Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more ➡
Download
Standard view
Full view
of .
Add note
Save to My Library
Sync to mobile
Look up keyword
Like this
11Activity
×
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Zagorka-Gricka Vjestica-Tajna Krvavog Mosta (1)

Zagorka-Gricka Vjestica-Tajna Krvavog Mosta (1)

Ratings: (0)|Views: 7,464|Likes:
Published by Tatjana Mirković

More info:

Published by: Tatjana Mirković on Sep 06, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, DOC, TXT or read online from Scribd
See More
See less

01/07/2013

pdf

text

original

 
Sabrana djela Marije Jurić ZagorkeGRIČKA VJEŠTICASvezak 1.Tajna Krvavog mostaUrednica Miroslava VučićMarija Jurić ZagorkaGRIČKA VJEŠTICATajna Krvavog mosta(c) ŠKOLSKA KNJIGA, d.d.i NAKLADA MARIJA JURIĆ ZAGORKA, d.o.o.Zagreb, 2004.Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati,fotokopirati ni na bilo koji način reproduciratibez pismenog dopuštenja oba nakladnika.Sk školska knjiga mjzZagreb, 2004.PRVI OD DEVETORICEU dubokoj noći crni oblaci. Munje sijevaju po gričkim krovovima i kaptolskim kulama. Odsjev bljeska padapo tamnom mostu nad nabujalim potokom koji dijeli grad na brdu od Kaptola. Tutnje gromovi crnimnebom, zemlja se trese. Ljudi u kućama ne spavaju, pale svijeće, krste se; strahuju nije li propast svijeta. Ikum Matijak bdije u svome mlinu na gričkoj obali potoka, u blizini mosta. S njime su znanci. U kutu sjedikovač Klement. Iz mrkih, obrvama zaraslih očiju viri mu strah. Stolar Boltek nemoćno je složio ruke nakoljenima. Pred njim je prazan vrč. Bura divlja nad krovom. Boltek se trese, pa će Matijaku, čvrstom isnažnom mlinaru:- Oj kume, moj je pehar presušio!- Još ti nije dovoljno, kaptolska mlako! U to doba ne silazim nikome po vino, a možda ćemo začas zajedno s mlinomplivati u potoku.- Kad već moram u diku nebesku, tada bar neću poći žedan, jer... - Bolteku zamre riječ na usnama. Tutanj zagluši-MARIJA JURIĆ ZAGORKATAJNA KRVAVOG MOSTAuši. Mlin se potrese. Trojica blijedih ljudi se preneraze. Opet tutanj groma, a zatim udari pljuštavica kao dase nebo razlijeva nad mlinom.- Neće dobro svršiti! - reče Matijak. - Ne sjećam se takvebure.- Morali su nekoga objesiti! - šapne Boltek.- Čini mi se, daje grom udario u Patačićev dvor, tamo danas plešu.- Valjda ih je Bog htio kazniti što u korizmi priređuju plesove! - žučljivo će Klement. - Cijele zime nisu ta gospodadrugo radila nego plesala, opijala se i kartala.- A kada oni rade što drugo? - primijeti Matijak. -Tolikih slava, plesova i parada nije još nikad bilo na Griču kaoove godine.- Ne, nikada nije bilo toga na Griču! Priredila bi se katkada svečanost, kad bi ban dolazio iz Varaždina u posjete Griču.Tada bi se dovukli za njim i velikaši, a inače su oni sve orgi je slavili tamo u onom zagorskom Parizu, kako ga već zovu.Lakaji i trgovci koji dolaze odanle pričaju da je u Varaždinudan i noć pijaca, gozba, ples, muzika i ludovanje.- E, baš mi je netom pripovijedao jedan o njihovoj slavnoj družini "Pinta". Kažu da se visoka gospoda zatvore, samasamcata, loču po pet i osam dana, piju i padaju pod stolovekao zaklani. Mora daje gadno biti takva izjelica i ispičutura!Čovjek se i napije, kao mi subotom uvečer, pa onda u nedjeljumalo prospava. Vino je stvoreno za piće, ali da se dan i noć
 
loče, ždere i opet loče, o tome je ružno i misliti. Sva ti se zemlja okreće. Pa kako se samo odijevaju tamo u tom Varaždinu!Kuća do kuće plemićka, pravi plemićki otok usred zagorskogmora, a sad su oni htjeli malo promijeniti zrak i eto ih na Gričlokati!Dok su tako pričali oluja je jenjavala. Glas noćobdijine trube dopre do njih.-Andrje trubio dvanaest puta, ponje! - prošapćeKovač kao da se nečega prestrašio. Sva trojica zašute i zagledaju se u prozor.Na vratima mlina začuje se kucanje. Matijak pogleda svoja dva druga, ali oni šute. Kucanje se ponavljadva, tri, četiri puta, sve jače.- Duhovi nisu, to kuca čovjek! Da vidim tko je! - primijeti Matijak i uzme svjetiljku. Svi zajedno izadoše u hodnik.- Tko je vani? - zapita kućedomaćin.- Ljudi koje je zatekla bura, otvorite nam! Platit ćemo!Mlinar Matijak dade znak svojim drugovima, potrči k prozoru, i kroz mali otvor pogleda dolje premavratima, pohita natrag i šapne:-Vidio sam odijela, plemići su, mogu otvoriti!Otključa vrata. U hodnik ulaze tri pojave zamotane uogrtačima od glave do gležanja. Medu njima je jedna žena. Klementu se pričini to troje kao da su sablasti.Žena i jedan muškarac nose duge plemićke crne plašteve. Matijaku i njegovim drugovima upade u oči da jedan muškarac nosi dugi plašt od svijetlomodre tkanine. To je nešto novo i neviđeno. Lice mu ne moguvidjeti jer ga sakriva klobuk, a plašt je povukao visoko. Onaj stoje nosio crni plašt obrati se Matijaku:-Želimo se skloniti dok prestane bura. Evo, plaćam unaprijed!U svjetlu Matijakove svijeće zasjalo je zlato.-To vam je plaća, pustite nas u sobu! - doda opori glasispod crnog plašta.Matijak se zamisli, zatim pokupi dukate, spusti se nekoliko stepenica niže i otvori vrata. Klement i Boltek čekali su Matijaka dršćući, začuđeni što je imao odvažnosti da otprati tajnovite goste. Matijak se brzo vratii sjedne k stolu.-Tko su? - zapitaju šaptom Klement i Boltek.MARIJA JURIĆ ZAGORKATAJNA KRVAVOG MOSTA- Ne znam! Zatvorili su se u sobu i zapovijedili da ih ostavim na miru - odvrati Matijak ogledavajući zlatni novac.- To nije naš novac! - opazi Klement. - Kakav je, to nebih pogodio.- Bit će da su stranci! Meni se čini daje novac mletački.- Ja mislim daje stranac samo onaj u svijetlomodrom plastu, koji je šutio. Takve plašteve ne nose naši plemići.- Ne znam ni tko su ni što su! - reče Matijak. - Platili supošteno, što da razbijamo glavu!Kiša je jenjavala, vjetar se smirio; bura kao da je odlazila prema jugu. Matijaku je odlanulo pa uze iz kutavelik vrč i stavi ga na stol.-Eto, pijte! Nisam strljivica, ali dobro će biti da ostanete kod mene dok ovi stranci ne odu.Boltek uhvati požudno vrč i taman ga nagne kad zatrubi noćobdija. Sva se trojica prenu. Boltek spusti vrč.-Stoje? Andraš trubi! Jedan, dva, tri!-Triput je zatrubio! Dogodila se nesreća!Skoče kao jedan i požure k prozoru.U tami se vidjelo samo blijedo noćobdijino svjetlo kraj Krvavog mosta.- Bit će da je negdje vatra, očuvaj nas sveti Florijan! -usklikne Klement.- Idem pogledati stoje! - odluči mlinar.- A tvoji gosti?- Pa valjda ih ne trebam čuvati!- Ja ću pogledati što je, a ti ostani! Kad ima sumnjive goste, gospodar treba daje kod kuće! - promrmlja kovač Klement i izađe.Klement pohita niz potok i nade se na Krvavom mostu. Noć je bila tamna, od crnih tmastih oblaka gotovoneprozirna. U njoj je titrala samo svjetiljka noćobdije koji je neprestano trubio u svoj sablasni rog.- Oj Andraš! - vikne Klement. - Stoje? Što se dogodilo?- Mrtav čovjek! - odvrati noćobdija. - Pogledaj, pod mostom je!
 
- Kada si ga opazio? - upita Klement.- Maločas.-A tko je mrtvac?-Ne poznajem ga.-Sigurno je nesretnik stradao u buri. Bilo je upravo da po-gineš! Gdje leži?-Dolje, s ove strane! - re noćobdija, pokaže svjetiljkomlijevo i doda: - Eto, svjetiljka će mi dogorjeti!Klementu posta tjeskobno pri duši i pode prema noćobdiji da mu bude što bliže. Noćobdija opet zatrubi triputa. Na pedeset koračaja začuju se glasovi.-Napokon idu! - odahne noćobdija. - Ni vrag da se mane, kao daje sve pomrlo!-Gdje je? - upita ponovno Klement, stigavši do noćobdije.-Eno ga dolje pod mostom!Klement se sagne. Vidio je tamno ispruženo tijelo, napola na obali, napola u vodi.-Da ga nije naplavila bujica? - primijeti Klement i uspravi se.-Tko bi to znao!Sa svih strana počeli su se okupljati ljudi i navaljivati na noćobdiju pitanjima. On odgovara po deseti put:-Mrtav čovjek pod mostom!Glas da pod Krvavim mostom leži mrtav čovjek otvarao je vrata purgarskih kuća, budio gospodu naKaptolu i dopro čak u spavaće odaje gričkih plemkinja. Bogatiji ljudi poslali svoje sluge, plemići inoše davide što se dogodilo, zašto je u gradu nastala tolika graja i tko leži pod Krvavim mostom.Napokon su se kod zida pojavila dva gradska čuvara s bakljama. Znatiželja poraste do vrhunca. Svatko jehtio da budeMARIJA JUR1Ć ZAGORKATAJNA KRVAVOG MOSTAšto bliže mrtvacu, da ga što bolje vidi. Čuvari su se približili s bakljama i osvijetlili ga. Sve se oči uprle učovjeka stoje ležao pod mostom.-Plemić je! - prošapću ljudi začuđeno.Gornji dio tijela bio je prislonjen na obalu potoka, donji dio ležao je u vodi. Jedna noga zapela mu o panj,naplavljen kraj mosta, i podigla se uvis. Svatko je mogao odmah opaziti svilene čarape i crne izrezanecipele. Tijelo mrtvaca bilo je omotano plaštem.-Gle, što je to? - klikne noćobdija, kleknuvši na jednokoljeno i sagnuvši glavu sasvim k mrtvacu.Purgari se natisnuli tražeći očima ono što je spomenuo Andraš Pogačnik. Bila je to pergamena pribodenana mrt-vačevim prsima dugačkom iglom stoje na svjetlu baklje sijala poput zlata.- Na pergameni je napis! - objavi noćobdija purgarima.- Što piše? - pitaju purgari bez daha.- Pisano je latinski. Pričekajmo dok dođe ranarnik, on razumije latinski.Uskoro dođe ranarnik Emerih Kurzbach. Skupina se razdvoji da ga propusti. Stari namrgođeni Nijemac,mrmljajući kletvu što su ga probudili, priđe k mrtvacu i klekne na blatnu zemlju.- Upozoravam vaše gospodstvo na ovaj napis! - rečenoćobdija ranarniku.- To nije moj posao, neka se za to pobrine grad! Ja imamsamo ustanoviti da lije čovjek mrtav ili nije.Ranarnik odmota s mrtvaca plašt, ispod kojega proviri svileno plemićko odijelo francuskog kroja, opšivenosjajnim resama. Ruka napipa držak igle. Ranarnik je opipa i reče:-Srce mu je probodeno iglom!Usklik užasa pomiješa se sa šumom potoka.-A ova pergamena, gospodine ranarniče? - ponovno ćenoćobdija. - I ona je prikopčana iglom.- Da... venecijanskom iglom.- Ne bi li vaše gospodstvo bilo tako dobro i kazalo nam štopiše na pergameni? - zamoli jedan ugledan stariji građanin.Ranarnik otkopča s plašta pergamenu i podigavši je k svjetlu pročita latinski napis: "Tu es primus internovem castigan-dos et octo socii te sequentur."-Pod tim su riječima tri križa - reče ranarnik.Purgari su slušali suspregnuta daha i znatiželjno čekali da im ranarnik kaže što znače te latinske riječi.Nijemac je plahovito promatrao slova i križeve. Lice mu je odavalo tjeskobu.Ljudi su nepomično i nijemo zurili u ranarnika i još uvijek čekali da im razjasni što piše na pergameni.-"Ti si prvi od devetorice koji treba da budu kažnjeni, aslijedit će te osam tvojih drugova" - reče ranarnik.

Activity (11)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
Amina Mizdrak liked this
Zerina Polutak liked this
chierputain liked this
Ismar Krdzalic liked this
Ismar Krdzalic liked this
mjokic liked this
Dinka Bionda liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->