Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Save to My Library
Look up keyword
Like this
15Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Milan Kundera - Šala

Milan Kundera - Šala

Ratings: (0)|Views: 985 |Likes:
Published by majamil34

More info:

Published by: majamil34 on Sep 19, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as TXT, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

07/04/2013

pdf

text

original

 
MILAN KUNDERA/
ALAihitBIBLIOTEKA MODERNE LITERATUREUrednik ZLATKO CRNKOVIÆMILAN KUNDERAOcllclSa èe
kog preveo NIKOLA KR
ZNANJE ZAGREB 1969Naslov izvornikaMilan Kmdera
ertÈeskoslovensky spisovatel Praha, 1967U.I tako sam se, nakon mnogo godina, iznenada opet na
ao u zavièaju. Stajao sam na glavnom trgu (preko kojeg sam kao dijete, kao djeèak i kao mladiæ bezbroj puta pre
ao) inisam se uopæe osjeæao dirnut; naprotiv, razmi
ljao sam o tome kako ovaj ravni trg, nad èijim krovovima str
i toranj vijeænice (slièan vojniku pod starinskim
ljemom), izgledakao veliko kasarnsko vje
bali
te i kako je vojnièka pro
lost ovog ju
nomoravskog grada, nekada
njeg bedema protiv najezdi Turaka i Maðara, utisnula u njegovo lice neku neizbrisivu odvratnu crtu.Mnogo godina ni
ta me nije vuklo u rodni grad; postao sam ravnodu
an prema njemu, govorio sam sam sebi, i to mi je izgledalo prirodno. Ta ne
ivim u njemu veæ petnaestgodina, ostalo mi je svega nekoliko poznanika i drugova (koje bolje da izbjegavam), majka mi je tu sahranjena u tuðoj grobnici,0 kojoj se ne brinem. Ipak, varao sam se
ono
to sam nazivao ravnodu
no
æu bila jezapravo mr
nja; povod za nju bio mi je neuhvatljiv, jer sam u rodnom gradu do
ivljavao dobre i lo
e stvari kao1 u svim drugim mjestima, ali mr
nja je bila tu. Postao sam je svjestan upravo uvezi s ovim putovanjem
ono radi èega sam doputovao ovamo mogao sam, na kraju krajeva, obaviti i u Pragu, ali je odjednom poèela neodoljivo da me privlaèi prilika kojami se pru
ila da svoju namjeru provedemu djelo upravo u rodnom gradu. Razlog
taj cinièni i vulgarni zadatak s podsmijehomme je oslobaðao sumnje da se vraæam ovamo zbog sentimentalnog
aljenja za izgubljenimvremenom.Jo
jednom sam letimice obuhvatio pogledom ne-lijepi trg, a onda sam mu s preziromokrenuo leða i krenuo ulicom prema hotelu u kojem sam rezervirao prenoæi
te. Portir mi je pru
io kljuè s drvenom kru
kom i rekao kratko: »Drugi kat.« Soba je bila neprivlaènaevet pored zida, u sredini stol sa samo jednom stolicom, pored kreveta kit-njasttoaletni stoliæ od mahagonija s ogledalom, pored vrata malecni otuèeni umivaonik. Spustio sam torbu na stol i otvorio prozor s pogledom na dvori
te i kuæe koje su okretale hotelu svoja gola, prljava leða. Zatvorio sam prozor, navukao zavjese i pri
aoumivaoniku koji je imao dvije slavine, jednu oznaèenu crveno a drugu plavo; poku
aosam da ih otvorim i iz obje je potekla hladna voda. Pogledao sam stol; taj bi jo
 kako-tako mogao da proðe, bilo je mjesta za bocu i dvije èa
ice, nevolja je bila u tome
to je za stolom mogao da sjedi samo jedan èovjek, jer u prostoriji nije bilo druge stolice. Privukao sam stol uz krevet i poku
ao tako sjesti, ali krevet je bio prenizak, a stol previsok; krevet je pod mojom te
inom, osim toga, toliko utonuo dami je smjesta bilo jasno da ne samo da neæe moæi poslu
iti za sjedenje nego da æe i funkciju postelje vr
iti vrlo sumnjivo. Oslonio sam se rukama na krevet a zatim legao,podi
uæi pa
ljivo obje noge uvis da ne uprljam (sve u svemu èistu) posteljinu. Le
aj je utonuo tako da sam le
ao kao u viseæoj mre
i ili u preuskom grobu; bilo je nemoguæe zamisliti da na tom krevetu le
i pored mene jo
netko.Sjeo sam na stolicu, zagledao se u istanjene zavjese i zamislio se. U tom trenutku zaèuli su se na hodniku koraci i glasovi; bilo ih je dvoje, mu
karac i
ena, razgovarali su i mogla se razumjeti svaka njihova rijeè. Govorili su o nekom Petru kojije pobjegao od kuæe, i o nekoj teti Klari koja je glupai previ
e mazi djeèaka. Nakon toga se èulo
kljoca-nje kljuèa u bravi, otvaranje vrata i nastavak razgovora iz susjedne sobe. Èuli su se
enini uzdasi (da, èuli su se èak i uzdasi!) i kako mu
karac preuzima na sebe da s tom Klarom konaèno jednom po
teno raspravi s
 
tvar.Ustao sam i donio odluku; jo
sam oprao nad umivaonikom ruke, obrisao ih ruènikom ioti
ao iz hotela, iako u poèetku uopæe nisam znao kamo idem. Znao sam samo da æu, ako ne 
elim dovesti u pitanje uspjeh èitavog putovanja (putovanja prilièno dugog i napornog) samo zbog nepogodnosti hotelske sobe, morati da se
makar i protiv volje
obratim s povjerljivom molbom nekom ovda
njem znancu. Pustio sam da mi kroz misli brzo prodefiliraju stara, poznata lica iz mladosti i sve sam istog èasa odbacivao, veæ zbog toga
to bi me povjerljivost tra
ene usluge obavezivala na mukotrpno premo
æivanje dugih godina koje su pro
le od posljednjeg viðenja
a za to nisam imao nimalo volje. Konaèno sam se ipak sjetio da negdje ovdje vjerojatno
ivi èovjek, doseljenik, kome sam prije nekoliko godina preko veze na
ao zaposlenje i koji æe, koliko ga poznajem, vrlorado iskoristiti priliku da mi se odu
i za uslugu. Bio je to èudan tip, istovremenoi boja
ljivo moralan i neobièno nemiran i nestalan. Koliko sam znao,
ena ga je piijenekoliko godina napustila iz jednostavnog razloga
to je
ivio svuda, samo ne s njom i njihovim sinom. Sad sam strepio samo od toga da se nije ponovo o
enio, jer bito kompliciralo ispunjenje moje molbe. Krenuo sam
urno prema bolnici.Ovda
nja je bolnica kompleks zgrada i paviljona razbacanih po prostranom parku. U
aosam u malu, neuglednu kuæicu pored ulaza i zamolio vratara, koji je sjedio za stolom, da mi da vezu s virusolo-gijom; gurnuo je telefon prema meni i rekao: »Nula dva.« Okrenuo sam nula dva i saznao da je doktor Kostka izi
ao prije nekoliko sekundii da je vjerojatno na putu prema izlazu. Sjeo sam na klupu pored vrata da mine promakne, promatraomu
karce koji su se tuda motali u plavobijelim prugastim bolnièkim ogrtaèima, i konaènosam ga ugledao: koraèao je zami
ljeno, visok, mr
av, simpatièno neupadljiv, da, bio je to on. Ustao sam s klupe i krenuo ravno prema njemu kao da
elim da se sudarimo. Pogledao me je ljutito, ali me je istog èasa prepoznao i ra
irio ruke. Èinilo mi se da unjegovu iznenaðenju ima istinskog veselja, i obradovala me je neposrednost s kojom me je pozdravio.Objasnio sam mu da sam doputovao prije nepun sat radi nekog sasvim beznaèajnog posla koji æe mi oduzeti dan-dva, i on se obradovao i zaèudio
to sam prvo potra
io njega.Odjednom mi je bilo neugodno
to nisam do
ao bez osobnog interesa, naprosto radi njega samog, i
to je i pitanje koje sam mu odmah postavio (veselo sam ga upitao da li se ponovo o
enio) samo po formi prijateljsko, a zapravo proraèunato i praktièno. Rekao mi je (na moje veliko zadovoljstvo) da je jo
uvijek sam. Kazao sam da ima mnogo toga
to treba da ka
emo jedan drugom. Suglasio se i sa
aljenjem dodao da, na
alost,ima svega ne
to vi
e od sat vremena, jer se mora vratiti u bolnicu, a uveèer odlazi iz grada autobusom.
Vi ne stanujete ovdje?
zgranuo sam se. Odgovorio mi je da stanuje u gradu, da ima garsonijeru u novogradnji, ali da se »èovjek sam ne osjeæa dobro«.Tako sam saznao da Kostka u jednom drugom gradu, oko dvadeset kilometara daleko,ima zaruènicu, uèiteljicu, koja èak posjeduje dvosoban stan.
Hoæete li se s vremenom preseliti k njoj?
upitao sam ga. Odgovorio mi je da bi u drugom mjestu te
ko mogao naæi tako zanimljiv posao kakav sam mu ja pomogao da naðe, a da bi, s druge strane, njegova zaruènica te
ko dobila zaposlenje ovdje. Poèeo sam
sasvim iskreno
da psujem inertnost na
e birokracije koja nije u stanju da iziðe u susret mu
u i
eni da mogu
ivjeti zajedno.
Smirite se, Ludvik
rekao mi je sa simpatiènim snebivanjem
nije uopæe tako stra
no. Potro
im, dodu
e, ne
to novaca za vo
nju,gubim i vrijeme, ali zato nitko ne dira u moju samoæu, slobodan sam.
Za
to vam je toliko potrebna sloboda?
upitao sam ga.
A za
to je potrebna vama?
uzvratio mi je pitanjem.
Da lovim
ene
odgovorio sam.
Meni sloboda nije potrebna zbog
ena, veæ zbog me osobno
rekao je i nastavio:
Znate
ta, svratite naèasak k meni, prije nego
to otputujem.
Ni
ta drugo nisam ni
elio.Izi
li smo nakon toga iz bolnièkog kruga i brzo do
li do skupine novogradnji koje su stajale neskladno usaðene jedna pored druge u neporavnato, pra
no zemlji
te (bez travnjaka, bez ploènika, bez prilazne ceste), kao neka tu
na kulisa na kraju grada, odvajajuæi ga od prazne ravnice i dalekih polja. U
li smo na jedna vrata, penjali se uskimstepeni
tem (lift nije radio) i zaustavili se na treæem katu, gdje sam na vratima ugledao posjetnicu s doktorovim imenom. Kad smo kroz predsoblje u
li u sobu, bio sam vi
e nego zadovoljan
u uglu je stajao
irok i udoban kauè prekriven crvenom dekom sa 
arama. Osim kauèa u sobi sam ugledao stoliæ, fotelju, veliku biblioteku, gramofon iradio.
 
Izrazio sam se pohvalno o sobi i upitao Kostku kakva mu je kupaonica.
Ni
ta rasko
no 
rekao je, zadovoljan mojim interesiranjem, i pozvao me u predsoblje iz kojeg suvodila vrata u kupaonicu, malenu, ali sasvim zgodnu, s kadom, tu
em i umivaonikom.
Kad sam ugledao ovaj va
prekrasni stan, palo mi je ne
to na pamet
rekao sam.
 
todite sutra poslije podne i uveèer?
Na
alost
isprièavao se skru
eno
sutra radim prekovremeno, vratit æu se kuæi tek oko sedam. Jesli slobodni uveèer?
Uveèer æu vjerojatno biti slobodan
odgovorio sam
a da li bistegli da mi za sutra poslije podne ustupite va
stan?Pitanje ga je iznenadilo, ali je odmah (kao da se bojao da ne pomislim kako to nerado èini) rekao:
Vrlo rado æu ga podijeliti s vama.
Kao da namjerno ne
eli odgonetavati razloge mojemolbe, nastavio je:
Ako imate pote
koæa sa smje
tajem,mo
ete i noæas spavati ovdje. Ja æu se vratiti tek ujutro, zapravo se uopæe neæu vraæati,iæi ravno u bolnicu.
Ne, nije potrebno. Smjestio sam se u hotelu. Samo, hotelskasoba nije nimalo ugodna, a
elio bih da sutra po podne budem u ugodnijoj sredini.Naravno, ne sam.
Da
rekao je Kostka obarajuæi pogled
tako sam i mislio.
Nakon nekoliko trenutaka rekao je:
Drago mi je
to vam mogu ponuditi ne
to dobro
a zatim dodao:
Naravno, ako je to za vas zaista dobro.Nakon toga smo sjeli za stol (Kostka je skuhao kavu) i neko vrijeme smo razgovarali (sjedio sam na kauèu i sa zadovoljstvom ustanovio da je èvrst, da ne propada i ne
kripi). Konaèno je Kostka rekao da se veæ mora vratiti u bolnicu, i poku
ao na brzinuda me uputi u neke tajne kuæanstva: slavinu iznad kade u kupaonici treba èvrsto pritegnuti, topla voda, suprotno svim obièajima, teèe iz slavine oznaèene slovom S, utikaèza provodnik gramofona skriven je pod kauèem, u ormariæu se nalazi tek naèeta boca votke. Zatim mi je dao kolut sa dva
kljuèa i pokazao mi koji je kljuè od kuæne ve
e, a kojiod stana. U toku svog
ivota, koji mi je pru
io
anse da spavam u mnogo raznih postelja i sjedim za mnogim stolovima, izgradio sam poseban kult kljuèeva, pa sam i Kostkine kljuèeve gurnuo u d
ep s tihom rado
æu.Na rastanku Kostka je izrazio
elju da mi njegova garsonijera pru
i »ne
to zaista divno«.Da
rekao sam mu
omoguæit æe mi da izvedem jedno divno razaranje.
Zar smatrate da razaranje mo
e biti divno?
upitao je Kostka, a ja sam se u sebi nasmijao, jer sam gakroz ovo pitanje (izreèeno mirno, ali zami
ljeno kao borbeno) ponovo ugledao onakvogkakav je bio kad sam se s njim upoznao prije vi
e od petnaest godina. Volio sam ga i istovremeno mi je izgledao smije
an, i kao takvom sam mu i odgovorio:
Znam daste
utljiv radnik na vjeènom bo
jem gradili
tu i da ne volite slu
ati o razaranju, ali
tda radim; ja nisam zidar gospod-nji. Uostalom, ako ti bo
ji zidari podi
u graðevines ravnim zidovima, na
a razaranja te
ko da im mogu na
koditi. Meni se, meðutim, èini da umjesto zidova svuda vidim samo kulise. A razaranje kulisa stvar je dobra i pravedna.Opet smo se na
li na istom mjestu gdje smo se posljednji put (tamo negdje prije devet godina) razi
li; na
e neslaganje imalo je u tom trenutku prilièno neodreðen oblik, jer smo njegovu konkretnu osnovu dobro znali i nismo morali ponavljati. Trebalo je da ponovimo samo to da se nismo izmijenili, da se jo
uvijek razlikujemo jedan od drugog kao i prije. (Ovdje treba da napomenem da sam kod Kostke volio tu razliku i da sam upravo zbog toga s njim rado debatirao, jer mi je to davalo prilikuda uvijek ponovo utvrdim
to sam zapravo i
to mislim.) Da me ne bi dr
ao u neizvjesnosti, odgovorio mi je:
To
to ste rekli lijepo zvuèi. Ali recite mi, kad ste veæ takavskeptik, otkud vam sigurnost da ste kadri da razlikujete kulisu od zida? Zar niste nikad posumnjali da su iluzije, kojima se rugate, zaista samo iluzije? A
to ako se varate?
to ako su to vrijednosti, a vi uni
tavate vrijednosti?
Nakon toga je rekao.
Omalova
ena vrijednost i demaskirana iluzija imaju, naime, podjednako izmuèenatijela, sliène su i nije ni
ta lak
e nego ih zamijeniti.Pratio sam Kostku kroz grad do bolnice, igrao sam se kljuèevima u d
epu i osjeæao se ugodno u dru
tvu starog poznanika koji je bio spreman, uvijek i na svakom mjestu, da me uvjerava u svoje istine, èak i
etajuæi po neravnom, neureðenom zemlji
tu oko novog naselja. Kostka je, naravno, znao da je pred nama jo
èitavo sutra
nje veèe i zato je nakon kratkog vremena pre
ao s filozofiranja na svakodnevne brige. Morao sam ga ponovo uvjeriti da æu ga sutra u sedam sati, kad se vrati, èekati u stanu (nije imao drugih kljuèeva), pitao me je da li mi zaista vi
e ni
ta nije potrebno. Pre
ao sam dlanom pr

Activity (15)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 thousand reads
1 hundred reads
Josip Broz Tito liked this
Steréo Tip liked this
slavicasr liked this
swingtata liked this
visacredit liked this
Mihajlo Timko liked this
Arsène Lupin liked this
zulfiks809 liked this

You're Reading a Free Preview

Download
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->