Dr. sc.

Anđelko Milardović

Aristotel
Struktura predavanja
 Bilješka o Aristotelu
 Aristotel on-line
 Corpus aristetolicum
 Aristotelova etika
 Aristotel ‘Politika’ – raščlamba
• Knjiga prva
• Knjiga druga
• Knjiga treća
• Knjiga četvrta
• Knjiga peta
• Knjiga šesta
• Knjiga sedma
• Knjiga osma

2
Bilješka o Aristotelu
 Aristotel (384.-324. pr. Krista)
 Rođen u Stagiri
 20 godina bio Platonov učenik u njegovoj Akademiji
 Oko 324. pr. K. pozvan za učitelja Aleksandru Velikom
 U Ateni je osnovao svoju peripatetsku školu
 Od njegovih sačuvanih spisa sastavljen je corpus
aristetolicum:
• knjige o logici (nazvane Organon (oruđe))
• prirodoznanstvena djela
• metafizika
• etički spisi
• knjige o estetici

3
Aristotel on-line

http://www.filozofija.net/
http://free-zg.t-com.hr/uu-hr/aristotel.htm
http://www.philo.de/Philosophie-Seiten/personen/aristoteles.shtml
http://www.nyu.edu/pages/linguistics/courses/v610051/aristote.html
http://www.utm.edu/research/iep/a/aristotl.htm
http://www.philosophypages.com/ph/aris.htm
http://www.wsu.edu:8080/~dee/GREECE/ARIST.HTM

4
Aristotelova etika
 Njegova etika za objekt ima područje ljudske prakse kao
djelovanja utemeljenog na odluci
 Svako biće po naravi teži prema sebi svojstvenom dobru u
kojem pronalazi svoje dovršenje
 Ljudsko dobro je djelatnost duše prema razumu
 U njoj kao konačni cilj svoje težnje čovjek pronalazi
eudaimoniju (blaženstvo), koje je neovisno o vanjskim
okolnostima
 Da bi specifično dobro suše bolje odredio Aristotel razlikuje
dijanoetičke i etičke kreposti

5
Aristotelova etika
A. Dijanoetičke kreposti
 U čistom su djelovanju samog uma
 Aristotel razlikuje teorijski i praktični
um
 Među njima je za etičko djelovanje
odlučujuća samo razboritost
B. Etičke kreposti
 Čovjek ih već zatječe
 Posredovane su poretkom u društvu
i državi (polis)
 Svoju valjanost primaju od tradicije i
općeg suglasja (npr. promišljenost,
velikodušnost)

 Uvježbavanje postojećih vrednota u

polisu je bitni dio moralnog
formiranja
6
 Aristotel “Politika”
Hrvatska sveučilišna naklada, 1992.

Raščlamba: dr. sc. Anđelko Milardović,

studeni, 2005.

7
Knjiga prva
 Započinje definicijom polisa/grada kao oblika društvenosti
utemeljenog na zajedništvu čija je svrha neko dobro
 Najviše zajedništvo koje sadržava ostale oblike zajedništva što
počiva na dobru Aristotel naziva državom ili državnim
zajedništvom 1252a (5)
 Definicija pod utjecajem etike s naglaskom na dobru ‘bilo ono
zbiljsko ili prividno’
 Riječ je o teleološkom motrištu
 Zajedništvo se ovdje može odrediti kao ‘bivanje udvoje’ tj. odnos
‘vladajuće i vladano’ čija je svrha opstanak 1252a (30)
 Vladajuće je po naravi gospodareće, a vladano robujuće

8
Knjiga prva
 Prvi tip zajedništva je selo/naselina izniklo od jednog doma
sastavljeno od istomišljenika. Po Aristotelu je to obitelj
(istomišljenici), srodnici 1252 (20)
 Već spomenuti grad nastaje iz nekoliko sela, kao tip zajedništva
‘potpune samodostatnosti’
 Nastao je ‘poradi pukog življenja’ i opstoji ‘poradi dobra življenja’
1252b (27)
 Aristotel grad određuje kao oblik društvenosti a čovjeka u gradu
kao ‘društvenu životinju’ 1253a (5), (10)
 Onaj tko je izdvojen iz društvenosti (cjeline) i koji se ponaša
samodostatno po Aristotelu je ‘Bog ili životinja’ 1253a (29)

9
Knjiga prva
 Podrijetlo zajedništva i društvenosti Aristotel vidi u porivu za
zajedništvom: ‘Po naravi dakle postoji poriv u svima za takvim
zajedništvom’ 1253a (29, 30)
 Ako je čovjek odvojen od zakona i pravde onda je on po
Aristotelu ‘najgori od svih’
 Aristotel razlikuje pravdu od pravednosti
 ‘pravednost je dočim društvena. Jer pravda je poredak državnog
zajedništva, a pravednost je prosudba pravednoga’ 1253 a (35)
 Grad se sastoji od domaćinstava. Domaćinstvo se temelji na
gospodarstvu, ekonomiji. Oikos – nomos ili zakonitosti
upravljanja kućom
 Aristotel govori o savršenom domaćinstvu, koje se sastoji od
‘robova i slobodnjaka’

10
Knjiga prva
 Rob je onaj koji po naravi ne pripada sebi nego drugome.
Njegova bit je pripadnost drugome
 Pripadnost drugome stavlja ga u poziciju vladanoga (onim kojim
se vlada)
 Rob i slobodnjak određuju se po kreposti i nevaljalosti
 Prema tomu ‘jedno mora biti vladano, a drugo vladati…’ 1255b
(4, 5)
 Rob je dio imovine 1256a
 U dijelu o ekonomiji Aristotel govori o umijeću stjecanja novca i
razmjeni – trgovina
 Novac je nastao poradi ‘nužnosti razmjene’ 1257b
 Prva knjiga završava nakanom istraživanja najboljeg državnog
poretka 1260 (20)
11
Knjiga druga
 Počinje s nakanom istraživanja najboljeg državnog poretka
 Na jednom mjestu državu određuje kao ‘neko mnoštvo..’ 1261a (20)
 Ona ne nastaje od ‘sličnika’ kao obitelj 1261a (22)
 U 1263b (35) Aristotel ponavlja određenje države kao mnoštva, a
kaže kako ‘treba je odgojem činiti zajedničkom i jednom’
 Odgoj bi trebao voditi skladu države
 Glede blaženstva dijelova i cjeline u državi Aristotel kaže: ‘Ali
nemoguće je da cjelina biva blaženom ako svi njezini dijelovi ili
većina ili neki od njih ne posjeduju blaženstvo’ 1264 b (15)
 Glede imutka građana i njegova uređivanja zakonima ,
zakonodavac je u položaju osobe kojoj ‘nije dostatno izjednačavati
imutke, nego treba težiti sredini’ 1266b (25)
 Država se treba urediti prema unutra i prema van

12
Knjiga treća
 Postavlja temeljno pitanje iz filozofije politike: ‘Što je napokon
država?’ 1274b (35)
 Aristotel razlikuje državnika, zakonodavca i državni poredak: ‘
Vidimo kako je sav posao državnika i zakonodavca oko države,
dok je državni poredak nekakav raspored stanovnika države’ 1274 b
(35)
 Država kao složevina sastavljena od dijelova
 Istraživanje država Aristotel započinje istraživanjem dijelova, dakle
od građana tj. ‘prvo treba istražiti o građaninu. Jer država je neko
mnoštvo građana’ 1275a
 Tko je građanin? Aristotel uviđa spor glede određenja građana
oko kojeg se spori
 Građanin u pučkoj vladi nije i onaj ‘u vladavini malobrojnih’ 1275 a
(5)

13
Knjiga treća
 Građanin se ne postaje po stanu, jer negdje stanuje
 Čime se određuje građanin? Aristotel: ‘Sudioništvom u sudstvu i
vlasti’ 1275a (25). To su oni koji sudjeluju: ‘Dakle, kao građane
određujemo one koji u tome sudjeluju. To bi dakle bila odredba
gotovo najprikladnija za sve one koji se nazivaju građanima.’
1275a (33-35)
 Građanin se razlikuje prema državnom poretku: ‘ tako je i
građanin nužno drugačiji prema svakom pojedinom državnom
poretku’ 1275b (5)
 Aristotelovo određenje građana s obzirom na sudioništvo najviše
odgovara pučkoj vladavini tj. ‘najviše je to u pučkoj vladavini, dok
u drugima može biti, ali i ne mora. U nekim porecima ne postoji
puk, i ne govori se o skupštini, nego o savjetima…’ 1275b (5-10)

14
Knjiga treća
 Na upit tko je građanin i što je država odgovor pronalazimo u
1275b (20). Aristotel: ‘Jer onaj tko ima moć sudjelovati u
savjetodavnoj i sudbenoj vlasti, toga ga nazivamo građaninom
dotične države, a državu mnoštvo takvih sposobno za
samodostatan život, jednostavno rečeno’.
 Drugo određenje građana moguće je po roditeljskom podrijetlu
jer potječe od građana
 Glede državnih poredaka Aristotel kaže da se neki državni
poreci ‘oslanjaju na silu, a ne na zajedničku korist’
 Državni poredak obično je izložen u Ustavu. Aristotel: ‘Ako stoji
takav način, bjelodano je kako najčešće treba reći da je država
ista obzirom na Ustav’ 1276b (10)

15
Knjiga treća
 Slijedi razmatranje o kreposti građana državljana
 Jedna od kreposti građana-državljana je spas zajedništva: ‘Isto tako i
građanima, iako su oni različiti, posao im je spas zajedništva, a
zajedništvo je državni poredak. Zbog toga i krepost građana mora biti
prema državnom poretku’ 1276b (30)
 Više je državnih poredak. Aristotel govori o više kreposti građana,
državljana. Ističe onu savršenu. Savršena krepost je dobar čovjek: ‘A
dobar čovjek, kažemo, biva prema jednoj kreposti, onoj savršenoj’ 1276 b
(34)
 O najboljem državnom poretku Aristotel kaže kako krepost (dobra)
građanina i dobra čovjeka nije ista kreposti vladatelja. Pa se otriva da je
prava krepost građanina i vladatelja ‘uzmoći lijepo i vladati i biti vladan’
 Vladavina ‘pri kojoj se vlada jednakima po rodu i slobodama. Takvu
naime nazivamo ustavnom vladavinom, koju treba vladatelj naučiti tako
da bude vladanik …‘1277b (10)

16
Knjiga treća
 Aristotel tvrdi da ‘ne može dobro vladati onaj kojim se dobro ne vlada’
 U odnosu na državu državni poredak je raspored u državi svih
ostalih vlasti, a najviše one glavne 1278b (10)
 U pučkim vladavinama ili pukovladama (demokracijama) glavni je
puk, u manjinskim – manjina. Prema tomu ‘kažemo kako je tima i
državni poredak različit’ 1278b (15)
 Poradi čega je nastala država i koliko je oblika vladavine?
 Ispravnim državnim porecima Aristotel smatra one ‘koji uzimaju u
obzir zajednički probitak…’ 1278b (20)
 Ako pak vode računa samo o probitku vladatelja po Aristotelu su
pogrešni. Zapravo, samosilnički.
 Aristotel određuje državu kao zajednicu slobodnih ljudi
 Koliko je državnih poredaka? Koji su među njima ispravni?

17
Knjiga treća
 Bit državnog poretka je državna uprava. Poredak i uprava za
Aristotela imaju isto značenje
 Državna uprava kao i suveren može biti:
• Jedan
• Manjina
• Većina

 Aristotel na jednom mjestu kaže ‘kada pak jedan ili manjina ili
većina vladaju na zajednički probitak, takvi su državni poreci
nužno ispravni; dočim oni koji su na zasebničku korist, bilo
jednoga ili manjine, bilo većine, ti su zastrane’ 1279a (25-30)

18
Knjiga treća
A. Tipologija poredaka i njihove zastrane:
 Jednovladu u ime zajedničke koristi Aristotel naziva kraljevstvom
(basileia)
 Vlast manjine naziva ‘vladavinom najboljih’ (aristokracija)
 Vlast mnoštva (većine) kada vlada na zajedničku korist – ustavna
vladavina (politea)
 Zastrane spomenutih oblika vladavine su:
 Samosilništvo (turannis) za kraljevstvo
 Vladavina malobrojnih (oligarchia) za vladavinu najboljih
 Pučka vladavina za ustavnu vladavinu (demokratia)

 Samosilništvo smjera koristi samovladama

 Vladavina malobrojnih na korist bogataša
 Pučka vladavina na korist siromaha, dočim zajedništvu na korist nije
nijedna od njih 1279a (30, 35, 40), 1279b (5, 10)

19
Knjiga treća
 Karakteristike pobrojanih poredaka tj. ‘što je svaki pobrojani poredak’
 Aristotel se dalje pita: ‘koje odredbe postavljaju vladavine malobrojnih i
pučke vladavine, i što je pravednina u jednome i drugome poretku’
1280a (10)
• Samosilništvo – jednovlada ili gospodstvo jednoga nad državnim zajedništvom
• Vladavina malobrojnih – vlast u poretku drže imućnici
• Pučka vladavina – vladavina neimućnika 1279 b (15)

– Pravedno = jednako, koje i jest, ali ne svima, nego samo nejednakima

– Nejednako = čini se pravednim, pa i jest ali ne svima, nego samo
nejednakima
 Ljudi se nisu udružili u državu samo poradi življenja, nego prije poradi
dobra življenja 1280a (30, 35)

20
Knjiga treća
 U 1281a Aristotel dopunjava prethodno određenje države: ‘Država
je zajedništvo rodova i sela u savršeno i samodostatno životu. To
je pak, kako kazasmo, blaženo i lijepo življenje’ 1281 a
 Državno zajedništvo nije poradi pukog suživljenja već biva radi
lijepih činidbi 1281a (5)
 Glede navika o državi i filozofiji države Aristotel raspravlja u 1282 b
(15,20): ‘budući je pak u svim znanostima u umijećima svrha
dobro, najveće je i najviše u najglavnijoj od svih, a ta je nauk o
državi
 Dobro države je ono pravedno, koje je opet na zajedničku korist
 Uređivanje države na zajedničku korist teško ide poradi
neobaziranja ljudi na istu. Aristotel: ‘ali se u državama tako ne
događa, jer se ljudi ne obaziru na korist zajedničke države, već se
ostarcizmom služe u stranačke svrhe
21
Knjiga treća
 Dakle, u izopačenim državnim porecima, jasno je kako je takvo
što zasebično korisno i pravedno, samo je isto tako bjelodano
da to nije i naprosto pravedno’ 1284b (20)
 U tipologiji državnih poredaka kraljevstvo je po Aristotelu ‘jedan
od ispravnih državnih poredaka’ 1284b (20)
 Aristotel dalje istražuje ‘je li korisnije da vlada ‘najbolji muž ili da
vladaju najbolji zakoni?’
 Tipovi kraljevstava 1285a
• Kraljevstvo iz junačkog doba po pristanku podanika s ograničenim
ovlastima – kralj kao vojskovođa i sudac
• Barbarsko-nasljedna samosilnička vladavina u skladu sa zakonom
• Izborno samosilništvo
• Kraljevstvo gdje jedan vlada svime

22
Knjiga treća
 Vladateljima kaže da se trebaju pridržavati sveopćeg načela
 Državama bi bilo bolje izabrati vladavinu najboljih (aristokracija)
nego kraljevstvo 1286b (5)
 Aristotelova tranzicija poredaka:
• Kraljevina -> ustav (nastalo mnogo sličnih po kreposti)
• Ustav -> vladavine malobrojnih
• Vladavina malobrojnih -> samosilnička vladavina
• Samosilnička vladavina -> pučka vladavina 1286b (10-15)
 U razmatranju tipova vladateljstva Aristotel kaže da je najbolje i
najpravednije kad vlada zakon, ‘stoga je pravedno da ništa više ne
vladaju nego što se s njima vlada. I to redomice i naizmjence. A to
je već zakon. Jer red je zakon i bolje je izabrati da zakon vlada
negoli jedan između građana, i prema istome razlogu, iako bi bilo
bolje da neki vladaju, ipak te treba postaviti kao zakonočuvare i
službenike zakona.’ 1286b (20)

23
Knjiga treća
 Vladavina zakona = vladavina Boga i uma
 Glede vladatelja i zakona: ‘jer dobro sudi svaki vladatelj odgojen
na zakonu.’ 1286b (25)
 Knjigu treću završava nakanom kazivanja ‘o najboiljem
državnom poretku, kojim načinom po naravi nastaje i kako se
zasniva.’ 1288b (5)

24
Knjiga četvrta
 Otvara pitanje najboljeg državnog poretka i znanosti koja bi ga
trebala istražiti 1288b (25)
 Aristotel kaže da ‘dobar zakonodavac i istinski državnik ne smije
smetnuti s uma ni naprosto najbolji poredak ni najbolji po danim
okolnostima…’ 1288b (25)
 Skreće pozornost na potrebu spoznaje poretka koji bi najviše
odgovarao svim državama. I dalje: ‘ne treba razmotriti samo
najbolji poredak, nego i mogući, te slično i onaj lakše ostvariv i
zajedničkiji svima.’ 1288b (40)
 Zatim slijedi druga definicija državnog poretka: ‘naime državama
je državni poredak raspored (sustava) uprave, kojim se
načinom raspodjeljuje, i što je vrhovništvo u državi, te što je
svrha svake pojedine zajednice.’ 1289a (15)

25
Knjiga četvrta
 O odnosu zakona i načela državnog poretka Aristotel ovako
zbori: ‘zakoni su dočim odvojeni od samih načela državnog
poretka, prema njima trebaju vladatelji vladati i štititi od njihovih
prekršitelja.’ 1288b (20)
 U četvrtoj knjizi Aristotel potvrđuje tri prethodno istaknuta dobra
poretka, tj. ‘tri ispravna oblika državnog poretka: kraljevina,
vladavina najboljih i ustavna vladavina, te na tri njihove
zastrane: samosilništvo, vladavina malobrojnih, pučka
vladavina
 Slijedi prikaz ustavne vladavine:
– Ustavna vladavina kao ‘pučka vladavina’ (1290a (20))
– Za pučku vladavinu Aristotel kaže da postoji ‘kad su slobodnjaci
vrhovna vlast, a vladavina nekolicine kad su to bogataši…’ 1290b

26
Knjiga četvrta
 Država se po Aristotelu sastoji od mnogih dijelova. Nju tvore ovi
staleži (1291a)
• Ratari
• Rukotvorci (umjetnici)
• Trgovci
• Najamnici
• Ratnici
• Robovi
• Imućnici

 Upravitelji državnih poslova …’jer bez vladatelja ne može bivati

država. Mora dakle biti onih koji su uzmožni vladati i služiti državi
u tim službama, bilo neprekidno, bilo redimice..’ 1291 a (35)
• Savjetnici
• Suci

27
Knjiga četvrta
 Glede pučke vladavine, ona je zastrana od ustavne vladavine
 U 1289b (10) Aristotel kaže…’najgora je pučka vladavina, koja
je opet od najgorih najbolja.’
 No, čini se, ima više oblika pučke vladavine:
1. Prema jednakosti
• Pučka vladavina prema jednakosti – ne smiju premašivati niti
neimućni, niti imućni, te da nijedni nemaju vrhovništvo nad
drugima, nego da su slični i jedni i drugi
• Nju resi: a) sloboda; b) jednakost; c) puk kao većina; d) odluke
većine
• Takav je poredak nužno pučka vladavina 1291 b (30,35)

28
Knjiga četvrta
2. Prema imutku
• Službe se u vlasti podjeljuju dohodarinama; ‘svatko sa stanovitim imutkom
sudjeluje u vlasti; onaj tko izgubi imutak – ne sudjeluje 1292 a

3. Participacija građana i vladavina zakona

• ‘treći je oblik pučke vladavine u kojem sudjeluju svi građani koji su
besprijekorna podrijetla, a vlada sam zakon.’ 1292 a

4. Građani i zakon
• ‘u četvrtom obliku pučke vladavine svakomu je dopušteno sudjelovati u
vlasti, samo ako je građanin, ali i tu vlada zakon.’ 1292 a (5)

5. Vrhovništvo pripada mnoštvu

• ‘u petome obliku pučke vladavine sve ostalo je isto, samo što vrhovništvo
pripada mnoštvu, a ne zakonu.’ 1292a (5)

29
Knjiga četvrta
 Poredak kojeg Aristotel određuje kao ‘vladavina najboljih’
(aristokracija) sastavljen je prema krepostima
 Poredak kojega u 1290a (20) Aristotel naziva ustavna
vladavina (politeia) jasnije određenje dobiva u 1293b (35).
Aristotel: ‘jer ustavna vladavina općenito rečeno mješavina je
vladavina manjine i pučke vladavine
 Vladavinom manjine ili malobrojnih (oligarchia) Aristotel naziva
vladavinom u kojoj se vlast podjeljuje:
• Dohodarinama (imutkom) sudjelovanjem u državnoj upravi
• Visokim dohodarinama kada se stječu visoki položaj u državi
• Nasljeđivanjem oca
• Ne zakonima već vladateljima 1292b

30
Knjiga četvrta
 Samosilništvo je od svih oblika državnih poredaka ‘najmanje
državni poredak’
 Oblici samosilništva
– Izborno jednovladarstvo/samovladarstvo
– Vladari/vladateljstvo ne prema zakonu nego ‘prema vlastitoj ćudi’
– Vladateljstvo kada vladar vlada svima i sličnicima i boljima od sebe
na svoju korist, a ne na korist svojih podanika, te stoga protiv
njihove volje 1295a (20)
 Život države je ustav u kojemu su istaknute kreposti države: ‘a
te iste odredbe kreposti i opačine moraju biti i za državu i njezin
ustav, jer je ustav život države’ 1295b
 Aristotel je najbliži poretku koji se temelji na krepostima -
aristokracija

31
Knjiga peta
 Aristotel započinje opisom nastanaka pojedinih vladavina i
poredaka 1301a (30)
 Podrijetlo pučke vladavine – u jednakosti
 Podrijetlo manjinske vladavine – u nejednakosti prema imutku
 Pravednost i nepravednost mogu biti uzrokom buna i okreta
državnih poredaka: ‘počela su ti, dakle, tako reći, i sama
izvorišta buna, ono što ih potiče da se bune. Stoga i promjene
bivaju dvostruko’ 1301b
 Promjene uslijed buna:
A. Protiv državnog poretka – iz pučke vladavine u vladavinu manjine
B. Ne protiv državnog poretka – postojeće ustrojstvo pretpostavljaju
drugima, i samo ga žele preuzeti u svoje ruke, bilo ono manjinska
vladavina ili jednovlada

32
Knjiga peta
 Aristotel se bavi dalje istraživanjem početaka i uzroka buna,
razloge koji potiču ljude na bunu
 Općenit uzrok bunama: jer jedni se bune poneseni jednakošću,
kad smatraju kako im je gore, i ako su jednaki s onima koji imaju
više; drugi su pak gonjeni nejednakošću i nadmoćnošću kad
pretpostavljaju kako, iako su nejednaki, ipak nemaju više, nego
jednako ili manje (što kao zahtjev može biti pravedno, a može
biti i nepravedno)
 Naime, oni što su potčinjeni bune se kako bi bili jednaki, dok oni
što su jednaki (bune se) kako bi bili viši. 1302a (30)
 Uzroci pobuna mogu još biti: zbog dobitaka, zbog gubitaka,
časti, pravednosti, svađe, zazora, obijesti, porasta moći

33
Knjiga peta
 Slijedi opis povijesnih primjera pobuna i promjene državnih
poredaka 1302b i 1304b
 Državni se poreci mijenjaju 1304b (10):
• Pomoću nasilja
• Pomoću obmane
 Državni se poreci čuvaju:
• Ne protuzakonitim činidbama
• Ne vjerovanjem smicalicama
• Vjerovanjem strahu podanika
• Sprječavanjem svađa i buna među značajnicima s pomoću zakona
• odgoj
 Glede odgoja u ulozi čuvanja državnog poretka Aristotel: ‘jer
nikakve koristi ni od najkorisnijih zakona uz koje pristaju svi
građani, ne budu li mladi privikavali i odgajali u duhu državnog
poretka… 1310a (12,15)

34
Knjiga šesta
 Zbori o načinu ustrojavanja pučkog državnog poretka po načelu
pravde i slobode
 ‘osnova pučkog državnog poretka je sloboda’ 1317a (40)
 Tome smjera svaka pučka vladavina 1317b
 U pučkoj vladavini pravedno je ono što je prema broju
postavljeno, ‘a ne prema dostojanstvu’
 Mnoštvu pripada vrhovništvo po broju
 Obilježje pučkog državnog poretka je izbor tj. ‘živjeti kako tko
hoće’ 1317b (10)
 Za sve službe u vlasti biraju se svi između svih; svi vladaju
svima pojedinima i svaki pojedini naizmjence svima

35
Knjiga šesta
 Ždrijebom se izabiru položaji u vlasti
 Za upravne položaje ne zahtjeva se nikakva dohodarina
1317b (17, 20)
 Nitko ne može dvaput imati isti položaj
 Službe su u vlasti kratkotrajne
 Sudačke dužnosti obavljaju svi
 Skupština ima vrhovnu ovlast nad svim stvarima ili nad
najvećima

36
Knjiga šesta
 Obilježja pučke vladavine u odnosu na aristokratsku i
oligarhijsku su:
• Prostoća podrijetla
• Siromaštvo
• Neobrazovanost
• pravednost
 Glede pravednosti Aristotel ovako zbori: ‘jer zagovornici pučke
vladavine kažu kako je pravedno ono što odobri većina..’ 1317b
(15)
 Slijedi opis ustroja državnih službi

37
Knjiga sedma
 Počinje pitanjem: ‘o najboljem državnom poretku tko želi provesti
prikladno istraživanje treba odrediti prvo koji je život najdostojniji
izbora’ 1323a
 Slijedi razmatranje o blaženstvu, kreposti, sreći i razboritosti
pojedinca i države
 Blažena je ‘država koja je najbolja i djeluje lijepo’ 1323b (30)
 Krepost i razboritost utjelovljuju ljepotu čovjeka i države. Aristotel:
‘i nema lijepa djela, ni u čovjeku, ni u državi, bez kreposti i
razboritosti’ 1323b (30-35)
 O hrabrosti, pravednosti, razboritosti i umjerenosti Aristotel piše u
kontekstu etičkih obilježja države: ‘jer hrabrost neke države, te
pravednost i razboritost (ili umjerenost) imaju istu moć i oblik
kakvu ima svaki pojedini među ljudima koji se naziva (hrabrim)
pravednim i razboritim, umjerenim’ 1323b (30-36)
38
Knjiga sedma
 Koji je najbolji život pojedincu i državi? Aristotel odgovara: ‘onaj
s krepošću što je toliko opskrbljena izvanjskim dobrima te može
sudjelovati u činima koji su prema kreposti’ 1324a
 Što je bjelodano glede najboljeg državnog poretka?
 Aristotel kaže. ‘kako mora biti najbolji onaj državni poredak što je
uređen tako da u njem svatko najbolje čini i živi blaženo’ 1324a
(25). Ovo je određenje najbliže Platonovoj pravednoj državi

 Dopunska definicija države: ‘država je, naime, zajedništvo sličnih

poradi najboljeg mogućeg života. I budući je blaženstvo
najbolje , a ono je djelatnost i savršena primjerena krepost…
jasno je kako je to uzrok što postoje (mnoge) vrste država i više
različitih državnih poredaka’ 1328a (35,40)

39
Knjiga sedma
 Različiti državni poreci nastaju zbog sudioništva i ne sudioništva
svih u svima. Aristotel: ‘jer, kao što rekosmo, mogu i svi
sudjelovati u svim stvarima, te ne svi u svima, nego neki u
nekima. Otuda, naime, i nastaju različiti državni poreci’ 1328b
(25)
 Najbolji državni poredak je ‘onaj pri kojem bi država bila
najblaženija, dok je ranije rečeno kako je blaženstvo nemoguće
bez kreposti…’ 1328b (30)
 U 1332a (5,7) Aristotel se pita ‘što je blaženstvo?’
 Blaženstvo je djelatnost i savršena upotreba kreposti…’
 Glede valjanosti države Aristotel kaže da je potonja (ista)
valjana ‘kad su valjani građani koji sudjeluju u državnom
poretku’ 1332a (35)

40
Knjiga sedma
 Kako čovjek postaje valjan? Odgojem. Aristotel: ‘preostala je
zadaća odgoja.jer jedna stvari ljudi uče navikavajući se, a druge
slušajući.’ 1332b (10)
 I vladatelj i vladari moraju biti dobri muževi, pa se zakonodavac
treba pobrinuti da oni postanu dobri muževi, te kojim načinima, i
da utvrdi što je svrha najboljeg života.’ 1332b (15,16)
 Svršetak sedme knjige završava se pitanjem kakav treba biti
odgoj

41
Knjiga osma
 Bavi se odgojnim programom
 Zakonodavac treba najveću pozornost pokloniti odgoju mladeži,
jer u državama gdje to izostane, škodi se državnom poretku.
Treba odgajati u skladu sa svakom pojedinom državom 1337a
(15)
 Državni poreci imaju svoje običaje: ‘jer svaki pojedini državni
poredak ima svoje običaje, koji su izvorno zasnovali dotični
poredak i dalje ga održavaju, kao što pučansko (ćudoređe)
održava pučku vladavinu, a ono manjinske vladavine – vlast
nekolicine i uvijek: što su bolji dotični običaji, to su uzrokom
boljeg državnog poretka’ 1337a (15)

42
Knjiga osma
 Odgoj u državi ‘mora biti jedan i isti za sve, i briga o tome mora
biti zajednička a ne zasebnička…’ 1337a (25)
 Odgoj mora biti uređen zakonom ‘te da on treba biti zajednički,
posve je jasno’ 1337a (35)
 Pri kraju knjige Aristotel raspravlja o predmetima koji bi se
trebali proučavati u odgoju (pjevanje, sviranje, tjelovježba,
pjesništvo itd.
 Zaključak osme knjige i rasprave o odgoju: ‘bjelodano je dakle
kako treba postaviti tri odredbenice u odgoju: sredinu, ono što je
moguće, i ono koje dolikuje’ 1342a (30)

43