Glava 1Od paradoksa do aksiomatsketeorije
1.1 O paradoksima
Rijeˇc ”paradoks” poznata je ve´cini. Kada u obiˇcnom govoru ka ˇzemoda je neˇsto paradoksalno, podrazumijevamo da je to ”neˇsto” neost-
varivo ili da je nemogu´ce (najˇceˇs´ce kao ”skoro nemogu´ca” stvar).Najlak ˇse za shvatiti,
paradoks
ili
antinomija
predstavlja rasudji- vanje koje nas obavezno dovodi do protivurjeˇcnosti, bez obzira ko-liko nam polazne pretpostavke izgledale ta ˇcne, a pravila rasudji- vanja ispravna. Krajem XIX vijeka pojavili su se neki paradoksikoji u poˇcetku nisu shvatani previˇse ozbiljno. Kada je
B. Russell
1
1902. godine objaviosvojparadoks, kojise nalazi u osnovitadaˇsnjeteorije skupova, to je izazvalo pravu krizu u svijetu matematike ali ifilozofije. Naime, sa malim izmjenama u formulaciji tog paradoksa,moˇze se do´ci do kontradikcije koja se moˇze formulisati na jeziku ve´cine logiˇckih pojmova.
Naravno da Rusellov paradoks nije prvi paradoks u svijetu matem-atike. Joˇs u doba Stare Gr ˇcke poznati su neki od njih aliˇsto je
jako bitno, njihovim razrjeˇsavanjem dolazilo je do naglog razvoja odredjene matematiˇcke discipline. Tako je problem nesamjerljivedijagonale doveo do razvoja ˇcitave matematiˇcke oblasti, tzv.
teorije proporcija
iz koje´ce se kasnije razviti teorija iracionalnih brojeva. Takodje, poznati
Zenonov
2
paradoks
o Ahilu i kornjaˇci (i njemusrodni) doveli su do razvoja
teorije ekshaustije
, a koji se zasniva
1
Bertrand Arthur William Russell, britanski filozof (1872-1970)
2
Zenon od Eleje, gr ˇcki filozof (oko 490 p.n.e.- oko 430 p.n.e.)
1