Read without ads and support Scribd by becoming a Scribd Premium Reader.
See Premium Plans
 
Milivoj
Sironic
-
Damir Salopek
GRCKA
KNJIZEVNOST
Milivoj
Sironic
Dioba
povijesti
grcke
knjizevnosti
Grcka
knjizevnost
zapOCInJe s
Homerom,
dakle
prije
noveere,
i
traje
do
godine
529.
nove ere kad
car
Justinijan zatvara
filozofsku
skolu
u Ateni.
Poslijetoga
u
punom
smislu
nastupa razdoblje bizantske
knjizevnostQ,
ali
d.zmedu
grcke
i
bizantske
knjizevnosti
ne
mozemo oznaciti tocno
odredenu
granicu,
a
najmanje
te
dvije knjizevnosti mozemo odijeliti
jednom jedinom
godinom.
U
vremenskom rasponu od trinaeststoljeca
(osam
prije
nove
ere
i
pet
nove ere)
stvarali su mnogi pjesnici
i
prozni
pisci,
koji su jezikom
i kul
turom
Grci, ali
nisu
svi
bili
irodom
Grci.
Osvajanja Aleksandra
Velikog
prosirila
su
grcki
jezik
i
kulturu
izvan
granica
Helade,
te
su
glavnigradoviAleksandrovih
nasljednika
-
Aleksandrija, Antiohija
i
Pergam
-
postali
veca
sredista
grcke
civilizacije.S
obzirom
na
Aleksandra
Velikoga,
grcka
seknjizevnost moze podijelitina:
1.
klasicno razdobZje
(od
Homera do
kraja
4.
st.
prije
n. e.) i
2.
helenisticko
razdoblje
(od
3.
st.
prije
n. e.
do
cara Justinijana,
529.
n.
e.).
Bilo
bi ispravnije da prvo razdoblje
nazovemo
»helenskim«
nasuprot
»he
lenistickom«.
Jedinobitakva dioba bila realna
jer
se
u
knjizevnosti
odraiava
velika razlika
izmeduhelenske
i
helenizirane
civilizacije. U
prvom razdobljuprevladava
poezija,
a u
drugom
vecu vaznost dobiva proza.
Sva
poezija helenskog
razdoblja prigodna
je:
rodena
iz
svakodnevnogzivota
bila
je
namijenjena
zivotu. Svi su, nairne,
pisali
za
svoje suvremenike.
U
helenisticko
doba poezija nije
viSe
tako usko
povezana
sa
svakodnevnimzivotom,
jer
Sil
pjesme
u vecoj
mjeri
bile
adredenezacitanje
a
ne
za
javnopjevanje
i
recitiranje. Pjesnik
je
postao
knjizevnik
po
profesiji.
8
Grcka
knjizevnost
Helensko
(klasicno)
razdoblje
neki dijele na:
1.
jonsko
(od
prvih pocetaka
do
-lSO,
kad
poslije
bitke kodSalamineraste moe
Atene) i
2.
aticko
(5.
i 4.
stoljece do
smrti
Aleksandrove
god. 325.
prije
n. e.). U
navedenoj diobi
naziv»jonsko«
nije
basnajsretniji. Iako
je
u
todoba jonsko pleme cvatu
knji
zemostipridonijelo
viSe
od
drugih,
ipakne smijemo
zaboraviti
i
bogatdoprinos ostalih
plemena.
Naziv »aticko«
ima doduse opravdanje
u
tome
sto
je atenska
driava
u
to vrijeme
dostigla
vrhunac
politicke
moCi, a
knjizevnost
i
umjetnost
najveCi
procvat
u Ateni,
ali
stvara
i
odredene
neprilike.
Takobi
Pindar,
koji
je umro
god. 442,
pripadao
u
aticko
razdoblje,
a
znacajke njegove poezije
svrstavaju
ga
u
ranije
doba.
Stogaradijasnoee mozemo
»helensko«
razdobljepodijeliti
na:
1.
pretklasicno
(od
prvih pocetaka do
kraja
6.
st.) i
2.
klasicno
(5.
i
4.
st.).
Manje poteskoca zadaje dioba
helenistickog razdoblja. Ono se moze
po
dvojiti na:
1.
aleksandrijsko
razdoblje
(3.
i
2.
st.
kad
je
najveee
srediSte
grckekulture
Aleksandrija;
torazdoblje
ide
do
30.
g.
prije
nove
ere kad Egipatpostaje rimskom
provincijom)
i
2.
rimsko
razdoblje
(od
30.
prije
n. e.
do
529. god. n. e.).
Rim ima
na
knjizevnost
veCi
utjecaj
nego
ijedan
helenistickigrad.To
namje
razdoblje bolje poznato
jerje
sacuvana
knjizevna
produkcija
veeeg
broja
pisaca.
Mi
eemo
dakle
dijeliti
grcku
knjizevnost
na tri
razdoblja:
1.
pretklasicno,
2.
klasicno
i
3.
helenisticko.
Pretklasicno razdoblje
Epsko
pjesniStvo
Ilijada
i
Odiseja
Grcka
knjizevnost
zapocInJe
za
nas
s
Ilijadom
i
Odisejom
i
s
nekolikometrickih natpisa
iz
8.
st.
prije
n. e.,
tj. pocinje
s
vee zrelim
umjetnickim
izrazom. Razlicito
od
drugih antickih
i
modernih
knjizevnosti,
ne
raspolazemo
nikakvim pisanim dokumentom da bismo
mogli,
makar
u
grubim
potezima,
zacrtatirazdobljepocetka
grcke knjizevnosti.
Njeni
poced jos
uvijekostaju
u
tami onihstoljeca razvoja
i
pripremanja koja
nazivamo
helenskimsrednjimvijekom
(od
12.
do
8.
st.
prije
n. e.).
Iako
nam
nakonVentrisova desifriranja linearnog
B
pisma
(1953)
grckizapisi iz
mikenskog vremenadopustaju da
polako ispisujemo,
tako
reCi,
prve stranice
povijesti
grckoga
jezika,
ani nam
ipak
jos
zasada
ne
pruzajunikakvu dokumentaciju
0
pocetku neke
knjizevnosti
na
grckom
jeziku.Svi
su ti
zapisi
administrativni
i
racunski dokumenti, pisani
prema
krutim pra·
vilima
dobre
i
stroge dvorske kancelarije koja
ne
dopusta
svojim
pisarimaslobodu niti udaljavanje
od
stvari.
Takvanarav spisa iskljucuje svaku
mogucnost
da
se
u
njima nade
bilo
kakavtrag
izravne knjizevne dokumen-
 
Epska pjesnistva
9
tacije. No valja do dati
da nam
mikenski zapisi zasada ne pruzaJu ni
neiz
ravno neki valjan dokaz za povijest knjizevnosti,
doknam npr.
donose
do
bru
gradu
za studij religije, ekonomije
i
tadasnjeg drustvenog
uredenja.
U
mikenskim
tekstovima nismo jos
uspjeli
raspoznati nijedne rijeci
koja
hi
aludiralanaaktivnostpisanja
iIi
recitiranja
iIi
sastavljanja himna
ili
nekih
kronika.
Prema Homeru
svaki mikenski dvor ima ponekogaeda koji zabavljaauditorij
slaveCi
stara
slavna djela
iIi
pothvate
iz
novijegvremena.No
u
tada suvremenim dokumentima nisu potvrdene
nekeglazbene
ili
vokalneaktivnosti takvevrste. Dok
s
jedne strane
nalazimo
registrirane
sveeenike,vojnike, pastire, keramiCare, graditelje
i
obrtnike
svih
vrsta
i
specijalnosti,
s
drugestrane
u
timpapisima
ne javlja
se
ni
u
palaoi
u
Pilu ni
u
Mikeni ni
u
Knosu ime
aoid6s
ilislicanizrazkoji
bi
upuCivao
na
neko sluzbeno
za
nimanje
povezano
s
pjevanjem. Tako
nam
se
problem prethomerske
epike
javlja
i
dalje
u
istim
okvirima kao
i
prije
Ventrisova otkriea,
pajos
i
danas postojanje
visestoljetne epske
tradicije
izvlaCimo iz
samog Homera,tj.
iz
cinjenica, jezika
i
umjetnicke
kvaliteteHomerovihepova.
No
zatotaj
problem nakon desifriranja
mikenskog
pisma
mozemo
promatrati
u
novomsvjetlu
i
konkretnije. Ventrisovo
namotkrieepotvrduje postojanje
grckogjezika
u
srediStima
mikenskekulture
mnogo
ranije od
12. s1.
prije
n. e., staviSc,
dokumentira nam
s
odredenom
tocnoseu
arhajski
vee
razvijen
stupanj
je
zika
u
vremenu
koje
prethodi
viSe
od
pet
stoljeea
prvim dosadasnjim
svje
docanstvima grckog alfabeta. Tako
i
problem postojanja
duge pjesnicke
tradicije prije Homera
dobiva veeu sigurnost.
lma,
nairne,
morfema
i
rijeci
karakteristicnih
u
homerskom
jeziku koje susreeemo
u
mikenskim
teksto
virna. U
njima ima predmeta
i
sluzbiopisanih
u
Homera.Stoga danas
viSe
nije potrebno
dokazivati
i
vrednovati povijesnu
vrijednost homerske
epikekao djelomicnog
dokumenta
0
drustvu
i civilizaciji
mikenske
i
dapace predmikenske epohe.Tako
je
za
bolje razumijevanje
Ilijade
i
Odiseje
od presudne
vaznostibilo
otkrivanje
kretsko-mikenske
kulture.
Prvi
i
najtezi
korak na tom putu
u
proslost
ucinio
je njemacki
trgovac
i
arheolog-amater
Heinrich
Schliemann
(1822-1890).
Na temeljupodataka
u
Homeruon
je
na brezuljkuHisarliku
(=
turski
»tvrdavica«) u
sjevernom dijelu
Troade
otkrio
devet naselja,
koja
zahvaeaju slojeve
od
kamenog
doba
do
rimskihcarskih
vremena. Otkrivsi
u
drugom sloju
odozdo bogate zlatne
i
srebrne
nakite, bio
jeuvjeren da
je
nasao blago
trojanskog kralja
Prijama. Kasnije
je
Dorpfeld,
usporedivanjemostataka materijalne kulture
u
sestom
sloju odozdo
s
nalazima mikenske
kulture sto
ih
je
Schliemann iskopao
u
Mikeni
i
Tirintu,
utvrdio da
je
Ho
merova Troja
sesto naselje,
a
Blegen
je
dokazao
da je
sedmi
grad
bio
razorennakon
opsade
u
dobakoje
odgovara
trojanskom
ratu
opisanom
u
Homera.Utvrdene
palace's
kiklopskimzidinama
i
lavljim
vratima,
velicanstvenekraljevske grobnice
sa
zlatnim
maskama,
nakitom, vrcevima, macevima
i
vazama,
sto ih
je
Schliemann
otkrio
u
Tirintu
i Mikeni,
govore
0
bogatoj
i
dot ada
nepoznatoj
kulturi
drugog
tisuCljeea
prije
n. e.,
koju prema
glav
nom
sredistu,Mikeni, zovemomikenskom.NoEvansova iskopavanja
u Kno
su
na
Kreti
(od
1890.
dalje) pokazala
sudajemikenskakultura
u
mnogo
cemu nastavak starije
i
osebujne kretske
kulture.
Otuda
i
nazivkretsko-mikenska kultura.
Prema
Minosu,
mitskom vladaru na
Kreti, zovu
je
mi
nojskom,
a
prema Egejskom moru
jos
i
egejskom. Ostaci Minosove palace'
10
Grcka
knjizevnost
u
Knosu
s
uzornom
kanalizacijom,
s
bogatim zidnim
slikarijama
i
freskama,zatim
fi£urice
i fino
ornamentirane
vaze
svjedoce
da su
nosioci
te kulture,
kojoj
gr~nice
sezu
u
treee
i
pocetak
cetvrtog
tisuCljeea
prije
n.
e.,
bili
na
yisokom
stupnju
civilizacije.
Sredinom
drugoga tisueljeea sirila se
kretskakulturaprema istoku
(Troja)
i
prema grckom
kopnu, osobito
u Argolidi.
Zlatna
mrtvacka maska
iz
mikenske
grobnice,
aka
1500.
prije n.e.
Kretska kultura,
iako
u
biti
samostalna,
rasla je
i
razvijala se
pod jakimutjecajem prastarih kultura
s
obalaEufrata
i Nila.
Vaznu ulogu
u
razmjenimaterijalnih dobara
odigrao
je
trgovacki
i
pomorski narod
Fenicana. Koliko
je
kretsko-mikenska
kulturabila prozeta utjecajem kulture
lstoka
i
Egipta,
pokazuju
i
mnoge aluzije
u
Ilijadi
i
Odiseji
gdje
se
spominju predmeti
iz
radeni
u
Sidonu
ili
oni koji
su
dosli
iz
egipatskeTebe.
Premdakretska
i
mikenska kultura imaju
i
svojih osobitosti (npr.
na podrucju materijalnekulture
u
nacinu
gradnje,
a u
drustvenom
pogledu
matrijarhat na
Kreti,
patrijarhat
u Mikeni),
ipak
one cinezaokruzenucjelinu.ZahvaljujuCi
desifriranju hetitskih
dokumenata,
nadenih kod iskopavanja
glavnog
grada hetitskog carstva
u
sredistu
Male
Azije,
kojidatiraju
iz
istog
Hemena
kao
mikensko
doba
u
Grckoj,
i
Ventrisovu
otkrieu
i
BlegenovuistraziYanju
u
Troji, mi
smo
0
mnogim
stvarima
mnogo
bolje
upoznati
od
 
Epska
pjesnistva
11
samih starih
Grka. Danas se pouzdano
znada je postojala opsada Troje
i
da
jeona
bila
opljackana
i
porusenapotkraj
mikenskog doba.
I
nadalje,zna se
dasuupravo
u
ono vrijeme
i u
onom
kraju
djelovale
ve1ike
grckevojnicke
i
trgovackesnage.
Imamo opravdan
razlog za vjerovanje
da
su
i
imena
glavnih
junaka
u
Ilijadi
zaista
imena ljudi
koji
su
imali vidan
udio
u
ratu
koji sevodio
u
ono vrijeme
u Maloj Aziji.
Plemena
koja su
u vri-
jeme
kretsko-mikenske
kulture
nastavala Grcku
spominju
se
viSe
puta
u
egipatskim
tekstovima
pod imenom
Ahajvasa
i
Danauna,
sto
odgovara
na-
zivima
Ahejci
i
Danajci
kojima Homer
naziva
grcka
plemena
pod
Trojom.
Svecenica
(?)
sa
zmijama,
iz palaceu Knasu.
Obajena
fajansa,
aka
1700.
gadine
prije n.
e.
Slika politickih
i
socijalnih
prilika
u
Homeru
vrlo
je
slozena
jer
su
po-
mijesani
elementi razlicitih
kultura,
tj.
ranD i
kasno
mikensko doba, bron
.cano i
zeljeznodoba, helenski
srednji
vijek
i
kasnija
razdoblja.Uvijek
je
postojao dojam da nedostaje
mnogo toga znacajnogza Agamemnonovo
vrije-
me.
Dokumentilinearnog
B
ne
pruzaju nam dosada nikakvu pomoc
u vezi s
pitanjem
politickog
uredenja
Grcke kao cjeline,
panase
spoznaje
0
tomemoramo jos
temeljiti
na
Homeru
i
arheoloskim
podacima.
Prema Homeru
12
Grcka
knjizevnast
Grcka mikenskog doba bila
je
mozaik
manjih
i veCih
kraljevstava, svakosa
sredistem
u yelikoj
palaci
(Pil,
Mikena,Tirint), povezanih
ne bas tocno
definiranimsayeznistyom
s
jednim
kraljevstvom, tj.Agamemnonovim
u
Mikeni.Radi
se
yjerojatno
0
stvarnom stanju.
Mikenske plociceto doduse
ne
po
tuduju
ali i
ne
proturjece
tome. No zato
ti dokumenti daju
bogate
podatke
o
unutrasnjoj
ekonomiji kraljevstva
u
Pilu
i
dopustaju da rekonstruiramo
u
tancine sliku
autokratskog
rezima,
birokratski
organiziranog
s
mnostvom
Cinomika, koji
su
mjerili, sabirali,
dijelili,
rasporedivali
i
uskladistavali.Ropski
je
posao bio
rasiren
i
dobro
organiziran.
Radje
bio specijaliziran,
a
obradivanje zemlje bilo
je
uredenona
vrloslozen
naoin.
U
Homera nema
predodzbe
daje
taj
herojski
svijet zapravo
uzor
birokracije,
da
je
to
drustvo
kontrolirano
od
vojske povjerenika.Svaki
i
najmanji
izvjestaj,dapace
i
racun
0
izddavanju
i
cuvanju jedne
koze,
registrirao
je
tajnik
u palaCio
Dokumenti linearnog
B u
tome
su jednostrani
i
ne
govore
0
oblicima
mi-
kenskoga zivota koji poznamo
iz
drugih
izvora.
Homerove
pjesme prikazuju
velike
kraljeve
i
njihove dvorjane, govore
0
malobrojnoj
i
silno
privilegi-
ran
oj
klasi
koja
svoja
prava
temelji
na
plemenitosti
roda
i zivi
od bastinjenog imutka,
a
vezana
je
sarno
neodredeno
s jaCim
gospodstvom
i
dostacvrstim
alielasticnim kodeksom casti
u
kojem je
glavno
svojstvo
osobnahrabrost.
No
arheoloska otkrica
upoznala
su nas
s
klasom
mikenskih
trgovaca
kojisu
izmedu
1400. i 1200.
prije
n. e.
prenosilisvoje proizvode do Sicilije
i
svedo
Egipta
i
Palestine. Ucvrstili
su
se
na
Kreti, Rodu,
Kipru
i
sirijskim
obalama. Na osnovi
svih
podataka
mozese reci
da je
vladajucaklasa zivjelane
sarno
u
blagostanju
nego, staviSe,
raskosno
zahvaljujuCi
smionosti
i po-
duzetnosti
jake
trgovacke klase. Poznato
je da su
kraljevi
ddali
pod
rigo-
roznom
kontrolom
svoje podanike
s
pomocu
izvanredno razvijene
i
namet
ljive
administrativne
organizacije.
Homer
pozna
u
svemu tomesarno
po-
litickiaspekt.Na vrlo
tesko
pitanje, zasto
Homer
ne zna mnogo toga
iz
hvota
mikenskog vremena,
dan je
jedan
odgovor
u
najnovije vrijeme.
Nairne, svi
pretpostavljaju,
a
tako su
mislili
i
stari
Grci,
da
je
Homer
zivio
stotinegodina
nakon
zbivanja
kojaopisuje
i
da
0
toj
proslostinije
imao nikakve
pisane
dokumente.
Prema tome
bilobi tocnije
da
se
pitamo
kako
je
dosaodo
onogasto
vrlo
dobro
zna. Odgovor
je
u
tomeda
je
grckaepika bilausmena
i
tradicionalna, tj.
ona
sesastavljala napamet,
pamtila
i
usmeno
prenosila,
mi-
jenjala
se
i
povecavala. Tako
Ilijada
predstavlja posljednji stupanjjednog
razvojnog
procesa
i
prosirenja,
a
pocetak joj
je
bio
odmah
za vrijemeopsje
danjaTroje
ili
neposredno
poslije toga.
U
neodredenom casu
poslije
1200.
g.
prije
n.
e.
mikenskaje
civilizacija
zbrisana
s
lica zemlje. Velike palace
u
Tirintu,Mikeni
i
Pilurazorene su,kraljevi
i
njihovi podanici
su
ubijeni
iIi
pretvoreni
u
roblje.
Gotovo
cetiri
slijedeca
stoljeca traje
razdoblje
mraka.
S
tom katastrofom mora da
se
izgubio i
slogovni
sustav pisanja
(linear
B),
nedovoljan za grcki jezik.
Takosu
Grci
morali
iznova zapoceti. Neki genijalni
anonimus
unio
je
u sje-
verno
semitsko konsonantsko pisanjepromjene koje
su
omogucile
pisanje
vokala
paje
doslo do grckog alfabetskog pisanja.
Najstariji je dokument
toga
pisanjametricki natpisna
atickoj
vazi iz
prve
polovice
8.
st.
prije
n.
e.
~o
alfabetsko
je pisanje
sigurno
barem
stoHnu godinastarije,
tj.
pada
u
pocetak
9.
st.
Search
Search History:
Searching...
Result 00 of 00
00 results for result for
  • p.
    • Notes
    Load more