You are on page 1of 22

VISOKA POSLOVNA ŠKOLA ZAGREB

KOMUNIKOLOGIJA
SLUŽBENA SKRIPTA ZA ISPIT
-ukratko-

Pripremila: Stana Odak Krasić


stanaodak@yahoo.com
UPUTSTVA ZA UPORABU

1. Ova skripta, kako i sami naziv govori – je SKRIPTA za ispit i nije sinonim za knjigu
INTERPERSONALNA KOMUNIKACIJA – GDJE SE MISLI SUSREĆU

2. U skripti se nalaze gotovo sva pitanja koja će se pojaviti na ispitu! Naravno,


pitanja neće biti jednako formulirana kao u skripti.

3. Glavni smisao ove skripte je da Vam se olakša spremanje ispita, no ne utoliko


ukoliko ćete samo umanjiti ovu skriptu prilikom printanja već utoliko da ju pročitate
i po više puta!

4. Istina je da ima dosta tipfelera i možebitnih poluinformacija ali ne toliko ukoliko bi


Vam mogle znatnije naškoditi na ispitu! (pa umjesto prigovaranja – ispravite!)

5. Ako imate ideju da skriptu umanjite i poneste na ispit - činite to na vlastitu


odgovornost, ali Vam najtoplije preporučam odustajanje od istih jer ćete se na
takav način sami izravno “izbaciti” s ispita!

6. Skripta je napisana maximalno skraćeno, što znači da su sve definicije i odgovori


na pitanja šturi.

7. Ova skripta je nastala 2007. god. A svake iduće će se nadopunjavati. Dodatni


materijali koji bi eventualno nedostajali, dobiti ćete na kolegiju nekiloko tjedan dana
prije prvog roka.

8. Sretno na ispitu!

2
PITANJA I ODGOVORI

1. Što je komunikacija?
Komunikacija je sredstvo s pomoću kojeg dvije ili više osoba razmjenjuju informacije i
međusobno utječu na svoja mišljenja i ponašanja. (definicija, ukratko)

2. Šest osnovnih značajki ljudske komunikacije?


1. Ljudi komuniciraju iz mnoštva različitih razloga
2. Komuniciranje razultira namjeravanim ili nenamjeravanim učincima
3. Komunikacija je obično obostrana
4. Komuniciranje uključuje najmanje dvije osobe, koje jedna na drugu utječu u
najednakoj mjeri
5. Komunikacija se dogodila i onda kada nije bile uspješna
6. Komuniciranje uključuje uporabu simbola

3. Objasnite prvu značajku ljudske komunikacije ( Ljudi komuniciraju iz mnoštva


različitih razloga)
Svaki oblik komuniciranja i stupanja u komunikaciji za sobom vuku neki RAZLOG. Razlog
tako postaje pokretačem svake komunikacije. O vrstama razloga ovisi i vrsta komunikacije.
Često se u komunikaciju s drugima upuštamo čisto iz zabave, ponekad kako bismo dobili
neku informaciju, zatim da bismo nekoga u nešto uvjerili... Kad razgovaramo s drugima
onda nas očito ne zanima samo boja njihova glasa, već za svako stupanje u komunikaciju
imamo neki razlog.

4. Objasnite drugu značajku ljudske komunikacije (Komuniciranje razultira


namjeravanim ili nenamjeravanim učincima).
Svako komuniciranje rezultira - namjeravnim ili nenamjeravanim učincima, nikada ne
možemo apsolutno predvidjeti kakvo će biti naše komuniciranje, odnosno kakve ćemo
učinke imati. Jer bez obzira kako Vi nekada nešto rekli i što pod tim mislili – ono ne mora
uvijek biti tako shvaćeno. Npr. mužu koji zaboravi rođendan svoje žene ni na kraj pameti
nije da ju povrijedi, no on je to ipak napravio, pokazujući time da mu njen rođendan nije
dovoljno važan da ga se sjeti.

3
5. Objasnite treću značajku ljudske komunikacije (Komunikacija je obično
obostrana)
Svaka komunikacija licem u lice je obostrana komunikacija! Pa i onda kada ispred sebe
imate osobu koja nimalo nije zainteresirana za verbalnu komunikaciju s Vama, te Vam i
svojim neverbalnim znakovima to jasno daje do znanja – ona i tada s Vama
KOMUNICIRA. I Vaša komunikacija je i tada – obostrana. No, komunikacija masovnih
medija (pisma, telefonski razgovori, televizija...) nisu tako obostrane kao što je to
komunikacija licem u lice.

6. Objasnite četvrtu značajku interpersonalne komunikacije (Komuniciranje


uključuje najmanje dvije osobe, koje jedna na drugu utječu u najednakoj mjeri)
Ljudi komuniciraju jedni s drugima a ne jedni drugima. Kada govorimo o interpersonalnoj
komunikaciji onda uglavnom mislimo na komunikaciju između najmanje dvije osobe.
Danas se komunikacija smatra aktivnošću (najmanje dvije osobe) u kojoj ni jedan čin i ni
jedna izjava nemaju značenje mimo interpretacije uključenih osoba. Što bi značilo da
svaka poruka svoje pravo značenje nalazi tek kod primatelja odnosno pošiljatelja, a
značenje se stvara zajednički.

7. Objasnite petu značajku interpersonalne komunikacije (Komunikacija se


dogodila i onda kada nije bile uspješna).
Ovu značajku najednostavnije objašnjava primjer iz svakodnevnog života – dobili, izgubili
ili igrali neriješeno na Svijetskom nogometnom prvenstvu s Englezima, nitko nam neće
moći osporiti da smo ipak IGRALI (i naravno, OPET pobjedili)!!! To je činjenica i kad je
riječ o komunikaciji bez obzira na to postižu li komunikatori svoje ciljeve ili ne postižu.
Komuniciranje je ono što radimo kada drugima (verbalno ili neverbalno) iskazujemo svoje
misli i osjećaje. Radimo li to uspješno to je posve drugo pitanje...

8. Objesnite šestu značajku interpersonalne komunikacije (Komuniciranje uključuje


uporabu simbola)
Sve naše misli, geste i osjećaji sadrže simbole. Komunikaciju olakšavaju što su značenja
tih simbola ujednačenija. Ako u komuniciraju sa svojim prijateljem koristite pojam “lud” u
pozitivnom slislu, odnosno kao sinonim za “otkačen, veseo…” i ako on to tako razumije –

4
neće doći do nikakvog krivog razumjevanja. No, ako je suprotno, odnosno ako Vaš prijatelj
pojam “lud” shvaća isključivo i samo kao negativan pojam – mogao bi se jako uvrijediti na
tu Vaš klasifikaciju. No, upravo činjenica da ljudi često pridaju drugačija značenja istim
simbolima jedan je od najvećih izazova ljudskom komuniciranju.

9. Koga su novinari nazivali prvim pravim “stručnjakom u komuniciranju” ?


Predsjednika Ronalda Regana

10. Što su SIMBOLI?


Simboli su riječi, geste, slike, zvukovi ili pokreti

11. Što komuniciramo?


Komuniciramo poruke, a one su potencijalno smislene i informativne, te mogu imati
značenje.

12. Što su poruke?


Poruke su nizovi simbola.

13. Kakve mogu biti poruke?


Poruke mogu biti informativne, smislene i značajne tj. za nekoga mogu imati značenje.

14. Informativne poruke (objasniti i navesti primjer)


Poruke informativnog karaktera su one poruke koje sa sobom nose informaciju. Poruke
moraju smanjivati neizvjesnost da bismo ih mogli smatrati informacijama.
Npr. Poruka: “Taj pas grize” na ulaznim vratima našeg stana – je informativa poruka
nekom tko ne zna da imamo psa i da naš pas grize, ali nama koji već imamo tu infoamciju
ova poruka nije informativna.

15. Smislene poruke (objasniti kakve su to smislene poruke i o čemu ovise)


Smislene poruke su u pravilu one poruke koje u sebi nose smisao –„ ja sam bila i on je
otišao” također je poruka ali poruka koja nema smisla „ja sam bila tamo ali je on otišao
prije mene” je smislena poruka... smislene poruke prvenstveno ovise samom oblikovanju
poruka, „oruđa” koja nam služe prilikom tog oblikovanja je gramatika i jezik.

5
16. Značajne poruke (objasni kakve su to poruke i navedi primjer)
Značajnim porukama nazivamo one poruke koje nekome imaju neko značenje. Postoji
teza da svaka poruka u sebi ima neko značenje. Teza nije neistinita, ali nije u potpunosti ni
istinita. Značajna poruka ze nas je „Ispit iz Komunikologije uopće nije težak!”, pogotovo
ako je upućena od strane profesora ili profesorice koja predaje taj kolegij, ali ova poruka
iako smislena i informativnog karaktera jednom studentu novinarstav na Fakultetu
političkih znanosti, nimalo nije značajna...

17. Denotativo značenje


Kako znamo da su značenja u ljudima a ne u riječima upravo ova činjenica igra veliku
ulogu u razumjevanju. Denotativna su značenja - deskriptivna značenja, koja su značaja
većini ljudi neke kulturne sredine.
Npr riječ ljubav – može se naći u svakom riječniku

18. Konotativno značenje


Konotativna su značenje osobna značenja koja nije tako lako otkriti i koja ne moraju biti
zajednička većem broju ljudi
Npr. Riječ ljubav može se interpretirati na mnogo načina, od simpatije do opcesije, od
bratske ljubavi do bračne.

19. Koja znanja su nam potrebna za oblikovanje poruka (1,2 i 3)?


Ljude od djetinjstva uče kako upotrebljavati materinji jezik, kako “čitati” ljude i sutacije i
kada treba govoriti a kada šutjeti. Znanje koja su nam prijeko potrebna za oblikovanje
poruka i razumjevanje istih, te za uspješnu verbalnu komunikaciju s drugima su:
1. gramatika, 2. znanje o drugoj osobi, i 3. poznavanje situacije.

20. O čemu ovisi izbor metode istraživanja? (jedna riječ)


O cilju!

21. Koje je najčešće sredstvo za proučavanje komuniakcije (jedna riječ) ?


Znanost!

6
22. Verbalna i neverbalna ponašanja (objasniti i navesti primjer)
Komunikacija uglavnom uključuje verbano i neverbalno ponašanje. Komuniciranje nije
samo funkcija riječi, veliku ulogu u uspješnoj komunikaciji igraju - neverbalni znaci koji ju
prate. Komponenta sadržaja sastoji se od onoga što je rečeno ili učinjeno
Relacijska komponenta ili komponenta odnosa obuhvaća kako je to rečeno ili učinjeno.
Komponenta sadržaja i relacijska komponenta ovisna su jedna o drugoj te u jednakoj mjeri
utječu jedna na drugu. Gotovo je jednako važno ŠTO reći koliko i KAKO nešto reći.
Npr. Da biste nekome iskazali koliko vam je do nekog stalo možete koristiti rečenicu
„VOLIM TE” koja po svojoj formi i sadržaju jasno pokazuje što osjećate, no prilokom
govorenja istog jako je važan i način KAKO ćete to reći.

23. Spontana, uvježbana i planirana ponašanja (objasniti i navesti primjer)


Ljudi su saloni sami sebe smatrati prvenstveno racionalnim bićima, a ne emocionalnim.
Više nam se sviđa pomisao kako su naša djela posljedica razuma a ne osjećaja. No, ipak
ne postoje nikakvi konačni dokazi za tezu po kojoj su ljudi u svojim ponašanjima više
racionalni nego emocionalni. Čovjek je sposoban veliki dio svojih emocionalnih ponašanja
prikazati u racionalnom obliku.
Spontano ponašanje – je komunikacijsko ponašanje ujvetovano osjećajima bez
spoznaje kontrole uopće. Takva ponašanja mogu biti i verbalna i neverbalna.
Primjeri takvih ponašanja: gledate Dnevnik djeca oko Vas urlaju, a Vi iznanada povičete –
PRESTANITE!!! tako glasno i prodorno da iznenadite i sebe i njih...
Uvježbano ponašanje – ponašanje koja se tako dobro nauči ili uvježba da se može
izvoditi bez svjesnog planiranja.
Primjeri takvih ponašanja susrećemo u svakodnevnoj komunikaciji, to su npr. Pozdravi
koje izgovaramo gotovo automatski - Dobar dan, kako si, šta ima??? - automatizmom i
odgovaramo – Dobar dan, dobro, a ti?, nema ništa…
Planirano ponašanje - ponašanja koja nam se čine primjerenima u nekoj situaciji,
zahtjevaju veći spoznajni napor. To su ustvari promišljena ponašanja.
Primjeri ovakvih ponašanja nemamo u svakodnevnom komuniciranju prvenstveno zato što
zahtjevaju veliku pripremu i promišljenost, ovakva ponašanje najčešća su u razgovorima
za posao, novim upoznavanjima i td…

7
24. Što je to izravna povratna veza ili personalni feedback?
Personalni feedback obuhvaća komunikatorove verbalne ili neverbalne reakcije na
partnerove verbalne ili neverbalne akcije. Da bi se ostvario ovakav oblik veze,
komunikacija mora uključivati najmanje dvije osobe: jednu koja počinje komuniakciju a
drugu koja na poslane informacije šalje svoje akcije. Personalni feedback uvijek je
usmjeren prema nekoj konkretnoj osobi ili prema nekim konkretnim osobama a ne prema
skupini ili agregatu nepoznatih ljudi.

25. Unutarnja i vanjska pravila komunikacije (pojasniti i navesti primjer)


Unutarnja pravila – su standardi ponašanja, koje su partneru uspostavili za vlastitu
uporabu u međusobnom komuniciranju. To su pravila specifična za neki konkretni odnos.
Npr. Dvije prijateljice mogu izbjegavati neku temu o kojoj nemaju zajedničko razmišljanje.
One postavljaju svoja unutarnja pravila koja vrijede za izbor tema razgovora.
Vanjska pravila – nemetnuli su drugi ljudi ili situacije. Takva pravila se još nazivaju
društvenenim normama.
Npr. Dvije osobe koje se tek upoznaju, najvjerojatnije se neće upustiti u razgovor o
intimnim temama (osim ako nisu pijani!).

26. Prvi „profesori” komunikologije bili su?


Stari Grci.

27. Procvatom religije komunikologija bilježi svoj najveći ili najmanji napredak?
Najmanji.

28. Najranije zabilješke o raspravama o komunikaciji datiraju iz kojeg razdoblja?


Klasičnog doba.

29. Prvi studij komunikologije pod vodstvom fdavida Berloa počinje na kojem
Sveučilištu?
Michigan State.

8
30. Tko su bili empiristi?
Empiristi su bili znanstvenici koji su sa svojim djelovanjem započeli u doba renesanse.
Empiristi su vjerovali da se pouzdano znanje može steći samo osjetilima i da se takvo
znanje mora provjeravati pokusima.

31. Tko su bili racionalisti?


Racionalisti su bili znanstvenici koji su sa svojim djelovanjem započeli u doba renesanse.
Racionalisti su vjerovali da je razum važniji od bilo kojeg eksperimenta i da se samo
razumom može odrediti što je dobro u moralnom pogledu.

32. Što je to bila ideja deteminizma?


Prema determinističkom pogledu sve što postoji nužno proizlazi iz jednog ili više
prethodnih uvjeta.

33. Biheviorizam
Bihevioristi su bili znanstvenici koji su vjerovali da se istraživanje ljudskog ponašanja mora
usredotočiti samo na ono što se može opažati izvana.

34. Kognitivizam
Kognitivisti su bili znanstvenici u čijem se centru učenja nalazila misao a ne vanjski
podražaj. Kognitivnist dakle vjeruju da je misao, a ne vanjski podražaj, uzročnik ljudskog
ponašanja.

35. Koga smatramo ocem Međunarodne komunikacijske udruge?


Eldwooda Marry-a.

36. Kako djeca uče komunicirati? (tri načina...)


Osim procesa otkrivanja i podučavanja kao osnovnih metoda kojima djeca uče, veliki dio
učenja je i slučajan proces. Neke od metoda kojima djeca i odrasli surađuju u razvoju
dječje komunikacije su:
1. Oponašanje
2. Proširivanje i ispravljanje
3. Kategorizacija

9
37. Ograničeni i razrađeni jezični kod kod djece?
Djeca, kao i sva ostala ljudska bića, žive u nejednakim sredinama, što je i potaklo
određene istraživače i znanstvenike u istraživanje jezčnih kodova, kod djece. Tako su došli
do razlikovanja dvaju kodova:
Ograničeni jezični kod – je onaj gdje govornik pretpostavlja da je primatelju poznat
kontekst njegovog iskaza. (kraća forma, nejasnije i nesmislene rečenice)
Razrađeni jezični kod – ne predstavlja da je slušatelju jasan kontekst. (duži oblici, pričanje
“u širinu”, jasnije rečenice, smislenije)

38. Tko ima najveći utjecaj na razvitak komuniciranja kod djece? (nabroji i pojasni)
Najveći utjecaj na razvoj komunikacije kod djece ima svakako OBITELJ. Svoje prve godine
života dijete provodi uglavnom u obiteljskoj sredini. Daljnji značajan utjecaj svakako imaju
ISTODOBNICI, odrastanjem se dijeca sve više počinju družiti s drugom djeom (u vrtićima,
školama...), EMOCIJE također igraju veliku ulogu u razvitku komunikacije, također SPOL...

39. Što je intarpersonalna komunikacijska kompetencija?


Stupanj u kojemu su načija ponašanje primjerena situaciji i tako omogućuju osobi da
ostvati svoje individualne i relacijske ciljeve

40. Kompetencija: primjerenost i uspješnost ponašanja


Da bi se ponašao kompetentno, komunikator mora govoriti ili činiti ono što je primjereno
situaciji I ujedno uspješno s obzirom na njegove individualne I relacijske ciljeve.
Primjerenost znači mjeru u kojoj je komunikatorovo ponašanje ispravno u usporedbi s
društvenim pravilima koja su relevantna za tu interakciju.
Npr. Primjerena je reakcja na izraz „Hvala” odgovoriti - “Nema na čemu”
Uspješnost se tiče namjere u kojoj komunikatorovo ponašanje pomaže ostvarivanju
individualnih I relacijskih ciljeva Npr. Ako je nečiji cilj privući pozornost osobe koja upravo
razgovara s nekim drugim onda upadanje u riječ nije uspješno ponašanje, ali je ujeno i
neprimjereno situaciji.

10
41. Kompetencija : situacijske razlike
Situacijska perspektiva podrazumjeva da nema vještina I sposobnosti kje bi bile
primjerene u svim situacijama. Nemoguće je sastaviti neki univerzalni popis situacija u
kojim abi određena ponašanja bila kompetentna za veći broj ljudi.

42. Koje dvije vrste društvenih vještina poznajemo?


Postoje dvije vrste društvenih vještina: kognitivne I bihevioralne. Kognitivne vještine
pomažu osobi da otkrije načine uspješna ostvarivanja osobnih i relacijskih ciljeva
Bihevioralne vještine pomažu joj da te ciljeve ostiari.

43. Empatija (kognitivna vještina)


Empatia - tiče se osjetljivosti za mišljenje i osjećaje drugih osoba.
Empatija je način da posjetimo svijest drugih, kako bismo na taj način došli do informacija
do kojih ne možemo doći drugim načinima.
Ona komunikatorima omogućuje da dođu do informacija o drugima, koje zatim mogu
upotrijebiti u izboru riječi, stila prezentacije i izboru strategija. Empatija nije nužna u svim
vrstama interpersonalne komunikacije, no ona uvijek može poboljšati komunikaciji u
kompetenciju.

44. Zauzimanje društvenih perspaktiva (kognitivna vještina)


Zauzimanje društvenih perspektiva je sposobnost zaključivanja o mogućnostima ili
opcijama koje su pred drugim osobama. Onoliko koliko shvaćamo način na koji drugi vide
situaciju i svoje mogućnosti u izboru ponašanja, toliko možemo predviđati njihove buduće
poteze. Ova vještina nam omogućuje da reagiramo na primjren i uspješan način.

45. Kognitivna komplaksnost (kognitivna vještina)


Kognitivna se kompleksnost tiče broja i vrste pojmova i shema kojima netko raspolaže radi
interpretacije različitih aspekata svoje okoline. (Konstrukti – su mentale strukture koje
ljudima služe kao osnovica za interpretaciju značenja predmeta, ljudi i zbivanja.

46. Osjetljivost za standarde odnosa (kognitivna vještina)


Komunikacijska kompentencija rezlikuje se u ovisnosti o tipu odnosa. U tijeku razvitka
nekog odnosa ljudi stvaraju očekivnja o tome što je svakom od njih činiti i reći, a što nije.

11
No ljudi nisu svijesni takovih očekivanja. Postaju ih svjesni tek u tijeku kada ona nisu
ispunjena. Npr: šala u nekoj situaciji je primjerena i izaziva bujicu smjeha kod poznatih
prijatelja, a u drugoj uzrokovat će smješak osobe koju tek poznajete.

47. Poznavanje situacije (kognitivna vještina)


Postoje četiri primjene uporabe poznavanja situacije (Cody i McLaughlin):
1. Ljudi poznavanje situacije faze kao okvir za ocjenjivanje drugih
2. Ljudi interpretiraju informacije u skladu s razvojem situacije, vodeći računa o
vlastitim ciljevima što ih žele ostvariti u toj situaciji
3. Ljudi ulaze u situacije, izbjegavaju ih ili ih mjenjaju u skladu s vlastitim scenarijima o
sebi a u situaciji poznavanju samih sebe ili o percepiranim kompetencijama.
4. Ljudi se služe znanjem o situaciji radi održavanja vlastitog ponašanja

48. Samopraćenje (kognitivna vještina)


Istraživanja pokazuju da osobe s razvijenim samopraćenjem brižljivo pramatraju izraz lica
svojih sugovornika i služe se s tim opažanjima u vođenju vlastitog ponašanja.
Te osobe sklone su humoru. Samopraćenje može znatno poboljšati kompetenciju. Ako
imaju razvijenu sposobnost samopraćenja, komunikatori mogu mjenjati svoj način
izlaganja u slučaju da drugi ne reagiraju u skladu s njihovim željama.

49. Uključenost u interakciju (bihevioralna vještina)


Ova bihevioralna vještina tiče se mjere u kojoj osoba sudjeluje u konverzaciji.
Sastoji se od:
Rasponzivnost – tedencija mentalnom reagiranju na socijalne okolnosti i prilagodbu tako
da osoba zna što i kada treba reći. To je pokazatelj sklonosti da se kaže ono što je
prikladno za neku situaciju
Perceptivnost – stupanj u kojem osoba zna značenje kojeg drugi pridaju vlastitom
ponašanju i značenje koje osoba treba pripisati ponašanju drugih
Pozornost- se odnosi na mjeru u kojoj je osoba svjesna podražaja u svojoj okolini

50. Upravljanje interakcijom (bihevioralna vještina)


Osim što mora biti uključen u interakciju komunikator mora znati i kako njome upravljati
radi ostvarivanja vlastitih ciljeva. Sposobnost upravljanja interakcijom stječe se u

12
djetinjstvu u dobi u kojoj se uče pravila uspješne interakcije. Jedan aspekt konverzacije,
koji zahtjeva upravljanje konverzacijom jest uzimanje riječi. Ljudi vrlo rano uče jedva
vidljive znakove koji im govore kada da govore, a kada da slušaju. Npr. kad su ljudi
spremni prepostiti riječ drugome, njihov se govor malo usporava.

51. Fleksibilnost ponašanja (bihevioralna vještina)


Fleksibilnost ili gipkost ponašanja označuje mjeru u kojoj komunikatori poznaju i
primjenjuju alternativa ponašanja radi ostvarivanja jednog te istog cilja. Kada neki razgovor
počne još se ne može predvidjeti u kojem smjeru će se on odvijati.
Konverzacijska devijacija – je situacija kada se prekrši neko pravilo konverzacije, npr.
kada neko nekom upadne u riječ.

52. Slušanje (bihevioralna vještina)


Slušanje znatno povećava komunikacijsku kompentenciju. Malo je sposobnosti
komunikatora na tolikoj cijeni kao sposobnost dobrog slušanja .Bez dobra slušanja malo je
koristi od zauzimanja društvenih perspektiva i samopraćenja. Da bi se komunikacija mogla
prilagođavati potrebama drugih oni se moraju slušati. Svatko može poboljšati svoje
sposobnosti slušanja.

53. Društveni stil (bihevioralna vještina)


Stil označuje način komuniciranja a ne njegov sadržaj. To je ustvari jedan oblik obrasca
kojeg pojedinac primjenjuje u interakciji. Stil označuje kako se nešto kaže. Četri ključna
svojstva svakog stila su: dominacija, pažljivost, osobine jezika i samootkrivanje. Postoje
mnoge vrste stilava, uspješnost određene vrste stila ovisi o mnoštvu činitelja (situacija,
spol komunikatora, narav obavijesti koja se prenosi..)

54. Strah od komunikacije (bihevioralna vještina)


Neki se ljudi jednostavno boje komunicirati. Taj strah djeluje i na njihovo ponašanje tijekom
komunikacije. Komunikacijski strah ili komunikacijska aprehenzija nije ništa drugo nego
oblik straha od stvarne ili pretpostavljene komunikacije s drugima. Popratne pojave su:
drhtanje, nesposobnost gledanja sugovornika, izbjegavanje društvenih situacija i
sustezanje od sudjelovanja u razgovoru. Činjenica je da se svatko od nas ponekat osjeća
nervozno u komunikaciji s drugim ljudima, pogotovo kad je riječ o raznim prezentacijama i

13
predavanjima pred većim brojem ljudi, no ako je takav srtah velik i stalan, on svakako u
velikoj mjeri utječe na našu komunikacijsku kompetenciju.

55. Konverzacija
Konverzacija je – vrlo složena aktivnost, oja zahtjeva mnoštvo vještina.
Svaki sudionik unosi u konverzaciju ili u razgovor skup pravila o tome kada će se govoriti,
koliko dugo, koliko će biti kontakta očima, kakva će biti udaljenost među sudionicima, o
jačini njihova glasa i dr. Ako dva čovjeka potiču iz iste kulture, najvjerojatnije će imati ista
pravila konverzacije. Takva zajednička pravila konverzaciju čine uspješnom. Ali je ona,
sama po sebi, jako komplicirana unatoč tim istim pravilima.
Konverzacijom održavamo, poboljšavamo, slabimo i razaramo naše odnose. Konverzaciju
možemo smatrati kao TVAR od koje se grade odnosi.

56. Pravila i vrste konverzacije (nabrojiti i opisati ih)


Konverzacijska pravila su propisi o verbalnim i neverbalnim ponašanjima koja bi sudionici
trebali očitovati u određenom tipu interakcije. Kada govorimo o vrstama interakcije onda
mislimo na: neslaganja, rasprave, pregovaranja, pozdravljanja i dr.
Preuzeta pravila - su ona koja učimo od drugih ne mijenjajući ih znatnije.
Npr. Nije pristojno okrenuti se od osobe koja govori, ne prekidaj govornika ako za to
nemaš razlog...
Osobna pravila – su propisi pojedinih osoba za vlastito ponašanje.
Npr, ako me netko uvrijedi, neću mu dati priliku da se ispriča
Komunikatori moraju koordinirati svoja pravila, jer samo tako mogu znati što da očekuju
jedan od drugog

57. Struktura konverzacije (5 faza)


Frentzov model u 5 faza:
1. Incijalna faza: razmjena pozdrava
2. Definiranje pravila. Faza dogovaranja o tipu interakcije i o potrebnom vremenu
3. Potvrđivanje pravila: “potpisivanj ugovora” o tipu interakcije i vremenu koje će se na
nju potrošiti
4. Faza strategijskog razvitka. Razdoblje rasprave o temi
5. Završna faza: promjena teme ili oproštaj

14
58. Opravdanja
To su isprike ili izgovori za neprimjerena ponašanja. Pomoću njih nelogično bi ponašanje
trebalo dobiti izgled logičnog.

59. Konvergencija (4 osnovna načela )


Konvergancija je pozicioniranje verbalnih i neverbalnih ponašanja. Naime jedno je znati
što će se reći, a drugo kada to treba učiniti. Četiri osnovna načela:
1. načelo količine zahtijeva
2. načelo kakvoće zahtjeva
3. načelo relevantnosti
4. načelo načina

60. Konsenzualna pravila


Bitan uvijet koordinacije u komunikaciji daju konsenzualna pravila. To su zajednička
pravila. Npr. ako dvije osobe imaju jednaka pravila o tome kako bi trebala izgledati zabava
koju trebaju zajedno organizirati – njihova će interakcija biti uspješna.

61. Neverbalno upravljanje konverzacijom


Osim toga što u konverzaciji upravljaju svojim verbalnim izrazima, komunikatori to čine
svojim neverbalnim ponašanjem. Izrazi lica, tjelesni pokreti, kontakt očima, udaljenost na
kojoj se govori i konverzacijski regulatori, kao što su kimanje glavom, sve to pridosnosi
dojmovima što ih komunikatori stječu jedni o drugima o odnosima te sadržaju poruka.
Neverbalna ponašanja u interpersonalnoj komunikaciji jednko su važna kao i verbalna.

62. Kako popravljamo pogreške u konverzaciji?


Pogreške u konverzaciji popravljamo poduzimaući tzv. Konverzacijske popravke -
ponašanja kojima se mijenja interpretacija pogrešnog ponašanja. A to su: opravdavanja,
isprika, racionalizacija, odbacivanje i demanti.

15
63. Interpersonalna parsuazija
Interpersonalna persuazija je vrsta interpersonalne komunikacije kojoj je specifična odlika
namjera od strane najmanje jednog komunikatora promjeniti mišljenja, osjećaje ili
ponašanje barem jedne osobe.
Dok interpersonalna komunikacija može biti posve spontana – interpersonalna persuazija
u pravilu sadrži uvježbana i planirana ponašanja. Takva ponašanja – odabrana tako da
mogu promjeniti drugu osobu – nazivamo i strategijskim.
Oblik planskih strategija – kada razmišljate o tome kako biste pristupili određenoj osobi
kako bi promjenili neka njena mišljenja , ponašanja ili osjećaje.

64. Vrste ishoda persuazije


Kada govorimo o persuaziji onda često znamo sam proces persuazije zamišljati kao neki
radikalni podhvat krajnjeg mjenjanjanja mišljenja , kada osoba iz jedne krajnosti mišljenja
prelazi u drugu.
Postoje tri vrste ishoda persuazije: oblikovanje reakcija, potvrđivanje reakcija i mjenjanje
reakcija.
Do oblikovanja rekacija dolazi kada uvjeravana osoba ne zna kako bi reagirala u nekoj
situaciji, jer s njom nema iskustva ili se po prvi put našla u takvoj situaciji ili ne poznaje bit
sadržaja i dr. (Npr. strah djece od dizala... stomatologa...)
Do potvrđivanja reakcija dolazi u situaciji već usvojenih stavova i ponašanja, koja ne
želimo mjenjati,već ih želimo učvrstiti protiv promjena. (Npr. tako odlasci u Crkvu mogu
poslužiti pojačavanju već stečenih religioznih stavova i ponašanja)
Mjenjenje rekacije ujedno je onaj oblik persuazije na koji milsi većina ljudi kada govori o
persuaziji. I mjenjanje reakcija trajan je proces. Naime, ljudi imaju sklonost zadržavati i
ponašanja koja su se u prošlosti pokazala uspješnim. Voljni su ih mjenjati samo ako za to
imaju dovoljno razloga. A upravo to zahtijava više vremena.

65. Pristajanje i prihvaćanje


Pristajanje uključuje usvajanje nečijeg zahtjava, naredbe, pravila ili mišljanja samo zato
što bi sve drugo izazvalo veće probleme. Npr. strastveni pušači pristaju na nepušenje u
avionu samo iz sigurnosnih razloga
Prihvaćanje se postiže samo tako što osoba mora promjeniti ne samo svoje ponašanje
nego i steći uvjerenje o vrijednosti te ponude. Npr. strastveni pušači koji se ostavljaju

16
pušenja ne zato što je to zabranjeno i nije ugodno ostalim oko njega nego zato što shvaća
koliko njemu osobno pušenje smeta, skraćuje život i td...

66. Što je stav?


Stav – je ustvari sklonost za određeni način reagiranja na neki objekt ili skupinu objekata.
Npr. crveno svijetlo na semaforu podražaj je koji izaziva pritisak na kočnicu, glazba može
biti podražaj na plas....
Stavove možemo određivati samo na osnovi promatranja vanjskog ponašanja. Stanje
svijesti neke osobe nije moguće vidjeti.
Zaključivanje na relaciji rekla-čula definiran je kao proces u kojem netko usvaja informaciju
dobivenu od neke osobe koja neki događaj ili osobu nije izravno upoznala (novine –
trečevi).

67. Osnovne teorije persuazije – teorije učenja.


Teorijama učenja objašnjava se proces usvajanja novih stavova i ponašanja te načini
njihova mjenjanja.
Klasično uvjetovanje – izraz je koji označava učenje preko povezivanja ili asociranja.
Kao što smo već rekli često persuazija nema za cilj stvaranje nekog posve novog stava,
nego mjenjanje postojećeg. To znanstvenici ove škole nazivaju protuuvjetovanjem. U
takvim se slučajevima neki predmet, osoba ili zbivanje, koji ineče izazivaju pozitivne
reakcije nastoje povezati s nečim što izaziva negativne ili obrnuto. Npr. dijete koje ne voli
ići u crkvu na misu, može se pridobiti da ide tako što mu se obeća sladoled poslije mise.
Operantno uvjetovanje – oblik je persuazije sličan klasičnom uvjetovanju. I u njega
uspjeh ovisi o primjeni nagrade ili kazne.

68. Osnovne teorije persuazije – teorije konzistencije


Teorije spoznajne konzistencije idu među najpopularnije kategorije teorije persuazije. One
polaze od pretpostavke da se ljudi ne osjećaju ugodno ako se u njima kuhaju suprotne ili
nekonzistentne misli.
Osnovno polazište teorije ravnoteže jedne od najranijih teorija konzistencije, jest
uvjerenje da ljudima smetaju kontradiktorna mišljenja.
Samouvjerenje suprotno – prema ovoj teoriji ljudi su svoji najbolji uvjeravatelji.
Samouvjeravanje u suprotno postiže se tako da ljude uvjerimo u potrebu pobijanja svojih
stavova.

17
69. Osnovne teorije persuazije – teorije društvenog i osobnog prosuđivanja
Pojas prihvaćanja – tiče se preferirane pozicije uvjeravanog u vezi s nekim pitanjem. Ako
nije posebno dogmatičan, uvjeravani će prihvatiti i takve tvrdnje koje više ili manje
odstupaju od njegova osnovnog stava. Dakle, u tom pogledu postoji neki raspon, definiran
pojasom prihvaćanja.
Pojas odbacivanja – vezan je uz ideje neprihvatljive uvjeravanoj osobi. Npr. ako je netko
protiv pobačaja, on će biti nepristupačan za bilo kakve razloge o prekidu trudnoće.
Pojas neutralnosti – obuhvaća argumente prema kojima je uvjeravani neutralan. Ako je
tema uvjeravanja u tom pojasu, uvjeravatelj mora ponajprije uvjeriti ciljnu osobu da joj je ta
tema važna. Tek se tada javlje mogućnost uvjeravanja radi prihvaćanje nekog gledanja ili
ponašanja.

70. ACE model persuazije


ACE model persuazije – uključuje prosudbu i razmatranje kojeg provodi uvjeravani.
Prema ovom modelu ljudi se u svome izboru oslanjaju na tri kriterija:
Ti su A adekvatnost ili prikladnost, C konzistencija ili dosljednost (consistency) i E
efektivnost ili uspješnost.

71. Strategije persuazije


Strategije persuazije su opći smjerovi ili vodiči za postizanje nekih ciljeva a možemo reći
da je tu riječ i o širim modelima verbalnog i neverbalnog ponašanja.
Npr. prijetnje, obećanja, podsjećanje na dugove...
Uvjeravatelj sam odlučije koju će vrstu persuazije koristiti za postizanje vlastitih ciljeva.

72. Vrijable u izboru strategije


Varijable u izboru strategije – prema Bergeru prilikom odabira strategije uvjeravatelj u obzir
mora uzeti jednu ili više varijabli s ovog popisa:
1. vrijeme – koje mu stoji na raspolagaju za postizanje ciljeva
2. prijašnju uspješnost neke strategije
3. legitimnost strategije
4. posljedice za odnos
5. stupanj intimnost s uvjeravanim
6. odnos snaga
7. uvjeravateljeve ličnost

18
73. Taksonomija strategija
Taksonomija strategija – većina strategija pripada kategoriji „dobivanja pristanka“. No,
nekim od njih je svrha stvaranje prijatelja, izbjegavanje osjećaja nelagode, umirivanje
drugih i riješavanje sukoba.
Najviše proučavane su upravo ove – dobivanja pristanka.
Tako se otkrilo – da trajenje odnosa znatno utječe na izbor strategije. Kad je riječ o
dugotrajnim odnosima ljudi su skloniji obećanjima i altreuističkim poticajima. Upotreba
negativnih poticaja u takvim su odnosima rijetkost.
Mnogim ljudima nije poznato svih 16 raspoloživih strategija. Znaju za njih samo 5 – 6 ili se
pak uvijek koriste samo jednom.

74. Što su raspoloženja ?


U nekim novijim teroijama smatra se da se osjećaji i raspoloženja bitno razlikuju. Prema
tim teorijama raspoloženja su – manje intenzivna od osjećaja i nisu u vezi s konkretnom
osobom, predmetom ili zbivanjem. Smatra se također da su raspoloženje dugotrajnija od
osjećaja. Raspoloženja bitno utječu na naše interpretacije zbivanja. Istraživanja su
pokazala da ako su ljudi pozitivno raspoloženi pozitivno se odnose i prema okolini a u
negativnom raspoloženju reagiraju na negativan način

75. Činitelji koji utječu na oblikovanje odnosa


Jedna od važnih značajki odnosa je činjenica da mnogi od njih nastaju i prestaju mimo
naših odluka. U neke smo odnose dospjeli samim rođenjam. Drugi nastaju tijekom
zaposlenja ili su posljedica braka. Mnogo je činitelja koji utječu na broj, vrstu i kvalitetu
odnosa s izabranim i neizabranim partnerima. Npr: socioekonomski status, dob, spol...

76. Teorije razvitka odnosa


Postoji nekoliko teorija razvitka odnosa: samootkrivanje, pridavanje, društvena
penetracija, odnos kao proces, perspektiva društvene razmjene...

77. Tipovi odnosa


Da bi u društveni život unijeli reda, ljudi svoje odnose kategoriziraju. Takva kategorizacija
ili tipizacija pomaže im da odrede što se od njih očekuje u nekom odnosu. Mi smo obradili

19
6 vrsta odnosa: znanci, prijatelji, intimni odnosi, brak, odnosi između roditelja i djece i
braća i sestre.

78. Komuniciranje u malim grupama


Komuniciranje u malim grupama dobilo je svoj najveći poticaj radovima Kurta Lewina. On
postavlja hipotezu da svaka osoba u okvirima grupe ima svoj „životni prostor” koji dijeli s
drugim članovima. Grupu smatra nekom vrstom „polja” unutar kojeg se odvijaju međusobni
odnosi njenih članova.

79. Definicija i vrste grupe


Pod pojmom male grupe podrazumjevamo najmanje dvoje a najviše petnaest članova
grupe. Jako je teško odrediti idealan broj članova grupe. No, što je supina veća to je veća
vjerojatnost da će manji broj članova monopolizirati raspravu. Smatra se da postoji pet
osnovnih vrsta grupe: prigodne, karakteristične, grupe za učenje, grupe za odlučivanje i
akcijske grupe.

80. Razvojne faze grupe


Istraživači su se usuglasili oko tri razvojne faze grupe:
1. faza usmjeravanja
2. evolucijska faza
3. kontrolna faza

81. Komunikacija i strategija


Da biste u svojoj komunikaciji postigli željene rezultate , trebate razviti strategiju
komuniciranja. Mnogi od nas intuitivno razmatraju osnovne korake kao što je odlučivanje
na koji način želimo komunicirati – licem u lice, telefonom, poštom ili e-mailom. Također
unaprijed razmišljamo o primatelju poruke i o tome koju poruku želimo prenIjeti. Rezultat
nije uvijek zadovoljavajući. Postoje brojne zapreke koje mogu iskriviti poruku. Dobro
razvijena streategija smanjuje broj zapreka u komunikaciji i povećavamogućnost uspjeha
bilo kojeg komunikacijskog zadatka.

82. Četiri temeljna elementa strategije


• strategija komunikatora
• strategija publike

20
• strategija kanala
• strategija poruke

83. Strategija publike


Analizom publike mogu se procjeniti njezine potrebe,a komunikator može ostvariti svoje
ciljeve. Publiku treba analizirati prije oblikovanja poruke da bi mogli prilagoditi svoju
komunikaciju,da bi se ona podudarala s interesima i očekivanjima publike. Publiku
možemo analizirati odgovaranjem na pitanja:
Tko je vaša publika?
Što znate o svojoj publici ?
Što vaša publika zna o vama?
Što vaša publika zna o vašoj temi?
Kako će vaša poruka biti primljena?

84. Motiviranje publike


Motivacija potiče ljude da se ponašaju na određeni način.
Postoje dva modela motvacije: Teorija poticaja i Teorija potreba / zadovoljstva

85. Bonton je francuska riječ koja znači ukupnost pravila o dobru i prikladnu
ponašanju u društvu / lijepo ponašanje.

86. Temeljna razlika između poslovnih i društvenih pravila ponašanja


Poslovna pravila ponašanja su rodno neutralna : žene i muškarci u poslu su
ravnopravni , izvor nalaze u vojsci, važna je hijerarhija i moć.
Društvena pravila izvor pronalaze u viteštvu, uglađenost prema ženama (kavalir).

87. Halo efekt - je pojava kada na temelju jedne osobine donosimo opći zaključak
o nekoj osobi.

88. Stereotipi - kada procjenjujemo osobu na temelju pretpostavljenih karakteristika


grupe kojoj pripada ( debeli, mršavi,nose naočale,različite nacionalnosti i sl.) Najčešći
stereotipi odnose se na spol, dob, rasu i etničku pripadnost.

21
PRIMJERI PITANJA NA ISPITU

PITANJA NA ZAOKRUŽIVANJE:

1. Poruke su:
a. nizovi simbola
b. nizovi riječi
c. smišljeni nizovi riječi

2. Denotativna značenja su:


a. deskriptivna značenja, poznata većini ljudi
b. osobna značenje koja nije lako otkriti

3. U centru Bihevioralnog učenja nalazi se:


a. samo ono što se može opažati izvana
b. misao a ne vanjski podražaj
c. cijelina – geštalt

PITANJA NA NADOPUNJAVANJE:

1. Komunikacija je_______________________________________________________
____________________________________________________________________

2. Što komuniciramo? _______________. Koje mogu biti ________________,


________________ i ________________________ .

3. Objasni kakva su to neverbalna ponašanja i navedi primjer.


_______________________________________________________________
_______________________________________________________________
_______________________________________________________________

22

You might also like