Welcome to Scribd, the world's digital library. Read, publish, and share books and documents. See more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
1Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
ANKSIOZNOST

ANKSIOZNOST

Ratings: (0)|Views: 4 |Likes:
Published by seadhc

More info:

Published by: seadhc on Oct 07, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/07/2010

pdf

text

original

 
ANKSIOZNOST
Tjeskoba je bolno stanje bespomnosti, nezaštenosti, napetosti,zabrinutosti, očekivanja da će se nešto strašno dogoditi. Tjeskoba predstavlja reakciju egana unutarnju instinktnu opasnot koja proizlazi iz ida i vanjsku opasnost, tj. doživljaj od straneega neke prijeteće vanjske situacije.Anksiozna reakcija je pokušaj da se ankioznost i napetost oslobode putem tijela.Zbog toga je anksioznost praćena simptomima oterećenja voljne muskulature, povećanomaktivnošću autonomnog živčanog sustava, povećanom manifestacijom pojedinih organa ilipojedinih sustava u tijelu.Simptomi tjeskobe:
Opći fenomeni 
Tjeskobna se ituje osjećajen neugode, unutrašnje afektivne napetosti iliiščekivanjem prijeteće pogibelji. Praćena je povečanim tonusom muskulature što se očitujekroz facijalnu ekspresiju i stav tijela tjeskobne osobe te teškama u optanju.Karakterističan je stav tjeskobe osobe koja sjedi na rubu stolca spremna da skoći i reagira nanajmanji šum. Uz napetost muskulature prisutan je tremor ekstremiteta, zjenice su proširene,kapci su rašireni ("u strahu su velike oči"), osoba stalno vlaži usne zbog njihove suhoće, krširuke, trlja lice, gricka nokte, čupa kosu.
Psihološki fenomeni 
Anksioznost ili tjeskoba je veoma neugodno subjektivno proživljavanje u kojemučovjek nije svjestan ni izvora ni objekta svog straha, ona predstavlja anticipaciju nesnosnogstanja preplavljenosti vanjskim i unutrašnjim silama. Osjećaj anksioznosti, usporedo stjelesnim smetnjama, obuzima čovjeka u cjelini. Karakteriziran je slobodno lebdećimstrahom, strahom koji preplavljuje osobu, kao da ga potpuno obuzima i da strah lebdi unjemu, a pri tome ne zna odakle strah dolazi i zbog čega se javio. Strašljivo isčekivanje jevrlo kompleksno subjektivno doživljavanje tjeskobe, koje je teško precizno opisati. Osobekoje doživljavaju ovaj oblik straha opisuju ga kao osjećaj obuzetosti nekom strepnjom da ćese dogoditi nešto loše, neka neugoda, nesreća, bilo njima, bilo njihovim bližnjima. Strepnjakoja se zlosutno nadvija nad njih, ne mogu je se osloboditi niti je odagnati, a izrazito jemučna i neugodna i potpuno ih paralizira. Osjećajem općeg ili difuznog straha koji se takožer  javlja, najbolje se može opisati kao "potpuna preokupiranost strahom" Tjeskobne osobeopisuju ovo stanje kao osjećaj potpune paraliziranosti, bespomoćnosti, obeshrabrenosti,osjećajem da ne vladaju situacijom već da se život "dešava mimo njih". Osobe postajupovišeno nesigurne, oprezne i sumnjičave, ne uspijevaju se organizirati i otpočeti živjetismisleno, realizirajući neke od svojih životnih ciljeva. Samopoštovanje takvih osoba je vrlonisko, stalno su spremni da o sebi govore najružnije, a to postaje novi poticaj za strahovanječime se zatvara začarani krug. Pored ovih opisanih karakteristika javlja se razdražljivost,osjećaj da se živi na ivici, preuveličavanje svakodnevnih problema, manje ili više izraženadepresivnost, svadljivost, smetnje u interpersonalnim komunikacijama, teškoće koncentracijei osjećaj kao da je glava prazna, pogotovo u onim trenucima kada se treba intelektualnoangažirati. Za tjeskobu karakteristični su i različito izraženi poremećaji spavanja: smetnjeusnivanja, kontinuiteta i dužine spavanja, tjeskobni snovi, prekidi tijeka spavanja ili pak rano jutarnje buđenje. Tjeskobne osobe navode osjećaj unutrašnjeg pritiska, kao da će serasprsnuti, kao da im neka kugla ili lopta iznutra pritiska grudi i sl. S druge strane žale se napodrhtavanje dijelova tijela, ili pak cijelog tijela, zatim na sitno treperenje pojedinih grupamišića, naročito na licu ili očnim kapcima, osjećaj bolova u mišićima, motornu uznemirenost inemoć da se skrase na jednom mjestu, alku zamorljivost. Posebno često motorna napetostse ispoljava zategnutošću mišića vrata, potiljka, ramena i grudi koja dovodi do neugodnih
 
bolnih senzacija kao što su glavobolje, stezanje u grudima, teškoće u disanju. Osnovnakarakteristika tjeskobnih osoba je povišena razina opreznosti, nestabilnosti, sumnjičavosti iispitivačkog stava prema svijetu u kome žive, ljudima koji ih okružuju i na kraju prema sebisamima.
Tjelesni fenomeni 
Somatizirana anksioznost je oblik anksioznog reagiranja koji se očituje nizomsomatskih simptoma u raznim sustavima u organizmu, čija pojava, u pravilu, znatnoublažava doživljavanje anksioznosti ili ih potpuno otklanja.Ovakav tip manifestacija anksioznosti nerazdvojni je pratilac anksioznog načinareagiranja, jer je poznato da su intenzivna doživljavanja anksioznosti uvijek praćena itjelesnim fiziolko-biokemijskim promjenama u organizmu. Tjelesna ispoljavanjaanksioznosti mogu biti generalizirana ili ograničena na pojedine organe i sustave:kardiovaskularni, respiratorni, gastrointestinalni, urogenitalni, na koži, na osjetilima itd.U svojoj studiji Racamier sustavno razmatra tjelesna očitovanja anksioznosti i ističenjihove najčešće oblike:
Kardiovaskularni sustav:
Najčešća ispoljavanja u kardiovaskularnom sistemu u vezi su sradom srca. To su palpitacije, tahikardija i prekordijalni bolovi. Uz to susru se ivazokonstriktivne ili kongestivne krize koje mogu biti generalizirane ili lokalizirane na licu,prstima, udovima i sl.
Respiratorni sustav:
U ovom se sustavu najčešće javlja dispneja, koja može biti različita poobliku i intenzitetu, počev od lakih blokada respiracije, preko astmatiformnih nastupa, doburnih kriza bronhijalne astme. Nastupi kašlja, štucanja, zijevanja, disforične i afonične krizeostale su somatske manifestacije anksioznosti koje se viđaju u respiratornom sustavu.
Gastrointestinalni sustav:
U ovom su sustavu najčešći simptomi i znaci nauzea, povraćanje,gastrični i intestinalni spazmi praćeni bolovima, tenezmima, dijarejom zatim ptijalizam ilisuhoća ustiju, paroksizmi gladi ili žeđi itd.
Urinarni sustav:
Najčešće somatske manifestacije anksioznosti u urinarnom sustavu supolaksiurija, poliurija, vezikalni tenezmi, strangurije.
Neuromuskularni sustav:
Krize drhtanja, koje predstavlja najznačajniju manifestacijuanksioznosti u ovom sustavu, mogu biti veoma izražene i mogu zahvaćati cijelo tijelo. Uz to,susreću se i fascikularni i fibrilarni trzaji mišića i bolne pseudoreumatične krize.
Senzorium i senzibilitet:
U grupu senzitivnih i senzoričnih poremećaja koji prate anksioznostspadaju hiperestezije, parestezije, krize svraba, sijevajući bolovi, zujanje u ušima, poremećajivida, nastupi vrtoglavice koji prema mnogim autorima predstavljaju najznačajnije simptomeanksioznosti.Navedena tjelesna očitovanja kod anksioznosti nisu specifična samo za njih već i zasve ostale emocije. Posebno treba istaknuti da sva ova ispoljavanja na tjelesnoj razini nemoraju biti praćena svjesnim doživljavanjem anksioznosti.
Porijeklo tjeskobe
Neki teoretičari vode porijeklo anksioznosti unatrag sve do procesa rađanja, čak jošranije do prenatalnog razdoblja. Anksioznost je reakcija koja je karakteristična vjerojano zasva živa bića, osobito viša živa bića. Međutim, porod je nešto što je svojstveno svim
 
sisavcima i ostaje otvoreno pitanje ima li porođaj za sve vrste traumatsko značenje. Ovakvapostavka vodi od psihologije prema biologiji. To ima opravdanje, jer se anksioznost, kaoreakcija na situaciju opasnosti koja treba da ispuni potrebnu biološku funkciju, izražava kodrazličitih organizama na različit način.Osim biološkog značenja anksioznost (očuvanje jedinke), kod drugih živih bića danasse ne zna je li prvobitno podrijetlo njihove tjeskobe u porođaju, kao što je to kod čovjeka, iakose tim problemima kod životinja danas između ostalih bave neki autori od kojih je najpoznatijiKonrad Lorentz, direktor Max Planck Instituta u Kolnu i njegovi učenici koji u tjeskobi videpokretački motor bijega ili agresivnosti kod instinktnih odgovora na percepciju vanjskeopasnosti.U aktu rađanja postoji objektivna opasnost za očuvanje života, što je inače poznatačinjenica, ako to promatramo s realitetnog stajališta. Međutim, psihološki bi se moglo reći daova konstatacija nema nikakva smisla. Opasnost koja se odnosi na akt rađanja nemanikakav psihički sadržaj, jer ni u jednom slučaju ne možemo predpostaviti da bi fetus mogaoimati bilo kakvu spoznaju o mogućnosti smrtnog ishoda tijekom poroda.Međutim ova primarna tjeskoba, koja je vezana uz akt rađanja, može se promatrati jedino kroz aspekt masivnog poremećaja u ekonomici narcističkog libida, jer se velikekoličine ekscitacije u novoj ekstrauterinoj situaciji svaljuju na dijete i izazivaju u njemu novasenzacije neugode. Mnogi tjelesni organi pojačavaju povećanu investiciju na svoj račun kaoprethodnica kasnijoj objektnoj investiciji koja treba tek da nastane.
Freudove teorije tjeskobe
 Već od početka svojih psiholoških istraživanja u tijeku studija o histeriji zajedno sBreuerom, Freud je stalno nalazio postojanje seksualne traume u anamnezi odraslihbolesnika, koje je pokušavao liječiti hipnozom. Freud je zbog toga seksualnu traumu smatraoosnovnom jezgrom kasnije neuroze. Za razimijevanje teorijskog koncepta tjeskobe kako ga je Freud razvio u tijeku svog kliničkog i teorijskog rada, vrlo je ilustrativna povijest bolesti,mlade djevojke Katarine, koja predstavlja treći klinički slučaj opisan u njegovim "Studijama ohisteriji", a prvi puta je objavljen 1895. godine.Kod Freuda postoje tri razdoblja u razvoju koncepta tjeskobe.
Prvo razdoblje
(radoviizmeđu 1893. i 1895. godine) u vezi s neurozom straha i njenim odnosom sa seksualnimživotom,
drugo razdoblje
(između 1909. i 1917. godine) gdje Freud razrađuje odnos izmeđutjeskobe i potisnutog libida, i
treće razdoblje
(između 1926. i 1932. godine) gdje govori oodnosu tjeskobe s psihičkim aparatom.Osnovna Freudova misao bila je da se izvor tjeskobe ne treba tražiti u sferi psihičkogveć u sferi fizičkog. Stvaranje tjeskobe ovisilo bi o mehanizmu transformacije kvantiteta ukvalitet. Naime, najprije se nalazi akumulacija fizičke seksualne napetosti, koja kada pređeodređeni prag, ne može se transformirati u afekt psihičkom proradom. Freud u to vrijemerazlikuje tri različita sastavna dijela seksualnog života: fizičku sastavnicu, psihoseksualnu ipsihičku sastavnicu. Fizička seksualna napetost ima ulogu buđenja psihičkog libida kojidovodi do neophodnog doživljaja zadovoljstva, a kad se to ne desi seksualna napetost sepretvara u tjeskobu, umjesto da se transformira u psihoseksualnu napetost. Radi se dakle omehanizmu koji je simetričan i obratan od onoga kod konverzivne histerije. Prema tomemoglo bi se reći da je tjeskobna neuroza somatska inverzija konverzivne histerije. Naime kodkonverzije postojao bi prijelaz od psihoseksualnog u sommatsko, a kod tjeskobne neurozeod fizičkog seksualnog u somatsko. Kod histerije je pri tome sačuvana mogućnostsimbolizacije i konverzije, dok kod tjeskobne neuroze ne postoji povezanost sasimbolizacijom, što bi značilo da se stvara seksualni afekt, a fizička napetost se ne može

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->