2Od Barksa sam tako
đ
e preuzeo i praksu davanja naslova pesmama – mada sam Rumi nije toradio – jer mislim da to pomaže njihovom utiskivanju u svest
č
itaoca. (Napomena prevodioca)Pokazao je zapanjuju
ć
e
č
ulnu slobodu u objavljivanju svog jedinstva sa Bogom. Rumija je u
oč
ev tajni unutarnji život uputio bivši u
č
enik njegovog oca Burhanudin Mahakik. Burhanudini Rumi su, osim toga, prou
č
avali i pesnike Sanaija i Atara. Kada mu je otac preminuo, Rumiga je nasledio na položaju šeika u derviškoj obrazovnoj zajednici u Konji. Sa 24 godine, on jeve
ć
bio vrhunski znalac u oblasti religije i prirodnih nauka.Na misti
č
nu stazu ga je uveo lutaju
ć
i derviš Šemsudin od Tabriza. Život mu je bio sasvimuobi
č
ajen za jednog verskog u
č
itelja – podu
č
avanje, meditiranje, pomaganje sirotinji – svedok kasne jeseni 1244. godine nije sreo tog neznanca koji mu je postavio jedno pitanje. Šems je putovao s kraja na kraj Srednjeg istoka tragaju
ć
i i mole
ć
i se da nai
đ
e na nekog ko bi mogao''da izdrži moje društvo''. Za
č
uo se glas: »A šta
ć
eš dati zauzvrat?« »Svoju glavu!« »Onajkojeg tražiš je Dželaludin iz Konje.«Pitanje koje je Šems izgovorio nateralo je u
č
enog profesora da se onesvesti i sruši nazemlju. Ne možemo da budemo potpuno sigurni kako je to pitanje glasilo, ali sude
ć
i premanajpouzdanijem saopštenju Šems ga je upitao ko je ve
ć
i, Muhamed ili Bestami, jer Bestami jeizjavio: »Kako je ogromna moja slava«, dok je Muhamed u svojoj molitvi Bogu priznao: »Ne poznajemo Te onako kako bi trebalo.«Rumi se, osetivši iz kolike dubine to pitanje dolazi, srušio na zemlju. Na kraju je bio ustanju da odgovori da je Muhamed ve
ć
i, jer dok je Bestami uzeo jedan gutljaj božanskog izaustavio se na tome, za Muhameda se put neprestano odmotavao. Postoje razli
č
ite verzijeovog susreta, ali ma kako da je on izgledao, Šems i Rumi postali su nerazdvojni. Njihovo prijateljstvo predstavlja jednu od misterija. Više meseci su proveli zajedno bez ikakvihljudskih potreba, zaneti u sferi
č
istog razgovora i drugovanja. Ta ekstati
č
na veza prouzrokovala je neprilike u religijskoj zajednici. Rumijevi u
č
enici osetili su sezapostavljenima. Osetivši nevolju, Šems je nestao jednako neo
č
ekivano kao što se i pojavio.Anemari Šimel, koja je
č
etrdeset godina bila zadubljena u Rumijeva dela, smatra da je uvreme tog prvog nestanka zapo
č
eo Rumijev preobražaj u misti
č
kog umetnika. »Postao je pesnik, po
č
eo je da sluša muziku i da peva, satima se vrte
ć
i u krug.«Stigla je vest da se Šems nalazi u Damasku. Rumi je poslao svog sina, Sultana Velada, uSiriju da vrati njegovog prijatelja u Konju. Kada su se Rumi i Šems drugi put sreli, pali su jedan drugom pred noge, tako da ''niko nije znao ko je zaljubljenik a ko ljubljeni.'' Šems jeostao u Rumijevom domu i oženio se jednom devojkom koja je bila odgajena u njegovoj porodici. Ponovo su po
č
eli dugi misti
č
ni razgovori (
sohbet
), i ponovo je to izazvaloljubomoru i surevnjivost.Petog decembra 1248. godine, dok su Rumi i Šems no
ć
u razgovarali, Šems je bio pozvanna zadnja vrata. Izašao je, i više nikada nije bio vi
đ
en. Najverovatnije je bio ubijen u dosluhusa Rumijevim sinom Aladinom; ako je tako, Šems je zaista dao svoju glavu za povlasticumisti
č
nog prijateljstva.Misterija prijateljevog odsustva prekrila je Rumijev svet. Ovog puta je li
č
no krenuo u potragu za Šemsom i tako stigao do Damaska. A tamo je shvatio:
Zašto bi trebalo da tragam? Ja sam istošto i on. Njegova srž kroz mene govori.Tragao sam za samim sobom!
Njegova ljubav i ožaloš
ć
enost zbog Šemsove smrti našle su svoj izraz u bujici muzike, plesa i lirskih pesama, sakupljenih u obimnu zbirku oda i katrena pod nazivom ''Divani ŠemsiTabrizi'' (''Dela Šemsa od Tabriza''). Jedinstvo je postalo potpuno. Postojala je potpuna
fana
, poništenje sebe u prijatelju. Šems je pisao te pesme.Posle Šemsove smrti i Rumijevog stapanja sa njim, prona
đ
en je drugi sau
č
esnik, SaladinZarkub, zlatar. Saladin je postao prijatelj kojem je Rumi posve
ć
ivao svoje pesme, ne onakovatreno kao Šemsu, ve
ć
sa spokojnom nežnoš
ć
u. A kada je i Saladin umro, tu ulogu preuzeo je Husam
Č
elebi, Rumijev pisar i omiljeni student. Rumi je tvrdio da je Husam bio izvorište,