Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
MILAN KUNDERA /
IVOT JE NEGDJE DRUGDJEhit TRINAESTO KOLO hitBIBLIOTEKA MODERNE LITERATUREUreðujeZLATKO CRNKOVIÆLikovno opremio ALFRED PALMILAN KUNDERA
ivot je negdje drugdjeSa èe
kog preveoNIKOLA KR
IÆZNANJE ZAGREB 1979Naslov izvornikaMilan Kundera
IVOT JE JINDEDIO PRVI iliPJESNIK SE RAÐA1Razmi
ljajuæi o tome kada je i gdje zaèet njen sin, pjesnikovoj su se majci nametale tri moguænosti: jedne veèeri u mraènom parku, jednog popodneva u stanu prijatelja pjesnikova oca ili jednog jutra u romantiènom predjelu nedaleko od Praga.Kad je isto pitanje postavio sebi pjesnikov otac, odmah je zakljuèio da se to dogodilo u stanu njegovog prijatelja jer ga je tog dana tjerao peh na svakom koraku.Pjesnikova majka nije htjela da ide u stan njegovog kolege, dva puta su se posvaðali, dva puta su se pomirili, a upravo kad su se poèeli milovati, netko je otkljuèaovrata susjednog stana, pjesnikova se majka upla
ila, prestali su da se miluju a onda su sve obavili na brzinu i nervozno. I upravo ta nervoza bila je, po mi
ljenjupjesnikova oca, kriva za pjesnikovo zaèeæe.Moguænost da je pjesnik zaèet u ustupljenom stanu (bio je momaèki neuredan i gadio jojse razmje
teni krevet na kojem je le
ala tuða zgu
vana pid
ama), pjesnikova je majka, meðim, odluèno odbacila. Isto je tako odbacila i moguænost da je zaèet na klupi u parku,gdje je pristala na ljubavni èin tek nakon mnogo nagovaranja, uvjerena da takve stvari rade samo prostitutke. Bilo je, prema tome, jasno kao dan da je pjesnik mogao biti zaèet samo u sunèano ljetno jutro u romantiènoj dolini, omiljenom nedjeljnom izleti
tu Pra
ana, pod strmim zidom velikog kamena koji je patetièno str
io sam, izdvojenod ostalih.Ta scenografija odgovarala je mjestu pjesnikova zaèeæa iz mnogo razloga. Obasjana jutarnjim suncem, bila je to scenografija svjetla a ne tame, dana a ne noæi; pozornica je bila otvoreno prirodno prostranstvo, mjesto uzleta i krila; i, konaèno, iakoposljednja periferijska zdanja nisu bila daleko, bio je to romantièan predio strmih stijena igrubo modeliranog tla. U svemu tome vidjela je rjeèitu sliku onoga
to je tada pro
ivljavala. Zar njena silovita ljubav prema pjesnikovu ocu nije predstavljala romantièni bunt protiv prozaiènog i sreðenog
ivota u roditeljskom domu? Zar smjelost s kojomje ona, kæi bogatog trgovca, po
la sa siroma
nim in
injerom koji tek
to je bio zavr
io stije, nije bila nekako slièna tom divljem predjelu?Pjesnikova majka pro
ivljavala je tad svoju veliku ljubav, i èinjenica da je samo nekoliko tjedana poslije divnog jutra pod usamljenom stijenom do
lo razoèaranje ne mo
eu tome ni
ta promijeniti. Kad je, naime, radosna i uzbuðena, obavijestila svog ljubavnika da intimna indi-spozicija koja joj svakog mjeseca zagorèava
ivot ovog puta nije nastupila, in
injer je s uvredljivom (iako oèigledno neiskrenom i nesigurnom) ravnodu
no
æu izjavio da se radi o beznaèajnom poremeæaju tjelesnih funkcija, te da æe dragocni ritam biti bez sumnje ubrzo uspostavljen. Majka je naslutila da ljubavnik ne
eli dijeliti njene radosti i nade i, uvrijeðena, nije progovorila s njim sve do trenutka kad joj je lijeènik saopæio da je u drugom stanju. Pjesnikov je otac rekao dadobro poznaje jednog ginekologa koji æe je u potpunoj diskreciji osloboditi brige,i majka je briznula u plaè.Kako dirljivo zavr
avaju bune! Najprije se pobunila protiv roditelja stajuæi na stranu mladog in
injera, a onda je zatra
ila njihovu pomoæ protiv njega. I roditelji je nisu iznevjerili; sastali su se s njim, prona
li put do njegove du
e i in
injer, vjerojatno shvativ
i da drugog izlaza nema, pristao je na rasko
nu svadbu i bez ustezanja p
 
rihvatio solidan miraz, koji mu je omoguæio da osnuje vlastito graðevinsko poduzeæe. Svoj skromni imetak, koji je sav stao u dva kovèega, preselio je u vilu u kojoj jenjegova mlada supruga
ivjela s roditeljima od roðenja.Brza kapitulacija mladog in
injera nije, meðutim, mogla sakriti od pjesnikove majkeda ono u
to se bezglavo upustila, a
to joj je izgledalo tako divno, nije velika, obostrana ljubav na kakvu je, po svom dubokom uvjerenju, imala pravo. Kao kæi vlasnika dviju unosnih pra
kih drogerija, priznavala je samo moral èistih raèuna - ako je veæ ona sama ulo
ila u ljubav sve (ta bila je èak spremnaizdati vlastite roditelje i njihov tihi dom!), zahtijevala je da i njen partnerulo
i u zajednièku kasu isti iznos osjeæaja. Da ispravi nepravdu, nastojala je da iz kase osjeæaja izvuèe ono
to je ulo
ila, pa je poslije svadbe izraz njenog lica pred suprugom uvijek bio tvrd, ponosan, strog.Ne
to prije vjenèanja iz obiteljske vile se odselila sestra pjesnikove majke (udalase i iznajmila stan u centru grada), pa je stari trgovac sa
enom ostao u prizemnim prostorijama a in
injer i njihova kæi zauzeli su tri sobe na katu, dvije veæe i jednu manju, namje
tene onako kako je to zamislio trgovac prije dvadeset godina, kad je sagradio vilu. In
injeru je sigurno u priliènoj mjeri odgovaralo
to njegov novi domima veæ ureðene enterijere, jer osim sadr
aja veæ spomenutih kovèega nije imao druge imovine, ali je ipak predlo
io da se nekim sitnim izmjenama rasporeda promijeni i izgled soba. Pjesnikovoj majci, meðutim, nije bilo ni nakraj pameti da èovjeku, koji sespremao da je po
alje pod ginekolo
ki no
, dopusti da mijenja stari raspored iz kojegje zraèio duh njenih roditelja, za koji su je vezale godine slatke navike, prisnosti i sigurnosti.Mladi in
injer je ovog puta kapitulirao bez borbe, dopustiv
i sebi samo jedan oblikmlakog protesta, koji treba zabilje
iti. U sobi u koju su se mladenci povlaèili na poèinak stajao je stoliæ na èijoj je masivnoj nozi le
ala te
ka okrugla ploèa od sivog mrama, a na toj ploèi stajala je figura nagog mu
karca. Mu
karac je u lijevoj ruci dr
ao liru, naslonjenu na istureni kuk. Desna mu je ruka bila patetièno podignuta, kao da je trenutak ranije udario prstima u strune. Desnom je nogom zakoraèio naprijed a glava mu je bila malo zabaèena, tako da mu je pogled bio podignut uvis. Dodajmo jo
daje lice mu
karca bilo nestvarno lijepo, kosa kovrèava, a da je bjelina alabastra odkojeg je bila naèinjena davala figuri neku djevojaèku nje
nost ili bo
ansku blagost. Rijeè bo
anski nismo, uostalom, upotrijebili uzalud; prema natpisu urezanom u postoljemu
karac s lirom bio je grèki bog Apolon.Pjesnikova majka rijetko je mogla pogledati mu
karca s lirom a da se ne naljuti. Nekad je stajao okrenut stra
njicom prema sobi, drugi put je bio pretvoren u vje
alicu za9grubo modeliranog tla. U svemu tome vidjela je rjeèitu sliku onoga
to je tada pro
ivljavala. Zar njena silovita ljubav prema pjesnikovu ocu nije predstavljala romantièni bunt protiv prozaiènog i sreðenog
ivota u roditeljskom domu? Zar smjelost s kojomje ona, kæi bogatog trgovca, po
la sa siroma
nim in
injerom koji tek
to je bio zavr
io stije, nije bila nekako slièna tom divljem predjelu?Pjesnikova majka pro
ivljavala je tad svoju veliku ljubav, i èinjenica da je samo nekoliko tjedana poslije divnog jutra pod usamljenom stijenom do
lo razoèaranje ne mo
eu tome ni
ta promijeniti. Kad je, naime, radosna i uzbuðena, obavijestila svog ljubavnika da intimna indi-spozicija koja joj svakog mjeseca zagorèava
ivot ovog puta nije nastupila, in
injer je s uvredljivom (iako oèigledno neiskrenom i nesigurnom) ravnodu
no
æu izjavio da se radi o beznaèajnom poremeæaju tjelesnih funkcija, te da æe dragocni ritam biti bez sumnje ubrzo uspostavljen. Majka je naslutila da ljubavnik ne
eli dijeliti njene radosti i nade i, uvrijeðena, nije progovorila s njim sve do trenutka kad joj je lijeènik saopæio da je u drugom stanju. Pjesnikov je otac rekao dadobro poznaje jednog ginekologa koji æe je u potpunoj diskreciji osloboditi brige,i majka je briznula u plaè.Kako dirljivo zavr
avaju bune! Najprije se pobunila protiv roditelja stajuæi na stranu mladog in
injera, a onda je zatra
ila njihovu pomoæ protiv njega. I roditelji je nisu iznevjerili; sastali su se s njim, prona
li put do njegove du
e i in
injer, vjerojatno shvativ
i da drugog izlaza nema, pristao je na rasko
nu svadbu i bez ustezanja prihvatio solidan miraz, koji mu je omoguæio da osnuje vlastito graðevinsko poduzeæe. Svoj skromni imetak, koji je sav stao u dva kovèega, preselio je u vilu u kojoj je
 
njegova mlada supruga
ivjela s roditeljima od roðenja.Brza kapitulacija mladog in
injera nije, meðutim, mogla sakriti od pjesnikove majkeda ono u
to se bezglavo upustila, a
to joj je izgledalo tako divno, nije velika, obostrana ljubav na kakvu je, po svom dubokom uvjerenju, imala pravo. Kao kæi vlasnika dviju unosnih pra
kih drogerija, priznavala je samo moral èistih raèuna - ako je veæ ona sama ulo
ila u ljubav sve (ta bila je èak spremnaizdati vlastite roditelje i njihov tihi dom!), zahtijevala je da i njen partnerulo
i u zajednièku kasu isti iznos osjeæaja. Da ispravi nepravdu, nastojala je da iz kase osjeæaja izvuèe ono
to je ulo
ila, pa je poslije svadbe izraz njenog lica pred suprugom uvijek bio tvrd, ponosan, strog.Ne
to prije vjenèanja iz obiteljske vile se odselila sestra pjesnikove majke (udalase i iznajmila stan u centru grada), pa je stari trgovac sa
enom ostao u prizemnim prostorijama a in
injer i njihova kæi zauzeli su tri sobe na katu, dvije veæe i jednu manju, namje
tene onako kako je to zamislio trgovac prije dvadeset godina, kad je sagradio vilu. In
injeru je sigurno u priliènoj mjeri odgovaralo
to njegov novi domima veæ ureðene enterijere, jer osim sadr
aja veæ spomenutih kovèega nije imao druge imovine, ali je ipak predlo
io da se nekim sitnim izmjenama rasporeda promijeni i izgled soba. Pjesnikovoj majci, meðutim, nije bilo ni nakraj pameti da èovjeku, koji sespremao da je po
alje pod ginekolo
ki no
, dopusti da mijenja stari raspored iz kojegje zraèio duh njenih roditelja, za koji su je vezale godine slatke navike, prisnosti i sigurnosti.Mladi in
injer je ovog puta kapitulirao bez borbe, dopustiv
i sebi samo jedan oblikmlakog protesta, koji treba zabilje
iti. U sobi u koju su se mladenci povlaèili na poèinak stajao je stoliæ na èijoj je masivnoj nozi le
ala te
ka okrugla ploèa od sivog mrama, a na toj ploèi stajala je figura nagog mu
karca. Mu
karac je u lijevoj ruci dr
ao liru, naslonjenu na istureni kuk. Desna mu je ruka bila patetièno podignuta, kao da je trenutak ranije udario prstima u strune. Desnom je nogom zakoraèio naprijed a glava mu je bila malo zabaèena, tako da mu je pogled bio podignut uvis. Dodajmo jo
daje lice mu
karca bilo nestvarno lijepo, kosa kovrèava, a da je bjelina alabastra odkojeg je bila naèinjena davala figuri neku djevojaèku nje
nost ili bo
ansku blagost. Rijeè bo
anski nismo, uostalom, upotrijebili uzalud; prema natpisu urezanom u postoljemu
karac s lirom bio je grèki bog Apolon.Pjesnikova majka rijetko je mogla pogledati mu
karca s lirom a da se ne naljuti. Nekad je stajao okrenut stra
njicom prema sobi, drugi put je bio pretvoren u vje
alicu za9in
injerov
e
ir, ponekad je na njegovu nje
nu glavu bila nasaðena cipela a ponekad je opet bio sav obuèen u in
injerovu èarapu,
to je zbog zadaha koji se od nje
irio bilo za gospodara muza posebno poni
enje.Za to
to je pjesnikova majka na takve stvari reagirala nesno
ljivo nije bio kriv samo njen nedostatni smisao za humor. Osjetila je, sasvim ispravno, da joj navlaèeæi èarapu na Apolona njen suprug kroz prozirnu koprenu
ale poruèuje ono
to joj nije htio reæi otvoreno - da ne prihvaæa taj njen svijet i da je pred njim kapitulirao samo privremeno.Tako se figura od alabastra pretvorila u pravog antièkog boga, biæe iz izvanljudskogsvijeta koje ima pristup u svijet ljudi i u njemu intrigira, zapetljava dogaðajei otkriva tajne. Mlada supruga vidjela je u njemu svog saveznika, a njena
enska ma
ta pretvorila ga je u
ivo stvorenje èije se oèi ponekad prevlaèe izmaglicom duginih boja a poluotvorena usta di
u. Zavoljela je tog nagog mladiæa koji je zbog nje i za njutrpio takva poni
enja. Dugo je promatrala njegovo prekrasno lice i u njoj se poèelajavljati
elja da dijete koje raste u njenoj utrobi bude slièno tom lijepom neprijatelju njenog mu
a. Po
eljela je da mu bude slièno toliko da mo
e vjerovati kako mu otacnije njen mu
nego taj vitki mladiæ; molila ga je da svojom èudotvornom snagom korigira nesretno zaèeæe, da ga preoblikuje, prefarba, kao
to je nekad veliki Tici-jan naslikao svoju sliku preko upropa
tenog platna nekog mazala.Nalazeæi nesvjesno uzor u Djevici Mariji, koja je postala majkom bez udjela mu
karcai tako stvorila ideal majèinske ljubavi u koju se ne mije
a i kojoj ne smeta otac,upu
tala se u provokativna ma
tanja o tome kako æe se njen sin zvati Apolon,
to bi za nju bilo isto kao da se zove Onaj koji nema oca èovjeka. Znala je, naravno, da bi stakvim uzvi
enim imenom njen sin vidio mnogo muka u
ivotu i da bi se svi smijali i
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more