Mario Puzo-Poslednji Don
PROLOGQuogue 1965.
NA CVJ ETNICU, godinu dana poslije Velikog rata protiv obitelji Santadio, don DomenicoClericuzio proslavljao je krštenje dvaju novorođenčeta svoje krvi te donio najvažniju odlukusvog života. Pozvao je šefove najviđenijih obitelji iz Amerike, zatim Alfreda Gronevelta,vlasnika vegaškog hotela Xanadu te Davida Redfellowa, neimara narko-carstva u SjedinjenimDržavama. Svi su oni, do neke mjere, bili njegovi poslovni partneri.
Šef najmoćnije mafijaške obitelji u Americi, don Clericuzio namjeravao je predati vlast nekom drugom -naizgled. Bilo je vrijeme za drukčiju igru; očita moć odveć je opasna. Alije i predaja vlasti opasna. Mora toučiniti s iznimno vještom dobrohotnošću i osobnom blagonaklonošću. A i mora to učiniti na svomteritoriju.Imanje Clericuzijevih u Quogueu protezalo se na dvadeset jutara zemljišta okruženih s tri metravisokim zidom od crvene cigle, naoružanog bodljikavom žicom i elektronskim senzorima. Osim glavne kuće, tusu bile i kuće za njegova tri sina te dvadeset manjih kuća za pouzdane podložnike obitelji.Prije dolaska gostiju, don i njegovi sinovi sjedili su oko bijelog stola od lijevanog željeza u vrtu iza velike kuće,
ograđenim rešetkastom drvenom ogradom. Najstariji sin, Giorgio, bio je visok muškarac, malog i ljutitog brka ivitke građe engleskog džentlmena, koju je urešavao odjećom krojenom po mjeri. Imao je dvadeset i sedamgodina, mrzovoljnu narav, papreni jezik i neprobojno lice. Don izvijesti Giorgia da će se on, Giorgio, upisati naWharton School of Business1- Ondje će naučiti sve smicalice kako krasti novac ne kršeći zakonske propise.I'iiIui8Mario PuzoGiorgio ni ne pisne; ovo je bio kraljevski ukaz, a ne poziv na raspravu. Poslušno kimne glavom.Don se potom obrati svom nećaku, Josephu "Pippiju" Do Leni. Donje volio Pippija koliko i svoje sinove jer jeovaj, osim stoje bio njegove krvi - sin njegove pokojne sestre - bio i veliki strateg koji je pokorio barbarskogSantadija."A ti ćeš se nastaniti u Vegasu", reče on. "Štitit ćeš naše interese u hotelu Xanadu. Sad kad se naša obitelj povlači iz operacija, ovdje neće biti previše posla. No i dalje ćeš biti Obiteljski malj."Vidio je da Pippi nije odveć sretan, da će mu morati obrazložiti tu svoju odluku. "Tvoja žena, Nalene, ne možeživjeti u okružju obitelji, ne može živjeti u bronxovskoj enklavi. Drukčija je. Oni nju ne mogu prihvatiti. Morašstvoriti svoj život podalje od nas." Stoje sve bila istina, ali je don imao i drugi razlog. Pippi je bio veliki heroj-strateg obitelji Clericuzio - ostane li "gradonačelnik" bronxovske enklave, bit će suviše moćan za donove sinovekad don više ne bude živ."Bit ćeš moj bruglione na zapadu", reče on Pippiju. "Obo-gatit ćeš se. Ali ćeš imati i važnog posla."Pruži Pippiju vlasničke isprave za kuću u Las Vegasu. Don se tad okrene svom najmlađem sinu, Vincentu,dvadesetpetogodiš-njaku. On je bio rastom najniži od sve djece, ali nabit poput kamenih vrata. Bio je škrt nariječima, a mekana srca. Naučio je kuhati'sva tradicionalna seljačka talijanska jela sjedeći u majčinu krilu pa jeon od sve braće zbog majčine prerane smrti bio najviše ožalošćen.Don mu se nasmiješi. "A sad ću odlučiti i o tvojoj sudbini", reče on "i postaviti te na tvoj pravi put. Otvorit ćešnajbolji restoran u New Yorku. Novac nije u pitanju. Želim da pokažeš Francuzima što znači prava hrana." Pippii ostali sinovi se nasmiju, čak no i Vincent nasmiješio. Don se nasmiješi njemu. "Godinu dana pohadat ćešnajbolju školu kuhanja u Europi."Vi neoni,, iako zadovoljan, zagunđa: "Što me oni mogu naučiti?"Don K" strofo pogleda. "Dizana tijesta bi ti mogla biti bolja", ri'On (»li, "No najvažniju jo Hvrha naučitiknjigovodstvo restorana. Tko /.trn, jiirinof.', dana možda ciufc biti vlasnikom lanca restorana. &> li iliil inovac."POSLJEDNJI DON9Don se naposljetku okrene Petieju. Petie je bio drugi i najveseliji od njegovih sinova. Bio je on simpatičandvadesetšesto-godišnjak koji je ostavljao dojam dječarca, no donje znao da on ima gene sicilijanskih Clericuzija."Petie", reče don "sad kad je Pippi na zapadu, ti ćeš biti "gradonačelnik" bronxovske enklave. Nabavljat ćešvojnike za obitelj. Ali sam ti uz to kupio i građevno poduzeće, veliko. Popravljat ćeš new-vorške nebodere,graditi kasarne za državnu policiju, asfaltirati gradske ulice. Posao ti je osiguran, ali očekujem od tebe da ga pre-tvoriš u iznimno uspješnu tvrtku. Tvoji vojnici mogu imati legalno zanimanje a ti ćeš puno zarađivati. Najprijećeš provesti stanovito vrijeme kao šegrt sadašnjem vlasniku. Ali zapamti, primarna ti je zadaća vrbovati i pratitiobiteljske vojnike." On se okrene Giorgiu."Giorgio", reče don, "ti ćeš biti moj nasljednik. Ti i Vincent više nećete, osim kad je to nužno, sudjelovati udjelatnosti s rizicima. Moramo se okrenuti budućnosti. Vaša djeca, moja djeca i mali Dante i Croccifixio nesmiju odrasti u ovom svijetu. Bogati smo, više se ne moramo izlagati životnoj pogibli kako bismo zaradili kruhsvagdanji. Naša će obitelj odsad služiti isključivo kao financijski savjetnik drugim obiteljima. Služit ćemo imkao politička podrška, posredovati u njihovim svađama. Ali da bismo to postigli, moramo imati nekoliko aduta.Moramo imati vojsku. A i moramo zaštititi njihov novac, a oni će zauzvrat ubaciti nešto u našu škrabicu."On zašuti. "Za dvadeset, trideset godina, svi ćemo utonuti među pošten svijet i uživati u našem bogatstvu bezstraha. Ova dva novorođena koje danas krstimo neće nikad morati počiniti naše grijehe i prihvatiti naše rizike.""Pa što će nam bronxovska enklava?" upita Giorgio."Nadamo se da ćemo jednog dana postati sveci", reče don. "Ali ne i mučenici."oat vremena nakon toga, don Clericuzio stajao je na balkonu svoje vile i promatrao svečanost u dvorištu.Golemi travnjak, prekriven vrtnim stolovima okrunjenima ki'ilolikim zelenim suncobranima, vrvio je od dvijestotine gostiju, modu kojima su mnogi bili vojnici iz bronxovske enklave. Krstitke su najčešće bile vesele prigode, ali su ove bile suzdržanije.10Mario PuzoPobjeda nad obitelji Santadio skupo je stajala obitelj Cleri-cuzio. Donje izgubio najvoljenijeg sina, Silvija. Anjegova je kćerka Rose Marie izgubila supruga.Gledao je kako zbijene skupine ljudi mile oko nekoliko dugih stolova krcatih kristalnim urnama zagasitocrvenog
vina, bli-stavobijelim zdjelama juha, raznovrsnom tjesteninom, pladnjevima pretrpanima raznim vrstamanarezaka i sira, te prhkog svježeg kruha svih veličina i oblika. Don se prepusti umirujućoj tihoj glazbi malogorkestra koji je svirao u pozadini. <<Točno u središtu kruga vrtnih stolova, don ugleda dvoja dječja kolica pokrivena plavim pokrivačima. Bebe su bile tako hrabre, nisu ni žmirnule kad ih se poškropilo svetom vodicom. Pokraj njih su stajale njihove majke,Rose Marie i Nalene De Lena, Pippijeva supruga. Vidio je dječja lišća, nepogružena životom: Dante Cle-ricuzioi Croccifbrio De Lena. Na njemu je odgovornost da se pobrine da ta dva djeteta nikad ne moraju patnjomzarađivati za život. Uspije li u svom naumu, oni će ući u normalno društvo. Čudno, pomisli on, da nitko odtolikih muškaraca ne obraća pozornost djeci.Ugleda Vincenta, najčešće sumornog i granitnog lica, kako hrani neku dječicu kod kolica za hot dog koja je samnačinio za ovu svečanu prigodu. Sličila su newyorškim uličnim kolicima za hot dog, samo što su bila veća, imalakričaviji suncobran i Vincent je dijelio bolju hranu. Privezao je čistu bijelu pregaču, a prilozi u njegovimhrenovkama bili su kiseli kupus i gorčica, crveni luk i vrući umak. Svako mu je dijete moralo dati pusu u obrazza jedan hot dog. Vincent je bio najmekšeg srca od sve njegove djece, usprkos gruboj vanjštini. Na igralištu za boćanje, ugleda Petieja kako se boca s Pippi-jem De Lenom, Virginijem Ballazzom i AlfredomGroneveltom. Petie je bio obješenjak, što mu je don zamjerao; to mu se uvijek činilo opasnom rabotom. Evo,Petie je upravo prekinuo igru jednom od svojih smicalica: jedna se kugla razletjela na komadiće nakon prvog bacanja.Virginio Ballazzo bio je donov podšef, poglavnik u obitelji <'lorinizio, Bio je on veseljak i sad je hinio da ganjaPetieja, koji '*(< piclvnrao c li i hje/.i. To ne donu učini ironičnim. Znao je daje njiigiiv «in l'olio rođeni ubojicu,n tlu i zaigrani Ballazzo nije dale-POSLJEDNJI DON11Ali nijedan od njih nije bio dorastao Pippiju.Don je vidio kako gošće pogledavaju Pippija, sve osim dvije majke - Rose Marie i Nalene. Tako je pristao.Visok poput dona, kršne građe, nemilosnog zgodnog lica. I mnogi su ga muškarci gledali, medu njima i nekinjegovi vojnici iz bronxovske enklave. Upijali su njegovo autoritativno držanje, gipkost njegova tijela u pokretu:on je bio legenda, malj, najbolji među stručnjacima.David Redfellow, mlad, ružičastih obraza, najmoćniji preprodavač droge u Americi, štipao je za obraze dječakeu kolicima. I, naposljetku, Alfred Gronevelt, još odjeven u smoking i kravatu, očito nesretan što mora igrati igručija pravila ne poznaje. Gronevelt je bio otprilike donov vršnjak, bližio se šezdesetoj.Danas će don Clericuzio promijeniti njihove živote - nadao se na bolje.Giorgio izađe na balkon i pozove ga na prvi sastanak upriličen za taj dan. Deset mafijaških šefova okupljalo se uradnoj sobi. Giorgio ih je već ukratko upoznao s prijedlogom dona Clericu-zija. Krstitke su bile izvrstan paravanza sastanak, ali oni nisu imali društvenih veza s Clericuzijevima i željeli su krenuti čim prije.Radna soba Clericuzijevih bila je prostorija bez prozora, s teškim pokućstvom i barom. Sva desetorica izgledalasu svečano, sjedeći oko velikog tamnog mramornog konferencijskog stola. Oni redom pozdrave don Clericuzija,tad željno pričekaju da čuju što ima reći.Don Clericuzio pozove sinove, Vincenta i Petieja, svog poglavnika Ballazzu te Pippija De Lenu, da se pridružesastanku. Kad su oni stigli, Giorgio, hladan i bahat, izgovori kratki uvod.Don Clericuzio je gledao lice po lice muškaraca koji su sjedili sučelice njemu, najmoćniji ljudi u ilegalnomdruštvu čija je zadaća bila zadovoljiti stvarne ljudske potrebe."Moj sin Giorgio upoznao vas je s tim kako će sve funkcionirati", reče on. "Evo mog prijedloga. Povlačim se izsvih operacija osim kockanja. Svoje newyorške operacije prepuštam svom starom prijatelju Virginiju Ballazzu.On će stvoriti vlastitu obitelj, neovisnu od Clericuzijevih. U ostatku zemlje vašim obiteljima prepuštam svoj udiou sindikatima, prijevozu, alkoholu, duhanu i ilrugarna, Stajat do vani na rnspnlav.nijn sva moja poznanstva i12Mario Puzoveze u zakonodavnim tijelima. A zauzvrat tražim da mi prepustite upravljanje vašim prihodima. Bit će nasigurnom i vama na raspolaganju. Nećete morati strepiti hoće li država ući u trag vašem novcu. Za to tražimsamo pet posto provizije."Za desetoricu muškaraca, to je bila pogodba snova. Bili su zahvalni da se Clericuzio povlači jer im je njegovaobitelj mogla preoteti njihova carstva ili ih uništiti.Vincent obiđe stol i natoči svima vina. Oni podignu čaše i nazdrave donovu umirovljenju.JNakon što su se mafijaški donovi oprostili kićenim riječima, Petie otprati Davida Redfellowa u donovu radnusobu. Ovaj sjedne u kožnati naslonjač sučelice donu a Vincent ga ponudi čašom vina. Redfellow se isticao međuostalim muškarcima ne samo po dugoj kosi nego i po dijamantnoj naušnici i sakou od trapera koji je odjenuo uzsvoje čiste, svježe izglačane traperice. Imao je skandinavske krvi. Plavokos, jasnoplavih očiju, uvijek veselaizraza lica i opuštenog humora.Don je bio veliki dužnik Davidu Redfellowu. David je donu dokazao da se zakon i vlast mogu podmititi čak i
Search History:
Result 00 of 00
00 results for result for
p.
Recommended
Mario Puzo - Kum
5541 Reads
More From This User
Notes
Load more
