3
Odrastao u domu u kome su "žarili i palili cela meñuratna iporatna srpska i hrvatska moderna, nadrealisti i posebno Krleža" – Bogdan Bogdanović je, misleći u svojoj
kapelici
, pišući i gradeći,neplanirano, voñen instinktom stvaraoca, neprestano išao kaesencijalnom. U jednom presudnom trenutku istorije, esencijalno sekristaisalo i silovito izbilo. Dogodilo se to, naizgled, preko onog drugogčoveka u Bogdanu Bogdanoviću, preko
dnevnog
, političkog čoveka.Sam Bogdan Bogdanović je sebe smatrao "izletnikom upolitiku"
2
. Za druge, on je u politici bio "pravi amater" i kao takav"činio brojne greške koje mu savremenici nikako nisu mogli da oprostei koje će tek iz neke vremenske perspektive verovatno sasvim izbledetipred onim u čemu je on stvarno bio majstor, pred njegovomneobičnom veštinom u oblikovanju pejsaža, u vajanju i postavljanjuskulptura ili arhitektonskih oblika u slobodnom prostoru" (Z.Manević, 1986).Ali, u kakvom su odnosu
dnevni
i
noćni
čovek? BogdanBogdanović je rušio stereotipe i ostajao izvan klišea u političkom iakademskom životu
3
jednako kao i u graditeljstvu i pisanju.
Noćni
čovek objašnjava onog
dnevnog
. Oni su jedna ličnost: stvaralačka izato uvek i svuda nepredvidiva. Teško je opisati polimorfno i slojevito delo BogdanaBogdanovića. Za to nije dovoljan ni najveći pojedinačni napor. "Dabismo", kako bi on sam rekao, "rasuñivali i o sebi i o drugima,potrebno je mnogo više ličnog rada, duha..."Rizično je, pogotovo, predviñati sudbinu, koja implicira i ocenu,dela Bogdana Bogdanovića. Vreme je demantovalo već dat"bespogovorno potvrdan" odgovor na pitanje da li će delo nadživetisvoga harizmatičnog tvorca. "Pri tome se", precizirano je, "ne misli nanjegovo političko delo, dugo i verno služenje komunizmu, sve dok se izosećanja lične povreñenosti nije, u kasnim godinama života,preobratio u komunističkog disidenta. Isto tako se ne misli ni nanjegovo književno delo, koje je po rodu najbliže naučnoj fantastici.Misli se na memorijale, za koje zaista nije imao predložnika, i koji seposle Bogdanovića više ne mogu stvarati na formuli koju je on svojimdelima iscrpio. Oni koji u budućnosti budu zaželeli da se bavememorijalima, bilo skulptorskog ili arhitektonskog porekla, moraće daizmisle nešto drugo, neku drugu formulu" (Z. Manević, 1986).Dogodilo se, meñutim, da tvorac nadživi svoje najznačajnijedelo. U
razornim godinama
nestali su neki njegovi najlepši memorijali.Uništio ih je rat.
2
Bogdan Bogdanović je bio učesnik antifašističkog rata, pripadnikkomunističkog pokreta, gradonačelnik Beograda, član Centralnog komiteta Savezakomunista Srbije do njegove Osme sednice (1987), na kojoj je Slobodan Milošević,dugo pripremanom zaverom, ustoličen za nacionalnog voñu.
3
Bogdan Bogdanović je napustio Srpsku akademiju nauka i umetnosti(1981). Univerzitetski profesor, dekan Arhitektonskog fakulteta, on je u selu MaliPopović osnovao arhitektonsku školu, kojoj je, posle penzije, nameravao da sesasvim posveti. U
razornim godinama
, kako on naziva godine rata u Jugoslaviji,škola mu je oduzeta i opustošena. Posečeno je čak i šest stoletnih lipa oko nje.