Završio se muzičkifestival Exit.U sred ispitnihrokova, kako toda organizatori otome nisu vodiliracuna. Hmmm.Ali, naši studentiizdramčili još nekuparu od roditelja, iglavom bez obzira– otišli!
Na ogromnom prostoru zatvorili su ( iz provjerenih izvora
znamo) ljude željne iživljavanja, eksperimentisanja, nar
-
komane, tabletomane, i ostale devijacije društva u znoju,ekstaziju i prašini, dali im još stimulansa, divlje muzike,koja, naučno potvrđeno, izaziva agresivno ponašanje.Čudno je li? Žene u kavezima, tijela puna droge, alko
-
hola, dim od marihuane, cigareta i nekakvih aparata, ko
-
jima je jedini posao da prave dim, na sve strane, buka odkoje se (dokazano) oštećuju sluh, srednje uho, centar zaravnotežu i centralni nervni sistem, grmi do iznemoglosti.
Narednih 360 dana Srbija se bori sa tim istim ljudima i „
želi da smanji stopu kriminala, nasilja, narkomanije, alko
-
holizma, bludničenja, apatije,.... Da ih ta četiri festivalskadana ne friziraju, pa puste među narod, šta bi policija ra
-
dila ostatak godine?Naša resorna Ministarstva imaju nemalo drugačiju lo
-
zoju. Ljeto 2009. bilo je ludo. Desetine, stotine, hiljada
maraka izdvojeno je od novca svih nas poreskih obveznika
da bi se doveo neki Leni Kravic, Lepa Brena, Simpl majndsi njima slični no smoking orkestri.Slike naših najboljih umjetnika stoje na tavanu, bibliotekezjape prazne, o recitovanju niko i ne sanja, (nedavno je jedna studentkinja od 23 godine rekla da bi stalno išla upozorište da je znala da je tako smiješno) kipari, grnčari,režiseri dokumentaraca, perkusionisti, pjevači šlagera,violinisti, modelari, odavno su digli sidro odavde i otišlitamo gdje ih cijene. Dotle u “našoj avliji” neki britanskiinterpretator najprijemćljivijeg vida umjetnosti vrišti namikrofon, a mi, puni kompleska jer ne živimo u urbanojEvropi, konzumiramo tu jeftinoću. “Put jor hends ap in dier”. I onda status “Extra, vrh vrhova je bilo na na Leni
- jevom (koncertu).
Fejsbuk prepun slika, a pet minuta prije koncerta pita onnju: -Znaš li neku njihovu pjesmu.- Čiju?-Pa od tih “Lenija Kravica”.-To je čovjek, ne bend. Znam neke, ne mnogo...- Ja ne znam, nema veze pjevaću uz tebe.Digresija- zamislite siromašnu porodicu. Roditelji, sini ćerka. Navlače kraj s krajem, više su gladni nego siti,računi zatrpavaju, krediti kolju... Jedva uspjevaju da žive.I onda majka odluči da svaki dan ima savršenu frizuru i
frizira se kod samoprozvanog precijenjenog her stajlera.
Mama, nije bitno šta će selo reći za tvoju natapiranu fensifrizuru, bitno je da ti djeca imaju osnovne uslove za život.
Biljana Matijević
Glavni urednik SR
ZNATE LI PJESME OD ONE GRUPE “LENI KRAVICA”?
s t u d e n t s k a . r e p u b l i k a @ h o t m a i l . c o m
0 5 1 3 0 0 1 9 2
U V O D N I K
09/2010
3