SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.GLAVA (IZVJESNOGA) TUMA
Č
ENJA (SNOVA, SANOVA )
A prvo što se po
č
elo s njim poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od(izvjesne Allahove) objave je (izvjesni) san dobri (dobro snovi
đ
enje, tj. istiniti snovi, sanovi -snovi koji se ostvare).PRI
Č
AO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pri
č
ao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba. Apri
č
ao mi je Abdullah, sin Muhameda, pri
č
ao nam je Abdurezak, pri
č
ao nam je Mamer, rekao je Zuhrija: Pa je izvijestio mene Urvete od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla:Prvo što se po
č
elo s njim poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od(Allahove) objave (revelacije) je (izvjesno) vi
đ
enje istinito u (svome) spavanju (tj. istiniti san,snovi
đ
enje, sanjanje). Pa je bio (u takvoj prilici da) ne
ć
e vidjeti (nikakvo) snovi
đ
enje (tj. ne
ć
esanjati nikakav san druk
č
ije) osim (tako da) je došao kao raspuknu
ć
e (te) zore (jutra). Pa jebio (uobi
č
ajio da) do
đ
e (da ode u pe
ć
inu) Hira', pa se
č
uva (
č
uvaše se) grijeha u njoj, a ono (tj.a to) je (izvjesno) odavanje pobožnosti (u izvjesnim) no
ć
ima vlasnicama (izvjesnoga) broja(tj. odavanja pobožnosti u brojnim no
ć
ima, po nekoliko no
ć
i razmišljaju
ć
i i sklanjaju
ć
i se tu usamo
ć
u od grijeha koje su radili stanovnici Meke u to vrijeme - u tome se je sastojala tapobožnost). I opskrbi se za to (boravljenje u toj pe
ć
ini hranom i vodom). Zatim se vra
ć
a kaHadidži, pa opskrbi (ona) njega za (dalju posjetu toj pe
ć
ini) sli
č
nu njoj, dok je iznenadilanjega (ta) istina (tj. dok mu je iznenada došla Allahova objava jednoga dana), a on je u pe
ć
iniHira'-u. Pa je došao njemu (izvjesni) an
đ
eo u nju (u pe
ć
inu) pa je rekao:"
Č
itaj!" Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nisam ja sa
č
ita
č
em (nikakvim bio, tj. Nisam ja nikakav
č
ita
č
,
č
italac)!" Pa je uzeo mene pa je stegnuo(stisnuo; ili: pa je jako cijedio) mene,
č
ak je dopro od mene (meni izvjesnom) trudu (tj.teško
ć
i). Zatim je poslao (tj. pustio) mene pa je rekao: "
Č
itaj!" Pa sam rekao: "Nisam ja sa
č
ita
č
em!" Pa je uzeo mene pa je stegnuo mene drugi puta,
č
ak je dopro od mene (meniizvjesnom) trudu. Zatim je poslao (pustio) mene pa je rekao: "
Č
itaj!" Pa sam rekao: "Nisam jasa
č
ita
č
em (tj. Ne znam ja
č
itati)!" Pa je stegnuo mene tre
ć
i puta,
č
ak je dopro od mene(izvjesnome) trudu (tj. bilo mi je to vrlo teško, taj stisak mi je bio vrlo mu
č
an i težak). Zatim je poslao (pustio) mene pa je rekao: "
Č
itaj, sa imenom tvoga (svoga) Gospodara koji jestvorio.....", dok je dopro (do rije
č
i) "..... što nije znao.". Pa se vratio s njima (s tim prvimajetima i rije
č
ima Kur'ana), (a) tresu se njegova mesa (na ramenima, u stvari, komadi mesaizme
đ
u ramena i vrata), dok je unišao na Hadidžu (tj. dok je unišao Hadidži) pa je rekao:"Zamotajte (ili Pokrijte) me, zamotajte me!" Pa su zamotali njega dok je otišao odnjega (taj izvjesni) strah, pa je rekao: "O Hadidža! Šta je meni (doslovno: Šta je za mene)?" Iizvijestio je nju (tu) vijest, i rekao je: "Ve
ć
sam se uplašio na (tj. za) svoju osobu (ili: za svojudušu)!" Pa je rekla njemu: "Nikako! Veseli se! Pa tako mi Allaha ne
ć
e poniziti tebe Allahnikada. Zaista ti zaista
č
iniš dobro
č
instvo (svojoj) rodbini, i obistinjavaš (tj. bivaš istinit,
č
inišistinitim svoje) pri
č
anje, i nosiš (podnosiš izvjesnu, ili: svaku) zamorenost (tj. teret,poteško
ć
u), i ugoš
ć
avaš (svakoga) gosta i potpomažeš na redama (tj. u slu
č
ajevima svake)istine (tj. gdje god je pravo da se pomogne)." Zatim je odvela njega Hadidža dok je dovelanjega Vereki, sinu Nevfela sina Eseda sina Abdul-uzza-a sina Kusajja, a on je sin strica(stri
č
evi
ć
) Hadidže, brat njezinoga oca, a bio je (on jedan)
č
ovjek (koji) se je pokrstio upredislamlju, i bio je (sposoban da) piše (tu) knjigu arapsku (tj. i pisaše on arapsko pismo), pa
piše (tj. na jeziku) arapskom iz Evan
đ
elja (ono) što je htio Allah da napiše, i bio je staracveliki, ve
ć
je oslijepio, pa je rekla njemu Hadidža:"O sine moga strica! Slušaj od sina tvoga (svoga) brata!" Pa je rekao njemu Verekate:"Sine moga brata! Šta to vidiš (vi
đ
aš)?" Pa je izvijestio njega Vjerovijesnik, pomilovao gaAllah i spasio, (o onome) šta je vidio. Pa je rekao Verekate (Vereka): "Ovo (To) je (izvjesni)tajnik (vlasnik izvjesne tajne dobra, tj. an
đ
eo Džibril) koji se je spuštao na Musa-a (tj. kMusa-u). O da sam ja u njoj (u ovoj prilici kada je po
č
ela da dolazi Allahova objava - da sam)mlad, (pa da) budem živ kada izvede (tj. protjera) tebe tvoj narod." Pa je rekao poslanikAllaha, pomilovao ga Allah i spasio: "A zar su oni moji protjeriva
č
i?" Pa je rekao Verekate:"Da. Nije donio (ni jedan)
č
ovjek nikada (ono) što si donio njega (ti, pa da je bilo druk
č
ije)osim (tako da) se je njemu bilo neprijatelj. I ako stigne mene tvoj dan, pomo
ć
i
ć
u te pomo
ć
ioja
č
anom (tj. jednom jakom pomo
ć
i)." Zatim nije ostao Verekate (na životu), da, (tj. to jest)preminuo je. I malaksala je (tj. umirila se je, zadržala se je Allahova) objava (jednim)malaksavanjem,
č
ak (da) se je ožalostio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj.prema onome) što je doprlo nama, (takvom jednom) žaloš
ć
u (da) je jutrom odlazio od nje (tj.zbog te žalosti) više puta da se baci (da se obori) od vrhova (doslovno: od glava, tj. sa visova)visokih (izvjesnih) brda (planina). Pa kada god se je nadvisio (tj. došao, popeo se) u (na) vrh(nekoga) brda zato da baci od (tj. sa) njega svoju osobu (sebe), pojavio se je (pojavi se,pojavio bi se) njemu Džibril pa je rekao:"O Muhamede! Zaista ti si poslanik Allaha uistinu!" Pa se umiri zbog toga njegovosrce (ili potresenost njegovoga srca), i ustali (staloži) se njegova duša, pa se vrati. Pa kada se(tj. kada bi se) oduljila njemu malaksalost (zadržavanje Allahove) objave, jutrom je (jutrombi) otišao zbog sli
č
noga tome. Pa kada se je nadvisio (tj. kada je došao) u (na) vrh (nekoga)brda, pokazao (bi) se njemu Džibril, pa je (pa bi) rekao njemu sli
č
no tome.Rekao je Ibnu Abas: "Raspuknjiva
č
(izvjesnoga) osvanjivanja (svanu
ć
a)....." je (tj.osvanjivanje to je) svjetlo Sunca u (svakome) danu i sjaj Mjeseca u (toj) no
ć
i.GLAVAsna (snovi
đ
enja izvjesnih ljudi) dobrih, i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "Zaista ve
ć
je bio istinit (tj. ve
ć
je istinu govorio, rekao) Allah Svome poslaniku (u njegovome) snu sa(izvjesnom) istinom, zaista uni
ć
i
ć
ete svakako (u) Bogomolju Svetu, ako je htio (ako htjedne)Allah, bivaju
ć
i sigurni (bezbijedni vi), briju
ć
i vaše (tj. svoje) glave i skra
ć
uju
ć
i (vi svoju kosuna glavi), ne
ć
ete se plašiti (ne plaše
ć
i se vi), pa je znao (on ono) što niste znali (vi); pa jeu
č
inio osim toga (doslovno: niže toga, tj. prije toga još jednu) pobjedu blizu (skoro osvajanje -Hajbera prije Meke).".PRI
Č
AO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullahasina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio,rekao:"San (izvjesni) lijepi od (izvjesnoga) dobroga
č
ovjeka je (jedan) dio od
č
etrdeset i šestdijelova od (Božijega) vjerovijesništva."GLAVA:San (izvjesni, izvjesno snovi
đ
enje) je od Allaha.
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
More From This User
Notes
Load more
