Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
7Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Vladan Desnica - Konac_dana

Vladan Desnica - Konac_dana

Ratings: (0)|Views: 370 |Likes:
Published by majamil34

More info:

Published by: majamil34 on Sep 12, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/25/2013

pdf

text

original

 
I KOLOVladan Desnica KONAC DANA PripovijetkeSlavko KolarBREZAPripovijetkeVladimir NazorVELI JO
EPripovijetkei ep Medvjed BrundoMiroslav Krle
a BARAKA PET BE NoveleVjenceslav Novak U GLIB PripovijetkeCharles Dickens OLIVER TWIST RomanDragutin TadijanoviæGOZBAIzabrane pjesmeIvo AndriæPUT ALIJE DERZELEZAPripovijetkeDobri
a Cesariæ VOÆKA POSLIJE KI
E Izabrane pjesmeSergej JesenjinVLADAN DESNICA KONAC DANAVladan Desnica KONAC DANACopyright © Nasljednici, Zagreb, 1990.Priredio BRANKO MALE
Likovna oprema NENAD PEPEONIKUrednik MARIO BAZINAVladan DesnicaKonac danaPRIPOVIJETKEPrvo izdanjeMLADOSTPOSJETAKad je izi
ao iz stanice, nad gradom je jo
lebdila sumaglica. Zvonici u daljini str
ili su pospano u bijelim parama. Proljetno nedjeljno jutro, mutno i lagano naoblaèeno, sporo se budilo. Ivan zastade na rubu trotoara, u neodluènosti. Bio je sat mljekarskih kola i prvih tramvaja. Pustim trgom promicao je pokoji rijetki prolaznik, poguren i jo
bunovan, i ne di
uæi oèiju na spomenik nasred trga. A spomenik
gologlavgraðanin u dugom kaputu
izronio iz noæi sa svojom podignutom rukom, doimao se nekako neuposleno, bez svrhe, kao i oni prazni kestenjarski kiosci malo podalje, i tauzaludno-retorièna gesta izgledala je besmislena i bolno zamorna kao tjelesna kazna u
koli
»Spomenike bi noæu trebalo negdje skloniti, dati im odmor; ili bar prekritiih kakvim pokrovom«
proðe Ivanu glavom.Dozva fijaker da se odveze u centar. Mekano ljulju
kanje na gumenim toèkovima uz zvonak topot kopita budilo mu je sjeæanje na davne takve dolaske u nepoznate gradove,jo
iz djetinjstva, kad je putovao uz roditelje. Odonda mu je ostala i ta jo
ni dodanas nesavladana mrzost za zoru i za rano ustajanje. Jo
i sad taj rani sat pobuðivao mu je laganu muèninu u utrobi i podavao otu
an ukus stvarnosti koja se budi i koju odjednom mora da primi na prazan i uzmuæen
eludac, kao obilat obrok bari-jeve ka
e.Dolazio je na poziv odbora za proslavu osamdesetgodi
njice èuvenog profesora, slavnog »Staroga« èiji je portre imao da izradi. Pismeno se sporazumio sa profesorovom kæerkom, i ovo je trebao da bude njegov prvi susret sa èovjekom o kome je toliko slu
ao. Ali i taj sastanak, koji ga je jo
do sinoæ radovao i
ivo zanimao, sad ga je ostavljaoprilièno ravnodu
nim.Isplati fijaker i ude u kafanu. Tu je sjedilo usve nekoliko gostiju, postarijihranoranilaca s novinama u ruci, trgovaca ili pen-zionera kojima svakodnevni obièaj ili kostobolja
to se javlja pred zoru ne dadu dani u nedjeljno jutro ostanu ne
to dulje u krevetu. Sjedne na divan uz "prozor i naruèi kafu. Napolju, u tek prolistaloj aleji, bjelasala su se debla platana. S vremena na vrijeme protutnjila bi poluprazna tramvajska kola. Pred prozorom promakne
 
vreme
an gospodin, suhonjav i klimav, vodeæi psa; oèevidno je izi
ao samo zato da izvede
ivotinju u higijeniènu
etnju. Neko vrijeme ne proðe niko, pa mine usudnim, te
kim korakom èovjek
umarskog izgleda, kratka vrata i mekih punih leda u kaputku od lodena, sa zave
ljajem u novinskom papiru pod pazuhom i s modrim lonèiæem koji mu se nji
e o svinu tom ka
iprstu, kao fenjerèiæ. U ti
inu kafane upade dugokos noæni svat izduljena i neispavana lica. Dugo bulji u malobrojne goste kao da nekoga tra
i. Stvarno ne tra
i nikoga veæ tim buljenjem samo opravdava svoj ulazak, a za
to je zapravo uni
ao, to ni samne zna. Zatim opet izlazi, bez rijeèi kao
to je i upao.Ivan pregleda jutarnje novine i prelista kup ilustracija
to je konobar polo
io preda nj. Pa zijevne i pogleda na sat. Bilo je jo
prerano za posjetu. Plati i izaðe.Pored njega projuri taksi; u njemu dvije spodobe, crna i bijela. Za njim jo
troja-èetvora kola puna nasmijanih lica, mu
ka-raèkih i
enskih. Mladenci.
etao je gradom ustavljajuæi se pred knji
arskim izlozima i èitajuæi kazali
ne oglase, dauèe vrijeme. Ne
to prije deset sati uputi se prema profesorovom stanu. Bila je to mirna ulica sa drvoredom kestenova. U
tirkana dadilja vozikala je gore dolje po trotoaru djeèja kolica.Znao je da je profesor u posljednje vrijeme jako oronuo i da veæ vi
e godina ne predaje. Ipak, kod susreta s njim ostao je grdno iznenaðen: to je bio potpuno iscrpljen i nemoæan starac, i on nije umio da sakrije svoje iznenaðenje pred profesorovom jedinicom Emom. »Stari« je sjedio u blagovaoni uz prozor. Posaðen tako u naslonjaè, zagrnut plaidom i pokriven kariranim pokrivaèem preko koljena, izgledao je kao da sjediuz vagonsko okno i putuje. Samo
to iza okna pejza
nije promicao veæ je slika ostajala uvijek ista, zaèarano nepomièna. Ivan je namjeravao da malo prostudira fizionomijuStaroga i da, le
erno, u toku razgovora, nabaci nekoliko skica i bilje
aka. Ali saobraæaj sa Starim nailazio je na nepredviðenu te
koæu: bio je skoro gluh. A glas mu se utanjio, postao jedva èujan, i piskutljivo mu je cvilio u grlu kao strujica zraka uMemnosovom kipu.Ema ih je ostavila nasamo isprièav
i se kuænim poslovima. Ivan je sjeo u prikrajak s d
epnim blokom na koljenima i promatrao iznurenog starca koji je, ne obraæajuæi nikakvepa
nje na okolinu i za
tiæen od nje oblakom svoje gluhe osamljenosti, sanjivo gledaokroz prozor. Bio je saèuvao profil èovjeka od misli. Njegova ishlapljelost bila je zakrivena izgledom zami
ljene odsutnosti. Promatrajuæi ga, èovjek je dobivao utisak daStari nije sasvim bez misli, veæ kao da se sada, otkako je odijeljen od svega vanjskoga gluhoæom i te
koæom sporazumijevanja, njegova moæ da se izolira i zatvori u krug svojih misli jo
pojaèala. Njegova otsutnost je bila nejednaka, èas jaèa èas slabija. Jo
dedavna je u nekoliko prilika iznenadio okolinu kakvim neoèekivanim znakom prisebnosti, i to je ljude, jedanput zateèene, stavljalo na oprez, pa su se dr
ali obazrivoi smotreno koracali po povr
ini ne znajuæi kakve se varljive i neispitane dubine podnjom kriju. Odatle je ophoðenje sa Starim imalo u sebi neèeg podmuklog, sliènog zasjednoj igri u kojoj kao da je okolina vrebala èasove njegove nesvjesnosti a on èasovenjezine zle vjere. Doista, po izgledu Staroga i po rasijanom izrazu njegovih oèijuIvanu se prièinjalo kao da njegova misao, u svojoj usamljenosti, dreme-
no bludi poprostorima koji su drugima nepristupni i da se on zadr
ava na nekoj tananoj granici odakle sagledava i stvari s onu stranu nje. Zjenice mu nisu bile mrtvo upiljene uvijek u istu taèku, nego mu je pogled besprekidno podrhtavao, klizio ne-osjetno po predmetima i treperio poput mre
e pro
arica po klupama mirnih parkova u ljeèili
tima.Slikar poku
a da povede razgovor kako bi na starèevoj, fizionomiji izazvao neku
ivost, kakvu promjenu izra
aja. No svako saopæenje on je primao bez iznenaðenja i bez zanimanja i nikad nije pitao vi
e od onog
to mu je reèeno: kad bi Ivan progovorio, on bi obrnuo prema njemu svoj nepostojani pogled kao da se vraæa iz neke zamagljene daljine, saslu
ao bi bez rijeèi i jedva primjetno kimnuo glavom, pa bi se opet odvrnuo iotplovio u svoje nepoznate daleke i treperave prostore. Ivan ga je gledao kako na mahove mièe usnama kao da u sebi
apuæe neku molitvu, nekakve èudne i nedokuèive rijeèije bi, da ih glasno izgovori, zazvuèale neèuveno i neponjatno i ispunile sobu svojimstranim, nezemaljskim titrajima.U blagovaoni je bilo polumraèno i tiho; osjeæalo se, da je tu veæ godinama sve nepromijenjeno: obièno mrko graðansko pokuæstvo, ista ti
ina, isti ozbiljan i smiren dah. Prisustvo starca,zanesena i bespokretna, nije naru
avalo prazninu te prostorije. Samo katkad on bi
 
se lagano pokrenuo, dugo i dugo drhtavim rukama izvlaèio maramu, polako je razmotavao, brisao naoèare, opet je dugo slagao i spremao u d
ep, i tad je potreba kretanja, i za njega samog i za onog ko ga je gledao, bila zadovoljena barem za pola sata. Ni samo vrijeme u toj prostoriji kao da nije teklo; dok je vladala
utnja, onoje le
alo skupljeno do nogu Staroga kao dremljivo domaæe kuèence, a kad bi se poveo razgovor, dizalo se u sporim spiralama uvis, raspredalo u pramenove i vlakan-ca, pa se opet spajalo, kru
ilo po sobi usporavajuæi svoj hod u toploti mraènih zakutaka, ali uvijek ostajalo tu, u tom omeðenom prostoru
uvijek ono isto, istro
eno i stoput upotrebljeno vrijeme - u svome vjeèitom motanju i sukanju. Katkad bi, pa-muèasto i sneno, palo poput maslaèka na kakvu stanku u razgovoru i prosnilo na njoj kratak èas;a onda bi, pokrenuto lakim dahom nove rijeèi, otprhnulo, uzvilo se i nastavilo svoje beskonaèno putovanje. Ivana je neosjetno zahvatala omama tog ambijenta: njezinalijena mlakost uspavljivala je kao proljetno sunce. Ema se vratila i sjela uz njih. Dohvatila je igle i predivo i za-podjela sa slikarom razgovor. Razgovaralaje srdaèno i neusilje-no kao sa starim znancem, raspitivala se o njegovim radovima, prièala mu o toku oèeve nemoæi i spomenula njegovo sve veæe popu
tanje u posljednje vrijeme. U nizu vi
e manje neznaèajnih pojedinosti iz
ivota djevojke u poodmaklim godinama, jedna je
ivlje privukla Ivanovu pa
nju: bila je zaruèena. Vjerenik je stalo
en stariji èovjek, pukovnik, naèelnik vojnog kartografskog zavoda. Predveèe redovno dolazi k njima i prosjedi nekoliko sati. Tog dana bio je pozvan na ruèak, pa je Ema zadr
ala iIvana da se s njim upozna.Stari se oglasio: zakmeèao je tanko i plaèljivo. Ema je odmah shvatila, donijela èa
u naranèina soka i napojila oca obgrliv
i ga pa
ljivo rukom oko vrata. Ivan je gledao njenu glavu s mekom kestenjastom kosom i njeno razborito leæaivo lice pognuto nad ocemi razmi
ljao o
ivotu te
ene koja je sebe potpuno zatajila i na
la svoju posvetu u slu
bi sitnim navikama velikog èovjeka. Popio je halapljivo. Kad je imao da zadovolji kakvu tjelesnu potrebu, kao da se povraæao od zanosa. Prestajala je ona zami
lje-nost, a lice je dobivalo drugi izraz
neki nepoznati, strani izraz, èim bi se pak snabdio onim
to mu je trebalo, on bi opet isplovio iz stvarnosti.Dok je Ema pripovijedala, profesor je nekoliko puta vadio iz d
epa sat i bavio seoko njega.
Èesto tako pogledava na sat, vjerovatno po snazi navike
objasni ispod glasa Ema primijetiv
i kako slikar prati to bavljenje.
A njemu je bar sasvim svejedno koliko je sati!
nadoda s malo tu
nim osmijehom.
Nedavno mu je bio poèeo zastajkivati. Bio jeumislio da mu staje od studeni, morala sam mu skro-jiti onu kesicu, u kojoj gaotada dr
i u toploti.Ivan pomisli kako je taj sat jo
jedino stvarno
ivo na Starome, jedino
to jo
pravilnobije otkucaje
u zakreèenim
ilama valjda mu se vi
e i ne mo
e napipati bilo. Uèini mu sda se u toj skrbi nad èasovnikom ispoljava neka dublja, nagonska potreba, kao da je to Starome nekakvo vje
taèko srce.
Uvjeriv
i se da je sve u redu, profesor je pohranjivao u d
ep svoju dragocjenost. Ni jedan neodreðeno nepovjerljivi pogled gluha èovjeka nije odavao da nasluæuje da je predmet pa
nje. Ta pojedinost Ivana dimu.Pukovnikov dolazak unese izvjesno razvedrenje. Novo poznanstvo izmeðu njega i Ivana dade prilike da razgovor za ruèkom o
ivi. Profesor, naravno, nije uèestvovao; on jebio opet sa-
ao u ono drugo svoje stanje i slijepo se snabdijevao materijom ne obaziruæi se ni na
to oko sebe. Na licu mu se ponovo pojavio onaj neugodni, ru
ni izraz.Jeo je oblaporno. Krezub, gutao je onako nepro
vakano: puæio je usne kao da si
e, a hrana, prete
no slitna, neugodno mu je gugutala u grlu. Pratio je zabrinuta pogledatanjir koji je i
ao od ruke do ruke, strahujuæi da ga ne zaborave i ne prikrate. Jednom su usred razgovora sve troje pretrnuh: zagrcnuo se gutljajem i umalo se nije udavio; od strave sav se zaledio: golicalo ga je u grlu i suze su mu naviralena oèi, a bojao se da se zaka
lje, bojao se da proguta, bojao se i da okom trene, kao da æe ga smrt zaskoèiti ako samo mrdne. I ukoèio se tako, zadr
avajuæi dah i odupiruæi ska
lju, sav se treskao i cièao. Nije bilo jasno da li tim cicanjem
eli da upozori okolinu na smrtnu opasnost u kojoj se nalazi ili su ti glasovi bili njegov plaè, plaè beznadnosti. To staraèko strahovanje nad veæ sasvim bezvrijednim
ivotom, to grèevito dr
anje za onu posljednju nit koja ga s njim vezuje, u Ivanu pobudi naglu odvratnost.Ulovi letimièan bljesak
to sijevne Emi u oèima. To je bilo kratko kao munja i ne potraj a ni toliko da bi se moglo odraziti na licu; samo planu u oèima i odmah nestade. Pukovnik prvi priskoèi Starome i kucnu ga po ramenu vièuæi mu u uho:

Activity (7)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
supereks liked this
Mihajlo Timko liked this
Ivana Turudic liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->