloj cesti, lo kamenim loljièia, po umarcima zgrèenih ma.slin
a.
Samo, trebalo je ova~mo doæi kao krstonosac ~gli hao paklonik. Jer hr bi umeo
zapravo reæi koliko odgovara stvarnosti ~ su tini sve ono to sam ovih dana ovuda vide
o oèi~ma èoveka svog iremena i svoga iostanka. cIta smo mi danas prema onima koji su
gekad dolazili ovamo da za ovo sveto mesto gladuju ili poginu! Savrementg èovek i
ma tako$er svoje istine, ali one nemaju vi e nikakve ve?e s ovom zemljom. Sve je o
hritcæanstvu veæ reèeno, protumaceno, re eno, i niko nema ta novo da doda za ljubav Hris
ta i u kori~sg vere. - Nestao je duboki èovek srednjeg vetsa. ta, dakle, taoike dan
as videti ovde njegov paromak kroz svoje suho i prazno srce, koje je, uostalom, s
ve veæ postalo sgrannm, n ono to je bilo hrgpcæansho, i ono to je bilo pagansko. - Èovek
srednjeg veka je i
g8 graLoan n limere
i.` :
,
veo samo za veru ~i za rat; a najèecræe su i vera i rat post~ojali samo za ljubav i
uzno enje liènosti samoga Hrista. Za njega se dve hiljade godina sve na svetu islika
lo, ispevalo, nzmudrovalo. On je najcarobnija lièn ost koju je ~kad sazdao èove~èji du
h u kakvoj veri ili u ~kakvom eposu. Hri rianstvo, to je pre svega liètgost Hristova
. I hricht~ianska dogma, n hri æanokn moral, i hrict~ansk,o tumaèenje, ceo nauk, shvaæa
duh ljudsk~t samo asroz lnènast Hrpsta, koji je to sve omogupii, posvedoèio, uoblièio.
Tako je jedna pastirska legep da postala celom jednom univerzalnom crkvom.
Prvi heroj i prvg3 muèeni~k svog uèenja izra eni su jednom prièom kakvu nikakav drugi tv
o~rac met~u tolikim religijama nije imao. Sama liènost ovog proroka osvetgbava svo
jim bleskom, ali i zaslepljuje kao sunce. Takav sluèaj ~n~ije ni sa Zoroastrom, ni
Mojsijem, ni Budom, ni Muha~medom . . . Jbudi su vekovmma i li za njihovom liènohcæu
i primerom pre nego za njetovom naukom. Zato se ovde u Palestini i$i od samih pri
vi~enja. Hristos stoji ovde kao sjajno drvo na brdu, kao èista voda u dolini, kaa
~mirna svetlost na pustinji. Obucen u belo, kao u Kapernaumu, kap l1u je mlada M
arija Magdalena prala mirisihta narda umorne noge, i orirsala ih svojom kosom; i
li oouèen u crvenu haljinu, kao ka~d je rsu~en iz Pilatove sudnice ~to ao na gubilnr
.ite. Takav on svugde ovde postoji za ma tu i erce èovekovo.
Jed~ni od sv~h tvoraca raznih vera, Hristos je imao svoju Palestinu, svoj J
arusalst,m, svoj Navaret, svoju Judejsku pustinju, s.voju reku Jordan, i najzad
svoje jezero Genezaretsko, koji svi uhulno tako nenadma~scno ukra uju njegov neodo
ljivi bo anstveni roman . . . Ali ?ato u Palastinn niko drugi i ne obitava nego je
dcrni Hris~gos! Ceo ovaj sunèani okvir, svaka sta
274
zica, svaha ~senèica, sve je iz njega satkano. Sve je i stvogeno za samog njega. O
gramni Stari zavet ima takoter hhljadama nzvanrednin liènosti, jednu krupniju bd c
ruge: careve, hraljeve, pgoroke, sudije, heroje l stradalnike, domaæe i strane zav
ojevaèe, api svi i èezavaju pred velièinama i lepotama Hristove liènosti. Ima u Starom zav
etu i dogaæaja hojn svojkm èudesima preva?ilaze sve to je ljudska i~sgorija za.bele ila
i ljudska namet zapamtila ~po tragiènast~ i dubnni, a sve i èezava ~red tihom ~ èFdstom
legenddm sina Marijinog. Niko i nitcta od svega toga ne zaseni helroja k~oji je
u ovo.j ?emlji imao i svoje bojitcte, i svoje gubizticpe, i svoje lobede; heroj
a jaèag od svih cezara, ubedljivijeg od svih filozofa, pravednijeg od svih zakonod
avaca.
Sinoæ sam, dolazeæi iz Nazareta, zanoæio na Genezaretskom jezeru. Sa prozora sam
duro slu ao u tanje vode n vetra. Kao da je kropnla tiha hg~ ia po crnoj vodi. Ovu noæ ne
magu unorediti Fvi s èim tito sam dotle do iveo. Noæivao sam u es npatskoj stavratnoj
Tebi, god~tnama pozna-vao svetle noæi Atine, godinama sa,mo
vao u dubokim noæima Rima, i dugo bdil u jezi- , vim noæima Libijoke itust~nnje. Ovo
su sve bila
èudesa ?a ljudsko srce i ljudsku pamet. Aln na ovom Genezaretskom je?eru, za jednu
jed~inu noæ, do mveo sam nenadma ne spuèajeve. Osetih i macgto9i, i srcem i duhom celu
legendu muèenika sa Golgote. Ni ta se ovde ne vidi i ne èuje osim njegova ozaravajuæa l~
iènost. Ka~o da su i
vazduh i voda i saca luni njegovih reè~i, nzrovo- ~-renih ribarima iz Kapernau.ma:
St~ltonu Petru,
docnije tako znaèajnom za hrn æa,nstvo, i u èijoj je hutli u Kapernaumu uèitelj stanovao;
i nuego~vom bratu Andrij~i, uèennku Jovana Krstitelja, i zati~m Ja~kovu sp~nu Zabe
dejevu, i bratu mu Jovanu, i majci im Salomi, i Mariji nz Mag
ia 275
.:
dale, koja ga je pratila dr Golgote, i Tomi, i Mateju, h Filnpu, n prokle~gom Ju
di iz Keriota, gaegovim uèenitdima i propovednicima, i statistima njegove bo anstven
e drame . . . c rglavoj pomrcini, preho jezera, le i selo Kapernaum, huc je ggzbeg
ao Hristos iz rtronièitog svog Na?areta, da ovde ~razvè~je najveliu .svoju akciju. N
a ?apadu su ~ve noæi svetlucale neke retke vatre: to je Magdala, selo Marije Magda
lene, èija je duboko èoveèanska liènost yt ela u legendu Hristovu èar bez hajet bi ta lege
nda fiila nepotpuna.
Ma~goèa~s npot~ox kroz Kanu Galilejsku, koja je sva u smokovom li~gcæu, pored be
le ceste pune pra ine ~ sunca. Videh mesto gde je prvi ~muèenik saoje crkve ~retvori
o vodu u vino, a zatim videh docnije mesto gde je kamgn~e pretvorio u bele hlebo
ve. Ja sam c te mitove najpre ~poverovao kroz njihovu poe?iju, kao to bi savr eniji
od mene najpre poverovao kroz svoju veru. Ostali æe naj~re poverovati hroz ljubav
. Sreæom, da~kle, urro æe veèito ~bit,i na zemlji poezkje i ljubavi, od hojih je i ver
a sa?dana. Tak~o æemo uvek ~moæi agoverovati da u svetim rukama voda postane vinom a
hamen hlebom. Jer ~ko nije u stanju da veruje u neverovatno i u nemoguæno, on tnr
je stvoren za ve~ru ni za akciju, i on je atroklet. Èovek je uvek i ao za èudima vigce
nego za istinama; i on zna samo za velike istine koje su du evne, ggo to i nema dru
gih velik~ih nstina nego duciein~h. - Proroci su propovedali hri æansku veru narodu
koji je verovao samo u èudesa a ne u reèi. Samo su Hristova èudesa omaæijala narod, hoji
je zatim poverovao u obeæan~ evet; i samo je Hristovo vaskresenje uèini lo da se ~p
overovalo kako æe svi ljudi najzad vaskrsnuti, to jest da je i èovek besmrtan! Ova K
ana Gal~ilejska, sa enama ~na starom bunaru oko kojeg one bele svoje platno, sa d
ecom koja èuvaju jaganjce crgo su se tek jutros ojagn~cti, sa ja
276
tima golubova koji su se kao pla~menovi prevrtali u suncu, i sa crnim trakama la
sta koje su vriskale gladne i alapljive u juta~rn~em vazdu~u! Kana i?gleda ~ ram
a ~kao neka mirna hricsæanska parabola. Izgleda kao selo gde ljudstvo niiad nije u
miralo, i gde nikad ni vetar ni su a nisu zatrli ljudsku muku i tvorevinu. Odista,
ni ta ne i?meni karakter n nzgled gradu ~ili predelu kao hakva verska legenda koj
a ,je ?a njega vezana. Kad bismo mi~slili i da je Partenon bio kuæa Aspazije, a ne
svetilictte boginje Atene, niko se ovom hramu ne bi divko osim arhitekti; ali j
e odavde proterano jedno bo a~restvo, i negde dalje ubijeno, a ta lepora dramatiènos
ti postaje neodoljivom pre nego i ideja da je ~ovo najlea p~ hram antickag sveta. Èo
vek pre reagira du evno na stvari dobra i zla nepo estegiè~k~i na stvari lepog ~ ru no
g. Èovek je na evalsam mestu najpre du a na onda duh; najpre dete a zati~m covek; ~ èo
vek misli uvek sa na~gorom volje, a oseæa stonrdno i slobodno.
I le su ov~gm putem Palestine nebrojene vojske krstaqca, na desetine i stotine
hiljada.
I to vojnnka obuèenih u zlato i èelik, ena i , dece i staraca i sve tenika i bludnica,
sv~g pe
vajuæi ggesmu o Hristu, liènosti èarobnoj holiko i svetoj. Ruitigli su lgutem tut~e gr
adove, i palili sela, n ubijali ~druge ljude, api su njihove oèi bile uprte u nvbo
, i, pored svega toga, ontg su bezumno verovapi u najvitiu veru ljubavi i milosr
U~a. I svi ~su levali pesmu o Hristu, nosiocu mira h dobra! I svi su ga zvali u
suzama i vapiln ?a njim. Ovakve paradokk-k ljudska istorija nije nikadd ranije p
oznavala. - Pejza palestinski je odista hrictæanaki pejza Novog zaveta, po mnrnoæi stv
ari i vazduha. Kad ovde to do~ie do na eg uha, dolazi kao a~pat nekih reèn koje ~ie ra
zumemo, ali potresno oset~gmo: i
277
: .-.. .. .
_ a<,F-"
';; .
~;:
voda koja negde zalsuberka, n uma ~kroz koju se provuce vegriæ koji je dunuo sa mor
a ili iz pustinje. Grèki pejza blneta u zanosnoj radosti, a palestinski le ~i smirefg
o i skru eno u svoj~oj blagosti i èistot~i. Nebo je nei?merno ~iznad Hanaa~ia, turob
no iznad ~Sa2iarije, i celo zala ljeno ~rtznad Galileje, koja je sva izbrazdana
u irokim ~crnim oran:ica~ma, n osvetljena kao u sne n~m ueovgtma.
Ako je iko avamo do ao bezbo an, vratio se kuæ~i a~obo an; a u njegovom srcu i ma ti
ni ta vicge nije moglo zameniti Hri~sta ini nadmudriti ~Solomona. Sve to se rodi na
jednom tlu nosi ~oju n atmosferu tla na kojem se rodilo: u Grèkdj, ideja o lepoti
; ~u Egitggu, ndeja o smrti; u Palestini, ndeja o Bogu. I to o Bogu hrk æanskom, ~ko
ji sudi api i pra ta, ubija ali i vaskrsava, koji je strog ali i ne an, n koji puno
grmi ali malo obara.
II
c Jerusali.mu sam odseo u jednom hotelu hoji je bezbo na naslonjen Gxopo na s
amad Hra~i Hristovog troba. Sa mog lrozora prema istoku gleda~m Maslinovu goru,
o,c ~koje me deli samo nekoliho starih jerusalimskih kuæa. Iap~od Maslinove gore,
gde skoro nema v~ e ni ga`re ni maslina, nalazi se Getsimanski vrt u hojem je mlad
i Hra-gstos sanjao o veènom carstvu, misli~o o spasenju ljudi, i govorio ~o dobrot
~i i milosræu, a gde je najzad jedne noæi bio uhva~æen i ddveden da bude raspet. Nekol
iho golih lngica sjaju ja na proletnjem suncu; to su one na kojima je izvesno uèite
lj redovn~o sedeo rovareæi uèenicima. Zatim belucaju nekolik~o sta~i;a kz
Z7$
meUu lovora, ruzmarina, maslina, sikomora. Tri-èeTiri èempresa bacaju ovde senke mod
re i iroke kao èitave komade neba, Ti .ina je u ova~ vrgiæu kao u kakvoj pra umi.
Lepota hri æanske legende le i u gueno,j èistot~i i vaivrgosti - dve lepote koje ~su
, uostalom, nedeljive. Naivnost ,je, nesumnjivo, lrgtv~tlegija izu?etnih duhova,
koji a~ko nisu reniji da costanu velmkim tvorcima, onda postaju velikim nesreænic
ima i blagim sve~iteljima; alp kikad sitnim ligièar.ima i odvratnn.m mudragdima. K
ako se malim jeziko~l.g i ~sa malo reèi gavorilo o najveænm a~ najdubljkm stvarima!
Kad je Mohamed navr ~io èetrdeset rodina, oti ao je sa slugama u plagggtnu Hara i nast
anio se u peæini, osetiv i kaho je do lo vreme da zatim objavi svoj nauk. A kad je do ao
k g~emu arhangel Gavrilo, reèe mu: "Èitaj!" A .Mohamed qdgoaori: "Ne umem èntati:' Ta
d mu arhangel reèe: "Bog je dao èoveku da se slu i perom, a u njerovu du u uneo nauku."
Ali Moha~med odgovori: "Ne znam èitat~g: ' A Gavrilo mu ~na ovo reèe: "O, Mohamede,
ti sn bo ji alostol, a ja sam Gavrilo . . ." Ovim je eto ?avr io svoje troslanstvo M
ohamed, jedagg i?agpanik nebesk~i.
i3 Jevreji, kad su slutggali prvu ttropoved Isusovu u jerusalimskoj sinagog
i, èudili su se rovorehi: "Kako ovaj zna kn~ige a nije uèio..:' Tada im odgovori Hri
stos: "Md~ja nauha nije moja, nego onoga kojn me je tgoslao. Ko hoæe njerovu volju
tvoriti, razumeæe je li ovo nauka od F~ora, .nli ja sam ~d sebe govorim. .Ko govo
ri od sebe, slavu svo,ju tra i; a ko tra i ~slavu onat koji ga je groslao, on je ist
init, i nema u g~emu nepravde . . : ` Sliènim smirenim .jezikom govori i Sokrat u
IIlatonovim dijalozima. Ali niko me~u angnèkim mudracinia r tak nije nadma no Hrista,
ni u lrostoti hdeje, ni u èistorgi nzraza. Sokrat je bio iiudrac ~ govorio kao .pg
otièar,
279
u '~' ~.;,~. U `.^
l",.. .. ~ .. f ~t~~~' _-a__ -:~z^:
a Hristo~s je bio prorok i tovorio kao poslanik nebeski. To su dve razne liènosti
i dva razna jezika. Jedan se ~obraæao umu a drug.i srcu.
Al~i Xpi~rra niko, ni sam Sakrat; nije nadma io u sna?n i est~ini njegovih re~
plnka. Verujem da uotpcte Hristove replike atredstavljaju jedinstven primer u be
rhdnicttvu celog sveta. Za takve nisu ?nali ni atinska agora ni rimski foruzi. T
reba znatn da ~su Jevreji hoji su slu ali Spak~itelja bili uop te narod mrzovoljan,
zagrk ljiv, zlurad i jezièav, da i ne govorimo o njihovom fanatizmu i ishljucivo~st~
t. Jevreji su bili uvek najveæi skeptici na svetu. Nije to ske?ttncizam èoveka koji
ne veruje sebi, kao cggo je skeptici?am starih Grka, nego koji ne veruje nikom n
ego oebi a ovo je èksto duh jevrejedsi. Zatim, nijedan besednih na zemlji nnje, ho
liho Isus, bio razlièn~iji od svojih slu alaca, Za to sam Hristas ne tedi ni sarkazam,
ni nroniju, ni krajnje podnigctavanje slutcalaca u njegovoj crkvi . . . Oni mu,
meæutim, odgovaraju nasrtljivo, prostaèki. Naroèito ~su besneli na njegove ~m~isli za
motane u metafore i izra ene u aluzijama. Zbog tih metafora su Jevreji bili van se
oe, i u vn e mahova trokucgali da ga kamenuju tli ra~strgnu. "Ja ~sam jo ~malo vrem
ena s vama, pa idem onom koji me posla . . ." Niko met~u Jevrejima nije razumeo
ko ga je poslao. Zattgm dodaje: "Tra iæete me i neæete me na~ii; a tde sam ja, vi ne m
o ete doæn . . :' A Jevrej~i se pitaju: ta znaèe te reèi, n hud æe otiæi? Neki sluctajuæi
vo to ne razumevahu, rosopaxy: "Nikad nnjedan èovek nije tako govorio kao ovaj . .
: ` Isus im govora e dalje: "Ja salt videlo svetu. Ko n~de za miom, ~neæe hod~ti po
tami, nego æe imati videla ivota . . ." On. km neprestano uzaikuje: "Ja sam videlo
. . . Ja sam vinograd . . . Ja sam hleb ivota . . . Ja sam vrata . . ." A Jevreji
, baèen~i ~ovim ~mistiènim ~~gzra avanjem
gvo
u ttravo besnilo, d.i u ~esiice prema njemu, nazivajuæi ga hvalisavcem koji sam sebe
velièa, i cije svedoèanstvo nije istinito - znaèi smatrahu ga varalicom i arlatanom. H
ris~gds im opet odgovara: "Ako ja evedoè~i~m eam za sebe, istinito je moje svedoèans
gvo: jer znam otkud dot5ox i hud idem . . :' Kad im je zatim dodao Hristsk: "Za
mone svedoèi otac koji me trasla . . ." rad tek Jevreji digo e uzbunu, i vikahu: "Gd
e je otac tvoj?" A Isus odgovori: "Niti ~mene znate, ni oca mojega; kad biste zn
ali mene, znali biste i,oca mojega . . : ` Orret Jevreji vièu razjaren i: "Ko si t
i?" A Isus odrovara: "Poèetak, kako vam ka em . . ."
I tako sve vrvme kroz knjige svih evangelista.
Hri~stos baca Jevrejima u lice: "Kud ja idem, vi ne mo ete doæi . . :' Tada Jevr
eji reko e: ,"Da se neæe ~sam ubiti govoreæi: kud ja zgdem, Vi ne mo ete doæn?" A on itt u
?vraæa: ; "Vi ste od ni ih, a ja sam od vi ih; vi ste od ovoga ~sveta, ja nisam od ovo
g sveta..." Jevreji stoje besni ali pomuæeni. Najzad mu vièu: "Ne to~vorkmo li mi pr
avo da si ti Samarjankn i da je.æavo u tebi . . :' I dal>e, svakom lrilikom, nasta
je raspra meru Jevrejima. Hristos z~m ponovo uzvraæa: "Va je otac ~avo; i slasti oc
a caojera hoæete da èinite: on je krvnik ljudski od poèetka . . :' A istièuæi neprestano s
voju bo aneku misiju, Isus ka e: "Ja sam vrata; ko uæe kroza me,~spa æe se . .:' A mnog~i
od Jevreja met~u sobom gavorahu, ne ~ra?umevajulli ngtèeg od svi h ovnh njegovih s
,jajnih metafora: "c njemu je t~avo, i poludeo je; to ga ~slu ate . . ." A na avcp~ j
ednom Hrista kako u Jerusalimu ide po trijemu Solomonovu, Jevreji ga opkoli e i pi
tahu ga: "Dokle æe muèiri du e nagie? . . ." Isus na to ha e: "Ja i otac jedno smo . . :'
A Jevreji razdra eni na ovo, uze e kallenje da ga u6iju. A on nastavlja: "Ja
281
.r r 5d.. Ba?k ~
sam sin Bo ji!" Tada oni gledahu da ga uhvate; ali im Isus ovaj put izmaèe preko Jor
dana.
Celo evanæelje, naroèito Jovanovo, u ovim je sukobima i sva$ama. Pomenimo i da
je u me$uvremenu Hristos èrsl~nio i èudesa: najpre pretvorio u ,ISana3 vodu u vino,
zatim na Brcu bla enstva pretvorio kamete u hleoove, i zatim izleèp o èoveka slepa od
rot?enja . . . Ali ni èudgsa nisu Jevreje uverila o tom da je on prorops i oii Bo ji
, i da je on Hristos i mesija, ~koji je met5y Jevrejima od vavilonskog ropstva oèe
knvan. Izleèeni slepac je tvrdio za Isusa da je prorok. Ali Jevreji po?va e slepèeve r
oditelje da provere ca li je slepac bio o,dista slep, a ne da li je Isus prorok.
A o$ako kako se Isus odnosio prema Jevrejima u sinagogi i na pijaci Jerusal
ima, èesto se tako odnos,io i u u em krugu prema svojim uèenicima, koje je voleo, ali
hoji su ipak bili skeptièni i jezièni Jevrej~i. U ~aggernaumu u Galileji, be eæi èesto iz
Judeje gde ~a htedo e ubiti, on je giajzad posumnjao i u uverenje svojih uèenika pre
ma njegovom nauku. Jecnom reèe: "I~maju negsi met~u vama koji ne veruju . . ." I z
atim reèe: "?bog toga vam ~ka em da n~rko ne mo e doæi k meni, ako mu ne bude dato od oc
a mojega." Posle ovot, mnogi uèenici otido e natrag n ne iæahu vi e ~s njim! . . . Tada
se obrati poznatoj dva~naestorici hoje je bio naroèito izabrao za uèenike, ~itajuæi ih
da neæe i oni otiæi. Ovi se braFvahu. A Isus im ocgovori: "Ne lgzabrah li ja vas dv
anaestoricu, a jedan je od vas æavo." Kazao je una~pred Judi iz Keriata da æe ga izd
ati, a Simonu Pegru iz Kapernauma da æe ga se odreæi pre nego petao zapeva. A uverav
ao je ostale uèenike da n oni ne poznaju onog koji je hbega meæu ljude poslao, i da æe
ga evi na ustigi, i razbeæi se svako na evoju stranu . . . Dotat~alo se odista da n
eka-g od nje~govih uèenika pitahu, kao
282
i svadljivci n? sittagoge: " ta je to aggto nam ka e." Èa~k kad se javio Isus uèenicima
po drugi put posle svoje omrti, na Tiverijad~skam jezeru, pita~gce Simona Petra,
kqji ga se Veæ ocr~cao u Jerusalimu: "Simon e Jonin, ljubi li me?" Simon Petar odg
ovara da ga ljubi. Ali Hristos tri puta phla. A Petar najzad pg ta alostan to mu reèe
n trehom: "Ljubi li me? . . :'
Ovde je, mislim, najveæa tragedija bon<atgstven og muèenika sa Golgote. Niko ga,
oèevidno, nije razumeo! Njegov bol polazeæi na gubili te bio ,je zato, po mom ~mi ljenj
u, najveæi bol koji se ~kada vitceo izmetu neba i aemlje. Prema evima svojim evanæel
istkma, iz reèenica kakve su o~ne gornje, :i?lazi da je Hri,stos umro s uvereg~em
da nije uspeo, da je njegovo delo pratgalo, da ni ta ~od njega neæe ostati na ovom s
vetu a na bvom ~svetu to je onda i onamo znaèilo me~iy Jevrejitia. Na jednom mertu
, taj i~st~i.nski sin Bo ji baca u nebo ovaj najgori i nagbolniji uzvik koji oe mo
gao reæ~i: "Oèe. atraVedni, svet tebe ne pozna, a ja te loznah." S tahvim oseæanjem je
otFciao s ovog sveta.
Ali je pogre na ideja da je Hristos bio jagtve, svojevoljn~i paæenik, siroma ah ko
ji ~se pravi manji od svakog. Takav je bio svetac iz Asize ali ne prolovednih iz
Galileje. A ova dv.a karaktera ne treba me ati. Hristos se u saima evanæeljima vidi
soldat svoje crkve, borac u stalkom naletu, prkosu, izazivanju, udaranju gde ko
ta stigne. "Ne ml3slite da sam ja do ao da do
nasvm mir na ?emlju; ~nijesam do ao da donesem , mir neto maè", ka e u Mateju. On u je
rusalttm
skoj sinagogi isteruje fariseje i izudara trgovce koji su menjali pare i prodava
li golubove, n isggrevræe njihove tezge i æe~enke. Nailazeæi na neprestane zamke fari~
seja, sadukeja i sve tenp ka jevrejsktgh, da ga ku aju n u~vate u reèi: da li treba pl
aæati danah tsojn tra i æesar Av
283
r
Ja sam bno.istinski potresen ovim èudnim prizorom. Setih se na eg srrkkog plaèa za Ko`
sovom i za carstvam slavnih Nemanjit~a. Osetio sam zato, oolje nego ostali Evrop
ljann, suze ovih nevoljnih oinova Izrailja, .kojn su ilah na svetu uèinili vi e dobr
a nego zla. Ali sam se i pitao: gde ln æe naæi svoj dovoljno velik Zid plaèa moja ~pra
Voslavna braæa Rusi da se .ioiia~èu za ong~nm to su im u ?emlji .i u du ama, pagpuno ne
du ,nim, porutcili v~ojnici Karla Marhsa, malo ~stra niji nego legionari cara Titusa
, ru itelja Jerusadima.
Najzad se na~oh pred Pilatovom palatom gde je sut~en Hristos.
Nara~pggo sam obilazio grad da bih pa~o na ovo mesto hako bi se zatim odavd
e ageo nsti~m putem hojim se Spasitelj ~popeo na Golgotu da bude raspet. Nicpa n
ije uzbudljivije gnero ta sudnica gde se jogc èuva balkon sa kojeg je Pilat govori
o Jevrejima kako ne vkdi za gkahvu krivicu treba suditi Isusa sina Marijinot, a
~odozdo mu doankival~i Jeareji: "Raslni! . . ." Ne znam a ~ne znaju ni drugi vi e
o~d mene - da ln je ova palata odi~sga iz onog vremena. Svakako, koliko nije, to
liko i jeste. Video sam po svetu dosta i starijih ~i oèuvanijih antièkih graæevina neg
o to je ova. Uostalam, ovo je easvim sporedno. Èovek koji gleda verskim oèima, verova
tno vidi dalje nego nevernih; a on bi se dao pre n sam raspeti nero ne poverovat
i u trariènu ~stin~itost ovih svetih m?sta. Bez ma te ~nikad nije bilo prave~ vere.
Po ao sam za s.vetim Hristovim stopama prema I'olgoti.
Hram Svetog groba, podi~gnut na samoj Golgoti, nema sa lica nièeg gpto bi ~ko
ga zadr alo da ga posmatra. Al~i ko ~gre$e njegov prat, taj je pro et hao ~koatljem
.bseæanjem da je pod hrovom gde se izvr ila smrtna hazna nad tvorcem , no
t
vog èoveèa~nstva, ko~eg su ljudi pri?nali ?a sina ' Bo jeg i za svog stgasi
telja, crgo ~on, posle toga,
odista i;jeste. Sa desne strane u crkvi na osamnaest stedgenica visine, neka li.
tica: eto, to je Golgota! Iduæi dublje u crkvu, na jednol2 mestu, u agnju sveæa ~i k
andila, jedna kapelica: to je grob Hri~srov, u?ak i nizak, sa koga je an~eo neka
d odvalio ploèu i gde je Marija Matdalena u
' rano jutro na la grob prazan posle vaskrse~nja svog uèitelja . . .
Kakav je ovo do ivljaj srca i uma! Malo dui blje, grob Josifa iz Ar
imateje, lepog sela AriI mateje, koje sam juèe, zt~pa:zeæi iz S~najske pu! stinje za
Jerusal.im, u sami asvit na ao poc
ist~im melodiènim kmenom, celog uvuèenk?g u sjajnol ?eleg ilu koje je plamtelo od ra
nog sunca . . . Jedini od uèenika Hristovih knji je ovde legab, popp~o je najpre u
speo da spase telo muèenika, da ga ok'ugpa u ~mirisu i ?avije u belo platno, i pol
o i ovde u grob. Nicgga ne nije na svetu! To je bilo pasle pomraèenja sunca i pasle st
rat.i~ nih kataklizma kojim je nebo ~qcgovorilo zemlji za zloèi n nad s,inohs Bo jkm
. Plinije i sam uve
i rava da je oiaj zemljotres iz Avrustovog doba, o kame i Sveto pismo tvrdi da j
e bio u dane rmrti ' Hristove, bio najve~ii koji je zapamtio svet do i njegovog
vremena. Dvanaest va nih azijskih gra; dova palo je tom prilikom u prah i pepeo.
to u ovoj crkvi Groba Hristov~og zadd3vlju1
, je, to nije njena arhitektura ni ornament~ka, nero atmosfera kojoj ~ pt ta na ze
mlji nije 'ravno. ' Pred ovgrl~g rpov'am su stoleæa za stoleæima pa
dale èelam na llra~mornu ploèu Hristova groba vojske hacija i hrstonosaca. I veroval
i u hricsæansku istinu samo zato to je taj p-rob bio prazan! Od svih èudesa Hristovih
, vaskrsenje je najveæe. I sveti Petar smatra da je vaskrsenje jedino uverilo svet
o ba ahskom troreklu Hristovom. Sveti Pavle picie: "A ako se Hrttstos
..,.uz..~ ~a2:;t~.~,.
-d .
_ 1 ' 7 .1~..~ .
~- * .
297
propovijeda da ustade iz mrtvgps, kako govore negsi meæu ~vama da nema va~skrsen~i
ja mrtvijeh, to ni Hristos ne usta. A ako Hristos ne usta, uzalud dakle propovij
edag~e ~na e, i u?alud i vera va a . . ." A malo dalje ka e: "Jer ako mrtvi ne ustaju,
ni Hristo~s ne usta . . ." Vaskrsen~e, dakle, to je osnovica celog nauka. To je
verovag~e u besmrtnost ~koja je najveæa magija ljudskog duha.
Ove slatke reèi u prevodu na eg Vuka jesu t poslanice Korinæanima, koja je, kako
ka u i Renan i Kri~stijan Bauer, pored one Rg~gmljanima i one Galatima, jedina aut
enti~èna proza svetog Pavla, dok je ~sva druga sumnjiva ili agrosto apokrifna. Vab
krsenje, dakle, t~o je sredn na taèka bo anekog svedoèenja u hri æanskoj istini. Odista, st
jeæi jutros na ovom me~stu, ja sa~m bio be? oèiju za i ta drugo to je poetojalo ili se
dogaæalo oko mene . . . Ka~ko su mi da~na~s siæu ne izgledale egipatske ~mi~sterije Iz
i~sa, ~ili one grèke u Eleu?isu, ia~ko su njima prisustvovali najveæi mudraci antièkog
sveta. Sitne prema ovima hoje se svetkuju oko ovog malog mramornog groba, jedva
ezdeset santimetara vi~sokog, bez i~kakvog ukrasa, ali gde je usredsreæena du a svih
.i naj~prosveæeggijih kontinenata koji danas veruju, i koji aèekuju odavde svoje sp
asenje.
"A prvi da~n nedelje cohe Marija Magdalena na grob rano, jo dok se ~e be e ras
vanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba . . :' Nema hrk æanina, verovao ogg du
boko ili ne verovao, da ~mu nisu svagda na umu ~ove reèi izva~nredno bl~g.gstave,
i ova jutarnja vizija oèaravajuæa i velièinom i ne no æu.
Neki bi skeptik zapkgao: je li moguæe bilo na ovom mestu_ grada Jerusalima za
mi~sliti jedno tubili te? Skoro u sredi tu jednog oduvek najnaseljenijeg njegovog kv
arta? . . . Za to ne! U
298
Firvnci su za celag cvetanja renesanse slavni Medièi ve ali svoje netgrijatelje za i
oge,o rcpozor na ~palati Barcelu, u srcu grada, ~na fasadi palate senjerije, èijoj
rx monumentalnoj lepoti i danas divimo. A Laorenco Vel~ièanstveni tra i~o je èak od L
eanarda da Vinèija da mu ih. naslika u tom polo;kaju . . . panski kraljevi su takot
~er lo ili lomaèe za ~opaljivanje ljudi ba na glavnim svojnm pijacama Madrida i Avile
, a sa~mn su sveèano, sa celgèm dvorom, prisustvovali tam apaljivanju . . . Zar nije
ovo, dakle, naroèito maguæe bilo i ovde, u jednom narodu koji je bio najfanatièniji i
najsvirepiji od svih naroda antièkog sveta! - Sve se maguænosti, odista, u Hristovo
j lerendi laho ovde na mestu provere i dokumentuju. Sve to i?dalvka izgleda never
ovarno, ovde se pokazuje kan moguæe i stvarno. Nemoguæe je, dakle, nn za trenutah iz
neveriti svaje uski$enje ~i svoju ljubav za ovu najveæu legendu k~oju je ljudsko s
rce nstaklo i pozlatilo. Nièeg nema da je opovrgne, nièeg da je dovede u sumnju.
V
Jednog ranog jutra po ao sam za pusginju Judej~u.
Pugem sam mislio da je mvj srpskn narod, , po samoj saojoj izgradnji duha i
ndeala, najveæi
hriac$anin met?u narodima. Pre svega, .on je na,jveæma od svih obo;kavao herojsrvo
i muèenicirvo - jedan ideal grèki, a druti'ideal arijshi, a oboije olièano u Hristu.
On je ovo dvoje n opevao sa podjednakrrm zanosam ~i divljenjem u svoja dsa eposa
. Njegovi ~sraljevi i carevi su u evrats
skoj istoriji me$u onn~ma hoji su najvi~gie sazi- ;~
299
1. i( .
~i
dali hri æanskih zadu bina. Dve hiljade, to do danas saèuvanih crkava, to hramova u razna
~knama, nalazi se na sgpskom tlu tako duboko odanom Hristu! Dvadeset hiljada fre
eki iz kièice nemanjiækih sjajnih slikara, nalazi se i danas oèuvano po srpokim bogomo
ljama na~gge stare carevine i starog gospodstva... Gde ovako ne to ~slièno po~stoji
jo igde oko nas, istoèno ili za~padna? . . .
Nemanjiæ~i su potro ili sve svoje "kule gro a i dukata" da uzvise ime Gospodn~e,
i da ukrase ~slavu haroja, i da u?nesu muèeniha sa Golgote. Sr~peki sveti Sava, ve
liki peèat na e i!storije, jeste, po èisrotn i neporoènasti njegove lièno~sti, i lo lepoti
n o6imnosti m~rsije, i po dr avnièkoj prodornosti i stvaranju, jedna od najveæih figu
ra evrapskog XII veka, bogatog u mietici,ma, veka svetot Bonaventure ~i Dante~.
Zato sam, pored Hrista, m lib èesto ovuda i na ovog njegovog sr~gskog izvanrednog sv
etitelja. On me je ~pratio cepi~m putem. Bio je mo da prvi od svih Srba koji je ov
ud pro ao ~svojom kraljevokom norom. Sve to dana~s ovde bli~sta na suncu veènosti, og
ledalo se u p~tavim nemanjiækim oèima, oèima tor na eg aiudraca i pisca, p~olitièara n sve
titelja, bez kojeg veronatno na a herojeka nacija ili ne bi da~nas uopcgge lostoja
la, il~i bar ne sa njenim dana njim ovako izrazito rasnnm odlika~ma.
Nijedan narod nije imao ?aslu nijeg èoveka. A potpunije, otmenije, èistije i pona
stttije liènosti mnslioca, i mistigka, ne nalazim ~n~krde drugde. Na a srednjovekovn
a itija, koja su potekla iz pera kral~.eva n. ttrvosve tenika, i ko,ja se èitaju i da
nas ~ra :toliko radosti i koristn, dokazuju duboko hrnc~æanstvo srpskog sre,cnjeg
veka. A ta su divna . ~itija pisana sva pd ugledu na svetiteljevo remek-delo: Ta i
tija su ponos na e uku~pne nacionalne kulture. Odista,
300
t ,'i
~~gzgleda da je i sve drugo to se stvaralo u gga em sjajnom sredn~em veku bilo ura~
eia u znaku ovog izvanrednog duha n tvorca - to je ura$eno i veroki, i politièki, i
~kulturno. Zato, omal"?ijan ~njeravim slomenom, nisa~m se ovud odvajao od njego
ve liènosti kao izvanrednog svetitelja kojeg sam stavljao odmah posle Hrista.
Smi~sao i uhus za velièinu koju su nosili NemanjiU~i u csojoj krvi do li su i o
vamo do Palestine. Milo u Latini a je nabrojao nevernicima sjajne srpske zadu bine po
red reka i planina u na im ?emljama. Ali je bi~o izostavio da pomene kaho je i .u
Palestini u to doba postojala, i to pre svik d~gugih slovenskih crkava, jed~na d
ikna zadu bina hralja Mnlutina, ?a koga znamo da je i sam dolazio ovamo kao poklon
ik: manastir svet3.th Arhangela, i to u samoj sredin.i Jerusalima, naslonjen na
patrijar iju. Po zabele ~kama strannh pokponika, pi e jedan orpski nauènik, taj manastir
je ~bio nrimer u bogatstvu knjiga larinskih, grèkih i slovenskih. Zatnm sa mnogo
zgrada i ?a poklonihe ostalih slovenskih zemalja, Rusa i Bugara, koji jo nnsu ima
li ovde svoje manastire; ~i sa rguno ~elnja ?a same njegove kalu~ere. Prema isto
m i?voru, ef ruske misije u Palestin.i, Porfirije Uspenski, naziva ovu srpsku zad
u binu: "najlep i manastir Svetog Grada . . ." I .sam car Du an, kao docnije i snn mu
car Uro , na~menili su ovom manastiru i sav dohodak koji su ptrimili prodav i Dubrov
niku svoje poluostrvn Pelje ac n Stoi, ovu ~pr~gmorsku malu srpsku prestonicu poooèn
e linije dinastije Nemanji~a, sinova Mnrospava brata Nemanjinog. Ovakvu pooo nu ve
zu ra Patrektinom nije ,u to agreaie imab nijedan crugi slovenokn narod. Dobro j
e ovu èinjenicu podnu~i hao kru~pni dbkumenat za moralnu istoriju srpskog naroda.
301
~': ;
è:_
' . 11 _!J. .
.
v.j',.,
g.
~~~
::
...?ge'~J
. .
Za hri~ æanstvo smo mi Sroi tukpi p~ najveæe bitke koje je ikad Balkan dotle vnde
o. Mi smo vodili dva ~rtogpuna ~krsta ka rata, mo da najimpozantnnja, i to sama o sv
om trocpsu i u svojoj krvi. Na Marici kod Èernomena je izginula cela na2ia ju na voj
ska, koju neki pisci cene na osamdeset hiljada, a ia njenom èelu je poginuo i njen
kralj Vuka in. Na Kosovu je izginula zatnm n na a severna vojska, koju cene na e?des
e~g hiljada, a na njenom èelu je ~oginuo d~rugi srpski vladar, knez Lazar, zbog ta
ga na?van carem! . . . Nema u istorij.i ~sveta sli~gnih primera da na èelu svojih
~vojski, sa maèel,t u ruci, ovaho poginu ~i sami njihovi kraljevi. U svemu smo uve
k bili totalni n apsolutni. Bitka kooovska je tako isto beaprimeran sluèaj po tome
ci~go su u njoj paginuli nsga~vremeno i srpski i turski car! Ne ~go, odista, opet
nnkad nevi~eno.
Dodajte tome i ono to je najva~knije: na Marici h na Kosovu se nisu bnle dve
vojske i dve ambicije. Na2rrotiv: u ta dva krsta ka rata su se borile Evropa prot
iv Azije, sila protiv nasilja, ~kultura protiv varvarstva, hri æanstvo protiv nehri æane
tva . . .. To su bile istovremeno dve ndejne bithe koje ~spadaju u kulturnu isto
riju Evrope. A idejne utoliko vi e to je Balkan, koji se tude jedino srpekom hrvlju
branio, bio u ta vreme sredi te civilizacije: eh Oriente 1ih1 Bugagrska je pala p
od Turke bez svoje Marice n svoga Kasova. Srbi su, meæutim, u tim dvema bitkama iz
vr ili istorijoki podvig na istoku, ka~kav su samb Franci izvr ili kod Poatjea u VII
I veku, a Poljaci u XVII-om veku kod Beèa, na za~adu. Pomenimo ovo sa najveæam gordo æu.
Srbi i Turci ~su u jednom trenutku bili jedini ~pretendenti na vizantijski
Carkgrad; a Turci su zato morali obariti Srbiju pre nero
302
t
crgo sami poU~u na Carigrad. Srbi, uostalom, nisu èekali da budu napadnuti, nego~s
u sami prvi nzi~gcli pred neprijatelja hricgæanstva, do na Maricu! Onda nji Zapad je
dobro ?nao velièignu pobo nog srpekog oru ja. Nije èudo tcto je Florentijoka Republika èe
stitala jednom srpskom vladaru prvu vest da je na Kasovu pobeæen ~leprijatelj evanæe
lja, i blagoslovila miv.gicu srpskog vlastelina Obiliæa cggo je ubio agttihrista .
. . Najzad, dodajmo ovde da na a uloga u povesti lrosveæenog hri æanstva bele i jot i ovu
jednu zavid~nu slavu: da je poslednji car Vizantije, hoji je hao arhaigel pog.i
nuo braneæi hri æanske ?idove carigradske, Konstantin H Draga , bio po majci Srbin, sik
jedne Srpkinje iz d~inastije Dejanoviæa, Irine, neæake cara Du ana!
Oseæanje hri æanskog ideala koji su imali Srbi, vidi se i po tom to su, po primeru
svetog Save, skoro svi srpski arhiepiskopi bili iz redova najvièce vlastele. Zatim
skoro svi vladari koji su bili ktitori zadu bina, bili su od naroda nagra~æeni prog
la,2ienjem za hri æanske svetitelje. Srbi su tako isto svojim muèenicima dali venac sv
etitelja hri æanskih. Ovo piko drugi ad Slovena nije ra~dio. U srednuem veku je srps
tvo i hri æanstvo bilo, dakle, isti pojam. Kao dokumenat za moralnu sadr nnu srpskog n
aroda ovi sluèajevi su neoravnjiva i nenadma na svedoèa~nstva.
Zato se nisam advajao u Palestini od bla ene uspomene svetog Save.
U njegovom malom knji evnom remek-delu, :kitiju njegovog oca Ne,magnje, tvorca
i ujedinitelja na e stare dr ave, taj mi~stgnts ?anpg~tje ove slatke reèi: "Prodade s
ve to imaæa e ~da kuati bi~ser dragocenog Hri~sta: ` Odista, Nemanjiæi su sazidali i Hi
landar i ~iramorne Deèane, koje nema niho aka nas! Srbi su zatim dali u istoj
303
velikoj ni stiracijt i dva velièanstvena oposa, koji, kada bi nestali, nièeg vi e ne b
i drugi balkanski narodi n hri æanski Sloveni mogli pokazati kao dos'gojan pg~nsmeni
dokumenat o hrtgLiæanskoj tragediji tih vekova! Srbi su, dakle, bi li maè ~i slovo
Hristovo na ovoj strani Evrope. Sve je ovo ukupno velièanstvena afirmacija Srbina
u njegovom ?naèegvy evropskog graðanina i Hristovog vojnika.
Sa ovakaim istorijekim naslehem hri æanstva mi smo iveli n vojevali n trpeli. Pr
a~oslavlje su izraU~ivali grèki oci koji su u n~eta uneln vedrcnu grèke mudrosti ~i i
votnu radost stare helinske ndeje o odnasima neba i zemtse; a svetosavlje je u n
jega unelo èisgotu odnosa ~i?meðu vernika i dr avljannna, .izmefi~u na~cionalne dr ave n
dr avne nacije, i najzad izme$u op teg i liènog; a oboje ?ajedno je dalo Srbinv da os
tane u duhovnom ivotu oslobot~en od stranaca. I da uvek buce sa Bogom nasamo! Tre
balo je neizmerno mudrosti i hri æanske sile svetom Savi da i?meæu Carigrada i Rima, k
ojn su nas podjednako pri-gnskivali, probije put ?a spasenje moralnog integritet
a i duhovnog jedinstva svom narodu. c jednom docnijem mometp~u je, po naredbi iz
Rima, ast godina vo$en u Bosni protiv " izmatika" krstaitki rat do istrebljenja! S
rpoki narod je ima~o protiv sebe dve najstra nije monarhkje, jednu sa Istoka ~i dr
utu sa Zapada, otomansku n au~strijsku; i dve najiskljuèivije relitije, muslimansk
u i rnmtsku. Ali je traæevina svetot Save ostala itrak i dalje moæna. Nije èudo, dakle
, to Srbi, koji su na Balkanu pali pos,pednji, ,ponovo su se d.igli prvi.
Silazeæi sa veline visine na kojoj se nalazi Jerusalim, dole ka Judejsk~oj pu
stinji, sunce me je danas srelo pred Jerihonom.
Ja se ovde apet setih jedne stran~ce iz lobo nag itija Simeuna Mirotoèivog. Svet
n Sa
304
t
va pi e za svog oca da je ~io "divag3 i ;traghgan, kao vladalac onim koji vladaju,
i ~kao rosztocar onim hoji gospodare . . ." P pocnnje: "Kad bi jutro, i za~poèe c
rkveno pojanje, namah se osve-gli lice bla enom starcu; i raodigav ruke k ~nebu, r
ece "Hvalite Voga va svetih jego, hva.~~gits jegs? i n a utver deniji sila jego .
. ."' Na svo mu sveti Sava ka e ove svoje reèi t~une evanæeo,:kor meda: "Oèe, koga vide
kad z-ako goaorgt~.gt%" --Prema tom opnsu, Nema~a je lo sopstvegazj ett,i sahragb
en `rako ca je polo egg na golu :~e~,glju i sa hlacnim kamenom pod glavom . . . Ta
j tsorac je;sgge dr ave i jedne diiastije! Taj èesti pobedilac Vizantije! Taj silni
vladar oroæen sa iliperatorom tlleksijem, carer,g. Is-goka . . .
Po~sle Jerihos a æe ggut da ide ~sve ~kuti~s i u sijanim peskom pungpi trnja.
Dagias æu potra grgi Hrista onde rc,e je, asg m u Galileji, najveæma bio u svojoj
z,.~sljtg. Kroz ovu jezivu pokrajinu smrtg , sve s:azgvcoh~ ka najslavnijoj reci
koja je ikad nrotekzga ovi;lg svetom, ka Jordanu, i ka hzc~cty 13itavari. g?vuc
a je vapio glas Joanana gzusggttaka kada je bbjav
ljivao mesiju i Hrista, i najzac ~:rstio kod Vi- _ tavare Iicyca sina Marijinog,
tvors;a ns?vog è<zv~;- _ ka. Videæ~,g i mesto na jedgzoj lirici gde je .~ri
.,, s
tas: nostio i molio èetrdeset dana: i, preko pu_
ta, jecno brdo meæu Moaizskttl~s brerovi:la, s;,;gak- -è; le je Mojsije gleda,o na H
anaan u xoj.f mu ni;e
bgslo suæeno da ggkac y~ie. Iipagi::~~g'rgu sv~;; ec ,!yr` ra do duboko u no~g, po
stranpu-gicalka i ~~ek.~Guæima. Opraæu oèi i lice u W lrdattU, gga è,ijnm razbijenim og
ledalima gglovi muèsnickn :ik Hrg.otov. I ,kutgaæu se u i~Irtvom lsoru, gTo,d ksjim
le k
pet starozavetnih rradova, meæ kojima it S.v~~ih.g u>
i Gomora... _ . A vratiæu se najzad gtahrag, kao onaj b,Ra e
ni iz evanæelja: èije su oèi vi.c~~zgs. Lgh,rcesa. ' ^
20 GQt,~ovfg n hn ce_r.k g(~ s 'L~'J. ~. Jl%_ 4fF1 .
pismo iz EgipTA
KAIRO, 193*
Najpre nebo poèirr~e da sve veUtma bledi i itgtèezava, a velgpko more da postaj
e bezbojno i pligko. To je veæ afrièko lrtore. Zatim se najednom proka e na vidiku jed
na dugaèka uta crta. Eto, to je Afrika. I zatnm jedna bela satra ~a tom utom vidiku.
A to je Nil. Ali n~ièeg vi e na damaku tih svetpih obala. Zato i najvi e ovde prenera
zi, u jed,nom trenutku, ta dalja savr ena praznina neba, zemlje i mora. I preneraz
i nas oseæanje: da ~je to troje sasvim dovoljno, makar i ovako nzgubljeno u sveobi
mnoj pustoc~i. I da je sve ~drugo na ~svetu sporedno, èak i iztrk no.
Ovo otkriæe Afrike u svetlosti jednog jutra npaje svega nekoUp~ko i?bezumljen
ih èasaha. Za ljude ~koji nisu nekad otkrili Ameriku, a hoji ni sada ne otkrivaju,
svaki dah po jedan kontinenat, ovaj pronalazah Afrike u pusgom moru jeste velkk
i praznik srca. Veæ sama pomisao da za le$ima ostaje jedan svet, a da sad pred nam
a poèinje druti svet, jeste 'do F ljaj hoji omaæijava. Tako isgo i oseæanje da daleko iza
~nas o~ tade, pro le noæi, takozvani stari svet, a da se pred nama pojavljuje jo star
iji i ~najstari
306
ji sveT ljudoki, tirer;stavlj~ z~ ~r~rcy ~p~mefi neuporedivo zbivanje. Ne pominj
em i ~èudno ose~anje koje èovek ima misleæi da dalekb ve$ osga e za na im le$ima beli ljud
i, a da ~sada ulazimo me~u ljude crne, sa njihovim naravima ztrvag èoveka.
Ve~ samo ovo izgleda nam obest mac~te i vizionarski traradaks. Jer Afrika, u
~pameti èovekovoj, kao god n u fantaziji deteta, to nije, pre svega, Egipat, zeml
ja ~stare ttzvanredne kulture; ili Kalland, danas zemlja dijamanata. Afrnka najp
re znaèi Suda~n mli Kongo, zemlje crnaca i ?verova. Kao i u na em detinj~tvu, tako ~
danas kad na evropskoj ulici vidg~mo crnca, èekamo da se kza rvega vidi i palma,
a zatg.gm ~i zaèuje lav. Na a èula uvek i do kraja ostaju detinjasta; zato i svi tgrvi
na i utisci uvek su onah~vn, i po silini i pr~ jednostavnosti, kakvi su bili prvi
h na ih godina. Kada ee vremenom ne bi ume ala u te utg.~ske ljudaka pamet, zatim i
iiudrovanje, n davala ii svoje oblike n znaèenja, mi bismo do konia ivota ostali pr
ed stvarima u lrirodi zaèu~ena i oèarana deca.
Zar mi koji smo pecali sitnu ribu u kakaom potoku nagieg zavièaja, ~il~i lovil
i rakove ,po na im malim holjevima, zar mo emo sa~c bez uzbu~enja ~pomnsliti katsa na
s u Afrtp;i èekaju reke u kojima ive honji i krokodili. I zar mi koji smo tledali m
irne zapa~ske ~suica nad na Eem malim doli!na~l,ta, gde zaèa~s smrk~e, mo emo sada ovd
e bez izvesnog straha da u~emo u pustinju, sa njenila fatamorganama i samumima.
Sve je u Africi najpre neizmerno i stravièno; sve u obesti sunca i u pokorima dubo
kih ~n~a~i. Najzad, Afrika to je od svega najèudnije, najrgrimitivnije, najudaljen
ije: nièeg nema vi e ovde od ranijeg svakodnevnog èoveèjeg ivota ~ razm~piljanja. Za jedn
ot Amerikanca, videtn prvi put Evropu, to je kao do~i u posetu svam dedi
g°` 307
i svojoj babi. Za Azijata, kakvog Kineza ili Indijca, dot~i u Evropu, to je doU,
n kod anih hojt~ su pokrali sve n>ihave stilove ku~ia, crkava, prozora, tkanina.
Za Afrikanca, dotitt u Evropu, to je pre svega u a~s od belog èoveka. Mei~~utim, za
Vvrapljanina, u~ti u Afrpku, to je vratiti se ~~ doba prepotottsko, skoro predi
st;oisko. To je poèetn sve iznova...
Afrika, to prvog dapa tzgleda ne novi koi tittent, n ego ttova ?vezda; i to
~tona n neznana zvezda koja se stropocttala na usijato more, i zapali la celu p
uèinu. Mehutim, sam Eggtat, u ~trvom ltodiru, nièim naroèito ~tge iznena~uje. Sa rannt
tce mora zakoraèimo u ravnicu ?emlje, i to mirno, kao da se time nije ltspcta ni d
ogodilo. Eg.inat izgleda zemlja bez svoje grattice; gde ne ulazttmo na neka vrat
a; tde vidimo neku zemlju koja nema, kao sve druge zemlje, svoj ~oèetak i svoj svr e
tak. Ve~ sa prvim pogledom, èini vam se da ste u Egitu sve odjedg oti sagledali, o
buhvatili, objasnili. Odista, ova zemlja nema nego svega dva-tri predmeta, k~oji
se, uvek isgovetni, ponavljaju do tta kraj sveta. Ne to nettzmerio jednolgiko n ~
prazno, to je prvo èovekovo ose~anje u EgiQtgu.
Egi~at je zemlja o kojoj putto znamo, altt koji stvarno ne pastoji. I ne po
stoji zemlja na kojoj nema nièeg usgtravttog, i koja je samo prazna ploèa s jednog k
raja na drugi. iNigde napte oko da se na neèem zadr i, ni uho da i ta ~osluhne. u Egip
tu postoji samo nebo, ali i ono uvek prazno, i uvek nepomièno, i svagda jedne iste
boje. Niotkud da se podigne pramièak magle, ni da nebeski sv~ocd vetar pomuti i p
otrese. 'To je vrlo uoèljiva razlika izme~u ovih mirnias pr~astora ~t na e panonetse
ravnice ili ruiske stele. Ako ovde u jedno doba godi~ne sa mora nai~u oblaci, g
olemi kao ~tttanine, to je samo na njihovam lrolasku sa ~mora za Etiopiju. Onamo
~te se ?atim
308
jednog dana svi ti oblaci proliti u legendarne abisgp3ske h.i e, koje ~
e trajati mesecima. Ali ovde u Etintu ne$e ipak pasti ni kap rske, ciri !, ~gkad
verar ?alupiti ijadan prozor.
Ovo je zemlja gde se ni ta ne doga~a.
, Ka nije video Egipat, taj i~pah ima jedno èulo ~manje. Ima jedan ivot ljudski dok
se nije video Egifltat, a drugi po to se je video. Istina, ne mo e biti reèi o lepoti
Egipta, ali ~mo e o bezmernosti i vepièanstvenosti jedie nebeoke fataaiorgane. Eg~p
at .je jedna stvarnost kaja le i daleko ~izva~n neba i ?emlje. Za Etipat ne znate
cgga je, ni po èemu su ~povuèene njegove granice; jer on u na el~t duhu nije ~ostavio
nièeg stvarnog ni odre~zenog za to bi se ukvatila na a misao, i na ~èemu bi se zadr ala n
a a uspomena. Stotinu godnna u Eg~igtu, to oi opet i uvek bio jednno onaj prvi dan
, kada smo ~sa ttustnnje mora zakoraèiln u pusginju ove zemlje. To je uvek taj prv
i dan koji nnje nnkac zamrknuo, ali nikad se ni obnovio,
Zato se sunca i meseèine preko cele rodine smetuju ovde bez ièeg drugog i novog.
Cela lepota Egi~tta sastoji se odista samo u dvema velic~gg ama: u fvegovom sun
cu i njerovom Nilu. Ali i ovo dvoje je ~vtak dovoljno da ovu ?emlju uèine F ajpep om
i najrasko nijam zemljom na svetu. Sve je ovde u fantomima orgz~a koji zamenjuju
i gradove, i ljude, i vegetaciju. Nisu uzalud stari Eripliani napravili sunce rl
avniim bo anstvom svemira, da bi ga tako naprav~ili i jedigsim stanovnikom Egipta.
II
Takvo je bipo moje prvo ose~anje na ulaoku u Eripat, a rakvo je i danas posl
e nskopiko go
309
1i l.
'
. .
.
g ~,'` ,r~ u ~,. ~ ~i~hK
dina boravka u toj zemlji. Oseæanje neizmerne praznine preda ~mnom, nza mene, izna
d mnje glave. Al~i npak sve dovoljno i za srce i za avgisao èoveèiju. Jedna 'kriva i
tanka palma na suncu, sa njenam plavièastam ~senkom na utom ~pesku! Kako je ~ga po
nekad dovoljno da zameni sve ostalo. Dovoljno j e da u pustinji apazite pred sob
am samo ne to, ma~kar i siæu no, to ivi hao i vi, pa da osetite da je tu n ~sve drugo. A
dve palme u rrustinji, to je veæ pra uma! c Egitggu se oèi tako ~naviknu na ~trazninu
, i na jedan neporemeæen~ n mirni pr~astor, da se naaca èula epèine kao muzikom i boj~
am. Èak se èudii~to da smo neka,d uapctge i mogli ivati u posmatran,nma sa kule u Piz
i, sa Aj~elovog tornja u Parizu, sa G~anikula u Rilzu . . . Imajuæi pred sobam njn
hove nebrojne krovove ~g asule, toliko svega nagomilanog ~i pretrpanag, zar mo e i
biti reèi o kakvom ugisku harmonije, jedinstva, sinreze?
Mefi~utnm, na ovim valovima pesha koji na sve etrane dopiru pravo do neba, èov
ek ostane prvi put lice u lice ~sa svemirom potputp~je nego i na okeanu. Okean j
e more i nebo koji su neprestana u pokretu, a pustinja ,je svet ho,ji je umro i
okamenio se. Dve bezmern~ost~i i dve samoæe, aln pozttuno rasliène. c ttustinji ~se
oseti sve drugo na svetu izliitnim i siæu nim, ali i bezboh<nim i neèt~stim. S poèetka j
e pravo herojsgvo i ~ot7gtæi sam u pustinju, a vremenom odlazi se onamo sa rado æu, ek
oro sa potrebom. Strah je kanda uvek prvo ose$anje èovekovo u dodiru sa svakom stv
ari. Ja verujem da je ~strah bio i prvo ase~anje èovekovo na zemlji.
Oseæanje samo~e je jedno pijanstvo na ih èula, koje vremenom postaje ~go i svaho p
ijanstvo. Samoæa i ti ina kao da èoveka vrate sebn, izdvojivtci ta od svega onag to ~ni
je nnkakav njegov saistavni deo, znaèn od svega to je , njegovo neargansko i njegov
a neduhovno. Naroèito ad dru
310
tva, koje je provalija u ~sajoj èoveh ~izgubi najve~i deo svog so~tstvenog ~i rebah
najbli et. Ima ljudi koji naviknu na giicihu asame, da bi za momenat i apustio ve
ru, odnojio se ad ota~gbine, razvenèao se od ene. Heroji ~sama~e, gru~stpsa~di, koj
ih jo ima u avoj zemlji, izrledaju o~dg~nsta
ljudi koji ne prave nikahvo narilje nac sobom, _ niti koji i ta gube gpredsidaju~i
sa lju,ci,lia i
~v'dpsovim gracovima. Prastar i ~samo$a, to k.c èesto dve utopije hoje vremenam pd
stanu pravo ludipo na ih èupa.
Ali 2tared svih nelrestaic~s lrikaza na ze
mlji, i hiljadama fantoika ognja na Nilu, Etinat . ostaje pre svega zemlja smrti
. To je ~smrt koja
stvarno islunjava svaki deo ggrostora, n cva~xzt trenutak ~tustinjskog vremena.
~mrt ~se ovde na svakom horaku nspreèila izme~u sveta i 'èoveka: smrt ~giha, rezigni
rana, bezmerna, o~sunèana. Zago su stari Ep~pU~ani imali ideju o smrti ogromniju n
ero ~tkakvu 'drugu ~ideju. Èovezs bi rekao da su ideju o smrti uotpcte izmislili E
gkp~iani. Takva ideja je postala zatim obo avanje sasvim prirodno: jer je emrt odi
sta jedino cggo je nenadma no, jediigo apsolutno, jedi~to konaèno, ,jedggno re eno.
Da li ~su Egip~ani zgmali strah od smrp3, koja je uvek nerazgovetno h nepri
stutgaèno, ali i birFto tkel~anje èovekovo? Ili ~su 'imali strah od ivota koji je ist
o tako, ako ne i vi e, uvek neposredno i ~prisutno ose~anje u èoveku? Svakako, za sv
aki drugi narod ~bi ovo pro ivljava
~g.e bilo zamr enije neno to je to moglo biti ' ~ v
za stan ovnike ove zem~z,e. 3ato su Egipæani smrg ` napravili prolaznom ali i ivot
nelasgojeU~km.
Kao da ,je i na Nilu, kao i u svakom velikom
dukovnom sredi tu, postojala njegova nirvana = kao pocetak i kraj gsviju re eta. - ~t
vot je
tako oio za Egip~ane u nrameni i obnavgbanju,
znaci u nai?meniènam padanju n dizanju, bez nèeg *.
311
,
4
ustaljenog i èovecjeg! Prema tome, sve veliko i malo bilo 'je u snesti ovog narada
na kraju krajeva smatrzno podjer,nako ta tim. Smrt je hodnik izmeæu jedi og ivota i
drugog ivota, iz jedtgog oblika u drugi, iz jedne lepote i u asa u drugu lepotu ii
u as. Mefiiutim, mi danas verujelao obratno: da je, na~protiv, i ot taj hodnik, i to
hodi ik izme~u dve smrti - jedt e iz hoje smo do2pli n druge u koju æemo otiæi. Hodn
ik nratak, i te~san, i taman.
Ali i lored Veèite opsesije smrti, ovde je i vera bila veliska utopija èonekova.
Uostalom, ta dva ose$anja su uvek i svugde bila u ljudsgsom umu i bolu potpuno
nerazdvojna. Mo da je ovde jedino iz pojma o smrti.i ponikao pojam o bo anstvu, to bi
predstavljalo najveæi paradoks èovekove misli. Sunce je jedan egipatski bog, koji o k
vljava, ali i pro dire. To èudno i i~stovremeno gledanje Egipæanina u ~omrt i sunce i
bo anstvo, najzad izgleda kao da je odista sve troje utopljeno jedno u drugo. Èovek
nma muke da ih odvoji, a ne sa~mo da ih do kraja razlnkuje jedno od drugog.
1II
Inaèe, pu~stinju je dovoljno videti svega jednom u ivotu. Piramnde su samo naj al
osnnji spomenici oholosti i tiranije ~g gluposti, koje najzad omrznete. Sfints~s
je toliko ~nagr$en vremenom i udarcima ljudskih ruka da njegovo æutanje nije vi e z
a~peèaæena zagonetka, nero krik oèajanja svih ~propalih stvari na ?emlji.
Za Evrodljane, presiæene svojim bezbrojnim lepotama grèkog i hricgæanskog sveta, d
ana nji Egipat najposle postane ?emljom samih paradok.
312
sa i apsurduma, najbogatije tlo, a najsiroma nijn narod? Najstarija kultura i najn
ekulturirije ljudstvo! Najbolja klima, a svi ljudi bopesci! Zemlja sa najvi e vode
- pd to ceo svet
ivi pored Ni la - a najprljavija celjad! Naj- ' vi e suica, a najvi e prozeblih i reu
matiènih!
Svi pabo ni, a svi zulum$a~ri! I, ~najzad, svuda pustin>a, a nigde samoi~e? - Jer
gde god ima rry
ta, ne mo ete se probitn od navale ljudi, bivola, kola, kamila, mararadi. Ova zepe
na ~raka, baèena na utu pustinju, a ta se zove Egiptom, to je naju urbanija zemlja na
svetu. A sve ovo izgleda da traje oduvek, i da traje vecito. Sve u npa
iskonskoj graji i zbrci, u dranju ljudi, i kri- " ku ivotinja. Kako su u Egizttu
svi seljaci obu
ceni u bepe ko ulje do ?emlje, a tako ista sve seljanke samo u crne kb ulje do zemlj
e, mas-go sva~ke druge ade~e, na livadama ove bele i crne prnkaze izgledaju kao
nekakvi fantami.
Ma~kar po polju i bile citaae vojoke na no- slu, ili na prolasku, nigde nema
egipatskog se- ~-';:., la ~a vidiku. Svi glnvni putevi vode uvek u ne- ` kom dr
urom pravcu, a giikad pored ljudskih na
selja. Ako se i pored kakvog jarka pojavi kakva
7
ku%a seljaèka, to je ~koliba okrurla, i od zela- . lje, kao izvrnuto zvano, sa jed
ni~rl jedinim otvo
rom hro? koji ulaze ljudi, stoka i svetl~ast. To
je egipatski doal, a za domom palma, i za palmam i~, , bnvolnca - troje, koje èine
uen pej?a egitgat
ski . . . Osili dva ili tri velika grada, koji nas oU~omitu na Evropu, èak na Engl
esku, niceg dru
gog velikot po egipatskoj zemlji nema. Ovo su na- u ,:, ; ~ ,.. selja hoja rniam
pnju na lrve stanoanike ove ze- ' ` mlje. Posvednegni rad rabovski na pamuènipè
poljima, to je 'isti koji se radio i ggre kiljadama godina u istovetnom i nemenj
iaom tavoregvu
n bedi malog èoveka. v" Odista, za one koji tra e car Istoka u ble
sku predela, u leloti ene, u obesnoj snazi mu- "
313
,karaca, nema ggigde veæeg ra?oèarenja nego ovde. Egi~atkki seljak, felah, otkada re
pogurio jo nekad u faraonsko do~ba, ovako nad satienjem pamuka, ili razvodeæi prlja
Vu vodu po jarkovica, nihad se vi e nije ispravifl ni ditao glavu. U Egiptu je èovek
ne to najmanje od svega to oide postoji.
Sama pro lost, makar n najveæa, to je ipak ir uvek samo jedna provalija! Sve sl
ave n veli~psgge Egkpta ~zeæ su, uo'stalom, hiljadama godkna potapljene u ovaj vruæk
nesak; n trebaæe jo puno novih hiljada godkha ~da se taj mrtvaèki pokrov skine, i Eg
ilat faraon~eki ponovo ~poka e met~u ljudkma. Kao prvi moretiovci po morima, ovde
grupe uèenih nsg-ra ivaèa sada tumaraju poljima, i kapaju posvednevno, i posvednevno n
alaze deliæe tog sveta pod zeml~om, koji neæe da se proka e nego najsreænijim met~u t-~i
ma. Svakog èasa, me~utim, mo e da se proka e èitav jedan novi kontiggent ljudske mi~sli,
pod pijukom, i c aci peska! To je ono to zalu~uje veæma goego kkakaV na moderni tehn
ièki proggalazak. Egipat .je prespavao pod zemljom hilja,ce godirga, a tek na e stol
eæe po lo je da ga, kao utopJg~egii brod, nzvuèe po!n~ovo na sunce. Za dvadeset i pet
poslednjih vekova, niko ni od najèuvenijih Evropljana nije znao drugo o ovoj zemlj
i nego ono to ~su nam ostavili grèki namernici, Herodot naroèito. A na e doba je posle a
mrrolnona veæ otkrilo svih trideset dknastija o kojima je govario prastari Maneton
! Progovorili su na jeroglife sa obeliska, sa papirusa i sa sgubova, faraoni kao
Keops i Ramzes II i Psametik. Po grobnicama su na~eni starinske peome o ljubavi
, starinsgsi romani o avanturama, i stari sve teni tekstovi pored najtaènijih dok~um
enata istorijskih. Mi danas govorimo sa starim Egilæankma njihovim jezgi.kam i u ivl
javamo se u gvihov skoro svakodnevni hsivot. Za
314
f
nekoliko desetina godkna, ~olovina tajne Sfinksove izgleda veæ odgonvtnuto, idi ba
r dabro nasluæeno. Mefi~utnm, ~kada mo da Izis digne ceo svoj veo, ~svet U~e zablist
ati ka~o stotinom nonih sunaca. ta bi tad uradila Evropa, èije lepote i èucesa znamo
sv~i ve~ napamet, i koje smo sve ?abele ili, klasif~kovalk, premerili, ocenili?
Bio ~sam jednog dana sa sa;mim engleskkm arheolorom mister Karteram ugrobnic
i mladog faraona Tutankamona, kaju je sam ~re ~neholkko god~na ot.krio. Izgledal
o mi je da sam sa Kolumbom koji me vodi za ruku da mk poka e Ameriku, sutradan po to
je pronaigao. Ovaj èovek ereæne zvezde prvi je otkrio sarkofar od zlata, k objavio
faraona koji nepune èetiri hiljade todina spava e svoj mladiBki san u blesku koji za
set?~uje kao sunce, i èeka e svo.j povrata~k me~u ljude, obuèen hako nije nikad bib ni
jedagg vladar ni Evrotte g i Azije. Èovek, gledaju~i z;gatarske i vajarske radove
iz t~egove grobnice, postane rord na svo.je ljudsgso poreklo, i gord na ovo nozo
saedoèanstvo koliko je ljudstzo ivelo oduvek u tragat5u za lepotama i vepièinalta. -
Ja sam ist~gnski odve~i malo bio ohol na svoje evrolejstvo, stoje~i tgored mumi
je ovog carskog mladiha u Doli ni kraljeva, ili pored njegove rasko ne tosmrtne op
reme igzlo ene u Kairu. Zar je bilo mogu~no, pitao sam se, da je iznad stare Atkne
bil~o i ta ljupkije i otmenkje, ~izziad cra~por R:ima i ta ~ponosnije, iznad kralje
vskog Pariza i ta rasko nije? Me~zutim, ko g ije video Egipat u njerovoj faraonskoj
magiji, taj nema celu ideju o ~ ivotu. I ho nije na ~mestu video etgsggatsku umetn
o~st, taj nije imao celu ideju o ljudskom geniju. Mojnh deset godina pro ivljenih
u Atink i u Egiitu, to je ?latni vek moje hè~isli . . . Otad sam najdublje poverov
ao jg da Bog postoji.
315
; .<
Pro lost je ove zemlje zato toliko zasenju-jyt~a da .je nel-gogu$no grored fa
raona setgtpg se egipatskih kediva i sultana; a pored Amogga gg O?irisa, agtomin
jati se na Alaha. Ni Hristos u ovoj zemlji ni-je ni ta 'doprnneo. Arapski jezik ov
de okrvavi na e uho. Samo pustinja i ru evigge vra~gaju dah putniku. I samo velika b
ojicgta smrti i ivota, koja su ~ovde ra g-grena, uènne da je Evrogtljanin na ovom tlu
u uzbu$e~nju i u ushi~enju, hoje nigde drugde nije do iveo. Zato Eg~lpat, to je j
edna Atlantida hoja nije po'ronula u okean, nego potonula u sunce i prag gnu.
gv
Kairo, iako najve~ga prestonica u Africi, sasvim -je eporedna stvar u Egipt
u. Èarobni grad na Nilu, izme~u dve ute lustinje, Li6ijske i Arabijske, to je zvono
ivota u jednom tgredelu smrti. Ali to je i polovinu London a ~olovinu Samarkand,
ili Trapezu~gt, koji Egiptu niti to oduzima ng~ti to dodaje. Ovde je susret Istok
a i Zapada, znaèi onaj apsurdum koji uvek u na oj pametn i pred na im oèima napravi zbrk
u kakvu ni ta d~rugo nije u stanju napraviti. Postoji polovigga Kaira sa poznatim
muslimanskim komponentama: gdamijama, bezgflstanima, tehijalza, èesmama, nebrojnim
iroknm grobljima . . . Ali postoji i evropska polovnna Kaira ~koja se sasto.ji o
d engleskih kolrponenata: klubova, tenisa, dansinga, viskija, vikeida, i zatg~m
tgrezggranja svakog ko nije Englez. - Dodajte -jo i da ovde ivi dvadesetigga razni
h drugih naroda, i toliko isto raznih rasa, sa svima nijansama nji:sove epiderme
. To su inaèe sve ukurgno belosvetske vrane, koje se zovu stranggl-g kolonijama, g
ga
316
stanjenim ovde naro~èito otkad je turski gro za.manila e~ngleska lira. Niko od ovih
graæana ni lauèinastim koncem nije, u pogledu duhovnom, vezan ?a ovu nekada nju slavn
u pagansku zemlju. Niti jedan za drugog haju, niti jedno drutom eli dobra. Najman
je ga ele egipatskom narodu, od sviju njih najboljem n najpametnijev! Najma~~~i p
otres, i svi bi se razbegli, svako rin svoju stranu. Ovo je vegtnkn brod koji id
e cobro cok prvo zvono ne ?azvoni.na u?bunu i na oldsnost od vatre.
Kairo danazcnji i ije stoga grad kao drugn gradovi, nego jedno sluèajno ljudsk
o n aselje. Stari Kairo, u kojem je ~nekada iveo i umro fil~zof jevrejeki Maimoni
d, i u koji je èah Napoleon u ao, nalazi se, zapu ten i beznaèajan, na igtoj obali Nila,
nekolik,o kilometara udaljen, gde jo Grci i Kopti imaju svoje crkve i naroèito svo
ja grob.lja.
Grad, to iiak znaèi jeda~n rasni ~mentalitet, i jednu nacionalnu hulturu, i je
dan sopstve~gii moral. Meæutim ovde je sve drukèije: Jevreji su ovde narodni novinar
i, Jermeni su ovde trgovci, Talijani su advohati, Francuzi profesori, Grci banka
ri, Englezi èinovnicn, Amerikanci arheolozi, cIve~ani sudije, Nubijanci poslu itelji
, Sudai ci vratari pred kuæama, Crtogorcp gavazi po bankama. Ovde postoji inaèe samo
gospoda i sirotinja, begovi i 'fukara, dva stale a koja su, uostalom, jedina u sv
ak~j muslkmanskoj ?emlji. Meæutim, Sirijanci se smatraju igajvehma domaæim i dru tveng
~gm. Egipat jo i danas daje sliku Amerike kad je tek poèela biti naseljavana.
Sve sam u Egi2gtu zatekao jo u engleskim rukama. Egipæani ~maju pra~vo da budu
ministrima, verniji engleekai velièanstvu nego na~slednici~ia faraona. Egtpgatska
voj~ska ima ttravo da nosi pu ke i gaæa iz topova, ali bez municije.
317
Egipatsiso èinovngpctvo ~iraju engleskn efovi kancelarija i odeljenja. Egnpatoko za
kanodavstvo su izradkli profesori nz Tuluze i Bri~sela sa svi,ma merama oprezno~
stc3 da ite aviti oudovi saèuvaju strancima prvu reè i najbolju za titu. Egkpatska ariSt
akracija je turskog norekla, zaostala od tu~r~skog re ima, èak vrlo ponosna to nije f
araonskog nasle$a nego turSKOG...
Sve je ovde pamecgano, zbrkano, zbunje~o. Egia~æani su ~musgrimanske vere i g
ovore ~arapskim jezinom, gpto ~zgleda najveæa ~ironnja prema njnhovoj sopstvenoj i
nenadma noj narodnoj istoriji. Dve hiljade ~toslednjih godina stranik vera n stra
nih nnvazija. Musliman~sgvo, haa n hri æanstvo, ireno ognjem i maèe~k, ovde je izvr ilo n
ajstra nije nasilje, najpotpuniji na?adak, najcrnje ropstvo, najni u hulturu, najgor
i javni maral. Ista zbrka n sa drugim ovda njim narodima. Sirijanci su po rasi Sem
iti, ~o veri pravoslavni, po jeziku Francuzi, no moralu Levantinci, po odelu i ~
kuhinji Aratti, no dr avljanstvu Egipæani! Francuzi u Egt~ rigu, To ou levantijski Fra
ncuzi nz dsuba Fransoa I i Sulejmaha Velièanstvenog. Oni ~su doneli :na Isgops svo
j sjajni jezik, svoju pokasnu mu kost, svoju slavnu kolu, ~svoj vite ki avanturizam,
ali i svoju glad za novcem, n svoju osorno~st i osionost, sa ne to razvodn~eng~m m
oralom, i komplikovanim naèinima. Oni ~su se meziali sa svhma sultanovnm sudoneram
a i azijskim poderatigiama. Levantijski Francuz, to je cana~s èovek hojem se ne zn
a ni gtadneblje, ni eitiderma, ni ~sultura, ni moral, ni ideal, nego njegova ban
ka i njegova parohija. c o~gzsgstoj levantnjsgsoj ~sakesi an je i?gubgro ono itg
o je kod Francuza bitna: liberalizam i duhovnost. To je limun navrnug na narand u,
kojn daje rrejpfrut. Na Levantu, to je tip koji iza,ziva aljenje, kao evnuh ~mak
ar tdo
318
sTao i vezirom. - Jevreji, to su ovde svih s~dam plvmena Nzrailjevih, koja 'imaj
u i 'svoje doma~e barane, i svoje pa e, n ~dvorske dame. Tapijani su ovde narod sa
najvn e za~stava, hokarda, fanfara i revolvera. Englezi, koji na~stdje da se .naj
manje nide, a narocito najmanje èuju, izvoze odavde najvièpe egipatsku liru kao najs
igurniji proizvod. Bec i Pe ta alju ovamo najvicge itracica i pevacica, Prag svoju
-mena erkju, Turoka svoje iehlivane, vajcarci svoje ucitelje jezika i guvernante, n
a a 'Slovenacka svaje sobarice, na a Srbnja svoju ~stoku, a Grèka svoje milionare i sv
oje slavne kochare.
Ako ovde niko n~nkog ne trpi, nfdk,o nikom i ~se smeta. Egipat je jedna vu~èic
a kojoj ~na svakoj dojci sisa drugi narod; felahu na selu ostavi samo onoli~ko h
oliko drugi nisu ~stigli da ndnesu. Gospada egipatska je ?adovoljna to drugi za n
jih rade po kancelarijama, broje ~po bankama, misle po fakulteti~ma, hopaju po a
~gtickim razvalinama, podi u kuBe, grade ulice, zasat~uju parkove . . . ~Sre~ni su
~ip~o engleska flota brani njine obale, i enrleska avijacija nosi njine bogatag
ig prvko ~mora na ?sladovnffgu. Niko odisga nije sigurnije ro io svoj problem. Fel
ah, me~utim, ivi zguren nad ~zamucnim poljima, u ku$atga sagra~enim od blata, muz
uæi svako svoju bivolicu; a nemaju$i nego jedno todi nje ~doba, i to leto bez ki e, i
jesen bez ~magle, nose~i samo belu ko ulju n crnu suknju. Kao mo da pre deset ki.lja
da godi~na pod prvim svojim fa,raonima. Felah se i dalje sam born i sa dr avom i s
a Nilam, i sa suncem, i sa ~pcis~sim konjima i krokodilima, ~ga okakavcima n ~sk
orpijama, sa gusenicama i crvfgma, i naj?ad sa trahomom i ~su icom. Egipat bi po t
ome izgledao najcrnja ljaga n a suncu. Ni ta na zemlji nema od~nsta si~'gu~ini je,
skru anije, neznatnije, nevidljz ije nego u egipatskom selu njegov felah.
3I9
* ,, ,
~~:i,.~ . . . l~.
- u
Nema, adi std, ni veæe la>ki nego to je ta kozvana èar Istaka, koju su olevali e
vropoki romanti~ci. Osi'm runca nkceg nisam na ao ni na azijskim ni na afrièkim ~oba
lama, ni lelor ni tgametnog. Ljudi su najmudriji u ~rancuskoj najradeniji u Nemaèk
oj, najozbiljniji u Engles~ koj, najveseliji u Ita~iji, naj tedljiviji u vajcarskoj
, najhrabriji u Srbiji. Koliko su u Africi najlepcie ptice, toliko su i u Evro~t
p najlep e ene; a prava je sre~a srasti jednu ev~ ropsku hsenu n na kakvoj i,stoènjaèko
j ulici. Na nstoku ive ljudi od nekoliko anegdota od Ho~de Nasradina, i nekoliko
sura iz korana, koje i ne razumeju. Moralni idealizagi, isticska pobo nost, porodièn
a ljcbav, sve je to duboko odu hovljeno 'salao u hriitfianskim zemljama. A sve j
e formalistièno i neprimenjeno na ovom hri t~artskom istoku. Arapski nauènici su saèuva
li dela Aristotelova ~i geometriju Euklida; a bili su i sami veltrki astronomi i
zamislili alge bru. Ali njihove ma~se narodne nisu ni tada zna le ni da piicu n
i da broje. Nikad araatska uèe tost i ije si~tila iz kole u narod, ni postala tbego
vom svojinom i potrebom.
Nigde ni pamisli o kakvom ndealu ili o ka kvoj ideji. Herojstvo, to je ovde
samo fizièki pojam; lepota ene, to je takot~er samo jedna fi~ zièka osobina. Bogatst
vo, to je ovde mohi ive~ ti ne rade~i, i napoèito ne mi~sle~i. ene su debele i lene,
poslu ne, mahom ru ne, i uvek trudne. Takozvane arapstse ulice su ovde ètuge tih ru nih
ena, bolvsne dece sa tuberkulozom i trahomoim. O ene se i udaju pre zrelosti, ja u
najranijem deti~bstvu, i èekaju. ena je bez macrge, kanda n bez spola, a svakako be
z ljubavi za èoveka, koji je oduvek bio njen glavni neprnjatelj. A zato to ne ~voli
, ona i ne peva; aho li i zapeva, nzgleda da gorko jadikuje i èemerno zapoma e.
320
Levant, to je odi~sta najsk$u nija reè, c Egipttu se Levant ase~a vi e nego n u Sm
i,rni, i u Bejrutu, i u Carigradu, po to je najvi e na raskrsnici. Ovde se suèeljavaju
tri kontinen~ ta; a egkpatoka pri~stani ta su ~puna salso brodova sa tu~?im zasta
vama. Ovo ,je stvarno veèiti karavan-seraj po duhu i po sudbini. Ovde se tak~ mièe s
ve sujete i ambicije, sudaraju svaèiji in teresi, izmenjuju sve egp3demije.
0 faraanskom dobu niko ne zna ni ta, o egnpatskoj umetnosti niko ne razbija g
lavu, a za erstatsku staru veru Egipliani z~gmaju pravu muslkmansku advratnost.
Islam je ovde sve poravnio sa ?emljom, kao to bn to uradilo i hri æa~rgstvo. Patrioti
zaas egipagski je henacionalan, po to ~se ova me avina naroda, i ona zanemarenost se
lja tva, ne mo e zvati ~narodom. Narod, ta ne znaèi zajednièka zemlja, zajed,ni~cko ime,
~i zajedkièki jezik, nego kolektivni duh, ili jo balje, kopektivna du a. Patriotizam
je u Egiptu dr aini, vezan za jednu dugaèhu zemlju kojom niko od njih nije do kraja
proaca~o jer se ovde uop te i ne putuje; ~svako pa.mti sa~mo imena najbli ik gradov
a i ~na~selja. Eriphanin je bni pre stotinu godina vojnik koji je tukao Turke te
~rajuæi ik odavde do Konje blizu Carigrada. Sada zanamaruje i uslavljuje njegov vo
jnièki duh Engleska. Sve druge evrogkke sile sanjaju kako da ovu zemlju pokore èim b
i ~se l~alo Entleska pomahla odavde. Niko se vi e ne otima da ovde pro iri svoju sop
stvenu veru, nero ~svoje banhe _n industrije, svoj politièki nemoral i ekanamoko r
orbstvo. - U me~uvremenu, ovaj dobri i pi~tami naro,c, narod tolikih rlavnih na~
stgeta, po.:~qnosi sve strane izelice i obagaæuje sve svetske .gladiice. Englezi f
ie izvesno jedin,i ovde osta~nti spomen prosvetitelja, ali osizm =cto ry iz~radt
ii dva rpa,qa, i nauèiti dve generacije Go
Gradovn n igcere Z~.I
id';..: :fiè.
gatacia englaskom jeziku, nicrga ni na njt.~ neæe se~ati kada odu odavde.
Iznad Kaira stoji breg Makatam. Èim do$ete u ovaj grad, po urite da se ~toggnete
na taj njegov breg, odakle se vidi sav istoèn~aèhi karakter ove prestanice, njene u
roU~eni~cke mahale koje se zovu araa~ski, i njegove ogromne d amije hoje imaju tip
indijski, njegove karavan-seraje k~oji nmaju ti~p persijski. Ka u da je Mokataii
jedna visoravan koja se pru a sve do Ki~ne, u jednoj geol~o koj formaciji uvek istov
etnoj, rastavljenoj od fosila u kojilza se i dana~s dobro razaznaju sve travke, k
oljke, crvi i knsekti, èak i skeleti mu ica. Ali je Mokatat~g va an zbog tvorca dan a nj
e dinastije Mohamed-Alije, koji je dohggao sa Balka~na, n uzeo vlast poacto je u
ovoj tvr~avi, posle jednog dobrog ruèka, masakrirao sve dotadacgnje velmo e erz atske
, mameluhe, sve os,im jednog hoji se sa ove tvr$ave ?ajedno sa hanjem bacno u va
ro . Ovaj bord ijevski ruèak Mohamed-Alije je najuzbudljiviji na ovom bregu, gde se i
danas nalazi zapuziten njegov konak i njegova camija u kojaj je sahranjen. U najèu
dinjem i mo:kda najvelièanstvenijem okviru, najjezt ija povest jedne hrune. Odoizgor
se Kairo uvek vid,i u sumagltp~i koja je samo oblik pracpgne to menja svaki èas sv
oje boje.
Sa Makatama nsgleda da se vidi ceo Egnpat. Ali se svakako Vide tri velike p
,iramide u Gizehu, na loèetnu Libijske pusginje, a ta je ono to nadvi uje i natpeva s
ve ovo to se ètred Mokatamom pru ilo do hraja sveta.
Svi gradovi muslimanskog istoka, od marokanskog Feza do indijskag Delhija,
ulaze u ovakav izvanredan i zaprepatc~iuju~ig okvir. Ali ipak bez èara za srce i l
amet prosve~enog evropskog èoveka. Nicrga se osobitot ve~ desetinama vehova nije o
vde dogodnlo: ni na~rrisalo, ni izvajalo, ~ni naslikapo, ni izgovorilo. Kanro ni
322
tshd nije bi~o ni no~va~m Momfisom, gti novom Tebom, ni novnm Saisom. Kairo nema
svoje t-nstorije, ni legende, a najaaanje svoga ~mita. Da nema Sfirtksa i tri t
gramide, ne znam ho bi ickao da Egipat tra i.
Ostaje i dal,e samo fara~onokn Eg~. at koji islun>ava posmatraèa svojnaa èud~p~k v
eltgcfr.nama. Egipat, to su i dana~s Memfi.~s i Teba, koji vi e ne lostoje, n ?a k
oje ~ovda~pnjn svet ne ?a-ia nnirga. To je mo da i p~lolomejska Aleksandrija, ali
svakako ne aratshi i k~osmopolitski Kairo, sa pu~ngvskim je?nkom i pustii~afrom
~verom u zemlji gde su Bog n Svetlast ~ a~ehad jedno isto biæe.
Trebaæe druga t~ceja o i~votu da EgFpgat opet preobrazi, i drukèija kultura da ta
opet prrs~bli i op tem duhovnom nvotlt. Za ~danas ovo je veliki karavan-seraj na tuæem
putu. 3naèn, samo po sebi nepgro nepostojeæe; i nored sve veèitostn koja je ovde ro$e
na, gnecgro trenutno i nlu?orno.
V
Mumija, to je ono prgo najveæma ?khtvi u Egg~ggtu.
Kod Sa~sare i Mamfisa videh celo jedno polje peska kroz koji su se videli ja
ne;cirnutn sarkofazi mumija crgo su vnrile na ovaj svet. Kaka ovde nema nikad ni
marle a~,i k~pce ni vetra, te mumije miruju nesmetano pod ti~m n~gpsovim .utim i
ta,nkim loasrovom od leska. Niho od Egilæana ne pomi lja da nh ttanovo zatrpa, ~a n
i~gd od Evropljana nije jo stg.ggao ovama da ih ~totpuno agkrije n vrati na sunce
. U Donjem Egi~pu kod Dol~pge kraljica prisustvovao sam ot
323
kopavanju mumija pri jednom bregu iz nebrojnih èialih kopamih pe~ina 'kakve se vid
e i u Grèkoj, u Delfima. Traranje za mumijama, to je lov hakav se c nas ne daje ?a
mieliti. Ka u da su pored jedne mumije nedavgro prona li jedan palirus sa nepoznatim
strofama bo an stveie Sapfo, pesniki~ve sa Lezbosa. Kod ostalih su nat~eni svi sv
e teni i knji evgii ~dokumenti. Kod novih mumija ~e se naæi nova iznena~enja. Mumije s
u zato jo uvek najgavorljivij~i n najreèitiji ostaci ivota koji nas vezuje za doba d
vadeset i devet ddtnastija faraon~skih; i one icy najradosnije napce nade i obet
~anja da ~e uvegs progovoriti novim jezikom o starim nsti~ama o kojima je ta~ko
malo ostalo ~napisano. Zato je mumija u Egiptu hao ~svetiteljske mo ti u Evropi, g
roje èine dobro ljudskoj ~misli, n pove~avaju ljudski ivot i cpe~iy vezivanjem ne6a
i zemlje.
Odlazim ponekad sa prijateljem, francuskim arheologom, koji ovde zamenjuje s
vog ~slavnog zemljaka ampodiona, da u Donjem Egip~su prisustvujem arheolo him otkop
avanjima pod njegovom upraVom. To je èuveni Fukar. To je $elihi n pro drljnvi èitalac
jeroglifa; on odoogo do dole proèita brzo natpis faraonski na obelisku, kao kakav
nagp 'otaèestveni gurman svoj jelovnik. 'Sedeli smo nas dvojica satima zajedno pod
kro njam bujnog l2odrog sikomora u tebanskom polju, u itu; spavali smo pod otvoren
i~m neo'om izmetu dva sfinksa kod Karnaka. Ovi arheolozi ive jednim ivotom kakav e
vrogg~eki plugokrat, ~birokrat ili aRistokrat ne mogu ni zami~s,piti. Od faraona
do egilatokog arheologa nema ni asorah u pogledu carskor oset~anja ivota h velièin
e me~u drugim ljudima.
Iskopan je onoma~d na moje oèi jedan antièki ~lrostruki hram hod Karnaka: trostr
uki, po to je jedan njegov deo bio faraonski, drugi pto
324
lomejski, a tre~i cezarski. Ovakve stvari su sen?acije kakve u srednjem veku nik
akav otkrivaè svetova ni,je mogao imati. Kimad starog granita ili alabastra, na ko
j~kma su jeroglnfi, a koje za hiljade godina nnko nije pre nas ztraèitao, to je ov
de opojna muzika koja ~dolazi s onu stranu sveta. Sve bih drugo, to sam ranije pr
onsnveo, daa za pekoliko dana provedenih po ovakvggm ruQcevi~nama i grobljima. O
dista, nigcta ne ivi tako silno kao ono ~rcto je h,iljadu puta umiralo.
Kod dagna njeg Kaira, na mestu gde je bio grad i svetilictte Helnololis, posto
ji u polju meU~u livadama od svega biv eg samo jedan ~obezisk, ispravljen na su~cu
. Pesak je pakrio najvelièanstvenije carstvo, na.jèudnija bo anstva, najsilnije impera
tore, a obelisk i dalje etoji. Ovde je `na ovom polju uni tena najvi a kola mudrosti
starog sveta gde se mudrovalo pre Atine, i rde su bili na uèenju i Solon i Platon.
Niigga, na alost, od te egggpatske mudro~sti nije saèuvana; a ni Herodot ni Ppaton
nagm ne ka u nicgga o toj mudrosti o kojoj se toliho govorilo, a koju su oni uèi:ti
ovde obojica na samols t~enom nzvoru. Grci su cak ostavili spomena o tom da se
Egip~ani uop te nisu ni puno bavili naukom. Ka u da je Demak~rit rekao da u geometri
ji nije ni ta novo ~nauèio od Egipt~ana. A hri ~an~ski oci govorili su o egil$anskoj s
ujeveri i matiji, ne pominju~i trigonometriju tvoraca pkramida. Prema celom izgl
edu, koliko su Grci strahovali od teologije, toliko su EgigtU~ani izbegavali fil
ozofiju. Ovde je VekoVigma vladala teokratija, a faraon je bio samo igraèka u ruka
ma sve tenika iz Eleuzisa.
Ve$ posle jednog jedinog stole~a arapske vlastgi nad Egiptom, sve to nije por
u eno bilo je ?adu teno, i èovek ove zemlje, najpre faraonski, a zatim ptolomejski i r
imlja~lski, ko
g
325
jeg vidite zgrèenog nad radom u pamuènim poljima, nostao je ono to je on danas. Ve~ p
osle jednog jedinog s-goleæa nakon invazije! Pod udarcem iste ruke koja je ugasila
u Vizantiji eh Oriente 1ih tg na Balkan donela svoj ~p-tsttnkt ru ilaèki me~u Srbe
- koji ~su po darovttgo~sti imapi smeniti onde antièke Grke - i u Eg~pttc je obore
no ttaganoko dru tvo hoje je nekad na ovoj obali davalo Plotina i Filona, Ariisri~
pa i Todora kz Kirenai~se, filozofe i pesnine sa koj~m svrtnava stara mudrost i
lepota. Nihad istorija sveta nije kmala epièan primar isuciivanja svnju izvora lju
dske mis, gi kao u ~go doba preazarti aradiske nad starom filozofijom.
to ve~ ovde ne sgito e oboriti prvi nosioci evan~elja, oborili su noskoci koran
a. Jer kao da je bilo zapisano: za kolnko su se antièke aere dolunjavale, toliko s
u se, naprotnv, nove vere sve nskljuèivale, èak se i meVusobno ru ile. Egipat, vi e nego
i sama Grèka, stoji za.to kao najve~e razboji te vers~kot ludila i dogmatièarske obes
ti. Razorene zèdove i polupane glave starim statuama koje vidite oko Ral-geseutaa
i po tebanskom polju, nisu ura,cili vojnici, nosioci nove vlasti, nego misionari
, nosiaci nove vere. Ovaj obelisk u Heliopoli~su, sa jerogli
ima koji i danas u suncu pevaju velica~nstvo ~araona Sezostrgnca I, i hoji je
izvesno bacao svoju senku i na Herodota, i na Platona koji je ovde uèio trinaest g
odina, zatim na Aleksandra, i na Cezara, i ~na Kleopatru, di e se danas usamljen n
a njivi, kao alosni beleg na grat~ici dvaju najstra~cnijih razdoblja i dve najpro
tivureènije istgpie.
Ovaj Heliopolns koji se zvao On na egipatskom jeziku, nalazi se na protivno
j obapn od Memfisa, na sa~com Nilu.
Odavde je ve~ poèinjao Gorn~s Ep at.
326
Nil je najlep a i naj,mirnnja reka na saetu. Nicrga velièanstved~ije ne ggrolazi
po zemlji nego ova ~reka uvek za arena od usijanar pustinuokog neba. Na Nilu se oèe
vidno doga~aju jutrom i veèerom isti fantomi svetlo~sti, ha~o na okeaku. Nil i?gle
da, odis:ga, u èovakovoj rgameti va niji nego i ta druto pod suncem. Najlep i je Nil kan
da ovde blizu kod Memfisa, faraonske prestonice prve dina~etije, danas zara~slor
u travurine i utonulog u guste palme. Nièet danas to opominje na progctzo~. Campus
ubi fuit Memphis . . . Najpotpuhija propast neèet ljudskog na zemlji. Samo Nil, u
vek faraonoki, i u hiljadama novih vatara, prolazi kao reka samog vremena, krok,
neèujan, ravnodu an. - Kao da sve ovde lostoji samo zbog njega. - Postoje ~jo i mucij
e, i brojevi. Brojevi stoleæa, to su ovde kao bela jata svecggenih ibisa, koje nik
o ne tamani niti uznemiruje, i hoji èuvaju od insehata zasejana polja koja je Nil
oplodio, Brojevi sve teni, hiljadama i stotinama davnih godina, razle~gu se u nebu
i prolaze lo zemlji. To nnjs u Egeptu jedna mera umiranja u suncu, i pod krupgg
im rumenim zvezdama, nego jedna mera ra~anja i vecnor obnavljanja na Nilu i pod
vpagoli Nila. Hiljade god,ina nvota, a nijedan dan smrti! Hiljade ljudsknh kolena
su umirale, a samo je Nil iveo . . .
Pored starog grada Tebe teèe Nil neveseliji, ali uvek careki i velièaistven. Kao
da tece ttz ,jedgge slave u drugu, i iz jedne 'besmrtnosti u drcgu besmrtggost.
Sve drugo je spram njega delilgt~èggo, siliu no, smrtno, ilu?orno. Ni Memfzts ggi T
eba ne izrledaju ru eni vremenom nego anatemom . . . Ngarde u Memfisu kamena na ka
menu, sila nzvesnu zbrku p njihove pacne prirodne osim jedan ogro~ii kameni Ramz
es II, u travtg, gde pasu bivolnce i :ètagarci, a za koji ne znam za to je ovde zaos
tao. - U Memfisu je èarobno
zg7
,,.,.
i puno :kivota brujanje Nila u granju palmo uma, kao fanfare izdaleha, a koji inaèe
d pored obale, na nekoliko karaèaja, teèe por no necujan. Uo~stalom, ja sam ovaj Ni
l, koji gde ne gsu ta tlasa od sebe, èuo evugde u Eg.i gde god sam iznad sebe g-tmao
makar jednu pal nu le~ezu, ili jednu tamn u granèicu sn~kom~ Znaèi da N~l kstovrela
eno teèe i u vazduhu muzika, dokle po ?emlji teèe kao svetlost.