Welcome to Scribd. Sign in or start your free trial to enjoy unlimited e-books, audiobooks & documents.Find out more
Download
Standard view
Full view
of .
Look up keyword
Like this
8Activity
0 of .
Results for:
No results containing your search query
P. 1
Tribuson Goran Gorka Cokolada

Tribuson Goran Gorka Cokolada

Ratings: (0)|Views: 829|Likes:
Published by beogradski

More info:

Published by: beogradski on Oct 08, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/18/2013

pdf

text

original

 
1.Veliki opskrbni centar već mu se izdaleka učinio poput zdanja izgrađenoga od dječjih kockica te potompovećanoga do besmislenih i grotesknih razmjera. Da mu je tkogod rekao kako će doći vrijeme ukojemu će trgovine poprimiti dimenzije sportskih dvorana, ne bi mu nikada povjerovao. Sada je, eto, tovrijeme došlo, i ta mu se činjenica jednostavno nije sviđala. Odmah je shvatio kojim se sustavomodvija promet na prostranom i labirintnom parkiralištu, ali mu je trebalo nekoliko krugova dok nijepronašao mjesto. Zatim je izišao iz auta i još se jedanput zagledao prema neljudski velikom dućanu,ne znajući koja su od svih tih velikih vrata ulaz, a koja izlaz, i vode li sva baš do onog mjesta kojenjega zanima. Pretvara li se to polako u tromog dinosaura koji će ubrzo zaglibiti zbog svih tih promjenašto su ga snašle nespremna, upitao se u sebi i ušao kroz najveća staklena vrata što su se neprekidnootvarala i zatvarala pred svim tim svijetom što je brzao unutra ili se, gurajući kolica pretrpana robom,vraćao van. Našao se nasred velikog predvorja iz kojega su razni putovi vodili nadesno i nalijevo, gorei dolje, i nije znao što je gdje, osim zahoda čija je zelena oznaka palu-cala na drugom kraju predvorja.U nedoumici, uradio je ono što mu se učinilo najpametnijim, izvadio je iz džepa vjetrovke Marlboro,zapalio cigaretu i duboko povukao dim, nakon čega mu se grozna trgovačka novotarija učinila malkopodnošljivijom.GORAN TRIBUSON- Gospodine! - upozori ga čovjek u plavoj kuti, koji je u jednoj ruci držao plastnu lopaticu,pridržavajući drugom lagana kolica za otpatke - to je zabranjeno! U dvostrukom ste prekršaju!Banić ga pogleda iznenađeno. Bio je to jedini tip koji se bitno razlikovao od gomile ljudi što su sekaotično vrzmali prostorom i, obuzeti amokom trošenja, gurali svoja pretovarena žičana kolica.- Ovdje ne smijete pušiti i morate uzeti kolica!Sad više nije znao što uraditi. Čovječuljak u plavoj kuti zbilja nije djelovao kao autoritet opskrbnogcentra, ali je Banicu ipak nekako teško pala činjenica da ga je uhvatio čak u »dvostrukom prekršaju«,pa kako nije znao što bi s upaljenom cigaretom, a još manje kako doći do kolica koje rabe kupci, izišao je van, nakon kraćeg premišljanja bacio opušak u kanalizacijski otvor, pa ušao ponovno, ovaj put nadruga vrata. Ipak nije uzeo kolica, jer mu se činilo daje idiotski tumarati ovim dvoranama s nekolikoboca na dnu golemih kolica. Ta nije došao pokupovati sve deterdžente, sapune, ukiseljene krastavce,konzerve i kekse ovoga svijeta, i njima napuniti protuatomsko sklonište, nego je tek usputno svratio jer mu je Komar prije nekoliko dana kazao kako ovdje imaju razmjerno pristojan izbor uvoznih piva.Kada je nakon podužeg lutanja i neuspješne potrage zastao ispred dugačkog niza polica na kojima senalazilo ono što je tražio, shvatio je da uistinu imaju mnogo piva, ali da se, bar što se izbora tiče, nerazlikuju bitno od boljih prodavaonica u gradu. Ipak je uspio pronaći nešto što već dulje vrijeme nijeimao prilike vidjeti na policama - tamni Erdinger, vrlo dobar pšenični Franziskaner i, na kraju, tri velikeboce nizozemskog Trappea. Iako je bilo čudne boje karameliziranog šećera i pomalo slatka-Gorka čokoladasto, volio je u određenim prilikama popiti to pivo i držao ga je nekom vrstom »dječjeg piva«, pivskimslatkišem koji gdjekad treba gucnuti. Pomisao na tamni Trappe gotovo gaje nagnala da ponovnozapali cigaretu, ali se na-vrijeme prisjeti čistača u plavome. Ako su ga u predvorju ozbiljno upozoravali,ovdje bi ga mogli bez pardona i uhititi, pomisli Banić i počne uzimati boce s police.I tad shvati koliko je čistač bio u pravu. Ne samo da bi mu kolica dobro došla, nego bi, da ih je imao,zacijelo kupio mnogo više od onoga što mu je stalo u ruke. Poput gorštaka koji je netom skupio ogrjev,s punim naramkom pivskih boca požurio je prema blagajni, a zatim se dogodilo ono što je najmanježelio: velika boca Trappea što ju je držao pod rukom ispala mu je i uz prasak kakav znaju prouzročitisamo boce s gaziranim pičima, razbila se. Nogu zalivenih gustom, ljepljivom pjenom, stajao je nasredprodavaonice prostrijeljen strogim pogledima kupaca, koji su zastali sa svojim propisanim kolicima zakupovanje.- Gospodine Banicu, možete te boce staviti u moja kolica - reče mu uslužno čovjek koji je s praznimkolicima izronio iz reda u kojemu su se nalazile police i hladnjaci s mliječnim proizvodima. Bio jesrednje visine, negdje u poznim tridesetima, dobro građen, obrijane glave koja mu je davala izgledstrogog asketa i moralista, a taj je dojam pojačavalo njegovo elegantno i nekako jezuitski crno odijelopod kojim se nazirala besprijekorno bijela košulja bez kravate.Zbunjen zbog nevolje u kojoj se našao, Banić polako složi boce u neznančeva kolica, a zatim musijevne:- Otkud znate moje ime?- Radim za gospodina Svilara... Poslao me po vas... -reče čovjek u crnom odijelu kao da mu je
 
neugodno.GORAN TRIBUSON- Svilar... - zamisli se Banić. - Pa prije dva dana sam ga odbio. Radim sam i gotovo mi je nemogućepratiti nekoga...- Odbili ste ga telefonski. Gazda je zamolio da se ipak vidite i da vam pokuša objasniti neke stvari.Banić se trgne. Znao je da ljudi kojekako zovu nadređene, ali kada bi čuo da netko svog poslodavcazove »gazdom«, stvari bi mu odmah postale sumnjive.- Ali... u tom slučaju, vi ste me pratili... - reče nakon što je na blagajni potpisao slip i pogurao kolicaprema izlazu.- Jesam - slegne ramenima tip izbrijane glave. - Drugačije vas ne bih mogao odvesti gazdi. Vidio samkako ste odbili uzeti kolica pa sam ih uzeo ja. Slutio sam da će se ta stvar zakomplicirati.Već se komplicira, pomisli Banić pa se tiho nasmije:- Ako tako dobro pratite ljude, zašto mu vi ne biste obavili tu stvar? Čemu trošiti lovu na privatnogistražitelja? Oni su ionako silno antipatična branša.- Gazda ima sasvim dovoljno love da si priušti istražitelja...Pogotovo onc/ga koji vozi stari Golf, pomisli Banić, zaustavljajući kolica s pivom ispred prtljažnika svogdotrajalog vozila. I prije no što će podići poklopac kako bi pre-tovario pivo, on izvadi Marlboro i žudnoga zapali, baš ispod velikog panoa s programatskim pozivomRECITE DA NEPUŠENJU!- Pratite me! Vozit ću polako! - dovikne mu njegov novi poznanik i krene prema drugom dijeluparkirališta, dok se Banić pitao hoće li otamo izroniti u Fordu ili Cheerokyju.Dok su se približavali Svilarovoj kući, podignutoj na samom rubu idiličnoga jelenovačkoga parka,Banić se pri-Gorka čokoladasjeti velike urbanističke afere iz ranih osamdesetih, kada su se svi pitali za koga se to i zašto podižumoderni dvojni objekti u takozvanoj zelenoj zoni, kao da se nije dobro znalo za koga se takvo štomoglo raditi. Dobro održavana kuća bila je na vrhu brijega, okružena pomno odabranom crnogoricom,imala je dva kata, dolje veliki atrij, a gore prostranu terasu i nov mediteranski krov, koji je ljeti moraogorjeti od svježeg crvenila. Prostor oko kuće bio je opasan visokom željeznom ogradom, na ulazu suse mogle nazreti sigurnosne kamere, a putić kojim je prošlo vozilo Banićeva vodiča završavao jevelikim parkiralištem ispred prostranog trijema pod kojim se nalazio ulaz u Svilarovo zdanje. Nigdje nitraga novobogataškom neukusu i bahatosti, nigdje bazena, konjušnice, teniskog igrališta, dvorišnogstudija za meditaciju (!) i opuštanje, nigdje vrtnih patuljaka, lavova od kamena praha ni fontane sosvijetljenim dnom, tako da se činilo kako je Svilar suzdržani, decentni bogataš s mjerom i ukusom. Alitko zna, razmišljao je Banić, ako ovdje u Zagrebu posjeduje tek združeni dvojni objekt na otmjenojlokaciji, tko će jamčiti da, recimo, nema »novokomponirani« dvorac u Cornvvallu, ljetnikovac sumjetnim palmama na dubro-vačkome primorju ili ranč u Connecticutu?Poslije, dok su sjedili u Svilarovoj sobi za primanje, Banica nije osobito fascinirala sva sila umjetničkihslika po zidovima jer se, naravno, u slikarstvo uopće nije razumio, ali mu se dopalo to što Svilar, zarazliku od svoje poduzetničke subraće, uopće nije imao otvoren kamin ili kakvu drugu rustikalnuizmišljotinu, nego se grijao uz pomoć najobičnijih radijatora, odnosno centralnoga grijanja. Inače,Robert, ili Bobi Svilar, kako se predstavio, bio je čovjek koji je dobrano prešao šezdesetu, ali se postasu, žustrini pokreta i pomno njegovanoj koži očito tru-GORAN TlUBUSONdio da prikrije svoje godine. Ne poštujući morlačku modu, bio je odjeven posve sportski, u izblijedjeletraperice i meku svijetloplavu majicu, koju bi možda čovjek upućen u takve stvari odmah prepoznaokao svjetsku marku. Ali Banić nije pripadao tom soju. On je znao razlikovati mladog Cheta Bakera odnjegova poznog refleksa, saksofon Dextera Gordona od onoga u čiji pisak puše John Coltrane, ali nijerazumio zašto majica Paul&Shark košta tridesetak puta više od one što su je skrojile radnice trikotažeiz Čakovca.Kad je istražitelj izjavio da pije samo pivo, i na svoje veliko razočaranje dobio jedno od onih domaćihčije su mu macho reklame već uvelike išle na živce, nabio je Bobi Svilar ruke u džepove i ushodao sepo sobi, zacijelo uvjeren kako su njegova gosta fascinirale sve te skupe slike po zidovima.- Ovo su dva bolja Glihe, ovo tu je Uzelac, malo predimenzioniran, ali po osjenčanim volumenimakrajnje zanimljiv, ovo je atipična Crnčićeva marina, s posve neobičnim rakursom za njega, ovo pak jedan sasvim rani Deto-ni, potom Becic, čije autorstvo još nije sasvim dokazano, dva ponajboljaMotike, i ovo tu... malo poznati portret sestre Pepice, našega neponovljivoga genija Josipa Račića.Banje nekoliko časaka pratio njegovo predavanje, a potom mu se, valjda od topline i lošegadomaćeg piva, počelo toliko spavati da su mu se kapci nekoliko puta lagano spustili.- Nešto ste se zamislili?... - ironično će Svilar. -Da...

Activity (8)

You've already reviewed this. Edit your review.
1 hundred reads
1 thousand reads
Mirna Brođanac liked this
jeronimo973 liked this
Gospodin Mrva liked this
Zoran Šabić liked this
Zoran Šabić liked this

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->