Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Mi Djeca s Kolodvora Zoo

Mi Djeca s Kolodvora Zoo

Ratings: (0)|Views: 4 |Likes:
Published by hhellakoski

More info:

Published by: hhellakoski on Sep 06, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

09/25/2011

pdf

text

original

 
CHRISTIANE F.BIBLIOTEKA LORA MI DJECA S KOLODVORA ZOONa osnovi magnetofonskih zapisa napisali Kai Hermann i Horst Rieck LORA/KOPRIVNICACIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, ZagrebUDK 830-34 862HERMANN, KaiMi, djeca s kolodvora Zoo, na osnovi magnetofonskih zapisa [razgovori s Christianom F.]napisali Kai Hermann i Horst Rieck ; [prevela Mirjana Buljanj, Koprivnica : Lora, 1995. - 328str. ; 20 cmIzv. naslov originala: Wir Kinder vom Bahnhof Zoo ISBN 953 96264-4-7 1. Rieck, Horst960108042Naslov izvornikaChristiane F.WIR KINDER VOM BAHNHOF ZOO1979 Stern-Magazin im Verlag Gruner& Jahr AG & Co., HamburgZTVOMKTVI NA RUBU CIVILIZACIJE /*305. fso-3Prevela MIRJANA BULJANNiti jedno društvo ne voli slušati niti čuti vlastitu optužnicu, u kojoj se otkriva njegovahipokrizija, bezdušnost, materijalistička opsesija i potpuna odvojenost od prirode, Boga iiskonskih vrijednosti postojanja. Stoga donekle začuđuje uspjeh knjige "Mi, djeca s kolodvoraZoo", dramatična ispovijed djevojčice Christiane F., koja je s margine toga i takvoga društvazakoračila rano u pakao droge, tražeći zaštitu, mir i vlastiti identitet "u klapi gdje nemaposrane borbe i posranog grča".Priča mlade djevojke počinje u dehumaniziranoj okolini berlinskog Gropiusstadta, gdje betonguši svaku travku i otima svaki kvadrat prostora, a obiteljska je klima doslovce otrovananerazumijevanjem, nasiljem i egoizmom, te se čini da je skok kroz prozor jedanaestog katanebodera jedini izlaz iz bijede i očaja takva života. U svojoj djetinjoj dobi, poslije neljudskihbatina, djevojčica nailazi na pomisao da to učini, no otac-mučitelj spriječava njezin naum.Ipak, presudni "skok" će se desiti, samo u drugom pravcu.| Prelaskom u srednju školu,Christiane otkriva svijet sebi sličnih, no istovremeno biva fascinirana činjenicom da su svi onicool, što će reći: mirni, hladni, neosjetljivi na udarce izvana. Ona još ne zna da je to i stvarnohlađenje, unutrašnja smrt, s kratkom fazom "živomrtvog trajanja", koliko otprilike trajeovisnička životna nit, obilježenala-ija ah naslji šihaa, lici šta ne-10-ipo .bino, jgo'OŽ-,uć-aneebalaje
 
tnniadaimokojirini.teljio ili.,; neprijelazima s blažih na "tvrđe" opijate, s postupnim propadanjem tijela i rasapom svijesti."Klapa" i njene zakonitosti presudne su za svakog ovisnika. Tu se pokušava prevladati"kompleks totalnog autsajdera", na jedini mogući način: uvijek treba biti luđi, smioniji,originalniji, treba "otići korak dalje", kako bi se izborilo mjesto i priskrbilo poštovanje.Christiane prihvaća taj put, iako potpuno svijesna da, zapravo, klizi potpunom stranputicom.Ona, čak, priziva spas, od jedinog mogućeg stvorenja koje osjeća svojim. Reći će: "U jednomsam trenutku poželjela da me majka uhodila, pa da se iznenada nađe pored mene i odvedeme kući. Onda sam zaspala". Dakako, od tog časa započet će odsklizavanje u prostore užasa:diskoteke, podrume i zloglasni "Kolodvor Zoo", gdje se propale egzistencije guše u smradu,obamrlosti, pustoši, bljuvotini.Pejzaž fatalnog kolodvora prožima smrad mokraće i sredstava za raskuživanje. Christianeustvrđuje: "Kurve, mačke, pečalbari, panduri, skitnice, pijanci, sva ta bagra postala je mojprirodni okoliš". U to doba jedva zakoračivši u 14. godinu, ona je već ovisnica o heroinu, kojapoznaje infernalno podzemlje, sastavljeno od prodavača smrti i uvijek novih, mladih kupaca.Do droge se dolazi na sve moguće načine, ponajčešće prodajom vlastitog tijela. Christiane ćeupoznati mnoge nastranosti, bijedu izopačenoga seksa, jad i naličje svijeta u kome se jedniguše u luksuzu i dosadi, a drugi tonu u mračnu močvaru, sa spoznajom da će preživjeti tekako uspiju "ubiti u sebi osjećaje za bližnje".Podijeljena na dvije suprotne ličnosti: dijete i fiksericu, Christiane susreće ljubav svogaživota: mladića Detlefa, također heroinsku žrtvu, s kojim prolazi apstinencijske krize, pokušajodvikavanja, te neizbježni povratak na narkomansku "scenu". Njena najbolnija iskustva,međutim, ne dolaze kao posljedica samosažaljenja zbog vlastita propadanja. Šokantan jedoživljajsmrti prijatelja Atzea i Axela, te bolno kidanje veze s majkom, koju je na stanovit načiniznevjerila i izdala, poslije svih pokušaja pružanja ruke - pomoćnice.Majka u očima kćeri vidi još samo "strah i očaj", i stvarno, te su oči već vidjele dubinuvlastitog groba, jer tijelo izmučeno bolovima, grčevima, povraćanjem, svrbežom, ubodima uvene, krvarenjem i otjecanjem udova, naprosto postaje neizdrživim teretom. Christiane kaže:"Mrzila sam svoje tijelo. Bila bih sretna da je ono jednostavno odumrlo". A u momentu kadpročita vijest o smrti svoje 14-godišnje prijateljice slijedi porazni zaključak: "Kao da sunovine pisale o mojoj smrti." I dalje: "Nije mi bilo jasno da li oplakujem sebe ili Babsi".Posljednja faza Christianinog pada odvija se u turobnom ambijentu policijskih kartoteka, tezavodima za liječenje ovisnika, iz kojih ona redovito bježi, da bi udarila još pokoji "šut", jer unjoj živi sješanje da je samo uz pomoš droge "lebdjela posve cool kroz život". Ipak, ova jefaza obilježena i neprestanom nadom "da će jednom prestati", skinuti se s heroina i živjetiurednim životom, u stanu kojega je sama zamislila i narisala na zidu omladinskog doma. U te je snove uključen i mladić Detlef, trenutačno na izdržavanju zatvorske kazne.Završnica, u kojoj je Berlin zamijenjen životom u provinciji, gdje bi odvikavanje imalo bitilakše zbog otežanog pristupa drogi, ipak sliči na priču s neizvjesnim završetkom: hoće limlado stvorenje, opterećeno prošlošću, čije "tijelo i duša neprestano podnose nove račune", uvidu bolova, slomova i luđačke želje za drogom, uopće uspjeti izvesti bilo kakvu "prilagodbu"?Simptomatična je u tom smislu slika vapnene jame, s očiglednom metaforom Limba, odaklese naša tužna "junakinja" i njeni istovrsnici "ionako ne bi željeli vratiti gore".Za njih, očevidno, donji put, put silaza, predstavlja jedini mogući izbor.17 
 
pla-icijaskihc natelji>gihma,niciištane-10-po biro, go)Ž-LĆ-ne je ni la o ji i. ji"*Pitanja i moralne dileme, koje izaziva ova knjiga, tiču se doslovce svakoga od nas. Miizgrađujemo društvo, baštinici smo i nastavljači civilizacije, možda već živomrtve i dotrajale usvojoj srži. Nisu samo "prokletnici", izopćenici, ljudi s njena ruba, indikatori toga stanja.Sustav vrijednosti i konvencija pretvoren je u jaram, što su ga i mnogi uspješni, instaliraniljudi jedva podnose. Ovo nije slobodan svijet, niti institucije pokazuju volju i spremnost daodgajaju slobodnog čovjeka, sposobnog da odlučuje i stoji iza svojih odluka. Društvo, čije sutemeljne oznake mimikrija i prilagodba, kao preduvjeti uspjeha, općenito nailazi na otporgeneracija, koje su na pragu života već prozrele šupljine, mane i nakaznosti takvihustrojstava.Naši pronalasci, smišljeni tobože da olakšaju život, zapravo uništavaju duhovnost i udaljujučovjeka od prirode. Christiane veli: "Meni se tehnika gadila, jer je dizala paklensku buku i bilastvorena da ubija ljude". Ključ čitave Christianine kronike nalazi se u ovim riječima: "To subili ideali naših roditelja: živjeti da bi se nešto nabavilo. Kasnije je trebalo doći upravo onošto životu daje smisao. A to se nigdje nije naziralo. Nekolicina, u koje ubrajam i sebe, još jeuvijek u potrazi za nečim što će životu dati smisao".Poslije ove potresne, strašne, žestoke knjige, koja je prava strijela ciljana u srce našeravnodušnosti, svi ćemo se složiti da smrtonosna droga ne smije i ne može biti put bijega izstvarnosti. Ona otima iz našega okrilja tolike mlade živote, sijući pustoš i apokaliptični mrak.Nesreća ovisnika viče do neba, tražeći hitnu promjenu. A to znači: socijalnu pravdu, ljubav ibrigu za bližnje, milosrđe umjesto hipokrizije, senzibilnost umjesto nasilja i pljeskanja nasiljuu bilo kom obliku.Poživinčenost je djelo Nečastivoga, uspon na ljestvici ljudskosti može se dogoditi samo poduhovnoj vertikali. Više je učinio onaj, tko ima uho za slušanje i hoće pomoći, od onogkoji zgrće mjenice i zlatne poluge, atomske bombe i projektile. Na nama je, zapravo, samo dase odlučimo za svoj svijet i svoju opciju. Po mogućnosti, bez "Kolodvora Zoo".Božica Jelušić (1995.)UZ OVU KNJIGUChristiane E, tada petnaestgodišnju djevojku, upoznali smo 1978. u Berlinu, gdje se pojavilakao svjedok u jednom procesu. Dogovorili smo se s njom za razgovor kojim smo htjelidopuniti naše istraživanje o položaju mladeži. Za razgovor smo predvidjeli dva sata koja suse, međutim, otegla na dva mjeseca. Uskoro se naša uloga ispitivača pretvorila u uloguslušača. Ova je knjiga nastala na osnovi zapisa tog razgovora na magnetofonskoj vrpci.Mislimo da Christianina priča više govori o stanju velikog dijela mladeži nego što bi namotkrio izvještaj najpomnijeg istraživanja. Christiane F. željela je da ova knjiga izađe, jer kaovećina Gkserd osjeća potrebu da se slomi stidljiva šutnja o sve rasprostranjenijoj ovisnosti odrogama među djecom što dorastaju. Svi preživjeli iz njene fikserske klape i njihovi roditelji

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->