YILDIZ LJUBAVNE BASME BOŠNJAČKIH DJEVOJAKA

Ljubavne basme bošnjačkih

djevojaka
Etnologija BiH | Raif Esmerović

Kad momak često dolazi curi pod pendžer,
drugovi ga obično zadirkuju onom poznatom:
„Da nije grah popuc'o?“. Ovom šalom hoće da
mu predbace kako to što ga toliko silom vuče
djevojci nije ljubav, nego da mu je djevojka
nabajala. Momci u to, razumije se, puno ne
vjeruju i sve što im se spomene o bajanju
odbijaju na šalu ali bajanje zaista postoji.
Bajanje je staro narodno umijeće koje gaji
ženski svijet. Ono ima svrhu da pribavi i ostvari
one želje koje se naravnim putem ne mogu
ostvariti. Ako djevojci zapne za oko koji
momak, a ne moža ge nikako drugačije
primamiti, ili ako je počne izbjegavati dragi koji
joj je srcu omilo, onda zaziva u pomoć bajanje.
U bajanju traže lijek ai udate žene koje muž
napusti ili zanemari ili im je zao i okrutan. Ako
se bajalica desi vješta svome zanatu, uspjeh ne
može manjkati. Momak, gonjen nekom
nepoznatom podmuklom silom, počinje
obilaziti djevojku, šta više i ženi se njome, a
muž se vraća ostavljenoj ženi ili biva bolji – već
prema slučaju i namjeni – čvrsto vjerujući da
to čini svojom voljom i iz ljubavi.
Prije je bilo mnogo više žena i djevojaka koje
su znale bajati. Za djevojku, ako je bila
upućena u tajne bajanja, bio je to veliki
dobitak, jer je tada mogla bajati, a da za to
niko ne dozna. Sve ostale djevojke morale su
tražiti povjerljive tet i njima otkrivati tajne koje
im leže na srcu, a to nije bio baš ugodan
posao. Stoga su ovim djevojkama ponajviše
bajale najbliže rodice, kao najpouzdanije, a
bilo je kao i što danas ima, slučajeva da su i
same matere bajale za svoje kćeri.
Kako nekada tako i danas, premda znatno
manje, ima ženskinja koje vjeruju u bajanje i
njime se bave. To su ponajviše „azgin“ (silovite
i nestašne) cure, ubluđene maze („blutke“) i
jedinice. Neke to čine za „nevolju“ a neke od
bijesa, jer im to donosi uživanje. Za takve se
djevojke kaže da nikad ne miruju – i kad liježu i
kad ustaju, i kad rade i kad se odmaraju, pa i u
snu – one vazda šapore.
Ženskinje tvrdo vjeruju u bajanje, dok
muškarci i vjeruju i ne vjeruju, ali se ipak
čuvaju. Momci vide u svakoj curi bajalicu.
Zato, ako djevojka po običaju ponudi momku
kolač, kao znak osobite milosti, on će ga iz
uljudnosti primiti, ali ga neće nipošto pojesti.
Takav se kolač obično daje djeci ili bliskim
drugovima, jer se vjeruje da bajanje može
djelovati samo na onu osobu kojoj je
namjenjeno.
Kur'an strogo osuđuje bajanje. Zato se
bogobojazne i čestite žene i djevojke čuvaju
toga grijeha a one koje baju kriju to kao
najveću tajnu. Dozna li se, naime, da neka cura
baje, na nju pada teška ljaga i mahana, koju ni
vrijeme ne može skinuti, svejedno činila to ona
sama sobom ili z anju bajala koja druga žena.
Stoga razumljivo je da je vrlo teško doći i do
najmanjeg otkrića o tome umijeću. Tajne
bajanja predaju se i povjeravaju samo
najbliskijim i najpouzdanijim osobama. Ostali
mogu jedino u naročitim zgodama da uberu
po koje zrnce.
( Novi Behar XIII broj)
1.
Između akšama i jacije, kada se na nebu
pojave zvijezde, djevojka iziđe napolje i
izabere sjajnu zvijezdu na onoj strani gdje se
nalizi kuća njegog dragog. Gledajući
koncentrisano u nju ona bi govorila:
Selam alek sana jildiz, alek selam hoš jildiz; bir
sana, bir adžet, elbifina bana ćeter, ćemans
dušek i akrebi jorgan. Jalduzlice, po Bogu
sestrice, di mi Muju najdeš, da ga snajdeš; di
ga stigneš da ga digneš; u perčin ga udri, srce
mu izadri – meni ga dovedi! Kad ovo izgovori (Velika Kladuša)
stavi ruke na zemlju i gledajući u nju govori
slijedeće: Crna zemljo, po Bogu majko, ova se
basma ne primila ni mene, ni tebe, ni bašte 4.
građene, ni voćke sađene, ni ovce jalovice, ni
krave bakovice, već Muje (ili kako mu je već Polazeći na sijelo, sastanak ili po vodu djevojka
ime) i Mujina srca i džigerice, i njegovih 77 bi govorila:
damara, 88 žglavaka, 99 kostiju, i njegova uma
Ja zatreptah kano gora i poletih kano voda;
i pameti, i njegovog srca, i srčanog šah-damara
čekaju me kao bega, vas svijet u mene gleda,
o čem mu srce visi; kud god hoda nek o meni
kao u pašu bosanskoga, a najbolje moj nasib, i
misli. Crko, puko, điberisao, čatlajisao dok do
moj suđenik.
mene ne došao, i sa mnom hiljadu i jednu riječ
ne progovorio. I puhne niza se.
Odmah zatim puhne tri puta u pravcu gdje mu (Visoko)
je kuća i bez okretanja vraća se u svoju sobu.

(Visoko)
5.

Ti ode od mene, osta ti pamet kod mene:

2. tamo visio na mene mislio, tamo orio o meni
govorio amin od Boga.
Kad polazi da se nađe sa svojim drugama
djevojka govori ovako: I tri puta puhne za njim.
Sve djevojke pod pas, ja sama nad pas; sve (Velika Kladuša)
djevojke vrane i svrake, ja-tica prepelica,
zlatnih krila, zmajevih očiju: iznad vas
uzlijećem, pred vas ulijećem!
6.
Zatim puhne na onu stranu gdje joj se
Kad vidi Mlađak djevojka gleda u njega i
prijateljice nalaze.
govori:
(Visoko)
Mladi mjeseče - stari vojniče; mladi vojniče
učini me visoku ko jelu, ko biser bijelu da
svakom budem mila i draga a mom Osmanu
3. najmilija i najdraža.
Kada se djevojka priprema nekuda poći ona (Velika Kladuša)
oblači bijelu košulju i govori:

Ja obuče bijelu košulju na se, da privučem sve

momke preda se a sve cure da bacim iza se
veledalin od Boga amin.
Kada ugleda momka koji joj se dopada ona tri
puta tajno puhne u njegovom pravcu.
7.
Ja bol bolden, ja tebe kroz prsten a ti mene
kroz srce. Na srcu ti draga, na očima zlatna.
Sve ti kuće tamnice a djevojke kuće a ja ti
žarko Sunce i Mjesec; u mene žiri, u me viri, u Kojoj ime Prisanka – dabogda moj Emin mene
me dušu pusti. prisnivao, za za kakvu drugu nejmo nikakvih
misli nikada. Kojoj ime Kostolomka – dabogda
(Banja Luka) moj Emin kosti za mnom lomio, ni za kakvom
8. drugom brigu ne vodio.

Ćufur ćuti, lehom leti, ni ćufur ćuti ni lehom (Vlasenica)

leti već moj Mujo za mnom leti. Crko, puko
dok mi ne doleti, dok me ne vidi bijelu,
rumenu, tanku i visoku. 12.

(Cazin)

9. Ja drmam strehom, streha mrakom. Zemlja

Djevojka kako bi bila ljepša i zavodljivija
ujutro, prije nego iziđe sunce, nalije u posudu
vode i na njeno dno stavi malo ogledalce pa se
tako ogledajući u njemu umiva i govori:
Ja se umih vodicom, lipom lipoticom, čistom
čistunicom, bistrom bistricom Jasimovom
dušom i srcom i svega svijeta zjenicom
veledalin amin.
ječi, nebo zveči Rasim na đubretu čuči. Đe ga
nađe da ga snađe, udrile ga drvene harabije,
tatarske kandžije. Prije meni dokas'o nek se
opas'o. Crko, puko, čatlajis'o dok meni ne
doš'o, dok mene ne vidio, dok sa mnom ne
progovorio. Hu đevzuruhu.
(Sarajevo)

(Velika Kladuša)

10.

O, moj dragi, ja te gledam k'o brdo, kršim te

k'o drvo; nek sam ti draga k'o Ademu Hava,
nek sam ti mila k'o Havi Adem.

(Sarajevo)

11.

Ja imadoh tri zvijezdice: tri zvijezdice - tri

sestrice. Jednoj ime Nesanka, drugoj ime
Prisanka, trećoj ime Kostolomka. Kojoj ime
Nesanka – dabogda mom Eminu ne dala
spavati, stalno o meni mislio i kod mene bio.