Dr. Sc. Velimir Blažević, Služenje Miru

2
SLUŢENJE MIRU
IVAN PAVAO II. I SVETA STOLICA
ZA MIR U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI
(1991.-1995.)
Priredio
Fra VELIMIR BLAŢEVIĆ
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST
ZAGREB
1995
3
4
PREDGOVOR
„Znajte da niste sami niti napušteni!“

Ivan Pavao II., 25. svibnja 1992.
U Zagrebu je 27. i 28. travnja 1993. odrţan studijski skup s temom: Rat u Bosni i
Hercegovini - uzroci, posljedice, perspektive. Na tom skupu sam nastupio i ja, s
referatom: “Stanovište i angaţiranje Svete Stolice u aktualnim zbivanjima i promjenama
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini”.
Zbog razumljivih razloga i ograniĉenja što ih postavljaju takvi skupovi, nije bilo
moguće u tom referatu ulaziti u pojedinosti niti pojedinaĉno prikazati sve istupe i
intervente koji su se nizali u vremenu od poĉetka 1991, kad su se pojavili oĉitiji i jaĉi
znakovi krize u tadašnjoj Jugoslaviji, pa do konca travnja 1993, kada se skup odrţavao.
Zato sam u najkraćim crtama naznaĉio samo naĉelna stajališta i osnovne pravce
angaţiranja pape Ivana Pavla II. i Svete Stolice.
Pripremajući svoj referat, uvidio sam i ostao iznenaĊen uĉestalošću i
mnogobrojnošću istupa Svetog Oca i visokih uglednika Apostolske ili Svete Stolice i
njezinih diplomatskih izaslanika i predstavnika, te odluĉnošću i dosljednošću njihova
izravna i neizravna zauzimanja za spreĉavanje rata i njegovo zaustavljanje, za mir i
pravedno rješenje krize na podruĉju bivše Jugoslavije, osobito u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini, te za priznavanje nezavisnosti i suvereniteta tih Republika.
Naša šira javnost nije dovoljno i nije ispravno obaviještena o stajalištu i
aktivnostima pape Ivana Pavla II. i Svete Stolice i o obilnoj graĊi i dokumentaciji koja o
tome postoji, i zato sam već tada došao na pomisao da bi bilo vrijedno i potrebito skupiti
i na hrvatskom jeziku objaviti sve znaĉajnije govore i javne istupe Svetog Oca,
uglednikâ i diplomatskih djelatnika Svete Stolice. Objavljivanje te graĊe i dokumenata
bilo je potrebito i zbog otvorenih prigovora i optuţbi što se ponegdje iznose protiv
Svetog Oca i Vatikana, o njihovoj nedovoljnoj brizi i zauzimanju za ugroţene ĉitave
narode i za unesrećena stanovništva i ljude u ratom zahvaćenim prostorima bivše
Jugoslavije, do okrivljivanja Svete Stolice za njihovo prebrzo priznavanje i poticanje
drugih da priznaju nezavisnost i suverenitet novih drţava, ĉime je navodno ubrzana i
povećana kriza u Jugoslaviji, pa do optuţbi za sudioništvo Vatikana i pape Ivana Pavla
II. u uroti protiv srpskog naroda.
Poticaj za prikupljanje, prevoĊenje i pripremu za objavljivanje na hrvatskom jeziku
barem vaţnijih istupa Ivana Pavla II. i pojedinih velikodostojnika i uglednika iz
nadleštava Svete Stolice, kao i intervenata vatikanskih diplomata, dale su mi i tri
knjiţice na talijanskom jeziku što ih je objavila vatikanska izdavaĉka knjiţara: La crisi
jugoslava - Posizione e azione della Santa Sede (1991-1992) /Jugoslavenska kriza -
Stajalište i djelovanje Svete Stolice (1991-1992)/, izašla iz tiska u prvoj polovici 1992;
Assisi 1993 - Giovanni Paolo II per la pace in Bosnia Erzegovina /Asiz 1993 - Ivan
Pavao II. za mir u Bosni i Hercegovini/, objavljena sredinom 1993; L'azione della Santa
Sede nel conflitto bosniaco /Djelovanje Svete Stolice u bosanskom sukobu/, tiskana u
kolovozu 1994.* MeĊutim, najjaĉa pobuda i neposredni povod za pisanje i objavljivanje
_______
* Navedene tri knjiţice su izašle u nizu “Quaderni de 'L'Osservatore Romano'“, br. 18, 21 i 25. Uz te tri
knjiţice moţe se još navesti dodatak novinama “L'Osservatore Romano”, uz br. 18, od 23. sijeĉnja 1994,
a u povodu svjetskog molitvenog dana za mir na Balkanu: Una grande strategia di preghiera, a i
prigodna brošurica: Giornata mondiale di preghiera per la pace nei Balcani - La pace è possibile! isto
tako u povodu svjetskog molitvenog dana za mir na Balkanu, odrţanog 23. sijeĉnja 1994. godine.
5
ove knjige bio je pastirski pohod Svetog Oca Ivana Pavla II. što ga je uĉinio Hrvatskoj
za 900. obljetnicu osnutka zagrebaĉke biskupije (1094.-1994.).
U ovoj knjizi, na ĉijem se poĉetku nalazi kratki prikaz zauzimanja Ivana Pavla II. i
Svete Stolice u rješavanju “jugoslavenske krize” doneseni su integralni govori,
interventi, apeli, pisane poruke i priopćenja koja su se izravno odnosila na rat i stradanja
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a iz istupa koji su se usput doticali pitanja i prilika u
spomenutim Republikama i na cijelom podruĉju bivše Jugoslavije uzeti su
odgovarajući dijelovi i izvodi.
Tekstovi koji se nalaze u ovoj knjizi najvećim su dijelom preuzeti iz
“L'Osservatore Romano”, vatikanskih politiĉko-religioznih dnevnih novina, a zatim iz
naprijed navedenih triju knjiţica te iz godišnje publikacije Svete Stolice: L'attività della
Santa Sede /Aktivnost Svete Stolice/, u godini 1991, 1992. i 1993. Poredani su
kronološkim redoslijedom, najprije, u prvom dijelu oni koji pripadaju Ivanu Pavlu II. i
velikodostojnicima Svete Stolice, a potom, u drugom dijelu istupi i interventi
vatikanskih diplomatskih djelatnika.
Kraći istupi Svetog Oca na redovitim tjednim generalnim audijencijama,
upravljeni skupinama hrvatskih hodoĉasnika, bili su uglavnom na hrvatskom jeziku, kao
i svi govori što ih je odrţao prigodom svog pastirskog pohoda Hrvatskoj, i obiĉno su
objavljivani takoĊer u našem katoliĉkom tjedniku “Glas Koncila”. Nagovori i
razmatranja Svetog Oca nedjeljama i svetkovinama uz podnevno moljenje “AnĊeoskog
pozdrava” (Angelus i Regina Coeli), ili na bogosluţnim slavljima, drţani su na
talijanskom, a govori u drugim zgodama, osobito diplomatima i ĉelnicima drţava ili
meĊunarodnih tijela i politiĉarima, u većini sluĉajeva na francuskom ili engleskom
jeziku.
Prijevod na hrvatski jezik jednog dijela tekstova preuzet je iz “Glasa Koncila”, a
većinu drugih preveo je prireĊivaĉ ove knjige, dok je jedan dio, s francuskog jezika,
preveo dr. fra Ignacije Gavran, komu za trud i pomoć izraţavam duţnu zahvalnost! Isto
tako zahvaljujem biskupu dr. Đuri Kokši koji mi je stavio na raspolaganje vatikanske
novine “L'Osservatore Romano”!
Smijem, na kraju, izraziti svoju nadu da će ova knjiga, s preko 300 razliĉitih
priloga iz ĉetverogodišnjeg razdoblja od poĉetka 1991. do poĉetka 1995, koji se odnose
na rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te na razrješavanje jugoslavenske krize, uz sve
manjkavosti i moguću nepotpunost, ipak dovoljno zorno i uvjerljivo pokazati koliko su
se Ivan Pavao II. i Sveta Stolica zalagali za mir, pravdu i slobodu na ovim
juţnoslavenskim prostorima i za pravo narodâ koji na njima ţive na samoodreĊenje i na
vlastite suverene drţave.
Fra Velimir Blaţević
Zagreb, 13. sijeĉnja 1995.,

na treću godišnjicu diplomatskog priznanja Republike Hrvatske
od strane Svete Stolice.
6
KORIŠTENA VRELA I NJIHOVE KRATICE
Ispod svakog priloga koji je donesen u ovoj knjizi kraticom su naznaĉena vrela
odakle je uzet i gdje se nalazi u izvornom jeziku.
Evo tih vrela i njihovih kratica:
Assisi 1993 - Assisi 1993. Giovanni Paolo II per la pace in Bosnia ed Erzegovina.
Quaderni de L'Osservatore Romano”, n. 21. Libreria Editrice Vaticana,
Città del Vaticano (1993)
ASS/1991 - L'attività della Santa Sede nel 1991. Libreria Editrice Vaticana, Città
de Vaticano (1992)
del Vaticano (1993)
del Vaticano (1993)
CJ - La crisi jugoslava. Posizione e azione della Santa Sede (1991-1992).
Quaderni de L'Osservatore Romano”, n. 18. Libreria Editrice Vaticana,
Città del Vaticano (1992)
ED - Enchiridion Vaticanum. Documenti ufficiali della Santa Sede. Edizioni
Dehoniane Bologna.
GK - Glas Koncila. Katoliĉki tjednik, Zagreb (1991-1994)
IKA Vijesti - Informativna katoliĉka agencija, Vijesti. Zagreb
OR - L'Osservatore Romano. Giornale quotidiano politico-religioso. Città
del Vaticano (1991-1994)
SR - Svjetlo rijeĉi. Vjerski list (mjeseĉnik). Izdavaĉ: Franjevaĉki
provincijalat u Sarajevu.
SSCB - L'azione della Santa Sede nel confitto bosniaco. Quaderni de
“L'Osservatore Romano”, n. 25. Libreria Editrice Vaticana, Città del
Vaticano (1994)
VD - Vjekoslav Cvrlje, Vatikanska diplomacija, Pokoncilski Vatikan u me-
Ċunarodnim odnosima, Zagreb 1992.
7
8
ZAUZIMANJE IVANA PAVLA II. I SVETE STOLICE

ZA MIR U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI
(1991-1995)
(Kratki prikaz)
„Mi smo s vama;

bit ćemo s vama uvijek sve više i više!“
Ivan Pavao II., 23. sijeĉnja 1994.
Politiĉka previranja i ratni sukobi na prostorima bivše Jugoslavije, osobito u

republikama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, već dulje vrijeme pobuĊuju veliku
pozornost i zabrinutost svjetske javnosti i meĊunarodne diplomacije, a na osobit naĉin
takoĊer Svete Stolice i osobno Svetog Oca Ivana Pavla II.
Valja odmah naglasiti da je za meĊunarodni poloţaj Hrvatske i Bosne i
Hercegovine iznimno vaţno bilo upravo stajalište i angaţiranje Ivana Pavla II, koji u
svijetu uţiva velik osobni ugled i moralni auktoritet, a isto tako i Svete Stolice,
meĊunarodno priznatog pravnog subjekta, ĉija su izaslanstva i predstavnici aktivno
nazoĉni u mnogim meĊunarodnim diplomatskim i drugim institucijama, tijelima i
forumima.
U ovom ću prikazu pokušati samo u najkraćim crtama predoĉiti:
- kakvo su stajalište Ivan Pavao II. i Sveta Stolica zauzimali i kako su se angaţirali
u pogledu zapoĉetog procesa promjena politiĉkog ureĊenja i odnosa meĊu republikama i
narodima bivše Jugoslavije;
- što su predlagali i poduzimali da pomognu u pronalaţenju pravednog i za sve
prihvatljivog rješenja mirnim putem, osobito da bi se sprijeĉili, odnosno zaustavili rat i
nasilje;
- što su ĉinili da bi se pomoglo onima koji su ratom i nasiljem najviše pogoĊeni;
- kakvu su ulogu imali i koliki su prinos dali da bi došlo do meĊunarodnog
priznanja samostalnosti i drţavnog suvereniteta Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
1. Papini pozivi na molitvu i solidarnost sa ţrtvama nasilja i rata

i na pruţanje humanitarne pomoći
Sveti Otac, vjerski vrhovni poglavar Katoliĉke Crkve, gledao je u molitvi Bogu
prvo i osobito sredstvo protiv svakog zla, pa tako i protiv rata i nasilja koje bjesni na tlu
Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Na poĉetku meĊuvjerskog susreta molitve, pokore i
posta za mir u Europi i posebice na Balkanu, a koji je, na Papin prijedlog, odrţan u
Asizu 9. i 10. sijeĉnja 1993, obraćajući se nazoĉnim biskupima iz Europe,
predstavnicima odijeljenih kršćanskih crkava i crkvenih zajednica, kao i
predstavnicima ţidovskim i muslimanskim s europskog kontinenta, Ivan Pavao II. je
kazao: “... Prizor ratnih uţasa koji se trenutaĉno vodi na Kontinentu, posebice na
Balkanu, ne moţe nas nepokrenuti da se uteknemo sredstvu koje je svojstveno onome
tko vjeruje. To sredstvo je molitva. To je naša snaga; to je naše oruţje. Nasuprot
sredstvima razaranja i smrti, nasuprot nasilju i okrutnosti, mi nemamo ništa drugo nego
se rijeĉima i srcem uteći Bogu. Nismo ni snaţni, ni moćni, ali znamo da Bog ne ostavlja
bez odgovora molitve onih koji mu se utjeĉu iskrenom vjerom.”
9
Uistinu, Ivan Pavao II. je vrlo ĉesto i mnogo puta, u razliĉitim prigodama, na
razliĉitim mjestima i pred razliĉitim slušateljima, isticao i ponavljao kako se moli Bogu,
a i druge je pozivao i poticao na molitvu.
Takve je pozive i poticaje upućivao iz Rima, a i sa svojih pastoralnih pohoda i
apostolskih putovanja po Italiji i po svijetu. Osobito je to ĉinio na redovitim generalnim
audijencijama srijedom i u podnevnom moljenju “AnĊeoskog pozdrava” nedjeljama i
blagdanima, a i u svojim prigodnim obraćanjima “Urbi et Orbi” na velike blagdane
Boţića i Uskrsa.
Pozivao je i poticao na molitvu najĉešće pojedine skupine vjernika koji su
hodoĉastili u Rim iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih europskih zemalja, kao i
ĉitav hrvatski katoliĉki narod, zatim zajedniĉki katolike, pravoslavce i muslimane u
Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u ĉitavoj Jugoslaviji, te, isto tako, sve katolike,
kršćane i sve koji vjeruju u Europi i cijelome svijetu. Preporuĉivao im je da se mole za
Jugoslaviju i narode koji u njoj ţive, osobito za ispaćena puĉanstva i narode Hrvatske i
Bosne i Hercegovine, za mir i slogu u pravdi i slobodi, za prestanak rata, razaranja i
ubijanja, za utjehu oţalošćenih koji su izgubili svoje najmilije, za pomoć svima koji su
pogoĊeni okrutnim ratom i nasiljem, za prognanike i izbjeglice i njihov povratak u
vlastite domove. Pozivao je na molitvu za one koji su na vlasti u jugoslavenskim
republikama i koji nose odgovornost u meĊunarodnoj zajednici, da im Bog takne srca i
pokrene savjesti, da zaustave ratne sukobe i sijanje smrti, da prosvijetli pameti i podupre
napore onih koji se zalaţu za ponovnu uspostavu suţivota i uzajamnog poštivanja meĊu
narodima i republikama Jugoslavije, da zapoĉne obnova ratom razorenih krajeva i da
materijalna izgradnja bude praćena moralnim i duhovnim preporodom.
Papa je, osim toga, 8. rujna (svetkovina roĊenja Bl. Dj. Marije) 1991. te 1. sijeĉnja
(meĊunarodni dan molitve za mir) 1993. i 23. sijeĉnja 1994. proglasio svjetskim danima
molitve za prestanak rata i uspostavu mira u Hrvatskoj, odnosno u Bosni i Hercegovini.
Govoreći vrlo ĉesto i upozoravajući na ratne strahote i patnje puĉanstva u
Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i u drugim dijelovima bivše Jugoslavije, Ivan Pavao II.
je izraţavao i svoje suosjećanje, bliskost i povezanost sa ţrtvama bezumnog i okrutnog
rata.
Osim na već spomenutim generalnim audijencijama i prilikom molitve
“AnĊeoskog pozdrava”, Papa je svoje suosjećanje i bol izraţavao i u posebnim
pismenim porukama i telegramima, prigodnim govorima, npr. zagrebaĉkom nadbiskupu,
kard. Franji Kuhariću, i ostalim hrvatskim biskupima, nadbiskupu sarajevskom mons.
Vinku Puljiću, zajedno s ostalim bosansko-hercegovaĉkim biskupima, biskupu
banjaluĉkom, mons. Franji Komarici, zatim patrijarhu Srpske pravoslavne Crkve, gosp.
Pavlu, te predsjedniku Bosne i Hercegovine, gosp. Aliji Izetbegoviću i Reis-ul-ulemi za
podruĉje bivše Jugoslavije, Hadţi Jakubu Ef. Selimovskom.
Izricao je sućut i pozivao na solidarnost s onima koji oplakuju svoje ranjene i
poginule, bili oni Hrvati ili Srbi, katolici, pravoslavci ili muslimani. Suosjećao je u boli
sa svima koji pate zbog nasilja, koji su ostali bez svojih domova i bez iĉega, koji su
prisiljeni bjeţati sa svojih vjekovnih ognjišta i iz svojih krajeva. Trpio je zajedno s
hrvatskim i bosansko-hercegovaĉkim biskupima koji ne mogu obilaziti i tješiti svoje
vjernike i koji nemoćno promatraju kako im se raspršuju stada, kako se provode nasilja i
ubijanja, razaraju gradovi i sela, ruše crkve i dţamije i uništavaju tolike ustanove i
kulturna dobra, napadaju i zlostavljaju svećenici i redovnici, provode nasilne deportacije
puĉanstva, uspostavljaju koncentracijski logori, itd.
Sveti Otac se osobito zauzimao za pruţanje humanitarne pomoći postradalom
puĉanstvu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ĉesto je upućivao apele svjetskoj javnosti,
dobrotvornim ustanovama i udrugama i svim ljudima dobre volje, da pomognu
prognanicima i izbjeglicama, beskućnicima i stradalnicima, bolesnima i nemoćnima,
10
silovanim ţenama i djevojkama, djeci i starcima. Osobno je podrţavao i preporuĉivao

neke konkretne akcije i inicijative prikupljanja pomoći, npr. zajedniĉku akciju austrijske
Televizije, Caritasa i Crvenog kriţa, pod nazivom “Susjed u nevolji”, koja se proširila i
izvan Austrije, te u godini dana (do kraja travnja 1993) prikupila i poslala više od
40.000 tona hrane, odjeće i lijekova; ili akciju rimskih dnevnih novina “Il Messaggero”
pod nazivom “Zajedno - Pruţimo ruku onima koji trpe”, osobito za pomoć djeci. Isto
tako je u raznim prigodama izricao i zahvalnost svima koji su velikodušno pomagali
bliţnjima u nevolji.
Sveti Otac je više puta upućivao u Hrvatsku i u Bosnu i Hercegovinu svoje
posebno izaslanstvo, koje je predvodio proĉelnik Papinskog vijeća “Cor Unum”, za
koordiniranje dobrotvorne pomoći, kard. Roger Etchegaray, da se izvidi koje su najveće
potrebe. Osim pozivâ i poticajâ, Sveta Stolica se u više navrata i izravno ukljuĉila u
pruţanje humanitarne pomoći, šaljući osobito hranu, lijekove i sanitetski materijal i
aparate.
2. Osuda rata i Papino zauzimanje za mir,

za poštivanje prava na samoodređenje
i za pravedno uređenje odnosa među juţnoslavenskim narodima
Sveti Otac Ivan Pavao II. je s velikom pozornošću i zabrinutošću pratio dogaĊaje i
promjene na podruĉju nekadašnje Jugoslavije, posebice u novostvorenim drţavama
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Svoje gledanje na društvene promjene i osobito osudu uporabe oruţja i sile u
rješavanju meĊunacionalnih problema Papa je iznosio ĉesto, u brojnim, već
spominjanim generalnim audijencijama i u obraćanju svjetskoj javnosti i vjernicima na
Trgu Sv. Petra u Rimu, u molitvi “AnĊeoskog pozdrava” te u pismima, takoĊer
spomenutim, kard. Franji Kuhariću, patrijarhu Pavlu i nadbiskupu Vinku Puljiću. Tome
su bile posvećene i njegove pismene poruke drţavnicima: gosp. Stipi Mesiću,
predsjedniku Predsjedništva SFRJ, gosp. Anti Markoviću, predsjedniku SIV-a SFRJ,
gosp. Franji TuĊmanu i gosp. Milanu Kuĉanu, predsjednicima Hrvatske, odnosno
Slovenije, gosp. Aliji Izetbegoviću, predsjedniku Predsjedništva Bosne i Hercegovine,
te gosp. Boutrosu Ghaliu, Generalnom tajniku OUN-a. O stanju na prostorima bivše
Jugoslavije i o naĉinu i pravcima rješavanja jugoslavenske krize govorio je i u posebnim
audijencijama pojedinim svjetskim diplomatima i izaslanstvima, u razgovoru s
novinarima, te u apelima meĊunarodnoj zajednici i svjetskim drţavnicima, koje je
upućivao u razliĉitim prigodama i osobito na uobiĉajenom susretu poĉetkom godine u
govorima diplomatskom zboru akreditiranom pri Svetoj Stolici.
Ivan Pavao II. je nebrojeno puta najenergiĉnije podizao svoj glas protiv rata i
nasilja, a za mir na prostorima Balkana, Jugoslavije, i posebice Hrvatske i Bosne i
Hercegovine. Ţelio je, traţio i zagovarao mir za sve, bez razlike na nacionalnu ili
narodnu i vjersku pripadnost. Pozivao je na poštivanje temeljnih individualnih i
nacionalnih i etniĉkih prava svakog ĉovjeka i svakog naroda. Isticao je da se istinski mir
moţe ostvariti samo u slobodi i pravdi, u poštivanju prava i dostojanstva svakog
ĉovjeka, kao i prava i dostojanstva, identiteta, samobitnosti i posebnosti te zakonitih
teţnji svakog naroda. Izrijekom je poticao Hrvate i Srbe te sve narode u Jugoslaviji ili u
Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, razliĉite po vjeri, kulturi, povijesti i jeziku, da
ujedine svoje napore kako bi se stvorili pogodni uvjeti za suţivot svih u meĊusobnu
uvaţavanju, slozi, pravdi i ljubavi.
Kad je raspad Jugoslavije bio na vidiku i kad je do njega stvarno već došlo, Papa je
bio osobito izriĉit i postojan u naglašavanju i u obrani prava svakog naroda na
11
samoodreĊenje, tj. prava na slobodno, demokratsko odluĉivanje o samostalnosti i

suverenitetu vlastite drţave, pozivajući se pritom i na naĉela Završnog akta KESS-a iz
Helsinkija (1975) i na Parišku povelju KESS-a (1990).
Papa je u pravo vrijeme isticao kako izbijanje rata u Jugoslaviji i na Balkanu valja
sprijeĉiti, a kad je on, najprije u Sloveniji, a zatim u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini,
zapoĉeo i uzeo maha, neumorno je zaraćene strane i meĊunarodne ĉimbenike pozivao
da ga zaustave. Pritom je izraţavao ţaljenje i posebice osuĊivao uporabu oruţja i
sredstava masovnog ubijanja i uništavanja, napade na nenaoruţane graĊane, progon
puĉanstva iz vlastitih domova i etniĉko ĉišćenje, uspostavljanje koncentracijskih logora,
razaranje gradova i sela, privatnih kuća i stanova, škola i bolnica, crkava i dţamija,
javnih zgrada i kulturnih objekata neprocjenjive umjetniĉke i povijesne vrijednosti.
Upozoravao je i naglašavao da se ratom ne moţe riješiti ni jedan problem, da je agresija
na prava i slobodu drugih nedopustiva te da se granice drţava ne mogu mijenjati silom i
oruţjem. Zato je i više puta pozivao na obustavu sukoba i neprijateljstava i upućivao na
rješavanje meĊusobnih sporova strpljivim dijalogom i poštenim pregovorima.
Za sve što se dogaĊalo i još se uvijek dogaĊa na podruĉju nekadašnje Jugoslavije,
prije svega u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Ivan Pavao II. je s puno gorĉine isticao da
nije dostojno ĉovjeka i Europe, da je na sramotu Europi i svijetu, da je rana u srcu i na
tijelu Europe, da je krhotina granate u tijelu Europljana; govorio je da se Europa mora
osjećati pogoĊenom i posramljenom okrutnošću rata u Jugoslaviji i u Hrvatskoj, da je
tragedija u Hrvatskoj na sramotu Europi i svijetu, da je rat u Bosni i Hercegovini, koji
sije smrt i razaranje, tragiĉno vrijeme za Europu, da je ratom u Bosni i Hercegovini
poniţena ĉitava Europa i diskreditirane njezine institucije i da taj rat potamnjuje povijest
civiliziranog svijeta i Europe.
Oruţani sukobi i rat na prostorima bivše Jugoslavije i u novim suverenim
drţavama Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini za Papu nisu “regionalni” problem, nego
“europski”, i tiĉu se svih zemalja Europe. Zbog toga je u više navrata apelirao na
meĊunarodnu zajednicu OUN-a, KESS-a i EZ-a, na politiĉare i drţavnike Europe i
svijeta te na sve ljude dobre volje koji su u stanju pridonijeti okonĉanju nepravednog i
okrutnog rata u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, da uloţe svaki mogući napor kako bi
se zaustavio rat i svima, na tom podruĉju, osigurao suţivot u stabilnome miru.
Ivan Pavao II. je izriĉito i jasno isticao da meĊunarodna zajednica mora pokazati
ĉvrstu politiĉku volju i zaustaviti agresiju, teritorijalna osvajanja tuĊih podruĉja i
etniĉko ĉišćenje. Razmatrajući, zajedno s drţavnim tajnikom Svete Stolice, kard.
Angelom Sodanom, teško stanje u Bosni i Hercegovini, sloţio se o pravu i potrebi tzv.
“humanitarne ingerencije”, tj. o pravu i duţnosti OUN-a i europskih drţava da se
odluĉno i uĉinkovito ukljuĉe u zaustavljanje ratnog uţasa i tragedije i u razoruţavanje
onih koji su se dali na neĉuvena zlodjela masovnog ubijanja i razaranja. Po sudu
Svetoga Oca, pasivno promatranje i neshvatljiva ravnodušnost svijeta prema takvim
zlodjelima predstavlja krivnju propusta i sukrivnju u zloĉinu. “Humanitarnu
ingerenciju” i uporabu odgovarajućih nuţnih sredstava, pa i vojno angaţiranje da bi se
zaustavila daljnja ubijanja i razaranja, teritorijalna osvajanja i etniĉko ĉišćenje, ne bi se
moglo drţati nezakonitim uplitanjem sa strane i izvana, misli Papa, nego bi to bio
logiĉan odgovor i postupak u ostvarenju duha i ciljeva KESS-a. U svojoj uskrsnoj
poruci “Urbi et Orbi”, od 11. travnja 1993, Ivan Pavao II. je, ne zna se po koji put,
potresnim glasom zapitao i upozorio: “Kako na današnji dan - dan mira - šutjeti pred
(...) okrutnom dramom koja se nesmiljeno odigrava u Bosni i Hercegovini? Tko će moći
reći: Nisam znao? Nitko ne moţe drţati da se njega ne tiĉe tako tragiĉno zbivanje koje
ponizuje Europu i šteti budućnosti mira. Odgovornici naroda, ljudi dobre volje, još se
jednom obraćam svakome od vas srcem punim bola: Zaustavite rat! Dokrajĉite,
12
zaklinjem vas, neizrecive okrutnosti kojima se povreĊuje ljudsko dostojanstvo i nanosi

uvreda Bogu, pravednom i milosrdnom Ocu!”.
3. Pozivi Svetoga Oca na pomirenje i opraštanje
Ivan Pavao II. je bio neumoran i nepokolebljiv u traţenju da se zaustavi rat u

Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i da se uspostavi istinski i pravedni mir. Pritom mu nije
bilo nepoznato kako teško naslijeĊe iz nedavne prošlosti (2. svjetskog rata) takoĊer
opterećuje odnose meĊu narodima bivše Jugoslavije, osobito izmeĊu Hrvata i Srba, te da
i to uzrokuje još veće napetosti i meĊusobne sukobe, pojaĉava mrţnju i pokreće na
osvetu.
Da bi se nadvladale posljedice prošlosti i da bi se postavili temelji novog suţivota i
gradila za sve bolja budućnost, u poštivanju naĉela pravednosti, slobode i dostojanstva
svakoga naroda, Ivan Pavao II. je u više navrata u raznim prilikama govorio o “hrabrosti
opraštanja” i poticao i vjernike i pastire Katoliĉke Crkve u Hrvata i Srpske Pravoslavne
Crkve na uzajamno opraštanje.
Da je opraštanje nuţan preduvjet uspostave trajnog mira i suţivota, Sveti Otac je
osobito snaţno isticao gotovo u svim svojim govorima koje je bio pripremio za
planirani, ali odgoĊeni, pohod Sarajevu (predviĊen za 8. rujna 1994), kao i u onima koje
je odrţao prigodom svojeg pastirskog pohoda Zagrebu i Hrvatskoj, 10. i 11. rujna 1994.
U propovijedi koju je trebao na blagdan RoĊenja Bl. Dj. Marije, 8. rujna 1994,
odrţati u Sarajevu, a odrţao ju je toga dana na Euharistijskom slavlju u Castel Gandolfu,
svojoj ljetnoj rezidenciji kraj Rima, Papa je podsjetio na izjavu poljskih biskupa
njemaĉkim biskupima na završetku Drugog vatikanskog sabora - da oni opraštaju i traţe
da im se oprosti. Potom je kazao da moli da se ponovi ta gesta: “opraštamo i traţimo
oproštenje” za našu braću na Balkanu, jer je bez takvog stava teško graditi mir.
Na potrebu opraštanja Papa je ukazao takoĊer i u nagovorima koje je namjeravao u
Sarajevu odrţati svećenicima, redovnicima i redovnicama, a i u onome za muslimansku
zajednicu.
Papa se gotovo u svim svojim govorima što ih je odrţao u Zagrebu posebno
zauzimao za meĊusobno oproštenje. Tako je u zagrebaĉkoj zraĉnoj luci prigodom
dolaska u Hrvatsku, kazao: “Treba promicati kulturu mira... Ona je u stanju odgojiti
velika i plemenita srca koja znaju da se rane uzrokovane mrţnjom ne lijeĉe
zlopamćenjem nego lijekom strpljenja i melemom oprosta: oprosta koji valja traţiti i
dati, poniznom i nesebiĉnom velikodušnošću.” U obraćanju svećenicima, redovnicima i
redovnicama u zagrebaĉkoj katedrali ponovno je govorio o pomirenju, i to ljudi s
Bogom i ĉovjeka s ĉovjekom, i istaknuo kako je njihova hitna duţnost raditi na tome da
hrvatski narod “smogne snage da oprosti i, kad je potrebno, da traţi oproštenje”. A
prigodom susreta s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom TuĊmanom u
Predsjedniĉkim dvorima, Ivan Pavao II. je pozvao i nositelje civilne vlasti da
velikodušno uznastoje na pomirenju, a da bi ono bilo potpuno, mora ukljuĉivati
opraštanje i traţenje oprosta.
Sveti Otac je u propovijedi odrţanoj na Euharistijskom slavlju pred gotovo
milijunskim mnoštvom vjernika okupljenih u Zagrebu istaknuo kako “i sama molitva
Gospodnja pokazuje pravi put kojim nam je krenuti nakon svakog našeg posrtaja: to je
put praštanja”. Pozvao je Zagrebaĉku Crkvu i cijelu Crkvu u Hrvatskoj da postane
promicateljica meĊusobnog opraštanja i pomirenja. I u govoru na odlasku iz Hrvatske
Ivan Pavao II. je još jednom pozvao graĊane Zagreba i Hrvate: “Imajte hrabrosti
oprostiti i prihvatiti bliţnjega... Oprostiti znaĉi osloboditi srce osjećaja osvete, koja nije
13
spojiva s izgradnjom kulture ljubavi u kojoj sudjeluje svojim vlastitim prinosom svaki
ĉovjek dobre volje”.
Sveti Otac Ivan Pavao II. je više puta i ranije, u susretima s hrvatskim
hodoĉasnicima na generalnim audijencijama u Rimu, i u nagovorima prilikom
“AnĊeoskog pozdrava” isticao nuţnost i upućivao na meĊusobno pomirenje i uzajamno
praštanje, ali je njegov pastirski pohod Zagrebu i Hrvatskoj zasigurno za prvotni cilj
imao poticanje opraštanja i promicanje istinskog mira na Balkanu, a poglavito u
4. Diplomatske inicijative i zauzimanje Svete Stolice

u rješavanju jugoslavenske krize
Osobno zauzimanje Ivana Pavla II. i njegovi ĉvrsti stavovi u pogledu zaustavljanja
nasilja i rata te ureĊivanja meĊusobnih odnosa republika i naroda nekadašnje
Jugoslavije odluĉujuće su utjecali i na usmjeravanje i definiranje vatikanske
diplomatske aktivnosti.
Ta se aktivnost odvijala preko Drţavnog tajništva Svete Stolice i njegova Odjela za
odnose s drţavama te preko stalnih ili posebnih predstavnika i izaslanika Svete Stolice i
spomenutih tijela koji su bili nazoĉni na brojnim, redovitim i izvanrednim,
meĊunarodnim skupovima i zasjedanjima, i svojim istupima i interventima aktivno
sudjelovali u razmatranju i raspravama o problemima i o krizi u Jugoslaviji, odnosno
njezinim nekadašnjim republikama, naroĉito u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Vatikanski diplomati su tako tijekom 1991-1994. godine sudjelovali na dvadeset i
osam razliĉitih skupova, sastanaka i zasjedanja, kao što su bili: redovita zasjedanja
Komiteta visokih duţnosnika KESS-a, posebni hitni sastanci Komiteta visokih
duţnosnika KESS-a posvećeni krizi u Jugoslaviji, zasjedanja drţava ĉlanica KESS-a,
sastanak eksperata KESS-a za nacionalne manjine, sastanci Vijeća ministara vanjskih
poslova drţava KESS-a, sastanak na vrhu poglavara drţava i vlada KESS-a, zasjedanje
tzv. Prvog odbora Generalne skupštine OUN-a, susret ministara pravosuĊa Europskog
Vijeća, zasjedanje Odbora za ljudska prava OUN-a, Svjetska konferencija o ljudskim
pravima, sjednica Europskog vijeća, Konferencija Europske Unije, zasjedanje Izvršnog
odbora UNHCR-a.
Osim istupa vatikanskih diplomata na skupovima i zasjedanjima, drţavni tajnik,
kard. Angelo Sodano, pismeno se obratio 26. kolovoza 1991. gosp. Hans van Den
Broeku, u vrijeme dok je on bio predsjednik Vijeća ministara vanjskih poslova EZ-a, u
svezi s ratnim stanjem u Hrvatskoj, a pismenu poruku je uputio 5. svibnja 1992. takoĊer
gosp. Boutrosu Ghaliju, Generalnom tajniku OUN-a, u svezi s ratom u Bosni i
Hercegovini.
Na meĊunarodnim skupovima i zasjedanjima predstavnici i izaslanici Svete Stolice
su u svojim izlaganjima osvjetljavali strahote i uţas ratnih sukoba te stradanja i patnje
nenaoruţanog i nevinog civilnog puĉanstva. Zatim su izvješćivali što su Sveta Stolica, i
osobno Sveti Otac, sukladno svojemu poslanju i raspoloţivim sredstvima, ĉinili ili
poduzimali da se tragedija ublaţi, i u isto vrijeme se zalagali i traţili od meĊunarodne
zajednice da i ona poduzme odgovarajuće korake i pruţi nuţnu i primjerenu pomoć i
zaštitu onima kojima je ona bila potrebita.
Nije ovdje moguće upuštati se u iscrpnije prikazivanje i analiziranje svega što je u
pojedinim istupima vatikanskih diplomata bilo reĉeno, pa ću samo kratko naznaĉiti dva
glavna pravca njihova angaţiranja: priznavanje samostalnosti i suvereniteta novih
drţava i zaustavljanje rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
14
Kao što je poznato, Sveta Stolica je imala uspostavljene pune diplomatske odnose
sa SFRJ. Zbog toga je ona, kad je nakon prvih slobodnih politiĉkih izbora 1990. u
nekim republikama nastupilo novo ozraĉje društvenog ţivota i politiĉkog pluralizma, s
puno diplomatskog takta i velikim oprezom gledala na zapoĉete promjene. Nije isprva
imala ništa protiv federalnog ureĊenja, ako je bilo izraz slobodnog odluĉivanja narodâ
koji tvore federaciju. Ali, u novonastalim prilikama nije iskljuĉivala, dapaĉe, drţala je
mogućim i prikladnim uvoĊenje novog, konfederativnog ureĊenja odnosa meĊu
juţnoslavenskim narodima i republikama. MeĊutim, poslije oruţane intervencije
savezne vojske u Sloveniji, a osobito nakon prenošenja rata u Hrvatsku, kad je postalo
oĉigledno da više ne dolazi u obzir ni takvo politiĉko rješenje, Sveta Stolica je postala
jedan od najstalnijih zagovaraĉa i pobornika priznavanja suvereniteta i samostalnosti
Hrvatske i Slovenije, a kasnije i ostalih republika, ukljuĉujući i Bosnu i Hercegovinu,
ako to ţele.
Izaslanstvo Svete Stolice se već na prvom hitnom sastanku Komiteta visokih
duţnosnika KESS-a, odrţanom u Pragu 3. i 4. srpnja 1991, zaloţilo za poštivanje naĉela
Završnog akta KESS-a iz Helsinkija, i posebice naĉela o ravnopravnosti naroda i
njihovu pravu na samoodreĊenje (8. n.). Istaknuto je da to naĉelo treba inspirirati ne
samo odnose meĊu drţavama KESSa-a, nego i unutar pojedinih drţava koje su, poput
Jugoslavije, sastavljene od razliĉitih nacionalnih zajednica. Na slijedećem hitnom
sastanku istog Komiteta o krizi u Jugoslaviji, u Pragu 3. i 4. rujna 1991, predstavnik
Svete Stolice je izrazio sumnju i postavio brojna konkretna pitanja u pogledu poštivanja
naĉela helsinškog Završnog akta KESS-a. Govoreći posebice o odbacivanju uporabe sile
i o miroljubivu rješavanju meĊusobnih sporova, o neprihvatljivosti politike svršenog
ĉina u odnosu na mijenjanje unutarnjih granica, koje nisu samo administrativne nego
povijesne, meĊunarodno priznate i zaštićene vaţećim Ustavom, zatim o ravnopravnosti
meĊu narodima i o njihovu pravu na samoodreĊenje, predstavnik Svete Stolice je
zapitao: “Nisu li to naĉela koja vrijede samo za inozemstvo, pred vanjskim svijetom - a
ne i unutar Jugoslavije?”. I na trećem hitnom sastanku o krizi u Jugoslaviji Komiteta
visokih duţnosnika KESS-a, u Pragu 10. listopada 1991, predstavnik Svete Stolice se
osvrnuo na pravo naroda na samoodreĊenje te je kazao: “Priznati jednom narodu pravo
da odluĉuje o sebi znaĉi priznati mu pravo na njegov identitet i na njegovu nazoĉnost
meĊu drţavama”. Naglašeno je tom prilikom da izaslanstvo Svete Stolice, kad govori o
pravu na samoodreĊenje, govori u prilog svih republika i svih naroda na tlu Jugoslavije.
Drţavno tajništvo Svete Stolice je 26. studenog 1991. uputilo Memorandum
zemljama ĉlanicama KESS-a, u kojem je predloţeno da meĊunarodna zajednica pristupi
“skupnom” i “uvjetnom” priznavanju nezavisnosti i suvereniteta Hrvatske i Slovenije,
koje su se za to već bile izjasnile narodnim referendumima, kao i drugih jugoslavenskih
republika koje to zatraţe. U tom su Memorandumu bili izloţeni i neki kriteriji i uvjeti za
dobivanje meĊunarodnog priznanja novih drţava.
Kad je nakon toga EZ 16. prosinca 1991. donijela “Deklaraciju o Jugoslaviji” i
odluĉila da se 15. sijeĉnja 1992. prizna nezavisnost i drţavni suverenitet republika koje
budu ispunjavale kriterije i uvjete demokratizacije te prihvatile norme ponašanja u
odnosima meĊu drţavama i narodima, Hrvatska i Slovenija su odmah pristale na sve
postavljene zahtjeve i formalno su zatraţile meĊunarodno priznanje. Zatraţile su ga i od
Svete Stolice, i ona je već 20. prosinca 1991. najavila da će tom traţenju biti
udovoljeno.
Sveta Stolica je bila meĊu prvima koji su priznali suverenitet i samostalnost
Hrvatske (zajedno sa Slovenijom). Uĉinila je to 13. sijeĉnja 1992. MeĊu prvima je s
Hrvatskom uspostavila i diplomatske odnose, 8. veljaĉe 1992. Ivan Pavao II. je već 12.
oţujka 1992. imenovao za apostolskog nuncija u Hrvatskoj mons. Giulija Einaudija,
15
naslovnog nadbiskupa villamagneškoga, koji je 11. svibnja 1992. predsjedniku

Republike Hrvatske dr. Franji TuĊmanu predao vjerodajnice.
Nakon što je i Bosna i Hercegovina ispunila postavljene uvjete, i ona je 7. travnja
1992. priznata od meĊunarodne zajednice kao nezavisna i suverena drţava. Uskoro
nakon toga, 15. travnja 1992, Drţavno tajništvo Svete Stolice upućuje Memorandum
Predsjedništvu EZ-a i zauzima se za obranu suvereniteta i opstojnosti Bosne i
Hercegovine koja je bila ugroţena agresijom izvana. Sveta Stolica je s Bosnom i
Hercegovinom uspostavila diplomatske odnose 20. kolovoza 1992, a 11. lipnja 1993.
Ivan Pavao II. je imenovao za apostolskog nuncija u Bosni i Hercegovini mons.
Francesca Monterisija, naslovnog nadbiskupa Albe Marittime, koji je na sluţbu nastupio
predajom vjerodajnica predsjedniku Republike Aliji Izetbegoviću 2. srpnja 1993.
Već od samog poĉetka jugoslavenske krize naslućivala se i prijeteća opasnost da se
postojeće napetosti izrode u oruţane sukobe i krvoproliće. Zato je vatikanska
diplomacija još od sijeĉnja 1991. opetovano dizala glas da se sprijeĉi, odnosno zaustavi
ratna tragedija i katastrofa, najprije u Hrvatskoj a zatim i u Bosni i Hercegovini.
Predstavnici i izaslanici Svete Stolice na meĊunarodnim politiĉkim i diplomatskim
skupovima, istiĉući i upozoravajući da se ne smije ostati nijem pred tolikim strahotama i
stradanjima, oštro su osuĊivali agresivan rat i oruţane sukobe, zlodjela nad neduţnim i
nezaštićenim civilima, razaranja naselja i gradova, nasilne deportacije puĉanstava i
uspostavljanje koncentracijskih logora, etniĉko ĉišćenje, osvajanje tuĊih teritorija i
nasilno mijenjanje drţavnih granica. U svim svojim istupima su se zauzimali, jednako
kao i Sveti Otac, za poštivanje osnovnih prava ljudske osobe i svakog naroda ili etniĉke
zajednice, osobito za poštivanje prava naroda na samoodreĊenje i slobodno samostalno
odluĉivanje o vlastitoj sudbini. OsuĊivali su i odbacivali uporabu sile u rješavanju
meĊusobnih sporova, a zagovarali dijalog meĊu sukobljenim stranama. Pozivali su i
poticali odgovorne voĊe i vlast pojedinih naroda i republika da svoje sporove rješavaju
miroljubivo, pregovorima nadahnutim naĉelima pravednosti, koja jedino omogućuje
uspostavljanje i jamĉi oĉuvanje mira. Traţili su od rukovodstava republika bivše
savezne drţave Jugoslavije da se u svojim uzajamnim odnosima ravnaju naĉelima
helsinškog Završnog akta KESS-a te preporuĉivali da se hitno krene u ustavne reforme,
koje bi unaprijedile poštivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda, u što ulaze takoĊer
prava i slobode nacionalnih manjina, ĉime bi se stvorili uvjeti za demokraciju i za
izgradnju pravnih drţava. Isticali su da je negacija svih naĉela meĊunarodnog prava ono
što se juĉer dogaĊalo (a dogaĊa se još uvijek) u Hrvatskoj, ĉemu je svijet danas
svjedokom u Bosni i Hercegovini, a što prijeti da se proširi i na druga podruĉja
Jugoslavije. Zato su predlagali i traţili da meĊunarodna zajednica utvrdi i imenuje tko
su odgovorni i tko su poĉinitelji raznih svireposti i nasilja, da ih se pozove da za njih
odgovaraju te da se osude i kazne oni koji su poticali, poĉinili, dopustili ili olakšali
izvršenje zloĉina protiv ĉovjeĉanstva.
Unatoĉ svim apelima za mir, a protiv rata, nasilja i razaranja, ubijanje ljudi i
svakovrsna stradanja nisu prestajala, nego su se, naroĉito u Bosni i Hercegovini, sve
više povećavala. Zato je, po mišljenju i prosudbama Svete Stolice, bilo bezuvjetno
nuţno i neodgodivo da se u rješavanje konflikta i u zaustavljanje rata djelotvornije
ukljuĉe meĊunarodne institucije.
Diplomacija Svete Stolice je isticala i upozoravala kako KESS mora biti u stanju
ispuniti ulogu koja mu pripada u zaštiti ljudskih prava i sloboda, da je zajednica drţava
KESS-a odgovorna za primjenu deset naĉela Završnog akta iz Helsinkija i za ispunjenje
obveza koje za nju proizlaze iz Pariške povelje, a da ponuda “dobrih usluga” EZ-a i
KESS-a ne predstavlja internacionalizaciju sukoba, nego je logiĉna posljedica
helsinškog procesa o sigurnosti i suradnji u Europi. TakoĊer je naglašavala da
meĊunarodna zajednica ne moţe prihvatiti stanje svršenog ĉina, nastalo flagrantnim i
16
programiranim kršenjem najsvetijih prava ljudske osobe i legitimnih prava nekog

naroda, niti rezignirano promatrati kako vlada pravo jaĉega. Upozoravala je kako
meĊunarodna zajednica mora postupiti odvaţno i stvarno, radi ĉasti ĉovjeĉanstva i
obrane Europe i njezine duhovne, moralne i kulturne baštine, a što ona dalje bude
odgaĊala da u punoj odgovornosti ispuni tu svoju zadaću, to će više u svijetu gubiti
povjerenje i vjerodostojnost. Povjerenja u meĊunarodnu zajednicu ne moţe biti sve dok
ona bude pokazivala plašljivost, neodluĉnost i nemoć da pomogne i spasi nezaštićeno i
neduţno puĉanstvo i dok bude puštala da se nesmetano dogaĊaju ĉeste i teške povrede
dostojanstva i temeljnih prava ljudske osobe i naroda.
Vatikanska se diplomacija sve više i odluĉnije izjašnjavala u prilog “humanitarne
ingerencije” te je traţila da meĊunarodna zajednica intervenira i uĉini pritisak, ako je
potrebno i vojnim snagama i sredstvima, da bi se u Bosni i Hercegovini zaustavio
nemilosrdni i bezumni rat i ponovno uspostavio trajni i pravedni mir. Predstavnici Svete
Stolice su isticali kako bi bio teţak grijeh i krivnja propusta, koja se ne bi ubrajala samo
odreĊenim pojedincima ili grupama ljudi nego meĊunarodnoj zajednici u cjelini, kad
ona ne bi ništa uĉinila da se sprijeĉi kršenje ljudskih prava i da se zaustave daljnja
razaranja i ubijanja. TakoĊer su naglašavali i upozoravali da meĊunarodna zajednica ne
moţe bjeţati od svoje odgovornosti koja proizlazi i iz meĊunarodnog priznanja
postojanja Bosne i Hercegovine kao suverene i samostalne drţave i da valja dati stvarnu
podršku njezinoj cjelovitosti.
Vremenski smo odveć blizu, zapravo još smo u tijeku tragiĉnih dogaĊanja u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a da bi se moglo objektivno prosuditi koliko su Sveti
Otac Ivan Pavao II. i diplomacija Svete Stolice efektivno utjecali na to da se ona uistinu
smanje. Osim toga, za pretpostaviti je da je vatikanska diplomacija djelovala i drugim
kanalima, a ne samo javnim interventima, ali ti dokumenti nisu dostupni javnosti pa ih
nije bilo moguće ovdje uzeti u obzir.
Uza sve to, već sada se moţe s punim pravom ustvrditi: glas Svete Stolice i osobno
Svetog Oca - protiv rata a za uspostavljanje pravednog mira, protiv razaranja i ubijanja a
za poštivanje temeljnih ljudskih prava i za pruţanje pomoći postradalima, protiv
sukobljavanja meĊu narodima a za priznavanje prava na samoodreĊenje, na suverenitet i
samostalnost drţava Hrvatske i Bosne i Hercegovine - ĉuo se najĉešće, i bio je
najjasniji, najodreĊeniji, najodluĉniji i najsnaţniji. Prinos Svete Stolice meĊunarodnom
priznavanju suvereniteta i samostalnosti Hrvatske i Bosne i Hercegovine bio je
neosporno velik, pa moţda i odluĉujući. Isto tako i zauzimanje za humanitarnu pomoć
ţrtvama rata. MeĊutim, iako je Sveti Otac više nego bilo koji drţavnik svijeta pozivao
na obustavljanje neprijateljstava, rata, razaranja i ubijanja, i na uspostavljanje mira i
skladnog suţivota na prostorima bivše Jugoslavije, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, to
ipak nije nailazilo na odziv ni kod zaraćenih strana ni u meĊunarodnoj zajednici.
Na kraju, i to valja naglasiti, velika naklonjenost Svetog Oca hrvatskom narodu
izazivala je ĉuĊenje ĉak i u nekih osoba i struktura u Vatikanu, ali on je ostao
nepokolebljiv i dosljedan zagovornik i branitelj legitimnih prava hrvatskog naroda i u
tome pravcu je usmjeravao i ĉitavu vatikansku diplomaciju. MeĊutim, ni Ivan Pavao II.
ni diplomacija Svete Stolice nisu se zauzimali jednostrano samo za Hrvate i Hrvatsku.
Jednako odluĉno i jednako dosljedno, ako ne i više, oni su se zauzimali i za Bosnu i
Hercegovinu i za narode koji u njoj ţive. Ustajali su u obranu pravednosti i ljudskog
dostojanstva, osnovnih ljudskih i narodnih prava i sloboda i katolika i pravoslavaca, i
kršćana i muslimana, i Hrvata i Srba, dakle svih, bez obzira na nacionalnost ili vjeru.
Ovaj sumarni prikaz išao je za tim da dade opći uvid u stajališta i pravce djelovanja
pape Ivana Pavla II. i Svete Stolice u odnosu na politiĉka previranja na podruĉju bivše
Jugoslavije, te ratne sukobe i strahote, osobito u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. A
17
potpunu i vjernu sliku, sloţenu poput mozaika, onoga što su poduzimali i ĉinili Sveti
Otac Ivan Pavao II. ili Sveta Stolica moţe pruţiti samo cjelokupna izvorna graĊa koja je
dobrim dijelom skupljena i prevedena na hrvatski jezik u ovoj knjizi.
18
Prvi dio
ISTUPI PAPE IVANA PAVLA II.

I VELIKODOSTOJNIKA SVETE STOLICE
(1991-1995)
Podiţem svoj glas, moleći da se izbjegnu

bratobilaĉki sukobi“
Ivan Pavao II., 8. svibnja 1991.
19
20
GODINA 1991.
PAPA ŢELI MIR HRVATSKOJ
Generalna audijencija - 2. siječnja 1991.
MeĊu nazoĉnima na generalnoj audijenciji 2. sijeĉnja 1991. bili su i

hodoĉasnici iz Hrvatske, iz Zagreba i Rijeke. Na prostorima Jugoslavije već su se
osjećale napetosti i nazirale prijetnje od izbijanja sukoba. Uz rijeĉi pozdrava,
Papa je poţelio da mir što ga je donio Krist vlada u njihovim srcima i u domovini
Hrvatskoj.
Draga hrvatska katoliĉka mladeţi, dragi hodoĉasnici iz Hrvatske, srdaĉno vas

pozdravljam.
Boţićnim se otajstvom na obzorima ĉovjeĉanstva pojavila sigurna nada i
neprevarljiva utjeha. Zbog toga s anĊelima i s betlehemskim pastirima navješćujem
Boţju slavu i mir ljudima dobre volje.
Neka taj mir, koji nam je donio Krist, vlada u vašim srcima i u cijeloj vašoj
Domovini. Sve vas blagoslivljem.
Hvaljen Isus i Marija!
-----------
OR, 2-3. sijeĉnja 1991, str. 7.
PAPA SVAKODNEVNO MOLI ZA HRVATSKI NAROD

I NJEGOVU DOMOVINU
“Anđeoski pozdrav” - 27. siječnja 1991.
U tijeku je bio Zaljevski rat. Papa je u podnevnom govoru uz “AnĊeoski

pozdrav” 27. sijeĉnja 1991. pozvao vjernike na molitvu za mir u tom podruĉju i da
rat ne izazove još veću tragediju civilnom stanovništvu.Na Trgu sv. Petra, meĊu
okupljenim vjernicima, nalazila se i skupina iz Hrvatske. U toj skupini Papa je
primijetio plakat s natpisom “Hrvatska” i to ga je potaknulo da im kaţe nekoliko
rijeĉi.
(...)
Vidi se takoĊer jedan drugi natpis: Hrvatska, i ţelim zajamĉiti hrvatskoj braći da
svaki dan molim za njihov narod i za njihovu domovinu.
----------
OR, 28-29. sijeĉnja 1991, str. 1.
21
“POTIĈEM VAS NA MOLITVU BOGU ZA MIR”
Hodoĉasnike iz Hrvatske, iz zagrebaĉke ţupe sv. Petra i iz dubrovaĉkog

Centra za usmjereno obrazovanje, Sveti Otac je potaknuo na molitvu za mir,
poštivanje osnovnih ljudskih prava te dostojanstva i prava narodâ, a istaknuo je
takoĊer potrebu uzajamnog poštivanja, dijaloga i pregovora u rješavanju spornih
pitanja, zatim suradnje i solidarnosti.
Moje je oĉinsko srce ispunjeno velikom radošću što mogu pozdraviti i vas iz
Hrvatske.
U ovim dramatiĉnim trenucima patnje i straha u pojedinim dijelovima svijeta, i u
vašoj domovini takoĊer, potiĉem vas na molitvu Bogu za mir, za odbacivanje napetosti
nepovjerenja i suparništva te za poštivanje osnovnih ljudskih prava i za poštivanje
dostojanstva i prava narodâ. U budućnost vode, naime, uzajamno poštivanje, dijalog i
pregovori o spornim pitanjima te suradnja i solidarnost.
Neka Bog obdari svojim blagoslovom i mirom vašu domovinu Hrvatsku i sav
svijet.
----------
OR, 31. sijeĉnja 1991, str. 5; GK, 10. veljaĉe 1991, str. 1; ASS/1991, str. 102.
MOLITVA OSLOBAĐA LJUDSKA SRCA OSJEĆAJA

NEPRIJATELJSTVA I MRŢNJE
Generalna audijencija - 27. veljače 1991.
Papa je uputio nekoliko rijeĉi i skupini hodoĉasnika iz Poţege, koji su bili

nazoĉni generalnoj audijenciji. Podsjetio ih je osobito kako je korizma vrijeme u
kojem molitva mora biti ţarĉa, da bi Bog ljudska srca oslobodio osjećaja
neprijateljstva i mrţnje.
Dragi hodoĉasnici iz Hrvatske, sve vas od srca pozdravljam!

Nalazimo se u korizmi koja je za sve posebno vrijeme milosti i obraćenja, vrijeme
molitve i pokore. Korizma je takoĊer vrijeme kada naša molitva treba biti ţarĉa, kako bi
Bog, milostiv i milosrdan, taknuo ljudska srca i oslobodio ih osjećaja neprijateljstva i
mrţnje te ispunio ljubavlju. Naime, ljudsko srce su vrata kroz koja se ide ususret drugim
ljudima i Bogu.
Na sve vas zazivam Boţji blagoslov.
----------
OR, 28. veljaĉe 1991, str. 5.
22
BOŢJI BLAGOSLOV I MIR HRVATSKOJ
Generalna audijencija - 10. travnja 1991.
Papa se posebno obratio skupini hodoĉasnika iz Hrvatske, meĊu kojima je bio

i Akademski zbor Sveuĉilišta iz Osijeka.
Dragi Hrvati, sve vas od srca pozdravljam!

U ovo vazmeno vrijeme proţivljavamo Kristovu pobjedu nad grijehom i smrću. To
je temelj kršćanske nade koja i u najteţim trenucima potiĉe ĉovjeka da ne posustaje na
svojemu putu k Bogu, izvoru ţivota i mira.
Boţji blagoslov i mir bili uvijek s vama i s vašom domovinom Hrvatskom.
----------
OR, 11. travnja 1991, str. 5.
BLIZ STREPNJAMA I NADAMA HRVATSKOG NARODA,

PAPA POTIĈE NA MOLITVU
Papa je uputio nekoliko rijeĉi i skupini vjernika iz ţupe Karlovac-Švarĉa koji

su sudjelovali u audijenciji.
Srdaĉno vas pozdravljam, dragi Hrvati!

Bliz vašim strepnjama i nadama, ţelim vas ponovno potaknuti na ţarĉu molitvu za
mir u istini i slobodi. Vjernik je, naime, pozvan da i svojom molitvom pridonosi
promaknuću općega dobra.
Sve vas uvijek pratio blagoslov svemogućega Boga.
----------
“NEKA SVIM NARODNIM SKUPINAMA BUDE OSIGURANO

POŠTIVANJE NJIHOVE SAMOBITNOSTI”
“Anđeoski pozdrav” - 21. travnja 1991.
U obraćanju vjernicima na Trgu sv. Petra, meĊu kojima je bila i skupina

Hrvata, Sveti Otac Ivan Pavao II. je nazoĉne pozvao na molitvu za narode
Jugoslavije. Hrvatski narod je povjerio Djevici Mariji i zaprosio da svim narodnim
skupinama bude osigurano poštivanje njihove samobitnosti i da svi zajedno naĊu
put prema zajedniĉkom dobru. Na kraju je pozvao kršćane i muslimane da se
ujedine u stvaranju povoljnih uvjeta za suţivot u uzajamnom poštivanju i ljubavi.
23
(...)
Dok pozdravljamo Kraljicu Neba, pozivam vas danas da sjedinite svoju molitvu s
mojom za narode Jugoslavije, razliĉite po kulturi, vjeri, povijesti i jeziku, u traţenju
novih odnosa slobode, jednakosti i pravde, u poštivanju prava ljudi i narodâ.
Upravo danas hrvatski narod obavlja pokorniĉko hodoĉašće u svetište Naše Gospe
Remetske (“Majka Boţja Remetska”), u blizini Zagreba, da bi molio za mir i slogu u
Hrvatskoj i u cijeloj zemlji.
Djevici koju zazivaju imenom “Vjerna odvjetnica Hrvatske” povjeravamo ovu
našu braću da bi znali u cijelom jugoslavenskom društvu biti “tvorci mira”. Neka svim
narodnim skupinama bude osigurano poštivanje njihove samobitnosti i neka svi zajedno
naĊu put prema zajedniĉkom dobru.
Upućujem, na kraju, hitan poziv vjernicima ove ljubljene zemlje - kršćanima i
muslimanima - da se, u ime Boga, zajedniĉkog Oca, znadu ujediniti u obnovljenoj
obvezi stvaranja povoljnih uvjeta za suţivot u uzajamnom poštivanju i ljubavi.
----------
OR, 22-23. travnja 1991, str. 5; GK, 28. travnja 1991, str. 1; ASS/1991, str. 323.
PAPINA ŢELJA DA MIR VLADA U HRVATSKOJ

I POSVUDA U SVIJETU
Brojnim hodoĉasnicima iz Hrvatske Papa je poţelio dobrodošlicu na audijenciju,

naglasio im potrebu zrele kršćanske vjere i poţelio mir.
Dragi hodoĉasnici iz Hrvatske, dobro došli!
Suvremenom je svijetu ţurno potrebita zrela vjera kršćana koji znaju u svjetlu
EvanĊelja promicati istinske vrijednosti. To je veliki zadatak za sve koji traţe
velikodušno i stalno zalaganje.
Sve vas blagoslivljem i ţarko ţelim da mir Kristov ispunja vaša srca i da vlada u
vašoj domovini Hrvatskoj i posvuda u svijetu.
----------
SAMO UZ POMOĆ BOŢJU I POŠTUJUĆI NJEGOVE ZAKONE

MOGUĆE JE IZGRADITI DRUŠTVO UISTINU ĈOVJEĈNO
Generalna audijencija - 1. svibnja 1991.
MeĊu brojnim hodoĉasnicima u audijenciji je bila i skupina hrvatskih

vjernika. Naglasio je vaţnost ţivljenja po evanĊeoskim naĉelima i zazvao Boţji
blagoslov i mir na Hrvatsku.
24
Dragi hrvatski hodoĉasnici, srdaĉno vas pozdravljam!

Ĉovjek jedino uz pomoć Boţju i slijeĊenjem njegova zakona moţe izgraditi
društvo koje će biti uistinu ĉovjeĉno. Potrebito je stoga da kršćani svojim ţivotom
pokaţu nezamjenjivost i blagodat evanĊeoskih naĉela za pojedinca, obitelj i cijelo
društvo.
Na vas i na vašu domovinu Hrvatsku zazivam puninu Boţjega blagoslova i mira.
Rado ću ovom prigodom blagosloviti umjetniĉko djelo na kojem je prikazan sluga
Boţji Ivan Merz, a koje je napravljeno za “Domus Croata” u Rimu.
----------
OR, 2-3. svibnja 1991, str. 13.
“PODIŢEM SVOJ GLAS, MOLEĆI DA SE IZBJEGNU

BRATOUBILAĈKI SUKOBI”
Papa Ivan Pavao II. je sve nazoĉne pozvao na molitvu Gospi Pompejskoj,
Kraljici mira, za jugoslavenske narode i za mirno rješenje teškog stanja u
Hrvatskoj. Podigao je svoj glas protiv nasilja i da se izbjegnu bratoubilaĉki sukobi
srpskog i hrvatskog naroda. Pozvao je odgovorne tih dvaju naroda na traţenje
pravednog i mirnog rješenja problema, bez upotrebe oruţja. Uputio je posebno
poziv odgovornima kršćanskih zajednica (katoliĉke i pravoslavne) da budu
promicatelji pomirenja i da pojaĉaju zapoĉeti miroljubivi dijalog.
Danas se upravlja molitva Gospi Pompejskoj od ruţarja, i moli Kraljicu mira da

svrne milosrdni pogled na ĉovjeĉanstvo koje preĉesto razdire mrţnja i nasilje.
Pozivam vas da se sjedinite u toj molitvi, proseći Presvetu Mariju na osobit naĉin
za jugoslavenske narode, tako bliske mojemu srcu.
Tijekom juĉerašnjeg dana bili su pojaĉani napori kako bi se pronašlo mirno rješenje
teškog stanja stvorenog u Hrvatskoj zbog krvavih sukoba prijašnjih dana.
Još jednom podiţem svoj glas moleći da se izbjegnu bratoubilaĉki sukobi izmeĊu
srpskog i hrvatskog naroda i da se sprijeĉi pribjegavanje nasilju. Svom snagom molim
odgovorne za sudbinu tih dvaju naroda da pokaţu dobru volju i osjećaj odgovornosti
kako bi našli pravedno i mirno rješenje problema koje sila oruţja neće moći nikada
riješiti. Nadasve pozivam odgovorne kršćanskih zajednica da budu primicatelji
pomirenja, pojaĉavajući miroljubivi dijalog koji je upravo juĉer zapoĉeo izmeĊu
poslanstva Srpske Pravoslavne Crkve, koje predvodi Njegova Svetost patrijarh Pavle, i
poslanstva Katoliĉke Crkve, koje predvodi kardinal Kuharić, nadbiskup zagrebaĉki i
predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije.
U ovom dramatiĉnom trenutku za Jugoslaviju molimo Kraljicu mira da prosvijetli
pamet i podupre napore svih koji iskreno nastoje ponovno uspostaviti društveni suţivot
u uzajamnom poštivanju i razumijevanju.
----------
OR, 9. svibnja 1991, str. 1; GK, 19. svibnja 1991, str. 1; ASS/1991, str. 390.
25
PAPINA MOLITVA MARIJI DA BDIJE NAD LJUDIMA

I NARODIMA KOJIMA PRIJETI OPASNOST RATA
Hodočašće Papino u Portugal - 13. svibnja 1991.
U velikom svetištu Gospe Fatimske, za vrijeme sveĉanog ĉina povjeravanja

Bl. Dj. Mariji pred kipom Naše Gospe, Sveti Otac je 13. svibnja 1991. uputio ţarku
molitvu. Molio je Mariju da se pokaţe Majkom: Majkom Crkve, Majkom ljudi,
Majkom narodâ, Majkom ţivota, Majkom njegovom (Papinom). Molio ju je da se
pokaţe Majkom siromaha, Majkom jedinstva i mira i Majkom nade.Moleći se za
jedinstvo i mir, Sveti Otac je svakako imao pred oĉima Zaljevski rat s kraja
sijeĉnja i poĉetka veljaĉe, zatim napetosti i oruţane sukobe u Baltiĉkim zemljama i
Albaniji, a zasigurno i prijetnje od izbijanja rata na prostorima Jugoslavije, makar
da se to izriĉito ne spominje.Evo dijela molitve za jedinstvo i mir.
(...)
4. (...) Pokaţi se Majkom jedinstva i mira.
Neka posvuda prestanu nasilje i nepravda,
nek u obiteljima raste sloga i jedinstvo
i meĊu narodima poštivanje i sporazumijevanje;
nek vlada na zemlji mir, pravi mir!
Marijo, daruj svijetu Krista, naš mir.
Da narodi ne otvaraju ponovno nove jazove
mrţnje i osvete,
da svijet ne popusti zavodljivostima laţnog blagostanja
koje usmrćuje dostojanstvo osobe
i zauvijek dovodi u opasnost dobra prirode.
Pokaţi se Majkom nade!
Bdij nad putem koji nas još oĉekuje.
Bdij nad ljudima i nad novim situacijama narodâ
kojima još prijete opasnosti rata.
Bdij nad odgovornicima drţava
i nad svima koji odluĉuju o sudbini ĉovjeĉanstva.
(...)
----------
OR, 13-14. svibnja 1991, str. 1.
MIROLJUBIVI SUŢIVOT U UZAJAMNOM POŠTIVANJU I PRAVDI
Zasebna audijencija - 23. svibnja 1991.
Ivan Pavao II. je primio u posebnu audijenciju izaslanstvo iz Jugoslavije, koje

je došlo u Rim na proslavu svete braće Ćirila i Metoda, a predvodio ga je Blaţe
Ristovski, potpredsjednik Vlade Republike Makedonije.Sveti Otac je u prigodnom
pozdravnom govoru istaknuo potrebu jedinstva i solidarnosti u rješavanju teških
problema i pritom posebno ukazao na ulogu koju su imali sveti Ćiril i Metod u
izgradnji jedinstva i mira izmeĊu Istoka i Zapada. Povjerio je njihovoj posebnoj
26
zaštiti jugoslavenske narode, da ih vode u aktualnom teškom trenutku, kako bi se

meĊu tim narodima uĉvrstio miran suţivot u meĊusobnu poštivanju i pravdi.
Gospodine Potpredsjedniĉe Makedonije i poštovani ĉlanovi jugoslavenskog

izaslanstva.
Vaša nazoĉnost u Rimu, da iskaţete tradicionalno poštovanje relikvijama sv. Ćirila,
kao što će uĉiniti i izaslanstva drugih naroda koji u dvojici solunske braće, Ćirilu i
Metodu, priznaju oĉeve svoje vjere i svoje kulture, ima u ovom povijesnom trenutku,
kad se postavljaju temelji nove Europe, duboko znaĉenje.
Ćiril i Metod bijahu apostoli jedinstva i mira u jednom stoljeću u kojem su
postojale velike napetosti izmeĊu Zapada i Istoka. Oni su, kao što sam napisao u
apostolskom pismu od 31. prosinca 1980, s kojim sam ih proglasio zaštitnicima ĉitave
Europe, zajedno sa sv. Benediktom razvijali svoju misionarsku sluţbu u povezanosti
bilo s Carigradskom Crkvom, od koje su poslani, bilo s ovom Apostolskom Stolicom, u
kojoj su uvijek imali potporu i oslonac, oĉitujući tako jedinstvo Crkve koja još nije bila
upoznala bolnu ranu razdvajanja izmeĊu Istoka i Zapada. Bila je velika intuicija svetih
Ćirila i Metoda da pomognu slavenskim narodima, koje su oni evangelizirali, da hvale
Boga na vlastitu jeziku i uz poštivanje vlastitih kulturnih obiljeţja, zalaţući se, u isto
vrijeme, za jedinstvo meĊu svim kršćanima Istoka i Zapada u jedinoj Crkvi Kristovoj.
Danas europski narodi postojanim nastojanjem traţe potvrdu vlastitog identiteta i,
u isto vrijeme, na nov naĉin osjećaju nuţnost jedinstva i solidarnosti da bi se riješili
teški problemi europskog kontinenta i svijeta. Taj dvostruki zahtjev ĉini kao nikad
ţivom i aktualnom poruku sv. Ćirila. Njegovo nas djelo još danas podsjeća na duţno
poštivanje kulture svakog naroda i na nuţnost da se nadvladaju podjele koje su
stoljećima razdirale Europu. Dvije tradicije, istoĉna i zapadna, moraju se usklaĊivati u
uzajamnom poštivanju ako ţele pridonijeti izgradnji bolje budućnosti.
Taj zahtjev mi se ĉini posebno prijeko potrebnim za narode Jugoslavije, koje bih
danas htio na osobit naĉin povjeriti zaštiti svetih Ćirila i Metoda. Neka ih oni vode u
ovom teškom trenutku, kako bi se meĊu njima ponovno uĉvrstio miroljubiv suţivot u
uzajamnom poštivanju i u pravdi.
S tim osjećajima upućujem na vas i na sve narode Jugoslavije svoj apostolski
blagoslov.
----------
OR, 24. svibnja 1991, str. 5; ASS/1991, str. 440.
PRAVEDAN I MIROLJUBIV SUŢIVOT MEĐU NARODIMA

U POŠTIVANJU NJIHOVIH PRAVA I KULTURNIH TRADICIJA
Priopćenje o audijenciji kod Pape hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana

- 25. svibnja 1991.
Papa Ivan Pavao II. je 25. svibnja prije podne primio u privatnu audijenciju
gosp. dr. Franju TuĊmana, predsjednika Republike Hrvatske, i njegovu pratnju. O
tome je ravnatelj Ureda za tisak Svete Stolice dao izjavu, koju ovdje donosimo.
Sveti Otac je primio gosp. Franju TuĊmana, na njegov zahtjev, i u svojstvu

demokratski izabranog predsjednika Republike Hrvatske, jedne od šest republika koje
tvore Jugoslaviju.
27
Gesti Njegove Svetosti, koji obiĉno prima ustrojene vlasti kada one to zatraţe, bilo
bi, stoga, pogrešno pripisivati politiĉke interpretacije, osobito u aktualnoj
jugoslavenskoj situaciji.
Vrhovni Svećenik, s druge strane, uputio je u novijim prigodama hitne zahtjeve
graĊanskim i vojnim vlastima Jugoslavije da promiĉu pravedan i miroljubiv suţivot
meĊu narodima koji je tvore, uz poštivanje njihovih prava i kulturnih tradicija.
----------
ASS/1991, str. 444-445.
SLUŢEĆI LJUDIMA, CRKVA SVJEDOĈI BOŢJU LJUBAV

PREMA SVAKOME ĈOVJEKU
Generalna audijencija - 12. lipnja 1991.
U audijenciji su bili takoĊer vjernici iz Hrvatske. Papa ih je zasebno

pozdravio te naglasio kako je zadaća Crkve da svjedoĉi ljubav i da propovijeda
Isusa Krista, a na kraju zaţelio Boţji blagoslov i mir Hrvatskoj.
Srdaĉno pozdravljam sve vas koji ste došli iz Hrvatske: vas iz zagrebaĉke ţupe sv.
Petra te uĉenike i nastavnike iz Šestina. Dobro došli!
Crkva, kako u prošlosti tako i danas, sluţeći ljudima ne prestaje svjedoĉiti Boţju
ljubav prema svakome ĉovjeku i ne sustaje propovijedati Isusa Krista koji je jedini Put,
Istina i Ţivot. Pred njom stoji zadatak stalne evangelizacije svijeta.
Obdario Gospodin svojim blagoslovom i mirom vas, vaše zajednice i cijelu vašu
domovinu Hrvatsku.
----------
OR, 13. lipnja 1991, str. 5.
TEŠKI SUKOBI I ŢRTVE U HRVATSKOJ I SLOVENIJI

DUBOKO ZABRINJAVAJU SVETU STOLICU
Poruke drţavnicima u Jugoslaviji - 28. lipnja 1991.
Poruke su upućene Anti Markoviću, predsjedniku Saveznog Izvršnog Vijeća

SFRJ, te predsjednicima republika Hrvatske i Slovenije, Franji TuĊmanu i Milanu
Kuĉanu.
U poruci Markoviću Papa izraţava duboku zabrinutost Svete Stolice, kao i
meĊunarodne zajednice, zbog teških sukoba i ţrtava u Hrvatskoj i Sloveniji te
odluĉno traţi obustavu uporabe sile i pokretanje dijaloga meĊu sukobljenim
stranama. Izraţava nadu da će predsjednik Marković uĉiniti sve kako bi se uklonila
opasnost daljnjeg pogoršavanja stanja i da će potaknuti pravedno i mirno rješenje
krize.
Papa u porukama TuĊmanu i Kuĉanu ukazuje na zabrinutost zbog nasilja i
gubitaka ljudskih ţivota u Hrvatskoj, odnosno Sloveniji. TakoĊer izraţava svoju
28
solidarnost s patnjama puĉanstva u tim Republikama te podupire sve inicijative

koje mogu dovesti do obustavljanja uporabe sile i stvaranja pogodnih uvjeta za
dijalog meĊu razliĉitim nacionalnim skupinama.
NJEGOVA EKSCELENCIJA GOSPODIN ANTE MARKOVIĆ

PREDSJEDNIK SAVEZNOG IZVRŠNOG VIJEĆA
FEDERATIVNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJ - BEOGRAD
Vijesti o teškim sukobima i ţrtvama u Hrvatskoj i Sloveniji duboko zabrinjavaju

Svetu Stolicu i cijelu meĊunarodnu zajednicu. Ţelim najsnaţnije podići svoj glas te
zatraţiti da se obustavi uporaba sile i da se stvore uvjeti koji će omogućiti da se
ponovno pokrene dijalog meĊu svim zainteresiranim stranama, dijalog koji će nastojati
potraţiti nove odnose meĊu razliĉitim nacionalnim skupinama, tako da se zadovolje
njihove zakonite teţnje i osigura meĊu njima suţivot i skladna suradnja. Nadam se da
ćete Vi, gospodine Predsjedniĉe, uĉiniti sve što je moguće da se ukloni opasnost
daljnjeg pogoršanja stanja i da se potakne pravedno i miroljubivo rješenje krize koju
Jugoslavija proţivljava. Sjedinjujem se u patnjama puĉanstva i svim Vašim
sunarodnjacima obećajem svoju ţarku molitvu.
PAPA IVAN PAVAO II.
NJEGOVA EKSCELENCIJA GOSPODIN FRANJO TUĐMAN

PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE - ZAGREB
Vijesti o novim ĉinima nasilja i gubicima ljudskih ţivota u Hrvatskoj uzrokom su

teške uznemirenosti za Apostolsku Stolicu. Izraţavam svoju solidarnost s patnjama
puĉanstva te Republike i podiţem svoj glas da ohrabrim sve inicijative koje su u stanju
dovesti do obustave uporabe sile i stvaranja uvjeta pogodnih za dijalog meĊu razliĉitim
nacionalnim skupinama. Molim Boga da sve nadahne osjećajima poštovanja i bratstva,
kako bi se osigurale zakonite teţnje pojedinih strana i kako bi graĊanski mir bio brzo
ponovno uspostavljen.
PAPA IVAN PAVAO II.
NJEGOVA EKSCELENCIJA GOSPODIN MILAN KUĈAN

PREDSJEDNIK REPUBLIKE SLOVENIJE - LJUBLJANA
Vijesti o novim ĉinima nasilja i gubicima ljudskih ţivota u Sloveniji uzrokom su

teške uznemirenosti za Apostolsku Stolicu. Izraţavam svoju solidarnost s patnjama
puĉanstva te Republike i podiţem svoj glas da ohrabrim sve inicijative koje su u stanju
dovesti do obustave uporabe sile i stvaranja uvjeta pogodnih za dijalog meĊu razliĉitim
nacionalnim skupinama. Molim Boga da sve nadahne osjećajima poštovanja i bratstva,
kako bi se osigurale zakonite teţnje pojedinih strana i kako bi graĊanski mir brzo bio
ponovno uspostavljen.
PAPA IVAN PAVAO II .

----------
OR, 1-2. srpnja 1991, str. 1; GK, 7. srpnja 1991, str. 3; ASS/1991, str. 586.
29
NE MOGU SE I NE SMIJU SILOM GUŠITI PRAVA

I ZAKONITE TEŢNJE NARODA
“Anđeoski pozdrav” - 29. lipnja 1991.
Sveti Otac Ivan Pavao II. je prije molitve “AnĊeoskog pozdrava” podsjetio
nazoĉne na Trgu sv. Petra na teške prilike u Hrvatskoj i Sloveniji, izrazivši svoju
blizinu onima koji su pogoĊeni nasiljem. Podrţao je i potaknuo sve inicijative
usmjerene traţenju pravednih rješenja, koja jedina mogu osigurati mir i bratski
suţivot. Apelirao je na vlasti svih republika Jugoslavije da pokaţu konstruktivnu
volju za dijalogom i dalekovidnu mudrost.
(...)
Moja misao je danas osobito upravljena dragim puĉanstvima Hrvatske i Slovenije.
Osjećam se blizim onima koji oplakuju svoje mrtve, ranjenima, svima koji ţive u boli i
strahu.
Ponavljam iznova da se ne mogu i ne smiju silom gušiti prava i zakonite teţnje
narodâ, i ţelim tako ohrabriti sve inicijative usmjerene na traţenje pravednih rješenja,
jedinih koja mogu jamĉiti mir i bratski suţivot meĊu narodima.
Stoga iznova upućujem poziv vlastima svih republika Jugoslavije, da pokaţu
konstruktivnu volju za dijalogom i dalekovidnu mudrost.
Povjeravam ove nakane dobra i mira za sve narode Jugoslavije majĉinskom
zagovoru Marije i svetih apostola Petra i Pavla.
----------
ZAUSTAVITI PAKLENO KOLO NASILJA I MRŢNJE
Generalna audijencija - 3. srpnja 1991.
Papa je pozvao sve nazoĉne da se sjedine s njim u molitvi za mir u Sloveniji,

Hrvatskoj i cijeloj Jugoslaviji. Istaknuo je kako meĊunarodna zajednica ponavlja
apele za prestanak bratoubilaĉkog i beskorisnog rata te da on prati molitvom te
napore. Zaprosio je da Bog prosvijetli sve odgovorne i da ih potakne neka
poslušaju glas puĉanstva u drţavi i neka poštuju njihova prava i zakonite teţnje.
Na kraju je uputio poziv svim vjernicima u Jugoslaviji neka ujedine svoje napore i
molitve za prestanak graĊanskog rata koji bi mogao poprimiti još teţe razmjere.
(...)
Draga braćo i sestre, pozivam vas danas da se sjedinite s mojom molitvom
Gospodinu za mir u Sloveniji, u Hrvatskoj i u cijeloj Jugoslaviji.
Molimo Boga, Oca našega, da poštedi nove nevine ţrtve narodima Jugoslavije,
nama tako blizima, i da utješi sve koji su u ţalosti i u boli.
Argument sile opet se pokušava nametnuti argumentu prava, nastojeći neutralizirati
napore onih koji se na nacionalnoj i na meĊunarodnoj razini zalaţu za miroljubivo
rješenje teških postojećih problema.
30
MeĊunarodna zajednica upravo ponavlja svoje apele za prestanak bratoubilaĉkog i

beskorisnog rata. Mi svojim molitvama pratimo te napore. Neka Bog prosvijetli sve
odgovorne i pokrene ih da ĉuju glas puĉanstava one zemlje, poštujući njihova prava i
zakonite teţnje. Neka Kraljica mira nadahne graĊanskim vlastima inicijative prikladne
za ponovnu uspostavu reda i za stvaranje novih uvjeta dijaloga, da se zaustavi pakleno
kolo nasilja i mrţnje.
Upućujem poziv takoĊer svim vjernicima u Jugoslaviji da sjedine svoje napore i
svoje molitve, kako bi se postiglo ono što danas ima apsolutno prvenstvo: obustava
graĊanskog rata koji bi mogao poprimiti još teţe razmjere.
----------
OR, 4. srpnja 1991, str. 1; GK, 14. srpnja 1991, str. 1; ASS/1991, str. 599-600.
SVETI OTAC SUOSJEĆA SA SVIMA KOJI TRPE

I POZIVA DA ODMAH PRESTANE UPORABA SILE
Brzojavi kard. Franji Kuhariću i nadb. Alojziju Šuštaru - 4. srpnja 1991.
Drţavni tajnik, kard. Angelo Sodano, uputio je u ime Svetog Oca kardinalu
Franji Kuhariću i nadbiskupu Alojziju Šuštaru izraze suosjećanja i solidarnosti s
episkopatom i narodom Hrvatske, odnosno Slovenije. Ponovljen je i poziv da
odmah prestane uporaba sile i da se u iskrenom dijalogu pronaĊu pravedna
rješenja problema u poštivanju prava i legitimnih teţnji hrvatskog i slovenskog
naroda.
NJEGOVOJ UZORITOSTI,
KARDINALU FRANJI KUHARIĆU
Dramatiĉne vijesti koje dolaze iz Hrvatske ispunjaju bolom srce Svetog Oca koji je
tako bliz iskušanom puĉanstvu. U ovim trenucima patnje Njegova Svetost ţeli uvjeriti
braću u episkopatu i cijeli hrvatski narod da suosjeća u boli svih koji trpe zbog nasilja.
Sveti Otac upućuje hitan poziv da odmah prestane uporaba sile, da se stvore uvjeti
za iskren dijalog kako bi se pronašla pravedna rješenja sadašnjih problema u poštivanju
prava i zakonitih teţnji hrvatskog naroda.
Povjeravajući te ţelje zagovoru Kraljice mira, Vrhovni svećenik od srca podjeljuje
stanovnicima voljene Republike Hrvatske zamoljeni apostolski blagoslov.
Vatikan, 4. srpnja 1991.
Kard. Angelo Sodano

Drţavni tajnik Njegove Svetosti
***
NADBISKUPU DR. ALOJZIJU ŠUŠTARU
Povodom dramatiĉnih dogaĊaja u Sloveniji koji su prouzroĉili brojne ljudske ţrtve,

uništenja i toliko trpljenja, molim Vas da uvjerite svoju slovensku subraću u episkopatu
31
i sav narod u bliskost i solidarnost Svetog Oca s Vama koji oplakujete svoje mrtve i
trpite zbog nasilja.
Sveti Otac hitno poziva sve odgovorne da prestane nasilje, a dijalog nadomjesti
uporabu oruţja, da bi uz pomoć pregovora pronašli pravedno rješenje neriješenih pitanja
u poštovanju prava i zakonitih teţnji slovenskog naroda te zaziva majĉinsku zaštitu
Kraljice mira na dragu Sloveniju. Od srca šalje apostolski blagoslov.
Vatikan, 4. srpnja 1991.
Kard. Angelo Sodano

----------
GK, 14. srpnja 1991, str. 1; ASS/1991, str. 602-603.
NUŢNO JE PROMICATI POMIRBU IZMEĐU HRVATSKOG

I SRPSKOG NARODA
“Anđeoski pozdrav” - 21. srpnja 1991.
Obraćajući se nazoĉnima pred Papinskom palaĉom u Castel Gandolfu, Papa se

osvrnuo na prilike u Jugoslaviji. Rekao je kako pristiţu informacije o teškim
napetostima i teroristiĉkim ĉinima koji siju smrt u Hrvatskoj, te se zauzeo za
prevladavanje nepovjerenja i suprotnosti i za uspostavu pomirenja srpskog i hrvatskog
naroda.
Katolike i pravoslavne u Jugoslaviji je potaknuo da molitvom podupru pokret
pomirbe, da se znadu priznati braćom u Kristu i da iz zajedniĉke vjere izvuku snagu za
nadvladavanje podjele i suprotnosti.
(...)
Upravljam danas, još jedanput, svoju misao k susjednoj Jugoslaviji iz koje, zajedno
s razvedravajućim vijestima o stanju u Sloveniji, pristiţu odjeci teške napetosti i
teroristiĉkih ĉina što siju smrt u Hrvatskoj. Ta spirala nasilja ne moţe dovesti do
rješenja osjetljivih problema odnosa meĊu razlitiĉim puĉanstvima zemlje, osobito
izmeĊu Hrvata i Srba.
Danas se više nego ikad od odgovornika tih dvaju naroda zahtijeva razboritost i
mudrost, da bi se postojanošću i dobrom voljom nastavilo u traţenju sporazuma koji će
jamĉiti prava i zadovoljiti pravedne teţnje jednih i drugih. Jedan oruţani sukob širih
razmjera meĊu tim dvama narodima bio bi, uistinu, uzaludna katastrofa za Jugoslaviju,
koja bi mogla imati teškog odraza u Europi. Tu katastrofu valja izbjeći pod svaku
cijenu!
Nuţno je promicati pokret pomirbe izmeĊu srpskog i hrvatskog naroda, kako bi -
nadvladavajući nepovjerenje i trvenja iz prošlosti - mogli doći do razoruţavanja svojih
srdaca i razmijeniti zagrljaj mira.
Taj pokret pomirbe morao bi biti poduprt molitvom koja izvire iz kršćanske vjere.
Pozivljem, stoga, kršćane - katolike i pravoslavne - one ljubljene zemlje da se znadu
priznati braćom u Kristu i da iz zajedniĉke vjere izvuku snagu za nadvladavanje podjela
i suprotnosti.
32
Neka njihovi pastiri postanu neumornim promicateljima opraštanja i izmirenja.

Neka Kraljica mira svojim majĉinskim zagovorom podupre svaku inicijativu usmjerenu
promicanju osjećaja bratstva, u poštivanju i slozi.
----------
OR, 22-23. srpnja 1991, str. 1; GK, 28. srpnja 1991, str. 1; ASS/1991, str. 632-633.
MIRNOM SUŢIVOTU VODE UZAJAMNO POŠTIVANJE I ISKREN DIJALOG
Pozdravivši skupinu mladih hrvatskih hodoĉasnika, Papa ih je pozvao da u

obrani slobode i demokracije u svojoj domovini saĉuvaju ljudsko i kršćansko
dostojanstvo te se odupru napasti nasilja i svakom obliku izazivanja. Naglasio je
potrebu mirnog suţivota sa svakim, uzajamnog poštivanja, iskrenog dijaloga i
djelotvorne suradnje u rješavanju postojećih problema.
Dragi mladi iz Hrvatske, od srca vas pozdravljam!

Dok se vaša domovina, unatoĉ velikim poteškoćama, zalaţe za obranu slobode i
demokracije, znajte saĉuvati ljudsko i kršćansko dostojanstvo. Oduprite se, stoga,
napasti nasilja i svakom obliku izazivanja koji su nijekanje ĉovjeĉnosti i civilizacije.
Jedini put koji vodi u budućnost i miran suţivot jesu uzajamno poštivanje, iskren
dijalog i djelotvorna suradnja u rješavanju postojećih problema.
I ne prestanite zajedno moliti Mariju, Kraljicu mira, jer “Bogu nije ništa
nemoguće” (Lk 1,37).
Zazivam na vas i na vašu domovinu, Hrvatsku, blagoslov i mir Boţji.
----------
OR, 25. srpnja 1991, str. 5; GK, 4. kolovoza 1991, str. 1; ASS/1991, str. 634.
SVETA STOLICA CIJENI NAPORE EUROPSKE ZAJEDNICE

U RJEŠAVANJU “JUGOSLAVENSKE KRIZE”
Priopćenje Ureda za tisak Svete Stolice - 1. kolovoza 1991.

Priopćenje se odnosilo na krizu u Jugoslaviji i, s tim u svezi, je istaknuto kako
Sveti Otac nije prestajao podizati svoj glas u prilog pregovora za rješavanje
problema te da Sveta Stolica cijeni napore koje Europska Zajednica ĉini da se
riješi kriza. TakoĊer je obznanjeno da je Ivan Pavao II. odluĉio poslati u
Jugoslaviju mons. Taurana, tajnika Odjela za odnose s drţavama, ĉija će misija
imati ponajprije crkveni karakter.
Od poĉetka krize koja mori Jugoslaviju, Sveti Otac nije prestajao podizati svoj glas
u prilog rješenju pregovorima.
Osim toga, prošlog je ponedjeljka (29. srpnja) Njegova preuzvišenost mons. Jean-
Louis Tauran, tajnik za odnose s drţavama, sazvao veleposlanike zemalja EZ-a da bi
33
izrazio kako Sveta Stolica cijeni napore koje Europska Zajednica ĉini s ciljem da
pomogne da se kriza riješi te da podrţava inicijativu da se odmah upute promatraĉi
neutralnih zemalja, ukljuĉujući i one KESS-a, poslije ĉega bi mogle slijediti, ako bude
potrebito, “mirovne snage”. Ta meĊunarodna nazoĉnost trebala bi pridonijeti da se
poštuje “prestanak vatre” u zonama sukoba i da se stvori ozraĉje povjerenja meĊu
stranama, kako bi otpoĉeo konstruktivan dijalog.
U svojoj brizi za ona puĉanstva, papa Ivan Pavao II. je poduzeo inicijativu da uputi
u Jugoslaviju tajnika za odnose s drţavama.
Njegova preuzvišenost mons. Tauran će krenuti u Zagreb u ponedjeljak 5.
kolovoza, gdje će se susresti s Biskupskom konferencijom Jugoslavije.
Ta je misija prije svega crkvenog karaktera. Ona ima za svrhu:
- izraziti solidarnost Svetog Oca prema puĉanstvima koja najviše trpe;
- izvijestiti biskupe o onome što je Sveta Stolica uĉinila od poĉetka krize;
- saslušati pastire, zabrinutosti i teţnje njihovih vjernika.
Program posjeta Njegove preuzvišenosti mons. Taurana, kojega će pratiti mons.
Antonio Franco, savjetnik Nunciature u sluţbi Odsjeka za odnose s drţavama
Drţavnoga tajništva, predviĊa:
Utorak, 6. - ujutro susret sa svim biskupima Biskupske konferencije Jugoslavije;
- sveĉana koncelebracija mise Preobraţenja sa svim biskupima u zagrebaĉkoj
katedrali, kasno poslije podne.
Srijeda, 7. - susreti u Beogradu s pravoslavnim patrijarhom Pavlom i s ministrom
vanjskih poslova Lonĉarom.
----------
OR, 2. kolovoza 1991, str. 1; GK, 11. kolovoza 1991, str. 1. i 4; ASS/1991, str. 644.
ZAUZIMANJE SVETOG OCA IVANA PAVLA II. I SVETE STOLICE

ZA HRVATSKI NAROD
Govor tajnika za odnose s drţavama Drţavnog tajništva Svete Stolice

- 6. kolovoza 1991.
Tajnik za odnose s drţavama Drţavnog tajništva Svete Stolice, nadbiskup

Jean-Louis Tauran, kao posebni izaslanik Svetog Oca, u svojem obraćanju
okupljenim biskupima BKJ u Zagrebu, izloţio je stajalište i angaţiranje Svetog
Oca i Svete Stolice u rješavanju jugoslavenske krize i u pruţanju pomoći
hrvatskome narodu.
Vaša uzoritosti, ĉasna braćo u episkopatu!

S dubokim osjećajem nosim vam pozdrave i blagoslov pape Ivana Pavla II. koji me
poslao da kaţem vama biskupima razliĉitih naroda što su okupljeni u SFRJ kako je blizu
svakome od vas u ovo doba kušnje.
Njegova Svetost sjeća se u svojoj molitvi patnja vaših vjernika i dijeli s vama vašu
pastirsku skrb. Ta je zabrinutost sada usredotoĉena na stanje odnosa izmeĊu Hrvata i
Srba, kao što je donedavno bila usredotoĉena na vrlo teške dogaĊaje u Sloveniji.
Sveti Otac ţelio je ovome posjetu dati izriĉito crkveno obiljeţje: oĉitovati
solidarnost rimskoga biskupa s mjesnom Crkvom koja trpi i strepi od još tragiĉnije
politiĉke i društvene situacije nego je sadašnja.
34
Svjestan teţine i sloţenosti upravo takvih prilika u Jugoslaviji, mozaika

neintegriranih naroda, razliĉitih po povijesti, jeziku, kulturi i religiji, Sveti Otac u
proteklim se mjesecima ĉestim pozivima obraćao odgovornima tih istih naroda da
strpljivim dijalogom, mudrim i dalekoseţnim naĉinom potraţe put kako bi se osiguralo
poštovanje prava i legitimnih teţnji razliĉitih narodnosti, regulirajući na nov naĉin
uzajamne odnose meĊu republikama koje ĉine federaciju i nastojeći da nasilje ne
postane metodom za rješavanje problema.
Nakon izjave o nezavisnosti Slovenije i Hrvatske i ĉinjenica koje iz toga izlaze,
Papa je dignuo još zahtjevniji i snaţniji glas osuĊujući uporabu sile, s molbom da utihne
oruţje te da se stvore povoljni uvjeti za dijalog.
Sveti Otac i Sveta Stolica pridruţili su javnim pozivima diskretnu diplomatsku
djelatnost, uvijek usmjerenu dvostrukom cilju:
1. da se u Jugoslaviji postignu uvjeti za djelotvorno poštovanje prava i legitimnih
teţnji narodâ, slobodno izraţenih demokratskim izborima;
2. da se izbjegne pribjegavanje uporabi sile kao sredstvu za potvrĊivanje vlastite
volje.
Takve su se brige, u sklopu posebnih jugoslavenskih prilika, oĉitovale i u
privatnim razgovorima Svetoga Oca i njegove uzoritosti kardinala drţavnog tajnika s
predsjednicima Slovenije i Hrvatske, kao i u drugim susretima odrţanim s liĉnostima
dviju Republika u Odjelu Drţavnog tajništva Svete Stolice za odnose s drţavama.
Te su brige nadahnjivale i uporno i strpljivo djelovanje papinskog predstavnika,
preuzvišenog gospodina mons. Gabriela Montalva u njegovim susretima s graĊanskim
vlastima, saveznim i republiĉkim, s vama - pastirima katoliĉkih zajednica te s
Patrijaršijom Srpske Pravoslavne Crkve.
Preuzvišenom gospodinu mons. Montalvu izraţavam sada zahvalnost Svete Stolice
za strpljivo i plemenito djelo koje obavlja u ime Svetoga Oca.
Sveta je Stolica, k tome, podupirala, i dalje podupire, inicijative Europske
Zajednice i KESS-a koji nastoje pomoći Jugoslaviji da iziĊe iz sadašnje krize.
To je ĉinio Sveti Otac u javnim interventima, to je ĉinio predstavnik Svete Stolice
na sjednici visokih funkcionara KESS-a u Pragu, kao i na sjednici nacionalnih manjina
u Ţenevi prošloga mjeseca, a to sam ĉinio i ja, sazvavši u ponedjeljak 29. srpnja
ambasadore zemalja Europske Zajednice pri Svetoj Stolici. Uz vrednovanje poduzetih
inicijativa da zamukne oruţje u Hrvatskoj i da se pokrene politiĉki dijalog meĊu
suprotstavljenima, od njih sam zahtijevao da pozovu svoje vlade da razmisle o slanju
promatraĉke misije na to mjesto a potom, bude li to potrebito “mirovne snage”, kako bi
se osiguralo poštovanje “prekida vatre”, uvjeta nuţnog za pregovaraĉka traţenja
pravednih rješenja sadašnjih problema.
Mojim posjetom Sveti Otac ţeli još jednom reći katolicima u Hrvatskoj da su mu
uvijek bliski i da ih nikada ne zaboravlja. Njihova su trpljenja poznata i njihov se glas
ĉuje.
Ali krik svake ţrtve nasilja, bilo koje narodnosti ili religije, dopire do Kristova
Srca, pa stoga i do srca njegova namjesnika. Zato i sada Papa ponovno poruĉuje da
oruţje treba umuknuti pod svaku cijenu. To kaţem vama, a to ću sutra reći i patrijarhu
Pavlu, saveznom ministru za vanjske poslove i svima onima koje ću susresti: etniĉki se
problemi ne rješavaju oruţjem.
Time Sveta Stolica ne izjednaĉuje napadaĉe i napadnute, onoga koji se brani i
onoga koji pod svaku cijenu ţeli nametnuti svoj zakon. Ponavljam, Sveta Stolica
podsjeća da je dijalog najbolje sredstvo za utvrĊivanje prava. To je ĉinila i povodom
rata u Zaljevu, to ĉini i sada za Jugoslaviju. Slijepo udarati, ţrtvovati nevine ţivote,
provoditi krvava nasilja ne pridonosi izjednaĉivanju zahtjeva, meĊusobnih prava i
duţnosti. Valja osuditi svakoga tko je odgovoran za sliĉne ĉine. I pošto nasilje, kad se
35
jednom razbukta, raĊa lanĉanim reakcijama, jer nanovo budi uspavanu mrţnju i
pothranjuje onaj primitivni nagon borbe da bi se postigla pravda, nuţno je danas
raskinuti takve spirale i slijediti druge naĉine za uspostavu prava i pravednosti.
To je danas u Hrvatskoj najvaţnije pitanje i Sveta Stolica se za to zauzima svim
svojim sredstvima. U tom smislu, nesumnjivo, radite i vi, draga braćo u episkopatu.
Doista, vi kao pastiri tih zajednica koje trpe na tragiĉan naĉin posljedice oruţanih
sukoba, s pravom se solidarizirate s vašim narodom. Ali, vi ste nadasve pastiri. To ste u
redovito doba, a još više ste to duţni biti u vremenima kušnje. Pastiri u Crkvi - ĉesto
ponavlja Papa - ne namjeravaju predlagati konkretne nacrte za rješenje društvenih
problema. Mi pastiri molimo “da nas svatko smatra sluţbenicima Kristovim i
upraviteljima otajstava Boţjih” (1 Kor 4,1). Mi nastojimo naviještati “u svako doba, bilo
to zgodno ili nezgodno” (2 Tim 4,2) poruku EvanĊelja, koja je prije svega poruka
ljubavi da se priznajemo djecom istoga Oca i, stoga, meĊusobno braćom.
Tu poruku katolici Hrvatske i cijele Jugoslavije upravo ţive u teškomu politiĉkom,
a osobito u socijalnom smislu. U takvim prilikama Providnost poziva katolike u
Jugoslaviji da budu svjedoci bratstva. Braća smo, pa prema tome jdnaki. Ne moţemo se
dijeliti na dva tabora: mi i drugi.
Svetoj Stolici poznate su povijesne okolnosti koje oteţavaju odnose izmeĊu
katolika i pravoslavnih u Jugoslaviji. Ali kršćani, i katolici i pravoslavni, svaki dan kaţu
Bogu: “Oprosti nam duge naše kako i mi otpuštamo duţnicima našim”. Zadaća je
pastira, i to vrlo zahtjevna zadaća, da svojim vjernicima budu “odgojitelji za milosrĊe”.
Kršćani u Jugoslaviji pozvani su da budu poput proroka: moraju imati hrabrosti da
upozoravaju na ono što je zlo i istodobno junaštva za izgradnju sustava zajedniĉkog
ţivota gdje se svaka osoba i svaka etniĉka skupina osjeća poštovanom i priznatom.
Ta zadaća i katolika i pravoslavnih, koju je Sveti Otac htio potaknuti svojom
porukom u “AnĊeoskom pozdravu” u nedjelju 21. srpnja hitna je da jasno pokaţe
meĊunarodnomu javnom mnijenju da je sadašnja kriza politiĉke naravi a ne vjerske ili
etniĉke, kako se to tvrdi na razliĉitim stranama.
Ĉuvajmo se “laţne pravednosti”! Osvete su smrtonosni virusi koji vode društvo u
raspadanje. Raĉuni se ne izravnavaju uništavanjem protivnika. Osim toga, mi kršćani
uĉenici smo Onoga koji reĉe: “blaţeni mirotvorci”. Po krštenju smo sjedinjeni s Kristom
koji je za nas dao svoj ţivot, koji nas uĉi ţivotu dobrote, opraštanja, ljubaznosti,
poštenja i poštovanja drugoga.
Katolicima u Hrvatskoj i cijeloj Jugoslaviji valja pomoći da ţive takav program
ţivota u toliko izmijenjenu društvu. Stoga ih, rekao bih, u ovim teškim trenucima, vi
morate podsjetiti na veliku pouku pape Ivana Pavla II. prigodom Svjetskoga dana mira
1989: U društvu sastavljenom od razliĉitih ljudskih skupina dva su zajedniĉka naĉela
koja nije moguće ukinuti i koja moraju biti osnovicom svake društvene organizacije.
Prvo je dostojanstvo svake ljudske osobe, bez ikakva razlikovanja po rasnom, etniĉkom,
kulturalnom i nacionalnom podrijetlu ili religijskoj pripadnosti... Drugo se naĉelo
odnosi na osnovno jedinstvo ljudskoga roda (br. 3).
Valja krenuti upravo od tih naĉela da bi se uskladili svi zahtjevi. Papa to jasno
tvrdi: “Mir unutar jedinstvene obitelji ĉovjeĉanstva”, kaţe on, “zahtijeva konstruktivan
razvitak onoga po ĉemu se razlikujemo kao pojedinci i kao narodi, onoga što predstavlja
naš identitet. S druge strane, taj mir zahtijeva da sve društvene skupine, bile ili ne bile
ustrojene kao drţave, budu raspoloţene pridonositi izgradnji mirnoga svijeta. Male i
velike zajednice meĊusobno su povezane uzajamnim pravima i duţnostima, poštivanje
kojih sluţi uĉvršćivanju mira” (ondje). Samo će se tako moći izgraditi društvo u kojemu
će razliĉnost znaĉiti bogatstvo, a ne protivnost.
Jugoslavija je valjda najraznorodnija tvorevina u europskoj povijesti. To se moţe
ustvrditi i za neke republike od kojih je sastavljena.
36
Ali danas, u Europi koja se upravo izgraĊuje na novim temeljima, koja iznova
pronalazi svoje duhovne korijene, koja je prosvijetljena likom i uĉenjem Pape koji brani
kršćansku vjeru i kulturnu baštinu svih naroda staroga kontinenta, kršćani u Jugoslaviji,
nadilazeći poteškoće prošlosti, trebaju znati gledati naprijed i suraĊivati u izgradnji
novih društvenih odnosa, nadahnutih naĉelima i vrijednostima izvornog kršćanstva, bilo
unutar pojedinih republika bilo u odnosima meĊu republikama, u sklopu onoga pravnog
ureĊenja koje će pojedini narodi izabrati.
Evo poruke Svetog Oca koju prenosimo vama, draga subraćo, a po vama svakom
stanovniku ovih ljubljenih zemalja u Jugoslaviji. Ovdje, kao i drugdje, potrebito je ĉiniti
sve što se moţe da se izgradi Europa u kojoj će rat biti nemoguć i gdje razliĉiti narodi
neće biti jedan protiv drugoga, neće traţiti da vladaju jedan nad drugim nego će se
pronaći u suradnji za dobro svih.
Stanje u Hrvatskoj je tragiĉno i potrebitio je, to ponavljam, prekinuti s oruţanim
sukobom, pod svaku cijenu. Ali, da bi se problemi zaista riješili, potrebito se angaţirati
u smjeru koji Sveti Otac i toliki ljudi dobre volje pokazuju, ne obeshrabriti se pred
poteškoćama nego ustrajati u stvaranju novih meĊuljudskih odnosa, poštovanja i
bratstva meĊu svim društvenim skupinama.
U ime Svete Stolice koja me ovamo poslala, u ime kardinala drţavnog tajnika i
svih crkvenih predstojnika Rimske kurije, dopustite da vam kaţem: U ovom teškom
trenutku vaše povijesti Sveta Stolica vam je bliţa nego ikada. Imajte pouzdanja u to da
ćete s pomoću Boţjom sigurno nadići i ovu kušnju!
----------
GK, 18. kolovoza 1991, str. 3 i 6; ASS/1991, str. 651-652.
“NARODI IMAJU PRAVO NA MIR U ISTINI I SLOBODI,

U PRAVDI I LJUBAVI”
Homilija posebnog izaslanika Svetog Oca u zagrebačkoj katedrali

- 6. kolovoza 1991.
Nadbiskup Jean-Louis Tauran, tajnik Odjela za odnose s drţavama Drţavnog

tajništva Svete Stolice, na koncelebriranoj misi s hrvatskim biskupima u
zagrebaĉkoj katedrali izrekao je homiliju u kojoj se osvrnuo na stanje u Jugoslaviji
i Hrvatskoj te u ime Svetog Oca pozvao katolike na mir, poštovanje i uvaţavanje
drugoga i odricanje od nasilja koje ranjava i ubija, na molitvu Djevici Mariji, da
bi ona isprosila od svojega Boţanskog Sina milost da se razoruţaju srca, a zatim i
ruke onih koji siju smrt.
Uzoriti gospodine Kardinale, draga braćo biskupi, svećenici, redovnice, dragi

vjernici koji ste se ovdje okupili da bi proslavili sveĉanost Preobraţenja!
1. S velikom radošću i s iskrenim ganućem prenosim vam, na vašemu lijepom
hrvatskom jeziku, oĉinski pozdrav i blagoslov Svetog Oca pape Ivana Pavla II.
On me k vama poslao da bih vam rekao da ste svi vi nazoĉni u njegovoj
svakodnevnoj molitvi. Sveti Otac poznaje vašu vjeru, vašu privrţenost njegovoj osobi i
Petrovoj Stolici, vašu volju za mirom.
On je vrlo blizak vašim biskupima.
On i njegovi suradnici nastoje ublaţiti vaše bole i pridonijeti pronalasku rješenja
teških problema koji ĉine mukotrpnom vašu egzistenciju i ţivot cijele zemlje.
37
S vašim pastirima danas smo molili i razmišljali kako bi uvidjeli na koji bismo
naĉin mogli pomoći svim Hrvatima da bi se dostojanstveno i slobodno suoĉili sa
sadašnjom situacijom. TakoĊer smo razmišljali kako pomoći svim narodima u
Jugoslaviji da slome zaĉarani krug nasilja koje je krvlju zalilo vaše zemlje.
2. To je moguće ostvariti, jer je Isus Krist Sin Boţji, a mi smo njegova braća.
Sveĉanost Preobraţenja koju upravo slavimo, ovaj ljetni Uskrs - kako je nazivaju naša
pravoslavna braća - pokazuje nam da Isus blista boţanskim svjetlom. On je htio da tu
svjetlost iskuša na “Svetoj gori” Petar, Jakov i Ivan (2 Pt 1,18), da bi nakon uskrsnuća
oni prenijeli to svjetlo svima nama.
Nakon 2.000 godina kršćani imaju istu zadaću: navijestiti svijetu Boţje svjetlo
objavljeno u Isusu. Bog Otac ponavlja nam veĉeras rijeĉi izreĉene Isusu: “Ovo je sin
moj ljubljeni, njega slušajte!”
3. Danas, zbog posebnih povijesnih dogaĊaja, vi ste pozvani “slušati” Isusa u
sklopu dramatiĉnog nasilja, neizvjesnosti i straha za skoru budućnost.
Što govori Isus hrvatskim katolicima? Rekao bih da im poruĉuje: budite znak
Boţje ljubavi ovom svijetu:
- prepoznajući u svakom od vas, i u svakom vašem sugraĊaninu, ţene i muškarce
stvorene na Boţju sliku;
- unapreĊujući svugdje poštovanje i uvaţavanje drugoga a nikoga unaprijed ne
osuĊujući i ne diskreditirajući,
- odriĉući se nasilja koje ranjava i ubija.
Mislim da taj poziv Isus Krist upućuje ne samo katolicima nego i svim kršćanima i
svim vjernicima u Jugoslaviji. Rijeĉ je o pozivu na meĊusobno poštivanje,
razumijevanje i ljubav.
Prekosutra vaši će se biskupi sresti s patrijarhom Srpske Pravoslavne Crkve,
gospodinom Pavlom. Znajte da Sveti Otac moli za taj susret. Pridruţimo se i mi
Njegovoj molitvi da katoliĉki i pravoslavni biskupi pomognu svim kršćanima na ovim
prostorima da u njihovu djelovanju proklije Kristova ljubav. U ovoj dramatiĉnoj
situaciji vaše zemlje svi bi kršćani trebali postati “preobraţeni” svjetlom i ljubavlju
Isusa Krista koji se objavljuje našim srcima ove veĉeri na brdu Taboru.
4. Sveti Otac ţeli da otvorite vrata nadi! To su vrata ljubavi. Ljubav:
- koja omogućuje da svi ţive zajedno kao braća;
- da svatko ţivi i djeluje prema svojim temeljnim uvjerenjima i teţnjama;
- da razliĉite društvene zajednice koraĉaju zajedno i grade novi svijet u kojem je
sreća biti jedan s drugim, a nikad jedan bez drugoga.
Dopustite da vam kaţem sa Svetim Pavlom: “Ovo je moja molitva za vas: neka se
vaša ljubav uvijek obogaćuje u znanju i u svakom razabiranju, a da bi mogli razlikovati
uvijek najbolje i biti ... neporecivi za dan Isusa Krista” (Fil 1,9-10).
Svim stanovnicima ove zemlje htio bih progovoriti u ime Svetog Oca, rijeĉima
hrvatskih biskupa izreĉenih 30. srpnja: “Narodi imaju pravo na mir u istini i slobodi, u
pravdi i ljubavi. Svima je već jasno da katastrofa kojoj smo izloţeni ne dovodi do tog
cilja”.
Pozivam vas, dakle, da uputimo zajedno ţarku molitvu Djevici Mariji, da bi ona,
jer je njeţna majka, poslušala bol tolikih majki u Hrvatskoj, u Srbiji i u drugim
republikama koje oplakuju svoje sinove i isprosila od svojega Boţanskog Sina milost da
se razoruţaju srca, a zatim i ruke onih koji siju smrt. Dosta je već bezrazloţnog nasilja.
Već se previše krvi prolilo na ovim stranama. Viĉimo k Nebu ţarko moleći od Boţjeg
milosrĊa ono što ne moţemo postići od ljudi.
Molimo zajedniĉkog Oca i Srba i Hrvata neka pomogne shvatiti da nije ovo put
koji vodi rješenju problema. Neka odgovorni za tolika nasilja spoznaju pouku povijesti.
Neka milosrdni Bog odvrati od hrvatskog naroda, od srpskog naroda i od svih drugih
38
naroda još jednu veću katastrofu! Neka zašuti tutnjava oruţja, neka se izbjeglice vrate
svojim kućama! Neka se stiša mrţnja! Neka nestane nepovjerenja i straha! Poglavari
narodâ koji ţive u susjedstvu u ovom dijelu Europe koja otvara granice neka se
uzmognu sresti zajedno da bi gradili budućnost mira i blagostanja, budućnost u kojoj će
svaki pojedinac i narod moći ţivjeti i slobodno izraţavati svoj nacionalni identitet da bi
pridonio svojim vlastitim bogatstvom, duhovnim i kulturnim, zajedniĉkom dobru.
Amen.
----------
OR, 8. kolovoza 1991, str. 1-2; GK, 18. kolovoza 1991, str. 3; ASS/1991, str. 652-653.
“UVJERAVAM VAS DA SAM BLIZ VAŠIM ZAKONITIM TEŢNJAMA”
Papin pastirski pohod Mađarskoj - 17. kolovoza 1991.
Svetu misu u Peĉuhu s Papom je koncelebrirao kardinal Kuharić i još 6

biskupa iz Hrvatske i drugih dijelova Jugoslavije, a bila je nazoĉna i brojna
skupina hrvatskih vjernika. U pozdravu koji im je uputio, Papa je izrazio svoju
blizinu zakonitim teţnjama hrvatskog naroda i ponovno je pozvao meĊunarodnu
zajednicu da pruţi svoju pomoć u teškom trenutku hrvatske povijesti.
(...)
Srdaĉno pozdravljam kardinala Kuharića, zagrebaĉkoga nadbiskupa, i druge
biskupe koji su došli iz Hrvatske zajedno s brojnim vjernicima. Još jedanput vas
uvjeravam da sam bliz vašim zakonitim teţnjama, ponavljajući svoj apel meĊunarodnoj
zajednici da vam pomogne u ovom teškom ĉasu vaše povijesti. Nadam se da ću jednog
dana, koji nije daleko, doći k vama.
----------
OR, 18. kolovoza 1991, str. 5; GK, 25. kolovoza 1991, str. 1; ASS/1991, str. 688-689.
SVETA STOLICA PODUPIRE SVE NAPORE

DA BI ORUŢJE ZAŠUTJELO
Brzojav Stjepanu Mesiću, predsjedniku Saveznog predsjedništva SFRJ

- 26. kolovoza 1991.
U brzojavu se Papa osvrće na uznemirujuće vijesti koje nastavljaju stizati iz

Hrvatske te izraţava svoju blizinu onima koji trpe, osobito obiteljima ţrtava. Istiĉe
kako Sveta Stolica podupire napore koji su usmjereni na to da oruţje zašuti i da se
rješenja traţe politiĉkim i diplomatskim sredstvima.
Vijesti koje i dalje dolaze iz Hrvatske sve više uznemiruju i naţalost izazivaju
bojazan neizbjeţnosti općeg graĊanskog rata.
U ovim dramatiĉnim trenucima osobito sam bliz onima koji trpe, nadasve
obiteljima ţrtava tako bolnog sukoba.
39
Uz to molim Gospodina da nadahne one na kojima leţi teška odgovornost za

osiguranje dobrog djelovanja saveznih ustanova za sluţenje svim republikama, kako bi
hitno stvorili nove uvjete za pošteni politiĉki dijalog meĊu sukobljenim stranama.
Još jednom ţelim zajamĉiti Vašoj Ekscelenciji da Sveta Stolica podupire sve
napore i poticaje koji su usmjereni na to da oruţje zašuti te da politika i diplomacija
iznova potraţe rješenja za postojeće teške probleme. Sad je nadasve hitno da vlasti
svake republike poštuju meĊunarodne obveze što ih je Jugoslavija potpisala, osobito 8.
naĉelo helsinškog Zakljuĉnog dokumenta glede jednakosti prava i samoodreĊenja
narodâ.
U tom raspoloţenju iz svega srca prizivam na Vas osobno i na sve narode u
Jugoslaviji blagoslov Boga Mira.
Iz Vatikana, 26. kolovoza 1991.

PAPA IVAN PAVAO II.
----------
OR, 28. kolovoza 1991, str. 1; GK, 8. rujna 1991, str. 3; ASS/1991, str. 719.
NE PROPUSTITI NIJEDNU INICIJATIVU

DA SE ZAUSTAVI ORUŢANO NASILJE
Brzojav kardinala Drţavnog tajnika predsjedniku

Vijeća ministara vanjskih poslova EZ-a - 26. kolovoza 1991.
Drţavni tajnik, kard. Angelo Sodano, u telegramu upućenom Hans van Den
Broeku, predsjedniku Vijeća ministara vanjskih poslova EZ-a, izraţava podršku
Svete Stolice naporima koje je Europska Zajednica poduzela za zaustavljanje
uporabe sile u Hrvatskoj i za poticanje politiĉkog dijaloga meĊu svim
jugoslavenskim republikama.
NJEGOVA EKSCELENCIJA GOSPODIN HANS VAN DEN BROEK

PREDSJEDNIK VIJEĆA MINISTARA VANJSKIH POSLOVA
EUROPSKE ZAJEDNICE
HAAG
NIZOZEMSKA
Pred rastućim pogoršanjem stanja u Hrvatskoj, Sveta Stolica, svjesna teţine

trenutka, ne moţe nego ohrabriti napore koje je Europska Zajednica poduzela za
zaustavljanje uporabe sile i da bi potaknula zapoĉinjanje politiĉkog dijaloga meĊu svim
jugoslavenskim republikama.
Njegova Svetost Ivan Pavao II, koji s velikom zabrinutošću prati razvoj dogaĊaja,
zaduţio me da izrazim Vašoj Ekscelenciji i, preko Vas, svim vrlo poštovanim
ministrima vanjskih poslova Europske Zajednice, kako visoko uvaţava djelo dosad
postojano ĉinjeno.
Vrhovni svećenik ţarko ţeli da glede postojećeg sukoba meĊunarodna zajednica ne
propusti nijedne inicijative kako bi se zaustavilo oruţano nasilje. On je, k tome, pun
pouzdanja da je moguće nagovoriti pojedine republike da se ubrza proces preureĊenja
40
zemlje, poštujući 8. naĉelo Završnog akta iz Helsinkija, koje se tiĉe jednakosti pravâ i
samoodreĊenja narodâ.
Iz Vatikana, 26. kolovoza 1991.

Kard. Angelo Sodano
Drţavni tajnik
----------
OR, 28. kolovoza 1991, str. 1; ASS/1991, str. 719.
ORUŢJE TREBA ZAŠUTJETI, A RJEŠENJA PROBLEMA TRAŢITI

NA POLITIĈKOM I DIPLOMATSKOM PLANU
Priopćenje o audijenciji kod Pape predsjednika Bosne i Hercegovine

gosp. Alije Izetbegovića - 28. kolovoza 1991.
Sveti Otac je 28. kolovoza 1991. prije podne primio u privatnu audijenciju
predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine i njegovu pratnju.
Odgovarajući na pitanja nekih novinara o toj audijenciji, zamjenik ravnatelja
Ureda za tisak Svete Stolice, mons. Pennacchini, je dao usmenu izjavu. Ona je
glasila:
Gesti Njegove Svetosti - koji obiĉno prima ustrojene vlasti kada one to zatraţe, a
koji je već primio predsjednike Hrvatske i Slovenije - bilo bi pogrešno pripisivati
politiĉke interpretacije, naroĉito u sadašnjoj kritiĉnoj situaciji u Jugoslaviji.
Vrhovni Svećenik, s druge strane, prije dva dana je ponovio svoj snaţan apel da
zašuti oruţje i da se traţenje rješenja za postojeće teške probleme u drţavi prenese na
politiĉko i diplomatsko podruĉje. On je, k tome, potaknuo sve vlasti pojedinih republika
da poštuju meĊunarodne obveze što ih je Jugoslavija potpisala, osobito 8. naĉelo
helsinškog Završnog akta, koje se odnosi na ravnopravnost naroda i njihovo pravo na
samoodreĊenje.
----------
ASS/1991, str. 723.
POUKA POVIJESTI: RAT NE RJEŠAVA PROBLEME,

NEGO STVARA NOVE I JOŠ TEŢE!
“Anđeoski pozdrav” - 1. rujna 1991.
Ivan Pavao II. je 1. rujna 1991, prilikom “AnĊeoskog pozdrava”, podsjetio da

je toga dana, prije 52 godine, zapoĉeo Drugi svjetski rat, napadom na Poljsku.
Kazao je kako se još osjećaju rane prouzrokovane tom katastrofom, a u Europi se
ponovno pribjegava oruţju da bi se rješavale napetosti meĊu narodima. Nije
izriĉito spomenuo nijedno podruĉje, ali je sigurno pritom mislio naroĉito na
podruĉje Jugoslavije.
41
Prvi rujna nas podsjeća, još jednom, kako je prije 52 godine, na današnji dan,
zapoĉeo Drugi svjetski rat, napadom na Poljsku.
U pola stoljeća nisu posve zarasle rane izazvane tom katastrofom koja je pogodila
Europu i cijeli svijet, sijući ţalost, razaranja i patnje svake vrste. Ali, što je još ţalosnije,
upravo u toj istoj Europi, unatoĉ svim naporima što ih ĉine drţave da bi konaĉno
uklonile avet rata, i danas se opet pribjegava oruţju kao sredstvu za rješavanje napetosti
meĊu narodima.
Neka Gospodin pomogne da se shvati pouka povijesti: rat ne rješava probleme,
naprotiv, stvara nove i još teţe!
Ujedinimo naše molitve sa svim prošnjama koje se iz svakog dijela Europe i svijeta
uzdiţu prema Bogu Mira. Neka Marija ublaţi boli svih onih koji su ţrtve, još i danas,
nasilja i mrţnje! Neka njezin majĉinski zagovor pomogne njezinoj djeci kako bi ţivjela
sve više kao braća!
----------
OR, 2-3. rujna 1991, str. 1.
PAPA POZVAO CIJELU CRKVU NA MOLITVU

ZA MIR U HRVATSKOJ I U JUGOSLAVIJI
Brzojav kardinalu Franji Kuhariću - 5. rujna 1991.
Papa Ivan Pavao II. je pozvao sve katoliĉke biskupe cijeloga svijeta da se 8.
rujna, na blagdan RoĊenja Marijina, zajedno sa svojim vjernicima ujedine s njim u
molitvi i da se u svim ţupama organizira molitva za mir u Hrvatskoj i u cijeloj
Jugoslaviji. O tome je Drţavni tajnik, kard. Angelo Sodano, uputio brzojav svim
papinskim predstavništvima, a zagrebaĉkom nadbiskupu kard. Franji Kuhariću
brzojav je uputio sam Sveti Otac.
Vijesti o ţestokim oruţanim sukobima prošlih dana u raznim dijelovima Hrvatske,

a tek što je posredništvom Europske Zajednice bio potpisan sporazum o “prekidu vatre”
izmeĊu svih zainteresiranih strana, duboko me rastuţuju i povećavaju moju zabrinutost
za sudbinu hrvatskoga naroda i svih naroda u Jugoslaviji.
U ovim trenucima boli i nesigurnosti ţelim, prije svega, izraziti svoju solidarnost s
obiteljima poginulih i ranjenih, sa svima koji prestrašeni bjeţe i posebno s cijelim
hrvatskim narodom koji je nemoćan da zaustavi katastrofu.
Sveta Stolica još jednom izriĉe ţaljenje radi pribjegavanja oruţanoj sili i posebno
osuĊuje uporabu svakovrsnih sredstava velike razorne moći. Ona snaţno podupire sve
inicijative koje poduzima meĊunarodna zajednica, a na poseban naĉin mirovnu
konferenciju sazvanu za iduću subotu (7. rujna), s ciljem da se zaustave neprijateljstva i
da se zapoĉne sa sporazumnim rješavanjem problema.
Da bismo mogli od Boţjeg milosrĊa isprositi svršetak rata u Hrvatskoj, mir i slogu
za sve narode u raznim republikama Jugoslavije, pozvao sam vjernike Katoliĉke Crkve
u cijelome svijetu da se ujedine u molitvi sa mnom u nedjelju 8. rujna, na blagdan
roĊenja Blaţene Djevice Marije.
42
Neka Vaša Uzoritost priopći tu inicijativu biskupima Hrvatske i drugih republika,

pozvavši ih da za slijedeću nedjelju u svim ţupama svojih biskupija organiziraju
poseban dan molitve za mir u Hrvatskoj i u cijeloj Jugoslaviji.
Sa srdaĉnim apostolskim blagoslovom.
PAPA IVAN PAVAO II.

----------
OR, 6. rujna 1991, str. 1; GK, 15. rujna 1991, str. 1; ASS/1991, str. 735.
HRVATSKI NAROD, A I SVI DRUGI, IMAJU PRAVO ŢIVJETI U MIRU
Papin pastirski pohod talijanskoj biskupiji Vicenzi - 8. rujna 1991.
Osmi rujna, dan molitve katolika cijelog svijeta za zaustavljanje borbi u

Hrvatskoj i za mir za sve narode u Jugoslaviji, Papa je boravio u pastirskom
pohodu talijanskoj biskupiji Vicenzi. Prije molitve “AnĊeoskog pozdrava” govorio
je o ljudskim patnjama i rušilaĉkim strahotama koje izaziva rat u Hrvatskoj te je
uputio prošnju Gospi da takne srca onih koji imaju moć ušutkati oruţje i da im
nadahne osjećaje mira.
Danas se iz cijele Crkve razasute svijetom uzdiţu Bogu posebne molitve kako bi se
isprosio kraj borbi u Hrvatskoj i mir za sve narode Jugoslavije.
Mi smo takoĊer molili za te nakane u sinoćnjoj krunici i danas u misi prije podne, a
ĉinimo to i sada svi zajedno, utjeĉući se zagovoru Kraljice mira.
U posljednja su se dva mjeseca umnoţili oruţani sukobi na podruĉju Hrvatske, uz
neprestan porast nasilja. Uporaba teškog naoruţanja uzrokuje bezobzirna razaranja
civilnih nastambi, crkava i samostana, uz brojne mrtve i ranjene. Puĉanstva traţe spas
bjeţeći sa svojih posjeda te se svakog dana povećava broj prognanika, prisiljenih da se
suoĉe s vrlo velikim nevoljama.
Sve se to dogaĊa danas, u Europi, unatoĉ prihvaćenim meĊunarodnim obvezama da
se jednom zauvijek odstrani rat. Zapravo, nalazimo se pred sukobima za koje smo se
nadali da se nikada više neće ponoviti u ovoj Europi, koju su u prošlosti već razdirale
tolike okrutnosti. Nalazimo se, zatim, i pred teškom povredom duha Završnog akta iz
Helsinkija o sigurnosti i suradnji u Europi, kao i Pariške povelje o novoj Europi, koji
odluĉno odbacuju pribjegavanje uporabi sile kao sredstvu za rješavanje bilo kojeg spora.
Apeli i posredniĉki napori meĊunarodne zajednice ostali su dosad bezuspješni zbog
htijenja da silom prevladaju interesi jedne strane.
Zazivamo Gospu da bi poslušala krik boli jednoga prepaćenog naroda. Molimo je
da takne srca onih koji mogu ušutkati oruţje i da im nadahne ĉuvstva mira. Zazivamo
njezinu zaštitu nad sve inicijative koje su poduzete da bi se osigurao stvarni “prekid
vatre” i da bi se strane privele iskrenim pregovorima koji bi osigurali slobodu i
dostojanstvo svim narodima Jugoslavije, kojima treba dati mogućnost da sami odaberu
vlastitu budućnost. Hrvatski narod, svi narodi Jugoslavije, imaju pravo da ţive u miru, a
isto tako, s druge strane, imaju duţnost pridonijeti stvaranju uvjeta za istinski mir.
Neka im Svemogući Bog udijeli taj neprocjenjivi dar!
----------
OR, 9-10. rujna 1991, str. 1; GK, 15. rujna 1991, str. 6; ASS/1991, str. 747.
43
“NE RJEŠAVAJU SE ORUŢJEM RAZMIRICE MEĐU NARODIMA”
“Anđeoski pozdrav” u Castel Gandolfu - 15. rujna 1991.
Nalazeći se na odmoru u ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu, u vrijeme

susreta s vjernicima za molitvu “AnĊeoskog pozdrava”, Papa je svoje misli
ponovno upravio onima koji trpe zbog rata u Hrvatskoj, te istaknuo kako im je
Crkva u tim teškim trenucima blizu. Iznova je pozvao odgovornike jugoslavenskih
vlasti, a isto tako i vladare svih zemalja, osobito europskih, da se zaloţe za
okonĉanje besmislenog, nepravednog i okrutnog rata.
(...)
Na ovaj dan, posvećen spomenu Gospe Ţalosne, moja misao ide osobito braći i
sestrama u Hrvatskoj koji trpe strašne trenutke zbog rata što hara njihovom domovinom.
Neka svi znaju da im je Crkva blizu u ovom teškom trenutku njihove povijesti.
Istodobno molim još jednom odgovornike jugoslavenske vlasti da ushtjednu
dokrajĉiti taj tragiĉan i besmislen sukob. Ne, ne rješavaju se oruţjem razmirice meĊu
narodima!
Iznova pak upravljam apel vladarima svih zemalja koji ljube mir, da obnove svoje
napore za prinos okonĉanju jednog nepravednog i okrutnog rata. Obraćam se osobito
europskim zemljama koje ne mogu izmaknuti teškoj odgovornosti što je imaju naprama
toj drami.
O Djevice Ţalosna, osuši suze onih koji plaĉu i zadobij nam od Gospodina mir i
slobodu za sve narode!
----------
OĈEKIVANJA PUĈANSTAVA ZAHVAĆENIH STRAHOM I PATNJOM

NE BI SMJELA BITI IZNEVJERENA
Generalna audijencija - 18. rujna 1991.
Papa se na generalnoj audijenciji ponovno osvrnuo na prilike u Jugoslaviji i

zaloţio se za poštivanje postignutog sporazuma o prekidu vatre, a nazoĉne pozvao
da se sjedine s njim u molitvi da Gospodin podrţi dobru volju svih i svima da
nadahne misli mira.
TakoĊer je zasebno potaknuo maĊarske hodoĉasnike da mole za mir
narodima Jugoslavije.
(...)
MeĊu posljednjim vijestima koje stiţu iz Jugoslavije ima jedna koja budi nadu: da
su zainteresirane strane, zahvaljujući delikatnom posredniĉkom zalaganju meĊunarodne
zajednice, postignule sporazum o prekidu vatre.
Ţelim apelirati na osjećaj odgovornosti onih koji su dali vlastitu rijeĉ, da ne budu
iznevjerena oĉekivanja puĉanstava zahvaćenih strahom i patnjom.
Dok zahvaljujem Gospodinu za taj novi razvitak, molimo ga zajedno da podupre
dobru volju svih i da svima nadahne misli mira.
44
****
Dragi maĊarski hodoĉasnici!
Molite Veliku Gospodaricu MaĊarske (Magna Domina Hungarorum) da udijeli mir
narodima Jugoslavije, zemlje koja graniĉi s vašom domovinom.
Podjeljujem vam svoj apostolski blagoslov.
Neka je hvaljen Isus Krist!
----------
OR, 19. rujna 1991, str. 1 i 5; GK, 29. rujna 1991, str. 1.
JEDNAKOST NARODA I NJEGOVO PRAVO NA SAMOODREĐENJE

TREBAJU SE STVARNO POŠTIVATI
Zasebna audijencija - 19. rujna 1991.
Primivši u posebnu audijenciju u Castel Gandolfu grupu kanadskih ratnih

veterana, Papa je podsjetio na strahote drugog svjetskog rata i upozorio na
opasnost i ratne prijetnje u sadašnjem trenutku. Spomenuo je posebno zbivanja u
Jugoslaviji i potrebu i pravo meĊunarodne zajednice da intervenira. Njih je pozvao
da se ujedine s njim u molitvi za prestanak ratne tragedije i da se zbiljski poštuju
ravnopravnost svih naroda i njihovo pravo na samoodreĊenje.
(...)
Ovog trenutka proces mira i suradnje meĊu narodima, koji je uz velike napore
pokrenut posljednjih godina - osobito preko Konferencije o sigurnosti i suradnji u
Europi, ĉiji je Kanada ĉlan, i posebice od potpisivanja Helsinškog sporazuma naovamo -
teško je ugroţen dogaĊajima koji se odigravaju u Jugoslaviji. Već sam se u razliĉitim
zgodama obraćao politiĉkim liderima, a na prvom mjestu vladarima Europe, neka uĉine
sve što je u njihovoj moći kako bi se zaustavila ubijanja i razaranja te osigurao ustroj
dijaloga meĊu upletenim stranama. Te meĊunarodne napore za rješenje sadašnje
jugoslavenske krize ne treba shvaćati kao neko uplitanje, nego kao logiĉnu primjenu
duha i teţnje spomenute Konferencije. Pouzdajem se da ćete se ujediniti sa mnom u
molitvi Svemogućemu Bogu da se ova strašna tragedija ĉim prije završi i da jednakost
naroda, jednako kao i njihovo pravo na samoodreĊenje, bude stvarno poštivana.
(...)
----------
OR, 20. rujna 1991, str. 5; GK, 29. rujna 1991, str. 3.
DA BI SE ZAJAMĈIO MIR, VALJA PRUŢITI JEDNAKE UVJETE

ŢIVOTA I NAPRETKA ZA SVE
Prije povratka s ljetnog odmora iz Castel Gandolfa u Rim, Papa je primio u

audijenciju mjesnog gradonaĉelnika i općinsko vijeće. U govoru koji im je odrţao
45
oĉitovao je i svoju zabrinutost za mir u Europi, ugroţen ratom koji se vodi u

Jugoslaviji.
(...)
Napuštajući vaš gradić i spremajući se za povratak u Rim, htio bih vas uĉiniti
dionicima zebnji i zabrinutosti za mir u Europi. Htio bih podijeliti s vama te osjećaje,
kako bih vas pozvao na molitvu, prije svega da Gospodin udijeli mir puĉanstvima našeg
kontinenta, a osobito u susjednoj Jugoslaviji, i da uĉini da put k jedinstvu narodâ ne
bude zakrĉen zaprekama i poteškoćama koje proizlaze iz sebiĉnosti i nerazumijevanja.
Mir zahtijeva, kao što je oĉito, da se odgovornici svake drţave odreknu uporabe
sile protiv prava i dijaloga, dok sigurnost mira traţi pobjedu solidarnosti nad mrţnjom i
nepovjerenjem. U stalnu traţenju prilika za sporazum mogu se strpljivim djelom
uvjeravanja i suoĉavanja oboriti otezanja svake vrste. UsuĊujem se reći: da bi se
zajamĉio mir, valja imati mudro i zdravo poimanje politiĉkog umijeća, kako bi se
osujetila neprijateljstva i pruţili jednaki uvjeti ţivota i napretka svima.
(...)
----------
“NIJE DOSTOJNO ĈOVJEKA, NIJE DOSTOJNO EUROPE!”
Prije podnevne marijanske molitve Papa je odrţao sadrţajan govor, posvećen

razmatranju o miru i angaţiranju svih ljudi, posebno vjernika i kršćana, u
izgradnji mira. Naglasio je kako je temelj istinskog mira pravednost i da mira bez
nje nema, te da se samo u stvarnom poštivanju dostojanstva svakog ĉovjeka,
zajednice i naroda, otvara put za izgradnju odnosa mirnog suţivota.Osvrnuvši se
posebice na ratna zbivanja u Jugoslaviji, upozorio je kako to što se tu dogaĊa nije
dostojno ĉovjeka ni Europe, da bi zatim pozvao meĊunarodne institucije i sve ljude
dobre volje da uloţe svaki mogući napor za zaustavljanje rata i da se stane na kraj
bratoubilaĉkom nasilju. Na kraju je pozvao na molitvu za ţrtve i izrazio svoju
solidarnost sa svima koji trpe.
Predraga braćo i sestre!

1. Ĉovjek u miru gleda temeljni zahtjev vlastite egzistencije. Stoga upravo u njemu
pronalazi bitne preduvjete za samoostvarenje. Nije se, dakle, ĉuditi ako se danas,
nasuprot teškim prijetnjama kojima je mir ugroţen diţu sve zahtjevniji glasovi u vrlo
brojnim nacionalnim i internacionalnim prostorima, sve alarmantniji, koji pozivaju
osobe dobre volje da se hitno zaloţe za spasavanje.
Ako postoji mjesto u kojem takav zov treba naći odjeka i plemenita odgovora, to je
srce svake vjerniĉke osobe. Stoga ĉeţnja za mirom ne moţe ne biti izreĉena kao nada i
išĉekivanje svakog onog koji teţi za apsolutnim. Ţelja ući u odnos s transcendentalnim
otajstvom Boga pretpostavlja unutarnji stav otvaranja i slušanja, što pretpostavlja svaki
istiniti i trajni mir.
2. To vrijedi na poseban naĉin za kršćanina. U svojoj je vjeri nauĉio spoznavati
Boga kao Onoga koji 'rastjeruje narode koji ljube rat' (usp. Ps 67/68, 31) jer on 'ljubi sve
što postoji i ništa ne prezire od onoga što je stvorio' (Mudr 11,24). Kršćanin se, osim
46
toga, suĉeljuje neprestano s rijeĉima Govora na gori: 'Blago krotkima, jer će posjedovati
zemlju... Blaţeni mirotvorci, jer će se nazvati sinovima Boţjim' (Mt 5,5-9).
On znade gdje se nalazi nepresušivi izvor iz kojeg se crpu energije potrebne da
ĉovjek bude autentiĉan 'mirotvorac'. Izvor koji istjeĉe iz srca Onoga koji je došao na
svijet da ljudi 'imaju ţivot i da ga imaju u izobilju' (Iv 10,10). Mir koji istjeĉe iz srca
Kristova postaje rijeka novoga ţivota u srcima ljudi dobre volje.
3. Potpomognut vjerom, kršćanin se trudi stvarati uvjete za pravi mir. Oni su
naznaĉeni već u onoj tvrdnji proroka Izaije koju je moj veliki prethodnik Pio XII.
izabrao kao geslo svojega pontifikata: 'Opus iustitiae pax' - Mir je djelo pravde (usp. Iz
32,17). Bez pravednosti nema mira! Pravda je svijest vlastitog mjesta u svijetu i u isto
vrijeme mjesta koje treba priznati Bogu i svim drugim ljudima. Samo u stvarnom
poštivanju dostojanstva svakog ĉovjeka, zajednice i naroda ide se putem stvaranja
odnosa radosna suţivota i u isto se vrijeme zauzdavaju napasti pribjegavanja krivoj
pravednosti uz pomoć sile.
Stoga danas upućujemo najiskreniju molitvu za mir u Jugoslaviji. S dubokom
ţalošću valja priznati da rijeĉ dana za prestanak sukoba nije odrţana.
Došlo je, stoga, vrijeme da ustvrdimo da ono što se dogaĊa u tim zemljama nije
dostojno ĉovjeka, nije dostojno Europe.
U ovom dramatiĉnom trenutku stoga snaţno molim sve meĊunarodne ustanove i
sve osobe dobre volje koje su u stanju zaustaviti ovaj rat, da uĉine svaki mogući napor
da bi se stalo na kraj bratoubilaĉkim nasiljima koja krvlju zalijevaju cijele narode.
Molim za ţrtve, tijesno se zdruţujem s obiteljima koje plaĉu nad svojim mrtvima,
kao i s osobama koje su na putu progonstva iz svojih domova i krajeva. Dijelim duboku
bol sa ĉasnim hrvatskim biskupima dok gledaju kako se raspršuje njihovo stado, kako se
ruše crkve i kako se uništavaju tolike ustanove i kulturna dobra.
Neka i jedna i druga strana poštuje prestanak uništavanja. Neka meĊunarodna
zajednica pomogne ovim narodima da ţive u miru i slobodi!
Presveta Djevice, ĉuj naše molitve i pomozi svim kršćanima da postanu stvaratelji
mira.
----------
OR, 23-24. rujna 1991, str. 1; GK, 29. rujna 1991, str. 3; ASS/1991, str. 785-786.
SVETA STOLICA NASTOJI PRIDONIJETI POSTIZANJU

NAJVEĆEG DOBRA - MIRA
Priopćenje o audijenciji hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana u Vatikanu

- 3. listopada 1991.
U prijepodnevnim satima 3. listopada 1991. Ivan Pavao II. je primio u

privatnu audijenciju dr. Franju TuĊmana, hrvatskog predsjednika, i njegovu
pratnju. O tome je ravnatelj vatikanskog Ureda za tisak dao ovo priopćenje:
Predsjednik Hrvatske, dr. Franjo TuĊman, ţelio je izvijestiti Svetog Oca i Svetu
Stolicu o dramatiĉnosti situacije te zatraţiti pomoć Svete Stolice da u ratnom podruĉju
prevlada mir.
Razumljivo, Sveta Stolica je sa svoje strane ponovno potvrdila svoje nastojanje da
pridonese, takoĊer uz pomoć meĊunarodne zajednice, postizanju najvećeg dobra, mira.
----------
ASS/1991, str. 817.
47
PONOVNI POZIV NA MOLITVU ZA NARODE I ZEMLJE JUGOSLAVIJE
“Anđeoski pozdrav” - 6. listopada 1991.
Papa Ivan Pavao II. je u svom kratkom obraćanju vjernicima na kraju mise
na rimskom trgu Farnese, u povodu šeststote obljetnice kanonizacije sv. Brigite
Švedske, a prije molitve “AnĊeoskog pozdrava”, iznovice podsjetio na rat u
Jugoslaviji i ponovio svoje rijeĉi, izreĉene petnaestak dana ranije, kako ono što što
se dogaĊa u Jugoslaviji nije dostojno ĉovjeka i Europe, te pozvao na molitvu za
narode i republike Jugoslavije i za europski kontinent.
(...)
Ponavljam opet svoj poziv na molitvu za Jugoslaviju, gdje je u tijeku rat koji ne
štedi goloruke civile i koji razara povijesne spomenike i mjesta bogosluţja i molitve,
baštinu onih puĉanstava i ĉovjeĉanstva. Kako sam već rekao, “ono što se dogaĊa u
Jugoslaviji, nije dostojno ĉovjeka, nije dostojno Europe”. U ovom kritiĉnom trenutku
treba se moliti za one narode, za one zemlje, za naš kontinent; molimo se sv. Brigiti,
koja je toliko vezana uz sve europske zemlje, uz sve narode.
(...)
----------
OR, 7-8. listopada 1991, str. 1; GK, 13. listopada 1991, str. 1; ASS/1991, str. 829.
DRAMA SE DOGAĐA NA OĈIGLED EUROPE I CIJELOGA SVIJETA
Generalna audijencija - 9. listopada 1991.
U obraćanju nazoĉnim Hrvatima, Sveti Otac je izrazio svoju blizinu

nemoćnom puĉanstvu Hrvatske i svim ţrtvama besmislenog rata, a zatim ih pozvao
na kršćansku nadu i molitvu za prestanak nasilja i mrţnje i za uspostavljanje mira
u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kako bi svi narodi cijelog
jugoslavenskog podruĉja uzmogli ţivjeti u meĊusobnu poštivanju i bratskoj slozi.
Najsrdaĉnije pozdravljam sve vas iz Hrvatske!

U ovim tako tragiĉnim danima na poseban sam naĉin bliz nemoćnim puĉanstvima
vaše domovine i svim ţrtvama besmislenog rata.
Suoĉeni s neizmjernom dramom koja se dogaĊa naoĉigled Europe i cijeloga svijeta,
pozivam vas na kršćansku nadu i na molitvu da bi prestalo nasilje, ugasila se mrţnja i da
bi zlo bilo pobijeĊeno dobrim; da bude ponovno uspostavljen mir u Sloveniji, u
Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, te da svi narodi cijeloga tog podruĉja Jugoslavije
uzmognu ţivjeti u meĊusobnu poštivanju i u bratskoj slozi.
Povjeravam vas majĉinskom srcu Majke Boţje, koja je Kraljica mira, a koju vi
ĉastite kao Kraljicu Hrvata. Neka vas blagoslovi svemogući Bog.
----------
OR, 10. listopada 1991, str. 5; GK, 20. listopada 1991, str. 4; ASS/1991, str. 838.
48
RAT UZROKUJE RUŠENJA I SMRT, POTHRANJUJE MRŢNJU I DUH OSVETE!
Pismo zagrebačkom nadbiskupu kard. Franji Kuhariću

i hrvatskim biskupima - 10. listopada 1991.
Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. je dobro poznato sve što se zbiva u zemljama
Jugoslavije. U svom pismu kard. Franji Kuhariću i svim hrvatskim biskupima istiĉe
kako ga teško ţaloste vijesti o tome te kako se osjeća još bliţim svakome od njih i
njihovim vjernicima. Napominje kako se ne prestaje moliti za dar mira za hrvatski,
srpski i sve narode na jugoslavenskom prostoru. Naznaĉuje, zatim, koja su ljudska i
kršćanska naĉela o ureĊivanju suţivota meĊu narodima te potiĉe pastire Crkve u Hrvata
da budu promicatelji praštanja i pomirenja, dijaloga i suradnje s pravoslavnom braćom i
pastirima Srpske Pravoslavne Crkve.Papa je obećao da će Apostolska Stolica nastaviti
podupirati, na naĉin i sredstvima koja su joj vlastita, sve napore oko uĉvršćenja prekida
vatre, kako bi se mogle poduzeti druge inicijative za rješenje jugoslavenske krize i da bi
se došlo do meĊunarodnog konsenzusa u prilog priznavanju nezavisnosti Slovenije,
Hrvatske i drugih republika koje to zatraţe.
Uzoriti, draga braćo u episkopatu ljubljene Crkve u Hrvatskoj!
Tragiĉan rat, koji je sve jaĉi, već nekoliko mjeseci kalja krvlju dobar dio vaše
Domovine. Vi me vašim pismima ĉinite sudionikom brige pastira zaokupljenih
sudbinom svojih vjernika, a vi ste tumaĉi patnja vašega naroda. Govorite mi o brojnim
smrtima, ranjenima i o tolikim prognanicima koji iz straha napuštaju svoje domove.
Izvješćujete me o ruševinama civilnih stanova, bolnica, škola, industrijskih objekata i
tolikih crkava od kojih su neke blago neprocjenjive umjetniĉke vrijednosti za cijelo
ĉovjeĉanstvo.
Te su vijesti za mene izvorom duboke ţalosti i zbog njih se osjećam još bliţim
svakom od vas i vašem ljubljenom puĉanstvu. Ţelim reći vama, a preko vas i svakome
od vaših vjernika, da ste svakodnevno nazoĉni u mojoj molitvi. Kako bih ţelio da ova
moja rijeĉ makar samo malo ublaţi tolike patnje!
Pred tolikom boli i tolikim nesrećama, u svojoj odgovornosti pastira sveopće
Crkve, osjećam duţnost da ponovim, kao u brojnim javnim apelima, da taj rat ne moţe
riješiti nikakav problem nego je samo uzrokom rušenja i smrti, pothranjujući mrţnju i
duh osvete! Nadalje, on će ostaviti duboke rane u srcima tolikih obitelji kao i u srcima
vaših gradova i vaših sela.
U svojoj molitvi ne prestajem moliti od Boga dar mira za hrvatski narod, za srpski
narod, za sve narode jugoslavenske drţave koji su pozvani da ţive rame uz rame na
istom, malom komadiću Europe. Molim s ĉvrstim pouzdanjem da konaĉno zdrav razum,
pravo i pravednost nadvladaju silu oruţja.
Teţnja današnjih ljudi, u Europi i u cijelom svijetu, jest organizirati suţivot naroda
u poštovanju njihovih prava i njihovih zakonitih teţnji. Danas se više ne moţe tolerirati
nadmoć jednoga naroda nad drugim, kao ni jednoga naroda nad drugom nacionalnom
manjinom. Danas su priznata, poštovana i zajamĉena prava naroda i prava manjina.
Danas se ne mogu mijenjati granice jedne drţave uporabom sile.
Ta naĉela, duboko ljudska i kršćanska, unesena su u zakonik i u sveĉane
meĊunarodne dokumente koji moraju biti norma ponašanja za sve vladare.
Izgleda da sadašnje teške prilike zahtijevaju od vas, pastiri Crkve Kristove, da
provodite odliĉnu duhovnu zadaću promicanja takvih naĉela društvenoga suţivota u
vašim biskupijama. Dobro znam da vi teţite za mirom za vaše stanovništvo. Da
djelotvorno pridonesete stvaranju trajnoga mira i u tako teškom trenutku, vi postajete
neumorni zaĉetnici praštanja i pomirenja. Znajte pouĉiti svoje vjernike ljubavi koju je
49
podario i ţelio Krist, a to je djelotvorna ljubav koja je “velikodušna, dobrostiva ..., koja
sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi” (1 Kor 13,4-8).
Duboko cijenim vaše susrete s Patrijarhom i predstavnicima hijerarhije Srpske
Pravoslavne Crkve i zajedniĉko zauzimanje stava u korist mira a protiv rata. I u ovim
dramatiĉnim trenucima znajte neumorno promicati takav dijalog s vašom pravoslavnom
braćom, u duhu meĊusobnog opraštanja, nastojeći nadvladati posljedice prošlosti te
postaviti temelje boljoj budućnosti za vaše narode, u poštovanju naĉela pravednosti,
slobode i dostojanstva svakog naroda. Pojaĉajte stoga suradnju s pastirima Pravoslavne
Crkve u pomaganju ţrtvama sukoba i prognanicima. Neka vaša djelotvorna ljubav ne
poznaje granica i neka ruši meĊu vjernicima svaki trag srdţbe i nepovjerenja. Samo će
se tako moći oĉekivati zaista mirna budućnost vaše domovine, gdje će se svaka osoba
osjećati poštivanom i zaštićenom, bila Hrvat, Srbin ili koje druge narodnosti.
Sa svoje strane Sveta Stolica i nadalje podupire, na svoj naĉin i sebi vlastitim
sredstvima, sve napore koji teţe djelotvornom uĉvršćivanju prekida vatre, kao i druge
inicijative za rješenje jugoslavenske krize. Ona posebno podupire Mirovnu konferenciju
u Haagu, nastojeći na meĊunarodnom pristanku za priznavanje neovisnosti Slovenije,
Hrvatske i drugih republika koje će to zatraţiti, u skladu s naĉelima Završnog akta iz
Helsinkija koji su potpisale drţave ĉlanice Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi.
Draga braćo u episkopatu, u ovom tragiĉnom trenutku potiĉem vas da ostanete
ĉvrsti u svojoj vjeri i da ustrajete u povjerenju u molitvu. Cijela Crkva moli s vama i za
vas. Svi se, sjedinjeni, obraćamo Mariji, Kraljici mira, da izmoli mir za sve narode u
Jugoslaviji i pomogne svima da znaju ţivjeti u uzajamnom poštivanju jedni drugih.
S tim osjećajima zazivam na Vas i vaše vjernike blagoslov Boga Svemogućega.
U Vatikanu, 10. listopada godine 1991.

PAPA IVAN PAVAO II.
----------
OR, 19. listopada 1991, str. 1; GK, 27. listopada 1991, str. 1. i 5; ASS/1991, str. 872-
873.
TEMELJI BOLJE BUDUĆNOSTI U POŠTIVANJU NAĈELA PRAVEDNOSTI,

SLOBODE I DOSTOJANSTVA SVAKOGA NARODA
Pismo gosp. Pavlu, patrijarhu Srpske Pravoslavne Crkve - 10. listopada 1991.
Ivan Pavao II. uputio je svoje pismo Njegovoj Svetosti Pavlu, patrijarhu
Srpske Pravoslavne Crkve. U njemu najprije izraţava osobnu sućut i sudioništvo u
boli srpskih obitelji pravoslavne vjere, a zatim istiĉe kako Sveta Stolica svim
raspoloţivim sredstvima nastoji pridonijeti zaustavljanju oruţanog sukoba izmeĊu
hrvatskog i srpskog naroda, podupirući mirovne napore meĊunarodne zajednice
da se rješenje naĊe na osnovi naĉela prihvaćenih u helsinškom <M>Završnom
aktu. Papa dalje naglašava kako zajedniĉka vjera u Boga Oca, Sina i Duha
Svetoga potiĉe katolike i pravoslavne da izvrše pozitivnu ulogu, pridonoseći prije
svega smirenju srdaca. Kaţe kako je uputio nov apel hrvatskim katoliĉkim
biskupima, da nastave dijalog sa svojom pravoslavnom braćom, u duhu
meĊusobnog opraštanja.
50
NJEGOVOJ SVETOSTI PAVLU,

PATRIJARHU SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE
Ţelim uspostaviti vezu s Vašom Svetosti da Vam osobno izrazim svoj dubok i
intimni udio u boli tolikih srpskih obitelji pravoslavne vjere u ovom dramatiĉnom
trenutku za sve jugoslavenske narode. Istodobno osjećam osobitu duţnost uĉiniti sve što
je moguće za uspostavu mira tamo gdje je on prekršen krvavim i razornim ratom.
Siguran sam da je Vaša Svetost nadahnuta istom ţarkom ţeljom i ţelim Vas
uvjeriti da sam vrlo cijenio apele za mir koje ste Vaša Svetost i uzoriti kardinal Kuharić
uputili vjernicima dviju Crkava u vrijeme ekumenskih susreta prošloga svibnja i
kolovoza.
S moje strane uvijek mi je u molitvi i nagovorima nazoĉna drama i hrvatskog i
srpskoga naroda, uvuĉenih u rat koji sije smrt i razaranje i neće moći donijeti pravo
rješenje postojećih teškoća. Bol svakoga ljudskog bića, bilo koje vjere, ranjava moje
srce, a siguran sam i srce Vaše Svetosti.
Zbog sluĉajnih okolnosti koje su plod povijesnog naslijeĊa, dogaĊa se da se
sadašnji sukob vodi uglavnom izmeĊu dva naroda koji većinom pripadaju jedan
Katoliĉkoj a drugi Pravoslavnoj Crkvi. MeĊutim, mi dobro znamo da povod rata nije
vjerske naravi nego politiĉke. Naţalost, teško naslijeĊe prošlosti utisnuto je u duše
jednih i drugih, a to još više oteţava rješenje poteškoća. No, da bi se ostvarila budućnost
u miru, potrebna je hrabrost da bi se oslobodili opterećenosti prošlošću i radili kako bi
se odgovorilo na sadašnje probleme u skladu s pravom i pravednošću, u ljubavi.
Sveta Stolica, vrlo pogoĊena teškim posljedicama rata koji je u tijeku, svim
raspoloţivim sredstvima nastoji da bi prestao oruţani sukob i da bi se došlo do rješenja
krize pregovorom. Stoga ona podupire napore meĊunarodne zajednice, a osobito
Mirovne konferencije u Haagu, koja nastoji pomoći sukobljenim stranama da naĊu
suglasnost na osnovi prihvaćenih naĉela u Završnom aktu iz Helsinkija Konferencije o
sigurnosti i suradnji u Europi, tj. priznanja prava na samoodreĊenje naroda, priznanja
prava manjina i nedopustivosti mijenjanja granica primjenom sile.
U ovom teškom i tjeskobnom traţenju mira za sve jugoslavenske narode,
zajedniĉka vjera u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga pozvana je izvršiti pozitivnu ulogu,
pridonoseći prije svega smirenju srdaca.
Evo, zašto sam htio upraviti nov apel hrvatskim katoliĉkim biskupima da
neumorno nastave dijalog sa svojom pravoslavnom braćom, u duhu meĊusobnog
opraštanja, sa zahtjevom svladavanja posljedica prošlosti i postavljanja temelja bolje
budućnosti za svoje narode u poštivanju naĉela pravednosti, sloboda i dostojanstva
svakog naroda.
Siguran sam da će Vaša Svetost, dijeleći sa mnom iste teţnje, znati promicati,
zajedno sa Svetim sinodom i episkopima, iste osjećaje kod svećenstva i vjernika
Pravoslavne Crkve.
Naša zajedniĉka vjera i naša zajedniĉka obveza da radimo na ostvarenju ţarke
Kristove molitve u dvorani Posljednje veĉere Żda svi budu jedno!” (Iv 17,21) potiĉe me
da Vam uputim ovaj apel.
Svetosti, uvjeren sam da su svi kršćani, osobito oni koji su na odgovornim
poloţajima, duţni koliko je god moguće pridonijeti smirivanju naroda koji će morati
ţivjeti rame uz rame na istom podruĉju. Povijest će nam suditi za ono što ćemo uĉiniti
ili nećemo uĉiniti u ovom trenutku da se zaustavi bratoubilaĉki rat i postave temelji
bolje budućnosti za narode u jugoslavenskoj drţavi, budućnosti u kojoj će se svaki
narod i svaki pojedinac osjećati poštivan i zaštićen.
Neka Gospodin podupre sve naše napore i oplodi ih svojom milošću! Neka Duh
Sveti svima nadahne duh milosrĊa i praštanja da bismo se znali priznati braćom, djecom
51
istoga zajedniĉkog Oca! Neka Majka Boţja ublaţi rane sve svoje djece te im izmoli dar
mira!
S osjećajima dubokog zajedništva u Gospodinu
U Vatikanu, 10. listopada 1991.

PAPA IVAN PAVAO II.
----------
OR, 19. listopada 1991, str. 1; GK, 3. studenoga 1991, str. 3; ASS/1991, str. 873-874.
KAKO U SVOJIM MOLITVAMA ZABORAVITI NARODE JUGOSLAVIJE!
Pastirski pohod u Brazilu - 20. listopada 1991.
Na kraju mise, slavljene u gradu Salvadoru, kojom je završavao svoj pastirski

pohod Brazilu, Papa je pozvao na molitvu za mir u svijetu, posebno u zemljama
Latinske Amerike, Jugoslavije i na Srednjem Istoku. Izdvajamo dio tog kratkog
nagovora.
(...)
Na završetku ovog euharistijskog slavlja, kojim se zakljuĉuje moj pastirski pohod u
ovoj zemlji, htio bih vas sve pozvati, braćo i sestre Brazila, da nastavite intenzivno
moliti za mir u cijelom svijetu, zazivajući rijeĉima bogosluţja: ŻGospodine, daruj nam
mir... O Domine, dona nobis pacem”.
Moja misao ide prije svega ovim zemljama Latinske Amerike, gdje je mir ugroţen
unutarnjim gerilskim ratovanjima i izvanjskim napetostima. A kako bismo mogli, k
tome, zaboraviti u svojim molitvama narode Jugoslavije, dok trpe velike kušnje u
pravednim teţnjama za pravdom i slobodom?
Htio bih vas, ipak, danas pozvati da se molite osobito za mir na Srednjem Istoku.
Najavljen je za skori 30. listopad jedan znaĉajan dogaĊaj, od svih toliko oĉekivan.
Susrest će se u Madridu predstavnici zemalja, naroda, da traţe zajedno i u dijalogu
pravedan i siguran put za mir na Srednjem Istoku.
(...)
----------
OR, 21-22. listopada 1991, str. 1; ASS/1991, str. 890.
SVIM NARODIMA NA BALKANU OMOGUĆITI ŢIVOT U POSTOJANOM MIRU
Na audijenciji je bila nazoĉna i grupa hrvatskih hodoĉasnika. Papa im je

uputio pozdrav, a zatim je iznova pozvao meĊunarodnu zajednicu da se nastavi
zalagati za zaustavljanje rata protiv Hrvatske i da se svim narodima na Balkanu
omogući miran suţivot. Upozorivši i na ozbiljne napetosti koje postoje u Bosni i
Hercegovini i na Kosovu, naglasio je takoĊer da je duţnost kršćana da se zaloţe za
mir i da pridonesu ublaţavanju tragiĉnih posljedica.
52
Dragi Hrvati, upućujem oĉinski pozdrav svima vama!

I danas ponavljam svoj poziv meĊunarodnoj zajednici da nastavi svoje zalaganje da
se zaustavi rat protiv vaše domovine Hrvatske i da se svim narodima na Balkanu
omogući ţivot u postojanu miru. Krvavi rat koji se vodi u Hrvatskoj, kao i vrlo ozbiljne
napetosti u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, nameću se kao pitanja i kršćanima koji ne
mogu izbjeći ozbiljnu duţnost da djelotvorno pridonesu rješenju postojeće krize i da
ublaţe tragiĉne posljedice.
Neka Bog blagoslovi one koji se zalaţu za mir i neka udijeli utjehu oţalošćenima i
prognanima.
----------
OR, 24. listopada 1991, str. 5; GK, 3. studenoga 1991, str. 4; ASS/1991, str. 894.
NE GUBITI NADU - MOLITI JOŠ VIŠE
Zasebna audijencija - 26. listopada 1991.
Papa Ivan Pavao II. je primio u zasebnu audijenciju predstavnice pokreta

majki ŻBedem ljubavi” iz Hrvatske, koje su došle u Rim da zahvale Svetom Ocu za
sve što ĉini za mir i bolju budućnost Hrvatske. Papa im je odrţao govor u kojem je
istaknuo da svaki dan ukljuĉuje u svoje molitve patnje svih majki koje oplakuju
svoju djecu te patnje izbjeglica i ostalih koji trpe posljedice rata.
Drage sestre u Kristu!

Došle ste u Rim da izrazite svoj bol i svoj prosvjed protiv nepravdâ i okrutnog rata
koji bije vašu domovinu te da istodobno zahvalite Papi za sve što je dosad uĉinio za mir.
Poznato vam je da svaki dan ukljuĉujem u svoje molitve patnje svih majki koje
oplakuju svoju poginulu i ranjenu djecu, patnje izbjeglica i onih koji na jedan ili na
drugi naĉin osjećaju posljedice toliko puta ţigosanog i osuĊivanog rata. Poznate su vam
i sve inicijative što ih je ovih mjeseci Sveta Stolica poduzela da bi se ostvarile teţnje
vaših naroda za pravdom i slobodom.
Iako dosadašnji apeli i nastojanja još uvijek nisu urodili ţeljenim plodom, ne
smijemo gubiti nadu! Molimo još više da milosrdni Bog takne srca odgovornih za tu
veliku katastrofu, da ih uĉini pozornima na krik boli tolikih nevinih, pomogne im
shvatiti da je taj rat beskoristan i potakne ih na poštivanje više puta potpisanih obveza za
zaustavljanje oruţanog nasilja.
Zajedno molimo Mariju, Majku Ţalosnu, da isprosi mir za Hrvate i sve narode te
ljubljene jugoslavenske zemlje. Posebno danas molimo za stanovnike Dubrovnika koji
podnose tako teške kušnje.
S ovim osjećajima, zazivam na vas, na vašu domovinu i na sve jugoslavenske
republike blagoslov Svemogućega Boga.
----------
53
ZAUSTAVITI TRAGEDIJU KOJA JE NA SRAMOTU EUROPI I SVIJETU!
Generalna audijencija - 13. studenoga 1991.
Papa se posebice obratio grupi vjernika iz Hrvatske. Nakon što ih je

pozdravio, osvrnuo se na tuţne vijesti koje i dalje stiţu iz njihove domovine, izmeĊu
ostalog i o razaranju Dubrovnika i Vukovara. Osudio je uţas i okrutnost rata u
Hrvatskoj te kazao da meĊunarodna zajednica ne smije dopustiti da nasilje postane
sredstvo za rješavanje sporova meĊu narodima i da se neprestano gaze
elementarne norme ponašanja.
Dragi vjernici iz Hrvatske, od srca vas pozdravljam!

Tuţne vijesti koje svakodnevno stiţu iz vaše domovine nastavljaju duboko
raţalošćivati moje srce. Krik boli i straha što se diţe iz Hrvatske ne moţe i ne smije
ostaviti ravnodušnim nijednog kršćanina ili ĉovjeka dobre volje.
Posljednjih dana bilo je napada neĉuvene silovitosti u cijeloj Hrvatskoj, ali osobito
protiv Dubrovnika i Vukovara. U Dubrovniku su pogoĊeni, izmeĊu ostalog, hoteli i
bolnice, prepuni izbjeglica i ranjenih. To je agresija koja mora prestati!
Pridruţujem svoj glas osude i zaklinjanja glasu tolikih ljudi koji trpe i umiru i glasu
svih koji, u svijetu, s uţasavanjem osuĊuju okrutnost rata u Hrvatskoj. Pozivam
jugoslavensku federalnu vojsku da poštedi ţivot nenaoruţanih civila i da obuzda bijes
što razara privatne stanove i javne zgrade, od kojih su neke neprocjenjive umjetniĉke
vrijednosti.
MeĊunarodna zajednica ne moţe prihvatiti da nasilje postane sredstvo za rješavanje
sporova meĊu narodima, da se neprestano gaze osnovna pravila ponašanja, potvrĊena
takoĊer meĊunarodnim sporazumima i konvencijama. Treba zaustaviti tu tragediju, koja
je na sramotu Europi i svijetu!
Svemogući Bog neka podari svima svoj mir i svoj blagoslov.
----------
OR, 14. studenoga 1991, str. 1; GK 24. studenoga 1991, str. 4; ASS/1991, str. 948.
MIR I PRAVDA ZA SVE, BEZ RAZLIKE NA NACIONALNOST I VJERU
“Anđeoski pozdrav” - 17. studenoga 1991.
Poslije mise na kojoj je proglašen svetim Rafael Kalinowski, ĉlan karmelićanskog

reda, Papa je prije marijanske molitve najprije još jednom preporuĉio novoproglašenog
sveca štovanju i nasljedovanju, a zatim se osvrnuo na prilike u Jugoslaviji. Pozvao je na
molitvu za mir i pravdu za sve, naglasivši kako se Sveta Stolica trajno zauzimala za sve
narode Jugoslavije, traţila poštivanje pravâ i zakonitih teţnji svih te poticala strane u
sukobu da ne popuste pred napašću uporabe sile, nego da strpljivo i dobrom voljom idu
za tim da uspostave nove odnose mirnog suţivota.
Iz Papinog govora izdvajamo dio koji se odnosi na stanje u Hrvatskoj i u
Jugoslaviji.
54
(...)
Rimska biskupija danas obavlja molitveni dan kako bi se od Boga izmolio dar mira
za Hrvate i za druge narode Jugoslavije. Pridruţimo se takoĊer i mi molitvama koje se
ustrajno uzdiţu iz srca tolike naše braće i sestara, pritisnutih bolom, u onim ljubljenim
zemljama; molimo za mir i pravdu za sve, bez razlike na nacionalnost ili vjeru.
Zabrinutost Apostolske Stolice, prije i poslije poĉetka toga nepravednog i okrutnog
rata, bila je upravljena svim narodima Jugoslavije. Sveta Stolica uporno je traţila da se
poštuju prava i zakonite teţnje svih; zaklinjala je suprotstavljene strane da ne popuste
iskušenju uporabe sile, nego da strpljivo i s dobrom voljom ustraju u naporima na
uspostavi novih odnosa miroljubiva suţivota; odvraćala je od pribjegavanja oruţanom
nasilju i nastojala na sve naĉine prekinuti strašnu spiralu bratoubilaĉke mrţnje.
Ali, kako ostati nijem pred trajanjem toga rata što sije toliko mrtvih u dragu
hrvatsku zemlju? Moja misao danas ide onima koji najviše trpe zbog toga sukoba.
Svima još jednom ponavljam usrdan apel da se zaustavi rat i da konaĉno zapoĉnu
iskreni pregovori za globalno rješenje sadašnje tragedije.
U današnje vrijeme treba u povijesti biti nazoĉan s novim stavovima, kako se ne bi
ponovile zablude iz prošlosti. One su nagomilale zlopamćenja prenesena u uspomene
naroda; ali moramo nastojati tako ĉiniti da se nadiĊu ograde mrţnje, otvarajući srca
novosti što ju je Krist donio, kako je navijestio prorok Ezekiel: ŻDat ću vam novo srce,
nov duh ću udahnuti u vas. Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od
mesa” (Ez 36,26).
Ujedinjeni s Marijom, Majkom Kristovom i Majkom svih, poput apostola u
dvorani Posljednje veĉere, molimo za našu braću u Jugoslaviji dar Duha koji preobraća
srca.
----------
OR, 18-19. studenoga 1991, str. 1; GK, 24. studenoga 1991, str. 1; ASS/1991, str. 963.
PAPA JE UZ SVE ONE KOJI PATE ZBOG BESMISLENA RATA
Na generalnoj audijenciji bili su nazoĉni i izbjeglice iz Hrvatske i ranjenici iz

Vukovara. Papa ih je pozdravio i naglasio kako je uz njih svojom molitvom i
ljubavlju te da je bliz svima koji trpe zbog besmislenog rata u njihovoj zemlji.
Potaknuo ih je na ustrajnost u molitvi da što prije završi tolika bol i da ne
uzmanjka meĊunarodne solidarnosti u pruţanju humanitarne pomoći.
Dragi hrvatski hodoĉasnici!

Ganut sam, pozdravljajući ovdje nazoĉne predstavnike izbjeglica u Hrvatskoj, a
posebno neke od ranjenika koji dolaze iz izmuĉenog grada Vukovara, ljude koji na
vidljiv naĉin nose biljege drame koja se tamo desila posljednjih tjedana.
Draga braćo i sestre, poznato vam je da je Papa uz vas svojom molitvom i
ljubavlju; da je isto tako i uza sve one koji pate zbog toga besmislena rata u vašoj
ljubljenoj zemlji.
55
Ne prestanimo zazivati Gospodina da se što prije završi tolika bol i da

meĊunarodna solidarnost pritekne u pomoć tamošnjemu dragom stanovništvu.
----------
OR, 21. studenoga 1991, str. 1; GK, 1. prosinca 1991, str. 1; ASS/1991, str. 977.
BRATOUBILAĈKI I BESKORISNI RAT TJERA CIJELE NARODE

U MALODUŠNOST I OĈAJANJE
Zasebna audijencija - 23. studenoga 1991.
Ivan Pavao II. primio je u audijenciju Generalnog tajnika OUN-a, dr. Pereza de
Cuellara, koji je došao u Vatikan sudjelovati na seminaru o drogi i alkoholizmu.
Visokom gostu i njegovoj pratnji Papa je odrţao govor u kojem se dotaknuo i stanja u
Jugoslaviji, a zatim je posebno govorio o potrebi da se ustraje u nastojanju na
razoruţanju.
Ovo je dio tog govora koji se odnosi na rat u Jugoslaviji.
(...)
Svjetski scenarij ne prikazuje samo razliku u razvoju ili u ostvarivanju temeljnih
prava; dan za danom pokazuje bolni skup sukoba na gotovo svim kontinentima. Govor
oruţja moţe se ĉuti više nego govor sloge. Vrlo blizu nama, na primjer, odvija se
bratoubilaĉki i beskoristan rat koji tjera cijela puĉanstva u malodušnost i oĉajanje. Jasno
je kako mislim na borbe u Jugoslaviji.
(...)
----------
OR, 23. studenoga 1991, str. 8; ASS/1991, str. 982.
PAPA TRAŢI PRAVDU I MIR ZA HRVATSKI NAROD, KOJI NAJVIŠE PATI
Papa je 23. studenoga 1991. primio u audijenciju sudionike meĊunarodnog foruma

o socijalnim enciklikama Crkve, što su ga organizirali talijanski demokršćani. Govoreći
o socijalnom uĉenju Crkve, Papa se osvrnuo i na nastajanje novih drţava u novije
vrijeme, osobito u Srednjoj i Istoĉnoj Europi.
Tom je zgodom Sveti Otac podsjetio i na ratne sukobe u Jugoslaviji te ukazao na
duţnost Europe da ga zaustavi.
Donosimo iz Papinog opširnog govora dio koji se tiĉe Jugoslavije i hrvatskog
naroda.
(...)
4. (...) Prilikom ovog susreta ţelim, iznova, podići glas da zatraţim pravdu i mir u
korist jugoslavenskih naroda, a osobito za onaj narod koji meĊu njima najviše pati,
hrvatski. Za Europu je duţnost savjesti da bez dvosmislenosti ukaţe na grozote koje se
56
sada ĉine tako blizu nas i koje pogaĊaju puĉanstva bez obrane. Duţnost je podići
optuţbu zbog tih grozota, ma tko bio njihov poĉinitelj. Europa mora staviti kraj tom
sukobu i pokazati svoju sposobnost da svim narodima ovog kontinenta osigura uvjete za
slobodan razvoj, dostojan njihove povijesti i njihovih tradicija. Neka Bog dade da, pred
tim problemom, inercija ili neuspjeh meĊunarodne zajednice ne osokole eksploziju
drugih, još teţih sukoba.
(...)
----------
OR, 24. studenoga 1991, str. 6; GK, 1. prosinca 1991, str. 4.
RAT KOJI KALJA EUROPU I KOMPROMITIRA POUZDANJE U NJU
Poruka Biskupske sinode za Europu - 8. prosinca 1991.
Na poziv pape Ivana Pavla II, u Rimu je od 28. studenoga do 14. prosinca 1991.
odrţana posebna skupština Biskupske sinode za Europu. Na njoj su od naših biskupa
sudjelovali zagrebaĉki nadbiskup kard. Franjo Kuharić, dubrovaĉki biskup Ţelimir
Puljić, šibenski biskup Srećko Badurina i krĉki biskup Josip Bozanić. Oni su imali
priliku nazoĉnima prikazati teško stanje u Hrvatskoj.
Ta je Sinoda 8. prosinca 1991. uputila poruku svim vladarima europskog
kontinenta, koju su u ime skupštine potpisali trojica predsjednika - zastupnika. U poruci
se govori o promjenama što se zbivaju u Europi, o mjestu kršćana u tom procesu i ţelji
svih naroda da se ostvari jedinstvo te, posebno, o ratnom sukobu u Hrvatskoj. Iz te
poruke ovdje donosimo dio koji se odnosi na stanje u Jugoslaviji.
BISKUPSKA SINODA, POSEBNA SKUPŠTINA ZA EUROPU

PORUKA SVIM VLADARIMA EUROPSKOG KONTINENTA
(...)
Okrutni sukob
U ovom duhu (ţelje za jedinstvom i spremnosti kršćana da budu sluţitelji i

svjedoci jedinstva) preko nas odjekuje apel europskih naroda koji su još danas
zahvaćeni nasiljem i ratom. Mislimo na svu našu braću u Jugoslaviji, bez ikakve razlike.
Njihovi biskupi su nam prikazali njihove patnje i njihove bojazni. MeĊu njima hrvatski
je narod na umoru. Ţestina borbi, štete mrţnje meĊu narodima za koje su zemljopis i
povijest htjeli da budu susjedni, okrutnosti kojih su ţrtve nezaštićena civilna puĉanstava,
sustavno razaranje njihovih kulturnih i vjerskih spomenika, sve to kalja „našu” Europu i
kompromitira pouzdanje koje narodi u nju polaţu.
Ţelimo vam iskazati našu indignaciju i, prije svega, ohrabriti vas da pojaĉate
pregnuća za mir putem politiĉkog rješenja. Ţelimo da prevlada pravo! Da se ono
primjenjuje svugdje i u svim okolnostima na jednak naĉin!
Trebaju biti prihvaćene zakonite teţnje naroda koji se izjašnjavaju na slobodan i
demokratski naĉin. Narodi Hrvatske i Slovenije su izvršili svoje pravo na
samoodreĊenje. Prema takvom stanju i ratnom nasilju koje je u tijeku, obveza je
podsjetiti da kodeks meĊunarodnog ponašanja što ga predstavlja 10 naĉela Završnog
akta Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi (KESS), potpisan u Helsinkiju 1975. i
57
preuzet u Pariškoj povelji 1990, nameće prava i duţnosti drţavama demokratske

Europe.
Primite ovo kao potvrdu povjerenja u vašu odgovornost na sluţbu Europe i drţava
koje je ĉine. Što se nas tiĉe, zajedno sa svom našom braćom, spremni smo pridonositi
izgradnji civilizacije pravednosti, opraštanja i ljubavi.
Mi smo s našom pravoslavnom, protestantskom i anglikanskom braćom molili za
narode Europe, promišljali smo i razmatrali o milosti koja nam je dana da budemo meĊu
njima „svjedoci Krista koji nas je oslobodio” (Gal 5,1; Dj 1,8) da bi svaki ĉovjek mogao
primiti slobodu djece Boţje.
Vatikan, 8. prosinca 1991.

Predsjednik zastupnik
Kard. Jean-Marie Lustiger
Nadbiskup Pariza
Kard. Jozef Glemp
Primas Poljske
Kard. Eduardo Martinez Somalo
----------
CJ, str. 65-68; ASS/1991, str. 1042-1043.
„NITKO NE MOŢE ŠUTJETI PRED TAKO NELJUDSKIM PRIZOROM”
“Anđeoski pozdrav” - 8. prosinca 1991.
U uobiĉajenom podnevnom obraćanju vjernicima na Trgu sv. Petra, prije

marijanske molitve, Papa je izrazio svoje ţaljenje zbog bombardiranja i razaranja
u Hrvatskoj, posebno u Dubrovniku. Pozvao je na molitvu, da Gospodin svima
nadahne osjećaje mira i sućuti, da nadahne europske vladare koji će u Maastrichtu
nastojati na uĉvršćenju naĉela zajedniĉkog ţivota u sutrašnjoj Europi.
(...)
Dok promatramo Mariju u njezinu Bezgrešnom Zaĉeću i pripremamo se s Njom da
primimo Kneza Mira, ponovno moram iskazati ţaljenje zbog strašnih bombardiranja u
Hrvatskoj i, osobito, u gradu Dubrovniku.
Nitko ne moţe šutjeti ili se prepustiti sudbini pred tako neljudskim prizorom:
nevini civili ubijeni ili ranjeni, obitelji bez krova, povijesni spomenici i vjerske zgrade
razoreni.
Molimo da Gospodin svima nadahne osjećaje mira i sućuti! Molimo da nadahne
vladare koji će se u Maastrichtu zauzimati za uĉvršćenje naĉela zajedniĉkog ţivljenja u
sutrašnjoj Europi! Neka Marija postigne kod svojega Sina da europski kontinent,
okrvaren od previše ratova, juĉerašnjih i današnjih, napokon postane bratskom zemljom!
----------
OR, 9-10. prosinca 1991, str. 1; GK, 15. prosinca 1991, str. 1; ASS/1991, str. 1039.
58
JAKOST KRŠĆANSKE NADE OHRABRUJE I U NAJMRAĈNIJIM TRENUCIMA
Generalna audijencija - 11. prosinca 1991.
Nazoĉni su na audijenciji bili i hrvatski hodoĉasnici, meĊu kojima i pjevaĉi

Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita. Papa ih je pozdravio i iskazao solidarnost
sa svima koji pate, potaknuvši na nadu koja ohrabruje vjernike i u najmraĉnijim
trenucima.
Dragi hodoĉasnici iz Hrvatske!

Sve vas srdaĉno pozdravljam, posebno pjevaĉe Hrvatskog narodnog kazališta iz
Splita.
Došli ste u Rim kao svjedoci svjeţih rana vaše domovine zahvaćene okrutnim
ratom. Htio bih da ponesete u Hrvatsku izraze solidarnosti sa svima koji pate te jakost
kršćanske nade koja ohrabruje vjernike i u najmraĉnijim trenucima ljudske povijesti.
Crkva nas poziva u ovo vrijeme Došašća da podignemo svoje glave, jer je blizu naše
otkupljenje.
----------
OR, 12. prosinca 1991, str. 1; GK, Boţić 1991, str. 7; ASS/1991, str. 1048.
SNAGA MIRA NEKA NADVLADA SNAGU MRŢNJE, RATA, NASILJA
Pohod jednoj rimskoj ţupi - 15. prosinca 1991.
Pohodivši rimsku ţupu Isusa Boţanskog Uĉitelja, Papa se, u susretu sa

ţupskom zajednicom mladih, osvrnuo i na stanje u Jugoslaviji i pozvao na
sudioništvo u tamošnjim patnjama i na molitvu za mir.
(...)
Tema mira je tema cijeloga svijeta, svih kontinenata, svih naroda, u razliĉitim
oblicima. Postala je posljednjih tjedana, posljednjih mjeseci takoĊer „vruća” tema našeg
kontinenta. Mi trpimo zajedno s našom braćom na drugoj obali Jadrana, sa svima bez
iznimke: Srbima, Hrvatima, Slovencima i sa svim drugim narodima Jugoslavije.
Nastojmo ţivjeti s njima, dijeliti s njima patnje, ali prije svega moliti da snaga mira
nadvlada snagu mrţnje, rata, nasilja; da pobijedi snaga mira - Isus, Knez Mira - kako ga
uvijek nazivamo u dane priprave za svetkovinu Boţića. Neka On udijeli mir, neka
prosvijetli srca, pamet, djelovanje svih. Ratom i nasiljem se ne moţe postići ništa; sve se
moţe dobiti mirom, za dobro onih naroda, za dobro njihovih krajeva i njihove zemlje,
jer su tako blizi, jedni s drugima meĊaši, a blizi su i nama. U ove dane potrebna je
velika molitva, velik vapaj Knezu Mira, za mir meĊu našim europskim susjedima.
----------
OR, 16-17. prosinca 1991, str. 1; ASS/1991, str. 1062.
59
„NEKA VIŠE NE BUDE RATA U DRAGOJ ZEMLJI HRVATSKOJ”
Poruka „Urbi et Orbi” - 25. prosinca 1991.
Na Boţić, u podne, Sveti Otac se sa središnjeg balkona bazilike sv. Petra, u

nazoĉnosti oko 80.000 osoba, obratio svijetu i uputio svoju boţićnu poruku.
Govorio je o gorućim problemima današnjice, pa tako i o potrebi mira.
Nije propustio a da i tom prigodom ne podsjeti na ratne strahote u Hrvatskoj i
Jugoslaviji te da pozove na obustavu rata. Evo izvatka iz te poruke.
(...)
8. Kršćani svih kontinenata,
zauzeti na teškom, ali nuţnom,
hodu jedinstva i mira,
i vi, ljudi dobre volje koji me slušate,
pohitimo svi kao hodoĉasnici k betlehemskim jaslicama.
UĊimo u spilju u kojoj Isus govori o nevinosti i miru,
da poslušamo ovu temeljnu poruku.
Pohiti, o raspršeno i preplašeno ĉovjeĉanstvo,
da isprosiš mir, dar i zadatak
za svakog ĉovjeka plemenitih i velikodušnih osjećaja.
Dosta je mrţnji i nepravdi!
Neka više ne bude rata u Jugoslaviji,
neka više ne bude rata u dragoj zemlji Hrvatskoj
i u obliţnjim podruĉjima,
gdje strasti i nasilje
prkose razboru i zdravom razumu.
Dosta ravnodušnosti i šutnje
za onoga koji traţi razumijevanje i solidarnost,
za jadanje onoga koji i dalje umire od gladi,
usred rasipnosti i obilja dobara.
Kako zaboraviti onoga koji pati,
koji je sam ili napušten, ţalostan i obeshrabren,
koji nema kuće ni zaposlenja,
koji je ţrtva tlaĉenja i ugnjetavanja
i mnogostrukih oblika suvremenog totalitarizma?
(...)
----------
OR, 27-28. prosinca 1991, str. 5; GK, 5. sijeĉnja 1992, str. 4; ASS/1991, str. 1094.
60
GODINA 1992.
UMJESTO GOVORA ORUŢJA NEKA USLIJEDI DJELO

STRPLJIVE GRADNJE MIRA
Poslije mise na Novu godinu u bazilici sv. Petra, kojoj su bili nazoĉni i brojni
ĉlanovi diplomatskog zbora akreditiranog pri Svetoj Stolici, Papa se pojavio na
prozoru svojeg studija da pozdravi vjernike Rima i hodoĉasnike okupljene na
podnevnu molitvu „AnĊeoskog pozdrava”. Prije marijanske molitve, Sveti Otac je
odrţao, u povodu Svjetskog dana mira, kratko razmišljanje o znaĉenju mira za
ĉovjeka i ĉovjeĉanstvo, pri ĉemu se posebice osvrnuo na prilike u Jugoslaviji. Evo
dijela toga govora.
(...)
2. U boţićnom ozraĉju ovih dana, izraţavam vam, predraga braćo i sestre, kao i
ljudima i ţenama svih kontinenata, ţarke ţelje za veselu i sretnu Novu godinu, godinu
osvijetljenu „radosnom viješću mira” (Ef 6,15), što ju je Otkupitelj došao donijeti na
zemlju. Godinu bogatu utjehom i radošću, osobito za one koji trpe zbog rata, bolesti,
nepravde, osamljenosti.
Moja misao je ovog ĉasa na poseban naĉin upravljena braći i sestrama u
Jugoslaviji. Naše suosjećanje i naša solidarnost ide svima onima koji su najviše
pogoĊeni graĊanskim ratom što, ĉini se, gazi najosnovnije humanitarne norme. Vijesti
što nam stiţu o razaranju i masakru nevinih osoba uţasne su. Cijela Europa mora se
osjetiti pogoĊenom i poniţenom tolikom okrutnošću!
Na ovaj svjetski dan molitve za mir pozivam sve katolike svega svijeta - a s njima i
braću drugih kršćanskih vjera i sve one koji vjeruju u Boga - da se ujedine, ozbiljnim i
obnovljenim ţarom, u neprekinutom lancu molitve za mir i pomirbu u Jugoslaviji. Neka
svi koji trpe - a osobito puĉanstva Hrvatske - znadu da nisu ostavljeni sami!
Ponavljam svoj apel takoĊer politiĉkim odgovornicima Europe i svijeta, da
poduzmu nove mjere i inicijative kako bi umjesto govora oruţja uslijedilo djelo strpljive
gradnje mira.
Svi narodi imaju pravo da budu poštovani u svojoj specifiĉnosti i u svojim
zakonitim odabirima! Svi narodi imaju pravo moći ţivjeti u miru! Napasti jedan narod,
uvijek je nemoralno!
Povjerimo ove ţarke ĉeţnje i naše ţelje za Novu godinu Mariji.
Današnje bogosluţje nas poziva da je ĉastimo pod nazivom Majke Boţje, Majke
utjelovljene Rijeĉi.
Njoj, Majci Crkve i Kraljici mira, obraćamo se s pouzdanjem. Zazivamo njezinu
majĉinsku nazoĉnost, njezinu trajnu pomoć, njezinu dobrotu, prepunu njeţnosti i
milosrĊa.
61
Dok zahvaljujemo boţanskoj Providnosti za 1991. već završenu, povjeravamo

nebeskoj zaštiti Presvete Djevice godinu koja je tek zapoĉela, punu nadâ.
Idi s nama, Majko Boţja; moli za nas, Kraljice mira!
----------
OR, 2-3. sijeĉnja 1992, str. 1. i 5; GK, 12. sijeĉnja 1992, str. 4; ASS/1992, str. 4-5.
ŢRTVE PALE U MISIJI MIRA
Brzojav sućuti prilikom pogibije petorice promatrača Europske Zajednice

u Hrvatskoj - 8. siječnja 1992.
Drţavni tajnik Svete Stolice, kard. Angelo Sodano, uputio je u ime Svetog Oca
brzojav sućuti vojnom Ordinariju za Italiju, nadbiskupu Giovanniju Marra, prilikom
pogibije u Hrvatskoj ĉetvorice talijanskih i jednog francuskog vojnika, koji su obavljali
misiju promatraĉa Europske Zajednice u Hrvatskoj.
Taj brzojav sućuti glasi:
Ĉuvši bolnu vijest o tragiĉnoj smrti petorice ĉlanova posade letjelice oborene juĉer
u Hrvatskoj, Njegova Svetost povjerava Vašoj Ekscelenciji da obiteljima mladih ţrtava:
Enza Venturinija, Marca Matte, Silvana Natalea, Fiorenza Ramaccija i Jeana Luca
Ejchennea prenese njegovu duboku sućut. Vrhovni Svećenik zaziva od Boga nagradu za
ţrtve koje su u misiji mira, u ime Europske Zajednice, u solidarnoj suradnji, obavljale
sluţbu promatraĉa, te dok ţeli da prestanu ţalosni sukobi što pritišću hrvatsko podruĉje i
ţanju brojne ţrtve meĊu civilima i nevinima, svima koji trpe u sadašnjim okolnostima
upućuje utješiteljski apostolski blagoslov.
Kard. Angelo Sodano

----------
ASS/1992, str. 18.
BOMBAMA SE NE MOŢE IZGRADITI BUDUĆNOST NEKE ZEMLJE
Diplomatski zbor na novogodišnjem primanju - 11. siječnja 1992.
U tradicionalnom susretu s ĉlanovima diplomatskog zbora, akreditiranog pri

Svetoj Stolici, radi izmjene novogodišnjih ĉestitki, Ivan Pavao II. se u svojem
govoru osvrnuo na neka ţarišta kriza u prošloj godini i iznio poglede za budućnost.
Kao krizna ţarišta u svijetu naveo je Zaljevski rat, rat u Jugoslaviji, nasilja i
sukobe u Sjevernoj Irskoj, na Rogu Afrike i u Sri Lanki.
Govoreći o ratu u Jugoslaviji, i osobito u Hrvatskoj, podsjetio je na
uţasavajuće slike razaranja i nasilja te na motive koji su potaknuli Svetu Stolicu da
prizna nove drţave u Europi. Evo dijela govora koji se odnosi na rat u Jugoslaviji.
62
(...)
3. Godina 1991. je završila uz tutnjavu oruţja. Potresne slike su nam prikazivale
civilno stanovništvo, potpuno satrveno borbama koje razdiru Jugoslaviju i osobito
Hrvatsku. Kuće razorene, puĉanstva prisiljena na seljenje, gospodarstvo uništeno, crkve
i bolnice sustavno bombardirane. Tko ne bi bio potresen pred tim ĉinima koje razum
osuĊuje? Poznati su vam moji brojni apeli na izmirenje i dijalog. Upoznati ste dobro sa
stajalištem Svete Stolice o priznavanju drţava koje nanovo nastaju iz promjene
europskih prilika. Ograniĉit ću se danas na to da podcrtam kako narodi imaju pravo
odabrati svoj naĉin mišljenja i skupnog ţivota. Pripada im da se opskrbe sredstvima
koja će omogućiti da ostvare vlastite zakonite teţnje, koje su slobodno i demokratski
odreĊene. S druge strane, zajednica naroda je izradila pravne dokumente i isprave koje
sretno definiraju prava i duţnosti svakoga i ujedno predviĊaju strukture suradnje,
prikladne da usklade nuţne odnose meĊu suverenim drţavama, bilo na razini
regionalnoj ili meĊunarodnoj. Sigurno je da se ne moţe bombama izgraditi budućnost
neke zemlje ili nekog kontinenta.
(...)
----------
OR, 12. sijeĉnja 1992, str. 4. (na franc. j.); str. 6. (tal. pr.);
GK, 19. sijeĉnja 1992, str. 3; ASS/1992, str. 29.
PAPA MOLI ZA MIR, POVRATAK IZBJEGLICA SVOJIM DOMOVIMA

I ZA OBNOVU RATOM PORUŠENE HRVATSKE
Generalna audijencija - 4. oţujka 1992.
U svom posebnom obraćanju skupini Hrvata, Papa je zamolio da Gospodin

udijeli mir svemu stanovništvu u Hrvatskoj, da se izbjeglice vrate svojim domovima
i da zapoĉne obnova i izgradnja porušenoga. Poţelio je da njihova srca budu
ispunjena ljubavlju i praštanjem.
Dragi Hrvati, sve vas od srca pozdravljam!

Gospodin nas u ovo korizmeno vrijeme poziva na obraćenje. Njegov zov dolazi
takoĊer preko patnji i stradanja koja ste mnogi od vas osobno iskusili. U svojem
velikom milosrĊu neka sada Gospodin udijeli pravi mir svemu stanovništvu vaših
krajeva te neka se što prije na svoja ognjišta vrate sve izbjeglice i zapoĉne potpuna
obnova ratom opustošene domovine. Ogromna materijalna izgradnja neka bude praćena
moralnim i duhovnim preporodom. A vaša srca neka budu uvijek ispunjena ljubavlju i
praštanjem.
Na sve vas i cijelu vašu domovinu Hrvatsku zazivam blagoslov i mir svemogućega
i milosrdnoga Boga.
----------
OR, 5. oţujka 1992, str. 5; GK, 15. oţujka 1992, str. 5; ASS/1992, str. 166.
63
IVAN PAVAO II. DUBOKO ZABRINUT ZA BOSNU I HERCEGOVINU
Brzojav predsjedniku Bosne i Hercegovine, Aliji Izetbegoviću - 9. travnja 1992.
Drţavni tajnik, kard. Angelo Sodano, u brzojavu upućenom u ime Svetog Oca
predsjedniku Bosne i Hercegovine, gosp. Aliji Izetbegoviću, izvješćuje o
zabrinutosti pape Ivana Pavla II. zbog stanja u Bosni i Hercegovini te izraţava
njegovu solidarnost i blizinu svima koji pate i oplakuju svoje mrtve.
Tuţne vijesti koje stiţu iz Bosne i Hercegovine uzrokom su duboke zabrinutosti za

papu Ivana Pavla II. koji iz dana u dan posebnom pozornošću prati put puĉanstava koja
je ĉine.
U ovim trenucima velike kušnje, Njegova Svetost mi je povjerila zadatak da
izrazim Vama, kao i svim stanovnicima Republike Bosne i Hercegovine njegovu
najdublju solidarnost. Papa je posebno bliz onima koji pate i koji oplakuju svoje mrtve.
On od svemogućega i milosrdnoga Boga moli dar mira i sloge za puĉanstva izloţena
kušnjama.
Kard. Angelo Sodano
----------
OR, 10. travnja 1992, str. 1; GK, Uskrs 1992, str. 1; ASS/1992, str. 255.
POZIV ZARAĆENIMA DA OSTAVE ZLOKOBNI PUT ORUŢANOG

SUKOBA I DA POĐU PUTEM ISKRENOG DIJALOGA
Na završetku bogosluţja Cvjetnice na Trgu sv. Petra, obraćajući se nakon

marijanskog pozdrava nazoĉnima, kao i brojnim televizijskim gledateljima i
slušateljima radija, Papa se ponovno osvrnuo na tragiĉne dogaĊaje u Bosni i
Hercegovini. Istaknuo je duţnost solidarnosti s puĉanstvom izvrgnutim nasilju i
razaranju, uputio apel za obustavu oruţanog sukoba i otpoĉinjanje iskrenog
dijaloga sukobljenih strana. Na kraju je pozvao sve na molitvu da se pronaĊe put
mira.
(...)
Radosna proslava Cvjetnice pomućena je, naţalost, tutnjavom oruţja koja dolazi iz
Bosne i Hercegovine. Iz te Republike, koja vidi krvlju pomućeno praskozorje vlastite
neovisnosti, stiţu sve više zabrinjavajuće vijesti.
Slijepo nasilje razara suţivot onih dragih puĉanstava prema kojima svi osjećamo
duţnost izraziti duboku solidarnost.
Sa svoje strane ţarko pozivam sve sudionike u sporu da ostave zlokobni put
oruţanog sukoba te poĊu putem iskrenog dijaloga, koji jedini moţe dovesti do rješenja
dostojnih ĉovjeka.
S tim nakanama, sve vas pozivam da odgovorite na apel koji su prigodno uputili
odgovornici vjerskih zajednica Bosne i Hercegovine, tj. odgovornici katoliĉke,
64
pravoslavne i muslimanske zajednice u toj zemlji. Tako ćemo svojom molitvom i

svojim djelom pomoći onim dragim puĉanstvima da pronaĊu put mira.
----------
OR, 13-14. travnja 1992, str. 1; GK, Uskrs 1992, str. 1; ASS/1992, str. 261.
PAPA MOLI ZA MIR U HRVATSKOJ TE ZAZIVA ZAGOVOR

I ZAŠTITU BOGORODICE, KRALJICE MIRA
MeĊu sudionicima generalne audijencije bili su nazoĉni i sjemeništarci sa

Šalate, iz Zagreba, te skupina mladeţi iz Zagreba i Slavonskog Broda. Papa ih je
pozdravio i poţelio da teško stanje u njihovoj domovini ne pomuti njihovu duhovnu
vazmenu radost i da ne izgube nadu u dolazak radosti pravoga mira.
Dragi Hrvati, sve vas najsrdaĉnije pozdravljam!

Sutra će Misom ŻVeĉere Gospodnje” poĉeti Vazmeno trodnevlje Muke i
Uskrsnuća Gospodinova, Żvrhunac cijele bogosluţne godine” i ujedno vrijeme posebne
spasenjske Boţje blizine ljudima. Neka vrlo teško stanje u vašoj domovini ne pomuti
duhovnu vazmenu radost i ne potamni nadu koju nam pruţa vjera, kako bi nakon patnji
sadašnjeg trenutka zavladala radost pravog mira svega napaćenog puka. Ţarko molim da
Uskrsli, pobjednik zla, podari mir svim stanovnicima drage Hrvatske.
Pratio vas uvijek zagovor i zaštita Bogorodice Marije, Kraljice mira, koju nazivate
i kraljicom Hrvata.
----------
OR, 16. travnja 1992, str. 5; GK, 26. travnja 1992, str. 4; ASS/1992, str. 263.
PAPA NE ZABORAVLJA PUĈANSTVA BOSNE I HERCEGOVINE
Uskrsna poruka „Urbi et Orbi” - 19. travnja 1992.
Nakon završetka uskrsnog bogosluţja na Trgu sv. Petra, Papa je uputio svoju
uobiĉajenu poruku cijelome svijetu.
Obraćajući se drţavnicima Europe, pozvao ih je da od Starog kontinenta uĉine
novu stvarnost, da nikada ne grade sigurnost na sili oruţja, da sebiĉnošću i pohlepom
ne pokapaju plemenite planove razvitka i mira.
Izlaţući znaĉenje Isusovih rijeĉi ŻJa sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta”
(Mt 28,20), naglasio je kako te rijeĉi i danas odzvanjaju u srcu ĉovjeĉanstva, daju
smisao povijesti, unose svjetlo, oslobaĊaju od straha i donose mir. Poţelio je da mir
stigne tamo gdje se još ratuje te pritom izriĉito spomenuo Bosnu i Hercegovinu.
Evo kratkog izvatka iz Papine poruke.
65
(...)
5. (...) „Evo, ja sam s vama u sve dane,
sve do svršetka svijeta” (Mt 28,20).
Slušajte ovaj glas svi vi, narodi zemlje!
(...)
Slušajte, molim vas,
glas Onoga koji je djelovao u vama velikom snagom.
On vas poziva da se ne bojite:
potiĉe vas da od Starog kontinenta uĉinite
novu stvarnost u kojoj razliĉitost ne bi znaĉila
protivljenje i sukobljavanje,
nego uzajamno obogaćivanje
u dopunjavanju i izmjenjivanju.
Potiĉem vas da nikada ne gradite
sigurnost na snazi oruţja, razaratelju ţivota
i svakog bratskog graĊanskog suţivota;
da nikada ne pokopate sebiĉnošću,
pohlepom za sve većim materijalnim dobrima
plemenite programe razvoja i mira;
da traţite, prije, slobodu,
istinu i ljubav koje uistinu ĉine slobodnim
i dopuštaju da se zajedniĉki izgraĊuje novi svijet.
Potiĉem vas da budete nova stvorenja za novo ĉovjeĉanstvo.
6. Ja sam s vama. Moj mir neka bude s vama!
Tako ponavlja Krist, pobjednik nad smrću,
u ovaj dan svjetla i nade.
Mir vama, braćo i sestre ovdje nazoĉni,
i svima vama koji me slušate
preko radija i televizije.
Ţelim vam mir, istinski mir:
onaj za kojim u dubini duše ĉezne svako ljudsko biće.
Neka ova uskrsna ţelja stigne do onih koji još ratuju
u nekim podruĉjima afriĉkog kontinenta,
u srcu Europe i na Kavkazu.
Kako ne spomenuti dramu koju proţivljavaju
puĉanstva Bosne i Hercegovine
i Gorskog Karabaha?
(...)
----------
OR, 21-22. travnja 1992, str. 4-5; GK, 26. travnja 1992, str. 4; ASS/1992, str. 273-274.
POZIV NA DJELA LJUBAVI PREMA STRADALNICIMA

U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI
Nazoĉna je bila i skupina hrvatskih hodoĉasnika iz Njemaĉke. Papa im se

posebno obratio i potaknuo ih na djela ljubavi, a osobito da ne zaborave hrvatske i
bosansko-hercegovaĉke krajeve iz kojih potjeĉu.
66
Dragi hodoĉasnici Hrvatske katoliĉke misije Schwäbisch Gmünd u Njemaĉkoj,

srdaĉno vas pozdravljam. Dobro došli!
Svoju privrţenost Kristu i EvanĊelju i svoju ţivu vjeru nastavite i dalje oĉitovati,
kao što ste to i do sada ĉinili, djelima ljubavi prema onima koji su u potrebi. U svojoj
velikodušnosti ne zaboravite krajeve iz kojih potjeĉete: Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu,
gdje sada bjesni rat te je tisućama i tisućama ljudi prijeko potrebita humanitarna pomoć,
osobito hrana i lijekovi.
Neka Uskrsli, Krist Gospodin, vas i sve drage stanovnike balkanskog podruĉja
uĉini dionicima svojega mira, koji je jedan od plodova njegova Kriţa.
----------
OR, 23. travnja 1992, str. 5; GK, 3. svibnja 1992, str. 1 i 4; ASS/1992, str. 277-278.
HRVATSKA JE S LJUBAVLJU I KRŠĆANSKIM OSJEĆAJEM

PRIHVATILA MNOŠTVO IZBJEGLICA IZ BOSNE I HERCEGOVINE
Papin pastirski pohod sjevernoj Italiji, pokrajinama Furlaniji

i Julijskoj krajini - 2. svibnja 1992.
Na misi koju je slavio u Trstu, na Trgu jedinstva Italije, uz mnoštvo drugih

vjernika, bili su nazoĉni i hrvatski hodoĉasnici. Papa ih je posebno pozdravio.
Poţelio je da Krist udijeli svoj mir i da Gospodin blagoslovi njihovu ljubav,
iskazanu prihvaćanjem izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
(...)
Najsrdaĉnije pozdravljam hodoĉasnike koji su došli iz Hrvatske te iz drugih drţava.
Predragi, budite ĉvrsti u vjeri i postojani u nadi!
Ponesite svojim kućama Papin pozdrav upućen svima, posebno onima koji trpe
zbog nedaća rata. Neka uskrsli Isus Krist udijeli i vama mir, preduvjet obnove, duhovne
i materijalne, vaše lijepe domovine.
Neka Gospodin blagoslovi vašu ljubav i uĉvrsti kršćanske osjećaje s kojima ste
prihvatili mnoštvo izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.
----------
OR, 2-3. svibnja 1992, str. 15; GK, 10. svibnja 1992, str. 4; ASS/1992, str. 307.
PATNJE NARODA IZMUĈENE BOSNE I HERCEGOVINE

NE MOGU NIKOGA OSTAVITI RAVNODUŠNIM
U zajedniĉkom obraćanju svima nazoĉnima na generalnoj audijenciji 6.

svibnja 1992. Papa je istaknuo ozbiljnost stanja u Bosni i Hercegovini, izrazivši
suosjećanje s onima koji su pogoĊeni okrutnim ratom. Napomenuo je kako se Sveta
Stolica zaloţila za pokretanje meĊunarodnih institucija da se zauzmu za obustavu
67
vatre i pronalaţenje pravednih rješenja, dostojnih ĉovjeka i Europe. TakoĊer je

pozvao na molitvu i na velikodušnost u pruţanju pomoći postradalima.
Obratio se i zasebno skupini mladih hrvatskih hodoĉasnika iz Pariza i pozvao
ih na evanĊeosku ljubav prema prognanicima i ţrtvama rata u njihovoj domovini
Hrvatskoj.
(...)
Preozbiljni dogaĊaji koji su u tijeku u Bosni i Hercegovini rastuţuju srca ljudi
dobre volje.
Danas ţelimo onima koji podnose strahote okrutnoga rata izraziti naše bratsko
suosjećanje zbog golemog iskušenja kojemu su izvrgnuti toliki ljudi i obitelji, pogoĊeni
tragiĉnim sukobom.
Sveta se Stolica, u skladu s mogućnostima koje joj dopušta njezina vjerska narav,
zaloţila da pobudi zanimanje kod meĊunarodnih ustanova sa svrhom da doĊe do
obustave vatre i da se naĊu rješenja dostojna ĉovjeka i Europe.
Pozivam vas da zajedno sa mnom upravite ţarke molitve Bogu Ocu da:
- obrati srca onih koji su umiješani u sukob, pobuĊujući u njima bratske osjećaje;
- bude potpora onima koji moraju napustiti vlastite domove i potraţiti siguran
zaklon;
- poveća velikodušnost onih koji pomaţu i ugošćuju brojne izbjeglice i nagradi ih
obilnim blagoslovima.
Neka Gospodin potakne na odvaţnost drţavne vlasti, meĊunarodne ustanove i nas
same, da svatko zna preuzeti na sebe vlastitu odgovornost i da nitko ne ostane
ravnodušan na patnje narodâ izmuĉene Bosne i Hercegovine.
***
Srdaĉno pozdravljam mlade hodoĉasnike iz Pariza.

Iako ţivite u dijaspori, vi ste povezani sa svojom domovinom Hrvatskom, naroĉito
u ovim dramatiĉnim vremenima kada se još vodi rat protiv vaše lijepe domovine. I vi se
borite protiv svake nepravde. Nasljedujte primjer svetoga ţivota sluge Boţjeg Ivana
Merza.
Vaši roditelji i drugi Hrvati u dijaspori pomagali su ţrtvama rata i prognanicima.
Potiĉem vas i njih da i dalje pokazujete svoju evanĊeosku ljubav prema prognanicima.
A Marija, Kraljica Hrvata, izmolila mir vama i vašoj domovini Hrvatskoj!
----------
OR, 7. svibnja 1992, str. 1. i 5; GK, 17. svibnja 1992, str. 4.
POTICAJ NA MOLITVU ZA PRAVI MIR SVIM NARODIMA BALKANA
Nazoĉni su bili i ĉlanovi dubrovaĉkog djeĉjeg zbora „Mali raspjevani

Dubrovnik”, sa svojim voditeljem Đelom Jusićem. Papa im je uputio rijeĉi
pozdrava i pozvao ih da zajedno s njim nastave moliti za mir svih naroda na
Balkanu.
68
Srdaĉno pozdravljam sve ĉlanove dubrovaĉkog djeĉjeg zbora „Mali raspjevani

Dubrovnik”.
Predragi, došli ste u Rim iz voljenog grada Dubrovnika da bi, pjesmom i molitvom,
izrazili ţelju svojega hrvatskog naroda da ţivi u slobodi i miru.
U ovim dramatiĉnim trenucima punim bola i patnje, i za Dubrovnik i za njegovu
okolicu, i za druge krajeve Hrvatske te Bosne i Hercegovine, u kojima imate rodbinu i
prijatelje, nastavite zajedno sa mnom moliti za pravi mir svih naroda na Balkanu.
Poloţite svoju nadu u svemogućeg i milosrdnog Boga, Oca svih ljudi. On neka vas
sve blagoslovi i vodi na kršćanskom putu izgradnje boljeg i pravednijeg svijeta.
----------
OR, 14. svibnja 1992, str. 5; GK, 24. svibnja 1992, str. 4.
DRAMA KAKVA SE U EUROPI NIJE VIDJELA OD ZAVRŠETKA

DRUGOG SVJETSKOG RATA
U svojem obraćanju svima nazoĉnima, Papa je upozorio na dramatiĉno stanje

izbjeglica iz Bosne i Hercegovine te pozvao na opću solidarnost. Napomenuo je
kako je Papinskom vijeću „Cor Unum” za pruţanje dobrotvorne pomoći već
naloţio da pojaĉa svoje djelovanje, a zatim je uputio hitan poziv svim ljudima
dobre volje da pomognu onima koji trpe zbog rata u Bosni i Hercegovini. Na kraju
je pozvao nazoĉne da se mole za povratak mira na tim prostorima.
(...)
Radost današnjeg susreta pomućena je, naţalost, bolnim vijestima o odlasku iz
Bosne i Hercegovine znatna broja izbjeglica koji su potraţili utoĉište u susjednim
republikama Hrvatskoj i Sloveniji, a sad kreću prema Italiji, Austriji i drugim
prijateljskim zemljama. To je strahovita drama kakva se nije vidjela u Europi od
svršetka Drugog svjetskog rata, i koja obvezuje sve ljude dobre volje, a osobito one koji
vjeruju, da se hitno zauzmu za solidarnost prema toj našoj braći i sestrama, iskušanima
nesrećom. Pred našim su oĉima preneraţena lica tolike djece i mnogih staraca koji od
nas traţe pomoć.
Istina je da vlade nekih zemalja već u tom pogledu iskazuju zanimanje i da isto to
ĉine razne meĊunarodne organizacije, ali tragedija se nastavlja.
Sa svoje sam strane zaduţio Papinsko vijeće „Cor Unum” da pojaĉa svoje djelo
usklaĊivanja rada „MeĊunarodnog Caritasa” i raznih pomaţućih ustanova zemalja kojih
se to tiĉe.
Htio bih sada uputiti hitan poziv svim ljudima dobre volje da velikodušno suraĊuju
u svim inicijativama što se poduzimaju da se pomogne onima koji trpe zbog nepravedne
bratoubilaĉke borbe što okrvaruje Bosnu i Hercegovinu.
Na kraju, pozivam vas da se molite za povratak mira u tu napaćenu zemlju, uzevši
kao svoju molitvu Rimskog Misala (u svetoj misi u vrijeme rata i nemira):
„O Boţe jaki i milosrdni, koji osuĊuješ ratove i obaraš oholost moćnih, udalji
ţalost i uţase što muĉe ĉovjeĉanstvo ... Amen”.
----------
OR, 21. svibnja 1992, str. 1; GK, 30. svibnja 1992, str. 1; ASS/1992, str. 357.
69
„ZNAJTE DA NISTE SAMI, NITI NAPUŠTENI”
Zasebna audijencija muslimanske delegacije - 25. svibnja 1992.
Papa je primio muslimansku delegaciju u kojoj su bili reis-ul-ulema, Hadţi

Jakub ef. Selimovski, predsjednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice, Hadţi
Mustafa Plićanić, i potpredsjednik Islamske zajednice u Zagrebu, Fehim Nuh-
begović. U govoru što ga je Sveti Otac tom zgodom odrţao, izrazio je uvjerenje da
će njihov dolazak Papi još više potaknuti kršćanske zajednice po svijetu na
pruţanje pomoći, osobito onima koji su morali bjeţati sa svoje rodne grude.
Poštovana gospodo!
Zadovoljstvo što vas mogu primiti u Vatikanu, kao najviše predstavnike Islamske
zajednice u Bosni i Hercegovini i susjednim republikama, pomućeno je, naţalost,
razlozima koji su vas danas amo doveli.
Primam vas kao braću u ĉovještvu, ranjenu i prognanu, kojoj treba pruţiti pomoć,
kako nas poziva Isus iz Nazareta u prispodobi o dobrom Samaritancu. Ţelio bih, dapaĉe,
da ovaj vaš dolazak Papi još više potakne velikodušnost naših kršćanskih zajednica u
cijelome svijetu, da priskoĉe u pomoć u patnjama onima koji su bili prisiljeni pobjeći iz
svojih rodnih mjesta da bi spasili vlastiti ţivot i ţivot svojih milih.
Već gotovo deset mjeseci svakog smo dana svjedoci jada što ga uzrokuje bezumni
sukob koji razara jugoslavensku federaciju. Vidimo kako se na televizijskim ekranima
niţu sve brojnija mnoštva djece, ţena i staraca prestrašenih lica, u potrazi nekakvog
utoĉišta za svoju nesreću, i ĉujemo njihov plaĉ i njihove jauke koji vape za pomoći.
Ipak, ti tragiĉni dogaĊaji, ta razaranja, te patnje ne smiju biti posljednja rijeĉ.
Ostaje nada koja je jaĉa, jer je podrţava pouzdanje u svemogućeg Boga, izvor svakog
dobra.
Ostaje nada, jer iskustvo sebiĉnosti, donositelja smrti, poziva da se promijeni put u
povijest ĉovjeĉanstva, gdje god bilo, da svi zajedno traţe, u svim okolnostima, putove
dijaloga umjesto onih prognanstava, uzajamno poštivanje umjesto prezira, ţrtvovanje za
drugoga umjesto vladavine.
Ostaje nada, jer već vidimo na djelu tolike oblike tog istinskog dijaloga, posebno u
velikom pokretu velikodušnosti koji se razvijao pomalo posvuda, da se priskoĉi u
pomoć stotinama tisuća izbjeglica i prognanika, najprije u Hrvatskoj a danas u Bosni i
Hercegovini.
Ostaje nada, jer svemogući Bog, koji je ljubav, Bog je ţivih koji nas je stvorio da
nas uĉini dionicima svojega vlastitog ţivota.
Ţelim vam, stoga, da se vratite u svoje zajednice obnovljenom odvaţnošću koju
pothranjuje ova nada. Znajte da niste sami, niti napušteni. Katoliĉka Crkva je uz vas uz
pomoć svoje mreţe organizacija za pomoć, što ih potiĉe naše Papinsko vijeće „Cor
Unum”, koje sam prošle srijede zaduţio da pojaĉa svoju aktivnost usklaĊivanja
humanitarne pomoći.
Htio bih ovaj susret zakljuĉiti zazivom koji izraţava naše zajedniĉke teţnje, kako
sam to uĉinio u jednoj drugoj prigodi:
„O Boţe, Ti si naš Stvoritelj.
Ti si dobar i tvoje milosrĊe nema granica.
70
O Boţe, tvorĉe pravde i mira, udijeli nam pravu radost, istinsku ljubav i trajnu
solidarnost meĊu narodima.” (Govor vjerskim muslimanskim poglavarima, Dakar, 22.
veljaĉe 1992, u: L'Osservatore Romano, 23. veljaĉe 1992, str. 8.)
----------
OR, 25-26. svibnja 1992, str. 2; GK, 7. lipnja 1992, str. 4; ASS/1992, str. 380.
NARODI SU POZVANI DIJELITI ISTA MATERIJALNA

I DUHOVNA DOBRA
Zasebna audijencija makedonskog izaslanstva - 25. svibnja 1992.
U povodu blagdana svete braće Ćirila i Metoda, u Rimu je boravilo

makedonsko drţavno i crkveno izaslanstvo, u kojemu su bili: predsjednik
makedonske vlade dr. Nikola Kljusev, ministar znanosti Georgi Evremov, podtajnik
ministarstva vanjskih poslova Aleksandar Dimitrov i Alenka Lape, te mitropolit
bitolsko-prespanski Petar, mitropolit povardarski Mihail i Ċakon Aleksandar
Canovski.
U govoru koji je upućen makedonskom izaslanstvu, Papa je istaknuo vaţnost
djela sv. Ćirila i Metoda i zaţelio da po njihovu zagovoru meĊu narodima Balkana
zavlada dar bratske ljubavi i mira. Spomenuvši sukobe koji suprotstavljaju narode,
nije izriĉito spomenuo Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, ali je zasigurno mislio na
te drţave.
Evo tih rijeĉi Svetog Oca.
(...)
Ne preostaje nam drugo nego ţeljeti da, po zagovoru svete braće Ćirila i Metoda,
zajednice u kojima su se oni rodili, u kojima su ţivjeli i u kojima su pokopani, uzmognu
meĊusobno dijeliti dar bratske ljubavi i mira. Molitva svetoj solunskoj braći danas je
potrebnija nego ikad, jer razni sukobi, od kojih su neki osobito razorni, suprotstavljaju
narode pozvane dijeliti ista materijalna i duhovna dobra, dar Boţje Providnosti.
(...)
----------
OR, 25-26. svibnja 1992, str. 2; GK, 7. lipnja 1992, str. 4; ASS/1992, str. 380-381.
POZIV ZA POMOĆ ŢRTVAMA RATA U HRVATSKOJ

I BOSNI I HERCEGOVINI MORA DOBITI ODGOVOR DANAS,
NE SUTRA
Papinsko vijeće „Cor Unum” potiče humanitarnu pomoć - 27. svibnja 1992.
Nakon što je Sveti Otac odluĉio da Papinsko vijeće „Cor Unum” treba raditi
na jaĉanju humanitarne pomoći za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (vidi:
Generalna audijencija, 20. svibnja 1992.), predsjednik tog Vijeća, kard. Roger
Etchegaray, je s predstavnicima nekih većih karitativnih organizacija odrţao 27.
svibnja 1992. sastanak na kojem je odluĉeno da se u okviru „MeĊunarodnog
71
Caritasa” pojaĉa i bolje organizira pruţanje humanitarne pomoći ţrtvama rata u

Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.
Poslije tog sastanka, upućen je snaţan apel crkvenim zajednicama u Europi i
drugdje da se još više zaloţe u sluţenju i prihvatu ţrtava.
Odgovarajući na nedavni apel Ivana Pavla II. da se pomogne ţrtvama rata u Bosni i
Hercegovini i u Hrvatskoj, kard. Roger Etchegaray, predsjednik Papinskog vijeća „Cor
Unum”, je 27. svibnja 1992. okupio predstavnike nekih velikih karitativnih organizacija
koje su već bile djelotvorno zauzete u humanitarnoj pomoći; oni su odluĉili da u okviru
“MeĊunarodnog Caritasa” pojaĉaju i bolje organiziraju tu pomoć.
Broj prognanika i izbjeglica prelazi milijun i svaki dan raste, naroĉito u Bosni i
Hercegovini, ĉineći još hitnijom nuţnost meĊunarodne solidarnosti.
U mnogim zemljama javno mišljenje nije još dovoljno osjetljivo za tu dramu,
najteţu koja se u Europi dogodila poslije posljednjeg svjetskog rata. Raduje nas, stoga,
da je poslije one u Beĉu, sazvana za 9. lipnja u Zagrebu druga, još šira, meĊunarodna
konferencija, s ciljem da pojaĉa humanitarnu pomoć Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.
Ţelimo da se sve crkvene zajednice, u Europi i na drugim stranama, još više zaloţe
u sluţenju i prihvatu kršćanskih i muslimanskih ţrtava, svjedoĉeći još jednom svoju
spremnost da budu graditelji pravog mira u pravednosti. Naš apel, ujedinjen s onim
Ivana Pavla II, mora dobiti odgovor danas, ne sutra!
Vatikanski grad, 27. svibnja 1992.
Kard. Roger Etchegaray

Predsjednik Papinskog vijeća “Cor Unum”
----------
OR, 29-30. svibnja 1992, str. 1; ASS/1992, str. 388; SSCB, str. 139.
SUOSJEĆANJE U PATNJAMA I UDIONIŠTVO U KUŠNJAMA

STANOVNIKA SARAJEVA I PUĈANSTVA BOSNE I HERCEGOVINE
Pismo sarajevskom nadbiskupu mons. Vinku Puljiću - 30. svibnja 1992.
Drţavni tajnik, kard. Angelo Sodano, u pismu Vrhbosanskom nadbiskupu

mons. Vinku Puljiću je izvijestio kako Papa i cijela Crkva suosjećaju s patnjama
kroz koje prolazi puĉanstvo Sarajeva i cijele Bosne i Hercegovine. Istodobno je
potvrdio spremnost Katoliĉke Crkve da preko svojih karitativnih ustanova pritekne
u pomoć ţrtvama oruţanog nasilja.
Preuzvišeni gospodine!
Ţalosne vijesti što su ovih dana stigle iz Sarajeva uzrokuju muĉnu preneraţenost
pred barbarskim uništavanjem tolikih ljudskih ţivota i pred grozotama poĉinjenim
protiv bespomoćnog puĉanstva.
Sveti Otac, koji je neprekidno obavještavan o onome što se zbiva u Sarajevu i u
cijeloj Bosni i Hercegovini i koji duboko suosjeća s patnjama puka, naloţio mi je da
Vam zajamĉim njegovo udioništvo, kao i udioništvo cijele Crkve, u kušnjama kroz koje
prolaze stanovnici Sarajeva, bili oni katolici, pravoslavni ili muslimani.
72
Naţalost, ne poštuju se ni odredbe meĊunarodnog prava ni humanitarnog prava

predviĊene za sluĉaj sukoba. Unatoĉ svemu, Katoliĉka Crkva ţeli biti nazoĉna, ne samo
duhovnom potporom u molitvi za ţrtve i za njihove obitelji, nego i konkretnom
zauzetošću katoliĉkih ustanova za pomoć.
Sve će se uĉiniti kako bi prikupljena pomoć, plod velikodušnosti tolikih vjernika u
svijetu, uzmogla ĉim prije stići tim puĉanstvima, nemoćnim ţrtvama oruţanog nasilja.
Vrhovni Svećenik u ovom vam je trenutku bliţe nego ikad prije i zazivlje Boţju
zaštitu na vašu biskupiju i na cijelo izmuĉeno puĉanstvo Sarajeva i Bosne i
Hercegovine.
Jamĉeći vam i svoju solidarnost u ovom trenutku bola, milo mi je potvrditi da sam
vam odan u Kristu.
Vaš najodaniji u Kristu
Kard. Angelo Sodano
----------
OR, 31. svibnja 1992, str. 1; GK, 7. lipnja 1992, str. 3; ASS/1992, str. 394-395;
SSCB, str. 140-141.
PAPA JE BLIZ SVIMA KOJI PATE ZBOG NASILJA I MOLI ZA MIR

U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI
U audijenciji se našla i skupina mladih Hrvata. Papa ih je pozdravio, uputio

molitvu Bogu da udijeli mir Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te izrazio svoju blizinu
svima koji pate zbog nasilja.
Srdaĉno vas pozdravljam, draga hrvatska mladeţi!

Ţarko molim Boga, milosrdnog Oca svih naroda, da udijeli toliko oĉekivani mir
Hrvatskoj i Herceg-Bosni koje su teško iskušavane ratom. Blizu sam svima koji pate
zbog neĉuvenog nasilja koje se dogaĊa u Europi i koje je uzrokovalo brojne ljudske
ţrtve, mnoštvo izbjeglica i ogromna razaranja.
Neka vas Bog sve blagoslovi.
----------
OR, 18. lipnja 1992, str. 5; ASS/1992, str. 454.
IZRAZI SUOSJEĆANJA ZBOG ZLOSTAVLJANJA

ĈASNIH SESTARA KLANJATELJICA KRVI KRISTOVE
Brzojav banjalučkom biskupu mons. Franji Komarici - 19. lipnja 1992.
Na vijest o teškom zlostavljanju ĉasnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u

Novoj Topoli, nedaleko od Banje Luke, Drţavni tajnik, kard. Angelo Sodano,
prenio je izraze Papinog suosjećanja sa ţrtvama nasilja.
73
NJEGOVOJ PREUZVIŠENOSTI
PRESVIJETLOM FRANJI KOMARICI,
BISKUPU BANJALUĈKOM
Duboko rastuţen ţalosnim vijestima o vrlo teškim zlostavljanjima koja su uĉinjena

nad sestrama Klanjateljicama u Novoj Topoli i o napadima na ţivot i na mirni suţivot u
Bosni i Hercegovini, Njegova Svetost papa Ivan Pavao II. moli Vašu Uzvišenost da
prenese ţrtvama utjehu njegova oĉinskog udjela u njihovim patnjama. Sveti Otac uzdiţe
ţarke molitve Bogu, od kojega jedinog dolazi mir, da bi isprosio utjehu onima koji nose
na tijelu i u srcu posljedice teških ĉina nasilja te da bi zatraţio oproštenje za tolike
neĉuvene okrutnosti. Kao zalog boţanske zaštite, Papa upućuje Apostolski blagoslov
redovnicama i svim vjernicima predrage banjaluĉke biskupije i Bosne i Hercegovine.
Kard. Angelo Sodano

----------
OR, 21. lipnja 1992, str. 1; ASS/1992, str. 460; SSCB, str. 142.
MOLITVA PAPE I KARMELIĈANKI ZA ĈASNE SESTRE

U BOSNI I HERCEGOVINI
Papin pastirski pohod talijanskoj pokrajini Lombardiji - 20. lipnja 1992.
Papa je posjetio samostan sv. Josipa, sestara Bosonogih Karmelićanki, i

susreo se s redovnicama iz biskupije Lodi. Na kraju govora kojim se obratio
nazoĉnim redovnicama, pozvao ih je na molitvu za njihove susestre po cijelom
svijetu, i posebice u Bosni i Hercegovini, a u povodu nasilja koje je izvršeno u
Novoj Topoli, u banjaluĉkoj biskupiji.
Evo tih Papinih rijeĉi:
(...)
Predrage sestre, molimo za sve vaše susestre u svijetu, molimo posebno za vaše
susestre u Bosni i Hercegovini, naroĉito u gradu Banjoj Luci, gdje su jako mnogo
trpjele. Nadamo se da će taj njihov kriţ pridonijeti donošenju mira onim puĉanstvima
koja toliko pate.
----------
OR, 22-23. lipnja 1992, str. 4; ASS/1992, str. 465.
OGROMNA TRAGEDIJA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI

ZAHTIJEVA IZRAVAN ODGOVOR I ŢARĈU LJUBAV
MeĊu nazoĉnima bila je i skupina izbjegle djece iz Slavonije i ĉasnih sestara

iz Bosne i Hercegovine. Nakon rijeĉi pozdrava, Papa ih je pozvao na molitvu za
74
mir, zatim obnovio poziv da se pruţi humanitarna pomoć Bosni i Hercegovini i

Hrvatskoj.
Oĉinski pozdravljam sve vas koji ste zbog rata bili prisiljeni napustiti svoje kuće u
Hrvatskoj i Herceg-Bosni.
Pozivam vas na ustrajnu molitvu za mir u vašim krajevima i da svoje patnje
prinesete Bogu za što skoriji povratak svih prognanika i izbjeglica njihovim kućama i na
vlastita ognjišta.
Ţelim danas ponoviti svoj poziv za humanitarnu pomoć puĉanstvu Herceg-Bosne i
Hrvatske koje je, zbog tako neĉovjeĉna i besmislena rata, ostalo bez osnovnih sredstava
za ţivot. Ogromna tragedija zahtijeva izravan odgovor i ţarĉu ljubav. Sam Krist pati u
toj našoj braći i sestrama!
Hrvatsku i Herceg-Bosnu povjeravam majĉinskom srcu Majke Isusove, Kraljice
mira, i na sve stanovnike zazivam Boţji blagoslov.
----------
OR, 25. lipnja 1992, str. 5; GK, 5. srpnja 1992, str. 1; ASS/1992, str. 486.
SNAGA ZA SVLADAVANJE POTEŠKOĆA NALAZI SE U VJERI

I U PLEMENITOJ I DREVNOJ KULTURNOJ BAŠTINI HRVATSKOG NARODA
Audijenciji su bili nazoĉni hodoĉasnici iz Splita, Zagreba i Varaţdina te

sjemeništarci Franjevaĉkog sjemeništa u Visokom, koji su kao izbjeglice
prihvaćeni u franjevaĉkom samostanu u Ielsi, nedaleko Campobassa, u Italiji.
Nakon pozdrava, Papa je uputio rijeĉi zahvale onima koji su prihvatili velik
broj izbjeglica iz Hrvatske i Herceg-Bosne i koji pruţaju humanitarnu pomoć.
Naglasio je takoĊer da i dalje u vjeri i kulturnoj baštini naroda treba nalaziti
snagu potrebnu za svladavanje poteškoća što ih donosi rat.
Dragi hodoĉasnici iz Splita, Zagreba i Varaţdina, srdaĉno vas pozdravljam. Dobro

došli!
Mnoštvo ratnih izbjeglica iz Hrvatske i Herceg-Bosne našlo je utoĉište u vašim
gradovima. Zahvaljujem vam u ime te naše braće i sestara, a zahvaljujem i svima koji
im nastavljaju pruţati tako hitnu i prijeko potrebnu humanitarnu pomoć. Ta je pomoć
ljudska i kršćanska duţnost!
Uvijek u sliĉnim prilikama vjernici imaju posebnu odgovornost. Nastavite zbog
toga i dalje u vjeri i u plemenitoj i drevnoj kulturnoj baštini svojega naroda nalaziti
snagu potrebitu za svladavanje poteškoća što ih stvara rat koji još uvijek pustoši vašu
domovinu, misleći istodobno na budućnost u kojoj vas ĉeka materijalna izgradnja
porušenoga i duhovna obnova pojedinaca, obitelji i društva u cjelini.
Na vas i na sve drago puĉanstvo Hrvatske i Herceg-Bosne zazivam Boţji
blagoslov.
----------
OR, 2. srpnja 1992, str. 5; GK, 12. srpnja 1992, str. 5; ASS/1992, str. 507.
75
SVETA STOLICA JE S POZORNOŠĆU PRATILA NASTANAK

HRVATSKE I ŢELI DA ONA BUDE EUROPSKA PRAVNA DRŢAVA
Akreditiranje prvog hrvatskog veleposlanika pri Svetoj Stolici - 3. srpnja 1992.
Prvi hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici, gosp. Ive Livljanić, predao je 3.
srpnja 1992. vjerodajnice papi Ivanu Pavlu II.
U govoru što ga je Papa tom prigodom odrţao, podsjetio je na vrlo stare veze
i dugu povezanost hrvatskog naroda s Petrovom Stolicom, zatim se osvrnuo na
teške dogaĊaje koji su prethodili proglašenju i priznanju nezavisnosti Hrvatske te
pozvao hrvatski narod da gradi svoju budućnost na ĉvrstim temeljima pravne
drţave, u kojoj će biti poštivana osnovna prava ĉovjeka, nacionalnih manjina i
naroda. Istaknuo je da Crkva ne traţi nikakvih povlastica, ali ţeli imati svoje
mjesto u društvenom ţivotu. Poţelio je da crkveni ţivot u Hrvatskoj bude okrenut
prema budućnosti i da u vrijeme obraćenja i pomirenja, katolici ustraju u dijalogu
s drugim kršćanskim zajednicama.
Evo tog govora u cijelosti.
Gospodine Ambasadore!
1. S radošću primam iz ruku Vaše Ekscelencije vjerodajnice za Svetu Stolicu
kojima ste akreditirani za prvog ambasadora Republike Hrvatske. U odnosima tog
naroda s Apostolskom Stolicom, ova audijencija predstavlja povijesnu odrednicu, što
smatram potrebnim istaknuti.Veze hrvatskog naroda s Rimskom Crkvom vrlo su stare,
kako ste spomenuli, gospodine Ambasadore. Odsada, budući da je Hrvatska opet dobila
svoju nezavisnost, te veze postaju još tješnje. I htio bih odmah ocrtati duh te
povezanosti, poĉevši od poštovanja što ga pobuĊuju vaša povijest i vaša kultura, te
osjećaja prijateljstva i poštovanja koje gajim prema Vašem narodu, do zajedništva u
katoliĉkoj vjeri kojoj pripada većina Vaših sunarodnjaka.
Vi ste obnovili uspomene na put kojim je prošao hrvatski narod ţiveći na svojoj
zemlji trinaest stoljeća, na njegovu kulturu i njegova duboka vjerska uvjerenja.
Bio sam dirnut ţarom kojim ste u trenutku sveĉanog otvaranja Vašeg poslanstva
izrazili svoje osjećaje i osjećaje Vaših sunarodnjaka. Prenesite moju zahvalnost
Njegovoj Ekscelenciji gospodinu Franji TuĊmanu, predsjedniku Republike Hrvatske, te
ĉlanovima Vlade, za poruku poštovanja i povjerenja koju su Vam predali za mene.
2. Teški dogaĊaji koji su pratili proglašenje i priznanje nezavisnosti Hrvatske
zadrţali su, kao što znate, svu pozornost Svete Stolice koja nije prestala dizati glas
traţeći da umukne oruţje i da se uspostavi dijalog. Crkva će uporno isticati da se prava
osoba i naroda ne mogu braniti nasiljem već samo ĉestitim i ustrajnim dijalogom.
Primajući Vas danas, ponovno izraţavam ţelju da svi graĊani Vaše Republike doţive
ĉvrsto uspostavljen mir.
Neka sada hrvatski narod, bogat svojim kulturnim identitetom, gradi svoju
budućnost na ĉvrstim temeljima. Samo pravna drţava, u kojoj svaki ţitelj uţiva
poštovanje drugih i priznata su prava svakoj osobi te svaki graĊanin ima mogućnost
slobodnog izraţavanja i djelovanja za zajedniĉko dobro, moţe osigurati dostojanstvo i
sreću svih. Sami ste podsjetili da Crkva inzistira na pravima ĉovjeka, pojedinca i naroda.
Ona to ĉini poradi svojeg visokog poimanja ĉovjekove naravi, stvorenja koje Bog voli i
spašava, te zbog ĉovjekova zvanja koje ga poziva da gradi solidarno i bratsko društvo,
voĊeno brigom da osigura dobro svim svojim ĉlanovima. Prava osobe su priznata na
najsigurniji naĉin kada tvore objekt jasnog i slobodnog sporazuma i kada nadahnjuju
76
javno djelovanje usmjereno prema blagostanju, te tjelesnom, intelektualnom i

duhovnom razvoju osoba, obitelji, zajednica.
Duţnost je Vašeg naroda da utvrdi svoje institucije u tom duhu. Nitko ne smije biti
ostavljen po strani. Posebice je vaţno, o ĉemu ĉesto svjedoĉi i bolno iskustvo Vašeg
naroda, da se dopusti manjinama da pronaĊu svoje pravo mjesto u zemlji. Kohezija
društva ne moţe se oĉito postići ni pod cijenom iskljuĉivanja, ma kakvi god bili povodi,
ni u ime razdraţenog nacionalizma. Plemenitost jednog naroda oĉituje se mirnim
suţivotom s drugim narodima, ostajući otvorenim i gostoljubivim.
Gospodine Ambasadore, snaţno ste ukazali na ţelju Hrvatske da u potpunosti
sudjeluje u ţivotu europskog kontinenta. Sa svoje strane, Sveta Stolica, sa svojega
gledišta koje joj je svojstveno, podupire razliĉite oblike suradnje i razmjene koji potiĉu
europske zemlje boljem sporazumijevanju. Poslije eksplozije Drugog svjetskog rata
postignuti su znatni uspjesi u pogledu mira. Sadašnje stanje u Vašoj zemlji i Vašem
kraju pokazuje koliko je još toga ostalo za uĉiniti. Ţelimo takoĊer da posebno
Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji omogući da se sve bolje rješavaju sporovi
bez nasilja i da se promiĉe meĊupomoć izmeĊu naroda koje je jedne uz druge povijest
zbliţila. Na tom podruĉju, narodi koji su nedavno ponovno dobili ono što volim nazvati
njihovom “osobnošću”, trebaju aktivno sudjelovati u meĊunarodnom ţivotu i pronalaziti
potpore koje su im nuţne.
3. Većina Vaših sunarodnjaka, gospodine Ambasadore, pripadaju Katoliĉkoj Crkvi
vjernošću koja se potvrdila tijekom stoljeća. Primajući Predstavnika Hrvatske, takoĊer
upućujem posebno srdaĉan pozdrav katolicima tog naroda, povezana s Petrovom
Stolicom, kao što svjedoĉe brojni hodoĉasnici koje s radošću susrećem u Rimu.
Sa svoje strane, Crkva ne traţi nikakvu povlasticu, ali ţeli imati svoje specifiĉno
mjesto, ravnopravno u društvenom ţivotu, na što joj je komunistiĉki sustav uskratio
pravo. Znam da kod Vas vjernici stavljaju u sluţbu svoje zemlje svoje sposobnosti, svoj
evanĊeoski duh i svoj bratski osjećaj. Ţelim da oni daju svoj velikodušni prinos ţivotu
naroda, nadahnuti vjerom i rasvijetljeni svetima i velikim svjedocima koji su izgradili
lijepu tradiciju. Bili su pritisnuti teškim kušnjama tijekom posljednjih desetljeća:
izraţavam poĉast svima onima koji su trpjeli zbog vjernosti obećanjima koje su dali na
krštenju i zbog svoje pripadnosti Crkvi i, kao što ste i vi uĉinili, s ganutošću obnavljam
uspomenu na velik lik kardinala Alojzija Stepinca.Tijekom nedavnih dogaĊaja,
katoliĉke zajednice su pogoĊene velikim patnjama kojima je pritisnuto stanovništvo;
njihove crkve i njihove crkvene ustanove zadesila su mnoga razaranja; one su takoĊer
primile svoju braću i sestre koji su morali sve napustiti i potraţiti utoĉište. Tim
povodom, izraţavam ţelju da meĊunarodna zajednica ne štedi svoju pomoć tim
mnogobrojnim izbjeglicama, ţrtvama tako ţalosna sukoba.
Siguran sam da su nada i odvaţnost ostali u srcima pastira i vjernika, kako bi se
nanovo izgradio, s Boţjom milošću, crkveni ţivot okrenut prema budućnosti,
ujedinjujući sve naraštaje u zajedništvu koje Gospodin hoće. To je vrijeme obraćenja i
pomirenja, ĉega se uvijek treba prihvaćati. Potiĉem Vaše katoliĉke sunarodnjake da
ustraju, unatoĉ poteškoćama, u dijalogu s njihovom braćom drugih kršćanskih zajednica
u otvorenom duhu, u strpljivu traţenju jedinstva izmeĊu onih koji su primili dar istog
krštenja.
Pastiri, kao i predstavnici drţavne vlasti, pozvali su me da doĊem u pastoralni
pohod Crkvi u Hrvatskoj. Vi ste ponovili taj poziv koji dotiĉe dragu mi ţelju. Kada
okolnosti to dopuste, nadam se da ću moći ostvariti to hodoĉašće i doći uĉvrstiti u vjeri
moju braću i sestre hrvatske katolike i susresti se s cijelim Vašim narodom na njegovoj
toliko dragoj zemlji.
4. Evo, dakle, zapoĉinje Vaše poslanstvo Predstavnika Republike Hrvatske pri
Svetoj Stolici. Što se tiĉe diplomatskih odnosa, oni izraţavaju duboke veze koje su već
77
uspostavljene u povijesti. Nadam se da će biti sve tješnje i povjerljivije. Moţete biti

sigurni da ćete ovdje naći, kod mojih suradnika, pomoć koja će Vam biti potrebna.
Ţelim da Vam Vaša djelatnost donese zadovoljstvo i da bude plodna.
Zazivam na sve Hrvate zagovor svetih slavenskih apostola, Ćirila i Metoda, svetog
Nikole Tavelića, svetoga Leopolda Bogdana Mandića, i drugih svetaca koji su obiljeţili
duhovnu povijest tog naroda. Neka Gospa, Kraljica Hrvatske pruţi svoju majĉinsku
pomoć!
Od srca rado zazivam na Vas, na predstavnike vlasti Vaše zemlje, na Vaše najbliţe
i na Vaše suradnike, kao i na sve Vaše sunarodnjake Boţji blagoslov.
----------
OR, 4. srpnja 1992, str. 4. (na franc. j.) i str. 5. (tal. pr.); GK, 12. srpnja 1992, str. 3;
ASS/1992, str. 513-515; VD, str. 355-356.
“AKO HOĆEMO MIR... MORAMO SE BRINUTI ZA PATNJE

TOLIKE BRAĆE I SESTARA”
U obraćanju nazoĉnima s njemaĉkog govornog podruĉja, Papa je poslije

“AnĊeoskog pozdrava” priopćio kako toga dana austrijska televizija, u suradnji s
Caritasom i Crvenim kriţem, upućuje poziv na solidarnost i pomoć izbjeglicama
koje je rat u Jugoslaviji protjerao iz njihova zaviĉaja. Inicijativu je preporuĉio i
poţelio da premaši postavljeni cilj, na dobro onih kojima se pomoć pruţa, ali i
onih koji je daju.
U Austriji danas televizija, u suradnji s Caritasom i Crvenim kriţem, poziva na

solidarnost s izbjeglicama koje je sukob u Jugoslaviji protjerao iz njihovih zaviĉaja u
susjedne republike; poziv je pod dojmljivim motom: “Susjed u nevolji - stiţe pomoć”
(Nachbar in Not).
Htio bih tu inicijativu srdaĉno preporuĉiti, jer je u sadašnjoj situaciji potrebnija više
nego ikad, i na vrlo konkretan naĉin izriĉe Kristov zahtjev: “Gladan bijah, i nahraniste
me, ... stranac bijah i beskućnik, i prihvatiste me, gol bijah, i obukoste me” (Mt 25,35-
36).
Ako hoćemo mir - a mi ga svi ţelimo - moramo se brinuti za patnje tolike braće i
sestara koji su izgubili sve te s njima obilato dijeliti svoja materijalna i duhovna dobra.
Snaţno ţelim da današnja akcija nadmaši postavljeni cilj, na korist ne samo onih
kojima se pomoć pruţa, nego i svih darovatelja, koji svojim prilogom daju
svjedoĉanstvo vlastite velikodušne spremnosti za pomoć.
(...)
----------
78
PAPIN POZIV NA MOLITVU ZA MIR I POZDRAV SVIMA KOJI PATE
Sveti Otac se zasebno obratio hrvatskim hodoĉasnicima. Nakon pozdrava,

pozvao ih je na molitvu Bogu da što prije nastupi mir u Hrvatskoj, u Bosni i
Hercegovini i na cijelom Balkanu.
Sve vas srdaĉno pozdravljam, dragi hrvatski hodoĉasnici!

I danas ţelim ponoviti svoj ţarki poziv na molitvu Bogu, Ocu našemu koji je na
nebesima, da što prije svane dan pravoga mira u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini i na
cijelom Balkanu.
Vraćajući se svojim kućama, ponesite Papin pozdrav svima koji pate zbog strašnog
rata: obiteljima poginulih, ranjenima te velikom mnoštvu izbjeglica i prognanika.
Ljubav nas Kristova potiĉe da budemo uz njih i da nastojimo olakšati njihove patnje.
Na vas i na njih zazivam Boţji blagoslov.
----------
OR, 9. srpnja 1992, str. 5; ASS/1992, str. 522.
IVAN PAVAO II. GLASNOGOVORNIK ONIH KOJI OĈEKUJU POMOĆ

I KOJI MOLE DA PRESTANU NEPRIJATELJSTVA
U uobiĉajenom nedjeljnom obraćanju vjernicima na Trgu sv. Petra, Papa je

napomenuo kako i dalje iz Bosne i Hercegovine, a osobito iz Banje Luke, stiţu
zabrinjavajuće vijesti o teškim i neprekidnim kršenjima osnovnih ljudskih prava.
Izrazio je svoju blizinu svima koji trpe, a biskupu takoĊer sućut zbog smrti mladih
sjemeništaraca (vijest koja je o tome stigla u Rim, na sreću, nije bila istinita) i
deportacije brojnih ţupnika sa svojim ţupljanima te pozvao na pruţanje
humanitarne pomoći, prestanak neprijateljstava i promicanje pravde i mira.
Stiţu i dalje iz Bosne i Hercegovine, naroĉito iz Banje Luke, zabrinjavajuće vijesti.

Teška i neprestana kršenja osnovnih ljudskih prava ne pošteĊuju ni katoliĉku
zajednicu.
Vrlo zasluţni biskup Banje Luke, potpomognut takoĊer od srpsko-pravoslavnog
episkopa toga mjesta, ĉini sve što je moguće da ublaţi patnje vjernika svoje biskupije,
svećenika i redovnica s kojima dijeli nevolje i strah.
Sjedinjujem se s Pastirom te Crkve u boli zbog smrti mladih sjemeništaraca i zbog
nasilnog odvoĊenja brojnih ţupnika s njihovim zajednicama.
U ovom trenutku sam više nego ikad bliz svim osobama tako teško iskušavanim i
postajem glasnogovornikom onih koji oĉekuju humanitarnu pomoć i koji mole da
prestanu neprijateljstva.
Ponovno upravljam svoj snaţni apel svima koji mogu posredovati da se zaustavi ta
tragedija.
79
Neka Bog sjedini sve u bratskom pomaganju, kako bi pobijedila pravda i mir u
Bosni i Hercegovini.
----------
PATNJE PUĈANSTVA BOSNE I HERCEGOVINE STALNO SU NAZOĈNE

U MISLIMA IVANA PAVLA II.
Ivan Pavao II. je pratio zbivanja i mislio na patnje puĉanstva u Bosni i

Hercegovini i u vrijeme dok se nalazio na lijeĉenju u bolnici. Prije molitve
“AnĊeoskog pozdrava”, pozvao je preko radija nazoĉne na Trgu sv. Petra, a i
druge koji su ga slušali, da se s njim zajedno mole za puĉanstvo Bosne i
Hercegovine.

Ove nedjelje takoĊer molim “AnĊeo Gospodnji” iz Poliklinike Gemelli,
sjedinjujući se duhovno s hodoĉasnicima koji su skupljeni na Trgu sv. Petra, i sa svima
koji su povezani radijom i televizijom.
Ponavljam svoju zahvalnost onima koji su me, u vrijeme mojega boravka u bolnici,
podupirali i pomagali na razne naĉine. Hvala! Najljepša hvala!
Današnje bogosluţje nas poziva da ustrajemo u zazivanju pomoći od Gospodina.
Isus u EvanĊelju kaţe: “Molite i dat će vam se, traţite i naći ćete, kucajte i otvorit će
vam se” (Lk 11,9). Ĉvrsti zbog tog uvjeravanja, ne dopustimo nikada, predraga braćo i
sestre, da svakidašnje brige i poteškoće zaprijeĉe onu unutarnju i djetinju vezu s Bogom
koji prosvjetljuje i daje vrijednost svakom dogaĊaju u ţivotu. Samo u Njemu, uistinu,
naš duh nalazi potpuni mir i potporu u radu, u bolesti i u nevolji.
Molimo na današnji dan osobito za ţrtve okrutnih prizora nasilja koja su nedavno
prouzroĉila bolnu ţalost za mrtvima i razaranja, pomućujući spokojni i uljuĊeni suţivot
obitelji i dragog talijanskog naroda. Molimo, nadalje, za puĉanstvo Bosne i
Hercegovine, ĉije su mi patnje ovih dana stalno bile blizu.
Povjerimo naše postojano zazivanje mira i sloge majĉinskom zagovoru
Bogorodice, molitvom “AnĊeo Gospodnji”.
----------
OR, 27-28. srpnja 1992, str. 1; GK, 2. kolovoza 1992, str. 1; ASS/1992, str. 555-556.
PAPIN IZASLANIK DOŠAO U SARAJEVO POSVJEDOĈITI LJUBAV

I SOLIDARNOST IVANA PAVLA II. I CIJELE CRKVE
“Anđeoski pozdrav” - 15. kolovoza 1992.
Ivan Pavao II. je u svom prigodnom govoru uz “AnĊeoski pozdrav” u Castel

Gandolfu iznova pozvao na molitvu za izmuĉeno puĉanstvo Bosne i Hercegovine te
80
izjavio kako se u Sarajevu nalazi njegov izaslanik, kard. Roger Etchegaray, da

posvjedoĉi ljubav i solidarnost Pape i cijele Crkve.
Evo tih rijeĉi.
(...)
3. Predraga braćo i sestre, svima ţelim sretne praznike u kolovozu, da pruţe
vedrinu vašem duhu a da ipak ne zaboravite one koje muĉi bolest, osamljenost i svaki
oblik patnje.
Molimo osobito za izmuĉeno puĉanstvo Bosne i Hercegovine. Upravo jutros stigao
je u Sarajevo, gdje će slaviti svetu misu, moj izaslanik, kard. Roger Etchegaray. On će
posvjedoĉiti nadbiskupu, vjernicima i svim njihovim zemljacima stalnu ljubav i
solidarnost Pape i cijele Crkve.
(...)
----------
OR, 17-18. kolovoza 1992, str. 4; GK, 23. kolovoza 1992, str. 4; ASS/1992, str. 574.
APEL ODGOVORNIMA U SVIJETU DA UĈINE SVE ŠTO MOGU

ZA POVRATAK MIRA U BOSNU I HERCEGOVINU
I u vrijeme svojeg oporavka u dolomitskom mjestu Lorenzago di Cadore, prije

“AnĊeoskog pozdrava” koji je molio s mještanima, Papa je podsjetio na tragediju
u Bosni i Hercegovini. Uputio je molitvu Bogu za izmuĉeno stanovništvo i ponovio
apel svima odgovornima da se zaloţe za povratak mira.
Nakon marijanske molitve, uputio je kratak pozdrav izbjeglicama iz Bosne i
Hercegovine, smještenima u vojarni u Pieve di Cadore koji su došli da s Papom
sudjeluju u molitvi.
(...)
Iz ovog mjesta, relativno blizog Bosni i Hercegovini, ne mogu a da ne upravim
misao na tragiĉno stanje u kojem se već predugo nalaze tamošnja izmuĉena puĉanstva.
Dok nastavljam uzdizati Bogu svoje usrdne molitve za njih, ponavljam svoj hitan
apel onima koji imaju javne odgovornosti da uĉine sve što je moguće da vrate u tu dragu
zemlju temeljno dobro mira. Ţelim k tome i da vaţne meĊunarodne inicijative koje su u
tijeku budu nadahnute velikom mudrošću i ostvarene na vrijeme, tako da se doĊe do
ţeljenih rezultata.
Blaţena Djevice Marijo, Kraljice mira, moli za nas!
***
Upućujem srdaĉan pozdrav skupini izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, gostima u
Pieve di Cadore, koji su htjeli biti nazoĉni moljenju “AnĊeoskog pozdrava”. Vaša
zemlja i drama vaših puĉanstava uvijek su nazoĉni u mojem srcu.
----------
OR, 24-25. kolovoza 1992, str. 5; GK, 30. kolovoza 1992, str. 1; ASS/1992, str. 582.
81
RAT KOJI RAZDIRE BOSNU I HERCEGOVINU

- TRAGIĈNO VRIJEME ZA EUROPU!
Molitva krunice - 5. rujna 1992.
Prije molitve krunice prve subote u rujnu, u Castel Gandolfu, Papa je pozvao
nazoĉne, a i sve koji su preko radija bili ukljuĉeni u molitvu, da se mole za sve koji
u svijetu trpe, a osobito za Bosnu i Hercegovinu.

Moleći veĉeras svetu krunicu, skupimo u svoje srce, da bismo ih prikazali
Presvetoj Djevici, sve patnje i bol, koji pogaĊaju ĉovjeĉanstvo u razliĉitim dijelovima
svijeta.
Htio bih na poseban naĉin pozvati nazoĉne i sve koji su s nama sjedinjeni uz
pomoć radija, da mole za mir i za dragu i razdiranu zemlju Bosnu i Hercegovinu, gdje
teške i oštre borbe i dalje siju ţalost za mrtvima i razaranja. Ovo je tragiĉno vrijeme za
Europu!
Crkva s velikom zebnjom prati tijek ratnih zbivanja i umnoţavanje pokolja i
pustošenja prouzrokovanih tako besmislenim ratom. Vjerna poslanju koje joj je Krist
povjerio, Crkva namjerava pruţiti vlastiti moralni i duhovni prinos nadvladavanju
neprijateljstava i ostvarenju stabilnoga mira. Ona zna, ipak, da je pravi mir prije svega
Boţji dar: dar koji valja isprositi ustrajnom i iskrenom molitvom.
Zato vas, predraga braćo i sestre, potiĉem da zazovete, po majĉinskom
posredovanju Marije, milosrĊe Oca nebeskog. Od Njega pouzdano molimo obraćenje
srdaca: istinski mir se raĊa, uistinu, iz nadvladavanja mrţnje i iz unutarnje obnove duha.
Molimo takoĊer sve one koji mogu intervenirati da se pomogne u zaustavljanju te
tragedije da skrbno pojaĉaju svoje napore.
Povjerimo svoju prošnju, ove prve subote u rujnu, moćnom zagovoru Gospe,
Kraljice mira, obvezujući se da ćemo, u raznim okruţjima u kojima ţivimo, biti
graditelji pravde, bratske sloge i mira.
----------
OR, 7-8. rujna 1992, str. 1; GK, 13. rujna 1992, str. 1; ASS/1992, str. 590-591.
SEBIĈNOST, MRŢNJU I NASILJE SUZBIJATI SLOGOM

I BRATSKOM LJUBAVLJU
Poslije marijanske molitve, Sveti Otac je ukazao na tragiĉne i rjeĉite slike

ratnih sukoba koje podsjećaju na drugi svjetski rat. Nije izrijekom spomenuo
nijedne zemlje, ali je zasigurno mislio i na Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.
Pozvao je ĉovjeĉanstvo da sebiĉnost, nasilje i mrţnju suzbija slogom i bratskom
ljubavlju te uputio molitvu Mariji, da od svojega Sina izmoli utjehu ţrtvama nasilja
i novu snagu onima koji su zauzeti u plemenitom djelu mirotvorstva.
(...)
Tragiĉne i rjeĉite slike stiţu nam iz krajeva gdje oruţani sukobi ĉine da njihove
posljedice trpe puĉanstva goloruka i bez sredstava za ţivot. Te slike pripominju i još
82
ţivlje podsjećaju na drugi svjetski rat koji je prije 53 godine, upravo poĉetkom rujna,
zadesio Europu i svijet.
Stare rane se iznova otvaraju, a druge im se pridodaju, unatoĉ mnogim
inicijativama što ih je poduzela meĊunarodna zajednica za ponovno uĉvršćivanje mira.
Iz juĉerašnjih i današnjih tragedija neka ĉovjeĉanstvo nauĉi suzbijati sebiĉnost,
mrţnju i nasilje slogom i bratskom ljubavlju! Iz novog srca raĊa se mir!
Majĉinski zagovor Presvete Marije - koje se blagdan roĊenja slavi za dva dana -
neka postigne od svojega Sina Isusa ohrabrenje za ţrtve nasilja i novu snagu za one koji
su zauzeti u plemenitom djelu da budu graditelji mira.
----------
PAPIN POTICAJ NA MOLJENJE KRUNICE MAJCI BOŢJOJ,

KRALJICI MIRA, ZA DAR SLOGE I MIRA PUĈANSTVU
BOSNE I HERCEGOVINE
U svojem govoru prije molitve “AnĊeoskog pozdrava”, Papa je naznaĉio neke

nakane za koje treba moliti, a zatim je podsjetio kako je listopad posvećen Gospi
Svete Krunice te sve vjernike pozvao da mole krunicu osobito za stanovnike Bosne i
Hercegovine, koje i dalje razdire nasilje i smrt.
(...)
2. Listopad je, predraga braćo i sestre, posvećen Gospi od svetog ruţarija; on
pruţa, stoga, prigodu da se pojaĉa ova poboţna praksa, jednostavna i duboka, koja nas
vodi svakodnevnom razmatranju središnjih tajna našega spasenja.
Potiĉem sve vjernike da mole ruţarij sa ţarom i pouzdanošću, osobito za draga
puĉanstva Bosne i Hercegovine, naţalost još razdirana nasiljem i ratom. Molimo,
molimo uporno i neprestano da nebeska Majka Boţja, Majka mira, zadobije dar sloge i
mira za ovu našu braću i sestre, tako dugo i teško iskušavane.
(...)
----------
OR, 5-6. listopada 1992, str. 7; GK, 11. listopada 1992, str. 1; ASS/1992, str. 633.
NEĈUVENA NASILJA U BOSNI I HERCEGOVINI UGROŢAVAJU

OPSTANAK POJEDINACA I CIJELIH NARODA
U audijenciji je bila i skupina Hrvata iz Freiburga u Njemaĉkoj. Uz rijeĉi

pozdrava, Papa im je uputio poziv na molitvu za mir u njihovim rodnim krajevima,
kao i na pruţanje pomoći puĉanstvima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
83
Dragi Hrvati iz Freiburga u Njemaĉkoj, srdaĉno vas pozdravljam!

Ponavljam i ovaj put svoj ţarki poziv na molitvu da Bog udijeli pravi mir
krajevima iz kojih potjeĉete: Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Istodobno ţelim ponoviti i poziv na humanitarnu pomoć puĉanstvima tih zemalja.
Vrlo teško stanje u kojem su se našli naša braća i sestre, posebno u Bosni i Hercegovini
gdje su izloţeni neĉuvenu nasilju što ugroţava samo postojanje pojedinaca i cijelih
puĉanstava, zahtijeva djelotvornu i pravodobnu solidarnost koja im moţe omogućiti da
preţive.
Na sve zazivam Boţji blagoslov.
----------
PAPINA ZAHVALA ZA HUMANITARNU POMOĆ IZBJEGLICAMA

I PROGNANICIMA IZ HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE
Uz rijeĉi pozdrava hrvatskim hodoĉasnicima iz Kraljevice, Papa je zahvalio

njima i ostalima koji pruţaju pomoć izbjeglicama i prognanicima iz Hrvatske i
Bosne i Hercegovine.
Srdaĉno vas pozdravljam, dragi hodoĉasnici iz Kraljevice!

U Kristovo ime zahvaljujem vama i svima koji pruţaju nesebiĉnu humanitarnu
pomoć onom nepreglednom mnoštvu izbjeglica i prognanika iz Hrvatske i Bosne i
Hercegovine, izloţenom grozotama rata. Što su veće potrebe naše braće u nevolji, to
treba biti velikodušnija naša pomoć i veća naša ljubav prema njima.
Bog ljubavi i mira bio uvijek s vama i udijelio vam svoj blagoslov.
----------
RAT NE RJEŠAVA PROBLEME, A NANOSI NEPROCJENJIVE ŠTETE
“Anđeoski pozdrav” - 1. studenoga 1992.
Papa se u svojem govoru, uz drugo, osvrnuo i na prilike u Bosni i

Hercegovini, zatraţivši da se poštuje “Tjedan zatišja” od 1. do 8. studenoga, na
prijedlog UNICEF-a, kako bi se mogla otpremiti najhitnija pomoć djeci. TakoĊer
je pozvao sve koji vjeruju da mole za uspjeh te inicijative i uputio apel politiĉarima
da zaustave daljnje patnje puĉanstva i da se nastavi traţenje ĉasnih i pravednih
rješenja pregovorima.
84
(...)
UNICEF je zatraţio da se u Bosni i Hercegovini poštuje “Tjedan zatišja”,
zahvaljujući obustavi borbi od 1. do 8. studenoga, da bi se, pred nadolazeću zimu,
uputila najhitnija pomoć tisućama djece, izloţene više od svih drugih muĉnim
posljedicama rata.
I zaraćene strane i vjerski odgovornici s tog podruĉja osigurali su svoju podršku i
svoju punu suradnju. Neka to primirje, proglašeno u ime neduţnog djetinjstva, bude
uvod u toliko ţeljeni mir!
U ĉvrstom uvjerenju da je rat uzaludan za rješavanje problema, a nanosi
neproraĉunljive štete, prije svega najslabijima i osobama bez obrane, htio bih pozvati
sve koji vjeruju da se mole za uspjeh te plemenite inicijative te uputiti još jedan apel
onima koji obnašaju politiĉke odgovornosti, da bi se puĉanstva poštedjelo daljnjih patnji
i da bi se nastavilo pregovorima traţiti ĉasna i pravedna rješenja.
(...)
----------
OR, 2-3. studenoga 1992, str. 1; GK, 8. studenoga 1992, str. 1; ASS/1992, str. 696.
PAPA CIJENI VELIKODUŠNOST U PRUŢANJU POMOĆI I UTOĈIŠTA

IZBJEGLICAMA IZ HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE
Pohod “ad limina” slovenskih biskupa - 6. studenoga 1992.
U govoru što ga je Papa odrţao biskupima BK Slovenije prigodom njihova

pohoda “ad limina”, osvrnuo se i na prihvat u Sloveniji izbjeglica iz Hrvatske i iz
Bosne i Hercegovine. Istaknuo je kako cijeni iskazanu velikodušnost te da se nada
kako će trpljenje prestati i ponovno se uspostaviti mir, što će omogućiti da se
izbjeglice vrate svojim kućama.
(...)
Ĉuvajte u svojim zajednicama ţiv osjećaj za kršćansku ljubav prema svima koji se
nalaze u potrebi. Poznato mi je da su brojne izbjeglice, koje su bjeţale pred ratnim
strahotama najprije iz Hrvatske a sada iz Bosne i Hercegovine, našle utoĉište u vašoj
domovini. Iskreno cijenim velikodušnost s kojom ste priskoĉili u pomoć tolikoj braći,
bez obzira na rasu, jezik i vjeru. Usrdno se nadam da će se njihove patnje ubrzo
dokrajĉiti i da će se ponovno uspostaviti trajan i pravedan mir, kad će se moći vratiti
svojim kućama.
(...)
----------
OR, 7. studenoga 1992, str. 4; GK, 15. studenoga 1992, str. 4; ASS/1992, str. 706.
85
SVETI OTAC ŢELI HRVATSKOJ NOVO RAZDOBLJE MIRA

I DUHOVNE ŢIVOTNOSTI
Pohod “ad limina” biskupa iz Hrvatske - 9. studenoga 1992.
Sveti je Otac, u zasebnom zajedniĉkom susretu s hrvatskim biskupima

prilikom njihova pohoda “ad limina” iskazao poznavanje i veliko zanimanje za
prilike u Hrvatskoj.
U svojem govoru, uz ostalo, posebno i opseţno se osvrnuo na teško stanje
prouzrokovano ratom. Istaknuo je kako je Hrvatskoj, i drugima koji su pogoĊeni
ratom, potrebna meĊunarodna potpora i solidarnost. Poţelio je da biskupe proţmu
i podupru evanĊeosko pouzdanje i odvaţnost te da meĊu svojim pukom budu
smjeli, dalekovidni i strpljivi pastiri. Naglasio je kako je vaţno i gotovo nuţno sa
strpljivošću i ustrajnošću traţiti ekumenski dijalog u uzajamnom razumijevanju i
suradnji punoj poštivanja izmeĊu Katoliĉke i Pravoslavne Crkve.
Evo dijela toga Papinog govora.
(...)
2. Sadašnji trenutak u kojemu ĉovjeĉanstvo ţivi obiljeţen je ogromnim društvenim
promjenama s velikim i katkad nepredvidivim odrazima na narode i zemlje u svijetu.
Što se pak Europe tiĉe, kako je to istaknula i nedavna Sinoda, ona “proţivljava
izvanredne dogaĊaje po kojima rukom dotiĉemo ljubav i milosrĊe Boga Oca prema
svim ljudima, njegovoj djeci” (Završna izjava, Uvod).
Hrvatske su prilike u europskim i meĊunarodnim okvirima oteţane dramatiĉnim
razaranjima i patnjama koje je izazvao nerazumljiv rat prepun tamnih posljedica.
Mislim ovdje na ljudska mnoštva bez krova nad glavom ili silom primorana
napustiti vlastiti zaviĉaj; mislim na nevine ţrtve bombardiranja, na izbjeglice iz Bosne i
Hercegovine koje su sada ostale bez igdje iĉega. Mislim i na podruĉja vaše domovine
koja ostaju nepristupaĉna vama, pastirima ţeljnima da svojim vjernicima donesete
utjehu evanĊeoske rijeĉi i duhovne potpore. A kako zatim zaboraviti brojne crkvene i
svete zgrade sa zemljom sravnjene ili teško oštećene?
Muĉne su posljedice koje iz sliĉnih prilika nastaju za pastoralni ţivot. Moja je ţelja
da se raspršene zajednice uzmognu što prije ponovno skupiti i da, nakon ratnih nedaća,
uzmognu napokon doţivjeti novo razdoblje mira i duhovne ţivotnosti.
Sasvim je sigurno da je za izlazak iz takvoga stanja, još više oteţana gospodarskom
krizom, vašoj domovini i drugim zemljama zahvaćenim ratom, potrebno da ne izostanu
pozornost i potpora meĊunarodnoga javnog mnijenja te velikodušna solidarnost
europske i svjetske zajednice. Potrebno je takoĊer da se i vaše zajednice osjete tvorcima
svoje vlastite ponovne izgradnje.
3. Neka vas, ĉasna braćo u biskupstvu, proţmu i podupru evanĊeosko pouzdanje i
odvaţnost. Gospodin vas poziva da budete apostoli mira i obnove. U ovom trenutku
iskušenja budite meĊu svojim pukom smjeli, dalekovidni i strpljivi pastiri.
Svjesni ste da se Crkva u Hrvatskoj nalazi pred teškim pitanjima. S briţnom se
pastirskom revnošću pitate kako obnoviti crkveni i društveni ţivot u zemlji koja je
gotovo posve opustošena ratom; kako uspjeti uspostaviti pravi mir u poštivanju pravâ
svake etniĉke skupine i u oĉuvanju prave slobode narodâ; kako probuditi pouzdanje i
nastavak rada posred tolikih teškoća i problema.
Hrvatski se puk, izmoren dugotrajnim dramatiĉnim uvjetima izvanrednoga stanja,
osjeća psihološki i moralno iscrpljenim, dok zajedniĉki ţivot s drugim etniĉkim
skupinama, s kojima su okršaji još uvijek teški, izgleda vrlo muĉan.
86
Znam s kolikom se odgovornošću zalaţete kako vjernici ne bi nikada popustili

napasti mrţnje i osvete, nego kako bi se, naprotiv, otvorili praštanju i pomirenju. Da bi
se to postiglo, vaţno je i gotovo nuţno sa strpljivošću i ustrajnošću traţiti ekumenski
dijalog, sa stavom uzajamnoga razumijevanja i suradnje pune poštovanja izmeĊu
Katoliĉke Crkve i Pravoslavne Crkve, a na temelju bogate zajedniĉke baštine u
ispovijedanju vjere i sakramentalnoj praksi. Jednako tako valja poticati nastojanje, za
što se zalaţete, na uspostavi srdaĉnih i korisnih odnosa s novim ustrojem demokratske
drţave, kako bi se kršćanskoj zajednici osigurao miran i skladan rast.
(...)
6. Poseban problem doziva vašu pastoralnu ljubav: problem odnosa sa
srpskopravoslavnim biskupijama koje se nalaze na podruĉju Republike Hrvatske.
Stanje je, sigurno, sloţeno i postavlja pitanja koja nije lako riješiti. Zašto u tome, u
svjetlu vjere, ne vidjeti prigodu za svjedoĉenje kršćanske ljubavi i ţivljenja
evanĊeoskog izmirenja? Neka napori koje, uz Gospodinovu pomoć, na tom podruĉju
već poduzimate, urode oĉekivanim plodovima sloge i mira za izgradnju vjernika i radost
cijele Crkve.
(...)
-----------
OR, 9-10. studenoga 1992, str. 6; GK, 22. studenoga 1992, str. 3;
ASS/1992, str. 712-713.
PAPINA PORUKA BISKUPIMA, SVEĆENICIMA, REDOVNICIMA

I REDOVNICAMA TE SVIM VJERNICIMA:
“VIŠE NEGO IKAD DOŢIVLJAVAM VAŠU DRAMU”
Pismo bosansko-hercegovačkim biskupima - 12. studenoga 1992.
Budući da bosansko-hercegovaĉki biskupi nisu mogli sudjelovati u pohodu

“ad limina” zajedno s biskupima iz Hrvatske, Papa im je uputio svoju posebnu
pismenu poruku. U njoj izraţava duboku solidarnost i bratsko zajedništvo te
naglašava kako im je bio vrlo bliz posljednjih mjeseci. Isto tako napominje kako se
Apostolska Stolica zauzimala za humanitarnu pomoć, te da Katoliĉka Crkva moli
da se u njihovoj zemlji što prije uspostavi miran i bratski društveni suţivot.
ĈASNOM BRATU VINKU PULJIĆU,

NADBISKUPU METROPOLITU SARAJEVSKOM,
LJUBLJENOJ BRAĆI: PAVLU ŢANIĆU,
BISKUPU MOSTARSKO-DUVANJSKOM
I UPRAVITELJU TREBINJSKO--MRKANJSKOM,
RATKU PERIĆU, KOADJUTORU,
I FRANJI KOMARICI, BISKUPU BANJALUĈKOM
“Milost i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista” (Rim 1,7)
Vama, draga braćo u biskupstvu, koji ste pozvani da pasete Kristovo stado na
podruĉjima izmuĉene Bosne i Hercegovine, ide u ovom trenutku moja briga pastira
Crkve Kristove. Ona me potiĉe da vam oĉitujem svoju bratsku blizinu, kad su vam
87
sadašnje tragiĉne ratne okolnosti zaprijeĉile dolazak u Rim, u predviĊeni pohod “ad
limina”, ĉineći vašu i moju ţelju uzaludnom da se susretnemo, da zajedno ponesemo
patnje vašega puĉanstva koje je pogodio okrutni biĉ rata.
U ovom trenutku osjećam potrebu da vam uputim ovu svoju poruku duboke
solidarnosti i bratskog zajedništva, da podijeljena patnja bude olakšana i vaša pastirska
revnost ojaĉana.
Dobro znam koliko trpite zajedno sa svojim narodom, ţrtvom tolikih neljudskih
nepravdi, nerazumnih ĉina nasilja, pogrešnih nacionalistiĉkih ideologija i prezira
najosnovnijih ljudskih prava. Dobro mi je znano kako i koliko dijelite boli svih
stanovnika u svojoj ljubljenoj zemlji, bili oni katolici ili pravoslavni, muslimani ili
pripadnici druge religije.
Povijest će, naţalost, obiljeţiti za Bosnu i Hercegovinu stranicu boli i smrti u ovoj
tragiĉnoj 1992. godini, kad bi trebala oznaĉiti stranicu preporoda u ostvarenoj drţavnoj
nezavisnosti za narode koji su vjekovima dijelili iste krajeve u društvenom preteţno
mirnom i primjerenom suţivotu.
Bio sam vam vrlo blizu posljednjih mjeseci, otkad su zapoĉela nasilja, napadi na
cijela sela, samovoljna protjerivanja, zatvaranja u koncentracijske logore, razaranja
crkava i dţamija. U brojnim javnim apelima zaklinjao sam one koji ratuju da odloţe
oruţje i traţio sam od odgovornih za MeĊunarodnu zajednicu da suraĊuju u donošenju
mira u vašoj zemlji.
U ţelji za plodnom suradnjom Sveta je Stolica uspostavila diplomatske odnose s
Republikom Bosnom i Hercegovinom, te će tako u bliskoj budućnosti papinski
predstavnik moći biti ţivim izrazom moje nazoĉnosti meĊu vama. Na meĊunarodnom se
podruĉju glas Svete Stolice dizao u više navrata da sve podsjeti na vašu tragediju, da
svrati pozornost na najsvetije vrednote osobe i društvenog ţivota, koje predstavljaju
neizostavan temelj za istinsko i trajno rješenje sukoba.
Ova je Apostolska Stolica od poĉetka sukoba promicala koordinaciju humanitarne
pomoći koju su skupljale mjesne Crkve, osobito u Europi. Nisu nedostajali apeli
plemenitosti vjernika prema tolikoj braći i sestrama koji se nalaze u tako teškim
ţivotnim uvjetima. I ja sam sâm prošloga kolovoza htio izraziti svoju solidarnost šaljući
vam uzoritog gospodina kardinala Rogera Etchegaraya, predsjednika Papinskog vijeća
“Cor Unum”, koji je bio takoĊer nositelj odreĊene pomoći namijenjene svim ĉlanovima
društva u Bosni. Isto su uĉinili neki prelati koji su dolazili iz raznih zemalja da pokaţu
sudioništvo svojih zajednica u vašim patnjama.
Još jednom ţelim reći vama, svećenicima, vašim suradnicima, redovnicima i
redovnicama, svim vjernicima da više nego ikad doţivljavam vašu dramu. Htio bih
takoĊer ovom porukom dati na znanje svim ljudima dobre volje koje god bili vjerske ili
etniĉke pripadnosti, koliko je Katoliĉka Crkva - a u prvom redu Rimski biskup -
solidarna u vašoj boli i moli Svevišnjega Boga da se vaš dragi narod uzmogne što prije
vratiti k mirnom i bratskom društvenom suţivotu. Molim vas takoĊer da biste dali do
znanja graĊanskim vlastima Bosne i Hercegovine kako Papa ohrabruje njihove napore u
donošenju mira i kako sa ţivim zadovoljstvom prati sve korake poduzete za stvaralaĉki
dijalog, za okonĉanje sadašnje tragedije.
Bit će mi takoĊer drago primiti vaše sugestije za svaki pothvat koji bi Sveta Stolica
mogla još poduzeti na meĊunarodnom planu, prema sredstvima koja su joj vlastita, bilo
da pridonese svršetku sukoba, bilo da pospješi dopremanje humanitarne pomoći koja je
toliko nuţna i neodgodiva da ublaţi boli prouzroĉene ratom.
Dobro mi je poznato da je oluja koja se sruĉila na vašu zemlju duboko uzdrmala
graĊanski suţivot puĉanstva koje tu boravi; dobro mi je takoĊer poznato da, po Boţjem
daru i zahvaljujući dobroj volji ljudi, narodi mogu dati ljudskim dogaĊajima nova
88
usmjerenja za mirnu suradnju svih. “Blago onima koji gladuju i ţeĊaju pravde, oni će se
nasititi” (Mt 5,6), zajamĉio nam je Gospodin.
Tebe, ljubljeni brate, Vinko Puljiću, nadbiskupe izmuĉena grada Sarajeva, ţelim
uvjeriti u svoju osobnu blizinu, u misli i molitvi, proţivljavajući s dubokom boli pokolje
koji su pogodili tvoj voljeni grad. Kad sam 6. sijeĉnja 1991. na tebe polagao ruke da te
posvetim za pastira Crkve sarajevske, nisam ni slutio da će tvoj kriţ ubrzo postati tako
teţak i tvoj kaleţ tako gorak. Moja misao ĉesto ide k tebi i tvojemu gradu, juĉer simbolu
uzorna sklada meĊu razliĉitim kulturama i religijama, a danas polju bratoubilaĉkog rata
i uništenja najsvetijih vrednota ljudske osobe.
Vama, isto tako ljubljena braćo, Pavle Ţaniću, biskupe mostarsko-duvanjski, i
Ratko Periću, koadjutore, šaljem poseban pozdrav, imajući pred oĉima poteškoće u
kojima morate sada obavljati svoje poslanje, u polurazorenu gradu i s raspršenim
zajednicama.
Ti, napokon, predragi brate Franjo Komarica, biskupe banjaluĉki, budi uvjeren u
moje duboko suosjećanje u tvojem teškom poslanju pastira koji si uvijek bio briţljiv da
pohodiš zajednice svoje biskupije, da podrţiš svećenike i vjernike, da se Kristovo stado
ne rasprši unatoĉ zlostavljanjima kojima je podvrgnuto.
Kao zalog boţanske zaštite nad vašim biskupijskim zajednicama i nad cijelom
Bosnom i Hercegovinom te i dalje moleći za sretan dolazak ţeljena mira, podjeljujem
vama, vašim svećenicima, redovnicima, redovnicama i vjernicima svoj apostolski
blagoslov.
U Vatikanu, 12. studenoga 1992, na blagdan sv. Jozafata.
PAPA IVAN PAVAO II.

----------
OR, 16-17. studenoga 1992, str. 1. i 7; GK, 29. studenoga 1992, str. 1 i 4;
ASS/1992, str. 764-766.
VJEROM U ISUSA KRISTA NADVLADATI ISKUŠENJA

I POSLJEDICE STRAŠNOGA RATA
Uz rijeĉi pozdrava skupini hrvatskih vjernika iz Stuttgarta, Papa je poţelio da

bi obnovljena vjera u Isusa Krista pomogla da se nadvladaju iskušenja i posljedice
rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Dragi vjernici Hrvatske katoliĉke misije u Stuttgartu, srdaĉno vas pozdravljam!

Obnovljena vjera u Isusa Krista neka pomogne vama i vašim sunarodnjacima u
Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, zemljama iz kojih potjeĉete, da nadvladate iskušenja
i posljedice strašnoga rata koji hara tim krajevima.
Vama i vašim dragima, posebno onima koji pate, rado podjeljujem svoj apostolski
blagoslov.
----------
89
DIPLOMATSKI PREDSTAVNICI SVETE STOLICE

U BALKANSKIM ZEMLJAMA RASPRAVLJALI
O PRINOSU KATOLIĈKE CRKVE USPOSTAVLJANJU MIRA
I POVEĆANJU HUMANITARNE POMOĆI BOSNI I HERCEGOVINI
Sastanak u Vatikanu papinskih predstavnika na Balkanu

- 23. i 24. studenoga 1992.
U sloţenijim situacijama na odreĊenim svjetskim podruĉjima obiĉava se

pozvati u Vatikan diplomatske predstavnike Svete Stolice radi informiranja i
savjetovanja. Tako su 23. i 24. studenoga 1992. takav sastanak odrţali nunciji
balkanskih drţava.
S tog je sastanka izdano sljedeće priopćenje:
U ponedjeljak i utorak, 23. i 24. studenoga, odrţan je u Vatikanu sastanak

papinskih predstavnika na Balkanu, pod predsjedanjem kardinala Angela Sodana,
drţavnog tajnika. Taj je sastanak sazvao Sveti Otac, i on je ovog jutra (24. studenoga)
sudjelovao na sjednici. Promišljalo se o prinosu Katoliĉke Crkve, i osobito Svete
Stolice, u ponovnom uspostavljanju mira na tom podruĉju, u suradnji s drugim vjerskim
zajednicama koje su ondje nazoĉne. Bio je to studijski sastanak, uz prinos nekih
struĉnjaka koji su rasvijetlili nastanak modernih drţava na Balkanu, širenje kršćanstva u
tim podruĉjima i odnos izmeĊu pojmova nacija i nacionalizam.
Produbljena je zatim tema veće humanitarne pomoći puĉanstvima Bosne i
Hercegovine, posve iscrpljenim sukobom koji još traje, te veće pomoći izbjeglicama.
Nazoĉni nunciji su nastojali, najzad, što više upoznati Papinsko uĉiteljstvo u prilog
mira i ekumenskog dijaloga te Papino djelo u pogledu miroljubiva društvenog suţivota
meĊu svim tim etniĉkim skupinama, uz nadvladavanje nacionalizama svake vrste.
----------
ASS/1992, str. 786.
RAT U BOSNI I HERCENOVINI - RANA NA SRCU EUROPE
Svečana audijencija finskog ambasadora pri Svetoj Stolici - 28. studenoga 1992.
Prilikom uruĉivanja akreditiva i nastupa gosp. Henryja Söderholma na

duţnost finskog izvanrednog i opunomoćenog ambasadora pri Svetoj Stolici, Papa
Ivan Pavao II. je odrţao uobiĉajeni pozdravni govor. Istaknuvši zalaganje Finske
za mir u svijetu i vaţnost Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, koja je
odrţana u Helsinkiju, Papa je spomenuo rat u Bosni i Hercegovini, te nuţnost
poštivanja temeljnih prava i sloboda.
Evo tog dijela Papina govora.
Gospodine Ambasadore,
(...)
Sveta Stolica koja se meĊu prvima zaloţila u procesu iz kojeg je nastao KESS,
ostaje i nadalje vezana, kao što vidite, uz Europu kojoj je mir jedan od bitnih temelja.
Naţalost, rat u Bosni i Hercegovini ostaje rana na srcu Kontinenta. U okviru snaga
90
Ujedinjenih Nacija, neki vaši sunarodnjaci pridonose procesu mira i nuţnoj

humanitarnoj zadaći prema dotiĉnim puĉanstvima. Rast osoba i naroda ne moţe se
odvijati ako se potpuno ne poštuju i ne priznaju osnovne moralne vrednote koje nalaze
svoj sretan izraz u Završnom aktu Konferencije i u Pariškoj povelji: poštivanje osobâ,
bez obzira na njihovu etniĉku pripadnost, te bitnih slobodâ kao što su slobode mišljenja,
savjesti, vjere ili uvjerenja, poštivanje teritorijalnih granica, nemiješanje u unutarnje
stvari i pravo naroda da sam odluĉuje o sebi, suradnja meĊu drţavama u cilju skladnijeg
suţivota i solidarnosti koja nadilazi nacionalne granice, ne zaboravljajući obvezu svih
potpisnika da svoje sporove rješavaju mirnim putem.
(...)
----------
EUROPSKE KRAJEVNE CRKVE POZVANE DA 1. SIJEĈNJA 1993.

MOLE ZA MIR U EUROPI I POSEBICE NA BALKANU
Sastanak Pape i predsjednika biskupskih konferencija Europe - 1. prosinca 1992.
U povodu 1. obljetnice posebne Sinode europskih biskupa, u Vatikanu je

odrţan sastanak Pape i predsjednika biskupskih konferencija Europe, na kojem su
razmatrana pitanja vaţna za ţivot Katoliĉke Crkve na tom kontinentu. U uvodnom
govoru što ga je odrţao, Papa je skrenuo pozornost nazoĉnih i na tragediju koja se
odvija na Balkanu te je pozvao predstavnike svih europskih episkopata da se
pozabave i tim problemom.
Na završetku tog sastanka, Papa i predsjednici biskupskih konferencija
Europe uputili su snaţan poziv na molitvu za mir u Europi i posebice na Balkanu.
Preporuĉili su da se molitve organiziraju 1. sijeĉnja 1993, ili nekog drugog bliţeg
dana, a najavili su i odrţavanje posebnog molitvenog susreta u Asizu 9. sijeĉnja
uveĉer i 10. sijeĉnja ujutro, koji će predvoditi Sveti Otac.
Donosimo odgovarajući dio Papina govora te zajedniĉki apel Pape i
predsjednika biskupskih konferencija Europe.
(...)
Već dugo vremena prisustvujemo potresnoj tragediji na Balkanu. Molim vas,
predstavnike svih episkopata Europe, da to bude takoĊer jedna od tema vašeg današnjeg
sastanka. To doista nije neki “regionalni” problem, nego “europski”. Tiĉe se svih na
ovome Kontinentu: svih drţava, svih Crkava i svih kršćana. Potrebno je, stoga, da se
Crkva ujedini u gorućoj molitvi gledom na tu zbilju, da bude solidarna s onima koji pate
da, kao svjedok Kristova evanĊelja, uĉini stvarno sve što moţe. Neka se na taj naĉin
ispuni blaţenstvo što ga je naš Gospodin obećao “graditeljima mira”.
***
U ovom vaţnom trenutku povijesti Europe Rimski biskup i predsjednici biskupskih

konferencija ovoga kontinenta, okupljeni u Vatikanu, upućuju svoj ţarki poziv na
molitvu za mir u Europi i posebno na Balkanu.
91
U Bosni i Hercegovini već više mjeseci bjesni rat, praćen smrću i razaranjem,
okrutnostima i nepravdama svake vrste od kojih nitko nije pošteĊen: ni djeca, ni starci,
ni bespomoćni civili. Ruše se crkve i dţamije. S lica su zemlje izbrisani spomenici
višestoljetne kulturne nazoĉnosti. Humanitarna pomoć nailazi na zapreke, a patnje se
puĉanstva povećavaju. Nastojanja MeĊunarodne zajednice da se obustavi sukob dosad
nisu postigla ţeljeni uspjeh.
TakoĊer na Kavkazu i u Zakavkazju sloboda novih republika nije sa sobom
donijela mir, nego je štoviše, ĉini se, stvorila nova ţarišta napetosti. Teroristiĉko se
nasilje širi i po drugim zemljama i krajevima Europe. Ali tragiĉan rat u Bosni i
Hercegovini na poseban se naĉin upitom obraća Crkvama u Europi.
Zbog toga Rimski biskup i predstavnici europskih biskupskih konferencija, zajedno
okupljeni, pozivaju krajevne Crkve na Kontinentu na poseban Dan molitve za mir u
Europi, i to osobito na Balkanu. Neka u tu svrhu slijedećega 1. sijeĉnja (ili kojeg drugog
bliţeg dana) u raznim zemljama biskupske konferencije, biskupije, ţupe i crkvene
zajednice prirede prikladne molitvene i pokorniĉke skupove.
Svjetski dan mira 1. sijeĉnja, koji je sada već u cijeloj Crkvi postao poseban
trenutak molitve i zalaganja za mir, ovaj će se put u Europi ţivjeti s posebnim poletom i
na sasvim osobit naĉin.
Kao odraz te zajedniĉke molitve u Asizu će se, pod zaštitom sv. Franje, odrţati
poseban susret kojemu će predsjedati Papa, a sudjelovat će predstavnici svih episkopata
u Europi. Susret će se sastojati od molitvenoga bdijenja, uveĉer 9. sijeĉnja, i
euharistijskoga slavlja, 10. sijeĉnja prije podne. Molitva će biti praćena postom.
Već sada ţelimo ovaj iskreni i usrdni poziv proširiti i na druge Crkve i kršćanske
zajednice u Europi kako bi i one svoje predstavnike poslale u Asiz. Ovaj poziv rado
proširujemo i na ţidove i muslimane, u nadi da će i oni tom prigodom biti nazoĉni te
tako na neki naĉin obnoviti nezaboravni susret koji je bio 27. listopada 1986.
Posebni će asiški pothvat biti znak i molitveno ţarište za sve ljude dobre volje,
poglavito za mladeţ o ĉijem velikodušnom zalaganju ovisi hoće li svijet sutra znati
odbiti napast rata i odabrati putove mira.
U tom će se smislu uzdizati i molitva kršćana i molitva ostalih koji vjeruju u “Boga
mira” (Heb 13,20), kako bi On to osnovno dobro udijelio Europi i cijelom ĉovjeĉanstvu.
U svakoj prigodi, a posebno kada propadne svaki ljudski pokušaj, vjernik zna da
svoj pogled moţe uprijeti u Boga (usp. 2 Ljet 20,12) i moliti Ga za pomoć i utjehu.
----------
OR, 3. prosinca 1992, str. 4. i 1; GK, 13. prosinca 1992, str. 4. i str. 1;
ASS/1992, str. 842-843.
ZABLUDJELA LOGIKA RATA NADJAĈAVA OPETOVANE

I SNAŢNE POZIVE NA MIR
Papina poruka za dan mira (1. siječnja 1993) - 8. prosinca 1992.
U poruci ĉiji je moto bio: “Ako traţiš mir, pomozi siromašnima”, papa Ivan
Pavao II. je govorio o potrebi priskakanja u pomoć siromašnima, a dotaknuo se i
ratnih sukoba u razliĉitim podruĉjima, i posebice u Bosni i Hercegovini.
Evo tog dijela poruke.
92
(...)
Pa ipak, dok nestaje avet pogubnog rata meĊu suprotstavljenim ideološkim
blokovima, teški lokalni sukobi nastavljaju potpaljivati razliĉita podruĉja na zemlji. Na
poseban naĉin, pred oĉima svih je dramatiĉno stanje u kojem se nalazi Bosna i
Hercegovina, u kojoj ratna zbivanja nastavljaju svakog dana sijati nove ţrtve, osobito
meĊu golorukim civilnim puĉanstvom, i uzrokovati ogromne materijalne i ekološke
štete. Izgleda kao da se ništa ne moţe suprotstaviti besmislenom oruţanom nasilju: niti
udruţeni napori u prilog jednog stvarnog primirja, ni humanitarne akcije meĊunarodnih
organizacija, ni vapaji za mirom što se jednodušno diţu iz zemalja okrvavljenih
borbama. Zabludjela logika rata nadjaĉava, naţalost, opetovane i snaţne pozive na mir.
----------
OR, 12. prosinca 1992, Dodatak, str. II; GK, 3. sijeĉnja 1993, str. 3;
ASS/1992, str. 870-871.
HUMANITARNU POMOĆ VALJA KOORDINIRATI I POJAĈATI
Sastanak članova Papinskog vijeća “Cor Unum” i predstavnika Caritasa

i drugih humanitarnih organizacija iz Europe - krajem 1992.
Papinsko vijeće “Cor Unum” za podupiranje humanitarne pomoći, zauzelo se

i u pomaganju ratom zahvaćenih podruĉja bivše Jugoslavije. Radi unapreĊenja i
usklaĊivanja pomoći, odrţan je u Rimu sastanak. Donosimo dio izvješća o tom
sastanku.
(...)
d) Osjetljivi na vapaje bola što stiţu s podruĉja bivše Savezne Republike
Jugoslavije, okrvarenih bratoubilaĉkim ratom koji je razdirao zemlje ĉlanice zbog
proglašenja nezavisnosti, i potaknuti dramatiĉnim i snaţnim apelima što ih je Papa
uputio, razliĉite katoliĉke organizacije i pokreti poduzimali su inicijative pomaganja...
Da bi potaknuo bolju usklaĊenost tih akcija “Cor Unum” je sazvao u Rimu sastanak za
koordinaciju, na kojem su sudjelovali predstavnici Caritasa iz Hrvatske i Slovenije te
Caritasa iz Europe i drugih katoliĉkih organizacija (Pomoć Crkvi koja trpi, Društvo sv.
Vinka Paulskog). U završnom komunikeu kard. Etchegaray je poţelio “da se sve
crkvene zajednice, u Europi i drugdje, još više zaloţe u sluţenju i u prihvaćanju ţrtava,
kršćanskih i muslimanskih, posvjedoĉivši još jednom svoju volju da budu graditelji
pravoga mira u pravdi”. Zakljuĉio je, rekavši: “Naš apel, ujedinjen s onim Ivana Pavla
II., mora dobiti odgovor danas, ne sutra.”
----------
OR, 23. prosinca 1992, str. 8.
93
PAPA MISLI NA DJECU SARAJEVA, BANJE LUKE

I PUĈANSTVA BOSNE I HERCEGOVINE
Svečano obraćanje “Urbi et Orbi” - 25. prosinca 1992.
Sveti Otac je u svojem sveĉanom boţićnom obraćanju cijelom svijetu govorio

o Bogu koji je postao ĉovjekom i koji ljubi svijet te je sve pozvao da prime i da
otvore srce “Bogu koji spašava”.
Svoje misli je upravio k onima koji na raznim stranama svijeta trpe zbog rata,
a posebnu pozornost je pokazao prema djeci i puĉanstvu Bosne i Hercegovine.
Donosimo dio tog Papinog govora, odnosno boţićne poruke.
(...)
5. Predraga braćo i sestre,
ljudi i ţene svega ĉovjeĉanstva,
Krist - Bog koji spasava - ţeli nas susresti.
MeĊu nama je: primimo ga, otvorimo mu srce!
Ĉujte njegov glas,
vi, odgovornici nacija,
koji ste pozvani da upravljate sudbinama naroda:
solidarnost - proglasio je On tiho u noći nade -
glavni je put za pravednost i mir.
Vi koji trpite na stazama postojanja,
vi pritiskivani nepravdom i zlom,
vi razoĉarani i nezadovoljni svakim prolaznim blagostanjem:
Ţivot, navješćuje Rijeĉ tijelom postala -
danas se pokazao u svom punom sjaju.
To je pjesma radosti što ušutkuje prijeteći jauk smrti.
Ĉujte glas ljubavi, sladak i snaţan u isto vrijeme,
osobito vi koji mašete silovitim i ubilaĉkim oruţjem.
6. Pred boţićnim jaslicama, gdje cvili Ĉovjek-Bog
uz bojaţljivi pogled Marije i Josipa,
misao ide spontano k tolikoj našoj braći
kojima je Boţić i ove godine
obiljeţen strahom, ţalošću i bolom.
Mislim na djecu Sarajeva, Banje Luke,
na puĉanstva Bosne i Hercegovine,
taoce programiranog i neljudskog nasilja;
na Liberiju, muĉenu i razaranu besmislenim
i bratoubilaĉkim borbama više od tri godine;
na Somaliju u kojoj se, srećom, zahvaljujući pomoći,
uţiţe pouzdanje jedne bolje budućnosti.
Kako, zatim, zaboraviti išĉekivanje sigurnog i trajnog mira
u Angoli, u Mozambiku?
Kako se ne zabrinjavati zbog ozraĉja mrţnje i borbe
koja u Svetoj Zemlji, tlu što je posvećeno roĊenjem
boţanskog Tvorca Mira,
i dalje teško pritišće i još više udaljuje
nade koje su pobuĊene procesom pomirenja
što je otpoĉeo u Madridu?
94
7. Cur Deus homo? (Zašto je Bog postao ĉovjekom?)

Premda zamraĉen maglom i vihorima povijesti,
hod ĉovjeĉanstva je osvijetljen
odgovorom Boţjim koji povećava našu nadu.
Tvoja ljubav, o Rijeĉi utjelovljena, jaĉa je od mrţnje,
jaĉa je i od same smrti (usp. Pj 8,6).
Da! Ništa ne moţe sprijeĉiti da ti doĊeš k nama,
takoĊer u ispaćena mjesta svijeta
gdje se i nadalje ubija,
i gdje zlo, ĉini se, vlada nesmetano.
Filius datus est nobis! (Sin nam je darovan!)
DoĊi, o Gospodine,
da iscijeliš otvorene rane na tijelu ĉovjeĉanstva.
DoĊi onamo gdje buka oruţja
prijeĉi da se ĉuje neutješni plaĉ
ţena i djece, jauci ranjenika,
tuţni vapaji umirućih.
Katkad se doista ĉini da je zemlja gluha i neprobojna
Otajstvu tvoje nazoĉnosti.
DoĊi, molimo te, da bi pobijedila tvoja ljubav, dar mira.
Radi toga ćemo se susresti u Asizu 9. i 10. sijeĉnja,
mi predstavnici europskih Crkava,
ujedinjeni sa svima koji vjeruju u Krista
i s ljudima dobre volje.
8. U sjaju ovog svetog dana
odjekuje pjesma nebeske radosti:
“Slava Bogu u nebeskim visinama
i mir na zemlji ljudima koje on ljubi“.
Sja pobjeda svemoguće Ljubavi,
koja u punini ispunja svako naše ljudsko išĉekivanje.
Cur Deus homo? (Zašto je Bog postao ĉovjekom?)
Puer natus est nobis! Filius datus est nobis!
(Dijete nam je roĊeno! Sin nam je darovan!)
Ovo je Boţji odgovor.
Tako odgovara Utjelovljena Rijeĉ.
I njegov glas stiţe do ĉovjeka,
kada ovaj, pred boţanskim RoĊenjem u Betlehemu,
pusti Bogu da govori.
Pokaţi mi, Gospode, put dubinama tvojega Otajstva.
Pokaţi mi put! Amen.
----------
OR, 28-29. prosinca 1992, str. 5; GK, 3. sijeĉnja 1993, str. 4; ASS/1992, str. 903-904.
95
GODINA 1993.
EUROPA NE MOŢE OSTATI PO STRANI

I NE OSJEĆATI SE PROZVANOM DA NEŠTO UĈINI
Papina homilija na 26. Svjetski dan mira - 1. siječnja 1993.
Papa se u homiliji novogodišnjeg bogosluţja osvrnuo i na ratove i oruţane

sukobe koji se vode u svijetu i u Europi, spomenuvši izrijekom sukobe na Balkanu.
Sveti Otac je postavio i pitanje odnosa Europe prema stanju na balkanskom
podruĉju.
Evo dijela homilije koji se na to odnosi.
(...)
4. ”Mir na zemlji ljudima koje on ljubi” (Lk 2,14), “ljudima dobre volje”. Poruka
betlehemske noći govori o tijesnoj povezanosti izmeĊu mira na zemlji i Spasiteljeva
poslanja.
Bi li moţda moglo biti drukĉije? Spasiti znaĉi osloboditi od zla. Ono što je
protivnost miru ne sadrţi li, moţda, u sebi svu oĉevidnost zla? Naše stoljeće, XX.
stoljeće, iznijelo je, naţalost, na svjetlo tu oĉevidnost na jedinstven naĉin, preko strašnih
iskustava dvaju svjetskih ratova te preko toliko drugih sukoba koji su, iako se ne
oznaĉuju kao svjetski, ipak bili ratni dogaĊaji, sa svim dramatiĉnim što ta stvarnost
ukljuĉuje.
Tijekom osamdesetih godina, kad je prijetnja nuklearnog rata postala krajnje
opasna, susreli su se u Asizu kršćani i predstavnici drugih religija svijeta, da zavape - na
istom mjestu - “oslobodi nas od zla”, “daruj nam mir”. Je li moguće misliti da tako
pouzdanu molitvu nije uslišio Onaj koji je Bog Mira?
Danas je, ĉini se, uţas nuklearnog rata udaljen od ĉovjeĉanstva, ali dobro mira nije
se još svugdje uĉvrstilo. To dokazuju noviji dogaĊaji koje vidimo izvan Europe i u
Europi. Naţalost, na našem kontinentu, posebice na balkanskom podruĉju, ne stišava se
širenje zla razarajućeg rata i nasilja. Moţe li Europa ostati po strani i ne osjećati se
pozvanom da nešto uĉini?
Kristovi uĉenici i ispovjedatelji - Njegova Crkva - ne mogu prestati misliti i
djelovati u duhu osam blaţenstava: “Blaţeni mirotvorci”. Upravo zbog toga su sve
europske biskupske konferencije, zajedno s Rimskim biskupom, proglasile 1. sijeĉnja
Danom molitve za mir u Europi, posebice na Balkanu. Zato ćemo se, kao i godine 1986,
iznova uputiti na hodoĉašće u Asiz.
5. Europo! “Gospodin neka pogled svoj svrati na te i mir ti podari” (Br 6,26)!
Kliĉimo tako u ime Isusovo, to znaĉi u ime Onoga koji je Spasitelj svijeta - ĉovjeka
- svih ljudi i naroda, zemalja i kontinenata. On nema na raspolaganju onih sredstava
kojima se mogu sluţiti drţave i moćnici ovog svijeta. Njegova snaga je u siromaštvu
betlehemske noći i zatim u kriţu na Golgoti. Rijeĉ je, ipak, o snazi koja prodire više u
dubinu. Samo ona, uistinu, moţe iskorijeniti u dubini ljudskog bića mrţnju, prvog nepri-
96
jatelja mira. Samo je ona sposobna preobraziti tvorce rata i razaranja u graditelje mira,
kojima se moţe dati ime sinovi Boţji.
(...)
----------
OR, 2-3. sijeĉnja 1993, str. 5; Assisi 1993, str. 16-17.
PAPINO PODSJEĆANJE NA RATNA ŢARIŠTA I BRATOUBILAĈKA NASILJA

I ŢELJA DA SE U BOSNU I HERCEGOVINU I NA BALKAN VRATI MIR
Uz ĉestitanje Nove godine, Sveti Otac se kratko osvrnuo na poloţaj

siromašnih te pozvao na izgradnju pravednijeg i solidarnijeg društva. Zatim je
podsjetio na ratna ţarišta u svijetu, posebno u Bosni i Hercegovini.
Evo cijelog tog Papina govora prije recitiranja marijanske molitve.

1. Na poĉetku nove godine upravljam svakome od vas svoju najsrdaĉniju ĉestitku
vedrine i radosti. Ozraĉje svetkovine, koje ĉini okvir ovom prvom danu, obogaćeno je
sadrţajima vjere što nam ga nude razmišljanja dvaju današnjih slavlja: liturgijska
sveĉanost Presvete Marije, Majke Boţje i Svjetski dan mira, koji je ove godine
posvećen na osobit naĉin molitvi za puĉanstva balkanskog podruĉja, razdiranog
ţestokim i dugotrajnim sukobima.
Tema ovog 26. Svjetskog dana “Ako traţiš mir, pomozi siromašnima” posebno je
vaţna i obvezujuća. Pozvani smo da postanemo svjesni stanjâ siromaštva, koja po sebi
predstavljaju trajnu prijetnju miru. Potiĉe nas da shvatimo nasilja i nepravde što su još
uvijek nazoĉni u tolikim dijelovima svijeta i pred kojima ne moţemo ostati ravnodušni i
nepokretni: od svih se traţi nesebiĉno i dosljedno zalaganje u izgradnji društva uistinu
pravednijeg i solidarnijeg.
2.Mislim sa zebnjom, ovog prvog dana godine, na brojna ratna ţarišta razasuta na
pet kontinenata i na bratoubilaĉka nasilja što okrvaruju mnoge krajeve svijeta, posebno
u Europi, u Africi i na Srednjem Istoku.
Kako ne poţeljeti da se konaĉno mir vrati u izmuĉene zemlje Bosne i Hercegovine
i cijelog balkanskog podruĉja? Kako ne ponoviti oštru osudu nasilja na Srednjem Istoku,
od koje god strane ona dolazila, u pogledu odgovaranja istom mjerom koja, osim što ne
poštuju ljudska prava, potpiruju, naţalost, nesloge i pothranjuju još teţe sukobe, ĉineći
teţim ionako krhki proces pregovora o miru?
Neka Gospodin udijeli svijetu to temeljno dobro! Neka nas uĉini plemenitim i
neumornim graditeljima pravde i mira!
Siromašni, ţrtve mrţnje i rata, mogu iz svog patniĉkog poloţaja pruţiti dragocjen
putokaz za naše svakodnevno zauzimanje u izgradnji mira: rat ne sluţi dobru ljudske
zajednice; samo duh solidarnosti, otvoren za dijeljenje sudbine s drugim, omogućuje
poduzimanje sigurnog hoda prema miru.
3. Zazovimo od Marije taj dragocjen dar, posvećujući Njoj tek zapoĉetu godinu.
Neka nam nebeska Majka Boţja pomogne da znamo primiti njezina Sina Isusa u
svakom ĉovjeku kojeg susrećemo na svojem putu, bez razlike na rasu, jezik i kulturu.
Neka uĉini da slijedimo staze solidarnosti i mira, slušajući s udioniĉkim srcem vapaj za
pomoć koji nam stiţe od onih koji pate u siromaštvu i boli.
97
Majko Boţja, pomozi nam da u postojanju siromašnih otkrijemo znake nazoĉnosti

tvojega Sina Isusa. Kraljice mira, moli za nas!
----------
OR, 2-3. sijeĉnja 1993, str. 4-5; ASS/1993, str. 4; Assisi 1993, str. 18-20.
“MOLITVA JE ORUŢJE MIRA” - U ASIZU ĆE SE ODRŢATI

MEĐUVJERSKI SUSRET MOLITVE
ZA MIR U SVIJETU I POSEBICE NA BALKANU
U govoru uz “AnĊeoski pozdrav” Papa je govorio o nuţnosti i mogućnosti

mira te se osvrnuo na predstojeće okupljanje u Asizu 9. i 10. sijeĉnja, na molitvu za
mir u svijetu i naroĉito za ispaćena puĉanstva balkanskih zemalja.

1. Zapoĉeli smo prekjuĉer novu godinu u ime Majke Boţje, slaveći Svjetski dan
mira.
Koliko je nuţno i koliko je hitno graditi mir! Mir koji nije samo odsutnost rata,
nego cjelokupna stvarnost što obuhvaća ĉitavog ĉovjeka i njegove društvene odnose u
njihovoj ukupnosti.
Ušutkati oruţje ostaje ipak nuţan uvjet da bi se zapoĉeo proces koji vodi takvom
miru u njegovim mnogostrukim dimenzijama.
Moramo se uvjeriti, bez obzira na svaki suprotan privid, da je mir moguć.
Kršćanska nada ne moţe u to sumnjati.
Uz mir je, još od Starog zavjeta, vezano Boţje obećanje: “Prekovat će svoje
maĉeve u plugove, svoja koplja u srpove: narod više neće dizati maĉa protiv drugog
naroda, niti se više vjeţbati u ratnom umijeću” (Iz 2,4). Mir je naviješten kao poseban
Boţji dar kod Otkupiteljeva roĊenja: “Mir na zemlji ljudima koje Bog ljubi” (Lk 2,14).
Mir je dragocjen dar koji ukljuĉuje prihvaćanje i zalaganje.
2. Upravo da bih molio za taj neprocjenjivi dar, poći ću idućeg 9. i 10. sijeĉnja kao
hodoĉasnik u Asiz, zemlju umilnoga Franje, u grad-simbol mira.
U Asizu kanimo moliti za mir u svijetu. Molit ćemo, prije svega, za ispaćena
puĉanstva balkanskih zemalja, obiljeţenih nevjerojatnim nasiljima što uzaludnim ĉine
pokušaje sporazumijevanja i smirivanja.
Da i nadalje ne ostanu uzaludni pokušaji ljudi koji streme zaustavljanju
neprijateljstava, prosit ćemo za poseban Boţji zahvat: mir je prije svega dar
Gospodinov. Za zgradu mira, toliko sloţenu i krhku, uistinu vrijedi opomena Psalma:
“Ako Gospodin ne gradi kuće, uzalud se muĉe graditelji” (Ps 127,1).
3. Okupit ćemo se, dakle, u gradu sv. Franje, predstavnici biskupskih konferencija
Europe zajedno s drugima koji vjeruju u Krista i sa svim ljudima dobre volje, jednako
kao što se dogodilo u listopadu 1986, kad se cijelo ĉovjeĉanstvo nalazilo pod prijetnjom
nuklearnog rata.
Potiĉe nas pouzdanje u rijeĉ Gospodinovu: “Traţite i dat će vam se” (Mt 7,7).
Podrţava nas svijest da je molitva oruţje mira kad se ne svodi na prazne verbalne
izriĉaje, nego je popraćena unutarnjom pokorom, postom, dosljednim i velikodušnim
svjedoĉenjem. Molitva postaje nesvladivo oruţje kada je istinsko pravljenje mjesta
Bogu u vlastitu ţivotu.
98
Neka nam pomogne Marija, Majka Kneza Mira - Ona koja poznaje tajnu i
djelotvornost molitve - da takne srce njezina boţanskog Sina.
Kraljice mira, moli za nas!
----------
OR, 4-5. sijeĉnja 1993, str. 1; GK, 10. sijeĉnja 1993, str. 1; ASS/1993, str. 8.
PAPA PODSJEĆA NA PREDSTOJEĆI MOLITVENI SUSRET U ASIZU

I POZIVA NA MOLITVU ZA MIR KOJI SVIJET NE MOŢE DATI
Prije marijanske molitve pred boţićnim jaslicama na Trgu sv. Petra, Sveti
Otac je, zajedno s okupljenim vjernicima molio za mir, spomenuvši pritom
predstojeći susret u Asizu, što jasno pokazuje da je pred oĉima imao osobito
situaciju na Balkanu.
Evo dijela iz tog Papina razmatranja na Bogojavljenje.

(...)
3. Pred (boţićnim) jaslicama, podignutim na ovom Trgu kao i na tolikim drugim
mjestima po svijetu, razmišljamo na današnji dan o susretu Mudraca s Otkupiteljem.
Oni “ušavši u kuću, vidješe Dijete s Marijom, njegovom majkom, i pavši niĉice
pokloniše mu se” (Mt 2,11). Susreli su Mesiju i prepoznali u njemu “Kneza mira” (Iz
9,5). I mi, predraga braćo i sestre, padnimo niĉice do njegovih nogu i zamolimo od
njega svjetlost EvanĊelja, radost vjernosti njegovim poukama; zaprosimo nadasve onaj
mir koji svijet ne moţe dati, ali za kojim ĉezne a toga ĉesto nije ni svjestan.
Takvi osjećaji postaju snaţni osobito s pribliţavanjem susreta u Asizu, koji je već
tu, te vas ponovno pozivam da se za njega molite. Traţimo od Presvete Marije, Kraljice
mira, da za cijelo ĉovjeĉanstvo postigne neprocjenjiv dar sloge i mira.
----------
OR, 7.-8. sijeĉnja 1993, str. 6; ASS/1993, str. 13; Assisi 1993, str. 21.
RAZARANJU I SMRTI, NASILJU I OKRUTNOSTIMA

VJERNICI SE SUPROTSTAVLJAJU MOLITVOM
Početak molitvenog susreta u Asizu - 9. siječnja 1993.
Molitveni susret Pape i predstavnika biskupskih konferencija Europe,

predstavnika odijeljenih kršćanskih Crkava i crkvenih zajednica te ţidovske i
muslimanske zajednice u Europi, kojem je bio nazoĉan takoĊer kard. Franjo
Kuharić i posebno bosansko-hercegovaĉko izaslanstvo sarajevske, banjaluĉke i
mostarske biskupije te Islamske vjerske zajednice, zapoĉeo je Papinim govorom o
karakteru i svrsi tog susreta.
Evo tog govora u cijelosti.
99
Draga subraćo u episkopatu,

dragi predstavnici kršćanskih Crkava i crkvenih zajednica,
dragi predstavnici Ţidovstva i Islama,
draga sva braćo i sestre, ovdje nazoĉni ili koji pratite ovo sveĉano Bdijenje za mir
preko radija ili televizije!
Mir svima vama, mir od Boga Abrahamova, Boga velikog i milosrdnog, Boga Oca
našega Isusa Krista, “Boga Mira” (usp. Rim 15,33 itd.), ĉije je ime upravo “Mir” (usp.
Ef 2,14).
1. Na poĉetku ovog našeg susreta ţelim na prvom mjestu sve nazoĉne pozdraviti
najsrdaĉnijom dobrodošlicom.
Htjeli ste odgovoriti na apel što sam ga, zajedniĉki s predsjednicima europskih
biskupskih konferencija, uputio europskim biskupima, kršćanskim crkvenim
zajednicama Kontinenta te poglavarima ţidovskih i muslimanskih zajednica tog
Kontinenta, da se naĊemo u blagoslovljenom gradu Asizu i da razmišljamo o miru u
Europi, osobito na Balkanu te da molimo.
I evo nas sada ovdje, potaknutih zajedniĉkom zabrinutošću za tako temeljno dobro
ĉovjeĉanstva. Evo nas skupljenih da Gospodinu povijesti upravimo svoje molitve,
svatko na svoj naĉin i prema vlastitoj vjerskoj tradiciji, moleći od Njega dragocjen dar
mira koji ga jedini moţe osigurati. Mi, kršćani ćemo moliti zajedno u nastavku ovog
Bdijenja u gornjoj bazilici sv. Franje. Naša braća, ţidovi i muslimani, imat će na
raspolaganju u istom tom posvećenom samostanu, i stoga pod istim krovom, prikladna
mjesta za vlastitu molitvu. Svi smo ţeljeli, jer nam je to takoĊer zajedniĉko, molitvu
popratiti postom.
2. Ono što nas je navelo da se pokrenemo iz svojih odgovarajućih sjedišta i skupilo
ovdje, ostavljajući po strani druge obveze, jest duboka svijest da ratna tragedija u
Europi, u Bosni i Hercegovini, na Kavkazu i u drugim dijelovima svijeta, predstavlja
apel našim posebnim odgovornostima, nama kao ljudima i ţenama vjernicima.
Svatko od nas zna da je naše vlastito vjersko opredjeljenje za ţivot, a ne za smrt;
ono je za poštivanje svakog ljudskog bića u svim njegovim pravima, a ne za tlaĉenje
ĉovjeka nad ĉovjekom; ono je za miran suţivot nacija, naroda i vjera, a ne za nasilno
suprotstavljanje niti za rat.
Nasuprot tom zajedniĉkom uvjerenju, koje za ovdje nazoĉne vjere proizlazi iz
vlastita vjerskog osvjedoĉenja i iz jasnog smisla dostojanstva ljudske osobe, prizor
ratnih uţasa koji se trenutaĉno vodi na Kontinentu, posebice na Balkanu, ne moţe nas
ne pokrenuti da se uteknemo sredstvu koje je svojstveno onome tko vjeruje; to sredstvo
je molitva.
To je naša snaga; to je naše oruţje. Nasuprot sredstvima razaranja i smrti, nasuprot
nasilju i okrutnosti, mi nemamo ništa drugo nego se rijeĉima i srcem uteći Bogu. Nismo
ni snaţni, ni moćni, ali znamo da Bog ne ostavlja bez odgovora molitve onih koji mu se
utjeĉu iskrenom vjerom, prije svega kad je rijeĉ o sadašnjoj i budućoj sudbini milijuna
osoba.
3. To je smisao našega Bdijenja.
U prvom dijelu, zajedniĉkom za sve nas, mislilo se da bi bilo prikladno, kao uvod i
pripravu za molitvu koja će slijediti kasnije, ĉuti neka svjedoĉenja osoba pogoĊenih, na
jedan ili drugi naĉin, ratom ili nasiljem koje trenutaĉno zbunjuje Europu. Zbog toga smo
pozvali jedno ekumensko i meĊuvjersko izaslanstvo s Balkana, koje nosi sa sobom
znake patnje i ratne bezumnosti ovoga rata, kao i svih drugih.
Htjeli smo da se ĉuje i glas izbjeglica koji su, kao i drugi i više od drugih, ţrtve
besmislenog sukoba meĊu braćom.
100
Saslušavši ih u šutnji, a zatim razmišljajući o onom što će njihovo iskustvo uĉiniti

da osjetimo još dublje, bit ćemo bolje raspoloţeni za molitvu za mir, koji je Boţji dar.
4. Htio bih dodati da ovaj naš susret i molitve koje će kasnije slijediti na razliĉitim
mjestima ovog posvećenog samostana, budu ţivo svjedoĉanstvo i sretno proricanje dara
koji ćemo moliti za našu braću i sestre u Europi i u drugim dijelovima svijeta.
Svatko od nas je amo došao potaknut vjernošću vlastitoj vjerskoj tradiciji, ali
istodobno sa sviješću i poštivanjem tradicije drugih, budući da smo se sastali s istom
namjerom - da molimo i da postimo za mir.
Mir vlada meĊu nama. Svatko prihvaća drugoga kakav jest i poštuje ga kao brata i
sestru u zajedniĉkom ĉovještvu i s osobnim uvjerenjima. Razlike koje nas razdvajaju
ostaju. I ovo je bitna toĉka i smisao ovoga susreta i molitava koje će slijediti kasnije:
pokazati svima da samo u uzajamnom prihvaćanju drugoga i u dosljednom
meĊusobnom poštivanju što ga ljubav ĉini dubljim, leţi tajna konaĉnog pomirenja
ĉovjeĉanstva, Europe dostojne svojega pravog poziva. Ratovima i sukobima ţelimo
ponizno, ali i snaţno, suprotstaviti prizor naše sloge, u poštivanju svaĉijeg identiteta.
Neka mi bude dopušteno, u tom pogledu, navesti prvi redak Psalma 132: “Gle,
kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno ţivjeti”.
5. Draga braćo i sestre! Spomen na veliki Molitveni dan za mir, koji se odvijao
ovdje u Asizu u listopadu 1986, spontano se vraća u sjećanje. Tada se zabrinutost
nazoĉnih okretala ĉitavu svijetu nad kojim su se nadvijali tamni oblaci. Zato su bili
nazoĉni predstavnici mnogih drugih religija.
Naš se pogled danas upravlja Europi. Poziv je, stoga, bio upravljen predstavnicima
triju velikih vjerskih tradicija, nazoĉnih stoljećima na ovom Kontinentu, ĉijem su
laganom oblikovanju tijekom vremena sve tri dale svoj prinos i daju ga još uvijek:
Ţidovima, Kršćanima, Muslimanima.
Od nas se sada traţi da pridonesemo na poseban naĉin, našim molitvama i
prinosom našeg posta, obnovi europskog kontinenta i, moţda, njegovu preţivljavanju,
nastavljajući u istom duhu koji je vladao Molitvenog dana, listopada 1986. Kao što smo
se tada pouzdali u Gospodina povijesti koji nam je dao znakove opipljive, da nas je
uslišao, danas se povjeravamo još jednom njegovu milosrĊu, sigurni da ćemo biti
uslišani.
Ovaj grad, s Franjom, svecem koji je uz njega vezao svoje ime i koji predstavlja za
sve polaznu toĉku kao primjer i prototip mira s ljudima, sa svijetom i s Bogom, ĉini
veĉeras privlaĉan okvir našem Bdijenju. Kad ono bude završeno, drugi, posebice mladi,
produţit će ga vatrometima i molitvama sve do svitanja zore.
Zora! Ona neka bude simbol i navještaj one zore svjetlosti i mira za koju se
nadamo da će napokon sinuti nad cijelom Europom.
Bog Mira neka bude s vama.
Amen!
----------
OR, 11-12. sijeĉnja 1993, str. 5;ASS/1993, str. 22-23; Assisi 1993, str. 30-34.
101
PRED TAKVOM TRAGEDIJOM NE MOŢE SE OSTATI RAVNODUŠNIM
Homilija na Bdijenju Molitvenog susreta za mir - 9. siječnja 1993.
Na Bdijenju Molitvenog susreta za mir u Europi i posebice na Balkanu, u

kojem su sudjelovali i predstavnici odijeljenih Crkava i crkvenih zajednica, Papa
je izrekao homiliju o vidovima pravoga mira, koju donosimo u cijelosti.
Draga braćo i sestre u Kristu!

1. Ovo je trenutak molitve.
Maloprije smo svi bili okupljeni da ĉujemo svjedoĉenja onih koji su izbliza iskusili
rat i njegove posljedice. Razmišljali smo u šutnji o teškim nevoljama koje su predoĉene
i osjetili smo se dionicima patnje izmuĉenih puĉanstava.
Prva svrha ovog Bdijenja bila je: da svi u Europi, ljudi i ţene koji su otvoreni za
religiozne vrijednosti, osjete utisnute na vlastitu tijelu rane rata: tjeskobu, osamljenost,
nemoć, plaĉ, bol, smrt. Moţda i oĉajanje. Uvjerili smo se tako još snaţnije da su ta zla
nešto što opterećuje naša ramena, što guši naša srca. Pred jednom takvom tragedijom
nije moguće ostati ravnodušnim; ne moţe se spavati. Moramo bdjeti i moliti kao
Gospodin u Maslinskom vrtu, kad je na sebi nosio sve naše grijehe, sve do krvavog
znojenja (usp. Lk 22,44). Uistinu, Krist “je u agoniji sve do konca svijeta” (Pascal,
Misli, 736). I mi ga ţelimo pratiti, ove noći, bdijući i moleći.
2. Ovo je drugi trenutak našeg Bdijenja. On se za nas kršćane odvija u Gornjoj
bazilici sv. Franje. Predstavnici Islama su se okupili na drugom mjestu ovog
posvećenog samostana, kao što su to uĉinili i neki predstavnici Ţidovstva, dok su se
drugi brojni Ţidovi, koji se zbog svojih vjerskih obveza nisu mogli pridruţiti nama
ovdje u Asizu, moleći u svojim sinagogama, takoĊer prikljuĉili našoj molitvi.
Ulazeći u crkvu, zapalili smo svoje svijeće na velikoj voštanici, postavljenoj na
istaknutom mjestu, kao simbolu nazoĉnosti Krista meĊu nama, “svjetla svijeta”. On nam
je, uistinu, obećao: “Gdje su dvojica ili trojica okupljeni u moje ime, ja sam meĊu
njima” (Mt 18,20).
Ali, voštanica je i simbol unutarnjeg svjetla Duha Svetoga, za kojim osjećamo
posebnu potrebu u ovom trenutku molitve.
Slušali smo zajedno rijeĉ Svetog pisma. Voštanica je simbol i toga svjetla. Sveto
pismo nas rasvjetljuje, jer u njemu i po njemu nam govori Rijeĉ. Štoviše, u rijeĉima
prorokâ, apostolâ i evanĊelistâ Rijeĉ se ponazoĉuje. Tako nam je dano da bolje
shvatimo ono što trebamo moliti od Jednog i Trojedinog Boga na Bdijenju molitve za
mir; što trebamo moliti ove svete noći.
3. Kljuĉ za razumijevanje ĉitanja rijeĉi koje smo ĉuli i smisla naše molitve
nalazimo u drugom odlomku, što je maloprije proĉitan. Apostol tvrdi da je Krist naš
mir: “On - kaţe sv. Pavao - je naš mir” (Ef 2,14).
Što znaĉe za nas, ove noći, jezgrovite Apostolove rijeĉi?
Znaĉe, prije svega, da ne trebamo traţiti mir izvan Krista; a još manje, protiv
Njega. Moramo se, meĊutim, truditi da ţivimo rijeĉi Pavlove: “Imajte u sebi iste
osjećaje koji su bili u Isusu Kristu” (Fil 2,5).
To pretpostavlja naše osobno obraćenje, uspješno iskazano od Apostola ovim
rijeĉima: “Ne ĉinite ništa iz duha suparništva, ili zbog tašte slave, nego svatko od vas, sa
svom poniznošću, smatrajte druge višima od sebe. Neka nitko ne traţi samo vlastitu
korist, nego i korist drugih” (Fil 2,3-4).
Ako je Krist “porušio pregradu koja ih je rastavljala, tj. neprijateljstvo” (usp. Ef
2,14), ako je On “razorio u sebi neprijateljstvo”, da “pomiri obadva s Bogom u jednom
102
samo tijelu posredstvom kriţa” (usp. Ef 2,16), kako u svijetu još moţe postojati
neprijateljstvo? Kako moţe postojati mrţnja? Kako je moguće meĊusobno se ubijati?
4. To su pitanja koja noćas, drţimo, valja postaviti svima, pa i nama samima, pred
tragedijom Bosne i Hercegovine, pred tragedijama što postoje u drugim dijelovima
Europe i svijeta.
Na ta pitanja nema drugog odgovora osim onog poniznog traţenja oproštenja
podno kriţa na kojem je Gospodin razapet; za nas i za sve. Upravo zbog toga, naše
Molitveno bdijenje je i Bdijenje pokore, obraćenja. Neće biti mira bez povratka
raspetom Isusu Kristu u molitvi, ali ni bez odricanja od ĉastoljublja, od ţeĊi za vlašću,
bez poštivanja prava drugih.
Doista, to su uzroci rata, kako je uĉio već apostol Jakov u svojoj poslanici: “Odakle
dolaze ratovi i svaĊe što su meĊu vama? Ne dolaze li moţda od vaših poţuda što se bore
u vašim udovima?” (Jk 4,1).
Krist je naš mir. Kad se udaljimo od Njega - u svojem privatnom ţivotu, u
odnosima meĊu osobama i narodima - što drugo ostaje nego mrţnja, neprijateljstvo,
sukob, okrutnost, rat?
Moramo moliti da nas njegova “krv” uĉini “blizima”, tj. bliţnjima jedne drugima,
budući da sami po sebi znamo uĉiniti se “dalekima” (usp. Ef 2,13), znamo samo
meĊusobno leĊa okrenuti. “Pomirimo se, dakle, s Bogom” (2 Kor 5,20), da bismo se
mogli pomiriti meĊu sobom.
5. Sukobi koji izbijaju oko nas, glad, oskudice, nevolje što pritišću i muĉe tolika
ljudska bića od jednog do drugog kraja zemlje, izazov su za sve one koji se priznaju
Kristovim sljedbenicima. Nisu li moţda tolike nesreće odraz one borbe koja
suprotstavlja zlo dobru, koja društvo temeljeno na sebiĉnosti i pohlepi stavlja nasuprot
civilizaciji ljubavi? Krist nas poziva da ne dopustimo da nas zlo pobijedi, nego da
dobrom pobijedimo zlo (usp. Rim 12,21), da izgradimo civilizaciju u kojoj bi vladala
najviša ljubav i koja bi u prvi plan stavila poštivanje “drugoga”.
Zar je ikada moguće nekog ĉovjeka lišiti prava na ţivot i na sigurnost zato što on
nije jedan od nas, zato što je “drugi”? Lišiti neku ţenu prava na njezin integritet i na
njezino dostojanstvo zato što nije jedna od nas, zato što je “drugi”? Pa, dalje, lišiti neko
dijete prava na krov koji bi ga štitio i prava da se hrani zato što je dijete koje je na strani
“drugoga”? “Mi”, “oni”, nismo li moţda svi djeca jednog Boga, njegova ljubljena
djeca? Zar Isus Krist, “svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog ĉovjeka” (Iv 1,9), nije
moţda došao na svijet da nas oslobodi grijeha, podijeljenosti i da nas sve okupi u
ljubavi? A kad je “drugi” ismijavan, poniţavan, preziran, zlostavljan, kada “drugi”
nema više leţaja na koji će nasloniti glavu, nema se ĉime nahraniti ili ogrijati, nije li
sam Isus još jednom ismijan, poniţen, prezren i povrijeĊen? (usp. Mt 25,31-46).
Tko će moći popustiti okrutnu stezaljku zla koje nas okruţuje?
Moţemo i trebamo odgovoriti rijeĉima sv. Pavla: “Slava Bogu po Isusu Kristu
našem Gospodinu” (Rim 7,25).
6. Koju nam je drugu baštinu mogao ostaviti Krist koji je mir, istinski mir, ako ne
sam taj mir?
Slušali smo njegove rijeĉi, iznesene na stranici EvanĊelja. Rijeĉi su to nama dobro
poznate. Neka one u ovom Molitvenom bdijenju odzvanjaju u našim srcima snaţnije,
pobuĊujući uvjerljiviji i velikodušniji odgovor.
“Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Ja vam ga dajem, ali ne kao što ga daje
svijet” (Iv 14,27). Ako pogledamo oko sebe, u sabranosti ove asiške noći, što vidimo?
Je li nam Gospodin Isus uistinu ostavio mir? Kako onda oko nas ima toliko nasilja i u
zemljama iz kojih smo došli rat upravo bjesni? Što smo uĉinili od Gospodinova dara, od
njegove dragocjene baštine? Neće li biti da smo više voljeli mir “kakav svijet daje”? Mir
103
koji ĉini šutnja potlaĉenih, nemoć pobijeĊenih, poniţenje onih - ljudi i narodâ - koji vide
pogaţena svoja prava?
Pravi mir, onaj što nam ga je Isus ostavio, poĉiva na pravednosti, cvjeta u ljubavi i
pomirenju. On je plod Duha Svetoga “kojeg svijet ne moţe primiti” (Iv 14,17). Ne uĉi
li, moţda, Apostol da je “plod Duha ljubav, radost, mir...”? (Gal 5,22). “Nema mira za
bezboţnike, kaţe moj Bog”, podsjetio nas je maloprije prorok Izaija (57,21).
7. ”Ali Tješitelj, Duh Sveti, kojeg će Otac poslati u moje ime, on će vas pouĉiti u
svemu i podsjetit će vas na sve što sam vam kazao” (Iv 14,26). Duh nas pouĉava i
podsjeća, ove noći, koji je izvor pravoga mira i gdje ga treba traţiti. Zbog toga smo se
sastali na ovom posvećenom mjestu, pod pogledom i zaštitom sv. Franje.
“Gospodine, uĉini me sredstvom tvojega mira”.
“Gospodine, daruj nam mir”, daruj ga svima, kao što smo ga mi već meĊu sobom
izmijenili i opet ćemo ga izmijeniti jedni s drugima u ovom bogosluţnom slavlju.
On neka se nanovo razlije, ove noći, nad Europom i nad svijetom iz otvorenog
Kristova boka. U boţićnoj poruci 1990, što smo je slušali maloprije, zar nam
blagopoĉivajući patrijarh Dimitrios I. nije rekao: “Ovaj mir nije neka ideja ili neki moto,
on je stvarnost koja izlazi iz krajnje poniznosti, 'kenosi' i samoţrtvovanje Sina Boţjeg”.
Prema tom misteriju patnje i smrti, kao što su ratovi, naše Molitveno bdijenje ţeli
biti ne jedan izoliran, kratkotrajan, trenutaĉan odgovor, nego naprotiv, ponovno
primanje baštine što nam je Krist ostavio. Zar nam, moţda, nije darovao mir kad se
uputio prema kriţu i kad nam se vratio kao uskrsnuli (usp. Iv 20,19)?
Mir na zemlji je naš zadatak, ljudi i ţena “dobre volje”. To je zadatak osobito
kršćana. Za njega smo odgovorni pred svijetom i u svijetu, koji ostaje lišen pravog mira
ako ga Isus ne daruje uz pomoć svojih “sredstava mira”, uz pomoć “graditelja mira”
(usp. Mt 5,9). U odlomku što je upravo proĉitan, Pavao VI. je kazao: “Naše je poslanje
uzvikivati rijeĉ 'Mir' meĊu ljudima u meĊusobnoj borbi. Naše je poslanje podsjećati
ljude da su braća. Naše je poslanje pouĉavati ljude da se ljube, da se izmire, da se
odgajaju za mir”.
8. Ovdje veĉeras okupljeni, pozvani smo na razmatranje o tome kakav bi bio prinos
što smo ga, svatko od nas, svaka od naših Crkava, duţni ponuditi u sluţbi mira.
Ima, meĊutim, nešto što je zajedniĉko svima nama - molitva. Zato je Rimski
biskup, zajedno s predsjednicima biskupskih konferencija Europe, htio pozvati svoju
braću i sestre u vjeri te poglavare drugih Crkava i kršćanskih zajednica, kao i Ţidove i
Muslimane, da doĊu u Asiz moliti za mir. A pozvao je, isto tako, partikularne Crkve
Europe da to uĉine. U tijeku ovog Bdijenja Europa će uzdići na svim svojim jezicima
snaţnu molitvu Bogu Mira da konaĉno udijeli ovo temeljno dobro tolikim njezinim
narodima, još uvijek razdiranim biĉem rata.
Preuzeti Kristovu baštinu na ovom podruĉju znaĉi, prije svega, moliti za mir. Znaĉi
takoĊer dati zajedniĉko svjedoĉanstvo primljene baštine, naše odgovornosti u odnosu na
nju i našeg neprestanog zauzimanja u prilog mira.
Tom glavnom prinosu pridodaje se zalaganje u prilog pravednosti: “U prebivalištu
uzvišenom i svetom ja stolujem” - kaţe Gospodin kroz usta Izaije - “ali ja sam i s
potlaĉenima i poniţenima, da oţivim duh poniznih i iznova pokrenem srca potlaĉenih”
(57,15). Ove noći ţelimo svi obnoviti naše zauzimanje u prilog posljednjih, onih koji su
ţrtve rata, ĉiji šutljivi krik prodire u nebesa.
9. U poruci za Svjetski dan mira zaustavio sam se ove godine na odnosu izmeĊu
siromaštva i mira. Siromasi su ţalosna povorka koja prati sukobe, ali nepravde koje su
uĉinjene protiv njih su te koje izazivaju i pothranjuju sukobe. Poštovanje prema
osobama i narodima je siguran put miru.
Svatko je od nas pozvan da ide njime. Svaki korak, pa i sitan, na tom
blagoslovljenom putu vodi nas bliţe slozi i miru: proglasiti pravo svih i svakoga,
104
potvrditi dostojanstvo svakog ĉovjeka i ţene, koje god bili nacionalnosti, boje koţe,
vjere, optuţiti nepravde... eto, to su neki koraci na koje se ove noći ţelimo nanovo
obvezati da ćemo ih uĉiniti, kao baštinici Isusova mira.
Krist je naš mir. On nam ga je stekao na kriţu i ove svete noći takoĊer nam ga
daruje, da bismo ga mi, po milosti Duha Svetoga, rijeĉju i djelom, drţanjem u svakom
trenutku i svakog dana, prenosili svijetu koji nema mira.
Izaija kaţe: “Stavljam na usne 'Mir, mir onima što su daleko i što su blizu' govori
Gospodin, 'ja ću ih izlijeĉiti'“.
Neka Gospodin stavi, ove noći, na naše usne rijeĉ mir, da nas sve izlijeĉi.
Amen!
----------
OR, 11-12. sijeĉnja 1993, str. 7; AAS/1993, str. 27-29; Assisi 1993, str. 43-50.
I KRŠĆANSTVO I ISLAM NAS NADAHNJUJU OBVEZOM

DA USTRAJEMO U POSTIZANJU PRAVDE I MIRA
Susret s muslimanskim predstavnicima - 10. siječnja 1993.
Za vrijeme Molitvenog susreta za mir u Europi i na Balkanu, u nedjelju 10.

sijeĉnja 1993, papa Ivan Pavao II. primio je u samostanu sv. Franje u Asizu
predstavnike islamskih zajednica iz Europe. Govor koji im je odrţao tom prigodom
donosimo u cijelosti.
Draga braćo i prijatelji Muslimani!

1. Moţe se vjerojatno tvrditi da nijedan drugi svetac Crkve nije pjevao pohvale
miru i sveopćem bratstvu meĊu Boţjom djecom kao sv. Franjo Asiški. Okupili smo se
ovdje, u gradu u kojem je on roĊen i umro, da molimo mir za europski kontinent i
posebice za podruĉje Balkana. Ţelim vam, cijenjeni poglavari europske Islamske
zajednice, zahvaliti što ste prihvatili poziv da sudjelujete u ovom Molitvenom danu.
Molili smo, nadam se ţarko, da 1993. bude godina mira posvuda pa i u onim
podruĉjima svijeta u kojima ima sukoba.
2. Iz svjedoĉenja što su sinoć iznesena ĉuli smo koliko su teške patnje naroda na
balkanskim podruĉjima koja su pogoĊena ratom. Najţalosniji oblik toga rata, kao i bilo
kojeg rata, jest ĉinjenica da oni koji najviše trpe jesu civili - roditelji, starci, ţene, djeca -
osobe koje jednostavno ţele baviti se vlastitim obiteljima, obavljati vlastiti posao, ţivjeti
i obavljati vjerske duţnosti u miru. Tim osobama, ĉiji glas se previše rijetko ĉuje na
meĊunarodnoj pozornici, trebamo prije svega uputiti našu pozornost.
Solidarni smo s tim ţrtvama tlaĉenja, mrţnje i okrutnosti, sa svima onima ĉiji su
gradovi spaljeni i bombardirani, s onima koji su napustili vlastite kuće i sklonili se
drugamo, s onima koji su nepravedno uhićeni i zatvoreni u koncentracijske logore.
Kršćanstvo i Islam nadahnjuju nas obvezom da ustrajemo u postizanju pravde i mira za
te i sve ţrtve rata. Ĉuli smo i svjedoĉenja koja se tiĉu suradnje u ime onih koji pate.
Kako bi bilo moguće ne reagirati na toliku patnju? Od trenutka kad su sva ljudska bića
stvorena od Boga i svi ĉlanovi jedne ljudske obitelji, duţni smo pruţiti pomoć svima
njima.
3. Sastali smo se svi da se pojavimo pred Svemogućim Bogom ponizni i kao
molitelji. Svojim molitvama pridodali smo post. Moţemo li ne vidjeti u tome dvostruki
znak da iskušavamo svoju slabost i da budemo otvoreni boţanskoj pomoći? Naše
105
molitve za mir ukljuĉuju molbu da i mi budemo osnaţeni da uvijek djelujemo kao

graditelji mira.
U tom je pogledu poticaj Drugog vatikanskog sabora - da kršćani i muslimani
djeluju zajedno - još uvijek valjan: “braniti i (...) promicati zajedno, za sve ljude,
društvenu pravednost, moralne vrijednosti, mir i slobodu” (Nostra aetate, br. 3). Iznova
vas uvjeravam da Katoliĉka Crkva teţi i spremna je nastaviti suraĊivati s Muslimanima
u tim razliĉitim podruĉjima. Neka Bog blagoslovi već poduzete inicijative u tom pravcu
i neka ojaĉa našu briţljivost za nastavak suradnje.
Vaša nazoĉnost u Asizu ovom prilikom poprima veliko znaĉenje: ona pokazuje da
je istinska vjera izvor uzajamnog razumijevanja i sklada te da izopaĉenje vjerskog
osjećaja vodi diskriminaciji i sukobu. Upotrebljavati religiju kao izliku za nepravdu i
nasilje strašna je zlouporaba koju moraju osuditi svi koji uistinu vjeruju u Boga.
4. Došli ste iz razliĉitih zemalja Europe da sudjelujete u ovom Molitvenom danu.
Došli ste jer ţelite mir i pravdu za sve narode koji ţive na tom kontinentu. Zabrinuti ste,
kao uostalom i kršćani, zbog oblika rasizma i etniĉke nepodnošljivosti, za koju se ĉini
da se povećava. To su zla, i mi, koji vjerujemo u Boga i ţelimo provoditi njegovu volju,
moramo ih strogo osuditi uvijek i gdjegod se ona u svijetu pokazala. Sve dok oni koji
vjeruju ne budu ujedinjeni u odbacivanju politike mrţnje i diskriminacije i u
potvrĊivanju prava na kulturnu i vjersku slobodu u svim ljudskim društvima, neće moći
biti pravoga mira.
Zahvaljujući vam za vašu nazoĉnost, upućujem vama i islamskim zajednicama koje
predstavljate svoje najljepše ţelje u molitvi. Neka Svemogući Bog blagoslovi naše
napore da sluţimo stvari pravde i mira.
----------
OR, 11-12. sijeĉnja 1993, str. 9; ASS/1993, str. 29-30; Assisi 1993, str. 55-57.
KRIST JE NAZOĈAN MEĐU ONIMA KOJI TRPE I PODNOSE

KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA
Homilija na euharistijskom slavlju u Asizu - 10. siječnja 1993.
Drugog dana Molitvenog susreta za mir u Europi i posebice na Balkanu Sveti

Otac je predsjedao euharistijskoj koncelebraciji u Gornjoj bazilici sv. Franje u
Asizu. Odrţao je homiliju koju donosimo u cijelosti.
1. ”Domine, murum odii everte, nationes dividentem, et vias concordiae fac

hominibus planas”.
“O Gospodine, poruši barijere mrţnje što dijele narode - otvori put slozi i miru”
(srijeda 3. tjedna Došašća, Zazivi Pohvala).
Predraga braćo i sestre, vapaj koji danas podiţemo Bogu dolazi iz bogosluţja
Došašća. Molitva za mir u Europi i posebice na Balkanu uzdiţe se u ovom trenutku na
jezicima raznih naroda europskog kontinenta. Zajedno s predsjednicima episkopata
cijele Europe zazvali smo od Gospodina mir. Pozvali smo da za to mole i naša
kršćanska braća, i sinovi Izraelovi i muslimani.
Nalazimo se ovdje u Asizu, na stopama sv. Franje, koji je na istaknut naĉin ljubio
Krista, ljude i cijeli stvoreni svijet. Zajedno s njim proţivljavamo tajnu Kristova
krštenja u Jordanu, kljuĉni dogaĊaj u mesijanskom poslanju Isusa iz Nazareta.
106
2. ”Tada Isus iz Galileje ode na Jordan Ivanu Krstitelju, da ga on krsti. Ivan ga je,
pak, htio odvratiti, govoreći: 'Treba da ti krstiš mene, a ti dolaziš k meni!' Ali mu Isus
odgovori: 'Pusti sada, jer dolikuje da tako ispunimo svaku pravdu'“ (Mt 3,13-15).
Krst pokore, što ga je Ivan podijelio na Jordanu, znak je pravednosti što je ĉovjek
oĉekuje od Boga, traţeći ga svim srcem. TakoĊer je znak mira za kojim ĉezne svaki
ljudski duh u svim narodima na Zemlji.
I evo, nalazimo Isusa iz Nazareta u povorci ljudi koji, potaknuti tom ţeljom, dolaze
da prime krštenje pokore, ispovijedajući svoje grijehe. Isus je bez grijeha, ali unatoĉ
tome, ukljuĉuje se meĊu grešnike. Rijeĉ je o ĉinjenici, vrlo rjeĉitoj.
“Ovaj je Sin moj ljubljeni, koji mi je omilio” (Mt 3,17). Upravo Sin - beskrajna
milina Oĉeva - ukljuĉuje se meĊu grešnike i skupa s njima prima krst pokore. “Nisam
došao zvati pravednike, nego grešnike” (Mt 9,13). Na koncu, ta zadaća će ga odvesti na
Kriţ. To je ono što je izricao sam Ivan na obalama Jordana, kad je govorio: “Evo
Jaganjca Boţjeg, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta” (Iv 1,29).
3. Došli smo danas ovamo, natovarivši na se teške grijehe našega vremena, našega
kontinenta. Rat koji se sada vodi na Balkanu, predstavlja osobitu gomilu grijeha.
Ljudska bića rabe razarajuća sredstva da bi ubijali i iskorijenili druge sebi sliĉne. Kako
je strašna iskustva upoznalo XX. stoljeće, naroĉito u Europi! To je stoljeće bilo
obiljeţeno mrţnjom i dubokim prijezirom ĉovjeĉnosti, mrţnjom i prijezirom koji se nisu
suzdrţavali ni od jednog sredstva i metode da se drugoga uništi i iskorijeni. Ĉesto i na
razne naĉine povrijeĊena je boţanska zapovijed ljubavi, ĉak do te mjere da se sa
strahom pitamo: hoće li europski ĉovjek biti u stanju ponovno se dignuti iz onog ponora
u koji ga je gurnula luda ţudnja za moći i vladanjem na raĉun drugih: drugih ljudi,
drugih naroda.
Jedno je takvo tragiĉno iskustvo, ĉini se, naţalost, na neki naĉin obnovljeno
posljednjih godina; ono se nastavlja širiti upravo na balkanskom poluotoku.
Eto razloga zbog kojeg se cijela Europa okuplja u molitvi; eto zašto smo došli na
hodoĉašće u Asiz, da zazovemo Boga po Kristu: “Poruši barijere mrţnje... otvori put
slozi i miru”.
4. Krist moli zajedno s nama. On se ukljuĉio u povorku grešnika ne samo jednom,
na obali Jordana, gdje je od Ivana primio Krst pokore. U svakom stoljeću i u svakoj
generaciji On se vraća da se pomiješa u toj povorci na raznim mjestima zemlje. Krist je
doista Otkupitelj svijeta kojega Bog “uĉini mjesto nas grijehom, da mi u njemu
postanemo Boţjom pravednošću” (2 Kor 5,21).
Odatle proizlazi naše ĉvrsto uvjerenje, osvijetljeno vjerom, da je u uzburkanoj
zemlji ljudi i nacija balkanskih naroda Krist nazoĉan meĊu svima onima koji trpe i
podnose kršenje ljudskih prava. On, Krist, uvijek je svjedok i branitelj prava ĉovjeka:
bio sam gladan, bio sam ţedan, bijah stranac, gol, bio sam muĉen, zlostavljan,
prisiljavan, povreĊivan u ljudskom dostojanstvu... (usp. Mt 25,31-46).
U njemu prava osobe nisu samo rijeĉi, nego ţivot: ţivot koji pobjeĊuje smrt i po
Kriţu se potvrĊuje u pobjedi Uskrsnuća.
Mi danas molimo zajedno s Njim i po Njemu, jer smo ĉvrsto uvjereni da On moli
bez prestanka s nama.
5. On je milina Oĉeva. Stoga vjerujemo da u Njemu i po Njemu ĉovjek - ĉak onaj
najosramoćeniji i najviše kriv - biva zagrljen od jedine Ljubavi, snaţnije od svake
mrţnje, grijeha i neljudske zloće. On ... Sluga našeg opravdanja, “neće slomiti
napuknutu trsku, neće ugasiti stijenj što tinja ... neće sustati i neće klonuti duhom dok na
zemlji ne uspostavi pravo” (Iz 42,3-4).
Otac mu kaţe: “Oblikovah te i postavih te za savez narodu i svjetlost pucima ...”
(Iz 42,6).
107
Evo, narodi zemlje uvuĉene u strašan rat što traje na Balkanu, ĉine zajednice meĊu
sobom, ujedinjene tolikim vezama, urezanim ne samo u pamćenja prošlosti, nego i u
zajedniĉku nadu jedne bolje budućnosti, temeljene na vrijednostima pravednosti i mira.
Svaki od tih naroda predstavlja posebno dobro, potvrdu mnogovrsnog bogatstva što ga
je Stvoritelj darovao ĉovjeku i cijelom ĉovjeĉanstvu.
Osim toga, svaki narod ima pravo na samoodreĊenje kao zajednica. Rijeĉ je o
pravu koje se moţe ostvariti bilo u vlastitoj politiĉkoj suverenosti, bilo u federaciji ili
konfederaciji s drugim narodima. Je li se mogao saĉuvati jedan ili drugi oblik meĊu
narodima bivše Jugoslavije? Teško je to iskljuĉiti. Ipak, rat koji se razbuktao, ĉini se,
udaljio je takvu mogućnost.
A rat je još u tijeku. Ljudski govoreći, moţe izgledati teško nazrijeti mu kraj. Pa
ipak: “Bog izljeĉive stvori nacije...” (usp. Mudr 1,14: Vulg.).
6. Obraćamo se, dakle, Tebi, Kriste, Sine Boga ţivoga, Rijeĉi koja si milina Oĉeva,
i koji si htio izvršiti poslanje sluge našeg Otkupljenja. Ti si opravdanje grešnika, svih
grešnika i zlotvora ljudske povijesti.
Ti si savez ljudi, svjetlost naroda.
Budi s nama. Zagovaraj nas. Moli s nama grešnicima, kako ne bi prevladale tmine.
Oprosti naše krivnje - strašne krivnje ljudi kojima vlada mrţnja - tako kao što i mi
opraštamo... Traţeći da se raskine spirala zla... Ti sam uništi mrţnju što razdvaja
narode. Ondje gdje sada obiluje grijeh uĉini da preobiluje pravednost i ljubav, na koje je
pozvan svaki ĉovjek, svaki narod u Tebi, Knezu Mira.
U ovom teškom trenutku, obraćamo se i tvojoj Presvetoj Majci, koja je isto tako
Majka svih naroda, Majka posebice naroda Europe, koji su njoj tijekom stoljeća podizali
glasovita svetišta, i danas cilj mnoštva hodoĉasnika. Mislim u ovom trenutku prije svega
na marijanski hram Svete Marije Velike u Rimu, na “Stijenu Nerazorivu” u Ukrajini i na
ona mjesta poboţnosti u Rusiji, u kojima se slika Majke Boţje ĉasti pod naslovom
Gospe od Wladimirska, Kazana, Smolenska. Moja misao upućena je takoĊer svetištima
Mariapocs u MaĊarskoj, Marije Bistrice u Hrvatskoj, Studenice u Srbiji, nacionalnom
svetištu “Ţalosne” u Slovaĉkoj, “Vrata Zore” u Litvaniji, svetištima Anglona u Letoniji,
Marije Pomoćnice u Sloveniji, Czestochowa u Poljskoj, Montserrat u Španjolskoj, Lurd
u Francuskoj, Fatima u Portugalu ... i još tolikim drugim.
Presvetoj Mariji, Majci tvojoj i Majci našoj, o Kriste, cijela Europa upućuje ovu
svoju molitvu za mir, sluţeći se u današnjem slavlju svim jezicima kojima se govori na
ovom kontinentu.
7. Neka budu porušene barijere mrţnje!
O Boţe Mira! Poravnaj ljudske putove, kako bi znali opet ţivjeti zajedno kao
susjedi, kao braća i sestre, “Djeca Oĉeva u JedinoroĊenome Sinu” (usp. Ef 1,4-5): u
Isusu Kristu, našem istinskom Miru.
----------
OR, 11-12. sijeĉnja 1993, str. 10; ASS/1993, str. 31; Assisi 1993, str. 61-65.
108
SLUŢENJE MIRU JE RASPOZNAJNI ZNAK KRISTOVIH UĈENIKA
Poslije završnog euharistijskog slavlja Molitvenog susreta za mir u Europi i

osobito u Bosni i Hercegovini, Sveti Otac se prije molitve “AnĊeoskog pozdrava”
još jednom obratio sudionicima kraćim govorom.

1. Na završetku ovog molitvenog susreta u Asizu, koji je zapoĉeo juĉerašnjim
Bdijenjem i nastavljen danas prijepodne slavljenjem svete mise, osjećam da s vama, koji
ste sudjelovali u njemu tako gorljivo, nadvladavajući neprilike i poteškoće, trebam
podijeliti osjećaj duboke zahvalnosti Gospodinu za osobitu milost koja je svakom
udijeljena.
Doista, apel što sam ga prošlog 1. prosinca uputio zajedno s predstavnicima
episkopata Europe, naišao je na zborski i velikodušan odgovor unutar Katoliĉke Crkve,
a naišao je na odjek i u drugim Crkvama i kršćanskim crkvenim zajednicama, kao i kod
predstavnika Ţidovstva i Islama. To je jasan znak da savjest ljudi i ţena, osjetljivih za
religiozne vrijednosti i za one koji traţe dobro ĉovjeĉanstva, postaje uvijek više pozorna
za probleme trpećeg ĉovjeka, ţrtve sukobâ, ĉijih ni razloga ni ciljeva ne shvaća. Kod
svih se izoštrava osjećaj odgovornosti za završetak svakog rata i za mir temeljen na
pravdi i na meĊusobnoj pomirbi.
Ta svjesnost što izbija iz dubine našeg odgovora Bogu, nije li moţda dar
Gospodina? Da, ona je dar Boţji, kao što je to i mir kojemu teţimo i u ime kojega smo
se ponovno skupili ovdje u Asizu.
Neka nam Bog udijeli milost da budemo uvijek više vjerni ovom nesebiĉnom i
hitnom sluţenju u korist mira. To sluţenje je vlastito svakom istinskom vjerskom
drţanju i predstavlja raspoznajni znak za Kristove uĉenike, kojima je On, prije muke,
htio povjeriti mir kao svoju vlastitu baštinu (usp. Iv 14,27).
2. Ţelim, osim toga, u ovom okviru duhovnog bratstva, zahvaliti svima
okupljenima: gospodi kardinalima, braći u episkopatu, svećenicima, redovnicima,
redovnicama i, posebice, mladima, tako brojnim i vidno zabrinutim za mir i zauzetim u
njegovu traţenju i stvarnom izgraĊivanju.
Moja se zahvalnost proteţe na braću i sestre drugih Crkava i kršćanskih crkvenih
zajednica, koji su nas pratili od poĉetka Molitvena susreta; njihova nazoĉnost u Asizu
podcrtava još jednom na vidljiv naĉin ekumensku dimenziju zauzimanja za mir.
Svoju najiskreniju zahvalnost upravljam predstavnicima Islama za njihovo
sudjelovanje u sinoćnjem Bdijenju. S ljubavlju pozdravljam i našu “stariju braću”
Ţidove, s nama duhovno sjedinjenu u obraćanju Bogu za dragocjeni dar njegove pravde
i njegova mira.
Juĉerašnji dogaĊaj nam je pruţio priliku da obnovimo nezaboravni Molitveni dan
koji je odrţan u listopadu 1986. na ovom istom mjestu, obiljeţenom duhom Franje,
hodoĉasnika i apostola mira. Ponovni susret nam je dao mogućnost da iznova potvrdimo
duboke veze koje nas ujedinjuju u sluţenju ĉovjekovoj stvari i njegovim najlegitimnijim
teţnjama.
3. Ovaj je susret bio posvećen osobito molitvi za mir u Europi, imajući pred oĉima,
prije svega, teško stanje puĉanstava na Balkanu. Proveli smo ga zajedno; pridruţile su
nam se partikularne Crkve cijelog europskog kontinenta. Naš zajedniĉki cilj je bio
oĉitovati i uĉiniti plodnom neprestanu zabrinutost koja nas proţima za one koji trpe
zbog zaslijepljenosti i tvrdoće srca drugih ljudi; brige za onoga - dijete, ĉovjeka, ţenu,
109
starca, nenaoruţana civila, pojedinca i narod - tko je prisiljen platiti ţalosnu cijenu rata
koji nisu htjeli, ali ga podnose.
Naše zanimanje ţeli biti djelotvorno, ostvareno u ţarkoj i neprestanoj molitvi, koju
treba pratiti nesebiĉna akcija pomoći i humanitarne potpore. Naše zalaganje ţeli, k
tome, biti usmjereno promicanju kulture mira sa svakodnevnim ĉinima poštivanja pravâ
drugih i sa strpljivim djelom pomirenja.
Dok vam govorim, u Ţenevi se priprema nastavak pregovora za mir u Bosni i
Hercegovini. Neka Bog dade svim sudionicima na tom odluĉujućem susretu mudrosti i
odvaţnosti kako bi postigli rješenja prihvatljiva za sve strane, u cilju istinskog i trajnog
mira.
4. Htio bih sve ovo povjeriti zagovoru asiškog Sveca koji je sam simboliĉki znak
mira. Htio bih, iznad svega, zazvati nad naše ĉeţnje i nad naše planove mira majĉinsku
zaštitu Presvete Marije. Neka nam Djevica postigne od boţanskog Sina, koji je postao
Ĉovjekom, milost da ugledamo kako je konaĉno u Europi i svijetu zasjao mir, mir koji
neće nikada imati kraja.
Svijeće što sam ih maloprije predao ĉlanovima delegacija koje su došle iz podruĉja
opustošenih ratom, neka budu rjeĉit simbol mira, sveopćeg cilja kojemu je bio usmjeren
ĉitav naš molitveni susret koji je, evo, stigao do svojega kraja.
Ti slabi plamiĉci nade neka ponesu svima koji ţive u ţalosti i ruševinama,
prouzrokovanim trajnim borbama, utjehu Boţjeg svjetla i ljubavi, jedinog pravog izvora
mira.
Neka nas sve prati i svima bude u pomoći Marija, Kraljica mira. Njoj se sada svi
obraćamo.
----------
OR, 11-12. sijeĉnja 1993, str. 11; ASS/1993, str. 32-33; Assisi 1993, str. 66-69.
REDOVNICI I REDOVNICE SU DALI I NASTAVLJAJU DAVATI

JUNAĈKO SVJEDOĈANSTVO LJUBAVI
Susret u Asizu s kontemplativnim redovnicama - 10. siječnja 1993.
Ivan Pavao II. se 10. sijeĉnja 1993, prije povratka iz Asiza u Rim, susreo s
kontemplativnim redovnicama asiške biskupije, klarisama, augustiniankama i
benediktinkama. I njima je odrţao poduţi prigodni govor u kojem se osvrnuo na
ratne patnje na Balkanu te ih pozvao na molitvu. Evo tog dijela Papina govora.
Predrage sestre u Kristu!

(1. ...)
Kako se s vama ne sjetiti, na ovaj molitveni dan za mir u Europi, na osobit naĉin u
izmuĉenim podruĉjima Balkana, tolikih redovnika i redovnica, od kojih mnogi pripadaju
franjevaĉkoj obitelji koji tamo ţive? Oni su dali i nastavljaju davati junaĉko
svjedoĉanstvo ljubavi i trude se na pomirenju srdaca, dijeleći nevolje i patnje
puĉanstava, uz rizik vlastita ţivota.
Vi, drage sestre, pripadate samostanima kontemplativnog ţivota biskupije,
predstavljate uţivo sva mjesta gdje, u Europi i u svijetu, kontemplativne duše dan za
danom, i na poseban naĉin u sadašnjim okolnostima, uzdiţete svoje ţarke molitve
Darovatelju svakog dobra, da nad sve siĊe Duh ljubavi i praštanja, sloge i mira. Svijetu
110
su potrebne vaše “ĉiste ruke koje se diţu prema nebu bez srdţbe i prepirke” (usp. 1 Tim
2,8) da isprose mir.
(...)
----------
OR, 11-12. sijeĉnja 1993, str. 12; Assisi 1993, str. 81.
POTICAJ NA MOLITVU DA BOG UDIJELI MIR I SLOBODU

TE POŠTIVANJE PRAVA I DOSTOJANSTVA SVAKOG ĈOVJEKA I NARODA
Na audijenciji je bila skupina hodoĉasnika iz Splita. Papa ih je pozdravio i

pozvao da nastave moliti za mir.
Srdaĉno vas pozdravljam, draga hrvatska mladeţi!

Prošle smo subote i nedjelje molili u Asizu za mir u svijetu, u Europi, i posebno u
balkanskim zemljama. Nastavite moliti zajedno sa mnom da milosrdni Bog udijeli
toliko ţeljeni mir, zajedno sa slobodom i poštivanjem prava i dostojanstva svakog
ĉovjeka i naroda.
Povjeravam vas zagovoru Presvete Bogorodice, Kraljice mira.
----------
OR, 14. sijeĉnja 1993, str. 5; Assisi 1993, str. 99; ASS/1993, str. 42.
MIR SE NE MOŢE TEMELJITI OSIM NA ISTINI I SLOBODI
U tradicionalnom primanju diplomatskog zbora, akreditiranog pri Svetoj

Stolici, Ivan Pavao II. se u svojem govoru 16. sijeĉnja 1993. osvrnuo na prilike i
politiĉku situaciju u svijetu prošle godine. Osobito je istaknuo ţarišta rata i
materijalno i moralno siromaštvo u nekim dijelovima svijeta.
Spomenuo je ratove u Africi (Liberija, Ruanda, Sudan, Somalija), nasilja i
ubijanja na sredozemnom podruĉju (Alţir, Sveta zemlja, Libanon, Cipar, Irak),
ţarišta napetosti u mnogim republikama bivšeg Sovjetskog Saveza (osobito
Georgija i podruĉje Kavkaza). Poseban naglasak je stavljen na rat u Bosni i
Hercegovini, i taj dio Papina govora ovdje donosimo.
Ekscelencije, dame i gospodo!

I.
(...)
U Europi: Bosna i Hercegovina
4. Ali takoĊer i bliţe nama, ekscelencije, dame i gospodo, rat pokazuje svoju
nemilosrdnu brutalnost. Razumije se, mislim na bratoubilaĉke borbe u Bosni i
111
Hercegovini. Cijela Europa je time poniţena. Njezine institucije su obezvrijeĊene. Kao

da su poništena sva nastojanja oko mira iz proteklih godina. Poslije velike nesreće
posljednjih dvaju svjetskih ratova koji su izbili u Europi, odluĉeno je da drţave više
nikada ne bi trebale pribjegavati oruţju i da ne bi trebalo podrţavati njegovu uporabu za
rješavanje unutarnjih i meĊusobnih problema. Konferencija o sigurnosti i suradnji u
Europi (KESS) je izradila neka naĉela i kodeks ponašanja, prihvaćene pristankom svih
drţava sudionica. Sada, pred našim oĉima, ta naĉela i obveze koje iz njih proizlaze
sustavno se krše. Humanitarno pravo, teško dostignuće ovog stoljeća, više se ne poštuje.
Najosnovnija naĉela koja ureĊuju ţivot u društvu bivaju izrugana od pravih hordi koje
siju teror i smrt. Kako ne misliti, dame i gospodo, na onu djecu, obiljeţenu tako uţasnim
prizorima? Na one obitelji razdijeljene i rasute po putovima, lišene materijalnih dobara i
bez pomoći? Na one obešĉašćene ţene? Na one zatvorene i zlostavljane osobe u
logorima za koje se drţalo da su zauvijek nestali? Svetoj Stolici neprestance stiţu
tjeskobni apeli katoliĉkih i pravoslavnih biskupa, kao i muslimanskih vjerskih poglavara
iz onih krajeva, da se zaustavi to kolektivno muĉenje i da se poštuje barem humanitarno
pravo. Ovog današnjeg jutra ja sam pred vama odjek tih apela. MeĊunarodna zajednica
bi morala snaţnije pokazati svoju politiĉku volju o neprihvatljivosti agresije i
teritorijalnog osvajanja silom, i zablude o “etniĉkom ĉišćenju”. Eto zbog ĉega, vjeran
svojemu poslanju, drţim nuţnim ovdje najsveĉanije i najodluĉnije ponoviti svima
odgovornima u drţavama koje vi predstavljate, kao i svima onima koji u Europi ili
drugdje drţe u ruci oruţje da bi ga usmjerili na svoju braću:
- agresivan rat je nedostojan ĉovjeka;
- moralno i fiziĉko uništavanje protivnika ili stranaca je zloĉin;
- praktiĉna ravnodušnost prema takvu naĉinu ponašanja oznaĉava kriviĉni propust;
- konaĉno, oni koji se upuštaju u te zloĉine, oni koji ih ispriĉavaju ili opravdavaju,
odgovarat će za njih ne samo pred meĊunarodnom zajednicom, nego još više pred
Bogom.
Neka odjeknu na ovom mjestu rijeĉi proroka Izaije: “Jao onima koji zlo dobrom
nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu” (Iz 5,20). Mir
se ne moţe temeljiti nego na istini i slobodi: to danas zahtijeva puno lucidnosti i
odvaţnosti. Katolici Europe molili su za tu milost u Asizu, u vrijeme dirljivog
molitvenog susreta 9. i 10. sijeĉnja. Molitvom i proĉišćujućom pokorom molili smo od
Boga oproštenje za sve povrede mira, za toliki prezir bratstva, i usrdno smo ga zazivali
neka poštedi Europu od tog vala mrţnje i patnje, ĉije zapljuskivanje, kako se ĉini,
ĉovjek nije u stanju zaustaviti.
(...)
----------
OR, 17. sijeĉnja 1993, str. 4. (na franc. j.), str. 6. (tal. pr.); GK, 31. sijeĉnja 1993, str. 3.
SVJEDOĈITI I PROVODITI U DJELO EVANĐELJE MIRA
Papa je na “AnĊeoskom pozdravu” 17. sijeĉnja 1993, pred poĉetak

“Molitvenog tjedna za jedinstvo kršćana”, pozvao vjernike na molitvu za to
jedinstvo, a isto tako i za jedinstvo narodâ i mir u svijetu. Iako pri ukazivanju na
bratoubilaĉke ratove nije izriĉito spomenuo prilike u Hrvatskoj i Bosni i
112
Hercegovini, stavljajući taj poziv u kontekst molitvenog susreta u Asizu 9. i 10.

sijeĉnja, sigurno je prvenstveno mislio na prilike u tim krajevima.
Uz ostalo, Papa je rekao:
(...)
Naš svijet, uvijek na kušnji od podjela i suprotstavljanja, nerijetko je pozornica
ubilaĉkog nasilja i bratoubilaĉkih ratova, kao što to, naţalost, kronika potvrĊuje i ovih
dana. Nuţno je i urgentno dosljedno svjedoĉenje onih koji vjeruju u EvanĊelje mira i
znaju ga provesti u djelo u svom svakidašnjem postojanju. Asiški susret prošle subote i
nedjelje promatra se u toj perspektivi.
(...)
----------
OR, 18-19. sijeĉnja 1993, str. 5.
PAPINA PODRŠKA HUMANITARNOJ INICIJATIVI:

“INSIEME - DIAMO UNA MANO A CHI SOFFRE”
Rimski dnevni list “La Repubblica” svake godine organizira dobrotvornu

akciju prikupljanja pomoći za one koji su u nevolji. U sijeĉnju 1993. provedena je
akcija u korist puĉanstva Balkana.
Na završetku marijanske molitve, Papa je izrazio kako vrlo cijeni tu inicijativu
i zaţelio njezin puni uspjeh.
(...)
Ţelim sada izraziti kako visoko cijenim inicijativu solidarnosti: “Zajedno - dajmo
ruku onome tko trpi” (Insieme - Diamo una mano a chi soffre), što ju je pokrenuo
dnevni list glavnoga grada. Ona ide za tim da pomogne puĉanstvima balkanskih
podruĉja, pogoĊenih ratom koji, naţalost, ne daje znaka da će prestati.
To natjecanje velikodušnosti, koje ukljuĉuje mlade rimskih škola, apelira takoĊer
na svakog graĊanina, odgovarajućim potpisivanjem. Od srca ţelim da inicijativa
postigne puni uspjeh za potporu ţrtvama ratnog nasilja - osobito djeci - i za porast u
svima ljubavi i zauzimanja za mir.
----------
OR, 25-26. sijeĉnja 1993, str. 5; ASS/1993, str. 63.
PODSJEĆANJE NA MOLITVENI SUSRET U ASIZU I PAPINA

PONOVNA ZAHVALA SVIMA KOJI SU SUDJELOVALI
Završetak molitvenog tjedna za jedinstvo kršćana - 25. siječnja 1993.
Na svetkovinu Obraćenja sv. Pavla, apostola poganâ, i na završetku 26.

molitvenog tjedna za jedinstvo kršćana, Sveti Otac je 25. sijeĉnja uveĉer slavio
113
euharistiju u bazilici sv. Pavla izvan zidina. U prigodnoj homiliji, u kojoj je

govorio o ostvarivanju jedinstva meĊu kršćanima, osvrnuo se i na meĊuvjerski
molitveni susret za mir, odrţan u Asizu. Evo izvoda iz te homilije.
(...)
4. (...) Ţelim se vratiti na onu molitvu za mir u Europi, i posebice na Balkanu, koja
je odrţana u Asizu poĉetkom ovog mjeseca. Ponovno upućujem svoju srdaĉnu zahvalu
svima, osobito onoj našoj braći kršćanskih Crkava i zajednica Europe, koji su htjeli
sudjelovati s nama u onoj molitvi. Zajedno s predsjednicima katoliĉkih biskupskih
konferencija cijele Europe, zatraţili smo da se, u povezanosti s porukom 1. sijeĉnja za
Svjetski dan mira, potakne takva molitva u svim biskupijama i ţupama. Zahvalni smo,
stoga, svoj našoj braći koja su se prihvatila takve molitve zajedno s nama ili usporedo s
nama. U tome je Asiz predstavljao jedinstveni izraz.
Zahvaljujemo našoj pravoslavnoj braći. Makar njihova nazoĉnost u Asizu nije
mogla biti potpuna, rijeĉi kojima su nam se obratili odavale su ispunjenost istom
briţnošću, istom kršćanskom solidarnošću što je zahtijeva upravo mir u Europi. Na
poseban naĉin zahvaljujemo za poruku ekumenskog carigradskog patrijarha
Bartolomeja I, kao i za poruku srpskog patrijarha Pavla. Ĉitali smo njihove rijeĉi
prepune bola i ganuća. Ukljuĉili smo ih u Asizu u naše molitve.
(...)
----------
OR, 27. sijeĉnja 1993, str. 4; ASS/1993, str. 65; Assisi 1993, str. 100-101.
PAPA I DALJE POZIVA NA MOLITVU ZA MIR I POTIĈE ZARAĆENE STRANE

NA STRPLJIV DIJALOG I PREGOVORE
Papa je sve nazoĉne potaknuo da mole za mir u bivšoj Jugoslaviji, a

sukobljene strane pozvao na strpljiv dijalog i pregovaranje.
(...)
Poslije apela koji je upravljen iz Asiza za mir u Europi i prije svega na Balkanu,
htio bih danas, dodati poziv da obnovimo našu molitvu za mir u bivšoj Jugoslaviji, jer
su pojaĉani napadi na Sarajevo i ponovno zapoĉeli sukobi u zaleĊu Zadra u Hrvatskoj. S
obzirom na ovo posljednje, stigao mi je hitan apel srpsko-pravoslavnog patrijarha Pavla
u prilog mira i da zašuti oruţje prije nego što bude prekasno.
Kao što sam govorio u vrijeme asiškog bratskog susreta za odupiranje sukobima,
mi kao vjernici nemamo snaţnijeg sredstva od molitve: “to je naša snaga; to je naše
oruţje ... Nismo ni snaţni, ni moćni, ali znamo da Bog ne ostavlja bez odgovora molitve
onih koji mu se utjeĉu iskrenom vjerom, prije svega kad je rijeĉ o sadašnjoj i budućoj
sudbini milijuna osoba”.
Nema pomirenja bez strpljivog i napornog dijaloga, da bi se došlo do rješenjâ
prihvatljivih za sve strane u cilju istinskog i trajnog mira, i zato obnavljam poziv uĉinjen
više puta, dapaĉe zazivam u ime Boţje sve zaraćene strane neka naprave mjesta za
pregovore koji su u tijeku, poštivajući uvjete što ih oni traţe i ispunjavajući sve već pot-
114
pisane obveze. Dao Knez Mira da se meĊunarodne instancije i njihovi predstavnici i

pregovaraĉi ne umore u ponovnom pokretanju dijaloga i u traţenju rješenja prikladnih
da vrate mir.
----------
OR, 28. sijeĉnja 1993, str. 1; GK, 7. veljaĉe 1993, str. 4; ASS/1993, str. 69;
Assisi 1993, str. 102-103.
I MLADI MOGU BITI GRADITELJI MIRA - MOLITVOM
Pastirski pohod u Rim - 31. siječnja 1993.
Pohodivši rimsku ţupu sv. Pija X, na Balduini, Papa se obratio posebno djeci
i pozvao ih na molitvu za mir, osobito na Balkanu. Evo tih Papinih rijeĉi.
(...)
Nastojimo na koncu ovoga stoljeća spreĉavati ratove i raditi za mir. Tako smo
nedavno ovog mjeseca molili u Asizu za mir u Europi; nije iznova svjetski rat, ali jest
rat regionalni, vrlo dramatiĉan, meĊu susjednim narodima, s velikim okrutnostima.
Zato je dobro da vi mladi ljubite mir, molite za mir, tako molite takoĊer za
Kristovo kraljevstvo, jer Boţje kraljevstvo je mir, i Krist je naš mir. Ţelim vam da
rastete kao graditelji mira: i najmanji mogu biti graditelji mira. Dapaĉe, njihov glas,
njihov krik ima posebnu rjeĉitost. I ja ovu svoju molitvu za mir povjeravam cijeloj
Crkvi, a na poseban naĉin Crkvi mladih, Crkvi djece.
----------
“NA BARBARSTVO MRŢNJE I RASIZMA VALJA ODGOVORITI

SNAGOM LJUBAVI I SOLIDARNOSTI”
Pismo sarajevskom nadbiskupu mons. Vinku Puljiću - 2. veljače 1993.
Na poĉetku pismene poruke Sveti Otac istiĉe kako molitve što su se 9. i 10.
sijeĉnja u Asizu uzdizale k Bogu, bude nadu da bi sadašnje nasilje i nevolje mogle
uskoro prestati, zatim kako svojim pismom ţeli posvjedoĉiti da je osobito bliz
patnjama pastira i puĉanstva Bosne i Hercegovine. Posebice je naglasio
zabrinutost za mnoge obitelji, naroĉito djecu, te apelira na solidarnost i
velikodušnost cijele Crkve. U pismu takoĊer upozorava na potrebu da se pastiri i
svi odgovorni za obiteljski pastoral hitno zauzmu za majke, zaruĉnice i djevojke
koje su zbog etniĉke mrţnje i surove bludnosti pretrpjele nasilja na svoju ţensku
ĉast.
115
ĈASNOM BRATU
MONS. VINKU PULJIĆU,
NADBISKUPU SARAJEVSKOM
Ĉasni brate u episkopatu!

Molitva koju smo uzdizali Bogu 9. i 10. sijeĉnja za mir na balkanskom podruĉju
potiĉe nas da se nadamo da bi sadašnja nasilja i nevolje mogle uskoro prestati i ustupiti
mjesto izmirenju i miru.
Ovim svojim pismom ţelim Vam posvjedoĉiti da se osjećam vrlo bliz patnjama
pastira i puĉanstava Bosne i Hercegovine, na koje se sruĉuju kobne posljedice
dugotrajnog materijalnog i duhovnog razaranja. Sa strepnjom mislim na krajnje
posljedice kojima su izloţene mnoge obitelji, a posebno djeca, zbog kojih nadasve
osjećam duţnost da apeliram na solidarnost i na velikodušnost cijele Crkve.
Upravo će unutar obiteljî, posebice onih koje su pogoĊene gubitkom kojega ĉlana i
koje su iskusile naroĉito grozna nasilja, morati zapoĉeti muĉan hod pomirenja. Doista,
morat će iz obitelji, svetišta ţivota i ljubavi, otpoĉeti napor društvenog izmirivanja,
kojemu će se morati posvetiti ĉim se više ne bude ĉula smrtonosna tutnjava oruţja.
Zadaća je pastira, stoga, da već sada predvide prikladne inicijative, sposobne da ohrabre
obitelji za djela izmirenja, velikodušnosti i kršćanske ljubavi.
Osobito se pak trebaju pastiri i svi vjernici odgovorni za obiteljski pastoral, hitno
pobrinuti za majke, zaruĉnice i djevojke koje su zbog rasne mrţnje ili brutalne poţude
pretrpjele nasilje. Ta stvorenja, koja su bila predmetom tako teške povrede, moraju moći
naći u zajednici oslonac razumijevanja i solidarnosti. U tako bolnoj situaciji trebat će im
pomoći da razlikuju nasilni ĉin vrijedan svake osude, pretrpljen od ljudi poremećena
razuma i pomućene savjesti, i stvarnosti novih ljudskih bića, ipak došlih na svijet. Kao
slike Boţje, ta stvorenja morat će biti poštivana i ljubljena, ništa drukĉije nego svaki
drugi ĉlan ljudske obitelji.
S najvećom jasnoćom će trebati isticati da je dijete koje će se roditi bez ikakve
odgovornosti u odnosu na sve strašno što se dogodilo, da je nevino i da se, stoga, ne
moţe ni na koji naĉin smatrati agresorom.
Cijela će se zajednica zato morati okupiti oko tih ţena, tako bolno povrijeĊenih, i
ĉlanova njihovih obitelji, da im se pomogne da ĉin nasilja pretvore u ĉin ljubavi i
prihvaćanja. EvanĊelje nas podsjeća da se na nasilje ne smije odgovoriti nasiljem (usp.
Mt 5,38-41). Na barbarstvo mrţnje i rasizma valja odgovoriti snagom ljubavi i
solidarnosti. Nije li apostol Pavao preporuĉio rimskim kršćanima, koje je progonila
neprijateljska sila: “Nikome zla za zlo ne uzvraćajte. Nastojte ĉiniti dobro pred svim
ljudima ... Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj dobrom!” (Rim 12, 17.21).
Siguran sam da će i druge Crkve, ne samo u Europi nego u svim dijelovima svijeta,
znati naći prikladne naĉine da priteknu u pomoć osobama i obiteljima koje su se našle u
uvjetima tako teškog materijalnog, psihološkog i duhovnog stanja. Takvim
dobrotvornim inicijativama dajem svoje najsrdaĉnije ohrabrenje, sjećajući se Kristovih
rijeĉi: “Tko god primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima” (Mk 9,37).
Glede, pak, siroĉadi i napuštene djece, ţelim uputiti rijeĉ poštovanja prema onima
koji se trude da pomognu postupcima posvojenja: kad malenima uzmanjka potpora onih
koji su ih rodili, ĉin je velike ljudske i kršćanske vrijednosti pruţiti im toplinu novoga
doma.
116
Jamĉeći svima koji su u nevolji briţno suosjećanje ove Rimske Crkve koja
“prednjaĉi u ljubavi”, šaljem Vam, ĉasni brate, kao i ostalim crkvenim predstojnicima to
toga podruĉja i puĉanstvima tako teško iskušavanim, svoj poseban apostolski
blagoslov koji popraćujem jamstvom ustrajne i usrdne molitve.
Vatikan, 2. veljaĉe 1993.

PAPA IVAN PAVAO II.
----------
OR, 27. veljaĉe 1993, str. 1; GK, 14. oţujka 1993, str. 3; ASS/1993, str. 184-185;
Assisi 1993, str. 107-109.
PAPIN PONOVNI POZIV NA MOLITVU ZA MIR I POTICAJ

NA PRUŢANJE HUMANITARNE POMOĆI BOSNI I HERCEGOVINI
“Anđeoski pozdrav” - 14. veljače 1993.
Okupljenima na molitvu “AnĊeoskog pozdrava” na Trgu sv. Petra Papa je

kazao da puĉanstva balkanskog podruĉja ne treba ostaviti u situaciji koja svakim
danom postaje tragiĉnija i okrutnija. Pozvao je sve koji vjeruju na molitvu
Gospodinu, da udijeli dar mira izmuĉenim puĉanstvima Bosne i Hercegovine i da
upravi savjesti onih koji su na vlasti da se zaloţe za prestanak nasilja i za
omogućavanje pruţanja humanitarne pomoći.
Danas je liturgijski blagdan svetih Ćirila i Metoda, suzaštitnika Europe. Zauzetost

Svete Braće za duhovno spasenje i društveni napredak slavenskih naroda vodi nas
mišlju dragim puĉanstvima Balkana i predstavlja za nas snaţan poziv da ih se ne ostavi
u situaciji koja svakim danom postaje sve tragiĉnijom i okrutnijom.
Ţalostima rata pridodaju se i one što ih uzrokuju glad i nedostatak osnovnih
ţiveţnih namirnica.
Pozivam ponovno sve koji vjeruju da zajedno sa mnom uprave molitvu da
Gospodin udijeli izmuĉenim puĉanstvima Bosne i Hercegovine dar mira i da vodi
savjesti onih koji imaju odgovornost upravljanja kako bi uĉinili svaki napor da se
zaustave nasilja, da bi se omogućilo da humanitarne pomoći stignu na odredišta.
Zajedno sa svetom braćom Ćirilom i Metodom, koji su slavenske narode ljubili
posebnom ljubavlju, zazovimo majĉinsku zaštitu Djevice Marije neka preokrene srca u
ponašanje istinskog bratstva.
Marijo, Majko milosrĊa, moli za nas!
----------
OR, 15-16. veljaĉe 1993, str. 1; ASS/1993, str. 142.
117
PAPA IZNOVA POTIĈE NA MOLITVU ZA MIR U SLOBODI I

PRAVDI ZA SVE NARODE NA BALKANU
Generalna audijencija - 17. veljače 1993.
Bili su nazoĉni i ĉlanovi Hrvatskoga kulturnog društva “Osijek” iz Osijeka.

Uputio im je zaseban pozdrav, izrazio ţaljenje što rat još traje u Hrvatskoj i u
Bosni i Hercegovini te ih pozvao na molitvu za mir u slobodi i pravdi.
Draga mladeţi, srdaĉno vas pozdravljam!

Dolazite iz Osijeka, grada u istoĉnoj Hrvatskoj koji je mjesecima bio izloţen
ratnim razaranjima. Naţalost, strahote rata još uvijek traju u nekim krajevima vaše
domovine, a posebno u susjednoj Bosni i Hercegovini. Molite sa mnom Gospodina da
udijeli mir u slobodi i pravdi svim narodima na Balkanu.
Povjeravam vas majĉinskoj zaštiti Bogorodice Marije, utjehe onih koji su u nevolji.
----------
OR, 18. veljaĉe 1993, str. 5; GK, 28. veljaĉe 1993, str. 4.
SVIJET STOJI KAO BESPOMOĆAN SVJEDOK PRED DRAMOM

PUĈANSTVA BOSNE I HERCEGOVINE
Poruka Generalnom tajniku OUN-a - 1. oţujka 1993.
Papa Ivan Pavao II. je 1. oţujka 1993. uputio vlastoruĉnu poruku

Generalnom tajniku Organizacije Ujedinjenih Nacija, gosp. Boutrosu Boutrosu
Ghaliju, koju mu je 11. oţujka 1993. u Staklenoj palaĉi u New Yorku uruĉio kard.
Roger Etchegaray, predsjednik Papinskog vijeća za pravdu i mir.
U poruci se govori o dramatiĉnom stanju u Bosni i Hercegovini i o teškim
ljudskim posljedicama rata te Sveti Otac moli da se u okviru OUN-a uĉini što je
moguće za skoro postizanje mira.
NJEGOVOJ EKSCELENCIJI GOSPODINU

BOUTROSU BOUTROSU GHALIJU,
GENERALNOM TAJNIKU ORGANIZACIJE UJEDINJENIH NACIJA
Pred izazovima povijesti ljudi su se znali suoĉiti s najvećim poteškoćama,

oslanjajući se na snage što ih je, u svojoj milosrdnoj dobroti, svemogući Bog stavio u
njihovo srce i njihov razum. Danas svijet stoji kao bespomoćan svjedok pred dramom
koja već mjesecima mori puĉanstva Bosne i Hercegovine, a meĊunarodna zajednica bi
ţeljela pomoći ţrtvama tog rata: ranjenoj djeci, siroĉadi, osobama lišenim budućnosti,
obeshrabrenima pred okrutnošću ţivota; silovanim ţenama, muĉenima i izbaĉenima na
ulicu, na hladnoću i osamu, s onim što je preostalo od njihove obitelji, da se spasi što se
moţe; ljudima, najĉešće starcima, lišenima krova nad glavom i prisiljenima napustiti
ono što im je bilo bogatstvo njihova ţivota.
118
Cijela su sela opustošena, kuće spaljene, mjesta kulta, crkve i dţamije, sravnjena sa
zemljom kako bi se uklonili svi znakovi transcendentnosti. Ljudske zajednice i obitelji
su preseljene. Ţivot, tako dragocjen za sve i svakoga, nema više cijene. Smrt, muĉenje,
nasilje i progon su mnogostruko lice mrţnje koja pokreće jedne narode protiv drugih,
koji su kulturno, etniĉki i religiozno razliĉiti, ali geografski i povijesno doista bliski.
“Nikada više rata, nikada više!”, uzviknuo je moj prethodnik, blage uspomene papa
Pavao VI, pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih Nacija 4. listopada 1965. Pred
tragedijom Bosne i Hercegovine, kao Pastir Katoliĉke Crkve, zaklinjem ljude dobre
volje koji djeluju unutar Organizacije Ujedinjenih Nacija, da poduzmu sve što je u
njihovoj moći da se zaustavi taj rat. Boţja rijeĉ odzvanja u našim ušima: “Što si uĉinio?
Slušaj, krv brata tvojega iz zemlje k meni viĉe!” (Post 4,10). Što smo mi uĉinili, što mi
moramo uĉiniti da bi prestala eskalacija uţasa, nasilja, uništavanja ĉovjeka od ĉovjeka?
Organizacija Ujedinjenih Nacija je danas najprikladniji forum na kojem
meĊunarodna zajednica moţe preuzeti svoju odgovornost prema nekim svojim
ĉlanicama koje su nesposobne da same prihvate svoje razliĉitosti. Autoritet prava i
moralna snaga najviših meĊunarodnih instancija temelji su na kojima poĉiva pravo na
intervenciju kako bi se spasila puĉanstva koja su huškaĉi rata u svojoj ubilaĉkoj ludosti
uzeli kao taoce.
Dijalog u kojemu sudjeluju odgovornici strana u sukobu trebao bi im pomoći da se
uzajamno poštuju umjesto da se suprotstavljaju, da upotrijebe sve svoje energije da bi
zaustavili rat na terenu, a ne da traţe politiĉke probitke; da izgraĊuju svoj vlastiti narod
na ĉvrstim temeljima pravde koja je preduvjet mira, umjesto da slijede ambicije koje ga
mogu samo uništiti.
Izriĉući vam ţalost što je osjećam pred ratom u bivšoj Jugoslaviji te povjerenje
koje osjećam u djelovanje Ujedinjenih Nacija u korist mira, molim Vas, gospodine
Generalni tajniĉe, da o ovome izvijestite i sve ĉlanove Vijeća sigurnosti koji su
odgovorni da bdiju nad sudbinom dotiĉnih naroda. Ti narodi i cijela meĊunarodna
zajednica bit će im zahvalni što imaju odvaţnosti za mir, ne štedeći nikakav napor,
nikakvih ţrtava niti sredstava prikladnih da se vrati mir tim narodima, krov izbjeglicama
i prognanicima, ognjište siroĉadi, mjesto molitve vjernicima.
S mojom zahvalnošću za Vaše zalaganje za mir u Bosni i Hercegovini, molim Vas,
gospodine Generalni tajniĉe, da primite izraze mojeg visokog poštovanja.
Iz Vatikana, 1. oţujka 1993.

PAPA IVAN PAVAO II.
----------
OR, 13. oţujka 1993, str. 1; GK, 21. oţujka 1993, str. 1; ASS/1993, str. 214;
Assisi 1993, str. 113-115.
AGRESIVAN RAT JE NEDOSTOJAN ĈOVJEKA I VAPI

ZA OSVETOM PRED LICEM BOŢJIM
“Anđeoski pozdrav” - 7. oţujka 1993.
Skrećući u svom govoru, prilikom molitve “AnĊeoskog pozdrava”, pozornost

na nepravde, neĉuvene okrutnosti i uţasne povrede ljudskog dostojanstva u
današnje vrijeme, iako nije izriĉito spomenuo, Papa je sigurno imao pred oĉima i
rat na podruĉju bivše Jugoslavije. Ipak, pri kraju svog obraćanja nazoĉnima, on je
119
o stanju u Bosni i Hercegovini govorio i izriĉito, istaknuvši kako se prošlog dana

susreo s gradonaĉelnikom Sarajeva, Muhamedom Kreševljakovićem.
Evo dijelova toga Papina govora.

1. ”Boţje oko bdije nad onima što ga se boje, nad onima što se pouzdaju u njegovo
milosrĊe”. Ove rijeĉi, uzete iz bogosluţja današnje korizmene nedjelje, pozivaju nas da
budemo pozorni na Boţji pogled. To nam je vrlo potrebno! To je potrebno cijelom
ĉovjeĉanstvu koje proţivljava zaista teške trenutke. Kako, naime, šutjeti pred ţalosnim
prizorom nepravdi i neĉuvenih okrutnosti koje kao da bacaju pojedince i narode na rub
ponora? Kako se moţe dogoditi da se u našem stoljeću, stoljeću znanosti i tehnike,
sposobnom da prodre u tajne prostora, moţemo opet naći kao nemoćni svjedoci uţasnih
povreda ljudskog dostojanstva?
Ne ovisi li to moţda o ĉinjenici da suvremena kultura, u širokoj mjeri, ide za
obmanom humanizma bez Boga, i hoće utvrditi ljudska prava zaboravljajući, dapaĉe
katkada i gazeći “prava Boţja”?
(...)
4. Braćo i sestre u Gospodinu, juĉer me je pohodio gradonaĉelnik Sarajeva, koji mi
je potvrdio kako se pogoršavaju tragiĉne vijesti što nam više od godinu dana stiţu od
izmuĉenih puĉanstava Bosne i Hercegovine. Potresne brojke o mrtvima, ranjenima,
silovanim ţenama, interniranima u koncentracijske logore i deportiranima u opakoj
operaciji etniĉkog ĉišćenja, kakve su nam priopćili u sijeĉnju, u Asizu, poglavar
muslimanske zajednice i biskupi sarajevske, banjaluĉke i mostarske biskupije, sad su još
dramatiĉnije.
Sa svoje strane ponovio sam sarajevskom gradonaĉelniku izraz solidarnosti cijele
Katoliĉke Crkve s tamošnjim puĉanstvima i zajamĉio sam mu da će Sveta Stolica
nastaviti upotrebljavati sva sredstva što ih ima na raspolaganju da bi pridonijela kraju
tog uzaludnog pokolja.
Osjećam zato duţnost da iznova uputim usrdan apel svim ljudima dobre volje, da
nastave, makar i pod cijenu teških odricanja, slati humanitarnu pomoć puĉanstvima koja
su najviše ratom pogoĊena.
Još jednom osjećam neodoljivu duţnost podsjetiti sve odgovorne za balkansku
dramu da je agresivan rat nedostojan ĉovjeka i vapi za osvetom pred licem Boţjim; da je
fiziĉko ili moralno uništavanje protivnika zloĉin; da je teritorijalno osvajanje, ostvareno
silom, neprihvatljivo. U ime Boţje, pozivam sve da odloţe oruţje! Nije nikada prekasno
da bi se popravilo poĉinjeno zlo i ponovno izgradila nova domovina!
----------
OR, 8-9. oţujka 1993, str. 1; GK, 14. oţujka 1993, str. 1. i 4; ASS/1993, str. 203-204;
Assisi 1993, str. 110-112.
BRATOUBILAĈKE BORBE NA PROSTORIMA BALKANA

TRN SU U TIJELU EUROPLJANA
Nastupna audijencija švedskog ambasadora - 18. oţujka 1993.
Papa Ivan Pavao II. je 18. oţujka 1993. primio u nastupnu audijenciju novog
švedskog ambasadora pri Svetoj Stolici, gosp. Toma Tscherninga. U prigodnom
govoru koji je izrekao, kad je za borbe koje se vode “pred našim vratima” rekao
120
da su “kao trn u tijelu Europljana”, sigurno je mislio na Bosnu i Hercegovinu, a

vjerojatno i na Hrvatsku. Evo tih Papinih rijeĉi.
(...)
Vaša nazoĉnost kod Petrova nasljednika i sama ĉinjenica Vašeg sjedišta u Vjeĉnom
gradu pokazuju privrţenost vlasti Vaše zemlje i svih ŠveĊana diplomatskim vezama
tijesno uspostavljenim s Apostolskom Stolicom te razumijevanje koje oni pridaju
njezinim meĊunarodnim aktivnostima, osobito u podruĉjima svijeta gdje se mir i pravda
još potpuno ne poštuju, a osobito pred našim vratima gdje se vode bratoubilaĉke borbe
koje su kao trn u tijelu Europljana.
Vi to znate, gospodine Ambasadore, Katoliĉka Crkva u meĊunarodnom ţivotu ne
teţi drugom cilju nego da brani ĉovjeka, njegov osobni ţivot, njegovu duhovnu slobodu
i dobre odnose meĊu narodima, da bi svaki ĉovjek i svaka ljudska zajednica mogli naći
svoje mjesto, radovati se i uţivati bogatstva i ljepote svijeta.
(...)
----------
OR, 19. oţujka 1993, str. 6; GK, Uskrs 1993, str. 4; ASS/1993, str. 226.
PRAVO JE PROGNANIKA I IZBJEGLICA DA SE VRATE NA SVOJA OGNJIŠTA
Na audijenciji je bila i skupina hrvatskih hodoĉasnika, a meĊu njima i

predstavnice udruge “Hrvatska majka”. U kraćem obraćanju posebno je istaknuo
pravo rodbine na obavješćivanje o njihovima koji su u zarobljeništvu, kao i pravo
izbjeglica i prognanika da se vrate na svoja ognjišta.
Srdaĉno vas pozdravljam, dragi hodoĉasnici iz Vukovara, Vinkovaca i drugih

hrvatskih mjesta izloţenih ratnim stradanjima.
Dijelim s vama zajedno vaše patnje i vaše nade.
Ovom zgodom ponavljam svoje pozive koje sam već prije uputio onima kojih se to
tiĉe, da poštuju neotuĊivo pravo rodbine da ima sigurne vijesti o svojim dragima koji su
zarobljeni, te da traţi da se oni oslobode, kao i da poštuju pravo prognanika i izbjeglica
da se vrate na svoja ognjišta. Moralna je obveza svih ljudi dobre volje i meĊunarodne
zajednice da pomognu u ostvarenju toga izrazito humanitarnog djela.
Vama i svim vašim ukućanima i supatnicima u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini
podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
OR, 25. oţujka 1993, str. 5; GK, 4. travnja 1993, str. 4; ASS/1993, str. 253.
121
NASTAVITE IĆI PUTEM VJERE, NADE I LJUBAVI
Audijenciji je, meĊu mnoštvom hodoĉasnika sa svih strana svijeta, bila

nazoĉna i skupina sjemeništaraca sa Šalate u Zagrebu, sa svojim odgojiteljima,
zatim skupina srednjoškolaca iz Splita, uĉenika Osnovne škole iz Ludbrega te
vjernika iz drugih hrvatskih mjesta, kao i petero djece iz Hrvatske i Bosne i
Hercegovine koja su sudjelovala u završnoj sveĉanosti rimskih dnevnih novina “Il
Messagero”, koje su organizirale akciju prikupljanja pomoći djeci iz tih dviju
drţava, zahvaćenih ratom.
Dragi hodoĉasnici iz Zagreba, Splita, Ludbrega, Varaţdina i drugih hrvatskih

mjesta, srdaĉno vas pozdravljam!
Neka vas teško stanje nastalo zbog rata ne sprijeĉi da nastavite ići putem vjere,
nade i ljubavi. Vaša utjeha neka bude i svijest da Uskrsli prati ljude i narode na njihovu
ţivotnom putu.
Svima od srca podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
OR, 8. travnja 1993, str. 5; GK, 18. travnja 1993, str. 3; ASS/1993, str. 295.
OKRUTNA DRAMA KOJA PONIZUJE EUROPU
Uskrsna poruka “Urbi et Orbi” - 11. travnja 1993.
U uskrsnoj poruci cijelom svijetu, u nazoĉnosti više od 200.000 vjernika na

Trgu sv. Petra i u Via della Conciliazione (Ulica pomirenja), Sveti Otac se osobito
snaţnim rijeĉima osvrnuo i na rat u raznim dijelovima svijeta, a posebice u Bosni i
Hercegovini. Evo tog dijela Papina govora.
(...)
6. Uskrsna poruka neka snaţno odjekne
osobito ondje gdje nasilje, tjeskoba i beznaĊe
još satiru pojedince i obitelji, narode.
Mislim naroĉito na one zemlje Afrike
koje se osjećaju iznevjerenima u svojim teţnjama za mirom,
kao što su Angola, Ruanda, Somalija,
ili one koje hode kroz mnogostruke poteškoće
prema cilju demokracije i sloge,
kao Togo i Zair.
I kako na današnji dan - dan mira - šutjeti
pred bratoubilaĉkim borbama
koje okrvaruju podruĉje Kavkaza,
pred okrutnom dramom,
koja se nesmiljeno odigrava u Bosni i Hercegovini?
Tko će moći reći: Nisam znao?
122
Nitko ne moţe drţati da se njega ne tiĉe tako tragiĉno zbivanje,

koje ponizuje Europu i šteti budućnosti mira.
Odgovornici naroda, ljudi dobre volje,
još se jednom obraćam svakome od vas
srcem punim bola:
zaustavite rat!
Dokrajĉite, zaklinjem vas, neizrecive okrutnosti
kojima se povreĊuje ljudsko dostojanstvo
i nanosi uvreda Bogu, pravednom i milosrdnom Ocu!
(...)
----------
OR, 13-14. travnja 1993, str. 7; GK, 18. travnja 1993, str. 1; ASS/1993, str. 307.
HUMANITARNA MISIJA OHRABRENJA
Prije recitiranja marijanske molitve “Kraljice neba” na Bijelu nedjelju, Papa

je u svojem govoru uputio pozdrav i ĉestitku kršćanima istoĉnih Crkava koje su tog
dana slavile Uskrs, zatim izrazio solidarnost sa ţidovskim narodom u povodu
obiljeţavanja 50. obljetnice pobune ţidovske ĉetvrti u Varšavi te takoĊer ponovio
ţelju da se uspostavi mir u Bosni i Hercegovini.
Evo dijela govora što se odnosio na Bosnu i Hercegovinu.

(...)
4. Još jednom izraţavam ţarku ţelju mira za puĉanstva Bosne i Hercegovine,
kojima je nedavno pošla jedna humanitarna misija, što su je zajedniĉki organizirali
Papinsko vijeće “Cor Unum” i “Talijanski Caritas”. Neka ta misija bude ohrabrenje za
mjesne crkvene zajednice. Osobito neka bude daljnji poticaj da se ĉini što je moguće,
kako bi se što prije zaustavio taj besmisleni okrutni rat.
Povjerimo Mariji tjeskobe i nadanja ĉovjeĉanstva, neka ih majĉinski primi i svojim
moćnim zagovorom isprosi veliki izljev milosrdne ljubavi nad ljude ovoga našeg
vremena.
----------
OR, 19-20. travnja 1993, str. 6; ASS/1993, str. 327.
PAPA POZIVA DJECU DA MOLE ZA DJECU POGOĐENU RATOM
“Anđeoski pozdrav” u Agrigentu - 9. svibnja 1993.
Našavši se u Agrigentu, u vrijeme pastoralnog pohoda na Siciliji, Papa je 9.

svibnja prije molitve “Kraljice neba” odrţao uobiĉajeni govor. Odmah na poĉetku
je pozdravio djecu i pozvao ih da mole zajedno s njim za djecu svijeta koja trpe
zbog rata, osobito za onu na Balkanu. Evo tih Papinih rijeĉi.
123

1. Videći mnogo nazoĉne djece na ovom susretu marijanske molitve, spontano mi
na pamet dolaze Isusove rijeĉi: “Pustite djecu neka doĊu k meni, jer njihovo je
kraljevstvo nebesko” (Mt 19,14). Sve vas radosno i s ljubavlju pozdravljam, dragi
djeĉaci i djevojĉice Agrigenta, a takoĊer i vas oĉevi i majke koji ih pratite.
U gradu “bademova cvata” vi ste, draga djeco, kao cvijeće zajednice, premila djeca
Oca nebeskog ĉiji anĊeli promatraju njegovo lice. Dok vas radosno gledam i Bogu
zahvaljujem za svakoga od vas, moje misli su upravljene na vaše vršnjake cijeloga
svijeta, osobito na one koji su ţrtve napuštenosti, siromaštva, nasilja. Naroĉito vas
pozivam da se sjetite i da molite zajedno sa mnom za djecu koja u tolikim dijelovima
svijeta pate zbog rata. Mislim u ovom trenutku, prije svega, na djecu uvuĉenu u rat što
pogaĊa Balkan. Neka Gospodin udijeli, i zbog patnje nevinih malenih, dar mira onom
izmuĉenom podruĉju Europe u kojem se već godinama nastavlja borba s neljudskom
okrutnošću. Na vas, koji ste nevinost i nada, neka svi gledaju i neka se ne umore
zalagati u traţenju pomirbe i mira!
(...)
----------
OR, 10-11. svibnja 1993, str. 10; GK, 16. svibnja 1993, str. 1; ASS/1993, str. 398.
“SUSJED U NEVOLJI” I DALJE TREBA POMOĆ
Na generalnoj audijenciji 12. svibnja 1993. Papa se zasebno obratio skupini

austrijskih vjernika, pokretaĉa humanitarne akcije pomoći puĉanstvima pogoĊenim
ratom u bivšoj Jugoslaviji, i podrţao njihovu inicijativu.
Uputio je rijeĉi pozdrava i skupinama hodoĉasnika iz Hrvatske i Bosne i
Hercegovine i istaknuo kako s njima dijeli njihove radosti, nade i patnje.
(...)
“Susjed u nevolji - stiţe pomoć”: pod tim motom su Caritas, Crveni kriţ i druge
humanitarne organizacije, zajedno s austrijskom televizijom, a zatim i više drugih
televizijskih stanica, suraĊivali na tome da izbjeglicama i prognanicima u bivšoj
Jugoslaviji omoguće dostavu konkretne pomoći. Pritom su mnogobrojne osobe, sa
svojim malim ili velikim darovima, dale uvjerljiv odgovor na vapaj za pomoć svojih
susjeda koji su pogoĊeni sramotnim ratom. Naţalost, rat još nije završen. Nevolja ljudi,
prije svega starih, ţena i djece, danas je još veća nego prije godinu dana. Na svoju
srdaĉnu zahvalnost za dosad iskazanu solidarnost nadovezujem ţelju da se “Susjedu u
nevolji” ni ubuduće ne uskrate hitno potrebna sredstva. Neka se taj izvor pomoći, pun
nade, nikada ne iscrpi, tako da nitko ne mora biti odbijen praznih ruku. Akciju “Susjed u
nevolji”, svjedoĉanstvo djelotvornog idealizma, neka i nadalje prate moje najbolje ţelje.
***
Dobro došli, dragi hodoĉasnici iz Poţege, Belog Manastira, Sesveta, Zagreba i

drugih hrvatskih mjesta. Na poseban naĉin pozdravljam vas izbjeglice i prognanike iz
Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
124
Uz vas sam, uvijek s vama dijeleći vaše radosti, nade i patnje.

Sve vas blagoslivljam.
----------
OR, 13. svibnja 1993, str. 5; GK, 23. svibnja 1993, str. 4; ASS/1993, str. 409-410. i 412.
IVAN PAVAO II. NE PRESTAJE POZIVATI NA MOLITVU ZA MIR
Papa je zasebno pozdravio hrvatske hodoĉasnike iz Hrvatske i inozemstva te

ih pozvao na molitvu za dar mira puĉanstvima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i
cijelog Balkana.
Srdaĉno pozdravljam drage hrvatske hodoĉasnike iz domovine i inozemstva.

Ţelim i danas ponoviti svoj poziv na molitvu da Bog udijeli veliki dar mira svemu
puĉanstvu Hrvatske, Bosne i Hercegovine i cijeloga balkanskog podruĉja.
Vama i vašim obiteljima podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
OR, 20. svibnja 1993, str. 5; GK, 30. svibnja 1993, str. 8.
“KRŠĆANI KOJI ŢIVITE NA BOSANSKOJ ZEMLJI, NEMOJTE SE BOJATI!”
Homilija Papinog izaslanika u banjalučkoj biskupiji - 30. svibnja 1993.
Kardinal Roger Etchegaray, predsjednik Papinskih vijeća za pravdu i mir

“Cor Unum”, boravio je kao posebni Papin izaslanik u Banja Luci i na blagdan
Duhova, 30. svibnja 1993, slavio sv. misu na kojoj je odrţao homiliju. U njoj je
izrazio solidarnost i ljubav Svetog Oca prema izmuĉenim puĉanstvima Bosne i
Hercegovine.
Homilija je drţana na francuskom jeziku, a ovdje je donosimo prevedenu na
hrvatski u cijelosti.
Draga braćo i sestre!

Mir bio s vama! Mir vama! (ponovio je i na hrvatskom jeziku).
To je lozinka uskrsnulog Krista za koju mi je papa Ivan Pavao II. naloţio da vam u
njegovo ime uputim. Da, mir bio s vama!
S Vama, Franjo Komarica, koji imate apostolsku brigu za Crkvu koja se nalazi u
Banjoj Luci!
S vama, svećenici, redovnici i redovnice koji mu pomaţete u njegovoj pastirskoj
sluţbi!
S vama koji ste “mali ostatak” naroda Boţjeg, danas raspršenog ali vrlo ţivog i
ujedinjenog u vjeri i nadi!
125
Mir bio s vama! Sveti Otac šalje me svima vama kao glasnika mira u zemlju koja
više ne poznaje mir.
Ja, koji sam stigao iz Rima da proslavim Duhove u Banjoj Luci, htio bih vam
otkriti viĊenje Crkve koja je istodobno kadra prihvatiti sve narode, sve kulture i
svjedoĉiti za njezino plodno jedinstvo. Htio bih vam odmah reći da je Duh Sveti
“pamćenje Crkve”, “jezik Crkve”.
1. Duh Sveti - Pamćenje Crkve
Poslušajmo Krista: “Duh Sveti kojega će vam Otac poslati u moje ime ... podsjetit
će vas na sve što sam vam rekao” (Iv 14,26).
Oni koji oĉajavaju nad Crkvom jesu oni koji su izgubili pamćenje. Nema ništa
gorega. Opet pronaći pamćenje znaĉi opet pronaći nadu. Ovdje ţivite u muĉnom
trenutku vaše povijesti, u kojem korijeni budućnosti nisu unaprijed zacrtani; vaţno je
osvjeţiti ĉudesa koja se nalaze na poĉetku Crkve. Ovoga jutra, primajući Duha Svetoga,
pred nama je sva povijest Boţjeg saveza sa svojim narodom koji uskrsava u vjernosti; to
potiĉe našu vjeru i hrani našu nadu. Naše kršćansko pamćenje je pamćenje ljubavi
uvijek nove, uvijek stvaralaĉke. Ista ljubav ĉini da danas ne moţe biti isto kao juĉer, a
sutra neće biti kao danas.
Kršćani koji ţivite na bosanskoj zemlji, nemojte se bojati! Ĉemu se bojati Duha
Boţjega koji neprestano, u povijesti, obnavlja lice zemlje? Duh Boţji dat će vam svoje
svjetlo i svoju snagu da ţivite evanĊelje svakako na nov naĉin, ali uvijek na svojoj
vlastitoj zemlji, tamo gdje su vaši pradjedovski korijeni. Ne bojte se ţivjeti i dalje
zajedno, katolici, pravoslavni, muslimani i oni koji ne vjeruju, na zemlji gdje ste
poznavali miran ţivot. Neka vam pamćenje prošlosti dade smjelosti za budućnost!
2. Duh Sveti - jezik Crkve
MeĊu znakovima koji su pratili silazak Duha Svetoga na apostole najsnaţniji je

svakako ĉudo jezika, kojim je on uĉinio da svaki jeruzalemski hodoĉasnik ĉuje svoj
vlastiti jezik.
To je potpuno preokretanje onoga što je oznaĉavao Babilon. Doista, u Babilonu su
ljudi bili zajedno pa se zatim raspršuju u neredu; na Duhove, ljudi su bili raspršeni pa se
skupljaju u razumijevanju. U Babilonu nisu uspjeli napraviti toranj koji seţe do neba
svojim vlastitim snagama; na Duhove, Duh Sveti ih sjedinjuje s Bogom i dopušta im da
se ljube unatoĉ svim razlikama. U Babilonu, zbog njihove oholosti, Gospodin im
zamrsuje jezik pa se više ne razumijevaju; na Duhove, ljudi toliko razliĉiti razumijevaju
poruku apostola “svaki na svojem vlastitom jeziku”.
A danas, u Banjoj Luci? Kad ĉovjek više ne moţe ţivjeti u slobodi i s jednakim
pravima u zemlji u kojoj je roĊen, to je Babilon. Kad ĉovjeka gone kao ţivotinju do
zastrašenosti i tjeskobe, to je Babilon. Kad se oskvrnjuju crkve, dţamije, ta duhovna
mjesta gdje se ljudi uĉe ljubiti svu svoju braću, kad ih pljaĉkaju do potpunog uništenja,
to je Babilon. A ovdje, babilonska tragedija je tim oĉitija jer svi i nadalje govore istim
materinskim jezikom, imaju jednako oblikovana lica i muškaraca i ţena, jer su ţivjeli
ţivotom ĉija je raznolikost obogaćivala svaĉije crte.
Kad smo se okupili ovdje kao apostoli u Jeruzalemu oko Marije, uĉinili smo to da
bismo molitvom zazvali nove Duhove na ovu bosansku zemlju koju vi toliko ljubite.
Treba u to vjerovati. Naveo sam vam Kristovu lozinku: “Ne bojte se”; a njegov anĊeo,
nakon navještenja Mariji, popraćuje je drugom lozinkom: “Bogu je sve moguće”. Da,
sve, ĉak i ono što nama više ne izgleda moguće. Blaţena je Kristova Crkva u kojoj nas
Duh pouĉava jeziku ljubavi, oproštenja i pomirbe! Izraţavamo priznanje biskupu i
126
duhovnim pastirima ove dijeceze koji pod svaku cijenu podnose i više od onoga što se
moţe, i ne prestaju se opirati spirali nasilja i pokazivati da je, ĉak i ovdje, ljubav jaĉa od
mrţnje.
Budite uvjereni da Duh Duhova struji meĊu vama. Budite uvjereni da drugi ljudi -
u većem broju nego zamišljate - razumiju vaš jezik ljubavi i mogu ga prihvatiti jer Duh
puše gdje hoće. Za to, za tu nenadomjestivu sluţbu ĉovjeĉanstvu bez kompasa, treba
Crkva ponizno, uporno nastaviti ţivjeti i ovdje, u bosanskoj zemlji, usred drugih. Velim
ţivjeti, a ne samo preţivjeti, jer nije rijeĉ o prepuštanju sudbini, o povlaĉenju u sebe:
kod pravog ţivota nije rijeĉ o koliĉini nego o kakvoći, o duhu. A duh Boţji ĉini da nam
je ţivot dan u izobilju: “Došao sam da imaju ţivot i da ga imaju u obilju” (Iv 10,10).
Zamolimo sada Svetog Duha da “suslavi” s nama, kako se divno izraţava
pravoslavna liturgija: neka nam njegova nazoĉnost pomogne da zajedno napišemo novu
stranicu povijesti Crkve u Bosni, stranicu zabiljeţenu slovima vatre, vatre Duha koji
stvara apostole, zabiljeţenu slovima krvi, krvi muĉenika kojom svaki postaje apostolom.
----------
OR, 4. lipnja 1993, str. 6.
PAPINA MOLITVA ZA MIR NA BALKANU
Završetak svibanjske poboţnosti u Vatikanu - 31. svibnja 1993.
Posljednjeg dana svibanjske poboţnosti Sveti Otac je pred spiljom Gospe

Lurdske u Vatikanu izrekao posebnu molitvu za mir na Balkanu. Rijeĉi te molitve
većim su dijelom uzete iz njegove homilije što ju je odrţao 10. sijeĉnja na
euharistijskom slavlju, prigodom molitvenog susreta u Asizu.
U svibnju se Crkva posebno snaţno moli Mariji, Majci Boţjoj, i povjerava joj
zgode i nezgode ljudi i naroda u današnjem svijetu.
Njoj, koja je naša Majka i Kraljica mira, preporuĉujemo na poseban naĉin mir u
svijetu, ali prije svega u Europi, na Balkanu. Njezinom pomoću obraćamo se Kristu,
Otkupitelju svijeta, dozivajući u sjećanje rijeĉi kojima smo molili na poĉetku ove
godine, u vrijeme susreta u Asizu:
“O Gospodine, poruši barijere mrţnje što dijele narode ... Ondje gdje sada obiluje
grijeh, uĉini da preobiluje pravednost i ljubav na koje je pozvan svaki ĉovjek, svaki
narod u Tebi”.
Sada osobito mislimo na one narode koji već nekoliko godina trpe zbog rata:
“Evo, narodi te zemlje, uvuĉene u strašni rat što traje na Balkanu, ĉine zajednicu
meĊu sobom ujedinjenu tolikim vezama, urezanim ne samo u pamćenja prošlosti nego i
u zajedniĉku nadu bolje budućnosti, temeljene na vrijednostima pravednosti i mira.
Svaki od tih naroda predstavlja posebno dobro, potvrdu mnogovrsnog bogatstva što ga
je Stvoritelj darovao ĉovjeku i cijelom ĉovjeĉanstvu.
Osim toga, svaki narod ima pravo na samoodreĊenje kao zajednica. Rijeĉ je o
pravu koje se moţe ostvariti bilo u vlastitoj politiĉkoj suverenosti, bilo u federaciji ili
konfederaciji s drugim narodima. Je li se mogao saĉuvati jedan ili drugi oblik meĊu
narodima bivše Jugoslavije? Teško je to iskljuĉiti. Ipak, rat koji se razbuktao, ĉini se,
udaljio je takvu mogućnost.
A rat je još u tijeku. Ljudski govoreći, moţe izgledati teško nazrijeti mu kraj. Pa
ipak: 'Bog izljeĉive stvori narode ...' (usp. Mudr 1,14: Vulg.)”.
127
Takva je bila naša zajedniĉka molitva u Asizu, na poĉetku ove godine. Danas, na
završetku marijanskog mjeseca, vraćamo se toj molitvi, jer na Balkanu još nije postignut
pravedni mir.
Moramo, stoga, ustrajati u molitvi Majci ljudi i naroda - Kraljici mira.
Iz Soluna su nekoć krenula dvojica braće, Ćiril i Metod, koje - zajedno sa sv.
Benediktom - ĉastimo kao zaštitnike Europe. Na osobit se naĉin obraćamo njima, jer rat
na Balkanu razara miran suţivot europskih naroda. Rijeĉ je o juţnoslavenskim
narodima, a sveta solunska braća bijahu upravo apostoli Slavena. Po njihovu zagovoru,
upravljamo Bogu naš vapaj:
“O Boţe Mira! Ispravi ljudske putove, kako bi znali opet ţivjeti zajedno kao
susjedi, kao braća i sestre, djeca Oĉeva u JedinoroĊenome Sinu (usp. Ef 1,4-5): u Isusu
Kristu, našem istinskom miru”. Amen.
----------
OR, 31. svibnja - 1. lipnja 1993, str. 12; GK, 13. lipnja 1993, str. 1; ASS/1993, str. 467.
NASILJE I MRŢNJA NE IZGRAĐUJU NEGO SAMO SIJU RAZARANJE I SMRT
Ivan Pavao II. se na generalnoj audijenciji 2. lipnja 1993. osvrnuo na

pogibiju u Bosni trojice volontera Caritasa iz Brescie, a pozdravljajući
pojedinaĉno skupine hodoĉasnika iz raznih dijelova svijeta uputio je nekoliko rijeĉi
i predstavnicama Pokreta majki za mir “Bedem ljubavi” iz Splita.
Nedavna tragiĉna smrt u Bosni volontera “Caritasa” iz Brescie, u vrijeme

obavljanja humanitarne misije na dobrobit onih ratom izmuĉenih puĉanstava, ispunja
me ţalošću i potiĉe da iznovice ponovim moju osudu neljudskog sukoba koji je u tijeku.
Ţelim, isto tako, ĉlanovima obitelji ţrtava izraziti svoju duboku i istinsku blizinu u
ovom ţalosnom trenutku i uvjeriti ih u posebnu preporuku Gospodinu.
Neka Bog mira rasvijetli srce svih, pa i onih koji su se okrvarili tako teškim
zloĉinom, kako bi se shvatilo da nasilje i mrţnja ne izgraĊuju dobro drţave nego siju
samo razaranje i smrt.
***
Drage sestre Pokreta majki za mir “Bedem ljubavi”. Ovim ste pohodom htjele
posvjedoĉiti svoju ţivu ţelju da doĊe do uspostave pravoga mira u pravdi u Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini.
Nastavite svoje velikodušno djelo humanitarne pomoći svim ţrtvama ovoga
dramatiĉnog rata.
Blagoslivljam vas i vaše obitelji.
----------
OR, 3. lipnja 1993, str. 1. i 5; GK, 13. lipnja 1993, str. 1; ASS/1993, str. 470.
128
VJERA DAJE SNAGU ZA SVLADAVANJE TEŠKIH POSLJEDICA RATA
Nazoĉni su bili i hrvatski hodoĉasnici iz Rijeke, Siska, Petrinje i Osijeka te

izbjeglice iz srednje Bosne. Papa ih je pozdravio i poţelio da njihove molitve i ţelje
za mirom podupre Presveta Bogorodica.
Dragi hrvatski hodoĉasnici, ujedinjen s vama u vašim nevoljama i nadama, ţelim

vas potaknuti da u vjeri traţite potrebnu snagu za svladavanje teških posljedica
neljudskoga rata koji još uvijek traje.
Neka vaše molitve i vašu ţelju za mirom podupre zagovor Presvete Bogorodice.
Svima od srca podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
OR, 10. lipnja 1993, str. 5; GK, 20. lipnja 1993, str. 1; ASS/1993, str. 497.
SVETA STOLICA ĆE UVIJEK PROMICATI MIR, PRAVDU

I POŠTIVANJE LJUDSKIH PRAVA
Papino hodočašće u Španjolskoj - 16. lipnja 1993.
Za vrijeme svojeg hodoĉašća i pastoralnog pohoda Španjolskoj, Papa se u

Madridu susreo s predstavnicima diplomatskog zbora. U govoru što ga je tom
zgodom odrţao spomenuo je ulogu Škole u Salamanki i posebno fra Francisca de
Vitoria, dominikanca, u stvaranju modernog meĊunarodnog prava. TakoĊer se
osvrnuo na Svjetsku konferenciju o ljudskim pravima što se tih dana odrţavala u
Beĉu, i u tom kontekstu je govorio posebno o vjerskoj slobodi. I u toj prigodi
spomenut je rat u Bosni i Hercegovini.
Evo kratkog izvoda iz Papina govora koji se odnosi na taj rat.
Ekscelencije,
dame i gospodo!
(...)
5.Ekscelencije, dame i gospodo: svakodnevno iskustvo nam jasno pokazuje da je
ideal fra Francisca de Vitoria, “Totus Orbis” (Cijeli krug zemaljski) o svijetu skladno
ujedinjenom unutar pluralizma, ipak dalek cilj, kao što pokazuju, na primjer, velike
razlike izmeĊu Sjevera i Juga, ili ratni sukobi, osobito onaj, tako bliz i okrutan, u Bosni i
Hercegovini. Zbog toga postaje sve hitnijom i neodgodivom nuţnost zajedniĉkog
nastojanja naroda i meĊunarodnih organizacija na uĉvršćivanju pravednijih i solidarnijih
odnosa, zaštićenih meĊunarodnim pravom. Dopuštam sebi da vas ohrabrim u tom
plemenitom i hitnom zadatku i uvjeravam vas da ćete u Svetoj Stolici uvijek naći
paţljivog sugovornika u svemu što se tiĉe promicanja bratstva i solidarnosti meĊu
narodima, kao i u svemu što pogoduje miru, pravdi i poštivanju ljudskih prava.
(...)
----------
OR, 18. lipnja 1993, str. 6; ASS/1993, str. 526.
129
PAPA MOLI GOSPODINA ZA ŠTO SKORIJI PRESTANAK PATNJA
U zasebnom obraćanju Hrvatima, Papa je izrazio i svoju molitvu da prestanu

patnje puĉanstava na Balkanu.
Dragi hrvatski hodoĉasnici, “milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina
Isusa Krista” (1 Kor 1,3).
Ovaj pozdrav je ujedno i ţarka molitva da Gospodin udijeli da što prije prestanu
neizmjerne patnje dragih naroda razdiranih ratom na balkanskom podruĉju.
Vama, ovdje nazoĉnima i vašim ukućanima podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
OR, 24. lipnja 1993, str. 5; GK, 4. srpnja 1993, str. 4.
PRIZNANJE ZA CRKVENI DUH U DJELOVANJU I ZA HRABROST

U SUOĈAVANJU S VELIKIM OPASNOSTIMA I MUKAMA
Pismo iz Zbora za evangelizaciju naroda sarajevskom nadbiskupu,

mons. Vinku Puljiću - 25. lipnja 1993.
Prefekt Zbora za evangelizaciju naroda, kard. Josef Tomko, i tajnik, nadb. Josip
Uhaĉ, poslali su preko Apost. nuncijature u Zagrebu, sarajevskom nadbiskupu Vinku
Puljiću i kleru u Sarajevu brzojav solidarnosti i potpore za djelovanje u teškim ratnim
prilikama u Bosni i Hercegovini i u gradu Sarajevu.
Preuzvišeni gospodine!
Ovaj dikasterij sa strepnjom prati tragiĉnu situaciju u kojoj se nalazi već više od
godinu dana ta zemlja, i posebno grad Sarajevo, opustošena graĊanskim ratom koji
nastavlja prouzrokovati prolijevanje krvi i neizmjerne materijalne ruševine. Ţelimo Vas,
Preuzvišeni, prije svega uvjeriti da smo uz Vas svojom molitvom, razumijevanjem i
potpunom potporom.
Vašu nazoĉnost usred klera koji je ostao u gradu i vjernika koji su u vrlo teškim
kušnjama u ovim nesnosnim trenucima, ovaj Zbor cijeni te Vam ovim pismom ţeli
izraziti poštovanje i zahvalnost za ono što ĉinite da se na svaki naĉin promiĉe
razumijevanje, sloga i mir.
Posebno je hvalevrijedan Vaš zaista crkveni duh u djelovanju na zbiljsko dobro
svih strana u sukobu, kao i hrabrost kojom se svaki dan suoĉavate sa situacijama teške
muke i krajnje opasnosti.
Stoga Vas, Preuzvišeni, ovaj dikasterij moţe samo ohrabriti da poţrtvovno
nastavite s dosadašnjim zalaganjem i s pastoralnim djelovanjem meĊu vjernicima koji
su ostali u nadbiskupiji, donoseći okrepu vjere onima koji su u svojim najdubljim
osjećajima izranjeni okrutnim ratom kojemu se, naţalost, još ne nazire svršetak.
Molimo Vas nadalje, Preuzvišeni, da u ime ovog dikasterija prenesete najiskrenije
priznanje i duboku zahvalnost svećenicima koji su ostali u gradu te svaki dan s Vama
130
dijele teškoće i patnje, kako bi svjedoĉili blagotvornu nazoĉnost Crkve koja se ne

povlaĉi od svojega poslanja da širi Kristovu ljubav svim ljudima ni u posebno teškim i
opasnim trenucima, kao što su ovi koje proţivljava sarajevska nadbiskupija.
Uvjeravamo Vas iznova u molitve ovoga Zbora i u punu potporu Vašem
djelovanju, uz iskaze osobitog poštovanja.
Kard. Josef Tomko, prefekt
Nadb. Josip Uhaĉ, tajnik
----------
GK, 4. srpnja 1993, str. 1.
POTICAJ NA MOLITVU I PRIKAZIVANJE PATNJA ZA ISTINSKU SLOBODU

I MIR U PRAVDI TE NA DUH BRATIMSTVA I SOLIDARNOSTI
U prvom dijelu redovitog tjednog susreta s hodoĉasnicima iz raznih krajeva

svijeta koji se odvijao u Bazilici sv. Petra, Papa je uputio svoju rijeĉ dvjema
skupinama hrvatskih hodoĉasnika. Najprije je zasebno pozdravio i pozvao na
molitvu za mir skupinu vjernika, a zatim se obratio skupini djece i njihovim
pratiocima i talijanskim dobrotvorima.

Zajedno sa svojim molitvama za mir, prinesite Gospodinu i svoje patnje, kako bi
svi europski narodi napokon mogli uţivati u pravdi istinsku slobodu i mir.
Neka vas sve blagoslovi Bog.
***
Draga hrvatska djeco, gosti veronskoga Caritasa kod “Telepace” i Konferencije sv.
Vinka Paulskoga iz Settebagni, od srca vas pozdravljam zajedno s vašim pratiocima i
vašim dobrotvorima te vam izraţavam svoju zahvalnost za vaše sudjelovanje. Ţelja mi
je da ova prigoda poveća uzajamno poznavanje, duh bratimstva i solidarnosti. Pratio vas
uvijek moj apostolski blagoslov.
----------
OR, 30. lipnja - 1. srpnja 1993, str. 5; GK, 11. srpnja 1993, str. 1.
PRAVO-DUŢNOST MEĐUNARODNE ZAJEDNICE DA INTERVENIRA

KAD SE SUSTAVNO KRŠE TEMELJNI ZAHTJEVI ĈOVJEĈANSTVA
Zasebna audijencija - 1. srpnja 1993.
Papa Ivan Pavao II. je primio u audijenciju ĉlanove Talijanskog studijskog

centra za meĊunarodno pomirenje. U prigodnom govoru naglasio je pravo-duţnost
svjetske zajednice da intervenira u krizama kada se sustavno krše temeljni zahtjevi
ĉovjeĉanstva. Nije izriĉito spomenuo krizu na Balkanu, ali njegove se rijeĉi mogu
131
promatrati i u kontekstu zbivanja na tom podruĉju, pa zato ovdje donosimo dio iz

tog govora.
Mnogo poštovana gospodo i milostive dame!

(...)
3. Koja je, dakle, gledišta nuţno danas posebice podcrtati?
Prije svega, rast i razvitak meĊunarodnih organizacija i nastanak onoga što se već
općenito naziva “meĊunarodnom zajednicom”. Sigurno, te su stvarnosti još u zaĉetku,
ali je u njima već moguće razabrati zajedniĉku crtu: progresivno oblikovanje
meĊunarodnog poretka koji se temelji na priznanju ljudskih prava. Pokazatelj toga
odluĉujućeg napredovanja u hodu civilizacije jest priznavanje prava-duţnosti svjetske
zajednice da intervenira u krizama u kojima se sustavno krše temeljni zahtjevi
ĉovjeĉanstva. Kako sam istaknuo u prosincu prošle godine, govoreći na MeĊunarodnoj
konferenciji o prehrani, “savjest ĉovjeĉanstva, sad već poduprta odredbama
meĊunarodnog humanitarnog prava, zahtijeva da humanitarna intervencija bude
obvezatna u situacijama koje ozbiljno dovode u pitanje preţivljavanje naroda i cijelih
etniĉkih grupa” (br. 3) /OR, 6. prosinca 1992, str. 5/.
(...)
Kao zajedniĉka osnova za vjernike i nevjernike, ovdje moţe vrijediti takozvano
“zlatno pravilo”: ĉini drugome što ţeliš da se tebi uĉini (usp. Mt 7,12). Autentiĉan
svjetski poredak uistinu ne moţe napredovati ako svatko traţi samo vlastito pravo,
zaboravljajući da njemu uvijek odgovara duţnost što je nameće jednako pravo drugoga.
Ne moţe biti pravoga mira ako se logika prava ne uskladi s logikom solidarnosti.
(...)
----------
OR, 2. srpnja 1993, str. 5; ASS/1993, str. 571-572.
“KAD LJUDSKE MOGUĆNOSTI I OSLABE, NEKA SE NIKADA

NE UMANJI POUZDANJE U BOGA!”
“Anđeoski pozdrav” u Santo Stefano di Cadore - 11. srpnja 1993.
Poslije marijanske molitve, Papa je uputio pozdrav nazoĉnima, a meĊu

tisućama hodoĉasnika na euharistijskom slavlju i na molitvi “AnĊeoskog
pozdrava” našla se i skupina od 90 izbjeglica (55 muslimana i 35 katolika) iz
Bosne i Hercegovine. Sveti Otac, koji se tu nalazio na odmoru, pozdravio ih je
posebno srdaĉno te još jednom pozvao meĊunarodnu zajednicu da velikodušno
podupre programe pomoći izbjeglicama.

(...)
Obraćam se posebno srdaĉno skupini koja potjeĉe iz Bosne i Hercegovine.
Predragi, vaša nazoĉnost posvjedoĉuje solidarnost koja povezuje Talijane sa ţenama,
ljudima, djecom, starcima vaše domovine, razdirane nasiljem i ratom. Kako još jedanput
ne zaţeljeti da napokon svane dan mira u pravdi za vaše izmuĉene zemlje? Vjernici i
ljudi dobre volje ne prestaju s pouzdanjem moliti Boga za taj mir. Pa kad ljudske
mogućnosti i oslabe, neka se nikada ne umanji pouzdanje u Boga!
132
S tim pouzdanjem u Gospodina i s duhom kršćanske solidarnosti upućujem sada

poziv vladama i meĊunarodnoj zajednici da velikodušno podupru programe Visokog
komesarijata Ujedinjenih Nacija za pomoć izbjeglicama. Trenutaĉno OUN skrbe za oko
20 milijuna, razasutih po raznim kontinentima. Njihov broj, meĊutim, raste, dok
novĉana sredstva bivaju nedovoljna. Neka Bog udijeli da ta naša braća u nevolji osjete
njegovu pomoć i neka blagoslovi one koji im pruţaju stvarnu potporu.
(...)
----------
OPASNO JE SIJATI MRŢNJU I POKRENUTI RAT ZA KOJI SE NE ZNA

KAKO GA ZAUSTAVITI
Papin razgovor s novinarima o ratu u Bosni i Hercegovini - 11. srpnja 1993.
Papa Ivan Pavao II. se 11. srpnja 1993, nakon upućenog ponovnog apela za
solidarnost i pomoć izbjeglicama i prognanicima Bosne i Hercegovine, susreo s
novinarima i razgovarao naroĉito o ratu u toj zemlji.
Prema izvješćima s tog sastanka, Papa je s tugom na licu i oĉitom boli u srcu,
rekao:
- Toliko su puta upućeni pozivi, posebno onima koji su ukljuĉeni u rat, tim
narodima koji su tako blizu jedni drugima. Slavenski su to narodi. I Muslimani su
takoĊer Slaveni. Uvjeren sam da nije izbio rat, problem bi se mogao riješiti izravno i
miroljubivo. Ti su, naime, narodi ţivjeli kao dobri susjedi i prijatelji, iako je jedan bio
Srbin, drugi Hrvat a treći Bosanac.
Dalje je Sveti otac upozorio:

- Uvijek je opasno sijati mrţnju i pokrenuti postupak za koji se sada ne zna kako ga
zaustaviti. Potrebno je zaustaviti ga; zaustaviti ga, takoreći, u srcima. To je vaţno i
nadamo se da će se jednom i dogoditi. Ali takva se iskustva plaćaju vrlo skupo.
TakoĊer je napomenuo:
- Godinama sam proţivljavao libanonsko iskustvo. Sada su se prilike tamo
primirile, ali valjalo je ĉekati više godina da bi došlo di mira, do obustave vatre...
Nadamo se da će se to dogoditi i na našem Balkanu. Ĉitamo li malo povijest, onda ćemo
znati dobro da su te zemlje silno prepatile u minulim stoljećima, u vrijeme dugoga
otomanskog gospodstva.
Na kraju je Papa istaknuo:
- Nadamo se da će doći trenutak pravoga mira, trenutak promišljanja o svemu. Jer,
ratom se ništa ne dobiva nego se gubi.
Isto kao što je i Europa mnogo izgubila u ratovima koji su voĊeni u ovom stoljeću:
tolike ţrtve, tolike patnje. Ali postoje i sile ljudskoga duha, sile dobra, mira, suţivota,
meĊusobnoga razumijevanja. Koji put se dogodi štogod suprotno, oh Boţe ... Velika je
to patnja za sve nas, a za njih posebno.
----------
GK, 25. srpnja 1993, str. 4.
133
GOSPODIN NEKA PROSVIJETLI PAMET ODGOVORNIH

U NARODIMA, DA POSTUPE PO MJERILIMA PRAVDE
Na izvanrednom tjednom susretu s hodoĉasnicima, u subotu 17. srpnja 1993,

našla se i skupina vjernika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Papa ih je pozdravio
i poţelio da Gospodin usliši njihove molitve za mir.
Srdaĉno pozdravljam drage hrvatske hodoĉasnike koji su došli na grobove svetih

apostola Petra i Pavla da bi molili za mir u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini.
Neka Gospodin usliši vaše molitve i prosvijetli pamet odgovornih u narodima da
postupe po mjerilima pravde kako bi narodima na Balkanu vratili pravi mir i slobodu.
Svima podjeljujem apostolski blagoslov.
----------
OR, 18. srpnja 1993, str. 5; GK, 25. srpnja 1993, str. 4.
“ZAUSTAVITE RAT! ON PONIZUJE ĈOVJEKA

I POTIĈE GA NA NEDOSTOJNA I SRAMOTNA PONAŠANJA”
U zajedniĉkom obraćanju svim sudionicima generalne audijencije, meĊu

kojima je bila nazoĉna i skupina mladih iz Tisna, kao gosti ţupe sv. Franje Asiškog
u Rimu, te uĉenici i nastavnici Hrvatske osnovne škole i Hrvatske gimnazije u
Budimpešti, u MaĊarskoj, Sveti Otac je ponovno govorio o teškoj situaciji u Bosni i
Hercegovini.
(...)
Vijesti što stiţu iz dragih zemalja Bosne i Hercegovine ispunjaju me velikom
ţalošću. Unatoĉ raznim inicijativama usmjerenim na stvaranje uvjeta za mir, pojaĉavaju
se borbe, raste broj nevinih ţrtava i izbjeglica, puĉanstvo cijelih podruĉja lišeno je
najosnovnijih uvjeta za ţivot; ono je bez hrane, vode, struje, bez najpotrebnijih lijekova.
Pred neprestanim pogoršavanjem situacije koja je postala nepodnošljiva, nadbiskup
sarajevski mons. Vinko Puljić mi je uputio potresan apel, moleći da se uĉini sve što je
moguće za zaustavljanje okrutnog rata koji je u tijeku, a koji, izmeĊu ostalog, prijeti
opasnošću da se iskorijeni nazoĉnost katolika njegove biskupije i biskupije banjaluĉke.
Jak nadom koja nikada ne umire, u ime Gospodinovo upravljam još jednom hitan
apel svima.
Zaraćenima: zaustavite rat! On ponizuje ĉovjeka i potiĉe ga na nedostojna i
sramotna ponašanja. Dugoroĉni problemi rješavaju se samo snagom dijaloga meĊu svim
sukobljenim stranama, u poštivanju prava svake osobe i svakog naroda, u pravdi i miru.
Molim takoĊer politiĉke odgovornike na meĊunarodnoj razini: pomozite narodima
Bosne i Hercegovine da zaustave rat i da uspostave istinski mir, temeljni uvjet za nuţnu
ponovnu duhovnu i materijalnu obnovu zemlje!
134
Pozivam sve da pojaĉaju molitvu za ta draga puĉanstva: neka Presveta Djevica,

Kraljica mira, zagovara sve nas koji smo ranjeni tolikim okrutnostima i neka nam od
svojega Sina izmoli ţeljeni mir za Bosnu i Hercegovinu, za podruĉje Balkana i za cijeli
svijet.
***
Od srca pozdravljam mlade iz Tisna u Hrvatskoj te uĉenike i nastavnike osnovne
škole i hrvatske gimnazije u Budimpešti, u MaĊarskoj.
Draga mladeţi, ţelim da iskusite da je Isus vaš najbolji prijatelj i da je došao da svi
ljudi imaju ţivot, u izobilju da ga imaju. A to je i središnja poruka skorašnjeg skupa
mladih u Denveru koji je za svakoga od vas ujedno i poziv da u suvremenu svijetu
budete svjedoci Boţje ljubavi koja otkupljuje i spašava.
Sve vas blagoslivljam.
----------
OR, 22. srpnja 1993, str. 1. i 5; GK, 1. kolovoza 1993, str. 1; ASS/1993, str. 606-607.
OSIGURATI DOPREMANJE HUMANITARNE POMOĆI SVIMA KOJI PATE,

NA CIJELOM PROSTORU BIVŠE JUGOSLAVIJE, BEZ IKAKVE RAZLIKE
Apel za humanitarnu pomoć predsjednika Papinskog vijeća “Cor Unum”

- 2. kolovoza 1993.
Predsjednik Papinskog vijeća “Cor Unum” za unapreĊivanje humanitarne

pomoći, kard. Roger Etchegaray, poĉetkom kolovoza 1993. uputio je apel svjetskoj
javnosti i meĊunarodnim humanitarnim organizacijama da priteknu u pomoć
puĉanstvima koja oskudijevaju najnuţnijim sredstvima za ţivot na svim podruĉjima
bivše Jugoslavije.
Tragiĉno stanje u Bosni i Hercegovini svima je poznato. Ti tragiĉni dogaĊaji tiĉu se

cijelog ĉovjeĉanstva, za njih ćemo svi morati odgovarati pred Bogom i budućim
naraštajima.
Ne moţe se ostati ravnodušnim na umnoţavanje patnja tolikih osoba i zajednica
koje su sve do juĉer ţivjele miroljubivo.
Papinsko vijeće “Cor Unum”, kao organ ljubavi Svetoga Oca, s tjeskobnom
zabrinutošću gleda na sve te narode, posebice na one koji su više izloţeni nasilju i
materijalnim i duhovnim nevoljama: starce, djecu, raspršene obitelji, bolesnike i
najnemoćnije.
Ne moţe se trpjeti da tisuće osoba i dalje umiru zbog nedostatka podvorbe, hrane i
lijekova. MeĊunarodno priznata prava, takoĊer u ratnom stanju, neprestance se krše. Ne
moţe se dopustiti da se pristup humanitarnoj pomoći upotrebljava kao sredstvo
politiĉkog pritiska.
Zato Papinsko vijeće “Cor Unum” upućuje hitan apel svima odgovornima na
podruĉjima bivše Jugoslavije i meĊunarodnoj zajednici da poduzmu sve moguće da bi
se olakšalo djelovanje organizacija na humanitarnom planu, bilo onih OUN-a ili drugih
organizama, i da se osigura dopremanje humanitarne pomoći puĉanstvima koja pate, bez
ikakve razlike.
135
Djelatnosti organizacija vjerskog nadahnuća, katoliĉkog “Caritasa”, islamskog

“Merhameta” i pravoslavnog “Dobrotvora”, mogu svojom suradnjom na mjesnoj razini
dati osobito svjedoĉanstvo milosrdnoga Boga, bez pravljenja ikakve razlike.
Pribliţavanje još jedne oštre zime iznova ĉini urgentnom konkretnu akciju, kako bi
se odgovorilo potrebama stotina tisuća izbjeglica koje ţive u zonama pogoĊenim ratom,
ili koje su razasute u svim krajevima bivše Jugoslavije. Obnavlja se apel što ga je
nedavno Sveti Otac uputio vladama, da velikodušno stave na raspolaganje Visokom
komesarijatu Ujedinjenih nacija za izbjeglice sredstva nuţna za obavljanje njegove
vaţne djelatnosti.
Vijesti što stiţu iz Srbije i Crne Gore otkrivaju stanje teške nevolje u kojoj se
nalaze narodi tih podruĉja, takoĊer zbog embarga o kojem je odluĉila meĊunarodna
zajednica. Nije u moći Papinskog vijeća “Cor Unum” da ocjenjuje uputnost toga
embarga na politiĉkom planu. Ono što nas tišti jest: ako su iz embarga izuzeta sredstva
nuţna za ţivot, onda se mora olakšati postupak upućivanja te humanitarne pomoći
puĉanstvima, kako bi se izbjeglo uzrokovanje nevolja što pogaĊaju najsiromašnije i
najslabije. Velika većina stanovništva tih podruĉja, bili oni Albanci, Hrvati, Crnogorci,
Srbi, MaĊari, Cigani ili pripadnici drugih manjina, srcem teţe za mirom i uopće su
nevine ţrtve politiĉke i ratne situacije na ĉije odvijanje ovog trenutka ne mogu utjecati.
Ovim apelima za sve narode koji ţive na podruĉju bivše Jugoslavije i koji
svakodnevno podnose uĉinke rata pridodaje se apel odgovornima zaraćenih strana da
odloţe “oruţja” nerazumijevanja, stranĉarstva i netrpeljivosti, koje je sposobno da
izazove nove mrţnje i podjele u zonama dosad pošteĊenim od sukoba.
Njegova Svetost Ivan Pavao II. ne prestaje svraćati pozornost svima na teţinu toga
rata i na nuţnost zalaganja koje je u stanju pridonijeti rješenju sukoba. Znajmo svi da će
“nam Bog suditi” za ono što se dešava pred našim oĉima.
----------
OR, 2-3. kolovoza 1993, str. 1; GK, 15. kolovoza 1993, str. 1; ASS/1993, str. 627-628.
“BOG, ISHODIŠTE SVAKOGA DOBRA I MIRA, NEKA BLAGOSLOVI VAS

I KRAJEVE IZ KOJIH STE DOŠLI!”
Generalna audijencija - 4. kolovoza 1993.
Bogoslovima iz Đakova i skupini druge hrvatske mladeţi, koji su bili nazoĉni

audijenciji, Papa je uputio zasebno rijeĉi pozdrava.
S posebnom radošću pozdravljam bogoslove iz Đakova, u Hrvatskoj, i njihove

odgojitelje.
Predragi, povjeravam vas Mariji, odgojiteljici jedinoga Svećenika, Krista, da vas
Ona prati u vašoj ljudskoj i duhovnoj pripravi na svećeniĉku sluţbu.
Zajedno s vama pozdravljam i ostalu hrvatsku mladeţ, ovdje nazoĉnu.
Bog, ishodište svakoga dobra i mira, neka blagoslovi vas i krajeve iz kojih ste
došli!
----------
OR, 5. kolovoza 1993, str. 5; GK, 15. kolovoza 1993, str. 4; ASS/1993, str. 630.
136
ĈIN JE LJUBAVI BRANITI ONOGA TKO JE NEPRAVEDNO NAPADNUT
Papin razgovor s novinarima na putovanju za Jamaiku - 9. kolovoza 1993.
Na svojem 60. po redu apostolskom putovanju izvan granica Italije, prema

ameriĉkom kontinentu, u avionu od Rima do Kingstona na Jamaici, Papa je imao
uobiĉajen susret i razgovor s talijanskim i inozemnim novinarima.
Postavljana su pitanja o humanitarnoj ingerenciji, napadu na baziliku sv.
Ivana Lateranskoga i crkvu sv. Jurja na Velabru u Rimu, o trgovini drogom i
nasilju u Meksiku i na cijelom ameriĉkom kontinentu te Svjetskom danu mladeţi što
će se odrţati u Denveru, SAD.
Odgovarajući na pitanje jedne novinarke o drami što je proţivljavaju puĉanstva

Somalije i bivše Jugoslavije i o mogućnosti intervencije sa strane, da bi se zaštitilo
nenaoruţane narode, Papa je istaknuo:
- Humanitarna ingerencija sama po sebi je evanĊeoska stvar, ali naĉin kako se
shvaća taj pojam takoĊer moţe biti neevanĊeoski.
Sigurno, ako ja vidim nekog svojeg susjeda, sugraĊanina ili nesugraĊanina, koji je
proganjan, moram ga braniti. Mislim da je ta obrana ĉin ljubavi, ništa drugo. Tako mi
gledamo na humanitarnu ingerenciju. A vidimo takoĊer da se ona dovoljno ne provodi.
Ţalosno je da postoje te ĉinjenice, te situacije u Africi, u Europi, na Balkanu, posebno
sada u Bosni i Hercegovini.
Podsjećajući na rijeĉi sv. Pavla, Sveti Otac je naglasio da:
- Valja propovijedati u zgodno i u nezgodno vrijeme. Ponekad je nezgodno vrijeme
zato što se propovijeda, zato što se govore ispravne stvari koje nisu prihvaćene. Ali ne
treba odustati, valja ponavljati, valja protumaĉiti, valja uvjeravati.
Na pitanje jednog talijanskog novinara za mišljenje o mogućoj oruţanoj
intervenciji u Bosni protiv Srba, Papa je odgovorio:
- Mislim da se to pitanje tiĉe više politiĉara. Od mene o tome nisu traţili mišljenja.
A ne bi bilo ni korisno pitati to Papu, jer postoji odgovornost koja je vlastita Pastiru i
odgovornost vlastita politiĉkim poglavarima. Oni stoga moraju preuzeti vlastitu
odgovornost. Mi, pastiri, nastojimo uvijek oĉuvati naĉela suţivota, moralnog reda,
meĊunarodne pravde meĊu pojedincima i meĊu narodima. A primjena politiĉkih i
vojnih sredstava stvar je koja pripada drugima.
----------
POTREBNE SU DJELOTVORNIJE STRUKTURE ZA ODRŢAVANJE

I PROMICANJE PRAVDE I MIRA
Papin dolazak u Denver, SAD, na Svjetski dan mladih - 12. kolovoza 1993.
Na dolasku u Denver, glavni grad drţave Colorado u SAD, odgovarajući na

pozdrav ameriĉkog predsjednika Clintona, Papa je govorio o problemima mladih i
o ljudskim pravima, osobito na ţivot, a spomenuo je i rat na Balkanu te ulogu
137
Ujedinjenih Nacija i drugih meĊunarodnih organizacija u obrani naroda koji su

ţrtve nerazvijenosti, ratova i kršenja ljudskih prava.
Evo dijela iz tog Papina govora.
Gospodine Predsjedniĉe,
dragi prijatelji,
dragi ameriĉki narode,
draga mladeţi!
(...)
5. Gospodine Predsjedniĉe, moje pozivanje na moralne istine koje štite ţivot
naroda nije bez veze s privilegiranim poloţajem što ga Sjedinjene Ameriĉke Drţave
imaju u meĊunarodnoj zajednici. U promatranju napetosti i sukoba što ih je previše
naroda podnosilo tako dugo vrijeme - mislim osobito na podruĉje Srednjeg Istoka i na
neke afriĉke drţave, i u novoj situaciji koja proizlazi iz dogaĊaja 1989, posebice u vezi s
tragiĉnim sukobima koji su u tijeku na Balkanu i na Kavkazu - meĊunarodna bi
zajednica morala utvrditi djelotvornije strukture za odrţavanje i promicanje pravde i
mira. Morao bi se razviti koncept strateškog interesa temeljenog na punom razvitku
naroda: od siromaštva prema dostojnijem ţivotu, od nepravde i od iskorištavanja prema
potpunijem poštivanju ljudske osobe i obrani općih ljudskih prava. Ako Ujedinjene
Nacije i drugi meĊunarodni organizmi, mudrom i poštenom suradnjom naroda, svojih
ĉlanica, uspiju djelotvorno obraniti pogoĊene narode koji su ţrtve nerazvijenosti ili
ratova, ili grubih povreda ljudskih prava, onda uistinu za budućnost postoji nada. Jer mir
je djelo pravde.
(...)
----------
OR, 14. kolovoza 1993, str. 5; ASS/1993, str. 658-659.
PAPIN POZDRAV HRVATSKOJ MLADEŢI

NA 8. SVJETSKOM DANU MLADIH U DENVERU, SAD
Svjetski dan mladih - 12. kolovoza 1993.
Na 8. Svjetskom danu mladih, odrţanom u Denveru, SAD, Ivan Pavao II. je

12. kolovoza 1993. na Mile High Stadium imao prvi susret s mladima iz 105 drţava
s pet kontinenata. Uputio je, tom prigodom, i zasebne pozdrave skupinama mladih
iz raznih zemalja, pa tako i iz Hrvatske.
Evo tih Papinih rijeĉi.
Draga hrvatska mladeţi, okupili smo se ovdje za Svjetski dan mladih i sjedinjeni
smo s vama u ovim za vas teškim prilikama ratnih sukoba koji uzrokuju beskrajne
patnje na Balkanu. Neka Gospodin nadahne mjesne i meĊunarodne voĊe da uspostave
hitan i pravedan mir te da prestanu ubijanja i razaranja.
----------
OR, 14. kolovoza 1993, str. 6. i ponovno OR, 15. kolovoza 1993, umetak, str. XI;
GK, 22. kolovoza 1993, str. 1.
138
“TUTNJAVA ORUŢJA I SABLAST SMRTI I PATNJE MORAJU

USTUPITI MJESTO RADOSTI MIRA I SLOZI MEĐU NARODIMA”
Završetak Svjetskog dana mladih - 15. kolovoza 1993.
Na koncu sv. mise, kojom je završio 8. Svjetski dan mladih u Denveru, SAD,
Sveti Otac je uputio rijeĉi pozdrava i zahvale mladima koji su došli iz mnogih
drţava sa svih kontinenata.
Hrvatima je kazao:
Geslo Svjetskoga dana mladih osobito je znakovito za vas i za narode na Balkanu.

Zazovimo Boţji blagoslov da stigne mir na ĉitavo podruĉje. Tutnjava oruţja i sablast
smrti i patnje moraju ustupiti mjesto radosti mira i slozi meĊu narodima. Trebate ići
odvaţno u susret velikim izazovima. Budite sigurni da vas prate molitve Pape i Crkve.
----------
OR, 17-18. kolovoza 1993, str. 12; GK, 22. kolovoza 1993, str. 1.
PAPA UPUĆUJE SVOJ BLAGOSLOV IZBJEGLICAMA I PROGNANICIMA
Obraćajući se zasebno skupinama hodoĉasnika iz raznih krajeva svijeta,

uputio je rijeĉi pozdrava i hrvatskim hodoĉasnicima.
Dragi hrvatski hodoĉasnici, od srca pozdravljam svakoga pojedinog od vas.

Podjeljujem svoj apostolski blagoslov vama i svim vašim dragima, a na poseban
naĉin izbjeglicama i prognanicima kojima je stalno potrebna pomoć i solidarnost.
----------
OR, 26. kolovoza 1993, str. 5.
PAPA MOLI DA SE DOKRAJĈI PREDUGA KALVARIJA

PUĈANSTVA BOSNE I HERCEGOVINE I HRVATSKE
Audijenciji je bilo nazoĉno i više skupina hrvatskih hodoĉasnika iz raznih

mjesta. Papa im se obratio i istaknuo da s njima moli da se što prije okonĉaju
stradanja u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.
Dragi hrvatski hodoĉasnici, svaki dan, zajedno s vama, uzdiţem molitve

Gospodinu da se što prije okonĉa preduga kalvarija dragoga puĉanstva Bosne i
Hercegovine i Hrvatske te da odgovorni shvate da je za ponovnu uspostavu i oĉuvanje
pravoga mira potrebito poštivanje etiĉkih naĉela i moralnih vrijednosti.
139
Boţji blagoslov sišao na vas i ostao vazda s vama.

----------
OR, 2. rujna 1993, str. 5.
PAPA NE PRESTAJE ZAZIVATI GOSPODINA DA UKLONI STRAŠAN BIĈ

KOJI JOŠ UVIJEK BIJE TOLIKE NEVINE
Audijenciji je bilo nazoĉno i Kulturno-umjetniĉko društvo “Tena” iz Đakova,

u pratnji pomoćnog biskupa mons. Marina Srakića. Nakon rijeĉi pozdrava, Sveti
Otac je poţelio da Gospodin ukloni biĉ rata koji još uzrokuje velike patnje.
Pozdravljam ĉlanove Kulturno-umjetniĉkog društva “Tena” iz Đakova, zajedno s

pomoćnim biskupom te biskupije, preuzvišenim Marinom Srakićem.
Vašu ţarku ĉeţnju za mirom za sve drago puĉanstvo Hrvatske i Bosne i
Hercegovine povjeravam Bogorodici Mariji, Kraljici mira. Neka Gospodin po Njezinu
zagovoru ukloni strašan biĉ koji još uvijek bije tolike nevine i uzrokuje velike patnje.
Vama, ovdje nazoĉnima, izbjeglicama i prognanicima, ranjenima i svima koji pate
zbog rata, podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
NIŠTA NE SMIJE OBESHRABRITI POTRAGU ZA MIROM
Poruka sudionicima međunarodnog molitvenog susreta za mir, u Milanu

- 16. rujna 1993.
Sveti Otac je preko kard. Eduarda Cassidyja, predsjednika Papinskog vijeća

za promicanje jedinstva kršćana, poslao poruku sudionicima na meĊunarodnom
susretu molitve za mir, u Milanu. I u toj se poruci iznovice osvrnuo na rat u bivšoj
Jugoslaviji. Evo tih Papinih rijeĉi.
(...)
Sigurno, izmijenjena su vremena i povijesni uvjeti u odnosu na prvi susret u Asizu:
završeno je ono ţalosno razdoblje koje je gledalo kako se ĉovjeĉanstvo dijeli u dva
bloka. Ipak, nisu nestali gorki korijeni neprijateljstva i nije zamuknula neljudska
tutnjava rata. Naprotiv, vidimo kako se u naše dane, sa zaĉuĊujućom lakoćom,
rasplamsavaju regionalni ratovi koji siju teror i smrt. Nekoliko stotina kilometara od
trga milanske katedrale gdje se odvija molitveni susret, nastavljaju se borbe na
podruĉjima bivše Jugoslavije, kobni rat pred kojim, ĉini se, svijet ostaje nemoćan.
140
Ipak, ništa ne smije obeshrabriti potragu za mirom. Treba iznova snaţno potvrditi
da on nije nemoguć: mir je dar Boţji, stavljen u ljudske ruke.
(...)
Iz Vatikana, 16. rujna 1993.

PAPA IVAN PAVAO II.
----------
OR, 24. rujna 1993.
“U KONAĈNICI DOBRO POBJEĐUJE ZLO, LJUBAV MRŢNJU,

RAZBOR LUDILO SUKOBLJAVANJA”
Poruka Vrhbosanskom nadbiskupu, mons. Vinku Puljiću - 29. rujna 1993.
Poĉetkom listopada u Sarajevu je odrţano trodnevlje molitve i susret vjernika

i vjerskih sluţbenika katoliĉke, pravoslavne, ţidovske i muslimanske vjere, da bi
zajedno molili za dar mira u Bosni i Hercegovini. Tom susretu bilo je nazoĉno i
izaslanstvo Svete Stolice, u kojem su bili kard. Roger Etchegaray, predsjednik
Papinskih vijeća “Pravda i Mir” (Iustitia et Pax) i “Jedno srce” (Cor Unum),
nadb. Francesco Monterisi, apost. nuncij u Bosni i Hercegovini, i mons. Jean-
Claude Périsset, iz Drţavnog tajništva.
Za tu prigodu Sveti Otac je uputio osobnu poruku mons. Vinku Puljiću,
nadbiskupu Vrhbosanskom u Sarajevu. Ona glasi:
POŠTOVANOM BRATU,VINKU PULJIĆU

NADBISKUPU VRHBOSANSKOM
Ĉuvam uvijek ţivu uspomenu na poseban molitveni susret kada smo, prije osam
mjeseci, 9. i 10. sijeĉnja, okupljeni u Asizu, molili da Bog Europi i poglavito Balkanu,
udijeli velik dar mira. Molitve koje su se tada uzdizale, kao i molitve onih koji su se na
cijelom kontinentu, prihvaćajući poziv koji im je bio upravljan, zborno pridruţili tom
ĉinu, nisu zacijelo ostale neuslišane. MeĊutim, te molitve ipak dosad nisu postigle da se
konaĉno svlada otpor koji pruţa sebiĉnjaštvo, nazoĉno u mnogim srcima. Potrebno je
provalije koje je iskopala mrţnja ispuniti ljubavlju. Zbog toga valja ustrajati u molitvi,
uvijek iznova ustrajno proseći da Onaj koji sprema “naume mira, a ne propasti”
napokon onima koji se u Nj uzdaju udijeli “budućnost punu nade” ( usp. Jr 29,11).
Prikladno je zbog toga da je za prve dane slijedećega listopada zakazan novi
molitveni susret koji će se odrţati u Sarajevu, tako teško pogoĊenu silovitim ratnim
zbivanjima. Moja je ţelja da taj molitveni susret svijetu pruţi svjedoĉanstvo vjere i
odvaţne nade. A Ti pak, ĉasni brate, sudionicima posvjedoĉi moju duhovnu blizinu u
molitvi za povratak mira na cijelo tamošnje podruĉje.
Već smo više od godinu dana, naţalost, svjedoci zastrašujućega pogoršanja koje
gomila grozotu na grozotu: tisuće mrtvih na bojnim poljima i mnogo brojnije ţrtve
meĊu civilima, silovanje ţenâ, ubojstva djece, neĉuveni zloĉini poĉinjeni ne poštujući ni
jedno etiĉko pravilo i ni jedan humanitarni sporazum. K svemu su tome još nadošla
svakovrsna pustošenja: crkve i dţamije su oskvrnjene, umjetniĉki spomenici i kulturna
središta sravnjena sa zemljom, a bolnice, ljeĉilišta i stanovi kukaviĉki razoreni.
141
Ta nas tragedija sve pogaĊa i sve nas silno ţalosti. I to ne samo one koji su izravno
pogoĊeni gubitkom svojih dragih ili pak zadobivenim ranama i pretrpljenom štetom,
nego takoĊer i sve nas koji smo, zahvaljujući sredstvima društvenoga priopćivanja,
svjedoci uţasnih posljedica mrţnje koja, ĉini se, ne poznaje granice. MeĊunarodna
zajednica i Crkve ne mogu stajati nijeme pred sliĉnim poremećajima koji ljudskoj
savjesti postavljaju pitanje: “Što si uĉinio svojemu bratu?” (usp. Post 4,10). Rimski je
biskup sa svoje strane već od poĉetka sukoba postavljao sliĉno pitanje, potiĉući sve
strane da hrabro prihvate mir. Traţio je od meĊunarodne zajednice da snaţno podupre
proces mira te priskaĉe u pomoć ţrtvama sukoba. On je osobno na svaki naĉin nastojao
pokrenuti dijalog o toj temi s braćom u vjeri, potiĉući svakoga da ulaţe krajnji napor u
traţenju prikladnih putova za ponovno postignuće tako velikog dobra. Zaista, ne
smijemo uskratiti zajedniĉki napor u tom pravcu upravo mi, kojima je Krist povjerio
“svoj mir” na zemlji.
Imajući pred oĉima rijeĉi Boţanskoga Uĉitelja, nemoguće je ne upitati se: Radimo
li dovoljno za mir i molimo li se zajedno za njega dovoljno? Upravo je najpotrebnija
velika zajedniĉka molitva kako bi “tamo gdje se umnoţio grijeh, nadmoćno izobilovala
milost” (usp. Rim 5,20). Mir je milost i Boţji je dar, i s tom milošću i s tim darom valja
neumorno suraĊivati.
Patnje uzrokovane ratom koji već toliko mjeseci razdire široko podruĉje Balkana,
potiĉu da postojanije molimo Onoga koji nam “daje mir” (Iv 14,27) da On oslobodi srca
od mrţnje i nasilja te ih pripravi za misli uzajamne snošljivosti i sudioništva.
Na podruĉjima bivše Jugoslavije ţive narodi koji imaju starodrevnu baštinu i
kulturu: kršćani - i katolici i pravoslavni - zatim muslimani i Ţidovi. MeĊu njima
postojeće razlike ne smiju biti poticaj na mrţnju i osvetu, nego ĉak prigoda za uzajamno
obogaćenje. Prošlost je pruţila dokaze da su dobrosusjedski odnosi bili mogući. Te je
odnose podupirao ţivi osjećaj domoljublja koji je svakom graĊaninu, unatoĉ razliĉitoj
vjerskoj pripadnosti, omogućivao da se prepozna kao sastavni dio jedne te iste zemlje.
Domoljublje je, naime, ispravna i pravilna ljubav prema vlastitoj osobnosti koju ima
svaki ĉlan odreĊene nacionalne zajednice. Nacionalizam je nijekanje domoljublja. I dok
domoljublje, ljubeći vlastito, poštuje takoĊer i ono što pripada drugima, nacionalizam
obezvrjeĊuje sve što nije vlastito, a ono pak što pripada drugima, ako ne uspije uništiti,
nastoji prisvojiti.
Danas se naša molitva za mir na Balkanu treba usredotoĉiti na najdublju dimenziju
sukoba, koji svoje mjesto ima u ljudskom srcu. Iz srca, naime, proizlaze osjećaji mrţnje,
osvete i ugnjetavanja, i ti su osjećaji ishodište ratnih pobuda. Molimo Gospodina za
preobrazbu srdaca, za svladavanje mrţnje, za poštivanje pravâ ljudi i narodâ koji svojim
razliĉitostima oĉituju neiscrpno bogatstvo “ljudskoga” u raznolikosti njegovih kulturnih,
društvenih i povijesnih oĉitovanja. Povijest nam govori da istinske ljudske vrijednosti,
ako i budu privremeno pogaţene i svladane, na kraju ipak prevladaju. U konaĉnici
dobro pobjeĊuje zlo, ljubav mrţnju, razbor ludilo sukobljavanja.
Cijela Crkva, posebno ona koja svoju vjeru u Krista svjedoĉi na starom kontinentu,
uzdiţe svoje ţarke molitve Bogu da se što prije vrati mir meĊu puĉanstva Bosne i
Hercegovine, Srbije i Hrvatske te ona koja su pozvana da na Balkanu zajedniĉki grade
budućnost blagostanja i napretka.
Tako plemenitu i hitnu stvar preporuĉimo Majci Kristovoj, Kraljici mira. Njoj za
vrijeme moljenja svete krunice tijekom listopada ţelimo upraviti svoju postojanu
molitvu, kako bi se meĊu napaćeni puk napokon vratila radost obnovljena dogovora za
hod u djelotvornoj slozi i miru.
Zazovimo pomoć svih svetih koji su dali poseban prinos povijesti spasenja na
Balkanu: sv. Ćirila i Metoda, apostolâ Slavena; sv. Save, oca Srpske Pravoslavne Crkve;
sv. Nikole Tavelića i bl. Augustina Kaţotića, koje posebno štuje Crkva u Hrvata; kao i
142
one nama bliţe brojne muĉenike koji su u cijeloj srednjoj Europi svoju vjernost Kristu
posvjedoĉili za vrijeme nedavne ateistiĉke diktature.
Unatoĉ velikim poteškoćama sadašnjega trenutka, ne gubimo pouzdanje u ĉovjeka,
jer svoju nadu polaţemo u Boga koji je “toliko ljubio svijet da je dao svojega
JedinoroĊenca” (Iv 3,16), Isusa Krista, našega Gospodina, “koji od dvoga uĉini jedno,
srušivši pregradu razdvojnicu” (Ef 2,14) i koji je “Mir naš” (isto).
Na Te, ĉasni brate, i na one koji će se skupiti na molitvu da bi iskali dar mira,
zazivam blagoslov svemogućega i milosrdnoga Boga.
Iz Vatikana, 29. rujna 1993.
PAPA IVAN PAVAO II.
----------
OR, 3. listopada 1993, str. 1. i 6; GK, 10. listopada 1993, str. 1. i 4.
“NEĆE NIKADA MOĆI POSTOJATI BUDUĆNOST SAGRAĐENA NA NASILJU”
Molitva krunice - 2. listopada 1993.
Prije molitve krunice koju je prve subote u mjesecu predvodio Sveti Otac, a
prenosio vatikanski radio, uputio je novi apel za mir u Bosni i Hercegovini. Evo
njegovih rijeĉi.
Okupljeni u ovoj Dvorani Blagoslovâ za molitvu svetog ruţarija, pozivam vas da

se duhovno sjedinite sa svima onima koji se nalaze u Sarajevu na molitvenom susretu za
mir, koji su ţeljeli zasluţni nadbiskup, monsinjor Vinko Puljić i odgovornici triju
vjerskih zajednica toga grada, muslimanske, pravoslavne i ţidovske.
Upravljam njima i svima koji me preko radija slušaju u tim izmuĉenim zemljama
svoj najsrdaĉniji pozdrav, jamĉeći im svoju molitvenu solidarnost i solidarnost cijele
Katoliĉke Crkve, raširene po svijetu.
Danas, još jednom, ţelimo im ponoviti da nisu sami i da neće ostati sami.
Poznajemo njihovu dugu patnju i naša je ţarka teţnja da im pomognemo.
Neće nikad moći postojati budućnost sagraĊena na nasilju, na ugnjetavanju
najslabijih i nebranjenih. Ruke svih moraju se preplesti da bi zajedno gradile ljudskiji
ţivot, priznajući da poštivanje, pravda, solidarnost i bratstvo tvore njegove nezamjenjive
temelje.
Djevice Marijo, Kraljice mira, u tolikoj tuzi neka tvoj blagi, razvedrujući osmijeh
osvijetli naš put!
Veĉeras, kao što ćemo uĉiniti tijekom listopada, posvećenog poboţnosti svetog
ruţarija, tebi povjeravam svoje nakane.
Ti moţeš postići od svojega boţanskog Sina veliki dar mira za puĉanstva Bosne i
Hercegovine i Balkana. Molimo te, o Majko, zaštiti ih svojom majĉinskom ljubavlju!
----------
OR, 4-5. listopada 1993, str. 6; ASS/1993, str. 830-831.
143
SARAJEVO, BOGATO RAZNOLIKOŠĆU I S PROŠLOŠĆU

PUNOM VJERSKE SNOŠLJIVOSTI, POSTANI PONOVNO ONO ŠTO SI BILO!
Govor Papinog izaslanika na međuvjerskom susretu u Sarajevu - 3. listopada 1993.
Predsjednik Papinskih vijeća “Iustitia et Pax “ i “Cor Unum”, kard. Roger

Etchegaray, predvodio je izaslanstvo Svete Stolice na trodnevnom meĊuvjerskom
molitvenom susretu i dijalogu za mir, odrţanom u Sarajevu od 1. do 3. listopada
1993. Kardinal je zakljuĉio bogosluţno slavlje u katoliĉkoj katedrali pozivom na
mir, naglasivši kako zajedniĉki poloţaj vjernika moţe pomoći svima da se prevlada
mrţnja, budući da svi priznaju Boga kao izvor dobra i ljubavi.
Evo tog kardinalova govora u cijelosti.
Na koncu ove koncelebrirane mise s pastirom sarajevske nadbiskupske Crkve,

našim dragim Vinkom Puljićem, ţelio bih biti njegov Ċakon i reći vam u njegovo ime:
“Idite u miru Kristovu!” Idite u miru (ponovljeno na hrvatskom). Tako je lijepo izraziti
ovu ţelju mira, posebno vama, stanovnici Sarajeva.
Danas nas je podsjetio sv. Pavao, u Pismu kršćanima Filipa, grada koji nije tako
daleko odavle: “Nemojte se bojati... mir Boţji nadilazi sve što se moţe zamisliti” (Fil
4,6). Kad u svojim srcima nosimo taj mir, koji nadilazi sve naše maštanje, svu nadu, mi
poĉinjemo ponavljati molitvu sv. Franje Asiškoga (ĉiji je blagdan sutra): “Gospodine,
uĉini me oruĊem mira!”
To je ono što se ovih dana dogodilo u Sarajevu: u petak u Begovoj dţamiji, u
subotu u Sinagogi, ove nedjelje u pravoslavnoj katedrali i sada u katoliĉkoj katedrali.
Što se mene tiĉe, ne bih ţelio biti ništa drugo nego zadivljeni svjedok onoga što sam
vidio i ĉuo u krilu tih ĉetiriju zajednica koje mole istoga Abrahamova Boga.
U ovom gradu, Sarajevu, koji je zadnjih osamnaest mjeseci tako opustošen ludošću
jednih i tako osamljen zbog nemoći drugih, osjetio sam kako prolazi, kao u osvit svijeta,
lahor Boţji koji je pomilovao vjernike, probudio ih, pomogao im da bratski pruţe jedni
drugima ruku.
Ah, to je jedva primjetno, jer ta prva mucanja mira š£me na zvuĉnoj pozadini
oruţja koje još stvara buku. Ah, to je jedva vidljivo, jer je teško razbiti logiku zla i
izvesti svakoga iz laţnog kruga sumnje, prezira, osvete, nasilja.
Ali, sve je moguće za onoga koji se, molitvom, oslanja na Boga, izlaţe se Boţjem
suncu, prihvaća Boţji plan bez kojega se nijedan ljudski plan ne moţe odrţati.
Nedvojbeno, pravi će prijatelji Boţji uvijek biti u manjini; ali, kako je rekao Krist,
upravo su oni kvasac tijesta, sol zemlje, upravo oni moraju biti savjest ĉovjeĉanstva.
U ime toga ĉovjeĉanstva koje posrće i koje je ostalo bez kompasa, vama, šaĉici
vjernika - ţidovima, kršćanima, muslimanima - koji ste ovih dana ujedinjeni na dlanu
ruke Boţje, vama kaţem: hrabro! Hrabro nastavite pošto-poto da se naĊete zajedno, da
ponovno nauĉite ţivjeti zajedno i promatrati se bez predrasuda, kao da je svaki sasvim
nov, sasvim svjeţ. Hrabro, izvan crkava i izvan dţamija, isto toliko opustošenih
svetogrdnim rukama, zajedno uĉinite ovu bosansku zemlju pogodnom za obitavanje
ljudi koji su braća i koje isti Otac jednako ljubi.
Sarajevo, smatraj svojom ĉašću da zamijeniš ovaj rat siromaha koji se otimaju za
mrvice, mirom siromaha koji se hrane kruhom bratske ljubavi.
Sarajevo, koje se s pravom toliko ponosiš svojom prošlošću, punom vjerske
snošljivosti i kulturnih razmjena, postani ponovno ono što si u sluţbi cijele Bosne.
Sarajevo, koje sa strepnjom oĉekuješ i drugu zimu ispunjenu patnjama, ja molim
još jednom meĊunarodnu zajednicu da ona udvostruĉi svoje napore solidarnosti i
144
pomaganja prema tebi, prema drugim iskušanim gradovima i prema brojnim

izbjeglicama, išĉupanima iz svojega tla.
Sarajevo, Sarajevo, Bog će suditi ĉovjeĉanstvu prema onome što se dogaĊa pred
tvojim oĉima. Ĉuli smo sinoć kako se papa Ivan Pavao II. moli za tebe, a s njim se
molila cijela Crkva Blaţenoj Djevici Mariji, Kraljici mira.
Sada se posvuda po svijetu podiţe mnoštvo pravednika da moli Boga za tvoj spas,
da ti donese spasenje što ga oĉekuješ od svoje braće, od mene, od svih nas.
Amen.
Sarajevska katedrala, 3. listopada 1993.

----------
OR, 7. listopada 1993, str. 2; SSCB, str. 145-147.
HRVATSKIM VJERNICIMA I KRAJEVIMA PAPA POŢELIO

BOŢJI MIR I BLAGOSLOV
U audijenciji je bila i skupina suradnika Hrvatskog radija iz Rijeke i

hodoĉasnici iz Samobora. Papa ih je pozdravio i poţelio mir njima i krajevima iz
kojih su došli.
Od srca pozdravljam skupinu suradnika Hrvatskoga radija koji na postaji u Rijeci

sudjeluju u emisiji “Katoliĉki vidici”, kao i hodoĉasnike iz Samobora.
Predragi, Bog ljubavi i mira bio uvijek s vama (usp. 2 Kor 13,11) te udijelio svoj
blagoslov i mir vama i krajevima iz kojih ste došli.
----------
OR, 7. listopada 1993, str. 5; GK, 17. listopada 1993, str. 4.
BOSNU I HERCEGOVINU, HRVATSKU I CIJELO PODRUĈJE BALKANA

NEKA BOG UĈINI PREBIVALIŠTEM PRAVOGA MIRA I PRAVDE!
Papa je zasebno pozdravio skupinu hrvatskih hodoĉasnika iz Kölna, u

Njemaĉkoj, i iz domovine. Pozvao ih je na molitvu za mir i pravdu te uzajamno
poštivanje i solidarnost meĊu narodima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na
cijelom podruĉju Balkana.
Srdaĉno pozdravljam hodoĉasnike Hrvatske katoliĉke misije iz Kölna u Njemaĉkoj

i ostale hrvatske hodoĉasnike. Dobro došli!
I danas ţelim ponoviti svoj poziv na molitvu Gospodinu da On Bosnu i
Hercegovinu, Hrvatsku te cijelo podruĉje Balkana, uĉini prebivalištem pravoga mira i
pravde, uzajamnoga poštivanja i solidarnosti meĊu narodima.
145
Vama, ovdje nazoĉnima i vašim obiteljima u domovini i Njemaĉkoj podjeljujem

svoj apostolski blagoslov.
----------
OR, 14. listopada 1993, str. 5; GK, 24. listopada 1993, str. 4; ASS/1993, str. 858.
UNATOĈ POTEŠKOĆAMA SADAŠNJEG TRENUTKA,

KRŠĆANSKA NADA OMOGUĆUJE SPOKOJNO GLEDANJE NA BUDUĆNOST
Na generalnoj audijenciji je bila nazoĉna i skupina hodoĉasnika iz ţupe sv.

Ante Padovanskog, iz Našica. Evo Papinih rijeĉi kojima ih je zasebno pozdravio.
Dragi hrvatski hodoĉasnici, sve vas od srca pozdravljam!

Neka ovo vaše hodoĉašće na grobove svetih apostola Petra i Pavla u vama uĉvrsti
kršćansku nadu da moţete, unatoĉ poteškoćama sadašnjega trenutka, spokojno gledati
na budućnost.
Neka vas sve Bog blagoslovi i On neka vas ĉuva.
----------
OR, 21. listopada 1993, str. 5; GK, 21. studenoga 1993, str. 4.
CRKVA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI

SVJEDOĈI BOŢJU LJUBAV PREMA SVAKOM ĈOVJEKU
MeĊu sudionicima generalne audijencije bili su i hrvatski hodoĉasnici. Papa

ih je pozdravio te istaknuo da od prvih dana rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
moli za mir tamošnjim puĉanstvima. Evo tih Papinih rijeĉi.

Sve od prvih dana rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, svakodnevno, zajedno s
Crkvom koja u tim krajevima svjedoĉi Boţju ljubav prema svakom ĉovjeku, molim
Gospodina da svemu tamošnjem dragom puĉanstvu udijeli dar pravoga mira.
Neka Bog blagoslovi svakoga pojedinog od vas i sve koji pate zbog rata.
----------
OR, 28. listopada 1993, str. 5; ASS/1993, str. 894-895.
“SVAKI NAROD MORA IMATI PRAVO DA SE BRANI”

146
Papin intervju za torinske novine “La Stampa” - 2. studenoga 1993.
Papa Ivan Pavao II. je dao intervju novinaru i talijanskom zastupniku u

Europskom parlamentu, gosp. Jasu Gawronskom, koji je objavljen u torinskim
novinama “La Stampa”, 2. studenoga 1993, a preuzet je i u “L'Osservatore
Romano”.
Papi je postavljeno više pitanja o aktualnim problemima svijeta na prijelazu
iz drugog u treći milenij, a prvo pitanje se odnosilo na rat i “humanitarnu
intervenciju” na Balkanu. Ovdje donosimo to i još dva pitanja te Papine odgovore
na njih.
Sveti Oĉe, dopustite mi da zapoĉnem s meĊunarodnim aktualnostima, od rata u

bivšoj Jugoslaviji. Kada ste govorili o “humanitarnoj intervenciji” na Balkanu, bilo je
onih koji su to protumaĉili kao Vašu naklonost vojnoj intervenciji. Je li tako?
“Ne, nije tako. Ono što ţelim reći je da u sluĉaju agresije agresoru valja oduzeti
mogućnost da naškodi. Moţda je razlika suptilna, ali prema tradicionalnom crkvenom
uĉenju pravedni rat je samo onaj obrambeni. Svaki narod mora imati pravo da se brani.
To je naĉelo formulirao još sv. Augustin, a potvrdio ga je Drugi vatikanski sabor”.
Ali, moţe li se govoriti o zaokretu u Papinu mišljenju od Kuwajta do Jugoslavije?
“Uvijek sam zadrţavao svoje stajalište protiv rata, naravno u granicama onoga što
sam već prije rekao, to jest da rat postaje pravedan kad je usmjeren na obranu, jer,
ponavljam, svatko ima pravo da se brani. Zato se ne moţe govoriti o zaokretu u Papinu
drţanju u smislu na koji ste smjerali. Vidite, u vrijeme Zaljevskog rata problem se
postavljao nešto drukĉije. Po mojem sudu, u njegovoj drugoj etapi, taj rat nije bio toliko
obrambeni, nego kaznenog tipa. Osim toga, opće ozraĉje na onom podruĉju bilo je vrlo
napeto. Htjelo se tome ratu dati obiljeţje vjerskoga rata.
Sve to vrlo dobro objašnjava stav Svete Stolice, koji je uvijek bio sukladan
spomenutim naĉelima i s njezinim posebnim pozivom u meĊunarodnoj zajednici. Na
Balkanu je situacija drukĉija. Nalazimo se pred dramatiĉnim problemom. Vidimo kako
se u bivšoj Jugoslaviji pad komunizma zbio istodobno s buĊenjem radikalnih
nacionalizama koji guraju narode na nasilje i uzrokuju neĉuvene patnje mnogih nevinih.
Stav Svete Stolice uvijek je bio ovaj: izbjeći bratoubilaĉki rat. Kada su u poĉetku
Slovenija, zatim Hrvatska, pa onda Bosna odluĉile raspisati referendume o nezavisnosti
te izabrale taj put, imale su na to puno pravo, ali u ono vrijeme još se mir mogao spasiti
nastojanjem da se dogovori o novom rješenju, na primjer nekom obliku konfederacije.
Naţalost, stvari su krenule drugim pravcem”.
(...)
Sveti Oĉe, svijet se pita, s odreĊenom dozom straha, prema kakvoj se Europi
upućujemo. Moţete li uliti ohrabrenje?
“Jedan politiĉar mi jednom zgodom reĉe frazu koja me je iznenadila: rušenje
Berlinskog zida je, prije svega, problem za nas, za Zapadnu Europu, jer nas je dosad taj
Zid štitio, mogli smo mirno ţivjeti, bezbriţni, raditi i bogatiti se. Sada moramo gledati
prema cijeloj Istoĉnoj Europi i brinuti se za ono što se tamo dogaĊa, inaĉe će se srušiti
na nas. Tako mi je govorio i to mi se zapaţanje ĉini vrlo interesantnim. Uostalom, njega
potvrĊuje ono što se dogaĊa s balkanskim ratom. Europska zajednica, povuĉena u sebe
147
samu, previše je ravnodušna i slabo djelotvorna u rješavanju tog problema i pušta nevine
da trpe. Snaţni apeli Pape i Svete Stolice u prilog miru tako postaju poput glasa koji
odjekuje u pustinji”.
----------
OR, 4. studenoga 1993, str. 6. i 7; Vjesnik (Zagreb), 4. studenoga 1993, str. 16;
ASS/1993, str. 937 i 938.
U TEŠKIM KUŠNJAMA IZVOR NADE JE VJERA U KRISTA,

OTKUPITELJA ĈOVJEKA
Papa je na generalnoj audijenciji pozdravio skupinu hrvatskih hodoĉasnika iz

ţupe Markuševac, Zagreb. Poţelio je da im u teškim kušnjama nadu pruţi vjera te
podijelio apostolski blagoslov njima i svim ţrtvama rata u Hrvatskoj i u Bosni i
Hercegovini.
Evo rijeĉi kojima se Sveti Otac obratio hrvatskim hodoĉasnicima:
Od svega srca pozdravljam vjernike ţupe sv. Šimuna i Jude Tadeja u Markuševcu,
kao i ostale hrvatske hodoĉasnike. Dobro došli!
Predragi, neka vam u teškim kušnjama sadašnjega trenutka nadu pruţa vjera u
Krista, Otkupitelja ĉovjeka.
Vama i svima koji podnose tragiĉne posljedice rata u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
OR, 11. studenoga 1993, str. 5; GK, 21. studenoga 1993, str. 4.
SMRT DVOJICE BOSANSKIH FRANJEVACA NEKA NE BUDE UZALUDNA,

NEGO POTICAJ NJIHOVOJ SUBRAĆI
DA I DALJE OSTANU GLASNICI MIRA I DOBRA
Obraćanje vjernicima na Trgu sv. Petra - 17. studenoga 1993.
Papa nije mogao odrţati uobiĉajenu tjednu generalnu audijenciju 17.

studenoga 1993, pa se toga dana u podne obratio okupljenim vjernicima na Trgu
sv. Petra s prozora svoje radne sobe.
Tom zgodom se osvrnuo na pogibiju dvojice franjevaca u samostanu u
Fojnici, u Bosni, fra Nikice Miliĉevića, gvardijana, i fra Leona Migića,
samostanskog vikara, koje su 13. studenoga 1993. ubili pripadnici muslimanske
vojske. U vezi s tim dogaĊajem Papa je rekao:
Vijest o umorstvu dvojice otaca franjevaca iz staroga fojniĉkog samostana

ispunjava nas dubokom tugom. Za tu našu braću, pogoĊenu nasiljem što ţanje tolike
nevine ţrtve u tim mukotrpnim krajevima, molimo radost i mir Raja. Neka ne bude
148
uzaludna njihova ţrtva, nego neka njihovoj subraći bude poticajem da ustraju u svojem
franjevaĉkom pozivu, da budu glasnici mira i dobra.
----------
OR, 18. studenoga 1993, str. 1; GK, 28. studenoga 1993, str. 1; ASS/1993, str. 973.
IMA ONIH KOJI PUCAJU NA DJECU - BUDUĆNOST ĈOVJEĈANSTVA
Međunarodna konferencija o djeci - 18. studenoga 1993.
U Vatikanu, u Dvorani Pavla VI, zapoĉela je 18. studenoga 1993. osma

meĊunarodna konferencija, posvećena djeci, s temom: “Puer natus est nobis.
Dijete je budućnost ĉovjeĉanstva”, a u organizaciji Papinskog vijeća za pastoral
zdravstvenih radnika.
Rad Konferencije se odvijao pod vodstvom kard. Fiorenza Angelinija, a
otvorio ju je drţavni tajnik kard. Angelo Sodano. Govoreći o problemima koji
danas u svijetu pogaĊaju djecu i djetinjstvo, spomenuo je i stradanja djece u Bosni
i Hercegovini. Evo tog izvoda iz njegova govora.
Gospodo i dame!
(...)
Sadašnji trenutak nije lak. Naţalost, danas ima onih koji nijeĉu djeci pravo da doĊu
na svjetlost, gazeći tako jedno od najelementarnijih ljudskih prava, kakvo je pravo na
ţivot.
Ima danas još onih koji pucaju na djecu, kao što se dogodilo ovih dana u Bosni i
Hercegovini, gdje su baĉene granate na djecu jedne osnovne škole, sijući razaranje i
smrt.
Ima danas još onih koji su neosjetljivi na dramu tolike neishranjene i bolesne djece
u nerazvijenim zemljama, kojima je potrebna naša pomoć.
Ima danas još onih koji iskorištavaju nevina i nezaštićena stvorenja za vlastite
sumnjive interese.
Da, sadašnji trenutak nije lak. Ali ovo je izazov koji ljudi dobre volje i poglavito
kršćani imaju nakanu iskoristiti u zalaganju da se naĊe lijek tolikim zlima.
(...)
----------
PAPA SE UTJEĈE DUHU SVETOM DA U KRAJEVNIM CRKVAMA

SR JUGOSLAVIJE OBNOVI DAR JEDINSTVA I MIRA
Pohod “ad limina” biskupâ “nove” SR Jugoslavije - 29. studenoga 1993.
Papa Ivan Pavao II. je u svojoj privatnoj kapeli 29. studenoga 1993.
koncelebrirao sv. misu s nadbiskupima Beograda i Bara i s biskupima Skoplja-
149
Prizrena, Kotora, Subotice i Zrenjanina, koji su došli u Rim da obave propisani

pohod “ad limina”.
U uvodu u euharistijsko slavlje Sveti Otac je jezgrovito naznaĉio svu dubinu i
snagu euharistijske ţrtve i gozbe te pozvao pastire da u misno slavlje ukljuĉe svoje
vjerniĉke zajednice i da mole za dar jedinstva i mira. Papa je tada sigurno u
podsvijesti imao i Bosnu i Hercegovinu, i zato donosimo te njegove rijeĉi.
Ĉasna braćo, evo nas skupljenih oko oltara našega Gospodina, da slavimo Tajnu
Kriţa, Tajnu Mira.
Pod siromaštvom znakova, Euharistija sadrţi takvo bogatstvo zajedništva i ljubavi
da, dok beskrajno nadmašuje naše sposobnosti, u nas ulijeva sigurnu nadu i obnovljeni
apostolski zanos. U lomljenju kruha, naše gledanje na svijet i zemaljska zbivanja
postaje, po milosti, dublje; a ondje gdje tama zla i ljudskih proturjeĉnosti prijete da
nadjaĉaju nadu, u srcima se ponovno uţiţe ţar istine i vjerniku se daje da iznovice
prepozna smisao ţivota i povijesti.
Crkva se raĊa i preporaĊa iz Euharistije. Tu ona svakoga dana crpi svoje zvanje
“sluţbenice” ljubavi Kristove, ponizne i odvaţne sluţavke EvanĊelja pomirenja. Crkva
je, predragi, jedino obzorje našega sluţenja; zahvaljujući krvi Isusa, našega pravog
Mira, u njoj je svaki ljudski sukob izlijeĉen u svom korijenu.
Prinesite, dakle, s punim pouzdanjem na ovaj oltar radosti i nade, ţalosti i tjeskobe
zajednicâ koje su vam povjerene. Duh Sveti, koji je posvetio Isusa za spasenje svih
ljudi, neka za vas i za vaše partikularne Crkve obnovi dar jedinstva i mira. Molimo u
tom smislu takoĊer za našu pravoslavnu srpsku braću.
Danas zapoĉinje devetnica priprave za svetkovinu Bezgrešnog Zaĉeća:
pripremajući se za slavljenje Euharistije, zamolimo Majku Boţju da uvijek bdije nad
našim crkvenim hodom.
----------
OR, 29-30. studenoga 1993, str. 4; ASS/1993, str. 1009.
SIGURNOST SE NE MOŢE USPOSTAVITI AKO SE OZAKONE

TERITORIJALNA OSVAJANJA SILOM I PRIHVATI “ETNIĈKO ĈIŠĆENJE”
Zasebna audijencija Ministarskog vijeća KESS-a - 30. studenoga 1993.
Papa Ivan Pavao II. je 30. studenoga, kasno uveĉer, primio u audijenciju
ĉlanove Ministarskog vijeća Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, koji su
tih dana u Rimu odrţavali svoje zasjedanje. Bili su nazoĉni i drţavni tajnik Svete
Stolice, kard. Angelo Sodano, i tajnik za odnose s drţavama, mons. Jean-Louis
Tauran.
U prigodnom govoru što ga je tom zgodom odrţao, Papa je dosta pozornosti
posvetio stanju na prostorima bivše Jugoslavije, naroĉito u Bosni i Hercegovini.
Ovdje ga donosimo u cijelosti, budući da se i drugo što je tada rekao moţe staviti u
usku vezu sa spomenutim stanjem.
Ekscelencije!
1. S velikim zadovoljstvom vas primam veĉeras, na kraju vašeg prvog radnog dana.
Od srca vam zahvaljujem što ste prihvatili da doĊete k meni i što ste našli vremena da s
Papom, koji s velikom paţnjom prati još nesigurne korake Nove Europe, koje je
150
Konferencija o sigurnosti i suradnji u Europi bila odluĉna pobornica, podijelite neke

zabrinutosti.
2. Godišnje zasjedanje ministara vanjskih poslova zemalja koje danas ĉine KESS
omogućuje vam da utvrdite aktualno stanje razvitka ovog kontinenta koji ima na
raspolaganju obilne kulturne i ljudske rezerve. Ali, na vama leţi i duţnost da sprijeĉite,
koliko je moguće, napetosti i sukobe. A prije svega, da odvaţno traţite rješenje kriza
koje oslabljuju europsku izgradnju koja je još u tijeku. Videći vas ovdje, spontano mi se
nameće misao da “Europa” znaĉi “otvaranje”! Uistinu, za sigurnost i suradnju u Europi
rade drţave i narodi koji pripadaju drugim kontinentima, npr. Kanada i Sjedinjene
Ameriĉke Drţave, ili neke drţave Središnje Azije. KESS je, dakle, prirodni okvir
ostvarivanja široke zajednice narodâ, otvorenih drugim kontinentima i, posebice,
zemljama sredozemnog podruĉja.
3. Nova Europa, što ju je ţeljela Pariška povelja 1990, nije ni pripajanje jednog
pojasa kontinenta od nekoga drugog, niti zamjena jednog ideološkog suoĉenja s nekim
ekonomskim suoĉenjem. Europa bi se trebala isticati izradom zajedniĉkih projekata,
nadahnutih vrijednostima koje KESS ustrajno promiĉe od 1975. Novije iskustvo
pokazuje da Europa, stavljajući dostojanstvo osobe i naroda u središte svojih
zabrinutosti, moţe pridonijeti uklanjanju raznih totalitarizama koji su previše godina
izobliĉavali njezino lice.
4. Eto zašto vam ţelim reći s kakvim zaprepaštenjem primam vijesti uvijek
dramatiĉne koje dolaze iz bivše jugoslavenske federacije, naroĉito iz Bosne i
Hercegovine. Ne moţe se potvrĊivati vlastiti suverenitet ili braniti vlastita prava gazeći
prava vlastite braće! Mislili smo da se nikada više neće vidjeti rat na europskom tlu. Tko
je mogao predvidjeti da će rasistiĉke pretenzije i opaki nacionalizmi uĉiniti da na našem
kontinentu iznova odjeknu njihove krilatice? Što reći o okrutnom prizoru sravnjenih sa
zemljom ĉitavih sela, o njihovim puĉanstvima divljaĉki zlostavljanim i prognanim? To
ţivo podsjeća na prošlost koja je ponizila povijest ljudi! A ipak, to se dogaĊa na maloj
udaljenosti odavde. Svi to znaju, svi to vide. Vaţno je da KESS nastavi izricati politiĉki
i moralni sud o razvoju jugoslavenske krize. Na taj će naĉin izbjeći sablazan
nezainteresiranosti pred nedopustivim dogaĊajima i obvezat će drţave da postanu
svjesne svoje neposredne umiješanosti kad su u pitanju temeljna prava neke osobe ili
nekog naroda.
Najteţa nesreća koja bi se mogla dogoditi u današnjoj Europi bila bi ona da se
pomiri sa sudbinom rata koji muĉi milijune ljudi i ţena, osobito na Balkanu i na
Kavkazu.
To je moguće zaustaviti poduzimanjem mjera koje su prikladne za uspostavljanje
prevlasti pravnih normi. Humanitarna pomoć, velikodušno pruţena puĉanstvima
Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i drugih republika nekadašnje jugoslavenske
federacije, ne bi smjela osloboditi politiĉke odgovornike od obveze da nastave traţiti
nova rješenja za zaustavljanje valova nasilja i mrţnje koji ne vode niĉemu i koje
nikakav razlog ne moţe opravdati.
KESS ima zadaću ujediniti uvjete zajedniĉke, globalne i kontrolirane sigurnosti.
MeĊutim, već je jasno da se ona neće nikada uspostaviti ako se ozakone teritorijalna
osvajanja postignuta silom; ako se “etniĉko ĉišćenje”, koje nije ništa drugo nego
genocid, prihvati kao metoda, ili ako se oĉito krše najosnovnije norme humanitarnoga
prava.
U Bosni i Hercegovini, kao i u Srbiji i Hrvatskoj, ima mirotvornih ţena i muţeva;
ne dopušta im se dovoljno da govore. Ta puĉanstva, tijekom povijesti naviknuta da
prkose iskušenjima i da se nanovo uzdiţu, imaju ljudskih i duhovnih snaga. Dajte im
mogućnost da se izraze u dijalogu i u pregovaranju.
151
5. Ekscelencije, dopustite da još jednom reknem, i danas pred najvišim

odgovornicima europske diplomacije, da je došao trenutak, nadajmo se da nije previše
kasno, da se iznova dade dašak nade osobama i narodima. Došao je trenutak da se stvore
uvjeti da naĉela i obveze koje su tako sretno definirali i potpisali u Helsinkiju, u Beĉu i
Parizu sudionici Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, zaista svi primjenjuju i da
imaju istu vrijednost za sve i u svim okolnostima.
Po svojoj povijesti, po svojem geografskom opsegu i po svojoj velikoj kulturnoj
razliĉitosti, KESS se ne moţe zadovoljiti da bude, meĊu ostalima, jednostavno sredstvo
što pridonosi oĉuvanju mira. On mora davati autentiĉan poticaj kako bi se svi narodi što
ih objedinjuje potvrdili kao zajednice, dijeleći meĊusobno humanistiĉke i moralne
vrijednosti koje su od ovog kontinenta uĉinile polaznu toĉku za tolike druge narode. Na
taj će se naĉin narodi što ih vi predstavljate osjetiti više ujedinjeni i solidarno odgovorni
za svoju budućnost. Potrebito je da ova ideja “zajednice naroda” postane stvarnost.
6. Mrţnja meĊu narodima nikada nije definitivna. Podijeljeni europski narodi su se
ujedinili; zemlje koje su juĉer bile neprijatelji danas zajedno rade. Politiĉka volja,
razumijevanje povijesti, velikodušnost srca dopuštaju da se zajedniĉki poduzmu veliki
projekti suradnje i razvitka.
S tim u svezi valja uzeti u razmatranje jednu ĉinjenicu: preporod naroda kojima,
tijekom dugih godina, nije bilo dopušteno da oĉituju vlastitu volju da ţive slobodno i da
izraze vlastiti identitet. Stoga je nuţno izbjeći da zajednicu naroda, ujedinjenih zbog
straha, ne zamijeni zajednica podijeljena partikularizmima; da meĊunarodnu zajednicu,
laţno ujedinjenu, ne zamijeni zajednica laţno razjedinjena. Bez sumnje je potrebno
priznati zakonite teţnje osoba i naroda za slobodom; ali je nuţno da svi, danas kao i
juĉer, budu svjesni svojih duţnosti isto kao i svojih prava, i da dadu prednost
solidarnosti za izgradnju jedne autentiĉne zajednice naroda.
7. Na ovom prostranom kontinentu ima mjesta za velike i za male narode. Svaki
ima svoja prava i svoje duţnosti. Svaki mora poštivati druge. Vaţno je osigurati odgoj
svih za slobodu. Vjernici, osobito Katoliĉka Crkva, ţele u tome pridonijeti oblikujući
savjesti, posebice kod mladih, inzistirajući na hitnoj nuţdi pomirbe meĊu narodima,
rijeĉju promiĉući moralne i religiozne vrijednosti na kojima trebaju ĉvrsto poĉivati
temelji zajedniĉke europske braće. Katoliĉka Crkva se trudi da ovaj zadatak privede
dobrom završetku, u strogoj suradnji s drugim kršćanskim zajednicama i vjernicima
drugih tradicija. Rijeĉ je o tome da se nanovo sloţi splet cijelog duhovnog tkiva Europe!
8. Ekscelencije, prepuštam vašem razmišljanju ove misli što mi ih sugerira
europska povijest, današnja i juĉerašnja. Molim Boga da ulije u svakoga od vas vrline i
odvaţnost, bezuvjetno nuţne onima ĉiji zadatak nije samo voditi vlastitu braću nego u
njima pobuĊivati dovoljno entuzijazma da se zaloţe na putu mira! Dopustite mi da vas s
ovog vatikanskog brijega podsjetim na rijeĉi sv. Pavla, Apostola narodâ: “Teţimo za
onim što promiĉe mir i uzajamno izgraĊuje” (<MI%-3>Rim 14.19).
Neka Svemogući Bog blagoslovi Europu! Neka joj dopusti da svijetu dade primjer
sloge i solidarnosti!
----------
OR, 2. prosinca 1993, str. 4. (na franc. j.), str. 5. (tal. pr.);
GK, 12. prosinca 1993, str. 1. i 4; ASS/1993, str. 1011-1012.
152
PAPIN IZRAZ SUOSJEĆANJA U PATNJAMA UDRUGE “HRVATSKA ŢENA”,

PROUZROKOVANIM RATOM U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI
Nazoĉnim ĉlanicama Udruge “Hrvatska ţena”, iz Zagreba i Splita, Papa je

uputio rijeĉi zasebnog pozdrava.
Srdaĉno pozdravljam ĉlanice Udruge “Hrvatska ţena”.

U vašem obiteljskom i društvenom zalaganju neka vas neprestano nadahnjuje
primjer Bogorodice Marije, savršene ţene i majke, i neka vas uvijek prati zaštita Svete
Obitelji.
Uz vas sam u vašim patnjama uzrokovanim ratom u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini te vama i vašim obiteljima podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
POZIV CIJELOJ CRKVI DA SE UKLJUĈI U SVEOPĆI POKRET

MOLITVE I POKORE ZA MIR NA BALKANU
Pismo predsjedniku HBK, kard. Franji Kuhariću - 6. prosinca 1993.
Papa Ivan Pavao II. je odluĉio ponovno pozvati sve katolike svijeta, a i ostale
kršćane, da se svojim molitvama za mir u zemljama bivše Jugoslavije i poglavito u
Bosni i Hercegovini pridruţe misi koju će on s tom nakanom slaviti u Rimu, u
nedjelju 23. sijeĉnja 1994, a da takoĊer u petak 21. sijeĉnja i. g. odrţe dan posta.
O toj odluci je drţavni tajnik Svete Stolice, kard. Angelo Sodano, poslao
obavijest s nadnevkom 6. prosinca 1993, predsjednicima svih biskupskih
konferencija, pa tako i zagrebaĉkom nadbiskupu, kard. Franji Kuhariću,
predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije.
Sveti Otac koji s velikom brigom neprekidno prati dramatiĉan razvoj prilika u
zemljama bivše Jugoslavije i posebno dogaĊaje u Bosni i Hercegovini, odluĉio je
angaţirati cijelu Crkvu u široki pokret molitve i pokore.
Njegova Svetost drţi da je Molitveni tjedan za jedinstvo kršćana najzgodnija
prilika da se i kršćani drugih konfesija pridruţe toj duhovnoj inicijativi, kako se nitko ne
bi pomirio sa sadašnjim ratom, nego da svi od Gospodina ustrajno mole obraćenje
srdaca.
Radi toga Sveti Otac poziva katolike cijeloga svijeta da se pridruţe misi koju će on
s tom nakanom sluţiti u Rimu u nedjelju 23. sijeĉnja 1994. On ţeli, nadalje, da se prije
toga slavlja odrţi dan posta.
Bit ću zahvalan Vašoj uzoritosti ako izvolite obavijestiti ĉlanove Biskupske
konferencije o toj inicijativi i pozvati ih kako bi se zaloţili da sve mjesne crkvene
zajednice prihvate dan posta u petak 21. sijeĉnja te se pridruţe nedjeljnoj proslavi koju
predvodi Sveti Otac 23. sijeĉnja.
153
To će biti vrlo prikladna prigoda da se u molitvu za mir ukljuĉe svi narodi koji trpe
zbog rata i raznih sukoba u razliĉitim krajevima svijeta.
Dakako, ovaj “Posebni dan molitve za mir na Balkanu” neće smanjiti vaţnost
proslave “Svjetskog dana mira” idućeg 1. sijeĉnja, za koji je predloţena tema “Iz obitelji
se raĊa mir za obitelj ĉovjeĉanstva”.
Sveti Otac se oslanja na suradnju Vaše Uzoritosti i unaprijed Vam zahvaljuje za
sve pothvate crkvene solidarnosti koji će se po svijetu odrţati da se unaprijedi mir.
Iz Vatikana, 6. prosinca 1993 .

Kard. Angelo Sodano
----------
GK, 2. sijeĉnja 1994, str. 1.
MOLITVA U RIMSKOJ BAZILICI SVETE MARIJE VELIKE

DA SE ZAUSTAVE SUKOBI I USPOSTAVI MIR U BOSNI I HERCEGOVINI
Pismena poruka kardinalu Hugu Polettiju - 8. prosinca 1993.
Papa obiĉava na blagdan Bezgrešnog Zaĉeća Marijina slaviti veĉernju svetu

misu u bazilici Sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore). Osmi prosinca 1993. to
nije mogao uĉiniti, jer je još osjećao posljedice pada od 11. studenoga, pa je
kardinalu Hugu Polettiju, arhiprezbiteru bazilike, uputio pismenu poruku. U njoj,
izmeĊu ostaloga, poziva na molitvu Mariji za prestanak sukoba u Bosni i
Hercegovini. Taj dio Papine poruke glasi:
(...)
Pozivam sve vjernike koji se okupe u toj patrijarhalnoj bazilici neka mole za
ljubazni zagovor Marije kod njezina Sina Spasitelja, da se na ĉastan i pravedan naĉin
riješe teški sukobi koji ne prestaju sijati i u ove dane smrt i razaranje meĊu tolikom
našom braćom, osobito u blizoj Bosni i Hercegovini, i da se napokon doĊe do tako
ţeljenog mira.
(...)
----------
OR, 9-10. prosinca 1993, str. 6; GK, 19. prosinca 1993, str. 3.
PAPA ZAZIVA BEZGREŠNU MARIJU DA SVRNE SVOJ POGLED NA BALKAN
Molitva Gospi na Španjolskom trgu u Rimu - 8. prosinca 1993.
Papa Ivan Pavao II. je 8. prosinca 1993. poslije podne pošao na Španjolski
trg (Piazza di Spagna) da se pomoli i poloţi cvijeće na podnoţje kipa Bl. Dj.
Marije, koji je ondje podignut 1857, na spomen proglašenja dogme Bezgrešnog
Zaĉeća Marijina.
154
U neuobiĉajeno dugoj molitvi za takve prigode, u kojoj je zazivao Mariju da

svrne svoj pogled na Rim i Italiju, na Europu i ostale kontinente i krizna ţarišta na
njima, spomenuo je posebice i balkansko podruĉje.
(...)
4. Svrni pogled na Europu, od Atlantika do Urala,
na ovaj kontinent koji je otprije nekoliko godina nov,
ali nosi sa sobom baštinu starih podjela.
Svrni pogled na Balkan, na kojem se i dalje nastavlja
bratoubilaĉki rat.
Svrni pogled na prostrane ruske stepe europskog Istoka.
(...)
----------
PAPA IZNOVA USMJERAVA PAŢNJU SVIJETA NA OBITELJI

RAZDIRANE RATOM I POZIVA NA SVEOPĆU MOLITVU
U svojem nedjeljnom govoru prije “AnĊeoskog pozdrava” Papa je posebno

naglasio teške prilike u bivšoj Jugoslaviji i osobito u Bosni i Hercegovini, te
pozvao ponovno na molitvu za mir, posebice 23. sijeĉnja 1994, kako je to već
najavljeno u pismu drţavnog tajnika, kard. Angela Sodana, od 6. prosinca 1993.
Donosimo taj govor u cijelosti.

1. Bogosluţje ove treće nedjelje Došašća predstavlja Ivana Krstitelja, Preteĉu, kao
svjedoka Svjetla (usp. Iv 1,7-8). On pokazuje ljudima Krista, “istinsko Svjetlo koje
rasvjetljuje svakog ĉovjeka” (Iv 1,9).
Krstiteljevo poslanje se nastavlja, dapaĉe, produbljuje se u Crkvi koja je pozvana
da naviješta Krista svakom naraštaju. Pred skori poĉetak Godine obitelji ţelim naglasiti
da je taj zadatak, na sasvim osobit naĉin, povjeren kršćanskoj obitelji. “Ona - kako sam
napisao u (pobudnici) Familiaris consortio - ima osobito danas poseban poziv da bude
svjedok Kristova uskrsnog saveza, trajno iţaravajući radost ljubavi i sigurnost nade o
kojoj treba poloţiti raĉun” (FC, 52).
U odreĊenom pak smislu svaka obitelj svijeta je, snagom Boţje zamisli koja je ĉini
svetištem ţivota, mjestom prihvaćanja, nade i solidarnosti, pozvana da bude
“svjedoĉanstvo svjetlosti”.
2. Podsjećajući na uzvišeno poslanje obitelji, kako s velikom strepnjom ne misliti
na tolike obiteljske jezgre razdirane ratom u zemljama bivše Jugoslavije, gdje sukob još
bjesni i ne izgleda, naţalost, da se za njega bliţi pravedna nagodba? Dok zaklinjem
odgovornike tih naroda da konaĉno ušutkaju glas oruţja, i dok pozivam meĊunarodne
vlasti da uĉine svaki mogući daljnji napor mirotvornog i uĉinkovitog posredovanja, htio
bih pozvati sve vjernike ĉitavoga svijeta da mole od Boga za neprocjenjivi dar mira.
Moramo nastaviti to ĉiniti i ne povlaĉiti se nikada pred obeshrabrenjem.
Molitveni tjedan za jedinstvo kršćana, koji će se odvijati od 18. do 25. sijeĉnja,
mora za katolike i braću drugih kršćanskih vjera predstavljati vaţnu prigodu da budu
155
duhovno bliski ispaćenim puĉanstvima Bosne i Hercegovine. Stoga sam za nedjelju, 23.
sijeĉnja, zakazao poseban molitveni dan da se od Boga isprosi mir. Toga ću dana slaviti
ovdje u Rimu svetu Euharistiju i već sada pozivam cijelu Crkvu da se sjedini sa mnom,
a da tom trenutku duboke zajedniĉke molitve prethodi dan posta. Upućujem ovaj poziv
svima drugima koji vjeruju i svim ljudima dobre volje. Gospodin koji nas potiĉe da ga
zazivamo s vjerom, poduprtom nastojanjem obraćenja i bratskog zajedništva, neka usliši
naše ţelje i napokon udijeli mir onom izmuĉenom podruĉju i svakom drugom narodu
koji je uvuĉen u ratnu dramu.
3. Predraga braćo i sestre! Gledajmo na Mariju, Kraljicu mira. Razmatrajmo
nevolje koje su morile Nazaretsku obitelj, pritiskivanu progonom i nasiljem.
Sveta Djevice, ti koja si u vjeri proţivljavala teške trenutke obiteljskog ţivota,
izmoli mir narodima koji su u ratu i pomozi obiteljima svijeta u obavljanju njihova
nezamjenjivog poslanja mira.
----------
OBITELJI SU ĈESTO PRVE ŢRTVE OKRUTNIH RATNIH SUKOBA
Papina poruka za Svjetski dan mira 1994. - 14. prosinca 1993.
Ivan Pavao II. je svoju poruku za Svjetski dan mira - 1. sijeĉnja 1994. -
posvetio ulozi obitelji u ljudskom društvu te joj dao naslov: “Iz obitelji se raĊa mir
za obitelj ĉovjeĉanstva”.
I u tom dokumentu, upućenom cijelom svijetu, Sveti Otac se dotiĉe rata u
Bosni i Hercegovini. Donosimo odgovarajući izvadak iz te poruke.
(...)
Obitelj: ţrtva odsutnosti mira

3. Nasuprot svojem izvornom pozivu mira, obitelj se, naţalost, ĉesto pokazuje
mjestom napetosti ili pak nenaoruţanom ţrtvom brojnih oblika nasilja koja obiljeţavaju
današnje društvo.
Napetosti ima, katkad, u odnosima unutar nje. (...) Ĉesto su svaĊe meĊu
roditeljima, odbacivanje poroda, napuštanje i zlostavljanje djece ţalosni simptomi već
ozbiljno kompromitiranog obiteljskog mira, koji sigurno ne moţe biti vraćen bolnim
rješenjem rastave meĊu braĉnim drugovima, najmanje pribjegavanjem divorciju, pravoj
“rani” današnjeg društva.
U mnogim krajevima svijeta, zatim, ĉitavi su narodi uvuĉeni u spiralu okrutnih
sukoba ĉije su ĉesto prve ţrtve obitelji: ili su ostale bez glavnog, ako ne i jedinog, ĉlana
koji privreĊuje, ili su prisiljene napustiti kuću, zemlju i imovinu da bi pobjegle prema
nepoznatom; ili su podvrgnute teškim nedaćama koje stavljaju pod upitnik svaku
sigurnost. Kako ne podsjetiti, u svezi s tim, na krvavi sukob meĊu etniĉkim grupama
koji još traje u Bosni i Hercegovini? A to je samo jedan sluĉaj meĊu tolikim ratnim
scenarijima rasijanim po svijetu!
Pred takvim bolnim stvarnostima društvo se ĉesto pokazuje nedoraslim da pruţi
valjanu pomoć, ili je ĉak sukrivac zbog ravnodušnosti. Duhovne i psihološke potrebe
onoga tko je pretrpio uĉinke oruţanog sukoba su hitne i velike, koliko i nuţda kruha ili
156
krova. Nuţne bi bile posebne strukture, osposobljene za obavljanje djela potpore

obiteljima pogoĊenim nenadanim i razdirućim nesrećama, tako da one, unatoĉ svemu,
ne bi podlegle kušnji obeshrabrenja i osvete, nego bile sposobne svoje ponašanje
nadahnjivati opraštanjem i pomirbom. Kako ĉesto, naţalost, od svega toga nema ni
traga!
(...)
----------
OR, 15. prosinca 1993, umetak, str. II-III; GK, 2. sijeĉnja 1994, str. 3.
NAUĈAVANJE I PASTORALNO DJELOVANJE CRKVE TEŢE

AFIRMIRANJU ĈOVJEKOVA DOSTOJANSTVA U PRAVDI I MIRU
Zasebna audijencija djelatnika Apostolske Stolice - 21. prosinca 1993.
Sveti Otac je 21. prosinca primio radi boţićnog ĉestitanja ĉlanove

kardinalskog zbora, Papinske kuće, Kurije i Rimske prelature. U govoru koji je
odrţao tom prigodom spomenuo je više vaţnijih dogaĊaja iz godine koja je na
izmaku i osvrnuo se na znaĉajnija pitanja sadašnjeg trenutka Crkve. TakoĊer je
govorio o zalaganju Crkve za pravdu i mir te u tom sklopu spomenuo ratnu
tragediju na prostoru bivše Jugoslavije.
Donosimo taj izvadak iz Papina govora.
(...)
8. (...) Crkva ţeli sluţiti stvari ĉovjeka, zalaţući se za afirmiranje njegova
dostojanstva u osiguranoj isprepletenosti pravde i mira. K tome teţi njezino nauĉavanje
i pastoralno djelovanje, svjesno da naviještanje Krista ne moţe ići odijeljeno od toga
sluţenja.
Pravda i mir: kakav dug hod u tom pogledu još ĉeka ĉovjeĉanstvo! Prijeteći oblaci
razaranja i smrti još uvijek se nadvijaju nad mnogim podruĉjima zemlje. Kako šutjeti,
na primjer, s obzirom na uţasne ratne akcije koje nastavljaju bjesnjeti u podruĉju bivše
Jugoslavije? Kako se ne zabrinjavati pred porastom oĉitovanja pretjeranih
nacionalizama na tolikim dijelovima zemaljske kugle? Neka Boţić, svojom porukom
nade i ljubavi, takne srca odgovornika i neka narodima, izmuĉenim nasiljem i
nepravdom, konaĉno sine zora mira i vedrine!
(...)
---------
OR, 22. prosinca 1993, str. 5; ASS/1993, str. 1061.
POTPORA NASTOJANJIMA MEĐUNARODNE ZAJEDNICE

DA SE OSIGURA HUMANITARNA POMOĆ I ZAUSTAVE RATNI SUKOBI
Ivan Pavao II. je nazoĉnima u audijenciji govorio o Boţiću kao boţanskom

svjetlu koje daje vrijednost i smisao ţivotu pojedinaca i povijesti ĉovjeĉanstva.
157
Prije nego što je uputio zasebne pozdrave pojedinim hodoĉasniĉkim

skupinama, spomenuo je odrţavanje sastanka u Bruxellesu, uz posredovanje
Europske Unije, koji bi trebao olakšati pristup u Bosnu i Hercegovinu konvojima s
humanitarnom pomoći. Ujedno je pozvao predstavnike sukobljenih strana da pred
oĉima imaju pravo dobro puĉanstava i da se zaloţe u konstruktivnom dijalogu te je
izrazio nadu da će konaĉno doći do uĉinkovite obustave borbi.
Danas se u Bruxellesu, uz posredovanje Europske Unije, odrţava znaĉajan sastanak

ĉiji je cilj da olakša pristup konvojima s humanitarnom pomoći za puĉanstva Bosne i
Hercegovine i da zaustavi dramatiĉni sukob koji tamo bjesni previše dugo vremena.
Ţelim da predstavnici zainteresiranih strana razmotre prije svega istinsko dobro
puĉanstava i da se savjesno zaloţe u konstruktivnom dijalogu.
Nadam se da će napokon doći, ĉim prije, do stvarnog prekida vatre koji će svi
poštivati, i da će tako puĉanstva iscrpljena tolikim iskušenjima biti pošteĊena nevolja i
patnja druge zime.
Pred skoru svetkovinu Boţića zazivam od Boga, koji je Ljubav (Iv 4,7), dar
pravednoga i trajnoga mira.
----------
OR, 23. prosinca 1993, str. 1; ASS/1993, str. 1063-1064.
“NEK OSTAVI ORUŢJE TKO NJIME PRIJETEĆI MAŠE!”
Poruka “Urbi et Orbi” - 25. prosinca 1993.
Sveti Otac je na Boţić, iz središnje loţe vatikanske bazilike, uputio vjernicima

cijeloga svijeta i ljudima i ţenama dobre volje svih naroda i kontinenata
uobiĉajenu boţićnu poruku. U njoj je istaknuo kako je Bog postao ĉovjekom, a
ljudima darovao svoje boţanstvo te kako se rodio i ţivio u Nazaretskoj obitelji.
Napomenuo je kako zapoĉinje Godina obitelji što ju je Crkva proglasila, sukladno
odluci OUN da g. 1994. bude MeĊunarodna godina obitelji. Naglasio je veliku
vaţnost obiteljske ustanove za svaki narod i za Crkvu te da ĉitav svijet treba biti
kao jedna obitelj, proţet bratstvom, solidarnošću i mirom.
U poruci je izreĉena i Papina molitva za prestanak ljudskih tragedija.
Spomenuta su mnoga ţarišta rata, a na prvom mjestu izmuĉena puĉanstva Bosne i
Hercegovine.
Donosimo izvadak iz te poruke.
(...)
5. Ako smo djeca Boţja, mi smo takoĊer braća.
Svi. Kako velika odgovornost!
Radosna vijest Boţića,
koja na današnji dan odzvanja svijetom,
ponovno iznosi tajnoviti Boţji plan:
Od cijelog ĉovjeĉanstva uĉiniti
jednu jedincatu solidarnu obitelj.
Braćo i sestre, ovdje nazoĉni,
ljudi i ţene dobre volje svih naroda i kontinenata!
158
Neka Boţić bude svetkovina prihvaćanja i solidarnosti.

Neka se otvore ruke i srce
da prihvate drugoga, tkogod on bio.
Neka ostavi oruţje tko njime prijeteći maše;
nek' pomogne bratu u nevolji
tko ima sredstava u izobilju;
neka se raširi u svakom kutu zemlje
prostor bratstva,
pokidavši zapreke i barijere etniĉke i kulturalne,
politiĉke i vjerske.
Boţić, taj blagoslovljeni i obiteljski dan,
za svakoga nek postane dan nade i mira.
6. Neka zasja na obzorju našeg vremena
betlehemska svjetlost i neka donese utjehu i vedrinu
posebice ţrtvama ljudskih tragedija
rata, progonstva, gladi,
nepravde, mrţnje i straha.
Neka zasvijetli ono svjetlo nad izmuĉenim puĉanstvima
Bosne i Hercegovine,
i prostranog podruĉja jugoistoĉne Europe,
gdje nasilje teţi da nametne
vlastiti zakon bez ikakve samilosti.
(...)
7. Nije li ovo, predraga braćo i sestre,
ponizna i tiha pouka ţivota
koju nam pruţa Dijete Isus,
obavijen njeţnošću Marije i Josipa?
Njemu, “Knezu Mira” (Iz 9,5),
uzdiţe se pouzdano naša usrdna molitva.
Nadahni i podupri, boţanski Otkupitelju svijeta,
napore svih koji postojano i odvaţno
brane i izgraĊuju slogu meĊu pojedincima i narodima;
(...)
Daruj dalekovidnu mudrost i nepokolebljivu smionost
odgovornicima naroda
da se zaloţe na usmjeravanju tijeka povijesti
prema ciljevima istinskog društvenog napretka.
Ispuni svoju Crkvu, Spasitelju svijeta,
obnovljenom duhovnom i apostolskom snagom,
da zna naviještati EvanĊelje spasenja
svim ljudima i potpunom ĉovjeku.
(...)
----------
OR, 27-28. prosinca 1993, str. 7; GK, 2. sijeĉnja 1994, str. 4.
159
GODINA 1994.
“MIR OSTAJE NAJVEĆI IZAZOV NAŠEGA VREMENA”
U svom obraćanju okupljenim vjernicima na Trgu sv. Petra, prigodom

zajedniĉke molitve “AnĊeoskog pozdrava”, Papa je 1. sijeĉnja 1994. govorio o
obitelji i o miru. Upozorio je na bratoubilaĉke sukobe koji se ne smiruju, pa iako
nije izriĉito spomenuo podruĉja bivše Jugoslavije, moţe se pretpostaviti da je
mislio i na njih. Zato taj govor donosimo u cijelosti.
1. Danas, prvog dana nove godine, slavimo 27. po redu Svjetski dan mira, ĉija je
tema: “Iz obitelji se raĊa mir za obitelj ĉovjeĉanstva”. Bilo je posve pravo da se, u
Godini obitelji, govor u ovoj današnjoj prigodi neposredno poveţe uz obitelj. Stoga
ţelim da najprije obiteljima cijeloga svijeta stignu moje ţelje radosti i mira, što će ih
crpsti na onom neiscrpivom izvoru svakog dobra, otajstvu svetog Boţića. Te
najsrdaĉnije ţelje proteţem takoĊer na sve narode, na svakog ĉovjeka i svaku ţenu.
Predraga braćo i sestre, poĉetak ove nove godine nam pokazuje obzorje koje,
makar nije lišeno svake svjetlosti, na trenutke izgleda prijeteće i tmurno. Istina, ne
manjkaju ohrabrujući znaci popuštanja i mira, ali unatoĉ tome valja priznati da
bratoubilaĉki sukobi koji ne pokazuju stišavanja, nastavljaju poniţavati mir. On je
ranjen opakom razlikom izmeĊu Sjevera i Juga planeta i m•rom široke ekonomske krize
koja pritišće manje zaštićene društvene klase. K tome, ugroţava ga rašireno bujanje
nacionalizama i lokalizama koji suprotstavljaju narod narodu, ondje gdje bi se, naprotiv,
zakonite etniĉke i kulturne razlike mogle širokogrudno dopunjavati zajedniĉkim
bogatstvom sveopće ljudske obitelji, u poštivanju dostojanstva svake osobe i u
zalaganju na obnovi svjetske solidarnosti.
2. Mir ostaje najveći izazov našeg vremena. Rijeĉ je o dobru koje treba postojano
braniti i promicati, velikodušnom suradnjom svakog ĉovjeka dobre volje. Mir se, prije
nego u diplomatskim i politiĉkim sjedištima, mora roditi u nutrini duša i srdaca.
Odluĉujuća uloga u njegovoj izgradnji pripada, nedvojbeno, obitelji. U obitelji,
uistinu, ĉovjek spoznaje tajnu mira, iskusivši toplinu prihvaćanja i vjeţbajući se dan za
danom u smirivanju strasti, u nastojanju podnošenja i u obvezi zajedništva. Stoga, tko
radi za obitelj, radi za mir!
U naše dane obitelj se mora suoĉiti s porastom poteškoća koje prijete da će
pomutiti njezinu vedrinu. Moja je ţelja da Godina obitelji “za sve one koji hoće
pridonijeti u traţenju istinskog mira, predstavlja ... korisnu prigodu za zajedniĉko
prouĉavanje kako pomoći obitelji da potpuno ispuni svoju nezamjenjivu zadaću
graditeljice mira” (Poruka za Svjetski dan mira, 1).
3. O Sveta Djevice! Kraljice mira! Ovog prvog dana u godini bogosluţje te štuje
kao Majku Boţju, Bogoroditeljku (Theotokos), naziv koji ne izraţava samo tvoju
veliĉinu nego ĉini i našu nadu. Ti si nosila u krilu Sina Boţjega: On tebi ne moţe reći:
ne.
160
Izmoli nam, o Majko, dar mira. Porodi osjećaje i odluke mira u svim obiteljima
svijeta. Budi, svojim moćnim zagovorom, Majkom našega mira.
----------
OR, 3-4. sijeĉnja 1994, str. 6-7.
PAPA SE SUSREO S PRIPADNICIMA MIROVNIH SNAGA
Zasebna audijencija nizozemskih marinaca - 3. siječnja 1994.
Papa se 3. sijeĉnja 1994. prije podne susreo sa skupinom vojnika nizozemske

vojne mornarice koji sudjeluju u mirovnoj misiji za bivšu Jugoslaviju. Uputio je
nekoliko rijeĉi koje ovdje donosimo, a kojima im je poţelio sretnu novu godinu i
uspješan prinos miru.
Predragi vojnici!
Raduje me što imam priliku pozdraviti vas na ovom pohodu koji ĉinite grobovima
apostola, za vrijeme sluţbe koju obavljate na nizozemskim brodovima poslanim u
misiju mira uz obale bivše Jugoslavije. Bez obzira na sve, znamo da današnji svijet teţi
miru. Ţelim da raste ljudsko nastojanje kako bi se postigao taj cilj, tako da vaš prinos
bude uĉinkovit. Ţelim vam sretnu novu godinu i od srca vam podjeljujem apostolski
blagoslov.
----------
OR, 3-4. sijeĉnja 1994, str. 4.
U PAPINU SRCU UVIJEK JE NAZOĈNA DRAMA BALKANSKIH NARODA
Skupina od oko 220 djece s ratom zahvaćenih podruĉja Bosne i Hercegovine i

iz Hrvatske proveli su boţićne blagdane u talijanskim obiteljima Rima i nekoliko
manjih okolnih mjesta. Oni su bili nazoĉni na generalnoj audijenciji 5. sijeĉnja
1994. Papa ih je pozdravio srdaĉnim rijeĉima, poţelio im mir Kristov i sve pozvao
da mole za mir.
Ivan Pavao II. je na kraju audijencije napomenuo kako se tih dana u Vatikanu
odrţava studijski susret za prouĉavanje mogućih putova postizanja mira na
Balkanu, a zatim je sve nazoĉne pozvao da zajedniĉki izmole “Oĉe naš” i zaprose
od Gospodina dar mira.
Srdaĉno pozdravljam sve djeĉake i djevojĉice s ratnih podruĉja u Hrvatskoj i u

Bosni i Hercegovini, zajedno s obiteljima koje su ih ugostile u Tuscaniji, Monte
Romanu, Grottaferrati i Rimu.
Vama, draga djeco, kojima je rat oteo spokojno djetinjstvo, i svemu dragom
puĉanstvu krajeva iz kojih potjeĉete, ţelim Kristov mir koji su u betlehemskoj noći
anĊeli navijestili ĉovjeĉanstvu. Pozivam sve da mole za to.
161
Vama ovdje nazoĉnima i ĉlanovima vaših obitelji podjeljujem svoj apostolski

blagoslov.
***
U mojem srcu uvijek je nazoĉna drama balkanskih naroda. Pokrenut ţivim

sudjelovanjem u patnjama te naše braće, zakazao sam studijski susret da ispita moguće
putove prikladne da potpomognu postizanje mira, neugasive teţnje puĉanstava
pogoĊenih neljudskom patnjom.
Taj je susret zapoĉeo juĉer u Vatikanu, uz sudjelovanje mojih suradnika u Rimskoj
Kuriji i nekolicine struĉnjaka. Nadam se da će taj skup takoĊer pridonijeti da se
primjereno pripremi skori svjetski dan molitve za mir na Balkanu.
Da bismo od Gospodina zaprosili temeljno dobro mira, izmolimo zajedno “Oĉe
naš”.
----------
OR, 6. sijeĉnja 1994, str. 1. i 5; GK, 16. sijeĉnja 1994, str. 14.
VATIKANSKI STUDIJSKI SUSRET O MIRU NA BALKANU
Priopćenje Ureda za tisak Svete Stolice - 7. siječnja 1994.
U Rimu je, na poziv pape Ivana Pavla II, odrţan studijski susret, simpozij o
miru na Balkanu. Sudjelovalo je sedam kardinala (drţavni tajnik Angelo Sodano,
predsjednik Papinskog vijeća “Justitia et Pax” i “Cor Unum” Roger Etchegaray
kao moderator susreta, predstojnik Kongregacije za biskupe Bernardin Gantin,
nadbiskup Mechelen-Brussela i predsjednik MeĊunarodnog “Pax Christi”
Gotfried Daneels, predstojnik Kongregacije za evangelizaciju naroda Josef Tomko,
predsjednik Papinskog vijeća za meĊureligijski dijalog Francis Arinze i predstojnik
Kongregacije za istoĉne Crkve Achille Silvestrini), osam nadbiskupa i biskupa
(dvojica iz Drţavnog tajništva, nunciji iz Beograda, Zagreba, Ljubljane i Sarajeva,
dva predstojnika kurijalnih vijeća), i dva svećenika (iz Papinskog vijeća “Justitia
et Pax” i Drţavnog tajništva).
Na kraju zasjedanja ravnatelj Ureda za tisak Svete Stolice dr. J. Navarro-
Valls objavio je slijedeće priopćenje:
U utorak 4. i u srijedu 5. sijeĉnja 1994. odrţan je skup za prouĉavanje pitanja mira

na Balkanu. Sazvao ga je i predsjedao mu Njegova Svetost papa Ivan Pavao II. u sklopu
priprema za skori Svjetski dan molitve u nedjelju 23. sijeĉnja, ĉemu će prethoditi post u
petak 21. sijeĉnja.
Sveti Otac, okruţen svojim suradnicima koji su najizravnije upoznati s potresnim
dogaĊajima što su zahvatili narode i Crkvu tog dijela Europe, saslušao je više priloga
struĉnjaka, povjesniĉara, filozofa i politologa koji su došli iz raznih europskih zemalja.
Bio je nazoĉan i kardinal Daneels, kao predsjednik MeĊunarodnog “Pax Christi”.
U svojim prilozima predavaĉi su izloţili slijedeće teme:
- dr. Thomas BREMER, asistent na Ekumenskom institutu Katoliĉkog fakulteta u
Münsteru: “Povijesni vid sukoba u bivšoj Jugoslaviji”,
- prof. Mirko ĐORĐEVIĆ, profesor filozofije na Pedagoškoj akademiji u
Beogradu: “Filozofsko tumaĉenje sukoba”,
162
- g. Krsto CVIIĆ, politolog i pisac s Kraljevskog zavoda za meĊunarodna pitanja u

Londonu: “Politiĉki vidovi sukoba”
- g. Tadeusz MAZOWIECKI, posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda za pitanja
ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji: “Ljudska prava i humanitarna pomoć”,
- dr. Anton BENVIN, rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu:
“Religijske sastojnice sukoba”.
TakoĊer su govorili:
- mons. Ivan MARIN-LOPEZ, tajnik Papinskog vijeća “Cor Unum”:
“Humanitarno djelovanje Svete Stolice”,
- nadbiskup mons. Jean-Louis TAURAN, tajnik za odnose s drţavama:
“Diplomatsko djelovanje Svete Stolice”.
Na završetku tih dvaju studijskih dana, posvećenih jednom od najtragiĉnijih
europskih dogaĊaja ovog stoljeća, sudionici su izrazili priznanje papi Ivanu Pavlu II. što
je poduzeo taj pothvat koji je omogućio dublje shvaćanje uzroka stvarnosti i posljedica
rata što bjesni na Balkanu.
U razliĉitim izlaganjima izbistrilo se uvjerenje da taj rat, koji nipošto nije vjerski
rat, nije bio neizbjeţan, te da nije prekasno da se on zaustavi. Na Balkanu je mir moguć.
Nitko, ponajmanje oni koji nose politiĉku odgovornost, ne smije se pomiriti s time
da prepusti narode uzajamnom uništavanju i da ĉeka mir koji bi bio truli plod
iscrpljenosti ili uzajamnog uništavanja.
Moglo se ustanoviti da meĊu svima koji su zahvaćeni borbom ima mnogo osoba
dobre volje koje ţele djelovati za oproštenje i pomirenje, osoba koje su uvjerene da im
je rat u Bosni i Hercegovini nametnut, kao što bi im bila nametnuta moţebitna podjela
njihove zemlje. MeĊunarodna zajednica mora uporno nastaviti svoje zauzimanje da se
borbe zaustave mirotvornim rješenjem i da se dostavlja humanitarna pomoć. Ta
zauzimanja moraju se posvuda oslanjati na obdrţavanje meĊunarodnog prava i
prvenstveno poštivanje pravednosti, prava svake osobe i svake zajednice na opstanak,
na poštivanju njihove kulture i religijske samobitnosti, identiteta. Svaki ĉovjek ima
pravo slobodno ţivjeti ondje gdje je roĊen, u svojim korijenima.
U tijeku susreta ponovno je snaţno istaknuta nemoralnost “etniĉkog ĉišćenja” i
povrede ljudskih prava. Istodobno je istaknuta teška odgovornost onih koji su zauzeti
humanitarnom pomoći, kao i sebiĉnost onih koji se ne zauzimaju za izbjeglice.
Mir, koji bi se temeljio na trgovanju teritorijem ili, još gore, na iskljuĉivo etniĉkoj
podjeli, ne bi mogao biti trajan mir. Mir koji bi se temeljio na rasplamsavanju i
zloporabi nacionalizma bio bi laţni mir. Štoviše, nepravda ne moţe nikada postati uvjet
mira. Posebice je neprihvatljiv mir koji bi se temeljio na svršenom ĉinu. Iznova se
uĉvrstilo uvjerenje da je mir moguć jer je on Boţji dar povjeren ljudima. Kršćani su - sa
svojom vjerniĉkom braćom iz ţidovstva i islama, koja su ondje nazoĉna - naroĉito
odgovorni da se opet ostvari poštovanje drugoga glede njegove osobe, njegovih
uvjerenja, njegovih dobara i njegove povijesti. Svojim ustrajnim molitvama, svojim
svrstavanjem s onima koji trpe i koji se nadaju, svojom nazoĉnošću meĊu ljudima koji
su silom podjarmljeni ili protjerani i svojom suradnjom, oni mogu prekinuti zaĉarani
krug rata kojim je to stanovništvo zahvaćeno.
U tom će smislu Papinsko Vijeće “Justitia et Pax” idućih dana objaviti poziv za
Dan molitve za mir na Balkanu.
Sveta Stolica ponovno upućuje poziv svim vjernicima da se 23. sijeĉnja sjedine s
molitvom Katoliĉke Crkve, kako bi se sa cijele zemlje podigla neizmjerna molitva za
Europu i za mir u svijetu. Doista je molitva prvo oruţje duhovne borbe koju Kristova
Crkva vodi protiv toga zla. Molitva je i veza koja nas tijesno povezuje sa svim
kršćanima i vjernicima.
163
Istodobno, po svojem osebujnom sluţenju, Sveta će Stolica nastaviti upornim

zauzimanjem kako bi se promicali i podupirali svi pothvati na dobrotvornom i
humanitarnom podruĉju, kao i oni na diplomatskoj razini. Te pothvate treba osobito
proširiti da bi se i dalje ublaţavale patnje tolikih ljudi, koje god vjere bili, i da se uskori
dolazak uvijek mogućeg mira i pravde za balkanske narode.
----------
OR, 9. sijeĉnja 1994, str. 5; IKA, Zagreb, 16. veljaĉe 1994, br. 1, str. 19-20;
SSCB, str. 47-49.
MIR JE MOGUĆ!
Papinsko vijeće “Justitia et Pax”: Apel za mir na Balkanu - 11. siječnja 1994.
U priopćenju što je dano na kraju Vatikanskog studijskog susreta koji se

bavio prouĉavanjem pitanja mira na Balkanu najavljeno je da će Papinsko vijeće
“Justitia et Pax”, idućih dana, objaviti apel za mir na Balkanu. Taj je apel
objavljen 11. sijeĉnja 1994, a objelodanjen je idućeg dana.
Mir je moguć na Balkanu
1. Da, mir je moguć, ako znamo “bdjeti i moliti” (Mk 14,38). Papa Ivan Pavao II.
je nakon dva dana razmišljanja odrţanih u Vatikanu (4-5. sijeĉnja) o ratu na Balkanu to
izrekao snaţnije nego ikada.
Pascalova misao: “Isus je na umoru sve do kraja svijeta; ne treba spavati kroz ovo
vrijeme”, otkriva do koje toĉke se tajna ĉovjeka poistovjećuje s tajnom umrloga i
uskrslog Krista.
Molitva je jedino oruţje Crkve za stvaranje mira i ono se nalazi posebice u rukama
siromašnih, potlaĉenih, ţrtava nepravde. Molitva, ĉvrsta kao ĉelik kada je okaljena na
vatri ţrtve i praštanja, jedino je uĉinkovito oruţje da bi se prodrlo sve do srca, tamo gdje
nastaju ĉovjekovi osjećaji i strasti.
2. Da, mir je moguć. Nije rijeĉ o nekom sloganu, nego o sigurnosti, o obvezi. On je
uvijek moguć ako se uistinu ţeli. A ako je mir moguć, on je predmet prijeke duţnosti.
Mnogi se oko njega trude svim snagama, bilo politiĉkim akcijama ili humanitarnom
pomoću: tako teško radilište treba potporu svih.
3. Da, mir je moguć, jer odgovara najdubljim teţnjama narodâ. Politiĉki
odgovornici im ne daju dovoljno rijeĉi; moraju se dati na paţljivo osluškivanje naroda i
uĉiniti sve da raskinu logiku rata, a preĉesto se izlaţu opasnosti da se u nju zatvore.
Ĉovjek nije stvoren da ţivi po zakonima dţungle.
4. Da, mir je moguć, pa i na Balkanu, i unatoĉ svemu što se tamo dogaĊa. Potrebno
je ipak više hrabrosti da se mir stvori nego da se vodi rat. Zloĉinaĉko je uskraćivanje
pomoći, ako se pusti da se narodi meĊusobno razdiru i ako se ĉeka na mir koji bi bio
truli plod iscrpljenosti i uništenja.
5. Da, mir je moguć, makar sloţena povijest koja pritišće Balkan nije uvijek bila
miroljubiva povijest. Vrlo stare loše uspomene, gorka svijest da su ĉesto bili ţrtve jedni
drugih, strah i nepovjerenje koje odatle proizlaze, sve je to u korijenu sukoba koji je
oteţan suprotnostima meĊunarodne zajednice.
6. Da, mir je moguć, naroĉito ako se gleda sa strane puĉanstava Bosne i
Hercegovine, koja rata nisu htjela i još manje ga hoće nakon što su doţivjela svu
164
njegovu okrutnost. Ta su puĉanstva, sve do posljednjih godina, pruţala svjedoĉanstvo

primjerene snošljivosti i istinskog suţivota, pa i teškoga. Pojam “etniĉko ĉišćenje” je
nesuvremen, još gore, on je protuprirodan. Narodi se sve više pozivaju da ţive tako
kako bi se obogaćivali, zahvaljujući uzajamnom djelovanju njihovih razliĉitosti.
7. Da, mir je moguć, ako se temelji na pravdi, na pravu svake osobe i svakog
društva na vlastitu opstojnost, na poštivanje vlastite kulture i vlastitog religioznog
identiteta. Svaki ĉovjek ima pravo da slobodno ţivi ondje gdje je pustio svoje korijene.
Mir koji bi se oslanjao na teritorijalnom cjenkanju ne bi mogao biti dugotrajan. Mir koji
je proizveden pooštravanjem i spletkarenjem nacionalizama bio bi laţni mir. Nepravda
nikada ne moţe postati uvjet mira.
8. Da, mir je moguć, i nikada nije previše kasno da ga se postigne. Nitko sebe ne
moţe uĉiniti zarobljenikom povijesti koja se izgraĊuje. Ako i nije moguće izmijeniti
prošlu povijest, još se moţe preurediti povijest sadašnja i izmijeniti njezin tijek, boreći
se protiv fatalizma i prepuštanja sudbini. Mladeţ, posebice, ne moţe ući natraške u
društvo kojemu su, da bi ţivjelo u slozi, potrebne sve zalihe njihova entuzijazma i
njihova maštanja.
9. Da, mir je moguć, ako meĊunarodna zajednica, na svojim razliĉitim razinama,
ima hrabrosti da preuzme potpuno svoju obvezu, da osigura poštivanje ljudskih prava,
humanitarnog prava i isto tako prava meĊunarodnog, na kojemu se temelji njezina
vlastita opstojnost. Još odreĊenije, u kljuĉnom trenutku pregovaranjâ meĊunarodna
zajednica je pozvana da upotrijebi sve, da ne dopusti da se problemi manjina rješavaju
pomoću protjerivanja, preseljavanja ili, ĉak, istrebljivanja puĉanstava. Ondje postoji
kolektivan odstup, koji poprima uţasne obrise najsramnijeg kukaviĉluka.
10. Da, mir je moguć, jer je Boţji dar. Religije imaju snaţan mirovni poziv.
Shalom, Salam, Mir je najprivlaĉnija rijeĉ što ju je Bog ljudima objavio da bi od nje
uĉinili stvarnost što će je svakog dana uţivati kao najdragocjenije dobro. Odgovornici
vjerskih zajednica imaju zajedniĉko mirovno poslanje.
To je smisao idućega Svjetskog molitvenog dana, u nedjelju 23. sijeĉnja, kojemu
će prethoditi dan posta u petak 21. sijeĉnja, u ekumenskom okviru Molitvenog tjedna za
jedinstvo kršćana. ViĊenje - zajedniĉko kršćanima, Ţidovima i muslimanima - o
jedinstvu ljudske obitelji koju je Bog stvorio, poticaj je za sve vjernike da ţive mirno
zajedno, kao djeca istoga Oca. Molitva za mir je povlašteno podruĉje susreta meĊu
religijama, kako se pokazalo u Asizu, na Papin poticaj (27. listopada 1986; 9-10.
sijeĉnja 1993).
Europa umire na Balkanu. Crkve posebice moraju uloţiti najsvjeţiji dio vlastitih
snaga za mir na Balkanu. U pitanju je mir u cijeloj Europi.
Da, da, mir u pravdi je moguć, i na Balkanu, i gdje god se na svijetu još oĉekuje.
Mir je moguć. Bog ga je povjerio u naše ruke.
----------
OR, 12. sijeĉnja 1994, str. 1; GK, 23. sijeĉnja 1994, str. 4; SSCB, str. 50-53
OBRAĆENJE JE SPOSOBNO PREOBRAZITI MRŢNJU U LJUBAV I RAT U MIR
Svoj govor sudionicima generalne audijencije Papa je posvetio ratnoj drami

na Balkanu, osobito u Bosni i Hercegovini, te potrebi pomirenja i molitvi za mir.
Donosimo taj govor u cijelosti.
165
“Isus će biti na umoru sve do konca svijeta...”
1. Kao što znate, za nedjelju, 23. sijeĉnja, zakazao sam poseban Molitveni dan,
kojemu će prethoditi u petak, 21. sijeĉnja, dan posta za mir na Balkanu. Vrlo je hitno da
se iz cijele crkvene zajednice i iz svih koji vjeruju uzdigne postojana molitva za ona
draga puĉanstva na koja se s dramatiĉnom oĉiglednošću mogu primijeniti Pascalove
rijeĉi: “Isus će biti na umoru sve do konca svijeta” (Misli, “Tajna Isusa”, 553).
Te su rijeĉi izbile kao dominantna misao u tijeku nedavnog studijskog susreta koji
je odrţan u Vatikanu s temom mira na Balkanu. Sastanak je bio posvećen paţljivoj
analizi stanja puĉanstava na Balkanu koji je pruţio dublje zapaţanje uzroka, stvarnosti i
posljedica krvavog sukoba. U dogaĊajima koji se odvijaju godinama u bivšoj Jugoslaviji
teško je ne vidjeti upravo “Kristovu smrtnu borbu koja se nastavlja sve do konca
svijeta”. Tako sv. Pavao podsjeća na to da “Krist koji je uskrsnuo od mrtvih više ne
umire; smrt nad njime više ne gospodari” (Rim 6,9), ona ipak ne prestaje biti nazoĉna u
postojanju ljudi. Svjedoci smo procesa smrti upravo na Balkanu, i naţalost, nijemi
svjedoci. Krist nastavlja umirati u tragiĉnim dogaĊajima što se odigravaju u tom dijelu
svijeta, i to je bio predmet našeg zajedniĉkog razmišljanja. Krist nastavlja svoju smrtnu
borbu u tolikoj našoj braći i sestrama: u ljudima i u ţenama, u djeci, u mladima i
starima; u tolikim kršćanima i muslimanima, u vjernicima i nevjernicima.
2. U balkanskom ratu veliku većinu ţrtava ĉine nevine osobe. I meĊu vojnicima
nema mnogo onih koji nose punu odgovornost za ratne operacije koje su u tijeku. Tako
bijaše na Golgoti, gdje je zaista bilo malo pravih krivaca za Kristovu smrt. Materijalni
izvršitelji njegova ubojstva i ĉak oni koji su vikali “Raspni ga, raspni!” (Lk 23,21), nisu
znali što ĉine ili što traţe. Zato je Isus progovorio s kriţa: “Oĉe, oprosti im, jer ne znaju
što ĉine” (Lk 23,34).
Ali, zar je uistinu moguće tvrditi da osobe i središta koja su odgovorna za tragiĉne
dogaĊaje u bivšoj Jugoslaviji ne znaju što ĉine? Zaista, ne mogu to ne znati. Moţda je
istina da kušaju pronaći opravdanje za svoje djelovanje. Naše stoljeće je, naţalost,
pruţilo ne malo takvih primjera. Totalitarizmi, bilo oni nacionalistiĉkog oblika ili oni
oblika kolektivistiĉkog, u novijoj prošlosti su se znatno proširili i svi su se zasnivali na
poslušnosti ideologijama “spasenja” koje su obećavale raj na zemlji za pojedine osobe i
za cijelu zajednicu. U tom sklopu bi se moglo reći da ono što se sada dogaĊa na
Balkanu, u pozadini nove povijesti Europe, ne predstavlja nikakvu novost. Već smo,
naţalost, upoznali potraţivanje “ţivotnog prostora” (Lebensraum), kao i ideju jednog
izabranog naroda, jedne povlaštene rase ili klase.
3. Na kraju Drugog svjetskog rata, u trenutku buĊenja savjesti, ĉovjeĉanstvo je
shvatilo koliko je sve to bilo suprotno dobru ĉovjeka i narodâ. Prvi odgovor na
okrutnosti onoga strašnog sukoba bila je Opća deklaracija o ljudskim pravima. A evo,
izgleda da se na Balkanu, u odreĊenom smislu, vratilo na polaznu toĉku. Ljudska prava
se krše na zastrašujući i tragiĉan naĉin, a odgovornici dolaze na to da svoja djela
opravdavaju naĉelom poslušnosti naredbama i odreĊenim ideologijama. Odjekuju tako,
takoĊer sada, Kristove rijeĉi upravljene Ocu: “Oprosti im, jer ne znaju što ĉine”.
Ako doista postoji odreĊena nesvjesnost vaţnosti trenutka, to nas ne oslobaĊa da
prema tako tragiĉnom stanju zauzmemo stajalište na temelju objektivnih kriterija.
Odgovorni za okrutne zloĉine drugog svjetskog rata bili su suĊeni, i postupak na Zapadu
je završen u relativno kratkom vremenskom razdoblju. U Istoĉnoj Europi, u velikom
dijelu, trebalo je, meĊutim, ĉekati sve do 1989, i svi krivci za mnogostruka i
dokumentirana kršenja ljudskih prava još nisu podvrgnuti pravednoj osudi.
4. Ono što se dogaĊa na Balkanu izaziva spontano razmišljanja ove vrste. Pa ipak,
dok priznajemo duţni zahtjev da se zadovolji pravdi u odnosu na krivce, ne moţemo
zaboraviti Kristov vapaj s kriţa: “Oprosti im! ...”. Ne mogu to zaboraviti Crkva i
166
Apostolska Stolica, niti ekumenske sredine koje uistinu nose u srcu jedinstvo kršćana.
Ne mogu to zaboraviti branitelji ljudskih prava koji govore u ime meĊunarodnih,
europskih i svjetskih organizacija. Nije rijeĉ, sigurno, o nekoj površnoj milostivosti
prema zlu, nego o iskrenom naporu nepristranosti i nuţnog razumijevanja u odnosu na
one koji su djelovali pokrenuti jednom pogrešnom savješću.
O svemu tome se govorilo tijekom susreta koji se nedavno odrţavao u Vatikanu. A
opći zakljuĉak do kojeg se došlo bio je slijedeći: tako teški problemi ne mogu se riješiti
bez povezivanja s Kristom.
Reĉeno je da su kršćani na Balkanu, budući da su popustili pred ideološkim
pritiscima razliĉitih vrsta, izgubili vjerodostojnost. Svatko, dosljedno, mora preuzeti
vlastiti dio odgovornosti. Pa ipak, slabost kršćana još više stavlja na vidjelo snagu
Kristovu. Bez njega nije moguće riješiti probleme koji se iz dana u dan zapliću za
meĊunarodne ustanove i organizacije te za razliĉite vlade koje su uvuĉene u borbu.
Ako se ĉini da je nemoguće doći do trajnog i miroljubivog rješenja, je li to samo
zbog manjka dobre volje strana u ratu? Moţe li se i ovdje primijeniti Kristov vapaj:
“Oprosti im, jer ne znaju što ĉine”? Za pretpostaviti je da svi oni koji su upleteni ţele
razumno izbjeći najgore, tj. da se oruţani sukobi prošire i postanu opasni za nastanak
jednog europskog ili ĉak svjetskog rata.
Apostolska Stolica, sa svoje strane, ne prestaje podsjećati na naĉelo humanitarne
intervencije. Nije rijeĉ, na prvom mjestu, o zahvatu vojnog tipa, ali je rijeĉ o svakoj vrsti
akcije koja smjera na “razoruţavanje” agresora. To je naĉelo koje u zabrinjavajućim
dogaĊajima na Balkanu nailazi na toĉno naznaĉenu primjenu. U moralnom uĉenju
Crkve svaka vojna agresija se prosuĊuje kao moralno zlo; zakonita obrana, meĊutim,
drţi se dopuštenom i ponekad nuţnom. Povijest našega stoljeća je takvom uĉenju
pruţila brojne potvrde.
5. Najsnaţniji humanitarni zahvat uvijek ostaje molitva. Ona predstavlja ogromnu
duhovnu moć, naroĉito kada je popraćena ţrtvom i trpljenjem. S kolikim ţrtvama i s
kolikim patnjama se suoĉavaju ljudi i narodi izmuĉenog podruĉja Balkana! Makar to na
površan pogled ne izgledalo, i mnogi to ne uviĊaju, molitva, ujedinjena sa ţrtvom, ĉini
najmoćniju snagu ljudske povijesti. Ona sliĉi, kako kaţe sv. Pavao, “zgrtanju razbuktale
ţeravice na glavu” onih koji ĉine zloĉine nepravde (usp. Rim 12,20); sliĉi “dvosjeklom
maĉu koji prodire sve dotle da rastavlja dušu i duh, zglobove i moţdinu, i istraţuje misli
i srca” (Heb 4,12).
Molitva je oruţje i za slabe i za sve koji podnose nepravdu. Molitva je oruţje one
duhovne bitke što je Crkva bije u svijetu: ona ne raspolaţe drugim oruţjem. Svjetski dan
mira (1. sijeĉnja) snaţan je godišnji poziv na molitvu. Prošle godine on je bio produţen
posebnim susretom koji se odrţao u Asizu, uz sudjelovanje predstavnika balkanskih
naroda. Ove je godine, meĊutim, za nedjelju, 23. sijeĉnja, predviĊen dan molitve za mir,
u vrijeme Molitvene osmine za jedinstvo kršćana.
Nedavni studijski susret, na kojem su sudjelovali kvalificirani struĉnjaci, imao je za
cilj pridonijeti pripremanju posebnog “Dana” 23. sijeĉnja, kako bi obuhvatio što više
sudionika i bio još gorljiviji. Molitva nas sve mora uistinu ujediniti pred Bogom,
pravednim Ocem i bogatim milosrĊem.
6. Prošle je godine proglašena blaţenom sestra Faustina Kowalska, koju je Krist
pozvao na široki apostolat milosrĊa prije poĉetka Drugog svjetskog rata. Sestra
Faustina je bila svjesna vaţnosti poruke koju joj je Krist povjerio, ali još nije mogla
znati koliko široko će se ona raširiti po svijetu već nekoliko godina poslije njezine smrti.
Cijelom ĉovjeĉanstvu je potrebna takva poruka o milosrĊu Boţjem. Treba je današnji
svijet, naroĉito izmuĉene zemlje Balkana. Poruka Boţjeg milosrĊa je, u isto vrijeme,
snaţan poziv na ţivlje pouzdanje: “Isuse, pouzdajem se u te!” Teško je naći rijeĉi koje
više kaţu od ovih što nam ih je prenijela sestra Faustina.
167
Isuse, pouzdajem se u te! Evo nade koja nas je vodila prošlih dana zajedniĉkoga
razmišljanja, podrţavajući ţivu svijest da je mir na Balkanu moguć. “Nada protiv nade!”
Kod Boga ništa nije nemoguće!
Moguće je, prije svega, obraćenje, sposobno da preobrazi mrţnju u ljubav i rat u
mir.
Naša molitva postaje zbog toga ustrajnija i pouzdanija: Isuse, pouzdajem se u te!
----------
OR, 13. sijeĉnja 1994, str. 1; SSCB, str. 54-58.
PAPINA MOLITVA ZA MIR U PRAVDI ZA SVE
Nakon govora što ga je u cijelosti posvetio sukobima i traţenju mira za ratom

izmuĉena podruĉja Balkana, Papa je uputio rijeĉi zasebnog pozdrava uĉenicima i
profesorima Turistiĉko-ugostiteljske škole iz Zagreba te Medicinske i Ekonomske
škole iz Osijeka.
Dragi hrvatski hodoĉasnici, sve vas srdaĉno pozdravljam!

Zbog dramatiĉna stanja u Bosni i Hercegovini, neugašena ratnog ognja u Hrvatskoj
i nastavka krvavih sukoba u drugim dijelovima svijeta, nedavno sam pozvao ponovno
cijelu Crkvu na post i molitvu za mir. Neka Gospodin primi tu ţrtvu i usliši molitve te
neka što prije svane dan istinskoga mira u pravdi za sve.
Svima vama koji ste osobno iskusili dramu rata podjeljujem svoj apostolski
blagoslov.
----------
OR, 13. sijeĉnja 1994, str. 5.
“PUĈANSTVA SE I DALJE NALAZE U RUKAMA KRVNIKA BEZ MORALA”
Papa Ivan Pavao II. je 15. sijeĉnja 1994. primio u audijenciju ĉlanove
diplomatskog zbora, akreditirane pri Svetoj Stolici, na tradicionalnu izmjenu
novogodišnjih ĉestitki. U svojem prigodnom govoru Papa je dao panoramski
prikaz stanja u svijetu, naznaĉivši postignute uspjehe u prošloj godini i probleme
koji i dalje pritišću pojedine dijelove svijeta. Govorio je zasebno o stanju na
Srednjem Istoku, u Aziji, Latinskoj Americi, Africi i Europi, te o ukupnoj viziji
svijeta. U svom osvrtu na Europu, Sveti Otac se i ovaj put posebno zadrţao na ratu
koji još uvijek traje u Bosni i Hercegovini. Evo toga dijela Papina govora.
168
Ekscelencije,
dame i gospodo.
(...)
EUROPA
Paradoks između europske izgradnje koja je u tijeku i nacionalizama koji

okrvaruju kontinent: Kavkaz, Bosna i Hercegovina.
Odlučna osuda rata i nada, jer mir je moguć.
6. Evo, stigosmo na obale “staroga kontinenta” koji se bori izmeĊu ujedinjavanja i

komadanja. S jedne strane, uistinu, Europa posjeduje mreţu mnogo-drţavnih ustanova
koje bi joj morale pruţiti mogućnost da dovede do kraja svoj plemeniti zajedniĉki
program. Ali, s druge strane, ta ista Europa kao da je oslabljena teţnjama za
samostalnošću koje se pojaĉavaju i koje raĊaju ĉinima nadahnjivanim najprimitivnijim
rasizmom i nacionalizmom. Sukobi koji okrvaruju Kavkaz i Bosnu i Hercegovinu izraz
su toga.
Te europske suprotnosti, ĉini se, ostavile su politiĉke odgovornike nespremnima,
bez mogućnosti da upravljaju tim paradoksalnim teţnjama na cjelokupan naĉin i
pregovaranjem.
Sigurno je da je taj divljaĉki rat koji se niĉim ne moţe opravdati, a koji već dvije
godine krvlju zalijeva Bosnu i Hercegovinu, nakon što je opustošio Hrvatsku, u velikoj
mjeri naĉeo glavnicu povjerenja što ga je Europa uţivala. Borbe se nastavljaju.
Najopakije krajnosti i dalje se dogaĊaju. Puĉanstva se i dalje nalaze u rukama krvnika
bez morala. Neduţni graĊani sustavno su na nišanu sakrivenih strijelaca. Ruše se
dţamije i crkve. Više se ne broje naselja ispraţnjena od njihovih ţitelja.
Danas bih pred vama, dame i gospodo, ţelio iznova na najodluĉniji naĉin osuditi
zloĉine protiv ĉovjeka i ĉovjeĉanstva koji se provode pred našim oĉima. Htio bih
ponovno apelirati na svaĉiju savjest:
- od svih koji drţe oruţje u ruci zahtijevam da ga odloţe; ono što se silom osvoji ili
ukloni nikad nije na ĉast nekom ĉovjeku ili stvari koju ţeli promicati;
- humanitarnim organizacijama izraţavam svoje udivljenje za djelo koje obavljaju
uz cijenu tolikih ţrtava, i molim ih da tako nastave, da se ne obeshrabre;
- zaklinjem europske politiĉke odgovornike da pojaĉaju svoje napore kako bi
uvjerili stranke u sukobu da mora prevladati razum;
- europske narode molim da nipošto ne zaborave, zbog ravnodušnosti ili zbog
sebiĉnosti, onu braću što su zahvaćena borbama koje su im nametnule voĊe.
Ţelio bih sa svima vama podijeliti duboko uvjerenje koje je u meni: rat nije
neminovnost; mir je moguć! Moguć je, jer ĉovjek ima savjest i srce. Moguć je, jer Bog
ljubi svakog od nas, takvog kakav jest, da bi ga preobrazio i ojaĉao.
(...)
----------
OR, 16. sijeĉnja 1994, str. 5 (na franc. j.), str. 6 (tal. pr.); GK, 23. sijeĉnja 1994, str. 1;
SSCB, str. 121-123
169
IVAN PAVAO II. POZIVA I DJECU DA KRIKNU PROTIV RATA

Pastirski pohod po Rimu - 16. siječnja 1994.
Uobiĉajeno je da Papa ide u pastoralni pohod po rimskim ţupama. Tako je

16. sijeĉnja pohodio ţupu Marijina Uznesenja i Sv. Josipa u rimskom dijelu grada
Primavalle.
Uz mnoštvo vjernika, Papu je doĉekala i velika skupina djece i uĉenika. Oni
su mu uputili svoje pozdravne rijeĉi i otpjevali dvije pjesme, a Sveti Otac je na to
uzvratio kraćim govorom u kojem je spomenuo i rat u Bosni i Hercegovini i
podsjetio na dolazeći molitveni dan za mir.
Evo dijela tog Papina obraćanja djeci i mladima.
(...)
Vaša predstavnica je u svojem govoru rekla toliko stvari, rekla je da su djeca vrlo
osjetljiva za boli drugih, djece, cijeloga svijeta.
Sposobna su nauĉiti razne stvari, sposobna su nauĉiti istine vjere, vjerske pouke,
još više, sposobna su posvetiti se Bezgrješnoj Djevici za dobro drugih, osobito za
zaustavljanje rata. Evo, sposobna su vikati, ali to nije prazna vika, to je vika koja dolazi
iz srca i ja se pouzdajem u tu viku vaših djetinjih srdaca, jer ona stiţe sve do Isusova
srca. I potrebna nam je ta velika vika molitve srdaca posvuda, naroĉito sada, u ovom
mjesecu, ali ne samo sada.
Vi ste spomenuli zla, rat u susjednoj Bosni i Hercegovini, u bivšoj Jugoslaviji.
Potreban je snaţan krik, i ja pozivam cijelu Crkvu na taj krik molitve 23. sijeĉnja, iduće
nedjelje. Nadam se da će uz taj krik svih, uz tu molitvu svih, vaša biti osobito vaţna. Jer
Isus vas ljubi, Isus vas sluša, miluje vas.
(...)
----------
OR, 17-18. sijeĉnja 1994, str. 4.
“KRŠĆANI MORAJU BITI SLUŢITELJI POMIRBE UVIJEK I POSVUDA”
Prigodom podnevne marijanske molitve, poĉetkom Molitvenog tjedna za

jedinstvo kršćana, Papa je obnovio svoj poziv na post i molitvu za mir na Balkanu.
Evo toga dijela Papina prigodnog govora.
(...)
2. Ovog “Tjedna” uzdizat će se, dakako, u svakom uglu zemlje zborna molitva za
sjedinjenje Kristovih uĉenika...
U to se dobro uklapa Molitveni dan 23. sijeĉnja, kojemu 21. sijeĉnja prethodi dan
posta, da bi se izmolio od Boga pravedan i trajan mir na izmuĉenim podruĉjima Bosne i
Hercegovine. Kršćani moraju biti sluţitelji pomirbe uvijek i posvuda, ali posebice gdje
je mir više povrijeĊen, sve dotle da izgleda ljudski neostvariv. Za taj veliki zadatak
nema uĉinkovitijeg sredstva od molitve: Bogu ništa nije nemoguće!
170
3. Zamolimo Mariju, Majku Crkve, da svojim zagovorom dade jakosti našemu

nastojanju. Kao za prvu zajednicu koja je uz nju bila okupljena u išĉekivanju Duhova,
tako neka Ona za današnje kršćane postigne da potpuno prihvate uvijek nov dar Duha
Boţjega, koji je pravi graditelj crkvenog zajedništva i mira u cijeloj ljudskoj obitelji.
----------
OR, 17-18. sijeĉnja 1994, str. 1; SSCB, str. 124.
MIR NA BALKANU JE UISTINU MOGUĆ
Obraćajući se svima nazoĉnima, Ivan Pavao II. je na generalnoj audijenciji

19. sijeĉnja 1994. govorio o potrebi jedinstva i dubokog zajedništva vjere, molitve i
solidarnosti, da bi se suprotstavilo onomu što je negativno u svijetu, a na poseban
naĉin napetostima, neshvaćanjima, sukobima i ratovima. Podsjetio je iznova na
post i molitvu što će se 21. i 23. sijeĉnja obavljati po cijelome svijetu za mir na
Balkanu.
Donosimo dio tog Papina govora.
(...)
2. Znakovito je da je temu Molitvenog tjedna za ovu godinu prvotno predloţila
jedna ekumenska skupina ustanovljena u Irskoj. Hitnost pomirbe i mira uistinu se
nameću većom snagom u prilikama napetosti i krvavog sukobljavanja. Eto zbog ĉega
sam ţelio da idući 21. i 23. sijeĉnja, u okviru “Molitvenog tjedna za jedinstvo kršćana”
budu prvi dan posta, a drugi posebne molitve, da bi se od Gospodina molilo za dar
pravednog i trajnog mira na Balkanu. Mir na Balkanu je uistinu moguć i uz sve što se na
tom izmuĉenom podruĉju već dugo vremena dogaĊa.
Mir je moguć, ali ako ĉitava meĊunarodna zajednica, na svojim razliĉitim
razinama, “bude imala odvaţnosti da potpuno preuzme svoju obvezu da osigura
poštivanje prava ĉovjeka, humanitarnog prava i isto tako meĊunarodnog prava na
kojemu se temelji njezina opstojnost” (Apel Papinskog vijeća “Justitia et Pax”: Mir je
moguć na Balkanu, 9).
Nameće se potreba sveopćeg preobraćenja k miru. Zato ţelimo postiti i moliti.
Neka Gospodin, kojemu ništa nije nemoguće, svojim Duhom prosvijetli pamet ljudi i
dovede ih na pronalazak putova pomirenja, bratstva i mira.
(...)
----------
NIKADA NIJE PREVIŠE KASNO DA SE MIR OSTVARI
Studijski seminar u povodu Molitvenog dana za mir na Balkanu - 19. siječnja 1994.
Vikarijat grada Rima je organizirao na Papinskom lateranskom sveuĉilištu

jednodnevni studijski seminar, odrţan 19. sijeĉnja 1994, kao pripravu za Molitveni
171
dan za mir na Balkanu, što ga je Sveti Otac zakazao za 23. sijeĉnja. Na tom je
seminaru imao predavanje i kard. Roger Etchegaray, predsjednik Papinskih vijeća
“Justitia et Pax” i “Cor Unum”.
Kard. Etchegaray je govorio o tome što Crkva drţi o miru i što ona ĉini za mir
u svijetu, a na završetku se posebice osvrnuo na stanje u Bosni i Hercegovini.
Iz tog predavanja izdvajamo dio koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu.
Dragi prijatelji!
(...)
Prigoda za ovaj naš susret je inicijativa što ju je poduzeo papa Ivan Pavao II, da
pred svijetom posvjedoĉi da je mir moguć svugdje, pa i na Balkanu.
Da, mir je moguć ako znamo “bdjeti i moliti” (Mk 14,38). Molitva, ĉvrsta kao
ĉelik, kad je okaljena na vatri ţrtve i praštanja, jedino je uĉinkovito oruţje da bi se
prodrlo do srca, tamo gdje se raĊaju osjećaji i ĉovjekove strasti.
Da, mir je moguć, jer odgovara najdubljim teţnjama narodâ. Politiĉki odgovornici
njima ne daju dovoljno rijeĉi; moraju se dati na paţljivo osluškivanje naroda i uĉiniti
sve da raskinu logiku rata, a preĉesto se izlaţu opasnosti da se u nju zatvore. Ĉovjek nije
stvoren da ţivi po zakonima dţungle.
Da, mir je moguć, takoĊer na Balkanu, i unatoĉ svemu što se tamo dogaĊa.
Potrebno je, ipak, više hrabrosti da se stvori mir nego da se vodi rat. Zloĉinaĉko je
uskraćivanje pomoći, ako se pusti da se narodi meĊusobno razdiru i ako se ĉeka na mir
koji bi bio truli plod iscrpljenosti ili uništenja.
Da, mir je moguć, naroĉito ako se gleda sa strane puĉanstava Bosne i Hercegovine,
koja nisu htjela rata a još manje ga hoće nakon što su doţivjela svu njegovu okrutnost.
Ta su puĉanstva, sve do ovih posljednjih godina, pruţala svjedoĉanstvo primjerene
snošljivosti i istinskog suţivota, makar i teškoga. Pojam “etniĉkog ĉišćenja” je
nesuvremen, još gore, on je protuprirodan. Svaki ĉovjek ima pravo ţivjeti slobodno
ondje gdje je pustio svoje korijene. Mir koji bi se oslanjao na teritorijalnom cjenkanju
ne bi mogao biti dugotrajan. Mir proizveden pooštravanjem i spletkarenjem
nacionalizama bio bi laţan mir. Papa nas je nedavno upozorio na “diviniziranje nacije”,
to zavodljivo “novo poganstvo” koje brzo vodi u totalitarizam.
Da, mir je moguć i nikada nije previše kasno da se ostvari. Ako nije moguće
izmijeniti prošlu povijest, još se moţe preurediti sadašnja povijest i promijeniti njezin
tijek, boreći se protiv fatalizma i prepuštanja sudbini. Mladeţ, osobito, ne moţe natraške
ući u društvo kojemu su, da bi ţivjelo u slozi, potrebne sve zalihe njihova entuzijazma i
njihova maštanja.
Da, mir je moguć, ako meĊunarodna zajednica, na svojim razliĉitim razinama, ima
hrabrosti potpuno preuzeti svoju obvezu da osigura poštivanje prava ĉovjeka,
humanitarnog prava i isto tako meĊunarodnog prava na kojemu se temelji njezina
vlastita opstojnost.
Da, mir je moguć, jer je Boţji dar. Religije imaju snaţno mirovno usmjerenje.
Odgovornici vjerskih zajednica imaju zajedniĉko mirovno poslanje. To je smisao
Svjetskog molitvenog dana, iduće nedjelje, kojemu će prethoditi u petak dan posta. Papa
vas oĉekuje u crkvi sv. Petra u nedjelju prije podne.
Europa umire na Balkanu. Posebno Crkve moraju uloţiti najsvjeţiji dio svojih
snaga za mir na Balkanu. U pitanju je mir u cijeloj Europi.
Da, mir u pravdi je moguć, pa i na Balkanu, i gdje god se na svijetu on još oĉekuje.
Mir je moguć; Bog ga povjerava u naše ruke.
----------
172
ZALAGANJE LJUDI DOBRE VOLJE NE SMIJE OSLABITI
Audijencija predstavnika Nacionalne udruge talijanskih općina - 22. siječnja 1994.
Prigodom susreta s predstavnicima Nacionalne udruge talijanskih općina, na

posebnoj audijenciji 22. sijeĉnja 1994, Papa je govorio o solidarnosti i potrebi
pruţanja humanitarne pomoći stradalnicima u ratom zahvaćenim podruĉjima bivše
Jugoslavije. Evo toga govora u cijelosti.
Gospodine Predsjedniĉe!
Poštovani predstavnici Nacionalne udruge talijanskih općina!
1. Radosno vam upućujem srdaĉnu dobrodošlicu prigodom današnje posebne
audijencije koja se odrţava upravo uoĉi Molitvenog dana za mir na izmuĉenim
podruĉjima Balkana. Zahvaljujem osobito vašem Predsjedniku, odvjetniku Pietru
Padula, za ljubazne rijeĉi što mi ih je uputio i za svjedoĉanstvo izneseno o zalaganju
talijanskih općina u prilog mira.
Italija posjeduje bogatu kulturnu baštinu mira te, radi svojega smještaja u središtu
Sredozemlja, moţe pruţiti mnogostruko iskustvo posredovanja meĊu razliĉitim
kulturama i narodima. Koristeći se tom stoljetnom tradicijom, brojne ustanove i
instancije, crkvene i graĊanske, već duţe vremena ulaţu snage i sredstva u to da ublaţe
posljedice strahovite tragedije koja se odvija na maloj udaljenosti od talijanskog
podruĉja.
Kako je malo prije spomenuto, suradnja izmeĊu lokalnih uprava i razliĉitih
dobrovoljaĉkih udruga već je donijela obilne plodove u solidarnom zanosu
dobrohotnosti prema braći koja su manje sretna.
Prikupljanju i slanju humanitarne pomoći u podruĉja koja su pogoĊena ratnim
nasiljem vi ćete pravilno pridodati napor za promicanje vjerodostojne prosvijećenosti
mira, koja upućuje zov posebno novim generacijama. Vaša udruga moţe na tom
podruĉju utjecajno obavljati bitnu sluţbu, jer ima mogućnost da kapilarno ukljuĉi
razliĉite dijelove talijanskog društva.
2. Nasuprot ratu koji se u podruĉju bivše Jugoslavije produţava, unatoĉ
ponavljanim i neplodonosnim pokušajima da se on zaustavi, zalaganje ljudi dobre volje
ne smije oslabiti. Dapaĉe, treba se još pojaĉati. To zahtijeva mnoštvo izmuĉenih koji
kucaju na vrata našega srca; to zahtijeva velik broj neduţne djece, ranjene ili ubijene,
ţena zlostavljanih i silovanih u njihovu dostojanstvu, vjernika spreĉavanih u slobodnom
obavljanju njihovih religioznih obreda.
Ta teţnja za mirom neka bude podrţana prije svega nepokolebivom nadom u
pravedniji i bratski svijet. Nada koju Bog sam stavlja pred ĉovjeka proroĉanskim
rijeĉima koje su predviĊale doba u kojem će ljudi “svoje maĉeve prekovati u plugove, a
svoja koplja u srpove; neće više jedan narod dizati maĉa protiv drugog naroda, niti se
više uvjeţbavati u vještini ratovanja” (Iz 2,4).
Dok vam, plemenita gospodo i dame, iskazujem svoje poštovanje za vaše
mnogostruke dobrotvorne inicijative što su ih uprave koje vi predstavljate već provele u
djelo, od srca svakome od vas ţelim radostan i probitaĉan rad u sluţbi općeg dobra. Bog
neka vas blagoslovi; neka blagoslovi osobito vaš djelotvorni prinos za ostvarenje mira
na Balkanu i za unapreĊivanje razumijevanja i bratstva meĊu narodima.
----------
173
KRŠĆANSKO SRCE MORA BITI POGOĐENO PATNJAMA DRUGE BRAĆE
Audijencija hodočasnika iz nadbiskupije Sorrento-Castellammare di Stabia

- 22. siječnja 1994.
Papa je 22. sijeĉnja 1994. primio u audijenciju skupinu od više tisuća

hodoĉasnika iz nadbiskupije Sorrento-Castellammare di Stabia u juţnoj Italiji. Na
kraju govora koji im je odrţao, a u kojem je naglasio vaţnost vjere i ţivota po njoj,
zatim potrebu brige za obitelj, Sveti Otac ih je pozvao na solidarnost s ispaćenim
puĉanstvom Bosne i Hercegovine te preporuĉio molitvu za mir.
Predraga braćo i sestre iz Sorrenta i Castellammare di Stabia!

(...)
6. Danas ne mogu zaboraviti da je vaš pohod izmeĊu juĉerašnjeg dana posta i dana
molitvenog što ćemo ga imati sutra, da bismo od Gospodina isprosili mir na izmuĉenom
podruĉju Bosne i Hercegovine. Kršćansko srce uvijek mora biti otvoreno svijetu i patnje
braće koja su daleko ne mogu ga duboko ne dirnuti. Stoga ne sumnjam da ste se i vi već
prikljuĉili i da ćete i dalje ostati prikljuĉeni ovom velikom nastojanju, svjesni da
“molitva ujedinjena sa ţrtvom ĉini najmoćniju snagu ljudske povijesti” (Kateheza na
generalnoj audijenciji, 12. sijeĉnja 1994, L'Osservatore Romano, 13. sijeĉnja 1994, str.
1). Sliĉnu ustrajnu i pouzdanu molitvu ţelimo u ovom tjednu, posvećenom jedinstvu
kršćana, uzdići Gospodinu za potpuno zajedništvo meĊu svim Kristovim uĉenicima.
(...)
----------
“MI SMO S VAMA; BIT ĆEMO S VAMA UVIJEK SVE VIŠE I VIŠE!”
Homilija na dan molitve za mir u Bosni i Hercegovini - 23. siječnja 1994.
Sveti je Otac 23. sijeĉnja 1994, na dan sveopće molitve za mir u Bosni i
Hercegovini, slavio u bazilici Sv. Petra misu kojoj su, uz mnoštvo vjernika, bili
nazoĉni više od 30 kardinala i velik broj drugih crkvenih uglednika te diplomatski
zbor akreditiran pri Svetoj Stolici.
Papa je tada odrţao snaţnu i potresnu propovijed koju ovdje donosimo u
cijelosti.
1. Krist je zapravo naš mir. Onaj koji je od dva uĉinio jedan narod, srušivši zid koji
ih je meĊusobno dijelio, tj. neprijateljstvo. Ova reĉenica iz poslanice Efeţanima, o zidu
koji je dijelio ljude, podsjeća nas na Berlinski zid koji je puno godina dijelio europski
kontinent na dva meĊusobno suprotstavljena bloka. Nakon što je srušen 1989. godine,
ĉini se da su se digli novi zidovi da bi podijelili Europu na razliĉite naĉine i zbog drugih
razloga. Te suvremene zapreke koje dijele, nadasve dijele narode, to su, kako se dobro
vidi, nacionalizmi. Danas smo svjedoci toga da se bezobzirno podiţu podjele kao na
balkanskim podruĉjima. Neprijateljstvo koje dijeli narode koji su prije ţivjeli u miru,
postalo je za Europu i svijet izvor novog nemira i znak opasnosti.
174
Nasuprot takvim prijetnjama, Apostol nas poziva da svoje misli okrenemo Kristu.
“On je naš mir” (Ef 2,14), jer je srušio pregrade koje su dijelile ljude. Sveti Pavao nam
daje na znanje da je takva pregrada bila ona koja je postojala izmeĊu Ţidova i
poganskog svijeta. Krist ju je srušio svojom krvlju koju je prolio na kriţu. Po kriţu, on
je otkupio sve i jednakom ljubavlju zagrlio svaki narod na svijetu. K sebi je privukao
svako ljudsko biće: muškarca i ţenu, Ţidova i Grka, slobodnjaka i roba (usp. Kol 3,11).
Njemu se, dakle, obraćamo i danas, okupljeni u ovoj bazilici Sv. Petra, u molitvenoj
osmini za jedinstvo kršćana, da bismo izmolili mir na Balkanu, da napokon završi rat
koji se vodi osobito u Bosni i Hercegovini.
To je dan molitve koji sjedinjuje cijelu Crkvu. Za njezinu pripravu poĉetkom ovog
mjeseca u Vatikanu je bio studijski susret posvećen temi mira na Balkanu u duhu
Svjetskog dana molitve za mir, koji se slavi danas. Oni koji su sudjelovali trudili su se
shvatiti mehanizme rata koji, naţalost, i dalje traje. I istodobno su traţili odgovor na
pitanje kako, pod kojim uvjetima bi bio mir moguć na prostorima bivše Jugoslavije.
Papinsko vijeće za pravdu i mir objavilo je “apel” koji sadrţi spoznaje što su sazrele za
vrijeme tog susreta i na koje se ţelim osvrnuti danas, ovog dana molitve.
2. To bi trebala biti velika prošnja kojoj prethodi velika hvala. Ne trebamo li
moţda zahvaliti Bogu za ĉinjenicu što je u ovo naše vrijeme mir u Europi i u svijetu u
biti bio spašen? Ako se malo osvrnemo unazad, razmotrimo glavnu brigu osamdesetih
godina, ne moţemo zaboraviti na veliku opasnost nuklearnog rata koja je tada prijetila.
Takav sukob ĉinio se neizbjeţnim rezultatom suprotstavljanja dvaju svjetova koje je
umjetno na europskom kontinentu odvajao Berlinski zid. Kako zaboraviti na napetu
utrku u naoruţavanju i tragiĉno natjecanje za što savršenijim oruţjem i drugim
tehniĉkim sredstvima za rušenje. Tada smo bili svjesni da to nije samo na savjesti
Europi nego cijelom svijetu. U papinskom pismu “Solicitudo rei socialis”, koje je
objavljeno 1988, naglasili smo da te priprave za rat traţe neobiĉno velika sredstva na
svim stranama i da tako zaustavljaju ţeljeni i pravedni napredak, osobito u zemljama
koje su na putu razvoja (usp. br. 10).
Gospodin koji u svojoj providnosti uvijek bdije, po svojem nam je milosrĊu
pomogao da sprijeĉimo ono najgore. I danas mu se iz dubine srca ţelimo zahvaliti.
Unatoĉ svemu patimo jer su podignuti novi zidovi da bi razdijelili ne toliko sustave
koliko pojedine narode, osobito one u bivšoj Jugoslaviji. Ĉinjenica o meĊusobnim
neprijateljstvima, neprestano podrţavanima, rastuţuje nas i zaĉuĊuje. Patimo gledajući
toliku okrutnost, ĉesto i vrlo teško nasilje nad pravima ĉovjeka, uništavanje
neprocjenjivih spomenika kulture. Duboko nas diraju ĉini nasilja nad ţenama, nad
djecom, nad starim i nezaštićenim osobama. Zbog toga je središnje mjesto naše molitve
vapaj, vapaj za mirom.
3. Okupili smo se, draga braćo i sestre, da uporno zavapimo za mirom u ovoj
Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana, pridruţujući se našoj braći u vjeri. To se dogaĊa
u svakom kutu zemaljske kugle, isto tako se to zbiva i u ovom našem gradu. Rimski
biskup zahvaljuje stoga svim predstavnicima Crkve i kršćanskim zajednicama za
njihovo sudioništvo u ovoj solidarnoj molitvi. Onaj tradicionalni susret koji se obiĉno
odrţavao u bazilici sv. Pavla izvan rimskih zidina, ove se godine odrţava ovdje, u
bazilici sv. Petra. Duhovno smo, dakle, pridruţeni velikom Apostolu naroda. On je,
propovijedajući Krista, naviještao mir dalekima i blizima (usp. Iz 57,19). Po Kristu su
jedni i drugi mogli doći do Oca u jedinome Duhu (usp. Ef 2,18).
Krist je naš mir (usp. Ef 2,14). On nas je izmirio s Ocem. On je taj koji je, mireći
ĉovjeka svih vremena s Bogom, izmirio ĉovjeĉanstvo opterećeno baštinom istoĉnoga
grijeha. Preuzevši grijeh prvoga Adama, Isus je svojom smrću na kriţu izbrisao svaki
stari grijeh te “gdje grijeh postade većim, tu se milost izli u preobilju” (Rim 5,20).
Njegova je ţrtva cijena toga mira. Evo zašto uskrsli Krist, pokazujući rane raspeća, kaţe
175
apostolima: “Mir vama” (Iv 20,21). I dodaje zatim: “Primite Duha Svetoga” (Iv 20,22).
Duh ljubavi kojega on moţe podariti, nakon što smo izmireni s Ocem po njegovu kriţu.
U ovoj je dimenziji Krist zaista naš mir. Ĉak sveopći mir. Kršćanstvo je vjera
sveopćeg mira. Kršćansko je poslanje ujediniti u Kristu ljude, uĉiniti da budu
meĊusobno braća i sestre, jer su u njemu postali djeca jedinog Oca koji je na nebesima.
Ova istina osuĊuje svaki oblik mrţnje, svaki oblik neprijateljstva, okrutnosti meĊu
ljudima i narodima. Ta istina predstavlja neprestani poziv za mir na zemlji.
Mir ljudima dobre volje! Taj navještaj odjeknuo je u betlehemskoj noći. Mir je
istinsko dobro ĉovjeĉanstva, izriĉaj onoga zadovoljstva koje Bog nalazi u ĉovjeku od
iskona, kada ga je stvorio kao muškarca i ţenu, povjerivši mu cijeli vidljivi svijet. No,
takav je mir uvjetovan dobrom voljom ljudi. Zato mi danas zapravo molimo za tu dobru
volju. Zazivamo je za sve: za politiĉare, za generale koji vode svoje vojske, za
upravitelje i za odgovorne u meĊunarodnim ustanovama, za ministre i za odgovorne u
humanitarnim organizacijama koji toliko skrbe za zatvorenike i izbjeglice i za sve koji
pruţaju lijeĉniĉku pomoć i dobrotvornu potporu.
4. Predragi, danas molimo i za jedinstvo kršćana još uvijek meĊusobno
podijeljenih. Ratna zbivanja na Balkanu ne samo da su zahvatila postojani sporazum
naroda, nego su ĉak povrijedila vedri suţivot religija. Sukob na podruĉju bivše
Jugoslavije, posebice u Bosni i Hercegovini, nije sigurno vjerski rat, kao što to nisu ni
zbivanja u sjevernoj Irskoj. Valja to otvoreno istaknuti dodajući ipak da stanovništvo
koje je tu upleteno pripada razliĉitim Crkvama i religijama. U biti, to je politiĉki sukob
izmeĊu skupina i naroda. Moţe, dakle, lako biti protumaĉen kao neka borba izmeĊu
razliĉitih vjerovanja. S nacionalistiĉkim usmjerenjem religiozna ili vjerska pripadnost u
opasnosti je da postane dodatni razlog za neprijateljstvo i za mrţnju.
Sve se to zasigurno protivi Kristu koji je sve ljude po kriţu izmirio i sve ih otkupio.
Isusu koji je u predveĉerje svoje smrti usrdno molio za jedinstvo svih onih koji će
vjerovati u njega. “Da svi budu jedno kao što si ti, Oĉe, u meni i ja u tebi, neka i oni u
nama budu jedno” (Iv 17,21). Rijeĉi Otkupiteljeve svećeniĉke molitve sjedinjuju nas
danas na poseban naĉin. One su za nas neprestani izazov koji već neko vrijeme kršćani
proţivljavaju na veoma ţiv i dramatiĉan naĉin. I mi svi duboko doţivljavamo
uvjerljivost tih rijeĉi u perspektivi 2000. godine. Drugo je tisućljeće bilo razdoblje
razdora meĊu kršćanima Istoka i Zapada. Zar nije na nama da sve poduzmemo prije
kraja ovoga stoljeća da se smanji i ograniĉi to što nas dijeli te ojaĉa i proširi sve ono što
nas sjedinjuje?
5. Godina 1993. oznaĉena je odreĊenim i ohrabrujućim naprecima na teškom putu
jedinstva kršćana. Svjesni podjela koje, naţalost, još uvijek traju, Kristovi se uĉenici
pokušavaju otvoriti jedni drugima i prihvaćaju inicijative koje su u skladu s voljom
Otkupitelja. Prošloga ljeta odrţana je u San Giacomo di Compostela, u Španjolskoj,
skupština komisije “Vjera i ustrojstvo”, a to je zapravo odjel za teološko istraţivanje
Svjetskog vijeća Crkava. Teolozi koji su sudjelovali na tom skupu produbili su svojim
razmišljanjima temu o crkvenom zajedništvu.
Prošlog lipnja sastala se i MeĊunarodna komisija za dijalog izmeĊu Katoliĉke i
Pravoslavne Crkve. Suĉeljavanje je bilo vrlo korisno, unatoĉ poteškoćama koje i dalje
ostaju. U svima je pojaĉalo nadu da bi se moglo postići potpuno zajedništvo.
U rujnu pak, za vrijeme mojeg putovanja u baltiĉke zemlje, imao sam priliku
osobno se susresti s raznim kršćanskim zajednicama koje tamo ţive i potaknuti ih ne
samo da poštuju manjine već da meĊusobno uspostavljaju bratske i nepristrane odnose.
Putovanje koje slijedećeg mjeseca ţelim poduzeti u Libanon zbog sinode katoliĉkih
biskupa, jer su me oni pozvali, omogućit će mi da se susretnem i s pravoslavnim
patrijarsima toga kraja koji su me prošle godine posjetili ovdje u Rimu.
176
Nedavno sam s velikom radošću saznao da ekumenski patrijarh iz Carigrada

namjerava iduće godine posjetiti Rim i njegova biskupa.
Zahvaljujemo Gospodinu, predraga braćo i sestre, za duh ljubavi u kojem se
odrţavaju susreti izmeĊu katoliĉkih i anglikanskih biskupa na kojima se raspravlja o
vrlo delikatnim problemima. Zahvaljujemo i za vaţna razjašnjenja do kojih je došlo
dijalogom izmeĊu katolika i luterana o nauku o opravdanju. To nam sve omogućava da
gajimo opravdane nade za dobar razvoj odnosa u budućnosti.
6. ”Mir onima koji su daleko i onima koji su blizu” (Iz 57,19). Predragi, ovo
mesijansko Izaijino proroĉanstvo naišlo je na odjek u poslanici Efeţanima. “Mir onom
tko je daleko i koji je blizu, govori Jahve, ja ću te izlijeĉiti”. “Ja sam s potlaĉenima, s
poniţenima da oţivim duh smjerni i da oţivim srca skrušenih” (Iz 57,19. 15). S tom
pozadinom, rijeĉi proroka zvuĉe vrlo aktualno. “Naspite, naspite, poravnajte put,
uklonite zapreke s puta moga naroda” (Iz 57,14). To su rijeĉi koje pretpostavljaju
Došašće, Došašće koje neprestano traje i za vrijeme kojega ljudi i narodi moraju bez
prekida poduzimati sve napore za postizanje mira i pravde na zemlji.
U govoru na gori Krist je proglasio blaţenima mirotvorce (usp. Mt 5,9). Neka ova
naša današnja molitva nadahne sva djela mira. Neka nam je Krist naš pravi mir; neka
nam savjetuje djela koja stvarno sluţe postizanju mira. Neka nam ga isprosi njegova
Majka, Kraljica mira. Neka nas prati zagovor svetoga Franje, zaštitnika molitvenog
skupa za mir koji smo odrţali u Asizu. Neka nas podupru svojim zagovorom zaštitnici
Europe: sv. Benedikt, sveti Ćiril i Metod, a i sv. Brigita iz Švedske, sv. Hedviga iz
Šleske i svi sveci i svetice koji su posebno zasluţni za podupiranje mira meĊu ljudima i
narodima.
Jaganjĉe Boţji koji oduzimaš grijehe svijeta, daruj nam mir!
Nakon proĉitanog govora Papa je nastavio spontano:

Draga braćo i sestre, ova današnja molitva je istodobno hodoĉašće. Mi smo Crkva
koja je na hodoĉašću, mi smo na hodoĉašću; moţe se reći da hodoĉastimo na koljenima
kao što sam toliko puta vidio u svetištima, ne samo u mojoj zemlji Poljskoj, nego i na
Filipinima, u Meksiku i na drugim mjestima.
Hodoĉašće za mir, hodoĉašće u molitvi i u vapaju.
U našem hodoĉašću idimo u te zemlje koje su toliko muĉeniĉke. Idimo k toj braći
koja na Balkanu toliko pate, da se ne bi osjećali sami. Niste napušteni. Mi smo s vama i
bit ćemo s vama uvijek sve više i više!
Treba pobijediti mir na ovoj zemlji, na Balkanu, u ovoj našoj Europi, na svim
kontinentima svijeta. Mir mora pobijediti, s Boţjom pomoći! Moţda i s ljudskim
snagama. Moţda se ljudske snage osjećaju preslabima, ali postoji veća sila od ljudske,
ova današnja. S tom višom silom treba uvijek više raĉunati. Da bude moguće ono što se
sada ljudski ĉini nemogućim.
Dakle, hodoĉašća! Ovo hodoĉašće ide po cijelome svijetu. Ide da bi se stiglo do
naše braće i sestara, kršćana i nekršćana po cijelome svijetu, svima koji su se okupili u
Asizu godine 1986. Ova molitva upućena je osobito našoj braći patrijarsima i biskupima
na Istoku, našoj braći odgovornima za Crkve i zajednice reformacije na Zapadu. Idimo
svugdje, i svugdje sa svima molimo za mir. Sa svima. Svima recimo: braćo i sestre,
nismo li i mi odgovorni za ove podjele?
Ako nam manjka jedinstvo, kako moţe svijet vjerovati? Isus je molio “da svi budu
jedno”, da bi svijet vjerovao. Ovo sada postaje za sve nas ispit savjesti. Prvo za Papu.
Uoĉi trećeg tisućljeća.
177
Tako se naša molitva odvija za jedinstvo kršćana danas, ovdje u crkvi sv. Petra. A
obiĉno je to u crkvi sv. Pavla izvan zidina. To je vaţan susret kojem sam ja uvijek
poklanjao najveću pozornost. Ova se molitva odrţava u bazilici sv. Petra da bi postala
univerzalnom.
Zahvaljujem vam svima na vašoj nazoĉnosti. Ovu zahvalu ţelim proširiti cijelim
svijetom, svim Crkvama koje danas takoĊer mole. Crkva moli u cijelom svijetu, po
cijeloj Europi. Potreban je taj veliki krik pred Njim. Treba snaţno zavapiti pred
Kristom, da on za nas moli kad nas vidi tako poniţenima, tako slabima. On moli, on je
naša snaga. On je naš mir. S njim i s nama mole njegova Majka Marija, sveti Petar i
Pavao.
Mi smo u zajedništvu svetih. Ne mora li ovo zajedništvo svetih postati uzorom i
našega zajedništva vjere u Crkvi?
Molimo, on moli s nama da svi budemo jedno, “kao što si ti, Oĉe, u meni i ja u
tebi, da takoĊer oni budu u nama jedno!” Amen.
----------
OR, 24-25. sijeĉnja 1994, str. 6-7; GK, 30. sijeĉnja 1994, str. 1. i 4; SSCB, str. 63-70.
PAPA ISTIĈE SNAGU MOLITVE I POZIVA NA OSIGURANJE

HUMANITARNE POMOĆI
Brojni vjernici koji su u bazilici sv. Petra sudjelovali u euharistijskom slavlju

za mir na Balkanu, bili su poslije toga nazoĉni podnevnoj marijanskoj molitvi na
Trgu sv. Petra. Sveti Otac je prije “AnĊeoskog pozdrava” ponovno govorio o
stradanjima na Balkanu i o molitvi za mir, a nakon molitve pozvao je sve
odgovorne da osiguraju nesmetanu dostavu humanitarne pomoći svima kojima je
nuţna.
Ovo su te rijeĉi pape Ivana Pavla II.
1. Krist je naš mir! (usp. Ef 2,14).

Ta sigurnost vodi danas našu molitvu i ulijeva nam ţivu nadu da ćemo vidjeti da je
ona uslišana. Upravo je u vatikanskoj bazilici završeno euharistijsko slavlje u vrijeme
kojega smo uputili našem nebeskom Ocu sveĉano i zborski molbu za mir puĉanstvima
bivše Jugoslavije. Molili smo i nastavit ćemo moliti da mir zavlada meĊu ljudima i
narodima cijeloga svijeta.
Traţili smo od Gospodina dar potpunog zajedništva meĊu svim Kristovim
uĉenicima, jer je u punom tijeku odvijanje godišnjeg Molitvenog tjedna za jedinstvo
kršćana.
Molitva je strahovito oruţje. Ona ruši u ĉovjekovu srcu “zid” koji postavlja
zapreku Boţjoj ljubavi i zasipa j rke mrţnje, nepovjerenja, zlopamćenja, koji ĉesto
uzrokuju podjelu izmeĊu ĉovjeka i ĉovjeka, izmeĊu naroda i naroda.
2. Krist je naš mir! Kako je krhak mir koji nije usidren u onome što je vjeĉno, koji
ne poĉiva na sigurnom temelju Boţjeg zakona i ljubavi. Još prije nekoliko godina klicali
smo zbog rušenja jednog zida koji je desetljećima bio simbol podjele svijeta na dva
suprotstavljena bloka. Ĉinilo se da je to zora jednog novog svijeta. Tko je mogao
posumnjati da će se, u srcu Europe, tako iznenadno podići drugi zidovi koji meĊu braću
postavljaju barijere mrţnje i krvi?
178
Bogu hvala, na drugim dijelovima planeta, takoĊer pogoĊenim starim sukobima,

biljeţe se znaci pomirbe i obećavajući procesi mira, kao na primjer nedavni sporazum o
uklanjanju nuklearnog oruţja u Ukrajini.
Naţalost, i kraj mnogih napora, rat u podruĉju bivše Jugoslavije se nastavlja,
odupirući se svakom pokušaju izmirenja i sve nas zbunjuje zbog svoje okrutnosti i
mnogostrukih povreda ljudskog prava. Ne, ne moţemo se pomiriti sa sudbinom! Ne
smijemo se prepustiti sudbini!
Na mjerodavnim tijelima ostaje odgovornost da ne propuste ništa što je ljudski
moguće da agresor bude razoruţan i da se stvore uvjeti pravednoga i trajnoga mira. Mi
vjernici obnovimo prinos svoje molitve, zajedno sa svjedoĉanstvom snaţnijeg
nastojanja na zajedništvu meĊu kršćanima, pouĉljivo slušajući potresnu Otkupiteljevu
molitvu: “Oĉe, neka budu jedno kao što smo i mi” (Iv 17,11).
3. Zavapimo, dakle, Kristu “našem miru”. Zazivajmo ga glasom Marije, njegove i
naše Majke, sjećajući se djelotvornosti molitve Presvete Djevice u Kani Galilejskoj,
koja je potaknula svojega boţanskog Sina da pretvori vodu u vino. Marija traţi od nas
da ponovno donesemo Kristu vodu naših odluka, naših napora, naših molbi, da ih on
pretvori u jako vino ljubavi koja je bezuvjetna pretpostavka svakog istinskog mira.
Drugi vatikanski sabor nas uĉi da Marija ide pred nama na putovanju, u hodoĉašću
vjere, nade i mira. Kazali smo u bazilici, za vrijeme homilije, da je naša današnja
molitva u isto vrijeme hodoĉašće, ekumensko hodoĉašće prije svega u ispaćene zemlje,
meĊu ispaćene narode. Zamolimo nju, Kraljicu Mira, da ide pred nama na tom
putovanju, na tom hodoĉašću i da od ovog našeg hodoĉašća uĉini hodoĉašće molitve,
djela za mir: da ga uĉini plodotvornim! “I neka nam poslije tog progonstva pokaţe
Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje. O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo”.
***
Na ovaj dan, posvećen na poseban naĉin molitvi za mir na Balkanu, ţelim obnoviti
svoj hitan poziv svim odgovornicima da se ne spreĉava da humanitarna pomoć stigne do
odredišta. Rijeĉ je o obvezi solidarnosti koja je upravljena ĉitavom stanovništvu bivše
Jugoslavije, neovisno o njihovoj etniĉkoj pripadnosti ili njihovu religioznom vjerovanju.
Oruţja i nepovjerenje ne smiju zaustaviti one koji nose osnovne ţiveţne namirnice
onom tko umire od gladi, lijekove bolesnima i ranjenima, stvarnu potporu siromašnima!
Neka se omogući pristup opkoljenom gradu Sarajevu, enklavi Tuzle i podruĉju Mostara.
Zatraţimo da Bog mira, one koji su upleteni u tako tešku tragediju, privede toliko
ţeljenome miru!
----------
OR, 24-25. sijeĉnja 1994, str. 8; SSCB, str. 71-74.
“MJESTO CRKVE JE UZ NARODE KOJI PATE”
Audijencija novinara akreditiranih pri Svetoj Stolici - 24. siječnja 1994.
Papa Ivan Pavao II. je 24. sijeĉnja 1994. posjetio prostorije Ureda za tisak
Svete Stolice i u obnovljenoj i moderniziranoj dvorani za konferencije, koja se od
tada naziva “Aula Ivana Pavla II”, susreo akreditirane novinare kojih stalno ima
oko 300 iz 55 drţava. Nakon što je odrţao govor u kojem je istaknuo njihovo
neprestano praćenje djelovanja Svetog Oca i Svete Stolice te im izrazio zahvalnost
za taj trud, odgovarao je na neka njihova pitanja.
179
Jedno od pitanja se odnosilo i na dogaĊaje u Bosni i Hercegovini, i evo kako je

glasio Papin odgovor.
O zbivanju u Bosni i bivšoj Jugoslaviji stalno stiţu vijesti. Svakog dana se piše o
tragiĉnim dogaĊajima. Prije svega etiĉki je problem velike vaţnosti onaj što ga je
pokrenuo rat. Rijeĉ je o sukobu koji se nije mogao predvidjeti i koji valja tumaĉiti
poviješću tih naroda i toga podruĉja. Kao što sam juĉer rekao u Bazilici u
euharistijskom slavljenju za mir u Bosni i u bivšoj Jugoslaviji, poslije pada Berlinskog
zida nastali su toliki drugi zidovi koji su više psihološki, što dolaze od nacionalizama,
od nacionalistiĉkih teţnji raznih naroda, malih i velikih. Mjesto Crkve je uz narode koji
pate. Time se tumaĉi briţljivost što ju je pokazivala za Libanon, jer u onom trenutku je
trebalo biti uz Libanonce u njihovoj tragediji. To isto vrijedi za balkanske narode, za
narode Bosne i Hercegovine i za sve druge koji su izloţeni strašnim patnjama. Moram
zahvaliti svima onima koji dijele naše zabrinutosti, naše tjeskobe, koji o tome nastoje
pisati tako da ne samo pobude zanimanje, nego da razbude savjesti. Mnogi osjećaju
odgovornost. Mi s naše strane, kao Crkva, kao kršćanstvo, moramo odgovoriti vjerno
EvanĊelju. Moramo biti s progonjenima, s onima koji pate.
----------
OR, 24-25. sijeĉnja 1994, str. 5; GK, 6. veljaĉe 1994, str. 4.
MISLI PAPINE SU UPUĆENE REDOVNICIMA I REDOVNICAMA

NA PODRUĈJU BIVŠE JUGOSLAVIJE
Homilija na svetkovinu Prikazanja Gospodinova - 2. veljače 1994.
Na svetkovinu Prikazanja Gospodinova, 2. veljaĉe 1994, Papa je slavio u

vatikanskoj bazilici sv. misu za redovnike i redovnice, ĉlanove svjetovnih ustanova
i druţbi apostolskog ţivota. Odrţao je homiliju u kojoj je naglasio kako posvećeni
ţivot predstavlja objavu slave Boţje i ima velik udio u širenju spasenjske poruke te
kako osobe posvećenog i apostolskog ţivota pruţaju diljem svijeta posebno
svjedoĉanstvo za Krista, praćeno velikim ţrtvama, pa i muĉeništvom. Pritom je
posebice spomenuo redovnike i redovnice na podruĉju bivše Jugoslavije.
Evo tih Papinih rijeĉi iz spomenute homilije.
(...)
7. Današnje euharistijsko slavlje okuplja posvećene osobe koje djeluju u Rimu, ali
se mislima i srcem sjedinjujemo s ĉlanovima redova i redovniĉkih druţbi i svjetovnih
ustanova razasutim po cijelom svijetu, osobito s onima koji za Krista pruţaju posebno
svjedoĉanstvo, plaćajući ga ogromnim ţrtvama, ne iskljuĉujući katkad i muĉeništvo. S
posebnom ljubavlju mislim na redovnike i redovnice koji se nalaze na podruĉju bivše
Jugoslavije i na drugim podruĉjima svijeta koji su ţrtve besmislenog bratoubilaĉkog
nasilja.
(...)
----------
OR, 3. veljaĉe 1994, str. 5; GK, 13. veljaĉe 1994, str. 4.
180
NAROD LIŠEN PRAVA NA SUVERENITET PODNOSI NEPRAVDU
Razgovor s novinarima na apostolskom putovanju prema Beninu - 3. veljače 1994.
Za vrijeme leta avionom prema Beninu, na desetom apostolskom putovanju u

Afriku, Papa je razgovarao s novinarima. Jedan od njih je podsjetio na nastojanja
Ivana Pavla II. u prilog mira u bivšoj Jugoslaviji i na njegove apele da se sprijeĉi rat.
Evo što je Papa na to odgovorio.
Htio sam, prije svega, ukazati na naĉelo: svaki narod svoje pravo na samoodreĊenje
moţe ostvariti na dva razliĉita naĉina: ili da bude potpuno samostalan kao narod, sa
svojim politiĉkim drţavnim suverenitetom, ili da ostvaruje samostalnost u federaciji ili
konfederaciji s drugim narodima. Dolazim iz zemlje koja je stoljećima ţivjela u ovom
drugom rješenju. Sad se sve srušilo, sve se promijenilo i ja drţim da je pravedno, da je
trenutak kada treba poći drugim putem. No, kao politiĉki prijedlog, prepuštam ga
politiĉarima. Ali uvjeren sam da, ako se i nakon glasovanja o suverenitetu Hrvata,
Slovenaca, zatim u Bosni i Hercegovini, te isto tako Makedonaca, još i moglo misliti na
mirno rješenje, tj. konfederativno, kada je jednom izbio rat, te mogućnosti je nestalo. Ne
znamo bi li takvu mogućnost trebalo traţiti u budućnosti. Nije iskljuĉeno, jer su ondje
razliĉite geopolitiĉke prilike i razliĉita je takoĊer rasprostranjenost naroda. Sigurno,
svaki narod ima pravo na samoodreĊenje, tj. na suverenitet, i onaj tko je lišen toga prava
podnosi nepravdu. Danas smo, u Europi, nazoĉni procesu u kojem je pad supersilâ, pad
Berlinskog zida, otvorio narodima put da misle o vlastitu samoodreĊenju i taj hod polazi
s razliĉitih mjesta, prije svega iz Sovjetskog Saveza, bivšeg carskog Imperija. Sada
gledamo Balkan, ali nije iskljuĉeno da i u Zapadnoj Europi dozrijevaju, ili barem
pupoljĉe, ideje pomalo analogne.
----------
ZLOĈINAĈKE RUKE SUSTAVNO NASTAVLJAJU RUŠITI I UBIJATI
Molitva krunice - 5. veljače 1994.
Saznavši da je na trţnici u Sarajevu, prema prvim vijestima, od eksplozije

granate ubijeno oko 60 i ranjeno više od 140 ljudi, a broj se kasnije popeo na
gotovo 70 ubijenih i više od 190 ranjenih, Sveti Otac je prije moljenja krunice prve
subote, 5. veljaĉe, uputio nazoĉnima, a preko radija i svim slušateljima i cijelome
svijetu, potresan vapaj i oštru osudu toga zloĉina.
Veĉeras vas ţelim pozvati na molitvu krunice za mir u Bosni i Hercegovini.

Slomljena srca prisiljen sam podsjetiti vas na pokolj koji se danas dogodio u
Sarajevu. Zloĉinaĉke ruke sustavno nastavljaju rušiti i ubijati.
Nitko i nikakav razlog ne moţe opravdati takva odvratna djela. Zaklinjem one koji
ĉine djela tako nedostojna ĉovjeka da prestanu s tim zloĉinima. O njima će odgovarati
pred Bogom.
181
Preklinjem odgovorne politiĉare na narodnoj i meĊunarodnoj razini: poduzmite

sve, makar uz cijenu najvećih ţrtava, da se postigne djelotvorna obustava vatre!
Balkan srlja u bezdan. Europa ne moţe podnositi da gleda ĉitave narode lišene
najosnovnijih dobara, uništene gradove, istrijebljene njihove sinove.
Dosta je rata! Moraju pobijediti razum i bratstvo. To moramo prihvatiti, ţelimo li
izbjeći da buka oruţja zagluši sve druge glasove!
Uzdignimo svoje molitve Previšnjemu, po zagovoru Djevice Marije, da narodima
koji su smrvljeni neizrecivim patnjama otvori nove putove pomirenja i mira!
----------
OR, 7-8. veljaĉe 1994, str. 1; GK, 13. veljaĉe 1994, str. 1; SSCB, str. 126.
TEŠKA JE ODGOVORNOST ONIH KOJI SU DOVELI NARODE

DO OKRUTNIH I RAŠĈOVJEĈUJUĆIH SUKOBA
Zasebna audijencija grupe vojnika i diplomata - 7. veljače 1994.
Ivan Pavao II. je 7. veljaĉe 1994. primio u zasebnu audijenciju skupinu

vojnika i diplomata koji su sudjelovali u radu studijskog seminara što ga je
organizirao “NATO Defense College”.
U svom kraćem govoru Papa se posebno osvrnuo na uţase rata na prostorima
bivše Jugoslavije. Zato taj govor donosimo u cijelosti.
Dame i gospodo!
Ponovno je “NATO Defense College” okupio skupinu vojnika i diplomata, i ta
okolnost mi pruţa prigodu za ovaj kratak, ali znakovit susret.
Upućujući vam dobrodošlicu u Vatikan, ţelim vjerovati da je svaki od vas istinski
sluţitelj mira. Mir je rijeĉ i ţelja bliska svaĉijem srcu. Ili bi barem tako trebalo biti, jer
je on bitno dobro o kojemu ovisi blagostanje pojedinaca i napredak društva i civilizacije.
Ali ako pogledamo oko sebe, ne moţemo ne ostati zbunjeni pred prizorom tolikog
nasilja, povezanog s odgovarajućom teškom odgovornošću onih koji su doveli narode
do okrutnih i rasĉovjeĉujućih sukoba. U mnogim sluĉajevima, na prvom mjestu u bivšoj
Republici Jugoslaviji, za strahote koje se ĉine svakoga dana na štetu nevinih osoba, kaţu
da su neizbjeţan rezultat neprijateljstva i davnašnje etniĉke mrţnje - mrţnje jedne
skupine prema drugoj. Ali to ne moţe biti jedino tumaĉenje. Rat nije neizbjeţan: on je
rezultat ĉitava niza konkretnih odluka i politika. Netko, bilo gdje, donosi odluke koje
vode do strašnih posljedica smrti, šteta, razaranja i boli. Previranje i krvavi sukob koji
potresaju Europu ne dopuštaju joj nikako da bude sigurna u samu sebe. Europa mora
imati na umu da njezina sudbina ne ovisi samo o strateškim ili ekonomskim interesima.
Ona mora, prije svega, nanovo postići svoju dušu, da se obnovi u graĊanskom,
moralnom i duhovnom ţivotu.
Neprestani apeli Svete Stolice i oni drugih vjerskih poglavara i ljudi i ţena dobre
volje upravljeni su savjestima onih koji mogu nešto uĉiniti da se promijeni tijek
zbivanja. Dosad se nada nije ostvarila.
Kad se ĉini da su sva ljudska sredstva zatajila, vjernici se obraćaju Bogu koji
jedini, prema rijeĉima proroka Ezekijela, moţe išĉupati srce kameno i staviti srce od
mesa (usp. Ez 11,19). To je molitva koju upućujem za sve vas i sve one koji se nalaze u
sluţbi mira: da vašim srcem uvijek ravna neizmjerno poštivanje dostojanstva i
jedinstvene vrijednosti svakog ljudskog bića i da vaša naobrazba i vaše profesionalne
182
sposobnosti budu upotrijebljene za obranu i potporu pravâ svih, poglavito ţrtava

nepravde i sile.
U ovoj MeĊunarodnoj godini obitelji, neka Bog obilato blagoslovi vas i vaše drage.
Neka ta zaštita bude nad svim zemljama koje vi predstavljate.
----------
OR, 7-8. veljaĉe 1994, str. 6; SSCB, str. 127-128.
RAZARAJU I UBIJAJU OSOBE KOJE SU ZABORAVILE

NA SVOJU ĈOVJEĈNOST
Papino obraćanje sudionicima tihog marša solidarnosti sa Sarajevom

- 19. veljače 1994.
Gradonaĉelnici više talijanskih gradova, koje je predvodio gradonaĉelnik

Rima, Francesco Ruttelli, i ministar za socijalna pitanja u talijanskoj vladi,
Fernando Conrri, praćeni od više tisuća Rimljana, odrţali su 19. veljaĉe poslije
podne ulicama Rima tihi marš solidarnosti sa Sarajevom i cijelim podruĉjem
Bosne i Hercegovine. Kad su stigli na Trg sv. Petra, obratio im se s prozora svoje
privatne radne sobe papa Ivan Pavao II.
Evo u cijelosti tog Papina govora.

1. Ovaj tihi marš što ste ga izveli ulicama Rima ţeli posvjedoĉiti solidarnost prema
puĉanstvima ispaćenoga grada Sarajeva i cijelog podruĉja Bosne i Hercegovine.
Upućujem vam svima svoju srdaĉnu dobrodošlicu. Pozdravljam posebno gosp.
gradonaĉelnika Rima i druge gradonaĉelnike brojnih talijanskih gradova koji su ovdje
nazoĉni, ministra za socijalna pitanja i sve koji su potaknuli ovu znakovitu
manifestaciju.
Vjetrovi rata pušu i dalje u susjednim zemljama bivše Jugoslavije, gdje je
tvrdoglavo nasilje pogodilo na tisuće golorukih, nezaštićenih, nemoćnih. O, kad bi ti
razarajući vjetrovi napokon utihnuli! Oni se obaraju na puĉanstva razdirana surovošću
osoba koje su zaboravile na svoju ĉovjeĉnost. Djeca, bolesnici, ranjenici traţe i oĉekuju
našu solidarnost i zauzimanje bez zastoja da se završi besmisleni govor oruţja.
2. Ne moţemo ih ostaviti same. Oni su ţrtve zabludjelih ratnih djelovanja koja su
izvršili ljudi što su postali neosjetljivi za najosnovnije vrijednosti i prava ljudskog bića.
Ne moţemo šutjeti, jer nas smionost bratstva potiĉe da pokušamo sve kako bi opet
procvjetao mir na Balkanu. Još jednom, na koljenima i snaţni jedino po našoj molitvi,
traţimo od strana kojih se to tiĉe, od politiĉkih i vojnih odgovornika da zaustave taj
uţasni pokolj. Neka ne ostane ništa što nije pokušano da doĊu do razuma i ljubavi oni
koji su ţrtve mrţnje što je nose u sebi.
3. Predraga braćo i sestre, solidarnost što ste je ovim tihim maršom pokazali, vaţna
je poglavito u sadašnjem trenutku kad se ĉini da postoje stvarni izgledi za uspostavljanje
mira. Vaš ĉin je ĉin civilizacije i stvarne politiĉke i moralne potpore. A kad se ljudska
solidarnost pridruţi golorukom ali uĉinkovitom zazivanju Boga, tada i najtvrdokorniji
umovi mogu biti potreseni i doći do spoznaje da se neka drţava ne izgraĊuje
barbarstvom rata, nego suradnjom i slogom svih.
Ţelio bih se u ovom trenutku obratiti odgovornicima na podruĉju bivše Jugoslavije,
traţeći od njih da dopuste prolazak humanitarnih konvoja koji će iz Splita krenuti prema
183
Sarajevu, te u istoĉni i zapadni dio Mostara, da bi donijeli pomoć djeci tih predjela. Isto
tako traţim suradnju svih za druge konvoje koji će idućih dana poći u razne gradove
Balkana, kako bi se pomoglo ostaloj djeci bez etniĉke i religiozne razlike. To je ĉin
stvarne ljubavi prema djeci, koja su nada i zora ĉovjeĉanstva.
4. Bog, koji poznaje skrovite misli ljudske duše, neka sve nadahne osjećajima mira.
Korizma koja je tek zapoĉela podsjeća na tegobno putovanje kroz pustinju; pustinju koja
proĉišćuje, obraća, obnavlja i upravlja srce bitnim vrijednostima. Ĉovjek u pustinji
susreće Boga i, susrevši Boga, pronalazi samoga sebe. Samo poslije toga prolaţenja on
je spreman ući u Obećanu Zemlju, u Grad Mira.
Predragi! Neka ovaj veĉerašnji ĉin bude jedna od tolikih akcija koje će svatko od
vas znati izvršiti svakoga dana u prilog solidarnosti.
Marijo, Djevice privlaĉna i Kraljice mira, vodi nas i štiti nas uvijek!
Na velikodušno zalaganje svih neka siĊe okrepljujući Boţji blagoslov.
----------
OR, 20-21. veljaĉe 1994, str. 1; GK, 27. veljaĉe 1994, str. 1. i 3; SSCB, str. 128-130.
ĈINI NASILJA MORAJU POTRESTI NAŠU SAVJEST
Nastupna audijencija novog austrijskog ambasadora - 28. veljače 1994.
Papa je 28. veljaĉe 1994. primio u sveĉanu audijenciju novoimenovanog

austrijskog ambasadora pri Svetoj Stolici, gosp. Christopha Cornara. U govoru
koji je odrţao, dotaknuo se i ratnih strahota koje se dogaĊaju u susjedstvu Austrije
te pomoći koju Republika Austrija pruţa stradalnicima.
Donosimo dio govora koji se na to odnosi.
(...)
2. Naš današnji susret se odvija, kao što ste sami podcrtali, u trenutku kad rat bjesni
u jednom dijelu Europe, nanoseći neizmjernu bol civilnim puĉanstvima. Kao što sam
kazao u svom govoru 23. sijeĉnja ove godine (na molitveni dan za mir u Bosni i
Hercegovini, op. pr.), ĉini se da su se podigli novi zidovi da bi podijelili Europu na
razliĉite naĉine i zbog drugih razloga. Te suvremene zapreke koje dijele, prije svega
narode, su, kako se dobro vidi, nacionalizmi.
Najsurovije okrutnosti, najgora nasilja što su izvršena protiv temeljnih ljudskih
prava razaraju civilizaciju ljubavi, sporazumijevanja i snošljivosti. Ĉini nasilja koji se
provode nad starcima, ţenama i djecom, moraju potresti našu savjest i ne smiju ušutkati
naš poziv za mir na zemlji. Nijedan ĉovjek dobre volje ne moţe ostati pred tim
ravnodušan.
S tim u vezi, ţelim od srca zahvaliti Vladi i Crkvi i svim osobama dobre volje u
Republici Austriji za mnogostruku pomoć koju ste pruţili izbjeglicama, prognanicima,
doseljenicima i nevoljnicima. Na jednak sam naĉin uvjeren da Austrija neće ni ubuduće
uskratiti svoju veliku dobrostivost i svoju stvarnu ljubav prema bliţnjima kojima ona
bude potrebna.
(...)
----------
OR, 28. veljaĉe - 1. oţujka 1994, str. 6.
184
PAPINA ZAHVALA ZA POMOĆ NJEMAĈKE
Sluţbeni posjet predsjednika SR Njemačke - 3. oţujka 1994.
Ivan Pavao II. je 3. oţujka 1994. primio u sveĉanu audijenciju gosp. Richarda
von Weizsäkera, predsjednika SR Njemaĉke. Papa je u svom govoru, uz ostalo,
istaknuo i veliko angaţiranje Njemaĉke i njezina Predsjednika na humanitarnom
planu te je spomenuo i pomoć koja je pruţena postradalim puĉanstvima bivše
Jugoslavije.
Evo što je Papa o tome kazao.
(...)
5. Vi ste se, Gospodine Predsjedniĉe, uvijek zauzimali za slabe u društvu. Uzimali
ste u zaštitu azilante i doseljenike i ukazivali na njihova neotuĊiva prava, kao što je
uopće u Vašem politiĉkom radu osnovna briga bila pitanje ljudskih prava i zaštita
manjina. Dopustite mi, s tim u svezi, da uputim iskrenu rijeĉ zahvale politiĉkim i
društvenim odgovornicima Njemaĉke za prihvaćanje velikog broja azilanata. Njemaĉka
je uistinu primila više izbjeglica iz ratnih podruĉja nego sve druge europske zemlje
zajedno. Isto tako, Vaša zemlja zasluţuje zahvalnost i priznanje za pomoć koju je
pruţila zemljama u razvoju i puĉanstvu koje je zbog ratnih sukoba u bivšoj Jugoslaviji
zapalo u beskrajnu bijedu i neopisivu nevolju.
(...)
----------
OR, 4. oţujka 1994, str. 4; GK, 13. oţujka 1994, str. 3.
BEZ DJELOVANJA “PLAVIH KACIGA” STANJE BI BILO JOŠ TEŢE
Zasebna audijencija kanadskih “Plavih kaciga” - 10. oţujka 1994.
Papa je 10. oţujka 1994. primio u audijenciju kanadske vojnike iz sastava

“Plavih kaciga” koji su bili u misiji Ujedinjenih naroda u Bosni. U govoru koji im
je odrţao, osvrnuo se na njihovu vaţnu i plemenitu sluţbu u korist mira.
Pukovniĉe, dragi prijatelji!

Na vašem povratku u Kanadu, zahvaljujem vam što ste došli da me posjetite.
Radostan sam zbog prigode koja mi se pruţila da vas pozdravim, vojnici kanadske
Stotinu i dvadesete oklopne regimente, vas koji ste upravo sudjelovali u teškoj i
odgovornoj misiji FORPRONU u Bosni.
Poznato vam je kako Crkva svakog dana obraća zabrinutu pozornost na stanje u
Bosni. U svemu onome što moţe ovisiti o Svetoj Stolici, nećemo ţaliti nikakva truda da
ohrabrimo traganje za mirom, u poštivanju osoba, njihova obiteljskog ţivota, njihova
ţivota društvenog i vjerskog. Stalo mi je do toga da vam priopćim veliko poštovanje
koje gajim prema “Plavim kacigama” raznih narodnosti, koje pridonose, u vrlo teškim
uvjetima, da se ograniĉe ratna djelovanja i da se ta nesretna zemlja pribliţi miru što ga
ţele svi njezini stanovnici.
185
S pohvalnom ustrajnošću bili ste uspješni djelatnici meĊunarodne solidarnosti.

Vaša nazoĉnost je omogućila da humanitarna pomoć stigne puĉanstvima koja su, zbog
sukobâ i neprekidne opsade, stavljena u uvjete psihološkog i materijalnog ţivota na
granicama onoga što je ljudski podnosivo. Bez djelovanja “Plavih kaciga”, znam, stanje
bi bilo još teţe.
U okviru ovog kratkog susreta, jednostavno bih vam ţelio zahvaliti u ime svih onih
kojima ste pomogli. Ţelim da uspomena što ćete je saĉuvati o svojoj misiji uĉini od vas
uvjerene graditelje mira, uvijek otvorene za solidarnost, srca punog ljubavi za svu našu
braću i naše sestre u ĉovještvu.
Bog vam bio u pomoći za vašeg putovanja, a ja vam od srca upućujem svoj
apostolski blagoslov.
----------
OR, 11. oţujka 1994, str. 4; SSCB, str. 130-131.
SVETI OTAC POZNAJE ISKUŠANU VJERNOST

HRVATSKOG NARODA SVETOJ STOLICI
Pismo Predsjedniku Republike Hrvatske - 12. oţujka 1994.
Drţavni tajnik pri Svetoj Stolici, kard. Angelo Sodano, uputio je 12. oţujka
1994. pismo predsjedniku Republike Hrvatske, dr. Franji TuĊmanu. Papa poziva
na mirotvorstvo, pomoć ţrtvama rata i postizanje mirnog suţivota.
Evo kako glasi to pismo u cijelosti.
NJEGOVOJ EKSCELENCIJI DR. FRANJI TUĐMANU,

PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Ekscelencijo!
U ime Njegove Svetosti pape Ivana Pavla II. izraţavam Vašoj Ekscelenciji ţivu
zahvalnost za Poruku koju ste mu izvoljeli poslati preko poštovanoga gosp. Mate
Granića, potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra vanjskih poslova,
prigodom primanja 4. veljaĉe.
Izraţeni osjećaji iz kojih se vidi da cijenite djelovanje Svetog Oca i Svete Stolice u
mukotrpnim povijesnim dogaĊajima u Hrvatskoj i u susjednoj Bosni i Hercegovini
poticaj su za nastavljanje promicanja i obrane prava narodâ, kao i za obnovu poziva
drţavnicima da uvijek traţe putove istinskog i trajnog zajedniĉkog ţivota u društvu.
Svjestan iskušane vjernosti hrvatskoga naroda Svetoj Stolici, Sveti Otac zna da
moţe raĉunati na dobronamjeran prijam svojih više puta upućenih poziva da se ne štedi
napora u pregovorima za mir, da izbjeglice, prognanici i ţrtve rata budu primljeni s
bratskom ljubavlju, da budemo na raspolaganju za ponovna ţrtvovanja radi postizanja
mirnog suţivota u vlastitom narodu kao i sa susjednim narodima.
Poznato je, naţalost, da se na razvalinama ateistiĉkog komunizma u sadašnjim
nezavisnim narodima teţe utemeljuju drţave. Ta je afirmacija još teţa zbog sukoba koji
suĉeljava narode sprijeĉene da mirno idu prema suţivotu nekad ostvarenom unatoĉ
odreĊenim poteškoćama.
186
Sveti Otac ţeli, meĊutim, da nadahnuće crpljeno iz duhovnih vrijednosti,

svojstvenih kršćanskoj civilizaciji, bude temeljno naĉelo i uporište odgovornim ljudima
u politici i Vladi Republike Hrvatske za potrebne odluke i za sluţbu koju valja obaviti
za dobrobit naroda.
Prizivajući obilje Boţje milosti na ĉitavu Hrvatsku, u koju se sprema doći ĉim bude
moguće, i zahvaljujući Vam na obnovljenom pozivu da doĊe u Zagreb, Njegova Svetost
podjeljuje Vam, gospodine Predsjedniĉe, i svim dragim sinovima i kćerima hrvatskog
naroda poseban apostolski blagoslov.
Iz Vatikana, 12. oţujka 1994.

Kard. Angelo Sodano
Drţavni tajnik
----------
GK, 3. travnja 1994, str. 2; “Vjesnik”, 24. oţujka 1994, str. 1.
MOLITVE ZA MIR U BOSNI I HERCEGOVINI I U HRVATSKOJ

PAPA POVJERIO DJEVICI MARIJI
U audijenciji je bila skupina hrvatskih hodoĉasnika. Papa im se obratio te,

kao i obiĉno, rekao nekoliko rijeĉi o molitvi za mir.
Dragi hrvatski hodoĉasnici, vaše nade i vaše molitve za mir u Bosni i Hercegovini i
u Hrvatskoj povjeravam Presvetoj Djevici Mariji. Neka Ona, Majka dobroga savjeta i
Kraljica mira, nadahne svima i podupre ţelje za pravim mirom i pomirenjem u
uzajamnom poštivanju.
Na sve koji se ţrtvuju za mir u krajevima zahvaćenim ratom i na svakoga
pojedinoga od vas zazivam blagoslov Boga, Oca našega koji je na nebesima.
----------
OR, 17. oţujka 1994, str. 5; GK, 27. oţujka 1994, str. 3.
DRUŠTVO DOSTOJNO ĈOVJEKA I BOGATE I DUGE POVIJESTI

HRVATSKOG NARODA GRADITI NA VRIJEDNOSTIMA EVANĐELJA
U audijenciji je bila i skupina hrvatskih studenata. Papa ih je potaknuo na

prihvaćanje vrijednosti EvanĊelja, kako bi bili sposobni graditi ljudsko i kršćansko
društvo u svojoj domovini.
Draga hrvatska mladeţi, korizmeno nam vrijeme, koje se upravo bliţi kraju,
pomaţe da uvidimo pravu narav ovozemaljskih vrijednosti. Od srca vam ţelim da
nauĉite ispravno se sluţiti zemaljskim stvarima i prihvatiti vrijednosti EvanĊelja koje ne
187
prolaze, kako biste mogli graditi uistinu ljudsko i kršćansko društvo, dostojno ĉovjeka i
bogate i duge povijesti vašega naroda.
Uzdiţući zajedno s vama molitve Bogu za mir u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini,
sve vas blagoslivljem.
----------
OR, 24. oţujka 1994, str. 5.
MIR USKRSLOGA KRISTA I APOSTOLSKI BLAGOSLOV

PUĈANSTVU HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE
U srijedu Velikog tjedna, na generalnoj audijenciji se našla i velika skupina

od oko 700 hodoĉasnika i izletnika iz Hrvatske, većinom mladeţi, iz Zagreba,
Splita, Osijeka, Ĉakovca i skupina prognanika iz istoĉne Slavonije. Papa ih je sve
pozdravio, a na kraju poţelio mir puĉanstvu Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Srdaĉno pozdravljam hrvatske hodoĉasnike, posebno skupine mladih,

sjemeništarce iz Zagreba te ĉlanove pokreta “Jedna obitelj više”.
Skupini iz Osijeka, koja je doţivjela tešku prometnu nesreću, izraţavam svoju
solidarnost praćenu molitvom za pokoj ţrtve i za ozdravljenje ranjenih.
Vama ovdje nazoĉnima i svemu dragom puĉanstvu Hrvatske i Bosne i Hercegovine
ţelim mir uskrsloga Krista i podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
OR, 31. oţujka 1994, str. 5; GK, 10. travnja 1994, str. 3.
RADOSNA VIJEST MIRA NEKA ODJEKNE NA BALKANU!
Poruka Ivana Pavla II. “Urbi et Orbi” - na Uskrs, 3. travnja 1994.
U svojoj poruci “Urbi et Orbi” - odgovornicima drţava i svim ljudima dobre

volje - na Uskrs, 3. travnja 1994, Sveti Otac je govorio o dostojanstvu i zaštiti
obitelji i o teţnji za mirom u svijetu. Zaţelio je da radosni navještaj mira odjekne
posvud gdje se u svijetu ratuje.
(...)
6. Neka ova radosna vijest
odjekne prije svega u Jeruzalemu,
kao što se to zbilo prvi put.
Neka odjekne na Balkanu, na Kavkazu,
u Africi i u Aziji, i u svim drţavama
gdje oruţje i dalje nastavlja grmjeti,
gdje nacionalizmi izazivaju
188
opasne oblike pogubnog ekstremizma,

gdje se etniĉke i društvene klase neprestano sukobljavaju!
Neka ovaj navještaj mira
nadahne one koji se u društvenom blagostanju
trude da dadu smisao ţivotu
i da urede graĊanski ţivot
na osnovi vrijednosti sukladnijih
dostojanstvu ĉovjeka i njegovu transcendentnom zvanju!
Neka pobijedi ljubav nad mrţnjom!
Narodi, oboreni materijalnom i moralnom bijedom,
ţeĊaju za sigurnošću i mirom.
Kad će ljudi konaĉno ţivjeti
kao braća, meĊusobno solidarna?
(...)
----------
OR, 5-6. travnja 1994, str. 5; GK, 10. travnja 1994, str. 1.
GOSPODARSKE SANKCIJE NE SMIJU IMATI NEGATIVNIH

POSLJEDICA NA HUMANITARNOM PLANU
Intervju kard. Angela Sodana na vatikanskom radiju - 7. travnja 1994.
Drţavni tajnik Svete Stolice, kard. Angelo Sodano, dao je intervju novinaru
Giovanniju Pedutiju, koji je prenesen u talijanskoj emisiji veĉernjeg programa
vatikanskog radija 7. travnja 1994. Odgovarao je na pitanja o stavu Svete Stolice
prema gospodarskim sankcijama protiv SRJ i o njihovim negativnim uĉincima na
humanitarnom planu.
Donosimo intervju, pitanja i odgovore, u cijelosti.
Eminencijo, meĊu puĉanstvima Jugoslavenske Federacije sve se teţim osjećaju

posljedice sankcija koje je odredilo Vijeće Sigurnosti Ujedinjenih Naroda. S raznih
strana se postavlja pitanje kakav je stav Svete Stolice u tom pogledu. Novinstvo je
takoĊer prije nekog vremena govorilo o koraku što ga je Sveti Sinod Srpske pravoslavne
Crkve uĉinio kod Svetog Oca, da bi se, u granicama svojih mogućnosti, zauzeo u tom
pogledu kod OUN.
- Sigurno, socijalna situacija u Jugoslavenskoj Federaciji je zabrinjavajuća. Zato je
Sveti Sinod Srpske pravoslavne Crkve zatraţio pomoć Svetog Oca, da bi skrenuo
pozornost meĊunarodnoj zajednici na teške posljedice sankcija što ih je odredio OUN.
Drţim pak uputnim napomenuti kako, još i prije zahtjeva srpskog patrijarha i u
razliĉitim drugim sliĉnim sluĉajevima, Sveta Stolica nije nikad izgubila iz vida
posljedice sankcija na ţivotne uvjete puĉanstva, a osobito djece, starih i bolesnih. Iz tog
sam razloga, prije Boţića, osobno poduzeo korak kod Generalnog tajnika Ujedinjenih
Naroda, gosp. Boutrosa Ghalija, da bi se uzela u obzir sudbina tolikih siromašnih koji u
bivšoj Jugoslaviji trpe zbog sankcija.
Proteklog je sijeĉnja, zatim, predstavnik Svete Stolice pri Konferenciji o sigurnosti
i suradnji u Europi ponovio u Beĉu osobnu zabrinutost Svetog Oca glede humanitarnih
posljedica na tolikim sektorima srpsko-crnogorskog puĉanstva te je zatraţio da one
189
budu uzete u razmatranje kako bi se odluĉilo o nuţnim ispravcima u korist tih

puĉanstava.
Konaĉno, Sveta Stolica sada vodi razgovore o posljedicama sankcija s drţavama
ĉlanicama Vijeća Sigurnosti, da bi se vidjelo kako se mora nadzirati provoĊenje
meĊunarodnih sankcija i kako ukloniti negativne posljedice na humanitarnom planu.
Vaša Eminencija drţi, dakle, da treba ţurno poduzeti humanitarne mjere u korist
puĉanstava Jugoslavenske Federacije, ţrtava sankcija?
- Sigurno. Nuţno je i hitno, prema informacijama koje su stigle ovom Drţavnom
tajništvu, da meĊunarodna zajednica pokaţe brigu za sudbinu puĉanstava koja trpe.
Ţurno se moraju poduzeti mjere koje će osigurati prijeko potrebnu skrb za djecu i
bolesne. Naša je duţnost pomoći i ukloniti patnje onih koji su u velikoj nevolji i
nezaštićeni. Zato Sveta Stolica ĉini takve korake; oni su u logici njezina humanitarnog
djelovanja prema ljudskim patnjama.
Eminencijo, Sveta Stolica, dakle, razmatra problematiku meĊunarodnih sankcija?
- Da. I to ĉini s obzirom na siromašne ljude koji uvijek prvi trpe. Dapaĉe, Sveta
Stolica ţeli da Vijeće Sigurnosti Ujedinjenih Naroda bude sve bolje informirano o
negativnim uĉincima na humanitarnom polju što izbijaju iz primjene sankcija koje se
poduzimaju protiv neke drţave, strogo primjenjujući Povelju Ujedinjenih Naroda.
Drţim, dapaĉe, da bi trebalo stvoriti mehanizam koji bi omogućio nezavisan i
uĉinkovit nadzor humanitarnih posljedica od sankcija i zatim odredio ublaţavajuća
sredstva takvih uĉinaka. Zakonitost neke odluke meĊunarodne zajednice nikada ne
oslobaĊa od duţne paţnje koju treba pridati konkretnom udesu civilnog puĉanstva.
Sankcije ne smiju biti ratno ili kazneno sredstvo protiv nekog naroda. One moraju
ostati privremeno sredstvo pritiska na vlade kojih odabiri stavljaju u opasnost
meĊunarodni mir. One, napokon, moraju uvijek biti praćene dijalogom meĊu stranama.
Kako u Srbiji, tako i u drugim dijelovima svijeta, kao u Iraku ili na Haitima.
Prema tome, za Svetu Stolicu i za Crkvu, općenito, uvijek prevladava humanitarni
aspekt?
- Svakako. Tako je bilo i u najteţim trenucima rata. Dosta je pomisliti na cijelo
djelo Svetoga Oca, kao i katoliĉkih organizacija brojnih drţava. To je bio golem lanac
pomoći upućene narodima pogoĊenim ratom, bez ikakve razlike, vjerske ili nacionalne.
----------
OR, 10. travnja 1994, str. 1; GK, 17. travnja 1994, str. 3.
PAPA JE “U OVO TEŠKO DOBA NA VAŠOJ STRANI,

OSOBITO BRATSKOM MOLITVOM”
Odgovor na uskrsnu čestitku kardinalu Kuhariću - 9. travnja 1994.
Drţavni tajnik Svete Stolice, kard. Angelo Sodano, je 9. travnja 1994.

odgovorio, u Papino ime, na uskrsnu ĉestitku nadbiskupa zagrebaĉkog, kard.
Franje Kuharića. Evo toga pisma.
Gospodine Kardinale!
U povodu blagdana Vazma Vi ste Svetom Ocu uputili toplu ĉestitku u svoje ime, u
ime biskupskog zbora Hrvatske biskupske konferencije i svih vjernika Vaše zemlje,
190
izraţavajući svoju zahvalnost za njegovu skrb u bolnim prilikama kroz koje prolaze
balkanski narodi.
Papu se Vaše svjedoĉenje duboko dojmilo te mi je povjerio zadaću da Vam kaţem
kako je on u ovo teško doba na Vašoj strani, osobito bratskom molitvom; On moli
Krista koji nam otvara put po iskustvu Velikoga petka, neka pomogne svim ljudima
Vaše zemlje donijeti hrabre odluke, kako u društvenom ţivotu tmine smrti ne bi
nadvladale vazmeno svjetlo koje otkriva smisao i dostojanstvo ljudskoga bića, kojoj god
rasi i religiji pripadalo. On moli Duha Svetoga da uĉini plodnim Vaše neumorno
sluţenje zajedništvu i pomirenju meĊu braćom koja imaju dugu zajedniĉku povijest.
Neka uskrsli Krist otvori srca stanovnicima tih krajeva da svaki bude svjestan vlastite
uloge u izgradnji mira i srdaĉnog razumijevanja.
Povjeravajući Vas zagovoru Djevice Marije i svetaca iz Vašega naroda, Sveti Vam
Otac od srca šalje svoj apostolski blagoslov i proširuje ga rado na svu zajednicu biskupa
i na sve vjernike Vaše nadbiskupije i cijele Hrvatske.
Radosno Vam tumaĉeći ţelje Njegove Svetosti te i sam moleći Gospodina za mir u
Vašoj zemlji, molimo Vas, gospodine Kardinale, da primite izraze moje srdaĉne
odanosti u Gospodinu.
Iz Vatikana, 9. travnja 1994.

Kard. Angelo Sodano
----------
GK, 24. travnja 1994, str. 3.
RAT U BOSNI I HERCEGOVINI JE BRODOLOM GRAĐANSKOG SUŢIVOTA

I SAMOG ĈOVJEĈANSTVA
Na generalnoj audijenciji 20. travnja 1994. Ivan Pavao II. je podsjetio na

tragediju Bosne i Hercegovine i posebice na opsadu Goraţda. Pozvao je zaraćene
strane da se drţe preuzetih obveza i upravio molbu Bogu da se odgovornici zaloţe
kako bi oruţje umuknulo i postigao se mir.
Audijenciji je bila nazoĉna i skupina studenata iz Osijeka. Papa ih je zasebno
pozdravio i njihove molitve za mir preporuĉio Gospi Osjeĉkoj i Gospi Aljmaškoj.
Naš sveĉani poslijeuskrsni sastanak je raţalošćen vijestima koje stiţu iz grada

Goraţda koji je toliko mjeseci ţrtva neljudske opsade.
PogaĊa ĉinjenica da se napad na grad nastavlja usprkos postignutom dogovoru o
prekidu vatre i obećanom primirju od strane opsjedatelja.
Ţelim postojano podići svoj snaţni apel stranama da se pridrţavaju preuzetih
obveza i da ona puĉanstva poštede od daljnjih nekorisnih patnji.
Molim Boga da se svi odgovornici, ukljuĉujući one iz meĊunarodne zajednice,
zaloţe kako bi oruţje umuknulo, nastavili se pregovori i brzo stiglo do toliko ţeljenoga
mira u Bosni i Hercegovini. Nitko ne moţe ostati nezahvaćen jednim takvim
brodolomom graĊanskog suţivota i, usuĊujem se reći, samog ĉovjeĉanstva.
***
191
Dragi mladi iz Osijeka, srdaĉno vas pozdravljam.

Dopustite da vas stazom vašega ţivota vode Krist i Crkva, kako biste mogli
ostvariti potpunu ljudsku slobodu i plemenite ideale svoje mladosti. Znajte da je put
EvanĊelja jedini put koji vodi u budućnost.
Sve vas blagoslivljem i vaše molitve za mir u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini te
na ĉitavom podruĉju jugoistoĉne Europe povjeravam Djevici Mariji koju štujete kao
Gospu Osjeĉku i Gospu Aljmašku.
----------
PAPIN POZDRAV HRVATSKIM PROGNANICIMA I ŢELJA

DA SE ŠTO PRIJE VRATE SVOJIM KUĆAMA
Papa je na generalnoj audijenciji uputio pozdravne rijeĉi i skupini profesora i

nastavnika iz Baranje koji kao prognanici ţive u MaĊarskoj.
Srdaĉno pozdravljam nastavnike i profesore iz Baranje u Hrvatskoj, koji već tri
godine ţive kao prognanici u Mohaĉu, u MaĊarskoj.
Predragi, uskrsli Gospodin koji vam udjeljuje snagu i strpljenje da kršćanski
podnosite vaše patnje, neka usliši ţarku ţelju da se što prije vratite vašim kućama.
Vama ovdje nazoĉnima, vašim obiteljima, a posebno uĉenicima prognanicima s
kojima dijelite tjeskobe i nade izbjegliĉkog ţivota, rado podjeljujem svoj apostolski
blagoslov.
----------
PAPA SE MOLI DUHU SVETOM ZA IZMUĈENE NARODE

BOSNE I HERCEGOVINE
“Kraljice neba” - 22. svibnja 1994.
Papa je mislio na izmuĉene narode Bosne i Hercegovine i dok se nalazio na

lijeĉenju u Poliklinici “Agostino Gemelli”, nakon pada i loma desne bedrene kosti.
U svom razmatranju prije podnevne marijanske molitve “Kraljice neba” on je
zazvao pomoć Duha Svetoga. Evo dijela razmatranja i molitve koja se na to
odnosi.

1.(...)
DoĊi, doĊi Duše Sveti! Mi te prosimo za svijet. Pokaţi se “ocem ubogih” i
“savršenim tješiteljem” osobito za izmuĉene narode Ruande i Bosne, za sve narode koji
su u ratu. Takni srca, rasvijetli pameti, probudi ţelje i nakane mira.
(...)
----------
OR, 23-24. svibnja 1994, str. 5.
192
POUZDANJE U POMOĆ BLAŢENE DJEVICE
Papin govor na izvanrednom konzistoriju - 13. lipnja 1994.
Ivan Pavao II. je sazvao u Vatikan, za 13. i 14. lipnja 1994, cijeli kardinalski
zbor na izvanredni konzistorij kojemu je glavni cilj bio priprava za jubilarnu 2000.
godinu.
U opširnom govoru na otvaranju konzistorija, 13. lipnja, Papa je prikazao
razne aktivnosti i zadatke Apostolske Stolice i Katoliĉke Crkve u najnovije vrijeme
i u suvremenom svijetu. Nije propustio da i u toj prigodi spomene rat na Balkanu,
izraţavajući pritom svoje pouzdanje u pomoć Bl. Dj. Marije. Evo tih Papinih rijeĉi.
Gospodo kardinali!
(...)
11. ... Imajmo pouzdanja da će nam Blaţena Djevica, koja kroz povijest ide ispred
hodoĉasniĉkog Boţjeg naroda, pomoći da nadvladamo poteškoće kojih poslije 1989.
nije nipošto nestalo u narodima Europe i drugih kontinenata. Pouzdajmo se da će nam
Majka Boţja pomoći u nadvladavanju svih opasnosti, osobito onih koje su se pokazale
prilikom sukoba na Balkanu.
(...)
----------
OR, 13-14. lipnja 1994, str. 5.
RJEŠENJE ZA BOSNU I HERCEGOVINU TREBA POĈIVATI NA PRAVDI

I POŠTIVANJU IDENTITETA NARODA U NJOJ
Obraćanje vjernicima na Trgu sv. Petra - 6. srpnja 1994.
Umjesto uobiĉajenog tjednog susreta s hodoĉasnicima, Papa se okupljenim

vjernicima na Trgu sv. Petra obratio s prozora svoje radne sobe. Na “generalnoj
audijenciji u posebnom obliku” bila je nazoĉna i skupina hodoĉasnika iz Splita i
djeca izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, koju su ugostile obitelji iz biskupije
Barletta, u juţnoj Italiji.
Ivan Pavao II. je zasebno pozdravio hodoĉasniĉke skupine iz nekih zemalja, a
osvrnuo se kratko i na prilike u Bosni i Hercegovini, istaknuvši kako je potrebno
pronaći pravedno rješenje postojećeg sukoba omogućiti povratak izbjeglica i
prognanika njihovim kućama.
Naša je pozornost ponovno usmjerena na Bosnu i Hercegovinu, jer se ovih dana

mora odluĉiti o budućnosti tamošnjih naroda.
Sada je više nego ikada prije prijeko potrebno naći konaĉno rješenje toga sukoba.
Ţelja mi je da se to rješenje temelji na pravdi, na poštivanju identiteta puĉanstava te da
pruţi nuţnu potporu u omogućivanju povratka izbjeglica i prognanika njihovim
domovima.
Neka naĉela utvrĊena meĊunarodnim pravom i potvrĊena brojnim izjavama
odgovarajućih meĊunarodnih ustanova budu prijeko potrebna toĉka oslonca.
193
Molim svemogućega Boga da prosvijetli odgovorne u njihovim skorašnjim

odlukama, da podupre nadu onih napaćenih ljudi i da kod svih obnovi odvaţnost
miroljubiva suţivota.
----------
OR, 7. srpnja 1994, str. 1; GK, 17. srpnja 1994, str. 1; SSCB, str. 132.
PAPIN POZDRAV I BLAGOSLOV HODOĈASNICIMA IZ HRVATSKE

I SKUPINI DJECE IZ BOSNE I HERCEGOVINE
U generalnoj audijenciji koja je odrţana u Dvorani Pavla VI. bile su i dvije

skupine iz Hrvatske i skupina djece iz Bosne i Hercegovine koja su se u to vrijeme
nalazila kao gosti Crvenog Kriţa u Formiju (Latina). Na kraju uobiĉajene kateheze
Papa se obratio kratkim pozdravnim rijeĉima raznim skupinama hodoĉasnika sa
svih strana svijeta, a meĊu njima i skupinama iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine.
Srdaĉno pozdravljam ĉlanove Dramskoga studija slijepih i slabovidnih “Novi

ţivot” iz Zagreba, uĉenike i nastavnike Centra za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj” iz
Splita te skupinu djece iz Bosne i Hercegovine. Sve vas blagoslivljem.
----------
OR, 21. srpnja 1994, str. 5; GK, 28. kolovoza 1994, str. 16.
POZDRAV HODOĈASNICIMA IZ HRVATSKE

I POSEBNO DJECI IZ PAKRACA
MeĊu brojnim hodoĉasnicima u Dvorani Pavla VI. nalazili su se i vjernici iz

Splita, mladeţ sa Straţanca i djeca iz Pakraca. Sveti Otac se i tom prilikom
posebno obratio hrvatskim hodoĉasnicima i djeci.
Pozdravljam vjernike ţupe sv. Josipa na Metrojaku u Splitu i mladeţ sa Straţanca

te posebno djecu iz Pakraca koja su gosti Caritasa u Latini i djecu koja su u Biscegliu
gosti Gradskoga odbora za humanitarnu pomoć djeci Hrvatske. Pratio vas uvijek Boţji
blagoslov.
----------
OR, 28. srpnja 1994, str. 5.
194
NAPAĆENA PUĈANSTVA BOSNE I HERCEGOVINE UVIJEK

IZNOVA ZAOKUPLJAJU PAPINU POZORNOST I BRIGU
Nakon uobiĉajene kateheze nazoĉnima na generalnoj audijenciji u Dvorani

Pavla VI, Papa je uputio kraće pozdrave raznim hodoĉasniĉkim skupinama, a
meĊu ostalima i skupini mladih iz Hrvatske, iz ţupe sv. Josipa radnika, u Sisku.
Dragi Hrvati, sve vas od srca pozdravljam. Dobro došli!

Podjeljujem svima svoj apostolski blagoslov, praćen ţarkom molitvom Bogu za
mir svemu dragom i napaćenom puĉanstvu Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
----------
OR, 4. kolovoza 1994, str. 5; GK, 14. kolovoza 1994, str. 3.
NA OBITELJIMA SE GRADI BUDUĆA DUHOVNA I MATERIJALNA OBNOVA
Na generalnoj audijenciji 10. kolovoza 1994. bili su nazoĉni i hodoĉasnici iz

Hrvatske, a meĊu njima skupina djece koja su bila gosti ţupe sv. Ivana Krstitelja u
Civitella Roveta (L'Aquila). Na kraju audijencije Papa im se obratio zasebno.
Upućujem svoj srdaĉni pozdrav svim hrvatskim hodoĉasnicima. Rado

blagoslivljem vas koji ste ovdje nazoĉni i vaše obitelji, sa ţeljom da one budu mjesto
širenja pravih ljudskih i kršćanskih vrijednosti koje su prijeko potrebne za buduću
duhovnu i materijalnu obnovu ratom zahvaćenih podruĉja Bosne i Hercegovine i
Hrvatske.
----------
OR, 11. kolovoza 1994, str. 5; GK, 21. kolovoza 1994, str. 1.
PAPA PREPORUĈUJE KRALJICI MIRA I MAJCI CRKVE

PUĈANSTVO BOSNE I HERCEGOVINE
Prije recitiranja molitve “AnĊeo Gospodnji”, 15. kolovoza 1994, u Castel

Gandolfu, Papa je odrţao kratko razmatranje i uputio više prošnji Djevici Mariji.
Jedna se odnosila na patnje puĉanstva u Bosni i Hercegovini, prouzrokovane
nepravdom i ratom.
Ovo su Papine rijeĉi koje se na to odnose.
195
(...)
3. Tebi, Kraljice mira i Majko Crkve, na današnjoj svetkovini povjeravamo
najdublje ţelje našega srca. U tvoje ruke iznova stavljamo Italiju koja ove godine ţivi
vrijeme posebne molitve; tvojoj majĉinskoj brizi preporuĉujemo narode koji na raznim
kontinentima trpe zbog nepravde i rata, poglavito ispaćenu zemlju Ruandu, a jednako
tako draga puĉanstva Bosne i Hercegovine i cijelog balkanskog podruĉja.
(...)
Povedi, o Marijo, ĉovjeĉanstvo putem poniznog traţenja istine i pravoga mira; vodi
ga istinskoj sreći koja je moguća samo u punom zajedništvu s Bogom.
Kraljice na nebo uznesena, moli za nas!
----------
OR, 17-18. kolovoza 1994, str. 1; GK, 21. kolovoza 1994, str. 1.
PRAVEDAN I TRAJAN MIR U HRVATSKOJ I U BOSNI I HERCEGOVINI

NEPRESTANCE SU NAZOĈNI U PAPINOJ MOLITVI
Papa se na kraju generalne audijencije obratio posebno i hodoĉasnicima iz

Hrvatske, meĊu kojima je bila i skupina djece - ratne siroĉadi.
Od srca pozdravljam Ċakovaĉke bogoslove i mladeţ iz Slavonskog Broda, koji su

gosti Caritasa biskupije Spoleta i Norcie te skupinu hrvatske djece - ratne siroĉadi koja
su gosti Središta za pomoć ţivotu u Cassinu.
Predragi, moleći s vama milosrdnoga Boga za pravedan i trajan mir u Hrvatskoj i u
Bosni i Hercegovini, sve vas blagoslivljem.
----------
OR, 17-18. kolovoza 1994, str. 7.
DJECA - NEVINI SVJEDOCI RATNIH GROZOTA U BOSNI I HERCEGOVINI
Sveti Otac Ivan Pavao II. je na generalnoj audijenciji uputio rijeĉi posebnog
pozdrava skupini gimnazijalaca i profesora iz Hrvatske i ratne siroĉadi iz Bosne i
Hercegovine. Djeca su bila gosti ţupe sv. Josipa Moscatija u Rimu.
Srdaĉno pozdravljam dubrovaĉke gimnazijalce i skupinu profesora iz Valpova. Na

poseban pak naĉin pozdravljam vas, draga hrvatska djeco, ratna siroĉadi, koja dolazite
iz Bosne i Hercegovine i nevini ste svjedoci ratnih grozota u vašoj domovini.
Blagoslivljem sve vas ovdje nazoĉne i vaše najmilije.
----------
OR, 1. rujna 1994, str. 5.
196
SARAJEVO - GRAD VRLO ISPAĆEN I PAPI POSEBICE DRAG
Papino moljenje krunice - 3. rujna 1994.
Uveĉer 3. rujna, prve subote u mjesecu, Papa je s brojnim vjernicima koji su

se okupili u dvorištu Papinske palaĉe u Castel Gandolfu molio krunicu za svoj
uspješan put u Sarajevo i u Zagreb, za prestanak rata i mir na Balkanu i u cijelom
svijetu te za sigurnost onih koji doĊu moliti zajedno s njim.
Krunica koju ćemo izmoliti ove prve subote u rujnu bit će nadasve ţarki vapaj
Gospodinu, po zagovoru Presvete Djevice, za dobar uspjeh mojega pastirskog pohoda
Sarajevu.
Ţivo se nadam - ako budu dana dovoljna jamstva za sigurnost puĉanstva - da ću se
moći uputiti u taj grad, toliko ispaćen i meni posebno drag, kao hodoĉasnik mira,
stavljajući pouzdanje ne toliko u sredstva ljudske moći nego u suze Majke Boţje.
Planirani put u Sarajevo podudara se s blagdanom njezina roĊenja. Prema Presvetoj
Djevici djeca Katoliĉke Crkve oduvijek gledaju s ljubavlju. Njoj se s jednakom
ljubavlju obraćaju kršćanska braća Pravoslavlja s kojima nas sjedinjuje vjera i ţelja za
sve potpunijim zajedništvom. Prema njoj gaje poboţno poštovanje i vjernici Islama.
Marija je zajedniĉka Majka. Kome je više nego njoj na srcu da na Balkanu brzo
prestane rat i da se uspostavi pravi i trajni mir? Ona je u svoje srce skupila plaĉ majki,
vapaj djece i svih ţrtava ovog bezumnog bratoubilaĉkog sukoba. Neka njezin zagovor
isprosi za ono ljubljeno podruĉje i za cijeli svijet dragocjeni dar pomirenja i mira.
Njoj povjeravam ovo putovanje i ono koje će me nekoliko dana kasnije povesti u
Zagreb, traţeći od nje da se sve odvija bez opasnosti za puĉanstvo koje će doći da moli s
Papom.
Molitvom krunice veĉeras se duhom već upućujem u Sarajevo, da bi stanovnici one
izmuĉene zemlje osjetili moju solidarnu ljubav koja se ovih posljednjih godina nije
nikada umanjila. Neka ĉuju odgovornici prizivanje mira koje izvire iz srca Majke Boţje.
Neka se otvore srca i misli pomirenja i sloge. Marijo, Kraljice mira, moli za nas!
----------
OR, 5-6. rujna 1994, str. 1; GK, 11. rujna 1994, str. 1.
PAPIN PASTIRSKI POHOD SARAJEVU ODGOĐEN

ZBOG SIGURNOSTI PUĈANSTVA
Priopćenje javnosti - 6. rujna 1994.
Ivan Pavao II. je namjeravao uĉiniti jednodnevni pastoralni i mirotvorni

pohod Sarajevu, i to je bilo planirano i najavljeno za 8. rujna 1994, blagdan
RoĊenja Bl. Dj. Marije. Ţelio je tim pohodom izraziti svoju solidarnost i ohrabriti
katoliĉku zajednicu i izmuĉeno puĉanstvo Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Traţilo
se za taj pohod samo da odgovorni ĉimbenici, domaći i meĊunarodni, zajamĉe
sigurnost puĉanstva koje će se okupiti na susret s Papom. Kada je takvo jamstvo
posve izostalo, u posljednjem trenutku je taj pohod morao biti otkazan, i o tome je
izdano sluţbeno priopćenje.
197
U pogledu planiranog pohoda Sarajevu, Papa je uvijek isticao nuţnost da se dobije

dovoljno jamstvo za sigurnost puĉanstva koje on ţeli susresti, uvjeren, kao što jest, da je
svaki ljudski ţivot svet i da se mora uĉiniti sve što je moguće da ga se zaštiti.
Naţalost, dosad nije bilo moguće dobiti takva jamstva, unatoĉ brojnim kontaktima
koji su se ispreplitali sa svim zainteresiranim stranama.
Razlogu da se ne izloţe velikim rizicima oni koji Papu oĉekuju u glavnom
bosanskom gradu, pridodano je još i to da se htjelo izbjeći da pohod Sarajevu u ovom
trenutku ne bude krivo shvaćen i da ne poveća napetosti.
Papa - nakon što je saslušao svoje glavne suradnike - potaknut dubokim osjećajem
odgovornosti prema puĉanstvu, odluĉio je da odloţi pohod Sarajevu, predviĊen za 8.
rujna, odluĉan da ga ostvari ĉim mu to okolnosti dopuste. S tim ciljem će se nastaviti
kontaktirati sa svim zainteresiranim stranama, kako bi se pronašlo rješenje koje bi
dopustilo Papi da se uputi na Balkan kao hodoĉasnik mira.
U nemogućnosti da 8. rujna bude u Sarajevu, Papa će taj dan posvetiti molitvi za
taj izmuĉeni grad. U ĉetvrtak u 8 sati, na blagdan Gospina roĊenja, on će u dvorištu
Apostolske palaĉe u Castel Gandolfu slaviti sv. misu za mir na Balkanu te izreći
homiliju onako kako ju je pripremio za planirani pohod.
Ta će homilija putem radija i televizije biti prenošena vjernicima Sarajeva na
njihovu jeziku.
Oţalošćen što nije mogao ispuniti ţelju katoliĉke zajednice i puĉanstva Sarajeva,
Papa će nastaviti ulagati svaki napor da bi mu bilo dopušteno da, što prije bude moguće,
izvrši ovaj pastoralni pohod i ovo mirotvorno poslanje u tom toliko izmuĉenom
glavnom gradu.
----------
OR, 8. rujna 1994, str. 1.
SARAJEVU I NJEGOVIM STANOVNICIMA JE POTREBNO

RAZUMIJEVANJE I POTPORA CRKVE I SVIJETA
Ivan Pavao II. je na generalnoj audijenciji 7. rujna 1994. nazoĉnima priopćio

da mora odgoditi planirani pastoralni pohod Sarajevu. TakoĊer je hodoĉasnicima
iz više hrvatskih gradova te skupini djece iz Bosne i Hercegovine, najviše iz
Sarajeva, ranjenima tijekom rata, na kraju audijencije uputio svoj posebni
pozdrav.
Kao što znate, sutra, naţalost, neće moći biti ostvaren planirani pastoralni pohod
Sarajevu. Zahvaljujem za molitve uzdizane Gospodinu i za veliku solidarnost koju su
ovih tjedana mnogi pokazali prema puĉanstvu Sarajeva i cijele balkanske zemlje.
Sve bih htio potaknuti da nastave biti blizi toliko ispaćenom gradu Sarajevu, kako
njegovi stanovnici ne bi osjetili da su sami, nego da zapaze oko sebe razumijevanje i
potporu Crkve i svijeta.
Dragom sarajevskom nadbiskupu mons. Vinku Puljiću htio bih izraziti svoje
osjećaje bratskog zajedništva u ovoj kušnji koja se produţila tako dugo i potvrditi mu
svoju odluĉnu volju da što prije izvršim pohod koji sam s dubokim bolom morao
odgoditi.
198
***
Srdaĉno pozdravljam hodoĉasnike iz Hrvatske: Katedralni zbor iz Zagreba, mladeţ
iz ţupe svetoga Marka iz Makarske, gimnazijalce iz Vinkovaca, te osobito skupinu
ranjene djece i ĉlanove njihove obitelji iz Bosne i Hercegovine, većinom iz Sarajeva.
Ranjena su djeca ţivi svjedoci ratne okrutnosti prema nevinima te potrebe da se svi
zaloţimo za izgradnju mira i pomirenja i da ga vapajima izmolimo od Gospodina kao
dar kojemu god narodu ili vjeri pripadamo.
----------
OR, 8. rujna 1994, str. 1. i str. 5.
SARAJEVO - GRAD MUĈENIK I SIMBOL NERAZUMIJEVANJA
Papina poruka sudionicima osmog međuvjerskog molitvenog susreta u Asizu

- 7. rujna 1994.
U Asizu je od 11. do 13. rujna 1994. odrţan osmi meĊuvjerski molitveni skup
za mir, pod geslom: “Prijatelji Boţji, svjedoci mira”, koji je organizirala
Zajednica sv. Egidija iz Rima.
U povodu toga skupa, na kojem su uz katolike sudjelovali pravoslavci, a
ispred Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve mitropolit Trifunović, protestanti,
anglikanci, Ţidovi, muslimani i predstavnici drugih religija, Ivan Pavao II. je
uputio posebnu prigodnu poruku kardinalu Edwardu Cassidyju, predsjedniku
Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana. U toj je poruci naglašena vaţnost zalaganja
za mir ljudi koji vjeruju u Boga i njihova uloga u izgradnji i uĉvršćenju mira. Papa
je u poruci svratio pozornost na dramu ratova i sukoba ovoga stoljeća i na
sadašnju tragediju Sarajeva.
Donosimo taj izvod iz Papine poruke.
(...)
3. Pri kraju je stoljeće koje je obiljeţeno moţda najokrutnijim zloĉinima ljudske
povijesti. Stoljeće otvoreno dramatiĉnim ratom koji je zapoĉeo u Sarajevu; ovo se
stoljeće pri svom kraju još jednom suoĉava s tragedijom koja u Sarajevu ima svoj
ţalosni znamen nerazumijevanja i mrţnje. Sarajevo, grad muĉenik, simbol je tolikih
mjesta koja još danas u svijetu strahuju od gospodara rata.
(...)
----------
RAZDRAŢENI NACIONALIZMI DOVODE DO PRESIZANJA

NAD BLIŢNJIM I DO ŢUDNJE ZA OSVETOM
Papina homilija - 8. rujna 1994.
Papi nije bilo omogućeno da pohodi Sarajevo i da u tom gradu 8. rujna 1994,
na blagdan RoĊenja Presvete Djevice, s katoliĉkim vjernicima slavi euharistiju. On
199
je sv. misu za prestanak rata i za mir u Bosni i Hercegovini i na Balkanu slavio u

dvorištu Apostolske palaĉe u Castel Gandolfu. Euharistijsko slavlje je prenošeno
preko radija i televizije, a mogli su ga pratiti i stanovnici Sarajeva. Papa je odrţao
homiliju na hrvatskom jeziku u kojoj je kroz prošnje molitve Oĉenaš osvjetljavao
prilike i upućivao na razrješavanje sukoba u Bosni i Hercegovini.
Papa je u uvodu na talijanskom jeziku rekao:
Neka je hvaljen Isus Krist.

Duhovno sjedinjen s kršćanskom zajednicom Sarajeva, proĉitat ću sad homiliju
koju sam pripremio za Euharistijsko slavlje kojemu sam trebao predsjedati meĊu
vjernicima toga grada. Proĉitat ću je na njihovu jeziku, da i na taj naĉin posvjedoĉim
svoju veliku blizinu tom ispaćenom puĉanstvu.
Evo homilije u cijelosti.
1. “Oĉe naš, koji jesi na nebesima ...” Nalazimo se uz oltar oko kojega se okuplja
cijela Crkva koja je u Sarajevu. Izgovaramo rijeĉi koje nas je nauĉio sam Krist, Sin
Boga ţivoga: Sin istobitan s Ocem. Samo on zove Boga “ocem” (Abba - oĉe! oĉe moj!)
i samo nas on moţe ovlastiti da se obraćamo Bogu zazivajući ga “Oĉe”, “Oĉe naš”. On
nas uĉi tu molitvu u kojoj je sve sadrţano. U toj molitvi ţelimo danas pronaći sve ono
što se moţe i što se mora reći Bogu, našemu ocu, u ovom povijesnom trenutku, ovdje u
Sarajevu.
“Oĉe naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje, doĊi kraljevstvo tvoje, budi
volja tvoja kako na nebu, tako i na zemlji.”
2. Oĉe naš ... Oĉe ljudi: oĉe naroda. Oĉe svih naroda koji nastavaju ovaj svijet. Oĉe
naroda Europe. Naroda Balkana.
Oĉe naroda koji pripadaju obitelji Juţnih Slavena! Oĉe naroda koji ovdje, na ovom
poluotoku, već stoljećima ispisuju svoju povijest. Oĉe naroda koji su pogoĊeni
nesrećom rata i to, naţalost, ne po prvi put.
“Oĉe naš”... Ja, Rimski biskup, prvi papa Slaven, padam na koljena pred Tobom i
vapijem: “Od kuge, glada i rata - oslobodi nas!” Znam da se u ovoj prošnji mnogi
ujedinjuju sa mnom. Ne samo ovdje u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini, nego i u cijeloj
Europi, pa i izvan njezinih granica. Dolazim ovamo, donoseći sa sobom sigurnost te
molitve koju izgovaraju srca i usne bezbrojne moje braće i sestara. Već je prošlo previše
vremena kako ĉekaju da mogu izmoliti, na ovom mjestu, upravo tu “veliku molitvu”
Crkve, Boţjega naroda. Već je toliko vremena prošlo otkako sam pozvao sve ljude da
sudjeluju u toj molitvi.
Kako se ovdje ne sjetiti molitve izreĉene u Asizu u sijeĉnju prošle godine? Zatim
one u Rimu, u Bazilici svetog Petra u sijeĉnju ove godine? Od poĉetka tragiĉnih
dogaĊaja na Balkanu, u zemljama bivše Jugoslavije, molitva za mir bila je misao vodilja
Crkve, posebno Apostolske Stolice.
3. Oĉe naš, “sveti se ime tvoje, doĊi kraljevstvo tvoje ...”. Neka zasvijetli meĊu
ljudima tvoje sveto i milosrdno ime. - Neka doĊe tvoje kraljevstvo, kraljevstvo pravde i
mira, praštanja i ljubavi.
“Budi volja tvoja”. Tvoja volja neka se ostvari u svijetu, poglavito u ovoj
izmuĉenoj zemlji Balkana. Ti ne voliš nasilje i mrţnju. Ti zazireš od nepravde i
sebiĉnosti. Ti ţeliš da ljudi meĊusobno budu braća i da Te priznaju ocem.
Oĉe naš, oĉe svakog ljudskog bića, “neka bude volja tvoja, kako na nebu, tako i na
zemlji”. Tvoja volja jest mir!
200
4. Krist “je naš mir” (Ef 2,14). On koji nas je pouĉio da se obraćamo Bogu
nazivajući ga: “Oĉe”.
On koji je svojom krvlju pobijedio tajnu bezakonja i podjele te svojim Kriţem
srušio veliki zid koji je dijelio ljude i uĉinio da postanu jedni drugima tuĊinci. On koji je
ĉovjeĉanstvo pomirio s Bogom i meĊusobno ujedinio ljude kao braću.
Zato je jednog dana, prije svoje ţrtve na Kriţu, Krist mogao reći apostolima: “Mir
vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga ne kao što svijet daje” (<MI%-2>Iv
14,27). U tom trenutku obećao im je Duha Istine koji je ujedno Duh Ljubavi, Duh Mira!
DoĊi, Duše Presveti! “Veni, creator Spiritus, mentes tuorum visita...!” “DoĊi,
Stvorĉe, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori
ih”.
DoĊi, Duše Presveti! Zazivamo te iz Sarajeva, grada gdje se ukrštavaju napetosti
izmeĊu razliĉitih kultura i naroda, gdje je zapaljen fitilj koji je, na poĉetku stoljeća,
prouzrokovao prvi svjetski rat i gdje se, na kraju drugog tisućljeća, koncentriraju sliĉne
napetosti koje su u stanju uništiti narode koje je povijest pozvala na suradnju i skladan
suţivot.
DoĊi, Duše mira! Po tebi vapijemo: “Abba, oĉe” (Rim 8,15).
5. “Kruh naš svagdanji daj nam danas ...”.
Moliti za kruh znaĉi moliti za sve ono što je potrebno za ţivot. - Molimo da se u
raspodjeli dobara meĊu ljudima i meĊu narodima uvijek uzmogne ostvariti naĉelo o
sveopćem sudjelovanju ljudi u dobrima koja je Bog stvorio.
Molimo da ulaganje dobara u naoruţanje ne naudi ili, ne daj Boţe, uništi kulturnu
baštinu koja predstavlja neprocjenjivo dobro cijeloga ĉovjeĉanstva.
Molimo da ograniĉavajuće mjere, procijenjene kao nuţne da bi se zaustavio sukob,
ne postanu uzrokom neljudskih patnji neduţnog naroda. Svaki ĉovjek, svaka obitelj ima
pravo na svoj “svagdanji kruh”.
6. “Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo duţnicima našim ...”.
Ovim rijeĉima dodirnuli smo kljuĉno pitanje. Sam Krist nas je na nj upozorio kada
je, umirući na kriţu, rekao glede svojih ubojica: “Oĉe, oprosti im, jer ne znaju što ĉine”
(Lk 23,34).
Ljudska povijest, povijest naroda i nacija, puna je uzajamne mrţnje i nepravdi.
Kako je bila vaţna povijesna izjava poljskih biskupa njihovoj subraći, njemaĉkim
biskupima, na završetku Drugog vatikanskog sabora: “opraštamo i traţimo da nam
oprostite!” Ako se u onom dijelu Europe mogao uspostaviti mir, ĉini se da se to
dogodilo upravo zahvaljujući stavu koji je jasno izraţen tim rijeĉima.
Danas ţelimo moliti da se ponovi sliĉna gesta: “opraštamo i traţimo oproštenje” za
našu braću na Balkanu! Bez takvog stava teško je graditi mir. Nizanje “krivnji” i
“kazna” neće se nikada završiti, ako se jednom ne oprosti. Oprostiti ne znaĉi zaboraviti.
Ako je sjećanje zakon povijesti, oproštenje je snaga Boţja, snaga Krista koji djeluje u
dogaĊajima ljudi i naroda.
7. “Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla ...”.
Ne uvedi nas u napast! Koje su to napasti od kojih danas molimo oca da nas
oslobodi? To su one koje srce ĉovjeka pretvaraju u srce kameno, neosjetljivo za poziv
na oprost i slogu. To su napasti etniĉkih predrasuda, zbog kojih je ĉovjek neosjetljiv na
prava drugoga i na njegovu patnju. To su napasti razdraţenih nacionalizama koji dovode
do presezanja nad bliţnjim i do ţudnje za osvetom. Sve su to napasti u kojima se
izraţava civilizacija smrti.
Nasuprot tako tuţnom prizoru ljudskih padova, molimo rijeĉima ĉasnoga brata
Bartolomeja I, Patrijarha Carigradske Crkve: “Gospodine, daj da se naša kamena srca
zdrobe pred tvojim patnjama i postanu srca od mesa. Daj da tvoj Kriţ ukloni naše
predrasude. Imajući pred oĉima tvoju bolnu borbu protiv smrti, neka nestane naše
201
ravnodušnosti ili naše pobune” (Kriţni put u Koloseumu, Veliki petak 1990, Ulazna
molitva).
Izbavi nas od zla! Evo još jedne rijeĉi koja potpuno pripada Kristu i njegovu
EvanĊelju. “Ne doĊoh da sudim svijetu, nego da spasim svijet” (Iv 12,47). Ĉovjeĉanstvo
je pozvano na spasenje u Kristu i po Kristu. Tom spasenju pozvani su i narodi koje je
ovaj rat tako strašno podijelio!
Molimo danas da spasonosna snaga Kriţa pomogne nadvladati povijesnu napast
mrţnje. Neka prestanu bezbrojna razaranja! Molimo - slijedeći ritam molitve Gospodnje
- da zapoĉne vrijeme obnove, vrijeme mira.
Mole s nama i mrtvi Sarajeva, ĉiji zemni ostaci poĉivaju u obliţnjem groblju. Mole
sve ţrtve ovog okrutnog rata koje u Boţjem svjetlu, za preţivjele zazivaju mir i
pomirenje.
8. “Blago mirotvorcima jer će se sinovima Boţjim zvati” (Mt 5,9). Tako ĉitamo u
današnjem ulomku EvanĊelja. Da, predraga braćo i sestre, bit ćemo uistinu blaţeni ako
postanemo sudionici onoga mira koji samo Krist umije dati (usp. Iv 14,27), štoviše koji
je sam Krist. “Krist je naš mir”. Bit ćemo mirotvorci ako poput njega budemo spremni
opraštati.
“Oĉe, oprosti im!” (Lk 23,24). Krist s kriţa nudi oproštenje i od nas traţi da ga
slijedimo na teškom kriţnom putu da bismo postigli njegov mir. Samo prihvaćajući taj
njegov poziv, bit će moguće sprijeĉiti da sebiĉnost, nacionalizam, nasilje, nastave sijati
pustoš i smrt.
Zlo u svakom svojem izraţaju predstavlja tajnu bezakonja pred kojom odjekuje
jasan i odluĉan Boţji glas koji smo slušali u prvom ĉitanju: “Jer ovako govori Višnji i
Uzvišeni... U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlaĉenim i
poniţenim“ ... (Iz 57,15). U tim je proroĉkim rijeĉima za sve sadrţan poziv na ozbiljan
ispit savjesti.
Bog je na strani potlaĉenih. On je na strani roditelja koji oplakuju ubijene sinove i
kćeri. On sluša nemoćni krik slabih koji su pogaţeni. Solidaran je sa ţenama poniţenih
nasiljem. Bliz je prognanicima koji su prisiljeni napustiti svoju zemlju i svoje kuće. Ne
zaboravlja patnje obitelji, staraca, udovica, mladeţi i djece. Njegov je narod koji umire.
To barbarstvo treba prestati! Dosta je rata! Dosta je razornoga bijesa! Ne moţe se
više podnositi stanje koje raĊa samo plodove smrti, ubojstva, razorene gradove,
upropaštenu privredu, bolnice bez lijekova, napuštene bolesnike i starce, zaplakane i
razbijene obitelji. Treba što prije postići istinski mir. Mir je moguć, ako se prizna
prednost moralnih vrijednosti pred laţnim zahtjevima rase ili sile.
9. Predraga braćo i sestre! U ovom trenutku, zajedno s vama, uzdiţem Gospodinu
psalmistov krik: “Pomozi nam Boţe, pomoći naša, zbog slave imena svojega, oslobodi
nas i otpusti nam grijehe”! (Ps 79,9).
Povjeravamo ovu našu molitvu Onoj koja je podno Kriţa “stajala” u tišini i molitvi
(usp. Iv 19,25). Uprimo svoj pogled u Bogorodicu, ĉije roĊenje Crkva danas s veseljem
slavi.
Znakovito je da se moj današnji, već duţe vremena ţeljeni pohod, mogao ostvariti
upravo na ovaj, vama tako drag, Marijin blagdan. Njezinim je roĊenjem u svijetu
niknula nada novog ĉovjeĉanstva koju više ne mogu ujarmiti sebiĉnost, mrţnja, nasilje i
toliki drugi oblici grijeha koji su krvlju okaljali putove povijesti. Od Presvete Marije
traţimo da i za ovu vašu zemlju svane dan potpunog pomirenja i mira.
----------
202
SVEĆENICI, REDOVNICI I REDOVNICE EVANĐEOSKIM DUHOM

DIJELE SUDBINU NARODA
Papine riječi na završetku euharistijskog slavlja - 8. rujna 1994.
Sveti Otac Ivan Pavao II. je na završetku euharistijskog slavlja u Castel

Gandolfu 8. rujna 1994. uputio rijeĉi pozdrava i ohrabrenja bosansko-
hercegovaĉkoj Crkvi i njezinim pastirima, te takoĊer Srpskoj zajednici u Sarajevu i
Patrijarhu Pavlu i svim episkopima Srpske pravoslavne crkve.
Evo njegovih rijeĉi.
“Nativitas est hodie sanctae Mariae Virginis, cuius vita inclita cunctas illustrat
Ecclesias”.
“Danas je roĊenje Svete Marije Bogorodice.
Njezin slavni ţivot obasjava sve Crkve”.
1. RoĊenje Presvete Djevice, koju naša istoĉna braća zazivaju kao “Kupelj koja
ĉisti savjesti” i “Mir naroda”, obasjava sve Crkve, i one na Istoku i one na Zapadu, i
daje im poseban sjaj.
Obasjava i daje sjaj posebno vašoj kršćanskoj zajednici, predraga braćo i sestre
Bosne i Hercegovine, koje je ovaj apsurdni i bratoubilaĉki rat stavio na tako tešku
kušnju. Radostan sam što se ovaj moj današnji, tako dugo priţeljkivani pohod, mogao
ostvariti upravo 8. rujna, na spomendan roĊenja Marijina.
Marija je izvor utjehe i nade za svakog vjernika. Ona “sada blista pred Boţjim
hodoĉasniĉkim narodom kao znak sigurne nade i utjehe, dok ne doĊe dan Gospodnji”
(LG, 68). Na nju danas gledamo sa strepnjom i pouzdanjem. Nju molimo da nam
pomogne u sadašnjoj nevolji, sigurni da ćemo biti uslišani.
2. S ovim ţeljama pozdravljam tebe, dragi vrhbosansko-sarajevski nadbiskupe,
monsinjore Vinko Puljiću, i tvog pomoćnog biskupa, monsinjora Peru Sudara.
Pozdravljam vas, hrabri svećenici i vas, velikodušni redovnici i redovnice, koji
evanĊeoskim duhom nastavljate dijeliti sudbinu naroda koji je već toliko dugo i tako
teško iskušavan. Pozdravljam takoĊer i vas vjernike laike, djelatnike brojnih i cvatućih
ustanova Vrhbosanske nadbiskupije.
Srdaĉno pozdravljam monsinjora Franju Komaricu, pastira Banjaluĉke biskupije,
neustrašivoga branitelja katolika i uopće puĉanstva toga kraja koje se, naţalost, silno
smanjilo zbog neljudske politike takozvanog “etniĉkog ĉišćenja”.
Pozdravljam od srca i mostarsko-duvanjskog biskupa i upravitelja trebinjsko-
mrkanjske biskupije, monsinjora Ratka Perića, kao i njegova prethodnika, monsinjora
Pavu Ţanića, koji su i u svojim biskupijama vidjeli smrt i razaranja, prouzrokovana
ratom koji još uvijek traje.
Svima poruĉujem: gledajte s pouzdanjem na budućnost Crkve u Bosni i
Hercegovini. Papa koji je danas s vama, bit će vam i nadalje blizu duhom i podrţavat će
vaše napore da obnovite na ovom podruĉju solidarnu i bratsku zajednicu.
Na poseban naĉin htio bih istaknuti primjer hrabrosti koji dajete pred cijelim
svijetom. Za vrijeme strašne oluje koja je poremetila ţivot tolikih ljudi i tolikih naselja u
Bosni i Hercegovini, vi ste ostali na vašem mjestu, slijedeći primjer Krista Dobrog
pastira koji je dao svoj ţivot za svoje ovce.
Sa svojim ste narodom podijelili patnje i nade, nestašicu i opasnosti, pomaţući na
sve naĉine one koji su oţalošćeni ne samo zbog duhovnih problema nego i zbog
nedostatka hrane, lijekova, vlastitog doma, zaposlenja, slobode. U sadašnjem stanju
opustošenosti, pruţate junaĉko svjedoĉanstvo nade u Boţje kraljevstvo. Ne štedite se u
203
davanju samih sebe, svjesni da Gospodin ĉini da vaša sluţba donese plodove pravde,
ljubavi i mira.
Na kraju upravljam svoj srdaĉan pozdrav i Srpskoj zajednici u Sarajevu, ţeleći u
isto vreme duhovno zagrliti celi srpski narod u Bosni i Hercegovini, kojemu upućujem
najlepše ţelje da napreduje u slozi i solidarnosti. Upućujem poljubac mira Njegovoj
Svetosti patrijarhu Pavlu i svim episkopima Srpske Pravoslavne Crkve.
Ĉinim to rijeĉima liturgije: “Hristos je meĊu nama”.
Potom je Sveti Otac izrekao slijedeću molitvu:

A sada, puni pouzdanja, upravljamo
pogled tebi, o Marijo.
Tebi kraljice anĊela i djevica.
Tebi, Gospo od Stupa (Maddona di Sarajevo),
ĉije je svetište porušeno u ovom ratu,
kao što je porušen i veći dio Sarajeva,
i toliko drugih gradova i sela
drage Bosne i Hercegovine.
Utješi, o Marijo, umorna srca
ovih tvojih predragih sinova.
Podupri ih ĉvrstom rukom
da u surovosti sadašnjih prilika
nikada ne izgube nadu
u pobjedniĉki Kristov kriţ.
Zaštiti ih od svakog zla
i uĉini da što prije svane,
u ovom kraju i u cijelom svijetu,
zora novog doba
pravoga bratstva i pravednog mira.
----------
PAPIN POHOD SARAJEVU TREBAO JE OZNAĈITI POĈETAK NOVE

ZORE MIRA I SLOGE ZA BOSNU I HERCEGOVINU
GOVORI IVANA PAVLA II., PRIPREMLJENI ZA SARAJEVO - 8. RUJNA 1994.
Prilikom apostolskih putovanja i pastoralnih pohoda pojedinim mjesnim

crkvama i drţavama papa se redovito sastaje s poglavarom dotiĉne drţave, sa
svećenicima i redovnicima mjesne Crkve, te s predstavnicima drugih kršćanskih i
vjerskih zajednica u toj zemlji. Tako je trebalo biti i u Sarajevu, i Sveti Otac je
pripremio govore koje je namjeravao odrţati predsjedniku gosp. Aliji Izetbegoviću
i predstavnicima civilnih i crkvenih vlasti; biskupima, svećenicima i redovnicima;
muslimanskoj zajednici; i zajednici srpsko-pravoslavnoj. Svi su ti govori bili
pripravljeni na hrvatskom jeziku, i premda nisu odrţani, objavljeni su u novinama
“L'Osservatore Romano”.
204
Predsjedniku Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine
predstavnici civilnih i crkvenih vlasti,
braćo i sestre!
1. Odavno sam ţelio doći k vama da vlastitim oĉima vidim ljutu bol ovoga grada,
da s vama podijelim vašu patnju te da s vama upravim pogled prema nebu i zazovem
Boga ţivota i mira.
Za vrijeme ovih dugih, beskonaĉnih godina rata, Sarajevo je uvijek bilo usred
mojega srca. Bio sam ovdje duhovno nazoĉan, zajedno s braćom raznih kršćanskih vjera
i s vjernicima drugih religija za vrijeme Dana molitve koji se odrţao u Asizu 9. i 10.
sijeĉnja 1993. godine. Ovamo sam došao u duhovnom hodoĉašću 23. sijeĉnja ove
godine, za vrijeme svete mise koju sam sluţio u Bazilici sv. Petra za mir na Balkanu. Na
vas sam stalno mislio u tolikim prilikama dok sam upućivao bolne pozive za što brţu
uspostavu mira.
Gospodin je tek sad uslišio moju ţelju da budem i tijelom meĊu vama, da iz bliza
podijelim s vama vaše nade i vaše suze. Iako se, naţalost, radi o kratkom pohodu, ţarko
ţelim da on oznaĉi poĉetak nove zore mira i sloge za ovu voljenu i napaćenu zemlju!
2. Hvala Vam, gospodine Predsjedniĉe, na ljubaznom doĉeku. Dok Vam izruĉujem
iskreni pozdrav koji upućujem s poštovanjem i prisutnim predstavnicima vlasti i svima
koji su pridonijeli ostvarenju ovoga pohoda, pred oĉima su mi stanovnici Sarajeva i
cijele Bosne i Hercegovine; bosanski Muslimani, Srbi i Hrvati te pripadnici narodnih
manjima. Sve ţelim zagrliti jednim jedinim zagrljajem. S ljubavlju mislim na dragu
katoliĉku zajednicu; na braću cijenjene Srpske Pravoslavne Crkve; na brojnu Islamsku
zajednicu, na malu i dragu Ţidovsku zajednicu koja je ponovno raspršena. Sve su te
zajednice ţrtve nasilja nacionalizma koji je neosjetljiv na vrijednosti mirnoga suţivota
meĊu narodima.
S divljenjem i zahvalnošću mislim na vjerske i humanitarne ustanove, posebno na
one Ujedinjenih Naroda, i na tolike osobe koje su svoju stvarnu solidarnost oĉitovale na
mnoge naĉine i raznim sredstvima, bez obzira na opasnosti, suoĉavajući se katkad i sa
smrću da bi drugi mogli ţivjeti.
Sudjelujem u boli svih koji oplakuju gubitak svojih najmilijih, posebno mladih
sinova i kćeri, pokošenih uţasima rata koji ne štedi ništa i nikoga.
Došao sam kao glasnik sloge i mira, potaknut samo ţeljom da stanem uz bok
ţrtvama ugnjetavanja i nasilja, da još jednom ponovim: “Niste napušteni. S vama smo.
Bit ćemo s vama sve više i više!”
Ovaj moj posjet ţeli biti hodoĉašće mira u podruĉje koje biju tolike patnje i
nepravde; gdje su zbog besmislenog i slijepog nasilja na tisuće osoba poginule,
bezbrojni su ranjenici i prognanici. Ne, ovaj se rat ne moţe i ne smije nastaviti!
3. Sarajevo, grad ukrštavanja napetosti izmeĊu razliĉitih kultura i naroda, moţe se
drţati “gradom našega stoljeća”. Upravo ovdje, godine 1914. poĉeo je prvi svjetski rat. I
upravo u ovaj grad moramo se vratiti na kraju ovoga stoljeća: godine 1994. Što se to,
zapravo, dogodilo u Europi u ovih posljednjih osamdeset godina? Toliko se toga zbilo.
Propale su, prije svega, velike sile nastale u prošlom stoljeću. Godina 1918. znaĉila je
raĊanje nezavisnosti za mnoge zemlje centralne Europe. Ta Europa trajala je dvadeset
godina. Umjesto starih sila, pojavile su se nove: na Zapadu nacistiĉki reţim, na Istoku
komunistiĉki reţim Sovjetskog Saveza. Dvije sile, dva neprijateljska sustava, a ipak
spremni na kompromise da bi ostvarili svoje imperijalistiĉke programe.
Kraj rata, godine 1945. oznaĉio je poraz njemaĉkog nacizma. Granica
pobjedniĉkog komunizma tada se pomakla na Zapad. S ove strane ţeljeznog zastora, na
205
Zapadu, nova Europska Zajednica krenula je tek prvim koracima. Na Istoku, naprotiv,
narodi su bili prisiljeni poduzeti tešku borbu za vlastitu samobitnost i politiĉku
nezavisnost.
U toj borbi trenutak od povijesne vaţnosti bila je godina 1989. Ta je godina
oznaĉila kraj komunistiĉkog imperija, ali isto tako i poĉetak napetosti i kasnije strašnog
rata na Balkanu, meĊu narodima bivše Jugoslavije. Evo za sve novog izazova, jer su u
balkanskom sukobu upleteni katolici, pravoslavci i muslimani. Rijeĉ je o vjernicima koji
se uzdaju u snagu molitve i koji su zaokupljeni jednom te istom brigom.
4. Kojom brigom? Vratimo se mišlju u godinu 1945. Izašli iz Drugog svjetskog
rata, narodi koji su podnijeli neizreciva nasilja shvatili su neodgodivu nuţnost da se
moraju ujediniti protiv rata. “Deklaracija o pravima ĉovjeka” bio je jedan od prvih ĉina
na putu prema miru. Rat je protiv ĉovjeka. Ako se ţeli izbjeći rat, potrebno je osigurati
poštivanje temeljnih prava ljudske osobe, meĊu kojima prvo mjesto zauzima pravo na
ţivot, koje svaki ĉovjek ima od trenutka zaĉeća do naravne smrti. Postoje i druga prava
koja su, na primjer vjerska sloboda i sloboda savjesti, naĉela ţivota ljudi u duhovnoj
oblasti. Drugi vatikanski sabor posvetio je tim pravima posebnu Deklaraciju
“Dostojanstvo ljudske osobe”.
Suţivot pojedinaca i naroda treba se, osim toga, temeljiti na “pravima naroda”. Kao
i svaki pojedini ĉovjek, tako i svaki narod ima pravo na postojanje, na vlastiti razvoj,
prema kulturnoj baštini naroda kojemu pripada. Na njoj se nadahnjuju obitelji koje,
odgajajući djecu, prenose budućim naraštajima kulturna dobra domovine. O tome sam
imao prilike više puta govoriti, posebno za vrijeme posjeta UNESCO-u 1989. (usp.
Insegnamenti di Giovanni Paolo II, vol. III/I, [1980], str. 1636-1655).
Mir se tako raĊa, u poštivanju prava osoba i prava naroda; tako se i gradi i brani.
5. Mir je, dakle, veliki zadatak koji je povjeren odgovornosti svih ljudi. Oĉito, on
puno ovisi o onima koji imaju javnu vlast, bilo meĊu zaraćenim stranama bilo unutar
meĊunarodnih ustanova. Kako onda ne hrabriti obnovljene napore meĊunarodne
zajednice u korist uspostave mira u Bosni i Hercegovini? Potrebno je da se takva
nastojanja uĉinkovito nastave na temelju propisa meĊunarodnoga prava koji su
ponovljeni u brojnim rezolucijama mjerodavnih meĊunarodnih ustanova.
Oĉito je pak da je sudbina mira velikim dijelom povjerena ne samo
institucionalnim formama koje u svakom sluĉaju valja uĉinkovito odrediti u iskrenom
dijalogu i u poštivanju pravde. Sudbina mira ovisi ponajviše o ponovno naĊenoj
solidarnosti srdaca koja, nakon toliko krvi i mrţnje, pretpostavlja hrabrost opraštanja.
Potrebno je traţiti oproštenje i oprostiti!
To pak ne znaĉi da i ljudska pravda ne smije progoniti zloĉine - to je dapaĉe
potrebno i nuţno - ali pravda stoji daleko od svakoga slijepog nagona za osvetom i daje
se voditi jakim osjećajem općeg dobra koje teţi za popravkom onoga koji je zabludio.
6. Samo ovaj duhovni obzor moţe biti plodno tlo za mir i pridonijeti uspješnom
ishodu pregovora koji su u tijeku. Prijedlozi i susreti ovih zadnjih dana, svake hvale
vrijedni što se tiĉe nastojanja da se napokon završi rat, još uvijek nisu doveli do
potrebnoga dogovora kako bi se došlo do ţeljenoga cilja. Potrebno je da se ti susreti
nastave i pojaĉaju. Ne moţe se više oglušivati na zaklinjanje ljudi, ţena, mladih, staraca,
djece, koji nestrpljivo ĉekaju završetak rata i ostvarenje mogućnosti za susret!
Htio bih, zbog toga, ovdje ponoviti ono što sam rekao na poĉetku ove godine:
“Ono što se zauzme ili što je uništeno silom, nikada ne sluţi na ĉast ni ĉovjeku ni svrsi
koja se ţeli ostvariti” (Govor Diplomatskom zboru, 15. I. 1994, L'Osservatore Romano,
16. I. 1994, str. 7).
Metoda dijaloga koji prevladava, unatoĉ otporima, zahtijeva poštenje, ustrajnost i
velikodušnost svih strana. Samo će se na temelju tih naĉela moći izgladiti nesuglasice i
206
postojeća razilaţenja te dati mjesto stvarnoj nadi za dostojniju budućnost za sve narode
koji zajedno ţive na ovim prostorima.
7. Gospodine Predsjedniĉe, Vama povjeravam ove misli koje ţele ponovno
potvrditi nadu u mirniju budućnost za svakoga pojedinoga stanovnika ove drage zemlje.
Istina, u prilikama u kojima se nalazi grad Sarajevo, a s njim i toliki drugi gradovi i sela,
nada moţe izgledati kao privid ili bijeg od teške svakodnevne stvarnosti. Unatoĉ tome,
valja oĉuvati nadu, uzdajući se u Boga koji nikada ne napušta ĉovjeka.
Ţarko ţelim da se konaĉno završi vrijeme patnja i podjela te da što prije zapoĉne
vrijeme snošljivosti, sloge, ponovno uspostavljene solidarnosti meĊu bratskim
narodima!
Kako sam napomenuo jednom drugom prilikom, “rat nije zla kob. Mir je moguć!
Moguć je jer ĉovjek ima savjest i srce. Moguć je jer Bog ljubi svakog od nas, onakva
kakav jest, da bi ga preobrazio i omogućio mu da raste” (Govor Diplomatskom zboru,
15. 1. 1994, L'Osservatore Romano, 16. 1. 1994, str. 7).
Neka Bog, Stvoritelj i Gospodar svih ljudi, utješi svakoga, neka u srcima uĉvrsti
volju za dijalogom, za sporazumom, za zajedniĉkim zalaganjem za mir i obnovu. Ovo
je, Gospodine Predsjedniĉe, molitva koju upućujem svemogućemu Bogu, zazivajući
blagoslov za cijelu Bosnu i Hercegovinu, poglavito na one koji nose duboke i vidljive
znakove rata te ţarĉe ĉeznu za mirom.
----------
OR, 10. rujna 1994, str. 5.
PRIMJER HRABROSTI PRED CIJELIM SVIJETOM
Biskupima, svećenicima i redovnicima
Cijenjena braćo biskupi,

predragi svećenici
dragi redovnici i redovnice!
1. Katedrala je simbol jedinstva, mjesto susreta molitve i mira. Ovdje se kršćanska

zajednica sastaje oko biskupa da bi ispovijedala svoju vjeru i da bi ţivjela svoje
zajedništvo, posebno u slavljenju euharistijskog otajstva. Ovdje smo se, dakle, sabrali da
bi molili Kneza mira, Isusa Krista, koji je jedina i prava naša nada.
Na katedralu ovog muĉeniĉkog grada gleda danas cijela Katoliĉka Crkva. Došao
sam k vama da bih bio glas cijelog Boţjeg naroda i da bih rekao tebi, predraga Crkvo u
Sarajevu, koja si tako teško iskušana, da nisi sama. Ovdje su duhovno sabrana braća sa
svih strana svijeta u ţarkoj molitvi za mir.
Posebno sam radostan što mogu s vama, pastiri zajednice, i s vama, redovnici i
redovnice, koji ste izabrani dio ove Nadbiskupije, provesti ove intenzivne trenutke
bratskoga zajedništva. Sve vas od srca pozdravljam.
Na prvom mjestu pozdravljam Tebe, monsinjore Vinko Puljiću, marljivi pastiru
ove Nadbiskupije. Iskreno Ti zahvaljujem za rijeĉ dobrodošlice. Ţelim Ti, iznad svega,
od srca zahvaliti jer si sam hrabri svjedok i sudionik u patnjama napaćenog naroda
Sarajeva. Pozdravljam zatim tvojega pomoćnika, biskupa Peru Sudara, te svakoga
pojedinog od vas, hrabri svećenici, redovnici i redovnice koji ste ovdje nazoĉni. Rado
pozdravljam i sve one koji bi rado bili došli na današnji susret, ali su, naţalost, ostali
sprijeĉeni zbog rata koji još uvijek traje.
207
Svakoga pojedinaĉno i sve vas zajedno ţelim zagrliti poput radosnoga oca koji se
konaĉno moţe susresti sa svojim sinovima koji se suoĉavaju s golemim poteškoćama
svake vrste. Vrlo mi je drago što sam s vama i što mogu s vama zajedno zahvaliti Bogu
za ovu providnosnu mogućnost koju nam je danas pruţio. Naš susret svjedoĉi pred
svijetom da postoji sveza zajedništva koju ništa ne moţe raskinuti. Neka do vas po
mojemu glasu dopre pozdrav uskrslog Krista: mir, mir vama! (Iv 20,19).
2. Predraga braćo i sestre, dobro mi je poznata vaša velikodušna i neumorna
revnost za povjereno vam stado, bez obzira na ţrtve i na opasnosti kojima ste zbog svoje
sluţbe svakodnevno izloţeni. Došao sam da vam zahvalim za primjer hrabrosti koji
dajete pred cijelim svijetom. Za vrijeme strašne oluje koja je poremetila ţivot tolikih
ljudi i tolikih naselja u Bosni i Hercegovini, vi ste ostali na vašem mjestu, slijedeći
primjer Krista Dobrog pastira, koji je dao svoj ţivot za svoje ovce.
Sa svojim ste narodom podijelili patnje i nade, nestašicu i opasnosti, pomaţući na
sve naĉine onima koji su oţalošćeni ne samo zbog duhovnih problema nego i zbog
nedostatka hrane, lijekova, vlastitog doma, zaposlenja, slobode. U sadašnjem stanju
opustošenosti, pruţate junaĉko svjedoĉanstvo nade u Boţje kraljevstvo. Ne štedite se u
davanju samih sebe, svjesni da Gospodin ĉini da vaša sluţba donese plodove pravde,
ljubavi i mira.
3. Naţalost, ovaj besmisleni bratoubilaĉki rat još nije završen, pa i dalje uzrokuje
beskonaĉni niz boli, ţalosti i smrti. Predragi, od vas Gospodin traţi da ne klonete
duhom. Pozivam vas da ostanete uz stado koje vam je povjereno, da bi mu blaţili,
koliko je moguće, duhovne i tjelesne patnje. Vrijeme je patnje koja je obiljeţena tajnom
kriţa. Ali ne zaboravimo nikada da se naše spasenje ostvarilo na kriţu. S Golgote
napaćenom ljudskom rodu dolazi navještaj pobjede ljubavi nad mrţnjom, ţivota nad
smrću, mira i obnove nad svim sporovima i podjelama.
Vaš je zadatak, kao odgojitelja i svjedoka u sluţbi naroda Boţjega, oĉitovati sjaj
snage vazmenog otajstva koje ozdravlja i oslobaĊa, poglavito ponovnim
propovijedanjem evanĊelja milosrĊa. Svima nam je potreban Boţji oprost. Svi moramo
biti jednako spremni opraštati svojoj braći.
Budite neumorni blagovjesnici nade. Ali ne zaboravite da zublja nade stalno mora
biti napajana uljem molitve. Kad je ĉovjek ĉvrsto povezan s Kristom, ništa ne moţe
poljuljati njegovu volju za nastavkom borbe za mir. Molitva je oruţje velikodušnih
graditelja Boţjega kraljevstva. Ne bojte se: Krist je pobijedio svijet (usp. Iv 16,33). On
je sa svima vama: neka njegov mir uvijek obasjava obzore vašega ţivota i neka ponovno
zasvijetli u ţivotu svih naroda kojima je domovina Bosna i Hercegovina.
Predraga braćo i sestre, nemojte posustati duhom, iako trenutaĉne okolnosti gotovo
dovode u opasnost sam opstanak Crkve u vašoj zemlji, i to nakon više stoljeća bujnog
rasta. Vama je povjerena povijesna zadaća: poglavito o vama, svećenicima, redovnicima
i redovnicama, ovisi da evanĊelje i dalje bude naviješteno u svakom dijelu vaše
domovine te da zajednica vjernika ostane sjedinjena i ĉvrsto povezana sa svojim
pastirima. Vaša će nastojanja biti blagoslovljena i urodit će obilnim plodovima.
Ostanite, radi toga, stalno povezani s Isusom Kristom i rastite u solidarnoj suradnji sa
svojim biskupima i meĊusobno.
Cijela je opća Crkva prisno povezana s kršćanskom zajednicom u Bosni i
Hercegovini. Nastojat ćemo svim raspoloţivim sredstvima da Crkva u ovoj zemlji uspije
nadvladati sadašnje poteškoće te da zapoĉne izgraĊivati što bolju budućnost.
Dok povjeravamo ove ţelje majĉinskom zagovoru Presvete Bogorodice Marije
koju toliko ĉastite u brojnim svetištima i crkvama vaše domovine, sve vas zajedno
najsrdaĉnije pozdravljam i blagoslivljam.
----------
OR, 10. rujna 1994, str. 5.
208
PAPA ŢELI DUHOVNO ZAGRLITI ĈITAV SRPSKI NAROD
Zajednici srpsko-pravoslavnoj
1. Srdaĉno pozdravljam Srpsko-pravoslavnu zajednicu u Sarajevu, istodobno ţeleći

duhovno zagrliti ĉitav srpski narod kojemu upućujem najiskrenije ţelje za ostvarenje
mira i bratstva.
Upućujem svoj poljubac mira Njegovoj svetosti Patrijarhu Pavlu, Pastiru Srpske
Pravoslavne Crkve, te svim episkopima koji mu pomaţu u sluţbi. Ţelim to uĉiniti
liturgijskim rijeĉima: “Krist je meĊu nama”.
2. U ovim krajevima, gdje se susreću dvije velike duhovne struje koje su
oblikovale duh Europe, ţelim snaţno naglasiti da oni koji ţive od tih tradicija ne mogu
biti protivnici jedni drugih, nego se, naprotiv, trebaju radovati da su primili razliĉite
darove u krilu velike jedinstvene Apostolske tradicije.
Trebamo nastojati da se bolje upoznamo da bismo se meĊusobno obogatili
razmjenom tih darova. Krist je ţelio Crkvu kao zajedništvo. Upravo preko bratskog
zajedništva, koje je nuţno potreban izvor pravoga i pravednog mira, objavit će se slava
koju Krist daje Ocu po Duhu Svetom.
Obvezni smo naviještati spasonosni Kriţ Otkupiteljev, osobito u sadašnjim
prilikama, jer samo u njemu ljudska srca mogu utaţiti svoju ţeĊ za svjetlom i pravim
osloboĊenjem.
3. Pred tolikim dramatiĉnim dogaĊajima suvremene povijesti, kad su bezbrojna
braća i sestre voĊeni na muĉeništvo zbog ljubavi prema Kristu, ujedinjeni smo na brdu
vjere na kojem je posaĊen Kriţ, znak pobjede i zajedništva izmeĊu neba i zemlje. U tom
Drvetu ţivota ĉovjek nalazi svoje korijene. Ne moţemo dopustiti da Kriţ Kristov bude
ispraţnjen: neka s njega vlada Onaj koji jedini ima rijeĉi vjeĉnoga ţivota.
Njemu, našoj sigurnoj nadi, povjeravam patnje i ţelje srpskog naroda za dobrom te
rijeĉima vazmenog bdijenja molim: “Kriţu, ĉuvaru cijelog svemira; Kriţu, ukrasu
Crkve; Kriţu, izvoru svake vlasti; Kriţu, snago vjernika; Kriţu, slavo anĊela i propasti
demona” spasi nas sada i uvijek.
----------
OR, 10. rujna 1994, str. 5.
KRŠĆANI I MUSLIMANI TREBAJU ZAJEDNO DATI PRINOS

USPOSTAVI MIRA I SLOGE
Muslimanskoj zajednici
Dragi prijatelji muslimani!

1. Drago mi je što se mogu susresti s vama te preko vas pozdraviti cijelu Islamsku
zajednicu koja ţivi u Bosni i Hercegovini.
I u najteţim trenucima, kada se ĉini da je nestalo svake nade i sve izgleda ovijeno
mrakom oĉajanja, nasilja i mrţnje, vjernicima je povjerena duţnost da traţe svjetlost od
Svevišnjega Boga, da bi on rasvijetlio ţivot i savjesti ljudi.
Pozvani smo traţiti mir i pravdu i unaprijediti te vrijednosti meĊu ljudima. “Mir”,
evo jedno od imena jedinoga Boga kojega radosni ĉastimo. Mir je dar njegove dobrote i
oĉituje se u ţivotu ĉovjeka kao dobrohotnost, pomirenje, opraštanje drugim ljudima,
svojim bliţnjima.
209
Stvarna se solidarnost mora dokazati prema ţrtvama potlaĉenosti, mrţnje,

okrutnosti. Moramo biti bliski onima ĉiji su gradovi zapaljeni i bombardirani; onima
koji su morali napustiti svoje kuće i pobjeći na drugo mjesto; ţenama ţrtvama nasilja;
onima koji su nepravedno uhapšeni i zatvoreni u koncentracijske logore.
2. Kako sam već rekao u Asizu, prigodom molitvenog susreta za mir na Balkanu 9.
i 10. sijeĉnja 1993. godine, “i kršćanstvo i islam ohrabruju nas da ustrajemo u postizanju
pravde i mira za sve ţrtve sukoba. Budući da je Bog stvorio sva ljudska bića i svi su
ĉlanovi jedne te iste ljudske obitelji, naša je duţnost da im svima pomognemo”
(L'Osservatore Romano, 11-12. sijeĉnja 1993, str. 9).
Kršćani i muslimani, dok zajedno brane vrijednosti ţivota, obitelji i poštivanja
svake osobe, u duhu zajedništva i dijaloga, pozvani su pokazati Boţju milostivost i
milosrĊe, nastojeći da cijeli ljudski rod postane Boţja obitelj na zemlji.
S ovim duhom solidarnosti i bratstva moći ćemo zajedno dati prinos uspostavi
potrebnog mira i sloge meĊu ljudima, posebno u ovoj napaćenoj Bosni i Hercegovini.
3. Još jednom, na završetku ovog kratkog ali znaĉajnog susreta, ţelim uputiti, u
molitvi, najbolje ţelje vama i Islamskoj zajednici koju predstavljate.
Neka Gospodin, milosrdan i milostiv, koji se brine za slaboga i za onoga koji je
ugnjetavan, usliši naše prošnje i neka blagoslovi naša nastojanja u sluţenju stvari pravde
i mira.
----------
SVETI OTAC IVAN PAVAO II. U MISIJI NAVJEŠTAJA LJUBAVI,

SLOGE I MIRA U HRVATSKOJ
PAPIN PASTORALNI POHOD ZAGREBU I HRVATSKOJ - 10. I 11. RUJNA 1994.
Papa Ivan Pavao II. je došao u dvodnevni pohod mjesnoj Crkvi i drţavi Hrvatskoj.
Odrţao je više vrlo znaĉajnih govora. Nakon dolaska u Zagreb, u zraĉnu luku, uveĉer
10. rujna 1994, obratio se Predsjedniku Republike gosp. Franji TuĊmanu i
predstavnicima Vlade, zatim predstavnicima vjerskih, nekatoliĉkih zajednica, kardinalu
Kuhariću i svim biskupima te svim graĊanima Hrvatske. Iste veĉeri se u katedrali
posebno obratio kardinalu Kuhariću i biskupima, svećenicima i sjemeništarcima,
redovnicima i redovnicama. Ujutro 11. rujna 1994. Sveti Otac je pohodio Predsjednika
Republike i prilikom izmjene darova takoĊer uputio nekoliko popratnih rijeĉi.
Predvodio je koncelebriranu sv. misu i pred oko milijun nazoĉnih vjernika odrţao
propovijed, a na završetku mise obratio se raznim skupinama i nazoĉnim vjernicima iz
drugih drţava. Uz molitvu “AnĊeoskog pozdrava” govorio je mladima. Odrţao je govor
i na završetku pastirskog pohoda u zraĉnoj luci prije polijetanja za Rim, a Predsjedniku
Republike poslao brzojav napuštajući prostor Hrvatske.
Svi spomenuti govori su odrţani na hrvatskom jeziku, što takoĊer, na svoj naĉin,
svjedoĉi o Papinoj ljubavi prema Hrvatima, i te govore donosimo u cijelosti.
210
Govor na dolasku u Zagreb, u zračnoj luci - 10. rujna 1994.
gospodo predstavnici Vlade,
gospodo predstavnici vjerskih, nekatoliĉkih zajednica,
uzoriti gospodine Kardinale i braćo biskupi,
dragi stanovnici Hrvatske!
1. U ovom trenutku, kad po prvi put stupam na hrvatsko tlo, i dok ga s ganućem
cjelivam, radostan sam što mogu pozdraviti cijelu ovu voljenu zemlju i sve njezine
stanovnike.
Moj pozdrav ipak ide još dalje, prema Bosni i Hercegovini, prema Sarajevu, gradu
muĉeniku koji sam, kao hodoĉasnik mira i nade, ţarko ţelio pohoditi. Htio sam donijeti
rijeĉ utjehe i solidarnosti tamošnjem napaćenom narodu, sam stati uz njegov bok i
ohrabriti ga. Već je prošlo previše vremena otkako rat hara tom zemljom ĉiji su
stanovnici stoljećima bili navikli na odnose meĊusobne snošljivosti i primjerne
suradnje.
Pokušavao sam sve naĉine da bi se zaustavio krvavi bratoubilaĉki rat; kucao sam
na sva vrata. I moje putovanje koje je bilo u programu 8. rujna ove godine, imalo je tu
istu svrhu. Povjeravam Bogu gorĉinu koju je u meni izazvala prisilna odgoda putovanja
te molim Gospodina da prenese u srca svih zainteresiranih moj bolni poziv na pomirenje
i mir.
2. Danas sam ovdje, u zemlji Hrvata, kao goloruki hodoĉasnik EvanĊelja koje je
navještaj ljubavi, sloge i mira.
Prvo pozdravljam Vas, gospodine Predsjedniĉe, koji nosite teški teret odgovornosti
za sve stanovnike Hrvatske. Zahvaljujem Vam na plemenitim rijeĉima dobrodošlice. S
poštovanjem zatim pozdravljam ostale predstavnike civilne vlasti i sve one koji se brinu
za blagostanje ove drţave.
Kao nasljednik apostola Petra na Rimskoj stolici, s bratskim osjećajima ţelim
zagrliti uzoritoga gospodina kardinala Franju Kuharića i sve druge pastire drage
katoliĉke zajednice, zatim sve obitelji te posebno bolesnike i one koji pate. Na poseban
se naĉin spominjem izbjeglica i prognanika koji se trenutaĉno nalaze u vašoj zemlji.
Njima izraţavam, zajedno s pozdravom, ţarku ţelju da se što prije mogu vratiti na svoja
ognjišta.
Svojim pozdravom ţelim obuhvatiti sve kršćanske zajednice u Hrvatskoj, poglavito
Srpsku Pravoslavnu Crkvu i njezine pastire. Pozdravljam i Islamsku zajednicu, koja je
dosta porasla posljednjih godina, zbog nasilnog premještanja <%2>puĉanstva iz
napaćenih krajeva Bosne i Hercegovine. Svoj pozdrav upućujem i Ţidovskoj zajednici
koja je već stoljećima ukorijenjena u hrvatskim krajevima.
3. Predragi Zagrepĉani, radostan sam što se nalazim meĊu vama. Došao sam k
vama proslaviti povijesni dogaĊaj vaše Nadbiskupije, 900. obljetnicu njezina osnutka.
Svako Papino putovanje ima uvijek pastoralnu narav. Ovaj pak današnji pohod jest
apostolsko hodoĉašće crkvenog zajedništva koje ţeli utvrditi postojeće veze izmeĊu
Petrove Stolice i katolika u Hrvatskoj. Kako ste već spomenuli, gospodine Predsjedniĉe,
povijest kršćanstva u vašoj zemlji vrlo je duga. Već prije doseljenja Hrvata u ove
krajeve, rijeĉ EvanĊelja bila je posijana u carskim provincijama Dalmacije i Panonije.
Nju su - prema svjedoĉanstvu Konstantina Porfirogeneta - poĉeli prihvaćati i vaši preci
u vrijeme cara Heraklija i pape Agatona, u VII. stoljeću. Odnosi izmeĊu Hrvatske i
Svete Stolice bivali su sve prisniji, posebno nakon što se, u IX. stoljeću, u vrijeme kneza
Branimira i pontifikata Ivana VIII, uĉvrstila hrvatska drţava. Bilo je to vrijeme
velikodušnog i dalekovidnog poslanja svete solunske braće Ćirila i Metoda meĊu
211
Slavene Velike Moravske. I u nekim podruĉjima Hrvatske njihova djelatnost ostavila je

neizbrisive tragove u liturgiji i na jeziĉnom podruĉju, posebno u glagoljskoj tradiciji.
4. Odnosi izmeĊu Katoliĉke Crkve u Hrvata i Svete Stolice nikada nisu oslabili.
Tijekom stoljeća kršćani ove Zemlje, koji su se ĉesto morali boriti “za krst ĉasni i
slobodu zlatnu”, ostali su najvećim dijelom vjerni EvanĊelju i u jedinstvu s Rimskim
biskupom, unatoĉ progonstvima i nedaćama svake vrste.
Drago mi je, s tim u svezi, sjetiti se naraštaja vjernika - svećenika, redovnika i
laika vjernika - koji su se ţrtvovali da bi svima, i onim narodima koji su prostorno vrlo
udaljeni, pruţili bogatstvo Kristova EvanĊelja. Oni su se velikodušnim predanjem
posvećivali dušobriţništvu, ublaţavanju siromaštva i radu za cjelovit razvoj ĉovjeka u
raznim podruĉjima odgoja, zdravstva i karitativne djelatnosti.
Posebno bih htio izraziti svoje poštovanje prema Hrvatima koji su se istaknuli u
evanĊeoskim krepostima, koji su se dokazali svetim i uzornim ţivotom: mislim, meĊu
ostalim, na muĉenika franjevca svetoga Nikolu Tavelića (+ 1391); na oca kapucina
svetog Leopolda Bogdana Mandića, apostola sakramenta ispovijedi, kojega sam imao
radost proglasiti svetim 1983. godine. Mislim na blaţenog Augustina Kaţotića (+ 1323),
diĉnog Pastira ove biskupije; na svećenika i muĉenika blaţenog Marka Kriţevĉanina (+
1619). Treba potom podsjetiti na istaknutu i uvelike štovanu osobu sluge Boţjega
kardinala Alojzija Stepinca, bedem Crkve u Hrvata, te na bezbrojne sinove i kćeri ove
zemlje koji su posvjedoĉili svoju vjeru i hrabrost i u novije vrijeme kada su se, u ime
ljudskih prava i kršćanskog dostojanstva, suprotstavljali jarmu ateistiĉkoga komunizma.
5. Gospodine Predsjedniĉe, u svojoj ste dobrodošlici spomenuli nedavne dogaĊaje
koji se odnose na Hrvatsku. DogaĊaj posebnog znaĉenja zbio se godine 1992. kada su
slom komunistiĉkog reţima, proglašenje suvereniteta Hrvatske i meĊunarodno
priznanje koje je uslijedilo, prvi put u više nego tisućljetnoj povijesti hrvatskog naroda,
omogućili razmjenu diplomatskih predstavnika izmeĊu Hrvatske i Svete Stolice.
Naţalost, strašne patnje zbog sukoba koji još uvijek stvara duboke rane u ovoj
zemlji, zasjenile su tu radost. Tko se ne sjeća Vukovara, Dubrovnika, Zadra i tolikih
drugih gradova i sela zahvaćenih ratnim vihorom? Stišavši se u Hrvatskoj, rat je zatim,
naţalost, planuo u susjednoj Bosni i Hercegovini. Toliko je neduţne krvi proliveno!
Toliko je suza oblilo lica majki i djece, mladića i staraca!
Sveta Stolica, sluţeći se svim raspoloţivim sredstvima, nastavlja zalagati se za
svladavanje postojećih napetosti i za uspostavu pravde i mira na cijelom Balkanu. Iako
teţak, trud na uspostavi mira sveta je duţnost svakog vjernika.
Mir je uvijek moguć, ako ga se iskreno ţeli. Da bi se mir mogao graditi na
temeljima pravde i istine, treba ga, prije svega, isprositi od Gospodina. Zbog toga sam u
sijeĉnju 1993. u Asiz pozvao katolike i predstavnike drugih kršćanskih zajednica i
nekršćanskih religija, a ove sam godine potaknuo da se odrţi sliĉna sluţba Boţja u
bazilici svetog Petra, na svršetku Tjedna molitve za jedinstvo kršćana.
Molitvu, meĊutim, mora pratiti velikodušno nastojanje ljudi dobre volje. Treba
promicati kulturu mira, koja se nadahnjuje osjećajima snošljivosti i opće solidarnosti.
Ta kultura ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ne upada u napast nacionalistiĉkih
pretjerivanja i iskljuĉivosti. Ona je u stanju odgojiti velika i plemenita srca koja znaju da
se rane uzrokovane mrţnjom ne lijeĉe zlopamćenjem nego lijekom strpljenja i
melemom oprosta: oprosta koji valja traţiti i dati, poniznom i nesebiĉnom
velikodušnošću.
Bez ove kulture mira, rat uvijek ostaje u zasjedi te vreba i ispod pepela krhkih
primirja. S kršćanskom nadom ţelim, i u ovom sveĉanom trenutku, bolno zavapiti: neka
konaĉno prestane govor oruţja i neka se srca otvore zanosnoj zadaći izgradnje mira!
Stoga ţelim da oni koji su odgovorni za javnu vlast ove plemenite nacije, ohrabreni
potporom meĊunarodne zajednice, uvijek slijede miran put u pronalaţenju rješenja
212
teških i osjetljivih, a još uvijek neriješenih pitanja, kao što su ona koja se odnose na
uspostavu suvereniteta na cijelom nacionalnom podruĉju, povratak izbjeglica, te na
obnovu onoga što je ratom porušeno.
6. Predragi, svoju bih poruku vašemu narodu ţelio saţeto izreći upravo rijeĉju mir.
Tom se rijeĉju uskrsli Isus obratio apostolima na dan uskrsnuća. I ja danas ţelim
ponoviti te rijeĉi svim vašim gradovima i krajevima, svakoj obitelji, poglavito onima
koje su iskušanije i koje više pate. Mir vama! Hodoĉasnik pomirenja, Papa, poziva vas
da gledate na veliki jubilej 2000. godine i da se na taj povijesni susret pripravite
nastojeći na vjeĉnim vrijednostima EvanĊelja izgraĊivati pravedno društvo, ĉiji će
ĉlanovi biti sloţni i solidarni.
Vašem velikodušnom i ponosnom narodu, vašoj suverenoj Republici, svim
stanovnicima, bez obzira na razlike u jeziku, vjerskoj tradiciji i na osjećaje narodne
pripadnosti, posebno Boţjoj Crkvi koja je u Hrvatskoj, ţelim po zagovoru Svete Djevice
Marije, svako istinsko dobro u Gospodinu.
Kao znak obilnih nebeskih milosti, svima nazoĉnima i svima koji nas slijede preko
radija i televizije te svim stanovnicima Hrvatske od srca udjeljujem apostolski
blagoslov.
----------
OR, 12-13. rujna 1994, str. 5 (tal. pr.) i Dodatak - Dokumenti, str. I-II;
GK, 18. rujna 1994, str. 9.
SVEĆENICI, REDOVNICI I REDOVNICE SU U TRAGIĈNIM DANIMA RATA

DIJELILI SUDBINU NARODA
Propovijed na Večernjoj s biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama i

svećeničkim pripravnicima - 10. rujna 1994.
Uzoriti gospodine Kardinale,

draga braćo biskupi,
dragi svećenici i sjemeništarci,
redovnici i redovnice!
1. Radostan sam što se mogu susresti s vama u ovoj katedrali koja je duhovno
središte Nadbiskupije. Srdaĉno pozdravljam ne samo vas ovdje nazoĉne nego i sve one
kojima obveze, zdravstveno stanje ili druge poteškoće nisu dopustile da sudjeluju na
ovom skupu zajedništva i molitve. Vi ste izabrani dio Boţjeg naroda koji je u Hrvatskoj
i zato je doliĉno da vam se, prilikom Papina posjeta, posveti posebna pozornost.
Dragi svećenici i dragi redovnici, kardinal Alojzije Stepinac, ĉiji zemni ostaci
poĉivaju u ovoj katedrali, ĉesto vas je nazivao “zjenicom svojih oĉiju”. I dobro je
govorio, jer ste upravo vi u središtu skrbi Crkve, budući da od vaše sluţbe u mnogome
zavisi njezino djelovanje u svijetu. Snagom svetog reda i poslanja koje ste primili od
biskupa, pozvani ste da meĊu današnjim ljudima obnavljate sluţbu Krista proroka,
svećenika i kralja.
Potrebni ste ne samo Crkvi nego i društvenoj zajednici koja treba svećenike i Bogu
posvećene osobe. Doista, današnji ĉovjek, iako to moţe drugaĉije izgledati, osjeća u sebi
na osobit naĉin ţivu potrebu za Bogom. Samo materijalna dobra nisu dovoljna. Srce je
ĉovjeka nemirno i u neprestanom traţenju onoga što moţe dati smisao i vrijednost
213
ljudskom ţivotu. Svećenici su potrebni svijetu, jer je Krist potreban svijetu. Bogu
posvećene osobe potrebne su, jer ĉovjek mora biti neprestano pozivan na duhovne i
vjeĉne vrijednosti.
Budite uvijek duboko uvjereni da budućnost Crkve velikim dijelom zavisi od
svetih svećenika i redovnika, zaljubljenih u Krista i punih ţara za brata ĉovjeka;
svećenika i redovnika koji su jedno srce i jedna duša sa svojim biskupima i svojom
subraćom; svećenika i redovnika koji studijem i molitvom produbljuju rijeĉ Boţju, da bi
iz nje crpli pomoć i svjetlo za svoj Bogu posvećeni ţivot i svoje svakodnevno
pastoralno djelovanje.
Sve to se ne moţe improvizirati nego se mora kroz godine sjemeništa dugo
pripravljati, pa zatim neprestano obnavljati i produbljivati. Misleći na svećeniĉki odgoj,
ne mogu a da najtoplije ne pozdravim ovdje prisutne sjemeništarce, nadu budućnosti
Crkve. Dragi sjemeništarci, godine sjemenišnog ţivota proţivite najprisnije povezani s
Kristom. Upoznajte što više Njegovo “Srce”, da biste postali svećenici po Srcu Boţjem;
ţive i vjerne slike Dobrog Pastira.
2. Pred vama je, predragi svećenici i redovnici, teţak zadatak: pomiriti ljude s
Bogom i ĉovjeka s ĉovjekom. To je vaša hitna duţnost, poglavito u sadašnjem teškom
povijesnom trenutku, kada je ovaj apsurdni i surovi rat opustošio balkanske zemlje,
okomivši se i na vašu domovinu, iskopavši ponor mrţnje koji samo EvanĊelje moţe
nadvladati.
Vi svećenici, koji za vrijeme svete mise proţivljavate i uprisutnjujete “u osobi
Krista” golgotsku ţrtvu, pozvani ste da budete uvjereni svjedoci Onoga koji umirući nije
oklijevao reći: “Oĉe, oprosti im!” Gledajući u vas, na sakrament ispovijedi koji
podjeljujete i, posebno, slijedeći vaš velikodušan primjer, neka vaš narod smogne snage
da oprosti i, kad je potrebno, da traţi oproštenje. Za to je potrebna poniznost i
otvorenost duše, ljubav prema istini i traţenje pravoga mira. Vama, apostolima i
svjedocima oprosta i pomirenja, povjeravam tu tešku ali neizbjeţnu zadaću.
Budite vjerni svojem svećeniĉkom pozivu. Neka euharistija i molitva budu smisao
vašeg apostolata, ohrabreni spoznajom da Boţji Duh pobjeĊuje zlo i da je njegova
milost jaĉa od ljudske zloće, da će ljubav a ne mrţnja imati posljednju rijeĉ.
U nasljedovanju Krista neka svijetli vaša vjernost celibatu koji vam omogućuje da
se nepodijeljena srca posvetite sluţbi Gospodinu i bliţnjemu. U ovom trenutku osjećam
duţnost pohvaliti tolike svećenike, redovnike i redovnice koji su znali u tragiĉnim
danima ovoga rata dijeliti s narodom sudbinu prognanika, prilagodivši se ţivotu u
poniţavajućim i nestalnim prilikama. Predragi, budite i dalje bliski tim vašim vjernicima
kojima je potrebna vaša ljubav i vaša nesebiĉna sluţba da se odupru sadašnjim
nevoljama te da saĉuvaju ţivu nadu u bolju budućnost.
Neka iz vaših rijeĉi i iz vašega ponašanja uvijek zraĉi jasno uvjerenje da su svi
ljudi, pripadali oni bilo kojem narodu ili etniĉkoj grupi, sinovi istog Oca koji je na
nebesima.
Bez obzira na sadašnje teške prilike, u toj perspektivi treba vidjeti i ekumenski
dijalog koji je toliko na srcu vama i vašim pastirima. Vjerni zapovijedi Gospodina,
nemojte sustati na tom putu. U svoje vrijeme On će znati okruniti vaše napore ţeljenim
plodovima.
3. Tijekom stoljeća svijetli primjeri svećenika i redovnika Hrvata ostavili su
izvrsnu duhovnu baštinu. Posebno mislim na vaša dva kanonizirana sveca: na franjevca
Nikolu Tavelića i na kapucina Leopolda Bogdana Mandića. Vrlo mi je drago što danas
mogu predati kardinalu Kuhariću, predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, jednu
relikviju svetog Leopolda, velikog sveca sakramenta ispovijedi.
Ovaj vrsni sin vašeg naroda neka, i preko ovog znaka, bude poticaj svima vama da
ono što propovijedate rijeĉju, ostvarite i ţivotom.
214
Iz dugog niza muţeva i ţena koji su se u naše vrijeme istaknuli ţivljenjem

kršćanskih vrlina, ţelim spomenuti sluge Boţje: Josipa Langa, pomoćnog zagrebaĉkog
biskupa, franjevce Antu Antića i Vendelina Vošnjaka, kao i Ivana Merza, istaknutog
laika u svjedoĉenju EvanĊelja. Najsvjetliji lik je, bez sumnje, nadbiskup i kardinal
Alojzije Stepinac. Svojom nazoĉnošću, svojim radom, svojom hrabrošću i strpljivošću,
svojom šutnjom i, napokon, svojom smrću, pokazao je da je istinski ĉovjek Crkve.
Spremno je prinio sebe kao najveću ţrtvu, samo da ne bi zanijekao vjeru. Ma gdje bio,
na slobodi, u zatvoru, i za vrijeme prisilnog boravka u Krašiću, kao pravi Pastir, uvijek
je bdio nad svojim stadom. U trenutku kada je uvidio da se preko politiĉkih udruţenja
ţeli napraviti razdor meĊu svećenstvom i odijeliti Boţji narod od Rimske Crkve, nije
oklijevao oduprijeti se svom snagom, plativši tu hrabrost uzništvom i pritvorom.
U tom trenutku uzburkane nacionalne povijesti on je tumaĉio najautentiĉniju
tradiciju vašeg naroda koji je od samog poĉetka svog obraćenja Kristu uvijek
ispovijedao duboko zajedništvo s Petrovom Stolicom. To sam već naglasio 1979.
godine, za vrijeme sveĉanog euharistijskog slavlja prigodom hrvatskog nacionalnog
hodoĉašća. Tada sam istaknuo “ljubav i privrţenost Hrvata prema Rimskoj Crkvi i
Katedri svetog Petra”, pozvavši se na Poslanicu hrvatskom narodu i svećenstvu pape
Ivana VIII. u kojoj je izmeĊu ostalog napisao: “S oĉinskom vas ljubavlju grlim i
raširenih ruku primam” (Insegnamenti, vol. II/1, 1979, str. 1024 s.).
4. Nova vremena traţe i prikladne metode evangelizacije. Uspostava demokratskog
sustava u Hrvatskoj otvorila je nove mogućnosti pastoralnog djelovanja na podruĉju
školstva, sredstava društvenog priopćavanja, dušobriţništva vojnika, bolesnika i
zatvorenika. Potrebno je iskoristiti te mogućnosti i dati dokaz kreativnosti, u punom
skladu s biskupima i svim ĉlanovima prezbiterija svoje kao i ostalih biskupija.
U tu paţljivu pastoralnu brigu, koja mora obuhvatiti sva podruĉja ljudskog
djelovanja, uklapa se dragocjen prinos braće redovnika koji, prikladno vrednovani,
mogu djelotvorno pridonijeti izgradnji kršćanske zajednice.
TakoĊer je nuţno i hitno promicati dobro osposobljen laikat koji će znati
suraĊivati s vama, osobito na podruĉju kateheze i socijalne skrbi, i tako vam omogućiti
da se više posvetite vašoj posebnoj ministerijalnoj sluţbi.
5. Posebno se sada ţelim obratiti ĉasnim sestrama. Drage sestre, dobro poznajem
vaše radosno svjedoĉenje ljubavi prema Isusu Kristu i prema braći ljudima. Poznate su
mi vaše nade i vaši problemi te sve vaše patnje. Vrlo cijenim vaše djelovanje u ţupama
gdje radite kao katehistice, sakristanke, orguljašice. Cijenim vaš rad s djecom i sa
starcima te vašu sluţbu u bolnicama. Pozivam vas: ustrajte radosno u evangelizaciji i u
svjedoĉenju ljubavi. Gospodin je s vama i sluţi se i vašim radom, koliko dragocjenim
toliko skrovitim, da bi nastavio svoje djelo spasenja meĊu narodima ove, Njemu tako
drage Zemlje.
Na koncu, upućujem svoje najtoplije pozdrave sestrama koje ţive u klauzuri:
klarisama, bosonogim karmelićankama te benediktinkama. Kardinal Stepinac je sve
poduzeo da bi podigao samostan sestara karmelićanki u Brezovici. Ţelio je da njegova
biskupija ne bude lišena jedne oaze molitve, odakle bi se dizali neprestani zazivi za
svećenike, za redovnike i za sav hrvatski narod. Drage redovnice u klauzuri, ostanite
vjerne vašoj izvornoj karizmi. Vi ste kontemplativna duša Crkve: ustrajte u pozivu da
budete budni ĉuvari Apsolutnog, stalno u dijalogu s Bogom, da biste mu prikazivale
“radosti i nade, tuge i tjeskobe današnjega ĉovjeka” (GS, 1), te isprosile milosrĊe i
oproštenje koje treba razliti na toliku braću i sestre u nevolji. Hrvatskom svećenstvu i
redovništvu i cijelom hrvatskom narodu vrlo su potrebne vaše molitve i vaše
svjedoĉenje potpunim predanjem ţivota koji sve stavlja na kartu vjeĉnosti.
6. U ovoj velebnoj katedrali koja ĉuva uspomenu na tolike slavne ljude vašega
naroda, sa zahvalnošću se sjećam blagopokojnog kardinala Franje Šepera kojega sam
215
osobno poznavao i cijenio. Kao Pastir ove nadbiskupije i kasnije prefekt Kongregacije
za nauk vjere, dao je dragocjeni prinos u sluţbi Crkve.
Dragi svećenici, sjemeništarci, redovnici i redovnice, na kraju ovog susreta
povjeravam vas Majci Boţjoj, koju hrvatski narod voli zazivati kao vlastitu “Kraljicu”.
Pravi odnos ĉovjeka s Isusom Kristom mora biti praćen i iskrenom poboţnošću prema
Mariji, Njegovoj i našoj najdraţoj Majci. Neka vas Marija prati uvijek i neka vodi vaše
korake u sluţbi Crkve i Naroda. S tim ţeljama, svima vama, vašoj rodbini i svima
onima koji su povjereni vašoj pastoralnoj skrbi, od srca podjeljujem svoj blagoslov.
----------
OR, 12-13. rujna 1994, str. 5. (tal. pr.) i Dodatak - Dokumenti, str. II;
GK, 18. rujna 1994, str. 11.
POMIRENJE UKLJUĈUJE OPRAŠTANJE I TRAŢENJE OPROSTA
Papine riječi uz prigodnu izmjenu darova s Predsjednikom Republike

- 11. rujna 1994.
Ţelim Vam izraziti svoju duboku zahvalnost za tako znakovit dar (“hrvatski kriţ”)
koji ste mi uruĉili, kao i za lijepe rijeĉi kojima ste popratili taj izraz Vašeg
gostoprimstva. Vaše rijeĉi još su jedno svjedoĉanstvo poštovanja i odanosti dragog
hrvatskog naroda prema Petrovu nasljedniku.
Sa svoje pak, strane, drago mi je darovati Vam kao znak zahvalnosti za srdaĉno
gostoprimstvo koje ste mi priredili tijekom mojeg boravka, ovaj mozaik koji predstavlja
Baziliku i Trg svetog Petra.
U izboru tog dara ţelio sam, u prvom redu, istaknuti duboke veze koje je hrvatski
narod tijekom stoljeća odrţao s Apostolskom Stolicom. Htio sam, zatim, podsjetiti na
podršku koju je stalno imao od Rima, potiĉući ga na miran suţivot sa susjednim
narodima. Kako sami dobro znate, Hrvati su već s papom Agatonom sklopili jednu vrst
saveza, obvezavši se da će mirno ţivjeti sa susjednim narodima.
U tom istom smislu obraćam se Vama, gospodine Predsjedniĉe, ĉlanovima Vlade
koji su ovdje nazoĉni, kao i cijeloj naciji, od srca ţeleći mir te da svi velikodušno
uznastojite na pomirenju. Da bi ono bilo potpuno, mora ukljuĉivati opraštanje i traţenje
oprosta. S tim osjećajima zazivam Gospodnji blagoslov na Vas, na sve koji se zalaţu za
postizanje mira, kao i na sve drage stanovnike Hrvatske. Hvala.
----------
GK, 18. rujna 1994, str. 14.
216
CRKVA - PROMICATELJICA OPRAŠTANJA I POMIRENJA
Propovijed na svečanoj sv. misi - 11. rujna 1994.
1. “Ti si Krist” (Mk 8,29).

Tim rijeĉima EvanĊelja današnje liturgije Petar, u ime svoje i u ime apostolskog
zbora, javno ispovijeda svoju vjeru u Isusa, Sina Boţjega.
Istu ispovijest vjere Petrov nasljednik obnavlja danas, zajedno sa svojom braćom
ove starodrevne i slavne Crkve zagrebaĉke, na sveĉani i radosni dan kada se slavi 900.
obljetnica njezina ustanovljenja.
U otajstvu zajedništva svetaca, ujedinjeni su u ovom slavlju vjernici današnjice s
pokoljenjima koja su im prethodila. Danas se sjećamo poĉetaka kršćanstva u ovoj
zemlji, ne samo zato jer smo potaknuti razumljivim osjećajima ljubavi prema vlastitim
korijenima, nego poglavito radi toga da zahvalimo Duhu Boţjem koji je tijekom 900
godina stalno krijepio ovu Crkvu i dao da bude ţivi znak ljubavi nebeskog Oca u
hrvatskoj zemlji.
2. Ti si Krist! Tu su ispovijest vjere meĊu slavenskim narodima prvi izgovorili
Hrvati. Nastanivši se u ovom kraju u prvoj polovici VII. stoljeća, susreli su se s
kršćanstvom koje je u to vrijeme cvjetalo u Panoniji i Dalmaciji. Prvi dodir izmeĊu
Svete Stolice i hrvatskog naroda dogodio se prije više od 13 stoljeća, kada je papa Ivan
IV., podrijetlom iz Dalmacije, poslao u ove krajeve opata Martina. Djelo evangelizacije
nastavilo se preko misionara koji su došli iz Rima. Ono se obogatilo u slijedećim
stoljećima plodovima proizašlim iz djelovanja svete braće Ćirila i Metoda. Dvojica
slavenskih apostola doista su znaĉajno utjecali na vjerski i kulturni razvoj cijelog
Balkanskog poluotoka. Njihovo je djelo ostavilo duboke tragove u liturgiji i jeziku nekih
krajeva Hrvatske u kojima se do pred nekoliko godina staroslavenskim jezikom slavila
rimska liturgija.
3. Ti si Krist! Zagrebaĉka je Crkva naslijedila vjeru starokršćanske baštine
kontinentalne Hrvatske. To svjedoĉe brojni sveci: sveti Kvirin, biskup Siska; sveti
Euzebije i Polion ĉitaĉ, iz Vinkovaca. Njima se pridruţuju sveci iz dalmatinskih i
istarskih krajeva: sveti Venancije i Dujam iz Solina te sveti Mavro iz Poreĉa.
Iz tih korijena rasla je kroz devet stoljeća duhovna zgrada zagrebaĉke katoliĉke
zajednice, uklopivši se u zajedništvo lokalnih Crkava.
Kako ne zahvaliti Bogu za sve to? Kako mu ne zahvaliti za ĉinjenicu da je većina
Hrvata ostala stalno vjerna Rimu i da su zbog toga bili sposobni suprotstaviti se tolikim
poteškoćama i nadvladati ih?
U ovom trenutku mislim na svijetle likove brojnih svetaca vaših sunarodnjaka koje
vi dobro poznajete. S uzbuĊenjem mislim posebno na stranicu vaše suvremene povijesti,
stranicu vjernosti Kristu i Vrhovnom Svećeniku, napisanu u godinama neposredno
nakon Drugog svjetskog rata. Zagrebaĉki nadbiskup, kardinal Alojzije Stepinac bio je
protagonist te povijesne stranice, plativši patnjama i kušnjama svake vrste svoju hrabru
privrţenost EvanĊelju.
4. Sva ta povijest milosti postaje danas za vas poticaj da razmišljate o sadašnjosti i
poziv da izgraĊujete budućnost koja je pred vama. Ta povijest postaje, prije svega, poziv
da, puni pouzdanja, uzdignete svoju ţarku molitvu za mir.
217
Misao s nostalgijom leti u vrijeme kada su u ovim krajevima svi vjernici bili u
punom zajedništvu i kada su svjedoĉili, svatko preko vlastite kulture i vlastitih osjećaja,
istu privrţenost Kristovu EvanĊelju.
Sadašnje tragiĉne podjele i napetosti ne smiju biti uzrokom zaborava da mnogi
elementi ujedinjuju narode koji su danas u ratu. I zato je hitno i nuţno skupiti sve ono
što ujedinjuje - a to nije malo - i time graditi nove perspektive bratske solidarnosti.
Mir na Balkanu - to posebno ţelim istaknuti u ovom trenutku patnje - nije utopija!
Dapaĉe, mir se nameće kao perspektiva povijesnog realizma!
Narodi ovih krajeva meĊusobno su se kroz stoljeća prihvaćali, ostvarivali su
mnogovrsne razmjene u podruĉju umjetnosti, jezika, pisma, kulturnog narodnog blaga.
Zar nije zajedniĉko bogatstvo i tradicija vjerske snošljivosti koja se odrţala kroz gotovo
jedno tisućljeće, pa i kroz vrlo tamna razdoblja povijesti? Ne, ne moţe se vjeri
pripisivati fenomen nacionalistiĉkih netrpeljivosti koje haraju ovim krajevima! To
vrijedi ne samo za kršćane razliĉitih crkvenih pripadnosti koje Bog danas poziva na
posebno zalaganje da se postigne puno zajedništvo nego i za vjernike drugih vjera,
posebno za muslimane koji su znakovito prisutni na Balkanu. Svi su oni pozvani
ostvariti civiliziran suţivot, u meĊusobnom poštovanju.
5. Ti, Zagrebaĉka Crkvo, koja danas slaviš 900 godina milosti Gospodnje, pozvana
si, zajedno s drugim Crkvama u Hrvatskoj, da budeš apostol obnovljene sloge. Ne
podsjeća li nas Koncil da je Crkva “sakrament” ne samo prisnog jedinstva s Bogom
nego i jedinstva cijelog ljudskog roda? (usp. Lumen gentium, 1).
U ovim krajevima danas stavljanim na toliku kušnju, vjera mora ponovno postati
snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protjeĉu ovim zemljama.
Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protjeĉe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i
bosanskohercegovaĉku granicu te u Srbiji utjeĉe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka
koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama Istoĉne, Centralne i Zapadne
Europe. Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje
one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istoĉna i Zapadna,
koje upravo u tim krajevima oduvijek ţive zajedno.
U toj metafori rijeka moţemo zapaziti tragove puta kojim Bog od vas traţi da
kroĉite u ovom teškom povijesnom trenutku.
7. To je put jedinstva i mira koji nitko ne smije izbjegavati. Njega traţi sam razbor,
još prije vjere.
Nije li povijest stvorila tisuće neraskidivih veza meĊu vašim narodima? Vaši jezici,
iako razliĉiti, nisu li meĊu sobom tako bliski da se meĊusobno sporazumijevate i
razumijete više nego što je to sluĉaj u ostalim dijelovima Europe?
I sam zemljopisni poloţaj balkanskih zemalja nameće se kao graditelj mira, jer su
te zemlje obvezatan prolaz izmeĊu Bliskog Istoka i Srednje Europe. Upravo zbog toga,
u prošlim je stoljećima ovdje cvjetala trgovina, razmjena raznih dobara i poduzetništva,
i to sve na dobrobit i blagostanje svih. U toj perspektivi nalazi se i budućnost
Balkanskog poluotoka. U suradnji i solidarnosti narodi Balkanskog poluotoka moći će
se suoĉiti s mnogim problemima i riješiti ih. Napredak i dobro naroda na Balkanu
imaju samo jedno ime: mir!
8. Bez obzira na ljudske raĉune, na taj hitan zadatak, ti Zagrebaĉka Crkvo i Crkvo
u cijeloj Hrvatskoj, pozvana si jednim kategoriĉkim moralnim imperativom.
Imperativom koji se neodoljivo pojavljuje u svakoj vjerniĉkoj savjesti svaki put kada
usne izgovore molitvu “Oĉe naš”.
Tim nas je rijeĉima Krist uĉio kako se trebamo obraćati Bogu. “Oĉe“: rijeĉ slatka,
ali i vrlo zahtjevna! Ako nam je, dakle, Bog Otac, onda svi mi jesmo i moramo biti
braća. Prije svih razlika, prije svakog pripadništva, prije svake nacionalnosti, postoji
218
duboko temeljno jedinstvo koje ujedinjuje svako ljudsko stvorenje. Mi kršćani pozvani
smo da to jedinstvo svjedoĉimo posebnom snagom i odgovornošću.
Zar ne bi bila nedopustiva dvoliĉnost ponavljati “Oĉe naš” dok se gaje osjećaji
srdţbe i zavisti, ili ĉak namjere nasilja i osvete?
“Oĉe naš” uistinu sadrţi u srţi odreĊeni nacrt društva koje ne samo da iskljuĉuje
svako nasilje nego se u svakom svom obliku izgraĊuje prema naĉelima bratske
solidarnosti.
Rijeĉ je o društvu shvaćenom kao jedna velika obitelj, u kojem se pojedinci i grupe
osjećaju, bez ikakve diskriminacije, poštovani i voljeni. Ova kultura solidarnosti
prenosi se posebno preko iskustava u obitelji. MeĊunarodna godina posvećena obitelji
poziva nas da upravo obitelji posvetimo posebnu pozornost. Nuţno je da obitelji
postanu istinske “škole ljubavi”: obitelji duboko ujedinjene i otvorene cijelom društvu;
obitelji u kojima je ljudski ţivot prihvaćan sa svetim poštivanjem od trenutka zaĉeća i
gdje se odgaja za ljubav prema svakom ljudskom biću, bez podjele na prijatelje i
neprijatelje. Kad bismo ljubili samo one koji nas ljube - opominje nas Gospodin - kakvu
bismo plaću imali? “Zar i carinici ne ĉine to isto?” (Mt 5,47).
9. Ta divna slika društva izloţena je, naţalost, ljudskoj krhkosti. Zato nam i sama
molitva Gospodnja pokazuje pravi put kojim nam je krenuti nakon svakog našeg
posrtaja: to je put praštanja. “Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo duţnicima
našim”.
Predragi, moramo paţljivo razmišljati nad snagom rijeĉi “kako”, nad obećanjem i
nad prijetnjom koju taj prilog sadrţi. Prijetnja: samo ono srce koje se oslobodilo svake
mrţnje moţe primiti Boţje oproštenje. Obećanje: nema osude za onoga koji se, iako
kriv, pokaje i sam bude milosrdan prema svojoj braći.
Vrijeme je da Zagrebaĉka Crkva kao i cijela Crkva u Hrvatskoj, postane
promicateljica meĊusobnog oproštenja i pomirenja. “Traţiti oprost i sam oprostiti”: tako
bi mogla biti saţeta zadaća koja je pred svima, ako se ţele postaviti ĉvrste pretpostavke
za postizanje istinskog i trajnog mira.
10. To je, predraga braćo i sestre, predaja 900. obljetnice kršćanstva koju danas
slavite. Pozvani ste da budete dostojni nasljednici vjernika, vaših prethodnika, ugledavši
se na vaše muĉenike i svece.
Tu vam predaju danas ostavlja Petrov nasljednik dok vas toplo i srdaĉno
pozdravlja. Svoj pozdrav upravljam u ovom trenutku prije svega ĉasnom bratu kardinalu
Franji Kuhariću, vašem dragom Pastiru, njegovim pomoćnim biskupima i biskupima
cijelog hrvatskog episkopata koji su nazoĉni na ovoj svetoj misi. Pozdravljam i
svećenike, redovnike, redovnice i sve ĉlanove Boţjeg naroda, posebno mlade, bolesnike
i obitelji. Pozdravljam prognanike i sve one koji trpe zbog rata na Balkanu. Upućujem
svoj pozdrav i Predsjedniku Republike i predstavnicima vlasti, ĉija nazoĉnost na ovom
slavlju osnaţuje vrijednosti i znaĉenje neprekinutih veza i sklada izmeĊu hrvatskog
naroda i Svete Stolice.
11. Cijeli ovaj dragi narod preporuĉam zagovoru Presvete Djevice, toliko ĉašćene u
ovoj Nadbiskupiji i u cijeloj Hrvatskoj. “Majka Boţja od Kamenitih vrata”, zaštitnica
grada Zagreba, neka utvrdi nakane koje ova obljetnica budi u dušama pastira i vjernika
tako slavne Crkve.
Ono što osjećamo u ovom sveĉanom trenutku najbolje je izreĉeno u himnu hvale i
zahvale: “Tebe Boga hvalimo”. Taj drevni hvalospjev završava se zdušnim zazivom
Bogu da spasi svoj narod: “Spasi svoj narod, Gospodine”.
To je zaziv koji se danas diţe kao krik iz naših srdaca: spasi, Gospodine, svoj
narod koji ţivi u Hrvatskoj; spasi narode na Balkanskom poluotoku i sve one koji u bilo
kojem kraju Zemlje još traţe mir. Spasi, Gospodine, svoje narode!
219
Spasi nas, Gospodine. Samo se u tebe uzdamo: “U tebe se, Gospodine, uzdam, ne
daj da se ikada postidim!”
----------
OR, 12-13. rujna 1994, str. 8-9. (tal. pr.) i Dodatak - Dokumenti, str. III-IV;
GK, 18. rujna 1994, str. 3. i 5.
PAPA SVOJIM SRCEM, MIŠLJU I ŢELJOM UZ STANOVNIKE SARAJEVA
Pozdrav raznim skupinama na kraju sv. mise - 11. rujna 1994.
Na kraju ovog sveĉanog slavlja ţelim se obratiti hodoĉasnicima koji su došli iz

susjednih zemalja.
(Iz Italije)
Saluto i fedeli italiani, esortandoli a rinnovare sempre alle sorgenti del Vangelo il
loro inestimabile patrimonio di fede e di cultura cristiana.
(S njemaĉkog govornog podruĉja)

Herzlich begrüße ich Euch, liebe Pilger, die Ihr aus den deutschsprachigen Ländern
gekommen seid. Helft auch künftig mit und tragt nach Kräften dazu bei, daß die Würde
und die Rechte der Mitmenschen von allen Völkern und Nationen anerkannt und
respektiert werden.
(Iz Slovenije)
Vsem navzoĉim slovenske narodnosti izrekam prisrĉno dobrodošlico, z ţeljo da bi
bili v svoji deţeli ustvarjalci razvoja, utemeljenega na pristnih ĉlovekovih vrednotah.
(Iz MaĊarske)
Szivbol köszöntelek Benneteket, kedves magyar nyelvú zarándokok.
Legyetek továbra is a béke építoi a népek és a nemzetek között. Dicsértessék a
Jézus Krisztus.
(S Kosova)
Pĕrshēndes shtegtarēt e gjuhēs shqipe, duke uruar atyre pĕrparim qytetar nĕ
harmoni e paqe.
(Iz drugih europskih drţava)

Pozdravljam hodoĉasnike koji su došli iz Republike Ĉeške, iz Republike Slovaĉke
i iz Rumunjske, ţeleći im obilje mira i napretka u meĊusobnom ţivotu i radu.
Najsrdaĉnije pozdravljam Srpsku zajednicu u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj. Svim
njezinim ĉlanovima ţelim dobar i miran suţivot u ovoj zemlji i svako dobro od
Gospodina Isusa Krista, kojega zajedno priznajemo kao Boţanskog Spasitelja.
(Prognanicima iz Bosne i Hercegovine)

Na kraju, poseban pozdrav ţelim uputiti prognanicima iz Bosne i Hercegovine.
Njima ţelim izraziti svoju solidarnost i ohrabriti ih i još jednom ponoviti da ću im
uvijek biti bliz.
220
S njima ţelim podijeliti gorĉinu koju je u meni prouzrokovala ĉinjenica da sam

morao odgoditi programirani posjet Sarajevu.
Ţelio bih ponoviti svima koji ţive u muĉeniĉkom gradu Sarajevu da se ne osjećaju
napuštenima: s njima sam u molitvi, ĉitavim svojim srcem, mišlju i ţeljom da odem na
taj put ĉim mi to prilike dopuste.
Na kraju je Papa spontano nadodao na talijanskom jeziku još nekoliko rijeĉi koje
donosimo prevedene na hrvatski.
Sada ţelim još izraziti svoju zahvalnost svima onima koji su pripremili ovaj
veliĉanstven susret. Ţelim izraziti svoje divljenje nad vašim sudjelovanjem u ovoj
velikoj molitvi, zbog velike strpljivosti unatoĉ dosta toplom vremenu. Moj pohod je
kratak, samo jedan dan, ali je vrlo intenzivan. Nadam se da će u budućnosti biti moguće
da ponovno vidim vašu domovinu i razne gradove, razne Crkve koje ţive u Hrvatskoj.
----------
OR, 12-13. rujna 1994, str. 9. (tal. pr.) i Dodatak - Dokumenti, str. III.
MLADI SU POZVANI U PRVE REDOVE U IZGRADNJI MIRA
Papine riječi mladima uz “Anđeoski pozdrav” - 11. rujna 1994.
Draga mladeţi!
1. Došli ste ovamo u tako velikom broju da bi pokazali vašu ljubav prema Papi i
Crkvi. S velikom vas radošću pozdravljam. Hvala vam na srdaĉnom prijamu i na
mladenaĉkom oduševljenju!
Gledajući vaša lica, s uzbuĊenjem se sjećam velikog skupa koji se odrţao prošle
godine u Denveru, gdje sam imao prilike susresti tolike vaše vršnjake, pridošle iz
cijeloga svijeta. Bilo je to predivno, nezaboravno iskustvo. Dolazak tako velikog broja
mladih ljudi mogao je pobuditi zabrinutost glede javnog reda. Ali, Bogu hvala, sve se
odvilo u meĊusobnom poštivanju i u radosti slavlja. Mladi u Denveru bili su za svijet
jedan jasan znak. Znali su pokazati kako se moţe pripadati raznim narodima i
kulturama, a opet se razumjeti i voljeti, nadvladavajući sve poteškoće.
To iskustvo moţe biti oslonac i za vas. Ovdje, i na Balkanu, vi mladi pozvani ste u
prve redove u izgradnji mira. Da se postigne mir, postoji samo jedan put: slušati Isusa
Krista, dopustiti da vas proţme njegova milost. U tom duhu slijedeće godine ćemo se
uputiti u Manilu da bismo ĉuli rijeĉ uskrslog Gospodina: “Kao što je mene poslao Otac,
tako i ja šaljem vas” (Iv 20,21).
2. Predragi, Isus Krist je istina koja moţe dati smisao vašem ţivotu i nadu vašoj
budućnosti. On danas ponavlja vama, vašim obiteljima, vašem narodu, svoju uskrsnu
poruku: “Mir vama” (Iv 20,19). Mir je veliki Gospodnji dar. Da bismo ga primili,
potrebno je promijeniti srce, dopustiti da Bog u našem ţivotu bude uvijek na prvom
mjestu.
Kada ĉovjek odbacuje ili zapostavlja Boga, gotovo se neminovno poĉinje klanjati
ispraznim idolima. Poĉinje ĉak i oboţavati idole jedne nacije, jedne rase, jedne stranke,
da bi potom, u njihovo ime, opravdavao mrţnju, diskriminaciju i silu. Samo je Bog
siguran temelj ţivota i nepovredivog dostojanstva svakog ĉovjeka.
Predragi, Krist od vas danas traţi da odbacite te napasti. Dapaĉe, on vas zove da
budete svjedoci i graditelji mira. Prihvatite ovo teško ali i uzvišeno poslanje. Zato vas
221
poziva da ga sretnete i da ga upoznate, da biste, nakon što uspostavite s njim prisno

prijateljstvo, uzmogli navijestiti svima ĉudesna djela njegove ljubavi.
3. Sveta Marijo, Majko Boţja od Kamenitih vrata, “Decus singulare Croatiae”,
(“Jedinstvena diko Hrvatske”), ostani uz ove svoje sinove koji se u te uzdaju. Ti, koja si
“poĉetak boljeg svijeta”, milostivo pogledaj na njih. Neka po tvojoj pomoći uzmognu
velikodušno odgovoriti na poziv Otkupitelja.
Neka postanu, po tvojem zagovoru, vjerni vjesnici tvojega Sina, Kneza mira.
Obnovi im srca i ţivote, uĉvrsti ih u apostolskoj vjeri, da budu radosni svjedoci novih
vremena i pravi graditelji mira.
Saĉuvaj ih od svake opasnosti i od svakog ih zla oslobodi, o Djevice, slavna i
blagoslovljena. Amen!
----------
OR, 12-13. rujna 1994, str. 10. (tal. pr.) i Dodatak - Dokumenti, str. IV;
GK, 18. rujna 1994, str. 8.
IMAJTE HRABROSTI OPROSTITI!
Govor Svetog Oca na odlasku iz Zagreba - 11. rujna 1994.
gospodo predstavnici Vlade,
uzoriti gospodine Kardinale i draga braćo biskupi,
draga braćo i sestre!
1. Moj boravak meĊu vama bliţi se kraju. Prije nego se oprostimo, ţelim vam
najtoplije zahvaliti za ugodno gostoprimstvo koje ste mi priredili i za tolika oĉitovanja
prijateljstva i poštovanja koja su pratila ovaj moj kratak ali sadrţajan boravak u
Zagrebu.
Zahvaljujem ponajprije Bogu koji je htio da budem meĊu vama, da zajedno
proslavimo 900 godina ţivota Nadbiskupije i da mu zahvalimo što kroz tih devet
stoljeća vašoj Zajednici nikada nije uskratio svoje milosrĊe i svoju svemoguću pomoć.
Vama, gospodine Predsjedniĉe, i svim predstavnicima vlasti upućujem rijeĉ
zahvale za sve što je uĉinjeno da moj boravak u Zagrebu bude ugodan i koristan.
Vama, gospodine Kardinale, i vama dragim pastirima ove Crkve, hvala za opipljivo
svjedoĉenje vjere i ljubavi koje ste, zajedno s cijelom crkvenom Zajednicom, iskazali
Petrovu nasljedniku koji je ţelio s vama podijeliti osjećaje slavlja i nade.
Vama, vjernici ove drage Nadbiskupije i cijelog hrvatskog naroda, najsrdaĉnije
zahvaljujem i najtoplije vas sve pozdravljam.
Mir vama! To je ţelja koju ponavljam u trenutku povratka u Rim. Ovaj moj put
ţelio je biti hodoĉašće mira i zajedništva.
2. Dragi Hrvati, nakon susreta s vama još više cijenim vašu kršćansku i graĊansku
zauzetost. U vama sam susreo vjernike snaţne u kušnjama i velikodušne u preuzimanju
tereta i poteškoća tolikih osoba, pogoĊenih bolnim dogaĊajima ovih godina.
Osnaţeni iskustvima sazrelim kroz prošlost, koja nije uvijek bila obiljeţena
radosnim dogaĊajima, pozvani ste danas graditi bolju budućnost, aktivno sudjelujući u
javnom ţivotu i dajući vaš nezamjenjivi prinos uĉvršćenju demokratskog sustava,
dobrom funkcioniranju institucija, usavršavanju pravne drţave. Nikada nemojte
222
zaboravtiti da vjera pokazuje svoju plodnost kada je u stanju podrţavati inicijative

dobrote, snošljivosti i opraštanja.
Vaša povijest neka uistinu bude “uĉiteljica” sadašnjice. Vaši korijeni seţu u
tradiciju od više od 13 stoljeća vjernosti evanĊeoskim vrednotama. One su donijele
vašim preĊima plodove snošljivosti i razumijevanja, izraţene u poštivanju i suradnji sa
susjednim narodima, pa i onda kad se trebalo boriti da bi vaš narod ponovno postigao
samostalnost.
3. Budite na visini tih njihovih primjera. Tomu vas potiĉe sama suvremena povijest
i vaše zemlje i Europe. Ovo stoljeće znaĉilo je za mnoge narode teško i ĉesto muĉno
traţenje nezavisnosti i mira. DogaĊaji koji su se odigrali na europskom kontinentu
posljednjih godina snaţno su istaknuli nedvojbenu ĉinjenicu: bilo veliki, bilo mali
narodi, svi su oni dio velike obitelji naroda - mislimo prije svega na one europske - i
svaki narod ima pravo na opstanak. Imao sam prilike o tome govoriti prošle godine u
Tallinnu, za vrijeme mog posjeta baltiĉkim zemljama, naglasivši da su “prava ljudske
osobe i prava naroda temelji ljudske, kršćanske, demokratske i europske civilizacije”
(L'Osservatore Romano, 12. rujna 1993, str. 1). Svaki narod ima pravo na politiĉko
priznanje. Nisu u prošlosti nedostajala povijesna iskustva raznih europskih naroda
ujedinjenih u federalne drţave, kao što je to bila i Republika Jugoslavija: nakon Drugog
svjetskog rata, ona je bila ureĊena kao federacija Juţnih Slavena.
Narav je federacije da se pojedini narodi slobodno ujedinjuju u jednu drţavu. Ipak,
svaki od njih, u odreĊenim okolnostima i pod odreĊenim uvjetima, moţe izaći i
organizirati se kao samostalna drţava. To se dogodilo i 1991. u bivšoj jugoslavenskoj
federaciji. Svaka od republika koje su nastale kao plod tog procesa ima pravo na vlastitu
suverenost, koja joj ne moţe biti zanijekana od meĊunarodnog poretka.
Ako se ima pred oĉima te osnovne norme etiĉkopravnog meĊunarodnog poretka,
mora se jasno ustvrditi da rat koji je izbio na Balkanu, i koji još uzrokuje brojne ţrtve,
nema nikakvo opravdanje. Potrebno je zalaganje svih da što prije završi i da se pokrene
konstruktivni proces mira.
4. Dragi graĊani Zagreba, dragi Hrvati, uvijek gledajte naprijed! Imajte hrabrosti
oprostiti i prihvatiti bliţnjega. Oĉito, oprostiti ne znaĉi odustati od zakonskih sredstava
pravne drţave kojoj je duţnost voditi istragu protiv poĉinitelja zloĉina. Oprostiti znaĉi
osloboditi srce osjećaja osvete koja nije spojiva s izgradnjom kulture ljubavi u kojoj
sudjeluje svojim vlastitim prinosom svaki ĉovjek dobre volje.
Mir pretpostavlja da u temelju svake inicijative budu uvijek iskrena volja za
dijalogom, poštivanje prava svakog pojedinca i nacionalnih manjina, nastojanje na
meĊusobnoj snošljivosti. Budite ĉvrsto uvjereni da dobro mira ima svoj zadnji temelj u
srcu samoga Boga.
Sami ste neposredno iskusili u kakve zablude moţe pasti jedno društvo koje u
svoje temelje stavlja odbijanje Boga i prezir boţanskog zakona. Kada se to dogodi,
ĉovjek više nije prvotno dobro drţave, nego postaje objekt i sredstvo za postizanje
protuljudskih ciljeva. Prošlost i suvremena povijest uĉe nas da prava vjera u Krista daje
najsigurniji oslonac za oĉuvanje i promicanje ljudskog dostojanstva.
5. I vi, ţrtve rata: ranjenici, siroĉad, udovice, prognanici, izbjeglice, ostanite vjerni
Kristu patniku.
Gotovo prije 500 godina, Marko Marulić, otac hrvatske knjiţevnosti, u prilikama
sliĉnim današnjima izrazio je uţas vjernika pred tolikim patnjama koje su morali
podnositi. Obraćajući se Bogu, vapio je: “Tebi viĉemo tuţeći u plaĉu”, ali je potom
nastavio s kršćanskom nadom: “Ako s nami stati budeš, Gospodine, hoće se odrvati
narod ki sad gine”.
6. I vi, Hrvati, koji danas ţivite, moţete raĉunati na snagu koja dolazi od vjere.
223
U ovom trenutku, kad se ponovno vraćam u Vatikan, sa sobom kao uspomenu

nosim vaša lica, vaše oĉi u kojima sam ĉitao ţarku ţelju da se sadašnjica popravi i da
budućnost procvjeta. Svima, posebno mladeţi, još jednom dovikujem: budite hrabri!
Kao što su vaši preĊi imali snage izdrţati sve poteškoće utjeĉući se bogatstvu vjere,
tako i vi, kršćani Zagreba i Hrvatske, znajte uvijek naći u Kristovoj rijeĉi svjetlost i
snagu za graĊenje vaše budućnosti.
Tu svoju ţelju povjeravam zagovoru Djevice, koju vi u pjesmi zazivate “naša
Majko, naša Zoro zlatna”: neka Ona prati svaku vašu teţnju, neka vas Ona utješi i neka
podrţi svakog pojedinca na njegovu trnovitom putu.
Neka vas prati i moj blagoslov koji od srca podjeljujem vama, ovdje nazoĉnima,
vašim dragima i svim sinovima dragog hrvatskog naroda.
Bog blagoslovio Hrvatsku!
----------
OR, 12-13. rujna 1994, str. 11. (tal. pr.) i Dodatak - Dokumenti, str. IV;
GK, 18. rujna 1994, str. 14-15.
PAPA U HRVATSKOJ PROVEO TRENUTKE SNAŢNE DUHOVNE RADOSTI
Brzojav Svetog Oca Predsjedniku Republike Hrvatske, gosp. Franji Tuđmanu,

prilikom napuštanja hrvatskog zračnog prostora - 11. rujna 1994.
Napuštajući tlo Hrvatske poslije pastoralnog pohoda povodom 900. obljetnice

osnutka zagrebaĉke nadbiskupije, ţelim Vam, gospodine Predsjedniĉe, zahvaliti za
prijam koji ste mi pripravili u Vašoj dragoj zemlji, gdje sam proveo trenutke snaţne
duhovne radosti. Ţivo se sjećajući sveĉanog euharistijskog slavlja i susreta s
episkopatom, svećenicima, redovnicima, redovnicama, mladima, predstavnicima vlasti i
narodom, zahvalan Bogu za toliko dobro i zazivajući zagovor Djevice “Decus singulare
Croatiae” upućujem Vama i cijelom narodu posebni Apostolski blagoslov.
IVAN PAVAO II.

----------
OR, 12-13. rujna 1994, str. 11.
SVETI OTAC IVAN PAVAO II. O SVOM POHODU HRVATSKOJ
Ivan Pavao II. je 14. rujna 1994. govorio o svojem pohodu Hrvatskoj najprije
poljskim hodoĉasnicima u Bazilici sv. Petra, a nakon toga u Dvorani Pavla VI. i
svim ostalim hodoĉasnicima koji su se toga dana okupili na generalnoj audijenciji.
Nakon pozdrava i blagoslova pojedinim skupinama iz Poljske i podsjećanja
da je toga dana blagdan Uzvišenja Svetog Kriţa koji se na osobit naĉin slavi u
mnogim dijelovima Poljske, Papa je nastavio:
224
(...)
Dragi moji sunarodnjaci, ţelim dodati da sam prošle nedjelje, po prvi put poslije
dugo vremena, bio izvan Rima i izvan Italije. Išao sam k našoj braći Juţnim Slavenima -
Hrvatima i boravio u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu. Proboravio sam u tom gradu
jedan cijeli dan. Taj pohod Pape Hrvatskoj, Zagrebu, bio je već dugo oĉekivan. Hrvatski
katolici su ondje sudjelovali sa zanosom i u velikom broju. Molili smo zajedno,
zahvaljujući Bogu za dar krštenja, za dar kršćanstva koji su Hrvati primili moţda prvi
meĊu svim Slavenima. Sa stajališta vjere, krštenja, “stariji” su od nas nekoliko stoljeća.
Prošlo je više od 13 stoljeća otkada su prvi Hrvati, pristigli u njihove današnje zemlje sa
sjevera, iz okolice Krakowa, upoznali kršćanstvo i pristupili u Crkvu. Sklopili su
takoĊer jednu posebno ĉvrstu vezu s Petrovom Stolicom. To se moglo vidjeti i osjetiti
tijekom pohoda na svakom mjestu.
Mi Poljaci, zbog naše prošlosti, ĉesto se drţimo “predziĊem” kršćanstva. No, na
njih se to takoĊer odnosi. Moţda je kod njih to još naglašenije, jer je tijekom stoljeća
Balkanski poluotok bio napadan od muslimana mnogo više nego naše zemlje, osobito
istoĉne.
Podsjećam na sve to zbog povijesnih razloga i zbog veze koja nas spaja sa svom
našom juţnoslavenskom braćom: Hrvatima, Slovencima, Srbima koji su pravoslavne
vjere, sa stanovnicima Bosne i Hercegovine i ostalih balkanskih drţava.
Molimo zajedno s njima za mir na Balkanu. To je bila glavna tema naše molitve u
Zagrebu, molitva za mir.
Naţalost, prošlog ĉetvrtka nisam mogao ostvariti svoje putovanje u Sarajevo koje,
u odreĊenom smislu, danas predstavlja središnju toĉku rata na Balkanu. Pouzdajem se
da će jednog dana biti moguće to ostvariti. Moći ćemo tako, zajedno s našom braćom
pravoslavcima i muslimanima, moliti Boga za dar mira na Balkanu, za njihove zemlje,
za njihova puĉanstva i za cijelu Europu.
(...)
***
Papin uobiĉajeni govor na generalnoj audijenciji u Dvorani Pavla VI. u cijelosti je
bio osvrt na njegov pohod Hrvatskoj.
Draga braćo i sestre!

1. Kao što znate, prošle sam subote i nedjelje imao radost poći u Hrvatsku i
pohoditi zagrebaĉku Crkvu u povodu 900. obljetnice utemeljenja Nadbiskupije. Taj je
pohod, prema prvotnoj nakani, bio dio jednog šireg pastoralnog hodoĉašća koje je imalo
obuhvatiti takoĊer Beograd i Sarajevo.
Zahvaljujem Gospodinu koji mi je omogućio da donesem potporu i ohrabrenje
svima koji se zalaţu za mir na cijelom balkanskom podruĉju. Osim toga, ţelim ponovno
oĉitovati svoju zahvalnost onima koji su me pozvali u tu ljubljenu zemlju, na poseban
naĉin Predsjedniku gospodinu Franji TuĊmanu i zagrebaĉkom nadbiskupu kardinalu
Franji Kuhariću. Zahvaljujem takoĊer svima koji su suraĊivali za dobar ishod susreta i
vrlo brojnim vjernicima koji su se, i uz cijenu teških ţrtava, ţeljeli okupiti oko Petrova
nasljednika.
2. Hrvatski narod je bio prvi slavenski narod koji se susreo s kršćanstvom: za
njegovu su evangelizaciju, koja je zapoĉela već u sedmom stoljeću, skrb vodili
misionari pristigli iz Rima, a ona je osjetila i blagotvorni utjecaj svete braće Ćirila i
Metoda, apostola Slavena. Hrvatski narod je vrlo rano uspostavio odnose jedinstvenog
zajedništva sa Svetom Stolicom, koje se postupno razvijalo i produbljivalo tijekom
stoljeća. Papa Ivan X. obratio se prvom hrvatskom kralju Tomislavu (910-930),
nazvavši njegove podloţnike “najposebnijim sinovima Svete Rimske Crkve”. U doba
otomanskog prodora u Europu, Lav X. je udijelio Hrvatima naslov: “najĉvršći štit i
225
predziĊe kršćanstva”. To je naslov koji je imao svoje dublje i pravo znaĉenje u povijesti
vjere i svetosti koje je hrvatski narod znao ostvariti i koje izlazi vrlo dobro na vidjelo
takoĊer u devet stoljeća ţivota Zagrebaĉke Crkve.
3. Hrvatska je u ovom našem stoljeću bila zahvaćena dramom koja se odigrala na
Balkanu, u godinama izmeĊu dva svjetska rata, potom nakon Drugog svjetskog rata, u
zbivanjima jugoslavenske Federacije i njezine kasnije krize.
Velik lik Crkve u Hrvata u tim desetljećima patnje bio je zagrebaĉki nadbiskup
kardinal Alojzije Stepinac, koji je neustrašivom hrabrošću svjedoĉio privrţenost
EvanĊelju i vjernost Apostolskoj Stolici. Ali nije bio usamljen. S njim su toliki drugi
pastiri, sve do naših dana, znali zajedno dijeliti patnje naroda hrvatskog, hraneći u
svojim vjernicima plamen vjere i nade.
S tim istim nakanama nastavlja i danas djelovati Crkva u Hrvatskoj, iskreno
suraĊujući s drugim kršćanskim i nekršćanskim zajednicama i sa svim ljudima dobre
volje.
4. Predragi, taj ostvareni pohod oĉekivan je već dugo. Prethodilo mu je ţivo
razdoblje molitve, obiljeţeno brojnim pothvatima, meĊu kojima valja spomenuti onaj
“milijun krunica” za dobar uspjeh putovanja.
Vrhunac pohoda bilo je slavljenje svete mise. U njoj je sudjelovalo golemo
mnoštvo vjernika, koje je s velikim zanosom molilo, pjevalo i zazivalo Gospodinov
blagoslov da bi se moglo suoĉiti s poteškoćama sadašnjeg trenutka i graditi bolju
budućnost.
Oduševljenje mladeţi za mene je bio razlog utjehe i nade. U njemu sam ĉitao
spremnost novih naraštaja da prihvate i ostvare poruku pomirenja koju sam im uputio u
Kristovo ime. Ne mogu takoĊer ovdje ne spomenuti susret s izbjeglicama i
hodoĉasnicima iz stotinu i petnaest razorenih ţupa u Hrvatskoj, kao i s onima koji su
došli iz Bosne i Hercegovine, a kojima sam ponovno potvrdio svoju odluĉnu nakanu da
poĊem u Sarajevo ĉim to okolnosti dopuste.
Za mir u onim napaćenim zemljama vaţno je nastaviti moliti Boga ustrajno i s
pouzdanjem. Ali je takoĊer potrebno - kako sam snaţno podsjetio u Zagrebu - oprostiti i
traţiti oproštenje, ako se ţeli postići to neprocjenjivo dobro i poĉeti novo doba
uzajamnog sporazumijevanja i napretka. Na opraštanje nas obvezuje zajedniĉki poloţaj
djece jedinoga Oca nebeskog, koji ne iskljuĉuje nikoga iz njeţnosti svoje ljubavi, bez
obzira na rasu, kulturu, nacionalnost.
Sve vas pozivam da se sjedinite sa mnom u molitvi Bogu za ljubljenu Zagrebaĉku
Crkvu, za stanovnike Hrvatske i osobito za puĉanstva Sarajeva i Bosne i Hercegovine,
koji u mojem srcu imaju posebno mjesto.
Neka Presveta Djevica, Kraljica mira, u svim dijelovima Balkana poţuri trenutak
pomirenja i neka se svima otvori ţuĊeno vrijeme pravednog i trajnog mira u uzajamnom
poštivanju i solidarnosti.
----------
OR, 15. rujna 1994, str. 4 i 5; GK, 25. rujna 1994, str. 1.
NEKA U KRISTOVO IME PONOVNO ZAVLADA RAZUMIJEVANJE I MIR!
Papin pastirski pohod Apuliji - 17. i 18. rujna 1994.
Ivan Pavao II. je 17. i 18. rujna 1994. bio u pohodu juţnotalijanskoj
nadbiskupiji i gradu Lecce u pokrajini Apuliji. Nakon dolaska u taj grad, u govoru
226
kojim se obratio predstavnicima drţavne i gradske vlasti i okupljenom narodu,

upravio je misao i na drţave s druge strane Jadranskog mora, a u propovijedi na
euharistijskom slavlju drugoga dana pozvao je nazoĉne da svoj pogled uprave na
puĉanstva pogoĊena ratom na Balkanu i u Ruandi.
Iz Papinih govora donosimo dijelove koji se na to odnose.
(...)
5. S ovog povlaštenog mjesta motrenja, kao što je pokrajina Apulija, upravljam
svoju srdaĉnu misao na drţave koje se nalaze na drugoj obali Jadrana. Mislim na
ljubljenu Albaniju, mladu u svojoj ponovno pronaĊenoj demokraciji; na Grĉku,
svjetionik civilizacije i sestru u vjeri; na uzburkana podruĉja Balkana, i osobito na
Sarajevo, grad muĉenik na izmaku ovog tisućljeća. Svima ţelim ponoviti navještaj koji
predstavlja srţ evanĊeoske poruke: Krist je naš mir, jer je od nas uĉinio jedan nov
narod, porušivši zid neprijateljstva (usp. Ef 2,14-18). Neka u njegovo ime ponovno
procvjeta sporazumijevanje meĊu osobama i društvenim skupinama i neka konaĉno opet
zavlada mir!
(...)
***
(...)
6. S osjećajem obnovljene evanĊeoske odgovornosti i iskrenog obraćenja,
pripremimo se za podizanje kaleţa spasenja. Uĉinit ćemo to pogledom upravljenim
prema narodima u ratu, a osobito prema izmuĉenim puĉanstvima Balkana i Ruande.
Uĉinit ćemo to proširujući pogled na narode cijele Zemlje, svjesni da je euharistijska
ţrtva ĉvrsti vez koji zbratimljuje ljude jer je znak i djelotvorno sredstvo spasiteljske
Boţje ljubavi.
(...)
----------
OR, 19-20. rujna 1994, str. 5 i 7; GK, 25. rujna 1994, str. 4.
POVRATAK IZBJEGLICA I PROGNANIKA VLASTITIM KUĆAMA

UVJET JE USPOSTAVE MIRA
Sudionici u generalnoj audijenciji 21. rujna 1994. bila su i djeca izbjeglice iz

Hrvatske i Bosne i Hercegovine i skupina drugih hodoĉasnika. Papa ih je
pozdravio i posebno poţelio izbjeglicama i prognanicima povratak vlastitim
domovima.
Srdaĉno pozdravljam djecu izbjeglice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji su

ovih dana gosti u Portoferraiju, te skupinu lijeĉnika iz Mostara.
Predragi, moj je pozdrav praćen ţarkom molitvom Bogu da udijeli mir u pravdi
svemu napaćenom puku Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i da patnje onoga mnoštva
izbjeglicâ i prognanikâ zamijeni radošću povratka vlastitom domu što je, inaĉe, jedan od
uvjetâ uspostave pravoga mira.
227
Vama, ovdje nazoĉnima i ĉlanovima vaših obitelji podjeljujem svoj apostolski

blagoslov.
----------
OR, 22. rujna 1994, str. 5.
DJECI IZ BOSNE I HRVATSKE PAPA ŢELI BUDUĆNOST MIRA I PRAVDE
Nakon molitve “AnĊeoskog pozdrava” i podijeljenog apostolskog blagoslova

okupljenim vjernicima u dvorištu Papinske palaĉe u Castel Gandolfu, Sveti Otac je
uputio pozdrav pojedinim skupinama, a meĊu njima i skupini djece iz Bosne i
Hercegovine i Hrvatske.
Njima se obratio sljedećim rijeĉima:
(...)
Radosno doĉekujem skupinu djece koja dolaze iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske,
goste obitelji u Portoferraiju. Ţelim im sretan boravak i budućnost mira i pravde, a
organizatorima ĉestitam na toj gesti solidarnosti.
----------
OR, 26-27. rujna 1994, str. 5.
RAT U BOSNI I HERCEGOVINI POTAMNJUJE POVIJEST

CIVILIZIRANOG SVIJETA I EUROPE
Generalnoj audijenciji bila je nazoĉna i skupina mladih iz Livna.

Pozdravljajući ih, Papa je potvrdio da stalno moli za mir u Bosni i Hercegovini i u
Hrvatskoj te da je solidaran sa svima koji pate.
Od svega srca pozdravljam skupinu Hrvata iz Livna, u Bosni i Hercegovini!

Na povratku kući ponesite sa sobom svjedoĉanstvo moje stalne molitve za mir u
Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj, moje solidarnosti s onima koji ţive u gradovima i
selima odsjeĉenim od svijeta, sa svim prognanicima i izbjeglicama te sa svima koji pate
zbog rata što već više od tri godine potamnjuje povijest civiliziranog svijeta i Europe.
Svima vam podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
OR, 29. rujna 1994, str. 5.
228
MIR NIJE UTOPIJA, ON JE MOGUĆ AKO GA SE STVARNO ŢELI
Papinsko vijeće za pravdu i mir (Justitia et Pax) odrţalo je koncem rujna

1994. plenarni sastanak na kojem je razmatrana tema “Crkva prema velikim
promjenama u svijetu”. Ivan Pavao II. je 30. rujna primio sudionike skupa u
zasebnu audijenciju u Papinskoj palaĉi u Castel Gandolfu. U govoru koji je tom
zgodom odrţao posebno je naglasio da, nasuprot osjećajima nestalnosti i
nesigurnosti, prouzrokovanim stanjem u svijetu, Crkva treba svjedoĉiti nadu.
Podsjetio je i na svoje planirano putovanje u Sarajevo i na pastoralni pohod što ga
je uĉinio Hrvatskoj, kojom je prilikom govorio o mogućnosti mira.
Dragi kardinali,
draga braćo u episkopatu,
dragi prijatelji!
1. (...) Ova mi audijencija dopušta da vam osobno izrazim svoju zahvalnost za vaše
plemenito sudjelovanje u brojnim inicijativama Apostolske Stolice koja ţeli pomoći
ljudima da se ponašaju u duhu evanĊeoskog blaţenstva “graditeljâ mira” (Mt 5,9). Pred
samo nekoliko tjedana, prije pohoda koji sam namjeravao uĉiniti Sarajevu i onoga koji
sam uĉinio Zagrebu, EvanĊelje mira je pobudilo snaţnu molitvu i ţarki poziv na
praštanje. Djelo mira, u okviru pastoralnog poslanja Crkve, treba za sve vjernike postati
zadatak uvijek sve konkretniji.
2. Vaše razmišljanje je opravdano usredotoĉeno na glavne promjene koje su u
tijeku u svijetu. Na paradoksalan naĉin, uistinu, kraj bipolarnog sustava - o kojem sam
govorio u enciklici Centesimus annus - umjesto da pogoduje ulasku u jedno razdoblje
mira, doveo je do duboke promjene svjetskih ravnoteţa. I to pobuĊuje osjećaj
nestalnosti i nesigurnosti koji katkad postiţe to da pothranjuje odreĊeno ţaljenje za
onim što je s pravom nazivano ravnoteţa straha. Pred tom novom i zabrinjavajućom
situacijom ne treba gubiti nadu niti odustati od zalaganja. Naprotiv, kršćanska nada
poziva na hrabrost; treba ispitati svjetsku situaciju s uvjerenjem da je moguće ići prema
istinskom razvitku i prema trajnom miru, u poštivanju ĉovjeka i stvorenja. Cijela je
Crkva pozvana da ima nadu i pouzdanje za djelovanje na tom podruĉju. U tom sam
duhu u Zagrebu izrazio kršćansko uvjerenje da mir nije utopija nego da je moguć ako ga
se stvarno ţeli, dok je rat lišen bilo kakvog opravdanja.
(...)
----------
OR, 30. rujna 1994, str. 5
KRUNICA S PAPOM ZA MIR U SARAJEVU I BOSNI I HERCEGOVINI
Moljenje krunice u Vatikanu - 1. listopada 1994.
U Dvorištu sv. Damaza se 1. listopada uveĉer okupilo više od 2000 vjernika

da s papom Ivanom Pavlom II. mole krunicu, uobiĉajenu za prvu subotu u mjesecu.
S nekoliko uvodnih rijeĉi Sveti Otac je potaknuo moljenje krunice i naznaĉio dvije
229
posebne nakane: uspješno odvijanje Sinode biskupa koja je imala zapoĉeti

sljedećeg dana te mir u Sarajevu i cijeloj Bosni i Hercegovini.
Evo tog Papinog kratkog uvoda.
Predraga braćo i sestre, zahvaljujem vam za vašu nazoĉnost veĉeras na moljenju

krunice.
Sretnom podudarnošću, danas je prvi dan listopada, mjeseca misionarskog i
mjeseca posvećenog svetoj krunici. Potiĉem vas, stoga, ovdje nazoĉne i sve vjernike -
na osobit naĉin mislim na obitelji - da ponovno otkrijete ovaj oblik marijanske
poboţnosti koja nas vodi da razmatramo tajne Kristova ţivota Marijinim srcem.
Veĉeras vam ţelim predloţiti dvije posebne nakane. Molimo najprije za uspješno
odvijanje zasjedanja Sinode biskupa koja će sutra zapoĉeti i imati za temu: “Posvećeni
ţivot i njegovo poslanje u Crkvi i svijetu”.
Druga nakana je mir u Sarajevu i cijeloj Bosni i Hercegovini. Ţelim pozvati
vjernike i kršćanske zajednice cijeloga svijeta da se osjete duhovno sjedinjeni s
vjernicima Sarajeva koji će, kako je izjavio nadbiskup mons. Vinko Puljić, tijekom
listopada uzdizati ustrajne zazive Kraljici krunice da isprosi od Boga dar pomirenja i
mira za njihov grad i za cijelo podruĉje Balkana.
----------
OR, 3-4. listopada 1994, str. 5; GK, 9. listopada 1994, str. 4.
MOLITVA DA HRVATSKA I BOSNA I HERCEGOVINA

POSTANU PREBIVALIŠTE MIRA U PRAVDI
Papa je na generalnoj audijenciji, odrţanoj na Trgu sv. Petra, uputio pozdrav

skupini hodoĉasnika iz Hrvatske i pozvao na molitvu Kraljici krunice za mir u
Pozdravljam ĉlanove Hrvatskoga pjevaĉkog društva “Lipa” iz Osijeka, grada koji

dobro pozna strahote sadašnjega rata u srcu Europe. Predragi, neka se u ovom mjesecu,
posvećenu svetoj krunici, nastave uzdizati ţarke molitve Bogu, našemu Ocu, da po
zagovoru Kraljice svete krunice, koja je i Kraljica mira, Hrvatska i Bosna i Hercegovina
te cijela jugoistoĉna Europa što prije postanu prebivalište mira u pravdi.
Zazivajući na vas Boţji blagoslov, blagoslivljem takoĊer i sve izbjeglice i sve koji
pate zbog rata.
----------
OR, 20. listopada 1994, str. 5; GK, 30. listopada 1994, str. 4.
230
BUDUĆNOST GRADITI NA ZDRAVIM TEMELJIMA PROŠLOSTI
MeĊu hrvatskim hodoĉasnicima, nazoĉnim na generalnoj audijenciji 26.

listopada 1994, bili su i “Prijatelji starina” iz Vinkovaca. Papa im se zasebno
obratio.
Dragi “Prijatelji starina” iz Vinkovaca, od srca vas pozdravljam. Dobro došli!

Vaše zanimanje za prošlost neka vam pomogne otkriti zdrave korijene na kojima se
moţe graditi budućnost dostojna ĉovjeka. U tome će vam sigurno od velike pomoći biti
bogata kršćanska povijest vašega naroda, koja pruţa brojne primjere vjere i kulture.
Na svakoga pojedinog od vas zazivam Boţji blagoslov.
----------
OR, 27. listopada 1994, str. 5.
SNAGU ZA SUOĈAVANJE S MATERIJALNIM I MORALNIM TEŠKOĆAMA

PRONAĆI U KATOLIĈKOJ VJERI
Poslije molitve “AnĊeoskog pozdrava” i podijeljenog apostolskog blagoslova

nazoĉnima, Sveti Otac je posebno pozdravio neke hodoĉasniĉke skupine, a meĊu
njima i skupinu iz Hrvatske.
Od srca pozdravljam skupinu hodoĉasnika koji su došli iz Labina u Hrvatskoj.

Predragi, ţelim vam da u katoliĉkoj vjeri naĊete snagu potrebnu da se suoĉite s raznim
materijalnim teškoćama i poglavito teškoćama moralne naravi što su ih uzrokovali rat i
prijašnje doba totalitarizma u vašoj zemlji. Vama i vašim obiteljima udjeljujem svoj
apostolski blagoslov.
----------
OR, 31. listopada - 1. studenoga 1994, str. 5; GK, 13. studenoga 1994, str. 3.
ETNIĈKI I VJERSKI RAZLIĈITI NARODI BOSNE I HERCEGOVINE

SPOSOBNI SU ŢIVJETI ZAJEDNO
U Dvorani Pavla VI. bili su na generalnoj audijenciji 2. studenoga 1994. i

hodoĉasnici iz Hrvatske, a takoĊer i igraĉi i rukovodstvo nogometnog kluba
“Sarajevo” iz glavnoga grada Bosne i Hercegovine.
231
Ivan Pavao II. je zasebno pozdravio na hrvatskom jeziku hodoĉasnike iz

Hrvatske, a na kraju, na talijanskom jeziku, obratio se i Udruzi “Prijatelji bez
granica” (“Amici senza confini”) iz Parme koja je ugostila nogometaše
“Sarajeva”.
Od srca pozdravljam sve hrvatske hodoĉasnike, poglavito nastavnike i uĉenike

Tekstilne škole u Osijeku.
Predragi, svetkovina Svih Svetih, koju smo juĉer proslavili, i današnji spomen svih
vjernih mrtvih, neka u svakome od vas rasplamsaju oganj katoliĉke vjere da budete sve
bolji svjedoci EvanĊelja blaţenstava u osobnom, obiteljskom i društvenom ţivotu.
Sve vas blagoslivljam. Hvaljen Isus i Marija!
***
Drago mi je što mogu uputiti srdaĉnu dobrodošlicu i Udruzi “Prijatelji bez granica”
iz Parme koja je primila nogometnu momĉad Sarajeva, glavnoga grada Bosne i
Hercegovine, podruĉja koje, naţalost, još razdire besmisleni bratoubilaĉki sukob.
Poduzetnost duha koji vidi ujedinjene talijanske i bosanske graĊane u sportskim i
humanitarnim manifestacijama, kao i sam etniĉki i vjerski sastav nogometnog
predstavnika Sarajeva, rjeĉita su svjedoĉanstva kako su razliĉiti narodi sposobni ţivjeti
zajedno i pridonositi izgradnji otvorenijeg i pristupaĉnijeg društva. Neka ovo vaše
hvalevrijedno nastojanje bude znak nade za sve.
----------
OR, 2-3. studenoga 1994, str. 5.
MIR JE DRAGOCJEN BOŢJI DAR I ZA NJEGA TREBA MOLITI
Prilikom odrţavanja 6. generalne skupštine “Svjetske konferencije religija za

mir”, Ivan Pavao II. je 3. studenoga 1994. govorio sudionicima o vjerskoj slobodi i
o prinosu religija unapreĊenju mira. U govoru je spomenuo nasilja koja se ĉine u
Bosni i Hercegovini i u drugim podruĉjima svijeta te pozvao na neprekidnu molitvu
za mir.
Dragi prijatelji!
(...)
5. Mir je dragocjen Boţji dar što ga treba traţiti u molitvi i s poštovanjem
promicati. To je bilo uvjerenje koje me vodilo, u listopadu 1986, da pozovem vjerske
poglavare u Asiz, na post i molitvu za mir u svijetu. Na tom znamenitom susretu
sudjelovali su neki od vas. Pred sadašnjom tragedijom nasilja u Bosni i Hercegovini i u
Ruandi, i u mnogim drugim mjestima koja su pogoĊena u cijelom svijetu, molimo
neprestano za mir. Oni koji mole za ovaj dar, u poniznosti i istini, posvećuju se
promicanju mira.
(...)
----------
OR, 4 studenoga 1994, str. 4.
232
TRAGEDIJA HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE

OD ODGOVORNIH TRAŢI OBJAŠNJENJE
Nazoĉna na generalnoj audijenciji bila je i brojna skupina iz Hrvatske. U

pozdravu koji je Sveti Otac uputio naroĉito su dirljive bile rijeĉi upravljene ratnim
invalidima.
Srdaĉno pozdravljam sve hrvatske hodoĉasnike, meĊu njima su uĉenici Klasiĉne

gimnazije u Puli te ĉelnici i osoblje Hrvatskoga drţavnog arhiva u Zagrebu.
Na poseban pak naĉin pozdravljam skupinu ratnih invalida koji na svojemu tijelu
nose vidljive tragove ogromne tragedije što je zahvatila puĉanstvo Hrvatske i Bosne i
Hercegovine. Predragi, vaš tihi krik mira još jedanput traţi objašnjenje od savjesti
odgovornih u narodima i u meĊunarodnoj zajednici, podsjećajući da se budućnost
narodâ i ĉovjeĉanstva moţe graditi samo mirom utemeljenim na istini, na pravdi i na
poštivanju neotuĊivih prava pojedinaca i narodâ.
Svoj blagoslov vama i vašim obiteljima pratim ţarkom molitvom Bogu za pravi
mir posvuda gdje su ratovi ili gdje postoje opasnosti od oruţanih sukoba.
----------
PONOVNO IZRAŢENA PAPINA ŢELJA DA NJEGOV POHOD HRVATSKOJ

PRIDONESE USPOSTAVI MIRA
Obraćajući se na generalnoj audijenciji skupini hodoĉasnika iz hvarske

biskupije, Sveti Otac se još jednom osvrnuo na svoj pastirski pohod Hrvatskoj i
poţelio da on urodi obilnim plodovima.
Od srca vas pozdravljam, dragi hodoĉasnici hvarske biskupije koji ste, predvoĊeni
generalnim vikarom, došli u Rim zahvaliti za moj nedavni pastirski pohod vašoj
domovini Hrvatskoj.
Neka Bog, po zagovoru Blaţene Djevice Marije, udijeli da taj nezaboravni milosni
dogaĊaj urodi obilnim plodovima vjere, ufanja i ljubavi te pridonese uspostavi
pravednoga mira i u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i na cijelom
podruĉju jugoistoĉne Europe.
Vama i vašim obiteljima vrlo rado podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
233
PAPIN POZIV DA PRESTANE SLIJEPO NASILJE KOJE NAGRĐUJE

ĈOVJEKA I CIJELO ĈOVJEĈANSTVO
Novi švedski ambasador pri Svetoj Stolici, gosp. Carl Torsten Wilhelm Örn,
predao je vjerodajnice 17. studenoga 1994. U nagovoru što ga je tom prilikom
odrţao, Ivan Pavao II. je spomenuo zauzimanje švedskih vlasti u pronalaţenju
rješenja za sukobe u bivšoj Jugoslaviji.
Evo dijela iz Papina govora koji se na to odnosio.
(...)
Na kraju ovog XX. stoljeća, nakon mnogostrukih iskušenja i rana koje su obiljeţile
Europu, vaţno je pronaći nove putove kako bi se ţivjelo u većoj solidarnosti i u slozi;
ţelio bih podcrtati zauzimanje švedskih vlasti u tom pravcu, osobito njihovo
sudjelovanje u organizacijama kao što je Konferencija o sigurnosti i suradnji u Europi
koju ste vi spomenuli. Ne zaboravljam da je vaša zemlja jedan od glavnih djelatnika
teškog pronalaţenja mira u zemljama bivše Jugoslavije. Dopustite mi da odam priznanje
za strpljivo obavljani posao u pokušaju da se sukobi riješe dijalogom i pregovorima,
puštajući protivnicima da se dogovore i da si pruţe ruku. Pozivam iz svega glasa na
prestanak neprijateljstava i trke u naoruţanju u Europi, kao i na cijelom planetu, da
konaĉno prestane slijepo nasilje koje nagrĊuje ĉovjeka i cijelo ĉovjeĉanstvo.
(...)
----------
OR, 18. studenoga 1994, str. 5.
PROMICATELJI ISTINSKIH VRIJEDNOSTI LJUDSKOGA ŢIVOTA
Na generalnoj audijenciji, na završetku kateheze koju je uputio svim

nazoĉnima, Papa je izrekao nekoliko rijeĉi i hrvatskim hodoĉasnicima.
Srdaĉno pozdravljam sve hrvatske hodoĉasnike. Dobro došli!

Prvom Veĉernjom slijedeće nedjelje poĉet će nova bogosluţna godina i vrijeme
Došašća. Ţarko ţelim da obnovljeno sudjelovanje u otajstvima spasenja i Boţje ljubavi
prema ljudima za sve vas urodi obiljem milosti te da iskusite istinske vrijednosti
ljudskoga ţivota i budete njihovi promicatelji u svojim obiteljima i u društvu.
Neka vas u tome uvijek prati moj apostolski blagoslov.
----------
OR, 24. studenoga 1994, str. 5.
234
UZDIGNUĆE NADBISKUPA VINKA PULJIĆA U ĈAST KARDINALA

I PAPINA SOLIDARNOST S PUĈANSTVOM BOSNE I HERCEGOVINE
Redovni konzistorij - 26. studenoga 1994.
Ivan Pavao II. je 30. listopada 1994, prilikom molitve “AnĊeoskog

pozdrava”, obznanio svoju odluku da 26. studenoga 1994. odrţi konzistorij na
kojem će imenovati 30 novih kardinala iz 24 drţave svijeta. Saopćio je i imena svih
koje će uzdići u ĉast kardinala, a meĊu njima je bio i mons. Vinko Puljić,
vrhbosanski nadbiskup iz Sarajeva.
Na konzistoriju u Dvorani Pavla VI., na kojem je obavljeno imenovanje i ĉin
podjeljivanja kardinalske ĉasti, Sveti Otac je odrţao prigodni govor u kojem je
prikazao ulogu i sluţbu kardinala u Crkvi, a podsjetio je i na tešku prošlost ili
sadašnje nevolje u nekim mjesnim Crkvama ili drţavama iz kojih novoimenovani
kardinali potjeĉu. I opet je poseban naglasak stavio na prilike u Bosni i
Hercegovini.
(...)
5. Štovana braćo! Uistinu sam radostan što ovom prilikom mogu s ljubavlju
pozdraviti svakoga od vas, zajedno s crkvenim zajednicama ĉiji ste vi pastiri, ili iz kojih
dolazite. MeĊu vama su velikodostojnici koji već duţe vrijeme pruţaju dragocjeno
sluţenje Svetoj Stolici, pastiri koji vode kršćanske zajednice bogate poviješću i poznate
po svom trpećem i odvaţnom evanĊeoskom svjedoĉenju, velikodostojnici koji po prvi
put osiguravaju svojim zajednicama iz kojih dolaze nazoĉnost i glas u kardinalskom
zboru; meĊu novoizabranima ima takoĊer glasovitih predstavnika katoliĉke kulture i
teologije.
Tumaĉem vaših osjećaja bio je predragi kardinal Nasrallah-Pierre Sfeir kojemu
srdaĉno zahvaljujem za dirljive rijeĉi što mi ih je uputio. On je, osim toga, iznova
potvrdio zalaganje svakoga od novih kardinala da ostane vjeran vlastitom pozivu
pastira, u punoj i velikodušnoj suradnji s Apostolskom Stolicom.
Ovog trenutka misao nam ide, naravno, s posebnom pozornošću na svaku
kršćansku zajednicu teško iskušavanu. Mislim na vjernike koji se nalaze u Libanonu,
gdje doţivljavaju u vlastitom tijelu posljedice teških problema vezanih uz politiĉku
situaciju na Bliskom Istoku; mislim na Crkve Istoka koje su godinama morale podnositi
proganjanja i muĉenja ateistiĉkog i totalitarnog reţima; mislim na katolike Vijetnama i
Kube koji daju hrabro svjedoĉanstvo vjernosti Kristu i tihog sluţenja braći usred
mnogih poteškoća; mislim posebno na kršćane Sarajeva i Bosne i Hercegovine u kojoj,
na ţalost, još uvijek nije zaustavljena rušilaĉka tutnjava oruţja i gdje nastavlja i dalje
teći tolika neduţna krv, a da se ne nazire nikakva perspektiva mira.
Vaša nazoĉnost, poštovana braćo, velik je znak nade: ona oznaĉava da je cijela
Crkva, sa svojim molitvama i sa solidarnošću, uz onoga koji trpi. Crkva i Papa su
posebno solidarni s braćom i sestrama ljubljene zemlje Bosne i Hercegovine, simbolom
besmislenih bratoubilaĉkih borbi koje okrvaruju Europu i svijet. Gledaju na to podruĉje
s kršćanskim pouzdanjem i mole od milosrdnog Boga došašće ţeljenoga pomirenja i
mira za narode koji su ukljuĉeni u sukob.
(...)
----------
OR, 27. studenoga 1994, str. 4; GK, 4. prosinca 1994, str. 10-11.
235
ZNAK PAPINE BLIZINE KATOLICIMA I SVEMU NAPAĆENOM

PUKU BOSNE I HERCEGOVINE
Sveti Otac je 28. studenoga 1994. primio u zasebnu audijenciju kardinala

Vinka Puljića zajedno s ostalim bosansko-hercegovaĉkim biskupima, zatim
svećenicima, redovnicima i redovnicama, bogoslovima i njihovim odgojiteljima,
rodbinom kardinala Puljića i vjernicima iz Bosne i Hercegovine koji su bili
nazoĉni uzdignuću sarajevskog nadbiskupa u ĉast kardinala.
Papa se nazoĉnima obratio najprije na hrvatskom jeziku, a potom je na
talijanskom jeziku izrekao nekoliko rijeĉi upućenih takoĊer svemu puku napaćene
Bosne i Hercegovine.

S ljubavlju i od srca pozdravljam novoga kardinala Vinka Puljića i sve koji ga
okruţuju u ovoj sveĉanoj prigodi: pomoćnoga vrhbosanskog biskupa monsinjora Peru
Sudara, svećenike, redovnike, redovnice i vjernike svjetovnjake Nadbiskupije, svu
rodbinu te poglavito pitomce bogoslovskoga sjemeništa crkvene pokrajine u Bosni i
Hercegovini.
Imenovanje nadbiskupa Vinka Puljića kardinalom, osim što svjedoĉi o poštovanju
koje gojim prema njegovoj odvaţnoj apostolskoj revnosti, istodobno ţeli biti znak moje
blizine katolicima u Sarajevu i u cijeloj Bosni i Hercegovini kao i svemu puku
napaćenom zbog rata koji se, upravo ovih dana, rasplamsava i razbuktava na
zabrinjavajući naĉin.
Iako mi današnji susret pruţa prigodu da duhovno zagrlim sav taj dragi narod, ipak
u mojemu srcu ostaje trajna ţelja da osobno odem u Sarajevo ĉim to bude moguće, kako
bih i djelom oĉitovao svoju blizinu i svoje zalaganje da se svakako postignu pomirenje i
mir.
Vas, svećenici, redovnici, redovnice i vjernici svjetovnjaci, od srca potiĉem da
neprestano budete potpora kardinalu Vinku Puljiću i da jedni drugima pomaţete u
svjedoĉenju za EvanĊelje u uvjetima koji sigurno nisu laki, posebno u sadašnje doba.
Vama, dragi bogoslovi, nado budućnosti Katoliĉke Crkve u vašoj domovini,
preporuĉujem da ĉuvate ţivim plamen ljubavi prema Kristu na ĉiji ste poziv odgovorili,
i prema mjesnoj Crkvi kojoj se pripravljate sluţiti. U molitvi i unutrašnjoj stezi nauĉite
biti spremni i na ţrtve koje će vaša buduća svećeniĉka sluţba od vas zahtijevati.
I vas, dragi profesori i odgojitelji, ţelim potaknuti da svojim ţivotom i svojim
sluţenjem znadete pruţati primjer privrţenosti Kristu i vjernosti Crkvi, pripravljajući
povjerene vam mladiće da budu pravi pastiri naroda Boţjega, po uzoru na Dobroga
Pastira, pozvani da budu dionici njegova jedinog svećeništva.
Novom kardinalu, vama ovdje nazoĉnima i svim katolicima u Bosni i Hercegovini
oĉinskom ljubavlju podjeljujem svoj blagoslov!
***
Moram dodati da ovaj blagoslov podjeljujem ne samo katolicima u Bosni i
Hercegovini nego i svim vašim sugraĊanima, i pravoslavnim kršćanima, i muslimanima.
Svima, dakle. Svakodnevno hodoĉastim u mislima u vašu domovinu, u vašu domovinu
u uţem i u širem smislu, moleći Djevicu Mariju da ono tako znakovito mjesto u
povijesti Europe, Sarajevo, postane znakom mira na kraju ovoga stoljeća.
----------
OR, 28-29. studenoga 1994, str. 9; GK, 11. prosinca 1994, str. 1 i 4.
236
PJEVANJEM ŠIRITI PORUKU NADE
Generalnoj je audijenciji, uz skupinu hodoĉasnika iz Splita, bio nazoĉan i

mješoviti zbog “Trebević” iz Sarajeva. Uz rijeĉi pozdrava, Papa je poţelio da se
okonĉa rat i da puĉanstva Bosne i Hercegovine i Hrvatske budu pošteĊena novih
patnji.
Srdaĉno pozdravljam skupinu hodoĉasnika iz Splita.

Jednako tako pozdravljam i ĉlanove mješovitoga zbora “Trebević” Hrvatskoga
kulturnog društva “Napredak” iz Sarajeva. Predragi, ne prestanite svojim pjevanjem
širiti poruku nade meĊu svojim sugraĊanima, kao što ste to ĉinili tijekom svih
dosadašnjih dugih ratnih dana u Sarajevu, zalaţući se za pravedan mir. Vaša nazoĉnost
ovdje poziv je na hitnu solidarnost ljudi dobre volje da bi se okonĉao taj neljudski rat i
da bi se sve drago puĉanstvo ratom zahvaćenih podruĉja Bosne i Hercegovine i
Hrvatske poštedjelo novih patnji.
Podjeljujem svoj apostolski blagoslov vama ovdje nazoĉnima, vašim obiteljima i
cijeloj Bosni i Hercegovini.
----------
BOŢJI NAROD JE OĈUVAO VJERU U BOSNI I HERCEGOVINI

I U TRENUCIMA PONIŢAVANJA I PROGONA
Papino pismo kardinalu Vinku Puljiću - 8. prosinca 1994.
U povodu proslave 750. obljetnice nekadašnje katedrale sv. Petra u Vrhbosni

(Sarajevo), Sveti Otac je kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu sarajevskom, uputio
svoje pismo. U njemu se osvrnuo na prošlost mjesne Crkve i Boţjeg naroda u toj
Crkvi, ali i na sadašnjost, i usmjerio pogled prema budućnosti.
ĈASNOM BRATU,
KARDINALU VINKU PULJIĆU,
NADBISKUPU VRHBOSANSKOM
Proslava 750. obljetnice stare katedrale sv. Petra u Vrhbosni, u današnjemu

Sarajevu, pruţa mi prigodu da se opet obratim dragoj katoliĉkoj zajednici vrhbosanske
nadbiskupije koja je uvijek nazoĉna u mojim mislima i u mojemu srcu.
S posebnom ljubavlju pozdravljam Tebe, dragi ĉasni kardinale Vinko Puljiću, revni
i nesebiĉni pastiru, kojega ovom prigodom prvi put Tvoji vjernici grle i pozdravljaju
kao kardinala. Pozdravljam pomoćnog biskupa Peru Sudara, svećenike, redovnike,
redovnice i sav ostali Boţji narod koji ţivi u Bosni i Hercegovini. “Milost vam i mir od
Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista” (Gal 1,3). Na osobit naĉin pozdravljam i
vaše sugraĊane pravoslavne, ţidovske i muslimanske vjere koji su se pridruţili proslavi.
237
Godina 1244, godina osnutka vrhbosanske katedrale, vrlo je znaĉajan trenutak

evangelizacije Bosne i Hercegovine. Stara zgrada, od koje je ostao samo oltar, i dalje
ţivi u katedrali Presvetoga Srca Isusova kao znak Boţje Crkve hodoĉasnice na zemlji.
Spomen na prvotnu katedralu, koja je svjedoĉanstvo vjere otaca, za današnje je
katolike posebna prigoda da potvrde vlastiti identitet i poticaj da s nadom gledaju u
budućnost. Sam pak oltar, središte vrhbosanske katedrale, koji se oĉuvao unatoĉ ĉesto
tragiĉnim dogaĊajima, svojevrsno je upozorenje: podsjeća, naime, da je za izgradnju
budućnosti mira, bratstva i pravde potrebno oĉuvati netaknutim srce vlastite kulture, a to
je vjera u Krista.
“Boţja ste graĊevina” (1 Kor 3,9). Ove rijeĉi apostola Pavla posebno istiĉu smisao
današnjega slavlja. U hramu sagraĊenom od kamenja, vaši su oci u vjeri gledali vidljivi
znak ţive Crkve, duhovne zgrade kojoj je zaglavni kamen sam Krist i koju su sagradili
apostoli. U njoj, naime, kako nas podsjeća Drugi vatikanski sabor, “kao ţivo kamenje na
ovoj zemlji tvorimo duhovni hram” (LG 8).
U bogosluţju se ţiva Crkva obraća Gospodinu govoreći: “Sagradili smo ovaj dom
da u njemu sabireš svoju obitelj, znak zajedništva Boţjeg s ljudima. Ti ovdje gradiš
svoju ţivu Crkvu, raširenu po svem svijetu, otajstveno Tijelo Isusa Krista, dok ne
prijeĊe u vjeĉnu sreću nebeskog grada Jeruzalema” (Predslovlje Posvete crkve).
Boţji narod, okupljen u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, ovdje u sakramentima
vjere prima dar spasenja, te se, slušanjem Rijeĉi i “lomljenjem Kruha”, otvara ljubavi
Boţjoj i solidarnosti s najsiromašnijom braćom.
Gradnja stare vrhbosanske katedrale doziva takoĊer u pamet dugi put naroda
Boţjega u tim krajevima i svjedoĉi o vjeri koju je oĉuvao kroz povijest i u trenucima
poniţavanja i progona. “Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Gospodin, Bog tvoj, u
sredini je tvojoj, silni spasitelj” (Sef 3,16), poruĉuje Rijeĉ Gospodnja po ustima proroka
Sefanije.
Ĉasni i dragi brate u biskupstvu, neka sadašnja proslava, na pragu trećega
kršćanskog tisućljeća, za Tvoju Crkvu budu prigoda da Gospodnjemu pozivu odgovori
obnovljenim nesebiĉnim ţarom vjere. Neka ona i dalje bude znak sporazumijevanja i
dijaloga kod tolike mrţnje i nasilja; neka bude rudnik zvanja u sluţbi nove
evangelizacije; neka, nadasve, pruţa svjedoĉanstvo odvaţnoga prihvaćanja duha
Blaţenstva.
U tom, sigurno ne lakom, zadatku niste sami. S vama je Petrov nasljednik. Uz vas
je Katoliĉka Crkva kao i toliki muţevi i ţene dobre volje koji vas svakodnevno prate
svojim molitvama i svojom stvarnom solidarnošću.
Vašu vrhbosansku zajednicu, Sarajevo i ĉitavu Crkvu u Bosni i Hercegovini
povjeravam Bezgrešnom Srcu Marije, naše Majke. Njoj prikazujem rane, patnje i nade
vašega naroda. Za sve vas zajedno i za svakoga pojedinog od vas neka Ona bude Majka
milosrĊa i Kraljica mira.
Kao zalog Boţje ljubavi koja ostaje vjerna, i moje posebne naklonosti, od srca
vašoj nadbiskupiji, vašoj zemlji, katolicima nazoĉnima u Sarajevu, obiteljima
obiljeţenim tragom mrţnje i rata, izbjeglicama i prognanicima koji svim srcem ĉeznu za
povratkom u svoj zaviĉaj, podjeljujem apostolski blagoslov pun utjehe.
U Vatikanu, na svetkovinu Bezgrješnoga zaĉeća Blaţene Djevice Marije, 8.

prosinca 1994.
PAPA IVAN PAVAO II.

----------
OR, 16. prosinca 1994, str. 6; GK, 18. prosinca 1994, str. 3.
238
VAŠA SRCA NEKA ZRAĈE DOBROTOM, STRPLJENJEM I PRAŠTANJEM!
Pismo prefekta Kongregacije za evangelizaciju naroda - 10. prosinca 1994.
Bosanskohercegovaĉka Crkva je pod posebnom brigom i nadleţnošću

Kongregacije za evangelizaciju naroda. Zato je u povodu 750. obljetnice katedrale
sv. Petra u Sarajevu svoju ĉestitku i rijeĉi ohrabrenja sarajevskom nadbiskupu
kard. Vinku Puljiću i mjesnoj Crkvi poslao i prefekt spomenute Kongregacije, kard.
Josef Tomko. Evo toga pisma u cijelosti.
UZORITI GOSPODIN
VINKO KARDINAL PULJIĆ
NADBISKUP VRHBOSANSKI
SARAJEVO
10. prosinca 1994.
Ĉasni brate Vinko!

Uz Tebe najiskrenije pozdravljam sve nadbiskupe, biskupe, svećenike, redovnike,
redovnice, svećeniĉke i redovniĉke kandidate i cijeli puk Boţji, sve prisutne na misnom
slavlju završetka obiljeţavanja 750. obljetnice vrhbosanske katedrale Sv. Petra u
Sarajevu. Pridruţujem se ĉestitkama osobno i u ime Kongregacije za evangelizaciju
naroda, koja je nadleţna za mjesne Crkve Bosne i Hercegovine, sa ţeljom da ovaj dan
proslavite mirno, bez udara bombi, bez razaranja i smrti. Moje ĉestitke upućujem
posebno Tebi, dragi Vinko, jer si imenovan stoţerom, kardinalom Rimske Crkve. Neka
misno slavlje, u kojemu ću duhom biti ujedinjen s Tobom i svim sudionicima, pridonese
ne samo sjećanju na 750. obljetnicu, nego i sretnom rješenju teške situacije na tvojem i
našem teritoriju.
Kroz 750 godina postojanja, Vrhbosanska katedrala sv. Petra proţivljavala je i lake
i teške trenutke i tako tkala svoju povijest. I sada stoji, otvorena svima koji se u njoj
sabiru na misna slavlja i molitve, svima koji su otvoreni vjerskom dijalogu, svim
ljudima dobre volje, svima koji se nadaju sretnom rješenju ove ratne situacije.
Ti, dragi brate, mjesne Crkve i narod Bosne i Hercegovine, ţivite u strahu,
poniţavanju, rušenju, uništavanju ljudi i nade, a sve to uzrokuje ovaj nepravedni rat koji
ostavlja tragiĉne posljedice i stvara mrţnju i ţelju za ubijanjem nevinoga.
Neka u vašim srcima ne bude mjesta mrţnji i nezdravoj ţelji za osvetom. Neka
vaša srca, prokušavana nepravdom, ozraĉuju i dalje dobrotom, strpljenjem i praštanjem.
A Europi i svijetu, svim odgovornima za ovu tešku situaciju, upućujem zajedno s
Tobom i tvojim narodom poziv: “Pokaţite lice pravedne Europe, a ne njezine ruševine.
Neka se pokaţe solidarnost Zapada. Neka se poštuju osnovna ljudska prava: pravo na
ţivot, na dostojanstvo, na dom i domovinu kao i na ime i prezime!”
Neka dobri Bog omekša kamena srca, a vaša blagoslovi, ojaĉa i neprestano prati!
Kard. Josef Tomko

Prefekt Kongregacije za Evangelizaciju Naroda
----------
SR, sijeĉanj 1995, str. 11.
239
PUĈANSTVU KOJE PODNOSI UŢASNU TRAGEDIJU RATA

SVETI OTAC OĈITUJE SVOJU BLIZINU PUNU LJUBAVI
Pastirski pohod - 10. prosinca 1994.
Papa je 10. prosinca 1994. uĉinio pastirski pohod Loretu, a u povodu poĉetka
proslave 700. obljetnice poznatog marijanskog svetišta u tom talijanskom mjestu
na obali Jadrana, blizu Ankone. S oko 200 biskupa slavio je sveĉanu sv. misu, a
prije podnevne molitve “AnĊeo Gospodnji” odrţao je nagovor u kojem je
spomenuo i patnje puĉanstva koja trpe zbog rata na hrvatskom i bosansko-
hercegovaĉkom prostoru. Donosimo dio toga govora.
(...)
2. (...) Danas, ovdje u Loretu, ţelimo ponovno Majci Otkupiteljevoj povjeriti
obitelji svih naroda i zemalja. Njoj preporuĉujemo posebno one najiskušavanije i koji
silno pate.
3. U tom smislu misao sama od sebe leti k dragom puĉanstvu koje, na drugoj obali
Jadranskoga mora, nastavlja podnositi uţasnu tragediju rata. Njima ţelimo ponovno
oĉitovati svoju blizinu punu ljubavi. Molimo da i tamo napokon moţe osvanuti
pravedan i postojani mir. I s tom se nakanom svojim posebnim prošnjama obraćamo
Mariji, Kraljici mira.
Svijetu je potreban mir; ali mir se moţe postići samo obraćenjem srdaca u
iskrenom prihvaćanju nauma koji Bog ima sa svakim pojedinim od nas. Ovo nas mjesto
podsjeća na rijeĉi koje je Mariji rekao nebeski glasnik, na njezin odgovor vjere i
pouzdanja u Gospodina od kojega je proizašlo spasenje za cijelo ĉovjeĉanstvo. Marija je
uzor naše vjere i stalna je potpora našemu evanĊeoskom zalaganju. Ona je ta koja nam
pomaţe djelotvorno navješćivati EvanĊelje mira i svjedoĉiti svojim ţivotom
obnoviteljsku snagu boţanske ljubavi.
----------
OR, 11. prosinca 1994, str. 5; GK, 18. prosinca 1994, str. 1.
“PAPA NIJE MOGAO DOĆI U SARAJEVO (...),

ALI VI STE ZATO DOŠLI PAPI”
Susret sa skupinom udovica iz Bosne i Hercegovine - 10. prosinca 1994.
U vrijeme svojega pastirskog pohoda i boravka u Loretu, Sveti Otac se susreo

10. prosinca poslije podne sa skupinom od 200 ratnih udovica iz Sarajeva i drugih
dijelova Bosne i Hercegovine. Uputio im je, tom prigodom, rijeĉi utjehe i
ohrabrenja na hrvatskom jeziku.
Predrage sestre u Kristu!

Ovaj današnji susret s vama, udovicama iz Sarajeva i drugih podruĉja Bosne i
Hercegovine, vrlo je vaţan trenutak ovoga mog pastirskog pohoda. Papa nije mogao
doći u Sarajevo i u vašu domovinu, ali vi ste zato došle k Papi. I evo nas sada ovdje, u
Marijinoj nazoĉnosti, kraj svete loretske kuće. Svaku pojedinu od vas pozdravljam s
240
velikim osjećajem ljubavi, oĉitujući svoje ţivo dioništvo u vašim patnjama, patnjama
vaših obitelji i ljudi u vašim krajevima.
U ovom trenutku misao leti k nazaretskoj Obitelji. Njezin je ĉar silno velik. U njoj
se ogleda svaka, pa tako i vaša obitelj. Naime, Presveta je Marija, kako se moţe naslutiti
ĉitajući evanĊeljâ, upoznala udovištvo. Poslije dogaĊaja s dvanaestogodišnjim Isusom u
hramu, Sveto pismo više nijednom rijeĉju ne spominje njezina zaruĉnika sv. Josipa.
Razmišljamo, dakle, o iskustvu vjere Marije koja, lišena zaruĉnika, ostaje s Isusom,
prati ga svojom molitvom, slijedi u ispunjenju njegova poslanja sve do muke i
Kalvarije, gdje je, podno Kriţa, pridruţena otajstvu njegove otkupiteljske Muke. Marija
je ujedno Isusova Majka i najvjernija njegova uĉenica.
Danas Marija na odreĊen naĉin ţeli i vama priopćiti to svoje iskustvo Kristove
uĉenice u teškim uvjetima udovištva. Predrage sestre, gledano oĉima vjere, prilike u
kojima se nalazite predstavljaju neprocjenjivo blago za Crkvu, za njezin ţivot, za
njezino poslanje u svijetu. Vaša ţrtva suprugâ i majkî koje je rat lišio muţa, a ĉesto i
vlastite djece, ima posebno veliku vrijednost pred Bogom. Pridruţena Kristovoj ţrtvi, ta
ţrtva na ljudski rod privlaĉi dar mira, onoga mira koji ne moţe dati svijet, nego koji nam
je ostavio On, Gospodin Isus, kao zalog i obećanje budućega nebeskog kraljevstva.
Hvala vam, drage sestre, što ste došle. Neka vam Gospodin uzvrati obiljem svojih
darova. Neka uz vas bude uvijek Marija i neka vam pomaţe podnositi teţinu kušnje dok
u nadi skupljate blago za vjeĉnu domovinu gdje ćemo, sa svim našim dragima, zauvijek
uţivati puninu mira.
Sve vas s ljubavlju i od srca blagoslivljem.
----------
OR, 12-13. prosinca 1994, str. 4; GK, 18. prosinca 1994, str. 1. i 4.
SUDBINA KATOLIĈKE ZAJEDNICE IPAK IZGLEDA NAJTRAGIĈNIJA
Pismo drţavnog tajnika biskupskim konferencijama - 12. prosinca 1994.
Bosansko-hercegovaĉki biskupi su pojedinaĉno i skupno u više navrata

obavještavali Svetu Stolicu i svjetsku javnost o teškom stanju u Bosni i Hercegovini
te vapili za pomoć i da se zaustavi ratna drama. Jedan takav apel su uputili 30.
studenog 1994. a u ime biskupa vrhbosanske metropolije potpisao ga je metropolit
kard. Vinko Puljić (vidi: GK, 11. prosinca 1994, str. 1). Taj apel je bio povod
drţavnom tajniku Svete Stolice, kard. Angelu Sodanu, da 12. prosinca 1994.
odašalje pismo predsjednicima biskupskih konferencija Europe i Sjeverne Amerike.
Tim pismom su biskupi i mjesne Crkve pozvane da pokaţu veće zanimanje i brigu
za preţivljenje i daljnji opstanak Katoliĉke Crkve u Bosni i Hercegovini.
Evo tog pisma u cijelosti.
Iz Vatikana, 12. prosinca 1994.
Gospodine Kardinale,
Ekscelencijo!
DogaĊaji u Bosni i Hercegovini, o kojima nam svaki dan sredstva javnog
priopćavanja - novine, radio i televizija - prenose sve nepodnošljivije slike, imaju po
mjesne Crkve malo poznate posljedice, na koje su biskupi Bosne i Hercegovine htjeli
241
podsjetiti u svom nedavnom susretu u Rimu prošloga 30. studenoga, kao što proizlazi iz
Apela koji je ovom pismu priloţen.
Malo se informacija, naţalost, donosi o sve jadnijoj situaciji u biskupijama
sarajevskoj, banjaluĉkoj, mostarsko-duvanjskoj i trebinjsko-mrkanjskoj koje, osim
materijalnih razaranja crkava, ţupnih centara i cijelih naselja, gledaju kako se broj
njihovih vjernika neprestano smanjuje do te mjere da postoji bojazan da će cijele ţupe
nestati u znatnim podruĉjima.
Osim materijalne pomoći, koju su katoliĉke humanitarne organizacije već tako
velikodušno pruţile, biskupi i njihove zajednice na tako su teškoj kušnji da trebaju našu
aktivnu nazoĉnost i bratske kontakte meĊu partikularnim Crkvama.
Zato, u ime Njegove Svetosti pape Ivana Pavla II., kojemu su biskupi Bosne i
Hercegovine nedavno izrazili svoje zabrinutosti zbog budućnosti svojih biskupija,
pozivam vašu biskupsku konferenciju da omogući slanje delegacije od nekoliko
biskupa, svećenika i vjernika u biskupije Sarajeva, Banja Luke i Mostara - Duvna, da
onim zajednicama oĉituju kako ih ne napuštamo i kako smo uz njih u ovoj kušnji koju
proţivljavaju.
Osim toga, moţete ustanoviti da javna sredstva uvelike ne prikazuju stanje
katoliĉke zajednice u Bosni i Hercegovini, kojoj sudbina ipak izgleda najtragiĉnija s
obzirom na mogućnost preţivljenja. Isto bi tako bilo poţeljno da u kontaktima s
vladama svoje zemlje progovorite o ovom tragiĉnom problemu, kao i u izjavama koje bi
Vaša biskupska konferencija mogla eventualno objaviti o bosanskoj drami, da se svrati
pozornost na katoliĉku zajednicu o kojoj se, naţalost, tako malo govori.
Stvarnost sveopće Crkve i biskupski kolegijalitet mogu biti ponovno potvrĊeni
samo najkonkretnijim zalaganjem jednih i drugih prema ovim zajednicama koje su
danas u teškoj kušnji.
Zahvalan za vašu crkvenu solidarnost, molim vas, gospodine Kardinale,
Ekscelencijo, da vjerujete u moje srdaĉno odane osjećaje u Kristu.
Kardinal Angelo Sodano

----------
GK, 8. sijeĉnja 1995. str. 3.
“LJUBAV I SLOGA IZGRAĐUJU MIR, MRŢNJA I NASILJE GA UNIŠTAVAJU”
Papino pismo djeci svijeta - 13. prosinca 1994.
Ivan Pavao II, a i njegovi prethodnici, ĉešće su se obraćali djeci i

najmlaĊima, naroĉito u katehezama i prilikom pastoralnih pohoda, ali se 13.
prosinca 1994. dogodilo prvi put u povijesti Crkve da se neki papa obratio
najmlaĊima cijeloga svijeta jednim posebnim pismom.
U tom pismu Papa ocrtava ljepotu, ali i tragiĉan poloţaj djece u današnjem
svijetu i promatra ga u povezanosti s dogaĊajima iz ţivota Betlehemskog Djeteta.
Znaĉajno je da Papa, kad poziva djecu da se mole za više razliĉitih nakana, poziva
ih da osobito mole za djecu koja u cijelom svijetu jako pate, i pritom je posebice
spomenuo Balkan.
Donosimo dva izvatka iz toga pisma.
242
Draga djeco!
(...)
Dragi prijatelji! U dogaĊajima Djeteta iz Betlehema moţete prepoznati sudbine
djece cijeloga svijeta. Ako je istinito da dijete predstavlja radost ne samo roditeljima
nego i Crkvi i cijelome društvu, istina je i da u našim vremenima mnoga djeca, naţalost,
u raznim dijelovima svijeta pate i ugroţeni su: podnose glad i bijedu, umiru zbog bolesti
i neishranjenosti, padaju kao ţrtve ratova, bivaju napuštena od roditelja i osuĊena na
beskućništvo, lišena topline vlastite obitelji, podnose mnoge oblike nasilja i samovolje
odraslih. Kako moţemo ostati ravnodušni pred patnjom tolike djece, pogotovo kad je na
bilo koji naĉin prouzrokuju odrasli?
(...)
Dolazim do jedne vaţne toĉke ovoga pisma: sada, na svršetku Godine obitelji,
ţelim vašoj molitvi, dragi mali prijatelji, povjeriti probleme vaših i svih obitelji svijeta. I
ne samo to: imam još drugih nakana da vam ih preporuĉim. Papa puno drţi do vaših
molitava. Trebamo moliti zajedno i puno, kako bi ĉovjeĉanstvo, sastavljeno od više
milijardi ljudskih bića, postajalo uvijek više Boţjom obitelji i uzmoglo ţivjeti u miru.
Spomenuo sam na poĉetku neizrecive patnje koje su u ovom stoljeću iskusila tolika
djeca, i one koje mnogi od njih nastavljaju podnositi i u ovom trenutku. Koliki, takoĊer
ovih dana, padaju kao ţrtve mrţnje koja bjesni u mnogim podruĉjima zemlje: na
Balkanu, na primjer, i u nekim drţavama Afrike. Razmišljajući upravo nad ovim
ĉinjenicama koje ispunjavaju bolom naša srca, odluĉio sam od vas, draga djeco i
mladeţi, zatraţiti i zaduţiti vas da molite za mir. To znate dobro: ljubav i sloga
izgraĊuju mir, mrţnja i nasilje ga uništavaju. Vi bjeţite instinktivno od mrţnje, a
privlaĉi vas ljubav: zato je Papa siguran da nećete odbiti njegovu molbu, nego ćete se
pridruţiti njegovoj molitvi za mir u svijetu, s istim zanosom s kojim molite za mir i
slogu u svojim obiteljima.
(...)
----------
OR, 16. prosinca 1994, str. 4. i 5; IKA, br.50, 21. prosinca 1994, str. 18. i 19;
GK, 1. sijeĉnja 1995, str. 6.
ODGOVORNI ZA RATOVE - ZASTANITE!
U kratkom razmatranju o pohodu Bl. Dj. Marije roĊakinji Elizabeti, o kojem

je bilo rijeĉi u evanĊelju 4. nedjelje Došašća, Papa je pozvao vjernike da, poput
Marije, donose Krista svojoj braći, da svima koji su u ţalosti, koji trpe nepravde,
nasilja i napuštenost, svojom nazoĉnošću budu utjeha i nada. Pozvao je vjernike da
prilikom boţićnih darivanja ne zaborave one koji su u potrebi te podsjetio na svoje
pismo što ga je prethodnih dana (13. 12. 1994.) uputio djeci cijeloga svijeta, a u
kojem je od njih zatraţio da se mole za mir i slogu u obiteljima i u cijelom svijetu.
Na kraju je nadodao:
To Pismo djeci, naravno, upućeno je djeci. Oni su naslovnici, pozvani da mole za

mir posvuda. Gdje god ima rata, gdje god nema mira, tu je potrebna molitva djece.
Tako je to Pismo upućeno i onima koji su odgovorni za ratove, daleke i blize.
Mislimo na sve, ali na poseban naĉin na one koji su blizu, s druge strane Jadrana. Njima
243
danas, na ĉetvrtu nedjelju Došašća, šest dana prije Boţića, kaţemo: zaustavite se,
zastanite pred Djetetom (Isusom)!
Neka je hvaljen Isus Krist!
Sretan Boţić!
----------
OR, 19-20. prosinca 1994, str. 1.
RATNI SUKOB, U SRCU EUROPE, RAZDIRE BALKAN
Papina boţićna poruka “Urbi et Orbi” - 25. prosinca 1994.
Svoju boţićnu poruku, na kraju meĊunarodne Godine obitelji, Ivan Pavao II.
je posvetio svim obiteljima u svijetu, ali i velikoj obitelji ĉovjeĉanstva.
Osvrćući se na trenutno stanje u obitelji cijelog ĉovjeĉanstva, spomenuo je
tragediju rata u mnogim podruĉjima, a na prvom mjestu ratni sukob na Balkanu.
Donosimo taj dio iz Papine poruke.
(...)
6. Ali, dok gledam na obitelj u svjetlu Svetoga Boţića, ne mogu a da ne upravim
misao na veliku ljudsku obitelj, razdiranu, naţalost, dugotrajnim sebiĉnostima i
nasiljima.
Tragedija rata u mnogim dijelovima svijeta i dalje uzrokuje nebrojene ţrtve meĊu
nevinim i golorukim osobama. Kako ne misliti na beskonaĉan ratni sukob koji razdire, u
srcu Europe, Balkanski poluotok? Nova ţarišta napetosti prijete da uvuku u opasnost i
druge krajeve svijeta, kao Kavkaz, gdje stanje postaje sve više zabrinjavajuće; Angola
koja nastavlja biti plijen grĉevite bratoubilaĉke borbe koja se nikako ne stišava; Ruanda
koja se nakon što je pretrpjela teške i duboke rane, pokušava podići iz ponora u koji su
je strovalile nerazumne strasti; Burundi - zemlja obiljeţena zabrinjavajućim teškim
stanjem. A što potom reći o Sudanu, s njegovim “zaboravljenim” ratom, i o Alţiru gdje
ĉovjekoubojito nasilje drţi zasuţnjen cijeli jedan narod? Zar i sama zemlja u kojoj je
roĊen Isus ne nastavlja i dalje biti pozornica sukoba i mjesto podjela?
Neka do svih dopre moja ţelja mira na ovaj dan koji slavi Kneza Mira.
Neka dopre osobito do obitelji, djece, ţena, staraca, hendikepiranih, koji su ĉesto
nebranjene ţrtve sebiĉnosti i potiskivanja u stranu.
Molim Gospodina, malog i nemoćnog kakav nam se pojavljuje u jaslicama, da
pobudi u svakom srcu njeţnost i samilost:
(...)
7. Dijete Isuse, osuši suze djece!
Pomiluj bolesna i stara!
Potakni ljude da odloţe oruţje
i da se uhvate u sveopći zagrljaj mira!
Milosrdni Isuse, pozovi narode
da poruše zidove stvorene
bijedom i nezaposlenošću,
neznanjem i ravnodušnošću,
diskriminacijom i netrpeljivošću.
Boţansko Djetešce betlehemsko,
Ti si onaj koji nas spašavaš,
244
oslobaĊajući nas od grijeha.

Ti si istinski i jedini Spasitelj,
kojega ĉovjeĉanstvo ĉesto traţi pipajući.
Boţe mira, daru mira za cijelo ĉovjeĉanstvo,
doĊi ţivjeti u srce svakog ĉovjeka i svake obitelji.
Budi Ti naš mir i naša radost!
Amen!
----------
OR, 27-28. prosinca 1994, str. 7; GK, 1. sijeĉnja 1995, str. 4.
245
GODINA 1995.
ĈOVJEĈNIJI SVIJET SE NE GRADI ORUŢJEM U RUCI
Vjernicima koji su se 1. sijeĉnja 1995, nakon svete mise, okupili na Trgu sv.
Petra na molitvu “AnĊeo Gospodnji”, Papa je uputio ĉestitku za novu godinu i u
povodu 28. Svjetskog dana mira poţelio da u cijelom svijetu napokon zavlada mir.
Spomenuo je ponovno neka ţarišta rata u više afriĉkih zemalja i u Ĉeĉeniji, a
potom se osvrnuo na nasilje koje je na Boţić izvršeno u banjaluĉkom kraju, u ţupi
Barlovci, kada je oko 25 muškaraca, koji su išli na boţićnu misu, bilo pretuĉeno i
uhićeno radi slanja na ratište i na prisilni rad.
Evo tog dijela Papina nagovora.
Predraga braćo i sestre,

sretna Nova godina!
1. Na prvi dan g. 1995. upravljam svakome ĉestitku za sretnu Novu godinu! Neka
za sve bude uistinu godina vedrine i radosti!
“Neka Gospodin pogled svoj svrati na te i mir ti donese” (Br 6,26). S tim rijeĉima
Svetoga pisma, predraga braćo i sestre, ţelim vam izraziti svoju najsrdaĉniju ĉestitku za
godinu koja je tek zapoĉela i zamoliti od Boga dar mira za obitelji, za narode, za cijelo
ĉovjeĉanstvo.
Gospodin neka nam udijeli svoj mir! To je naše neprestano prizivanje kojeg
podupiru konkretni ĉini i inicijative. Koliko ima prigoda za razmišljanje o hitnosti da se
izgradi mir! Godina 1995, na primjer, doziva u pamet kraj ţalosnih <%2>dogaĊaja
Drugog svjetskog rata. Prošlo je isto tako 50 godina od strašne tragedije Hirošime i
Nagasakija, koja je duboko obiljeţila savjest ljudi našega doba.
Sjećajući se tih dogaĊaja i gledajući na podruĉja svijeta gdje se, naţalost, nastavlja
ratovati, kako ne poţeljeti da Nova godina napokon donese toliko ţeljeni mir na svim
dijelovima zemlje? To je naša ţarka ţelja; potkrepljujemo je neprekidnom molitvom
koju upravljamo Djetešcu poloţenom u jaslice. “Knezu Mira” (Iz 9,5), koji si došao na
svijet da ljudima doneseš pomirenje i istinski mir, daruj nam mir; sve nas uĉini
graditeljima mira.
(...)
Na ovaj prvi dan godine ne moţemo zaboraviti našu braću pogoĊenu dugotrajnim
nevoljama. Sjećamo se poglavito naroda Afrike, ţrtava nasilja koje ubija: Ruande, s još
nesigurnom budućnošću; Burundija, koji proţivljava teške trenutke; Liberije, u kojoj je
mir daleko da bi bio stvarnost; i Sierra Leone, pogoĊene nedavnim bratoubilaĉkim
sukobima.
Ovih dana Ĉeĉenija proţivljava dramatiĉne trenutke, a nama bliţe puĉanstvo Banje
Luke, u izmuĉenoj balkanskoj zemlji, podnosi ponovne povrede osobne sigurnosti: na
dan Boţića u crkvi u Barlovcima, neka naša braća katolici, a meĊu njima i maloljetnici,
uhićeni su da bi bili otpremljeni na front ili u radne logore.
Traţim od odgovornih za ta veoma teška stanja da razmisle o posljedicama: s
oruţjem u ruci ne gradi se ĉovjeĉniji svijet niti nacionalna stvarnost dostojna toga
246
imena. Ponavljam ono što sam kazao posljednje nedjelje Došašća: zaustavite se pred
novoroĊenim Djetetom, pred Isusom Kristom! Zaustavite se!
----------
OR, 2-3. sijeĉnja 1995, str. 1. i 4; GK, 8. sijeĉnja 1995, str. 1.
PAPA POŢELIO DA 1995. BUDE GODINA MIRA I PRAVDE

ZA PUĈANSTVO HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE
Na generalnoj audijenciji 4. sijeĉnja 1995. našlo se i dosta hodoĉasnika iz

Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Uz uĉenike i nastavnike iz Kutine, brojne su bile
skupine djece izbjeglica iz više mjesta u Bosni i Hercegovini, koja su za boţićnih
blagdana bili gosti u nekoliko talijanskih ţupa.
Papa im je uputio rijeĉi pozdrava te puĉanstvu Hrvatske i Bosne i
Hercegovine poţelio u zapoĉetoj godini istinski mir.
Srdaĉno pozdravljam uĉenike i nastavnike Osnovne škole u Kutini, izbjeglice iz

Banja Luke i Doboja, te djecu iz raznih mjesta Bosne i Hercegovine koja su ovih
boţićnih blagdana u Italiji gosti ţupa Minturno, kraj Latine, i Casal di Principe, kraj
Caserte.
Predragi, ţelim vam da upravo zapoĉeta godina bude godina istinskoga mira i
pravde za sav dragi puk Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji je silno napaćen zbog rata.
Jamĉim vam da ne prestajemo moliti na tu nakanu.
Blagoslivljem svakoga pojedinog od vas i vaše obitelji.
----------
OR, 5. sijeĉnja 1995, str. 5; GK, 15. sijeĉnja 1995, str. 4.
DRAMA U BOSNI I HERCEGOVINI JE BRODOLOM CIJELE EUROPE
Govor diplomatskom zboru - 9. siječnja 1995.
Susret Ivana Pavla II. s diplomatskim zborom akreditiranim pri Svetoj Stolici,
radi uobiĉajene izmjene novogodišnjih ĉestitki, odrţan je 9. sijeĉnja 1995. u Aula
Regia Apostolske palaĉe.
Papa je u govoru odrţanom tom prilikom svoj pogled bacio na stanje i
potrebe u raznim dijelovima svijeta, navodeći pozitivne pomake kao i neuspjehe u
svjetskoj obitelji. U tom kontekstu najprije se osvrnuo na rat koji još traje u Bosni i
Hercegovini te na one koji se vode na Kavkazu i u Ĉeĉeniji.
Ovdje donosimo taj dio govora, a zatim onaj koji se odnosi na zavoĊenje i
primjenu embarga protiv pojedinih drţava.
Ekscelencije,
dame i gospodo!
247
(...)
4. Naţalost, danas se u ovom svijetu diţe previše vapaja oĉajanja i boli, vapaja
naše braće u ĉovjeĉnosti, pritisnutih ratom, nepravdom, nezaposlenošću, siromaštvom i
osamljenošću.
Upravo u našoj blizini, u hladnoći zime, puĉanstva Bosne i Hercegovine trpe i
nadalje na vlastitom tijelu posljedice nemilosrdnoga rata. Premda još krhko, najnovije
primirje bi moglo dovesti do ponovnog pokretanja ozbiljnih pregovora. Pred tom
dramom, koja je poput brodoloma za cijelu Europu, ni obiĉni graĊani ni odgovorni
politiĉari ne mogu ostati ravnodušni i neutralni. Ondje postoje agresori i postoje ţrtve.
MeĊunarodno pravo i humanitarno pravo se krše. Sve to traţi ĉvrstu i sloţnu reakciju
zajednice naroda. Rješenja se ne bi smjela improvizirati već prema osvajanjima jednih
ili drugih. Pravo neka nikada ne sankcionira rezultate postignute samo silom! Bio bi to
poraz civilizacije i fatalan primjer za druga podruĉja svijeta.
Sukobi koji razdiru Kavkaz a u najnovije vrijeme Rusku federaciju u Ĉeĉeniji
postavljaju pred meĊunarodnu zajednicu ozbiljna pitanja u pogledu sredstava koja treba
prihvatiti za istinski suţivot razliĉitih naroda. Ponovno treba podsjetiti da je
pregovaranja, ako je potrebno i uz pomoć meĊunarodnih instancija, jedini mogući put da
se nadvladaju zapreke koje se opiru slozi u ovim etniĉkim, vjerskim i jeziĉnim
mozaicima našega svijeta, u kojem izvornost svakog ĉlana treba biti poštivana.
(...)
7. U današnjem meĊuzavisnom svijetu mreţa uzajamnih razmjena prisiljava drţave
da ţive skupa, hoćeš nećeš. Ipak, treba preći od zajedniĉkog ţivota na zajedniĉku
suradnju. Izoliranje nema više razloga postojanja.
Embargo, naroĉito, toĉno definiran pravom, sredstvo je koje treba upotrebljavati s
velikim razborom i treba biti podloţno strogim pravnim i etiĉkim kriterijima. On
predstavlja instrument pritiska da se natjera vlade koje su prekršile meĊunarodni kodeks
dobrog ponašanja, da preispitaju svoja opredjeljenja. Ipak, u odreĊenom smislu takoĊer
je ĉin sile i, kako pokazuju neki sadašnji sluĉajevi, nameće teške ţrtve puĉanstvima
drţava koje su njime pogoĊene. Ĉesto mi stiţu molbe za pomoć od strane onih koji su
ţrtve izolacije i neimaštine. Htio bih ovdje napomenuti vama diplomatima da, prije nego
se nametnu sliĉne mjere, treba uvijek predvidjeti posljedice sankcija u okvirima
humanitarnim, pazeći na pravedan razmjer izmeĊu njih i zla kojemu se ţeli doskoĉiti.
(...)
----------
OR, 9-10. sijeĉnja 1995, str. 6 (franc. j.) i str. 7 (tal. pr.); GK, 22. sijeĉnja 1995, str. 3.
IVAN PAVAO II. SE SJEĆA ZAGREBA I HRVATSKE, A MISLI NA

SARAJEVO I BOSNU I HERCEGOVINU
Rijetki su bili susreti Svetoga Oca i hrvatskih hodoĉasnika u ove ĉetiri

posljednje godine a da nije spomenut rat u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini i da
Ivan Pavao II. nije iskazao svoje suosjećanje sa stradalnicima i pozvao na molitvu
za mir.
Na generalnoj audijenciji 11. sijeĉnja 1995. Papa je pozdravio vjernike iz
zagrebaĉke ţupe u Kozari Boku i neposredno prije svog polaska na apostolsko
putovanje i pastirski pohod Filipinima, Papui-Novoj Gvineji, Australiji i Sri Lanki
248
pozvao ih da mole za katolike u tim krajevima svijeta, za mlade iz cijelog svijeta s

kojima će se susresti u Manili i za njega da mogne vjerno ispuniti svoju sluţbu.
Od srca pozdravljam vjernike ţupe Predragocjene Krvi u Kozari Boku. Dobro

došli!
Sjećajući se pastirskoga pohoda Zagrebu i Hrvatskoj u rujnu prošle godine i
misleći na pastirski pohod Sarajevu i Bosni i Hercegovini koji, naţalost, nije ostvaren,
danas kasno poslije podne, ako Bog da, odlazim u Aziju i Oceaniju. Dok ovo novo
apostolsko putovanje povjeravam Bogorodici Mariji, pozivam vas da molite za našu
braću katolike u tim krajevima svijeta, za mladeţ koju ću susresti u Manili i za mene da
mogu vjerno ispuniti sluţbu Petrova nasljednika.
Vama ovdje nazoĉnima i vašim najmilijima podjeljujem svoj apostolski blagoslov.
----------
OR, 12. sijeĉnja 1995, str. 5; GK, 22. sijeĉnja 1995, str. 3.
249
250
Bosni i Hercegovini (kratki prikaz) 9

Prvi dio:
ISTUPI SVETOG OCA I VELIKODOSTOJNIKA
SVETE STOLICE (1991-1995)
Godina 1991.
Papa ţeli mir Hrvatskoj 23
Papa svakodnevno moli za hrvatski narod i njegovu domovinu 23
“Potiĉem vas na molitvu Bogu za mir” 24
Molitva oslobaĊa ljudska srca osjećaja neprijateljstva i mrţnje 24
Boţji blagoslov i mir Hrvatskoj! 25
Bliz strepnjama i nadama hrvatskog naroda, Papa potiĉe na molitvu 25
“Neka svim narodnim skupinama bude osigurano poštivanje
njihove samobitnosti” 26
Papina ţelja da mir vlada u Hrvatskoj i posvuda u svijetu 27
Samo uz pomoć Boţju i poštujući Njegove zakone moguće je
izgraditi društvo uistinu ĉovjeĉno 27
“Podiţem svoj glas, moleći da se izbjegnu bratoubilaĉki sukobi” 28
Papina molitva Mariji da bdije nad ljudima i narodima
kojima prijeti opasnost rata 29
Miroljubivi suţivot u uzajamnom poštivanju i pravdi 30
Pravedan i miroljubiv suţivot meĊu narodima u poštivanju
njihovih prava i kulturnih tradicija 31
Sluţeći ljudima, Crkva svjedoĉi Boţju ljubav prema svakome ĉovjeku 31
Teški sukobi i ţrtve u Hrvatskoj i Sloveniji duboko
zabrinjavaju Svetu Stolicu 32
Ne mogu se i ne smiju silom gušiti prava i zakonite teţnje naroda 33
Zaustaviti pakleno kolo nasilja i mrţnje 34
Sveti Otac suosjeća sa svima koji trpe i poziva da odmah
prestane uporaba sile 35
Nuţno je promicati pomirbu izmeĊu hrvatskog i srpskog naroda 36
Mirnom suţivotu vode uzajamno poštivanje i iskren dijalog 37
Sveta Stolica cijeni napore Europske Zajednice u rješavanju
“jugoslavenske krize” 38
Zauzimanje Svetog Oca Ivana Pavla II. i Svete Stolice za hrvatski narod 39
“Narodi imaju pravo na mir u istini i slobodi, u pravdi i ljubavi” 42
“Uvjeravam vas da sam bliz vašim zakonitim teţnjama” 45
Sveta Stolica podupire sve napore da bi oruţje zašutjelo 45
Ne propustiti nijednu inicijativu da se zaustavi oruţano nasilje 46
Oruţje treba zašutjeti, a rješenje problema traţiti na politiĉkom
i diplomatskom planu 47
Pouka povijesti: Rat ne rješava probleme, nego stvara nove i još teţe 47
Papa pozvao cijelu Crkvu na molitvu za mir u Hrvatskoj i u Jugoslaviji 48
Hrvatski narod, a i svi drugi, imaju pravo ţivjeti u miru 49
“Ne rješavaju se oruţjem razmirice meĊu narodima” 50
Oĉekivanja puĉanstava zahvaćenih strahom i patnjom ne bi smjela
biti iznevjerena 51
251
Jednakost naroda i njihovo pravo na samoodreĊenje trebaju se

stvarno poštivati 51
Da bi se zajamĉio mir, valja pruţiti jednake uvjete ţivota i napretka za sve 52
“Nije dostojno ĉovjeka, nije dostojno Europe” 53
Sveta Stolica nastoji pridonijeti postizanju najvećeg dobra - mira 54
Ponovni poziv na molitvu za narode i zemlje Jugoslavije 55
Drama se dogaĊa na oĉigled Europe i cijeloga svijeta 55
Rat uzrokuje rušenja i smrt, pothranjuje mrţnju i duh osvete! 56
Temelji bolje budućnosti u poštivanju naĉela pravednosti, slobode
i dostojanstva svakoga naroda 59
Kako u svojim molitvama zaboraviti narode Jugoslavije! 61
Svim narodima na Balkanu omogućiti ţivot u postojanom miru 61
Ne gubiti nadu - moliti još više 62
Zaustaviti tragediju koja je na sramotu Europi i svijetu! 63
Mir i pravda za sve, bez razlike na nacionalnost i vjeru 64
Papa je uz sve one koji pate zbog besmislena rata 65
Bratoubilaĉki i beskorisni rat tjera cijele narode u malodušnost i oĉajanje 65
Papa traţi pravdu i mir za hrvatski narod, koji najviše pati 66
Rat koji kalja Europu i kompromitira pouzdanje u nju 67
“Nitko ne moţe šutjeti pred tako neljudskim prizorom” 68
Jakost kršćanske nade ohrabruje i u najmraĉnijim trenucima 69
Snaga mira neka nadvlada snagu mrţnje, rata, nasilja 69
“Neka više ne bude rata u dragoj zemlji Hrvatskoj” 70
Godina 1992.
Umjesto govora oruţja neka uslijedi djelo strpljive gradnje mira 73
Ţrtve pale u misiji mira 74
Bombama se ne moţe izgraditi budućnost neke zemlje 75
Papa moli za mir, povratak izbjeglica svojim domovima i za obnovu
ratom porušene Hrvatske 75
Ivan Pavao II. duboko zabrinut za Bosnu i Hercegovinu 76
Poziv zaraćenima da ostave zlokobni put oruţanog sukoba i da
poĊu putem iskrenog dijaloga 77
Papa moli za mir u Hrvatskoj te zaziva zagovor i zaštitu Bogorodice,
Kraljice Mira 77
Papa ne zaboravlja puĉanstva Bosne i Hercegovine 78
Poziv na djela ljubavi prema stradalnicima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 79
Hrvatska je s ljubavlju i kršćanskim osjećajem prihvatila mnoštvo
izbjeglica iz Bosne i Hercegovine 80
Patnje naroda izmuĉene Bosne i Hercegovine ne mogu nikoga
ostaviti ravnodušnim 81
Poticaj na molitvu za pravi mir svim narodima Balkana 82
Drama kakva se u Europi nije vidjela od završetka Drugog svjetskog rata 82
“Znajte da niste sami, niti napušteni” 83
Narodi su pozvani dijeliti ista materijalna i duhovna dobra 85
Poziv za pomoć ţrtvama rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mora
252
dobiti odgovor danas, ne sutra 85

Suosjećanje u patnjama i udioništvo u kušnjama stanovnika Sarajeva
i puĉanstva Bosne i Hercegovine 86
Papa je bliz svima koji pate zbog nasilja i moli za mir u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini 87
Izrazi suosjećanja zbog zlostavljanja ĉasnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove 88
Molitva Pape i karmelićanki za ĉasne sestre u Bosni i Hercegovini 88
Ogromna tragedija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zahtijeva
izravan odgovor i ţarĉu ljubav 89
Snaga za svladavanje poteškoća nalazi se u vjeri i u plemenitoj i
drevnoj kulturnoj baštini hrvatskog naroda 89
Sveta Stolica je s pozornošću pratila nastanak Hrvatske i ţeli
da ona bude europska pravna drţava 90
“Ako hoćemo mir... moramo se brinuti za patnje tolike braće i sestara” 93
Papin poziv na molitvu za mir i pozdrav svima koji pate 94
Ivan Pavao II. glasnogovornik onih koji oĉekuju pomoć i koji mole
da prestanu neprijateljstva 94
Patnje puĉanstva Bosne i Hercegovine stalno su nazoĉne u mislima
Ivana Pavla II. 95
Papin izaslanik došao u Sarajevo posvjedoĉiti ljubav i solidarnost
Ivana Pavla II. i cijele Crkve 96
Apel odgovornima u svijetu da uĉine sve što mogu za povratak mira
u Bosnu i Hercegovinu 96
Rat koji razdire Bosnu i Hercegovinu - tragiĉno vrijeme za Europu! 97
Sebiĉnost, mrţnju i nasilje suzbijati slogom i bratskom ljubavlju 98
Papin poticaj na moljenje krunice Majci Boţjoj, Kraljici Mira,
za dar sloge i mira puĉanstvu Bosne i Hercegovine 99
Neĉuvena nasilja u Bosni i Hercegovini ugroţavaju opstanak pojedinaca
i cijelih naroda 99
Papina zahvala za humanitarnu pomoć izbjeglicama i prognanicima
iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine 100
Rat ne rješava probleme, a nanosi neprocjenjive štete 100
Papa cijeni velikodušnost u pruţanju pomoći i utoĉišta izbjeglicama iz
Hrvatske i Bosne i Hercegovine 101
Sveti Otac ţeli Hrvatskoj novo razdoblje mira i duhovne ţivotnosti 102
Papina poruka biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te
svim vjernicima: “Više nego ikada doţivljavam vašu dramu” 104
Vjerom u Isusa Krista nadvladati iskušenja i posljedice strašnoga rata 106
Diplomatski predstavnici Svete Stolice u balkanskim zemljama raspravljali
o prinosu Katoliĉke Crkve uspostavljanju mira i povećanju
humanitarne pomoći Bosni i Hercegovini 107
Rat u Bosni i Hercegovini - rana na srcu Europe 107
Europske krajevne Crkve pozvane da 1. sijeĉnja 1993. mole za mir
u Europi i posebice na Balkanu 108
Zabludjela logika rata nadjaĉava opetovane i snaţne pozive na mir 110
Humanitarnu pomoć valja koordinirati i pojaĉati 111
Papa misli na djecu Sarajeva, Banje Luke i puĉanstva
253
Bosne i Hercegovine 111

Godina 1993.
Europa ne moţe ostati po strani i ne osjećati se prozvanom da nešto uĉini 115
Papino podsjećanje na ratna ţarišta i bratoubilaĉka nasilja i ţelja
da se u Bosnu i Hercegovinu i na Balkan vrati mir 116
“Molitva je oruţje mira” - U Asizu će se odrţati meĊuvjerski susret
molitve za mir u svijetu i posebice na Balkanu 117
Papa podsjeća na predstojeći molitveni susret u Asizu i poziva
na molitvu za mir koji svijet ne moţe dati 119
Razaranju i smrti, nasilju i okrutnostima vjernici se suprotstavljaju
molitvom 119
Pred takvom tragedijom ne moţe se ostati ravnodušnim 122
I kršćanstvo i islam nas nadahnjuju obvezom da ustrajemo u
postizanju pravde i mira 126
Krist je nazoĉan meĊu onima koji trpe i podnose kršenje ljudskih prava 128
Sluţenje miru je raspoznajni znak Kristovih uĉenika 130
Redovnici i redovnice su dali i nastavljaju davati junaĉko
svjedoĉanstvo ljubavi 132
Poticaj na molitvu da Bog udijeli mir i slobodu te poštivanje prava i
dostojanstva svakog ĉovjeka i naroda 133
Mir se ne moţe temeljiti osim na istini i slobodi 133
Svjedoĉiti i provoditi u djelo EvanĊelje mira 135
Papina podrška humanitarnoj inicijativi: “Insieme - Diamo una
mano a chi soffre” 136
Podsjećanje na molitveni susret u Asizu i Papina ponovna zahvala
svima koji su sudjelovali 136
Papa i dalje poziva na molitvu za mir i potiĉe zaraćene strane na
strpljivi dijalog i pregovore 137
I mladi mogu biti graditelji mira - molitvom 138
“Na barbarstvo mrţnje i rasizma valja odgovoriti snagom
ljubavi i solidarnosti” 138
Papin ponovni poziv na molitvu za mir i poticaj na pruţanje
humanitarne pomoći Bosni i Hercegovini 140
Papa iznova potiĉe na molitvu za mir u slobodi i pravdi za sve narode
na Balkanu 141
Svijet stoji kao bespomoćan svjedok pred dramom puĉanstva
Agresivan rat je nedostojan ĉovjeka i vapi za osvetom pred licem Boţjim 143
Bratoubilaĉke borbe na prostorima Balkana trn su u tijelu Europljana 144
Pravo je prognanika i izbjeglica da se vrate na svoja ognjišta 145
Nastavite ići putem vjere, nade i ljubavi 146
Okrutna drama koja ponizuje Europu 146
Humanitarna misija ohrabrenja 147
Papa poziva djecu da mole za djecu pogoĊenu ratom 148
“Susjed u nevolji” i dalje treba pomoć 149
Ivan Pavao II. ne prestaje pozivati na molitvu za mir 149
254
“Kršćani koji ţivite na bosanskoj zemlji, nemojte se bojati” 150

Papina molitva za mir na Balkanu 152
Nasilje i mrţnja ne izgraĊuju nego samo siju razaranje i smrt 153
Vjera daje snagu za svladavanje teških posljedica rata 154
Sveta Stolica će uvijek promicati mir, pravdu i poštivanje ljudskih prava 155
Papa moli Gospodina za što skoriji prestanak patnja 155
Priznanje za crkveni duh u djelovanju i za hrabrost u suoĉavanju s velikim opasnostima
i mukama 156
Poticaj na molitvu i prikazivanje patnja za istinsku slobodu i mir u
pravdi te na duh bratimstva i solidarnosti 157
Pravo-duţnost meĊunarodne zajednice da intervenira kad se sustavno
krše temeljni zahtjevi ĉovjeĉanstva 158
“Kad ljudske mogućnosti i oslabe, neka se nikada ne umanji
pouzdanje u Boga!” 159
Opasno je sijati mrţnju i pokrenuti rat za koji se ne zna kako ga zaustaviti 159
Gospodin neka prosvijetli pamet odgovornih u narodima, da postupe
po mjerilima pravde 160
“Zaustavite rat! On ponizuje ĉovjeka i potiĉe ga na nedostojna
i sramotna ponašanja” 161
Osigurati dopremanje humanitarne pomoći svima koji pate, na cijelom
prostoru bivše Jugoslavije, bez ikakve razlike 162
“Bog, ishodište svakoga dobra i mira, neka blagoslovi vas i krajeve
iz kojih ste došli!” 164
Ĉin je ljubavi braniti onoga tko je nepravedno napadnut 164
Potrebne su djelotvornije strukture za odrţavanje i promicanje
pravde i mira 165
Papin pozdrav hrvatskoj mladeţi na 8. svjetskom danu mladih
u Denveru, SAD 166
“Tutnjava oruţja i sablast smrti i patnje moraju ustupiti mjesto radosti
mira i slozi meĊu narodima” 167
Papa upućuje svoj blagoslov izbjeglicama i prognanicima 167
Papa moli da se dokrajĉi preduga kalvarija puĉanstava
Bosne i Hercegovine i Hrvatske 168
Papa ne prestaje zazivati Gospodina da ukloni strašan biĉ koji još uvijek
bije tolike nevine 168
Ništa ne smije obeshrabriti potragu za mirom 169
“U konaĉnici dobro pobjeĊuje zlo, ljubav mrţnju, razbor ludilo
sukobljavanja” 169
“Neće nikada moći postojati budućnost sagraĊena na nasilju” 172
Sarajevo, bogato raznolikošću i s prošlošću punom vjerske snošljivosti, postani ponovno
ono što si bilo! 173
Hrvatskim vjernicima i krajevima Papa poţelio Boţji mir i blagoslov 175
Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i cijelo podruĉje Balkana neka Bog uĉini prebivalištem
pravoga mira i pravde! 175
Unatoĉ poteškoćama sadašnjeg trenutka, kršćanska nada omogućuje
spokojno gledanje na budućnost 176
Crkva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini svjedoĉi Boţju ljubav prema
255
svakom ĉovjeku 176

“Svaki narod mora imati pravo da se brani” 177
U teškim kušnjama izvor nade je vjera u Krista, Otkupitelja ĉovjeka 178
Smrt dvojice bosanskih franjevaca neka ne bude uzaludna, nego poticaj njihovoj subraći
da i dalje ostanu glasnici mira i dobra 179
Ima onih koji pucaju na djecu - budućnost ĉovjeĉanstva... 179
Papa se utjeĉe Duhu Svetom da u krajevnim Crkvama SR Jugoslavije
obnovi dar jedinstva i mira 180
Sigurnost se ne moţe uspostaviti ako se ozakone teritorijalna osvajanja silom i prihvati
“etniĉko ĉišćenje” 181
Papin izraz suosjećanja u patnjama Udruge “Hrvatska ţena”, prouzrokovanim
ratom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 184
Poziv cijeloj Crkvi da se ukljuĉi u sveopći pokret molitve i pokore za
mir na Balkanu 184
Molitva u rimskoj bazilici Svete Marije Velike da se zaustave sukobi i
uspostavi mir u Bosni i Hercegovini 185
Papa zaziva Bezgrešnu Mariju da svrne svoj pogled na Balkan 186
Papa iznova usmjerava paţnju svijeta na obitelji razdirane ratom i poziva
na sveopću molitvu 186
Obitelji su ĉesto prve ţrtve okrutnih ratnih sukoba 188
Nauĉavanje i pastoralno djelovanje Crkve teţe afirmiranju ĉovjekova
dostojanstva u pravdi i miru 189
Potpora nastojanjima meĊunarodne zajednice da se osigura humanitarna
pomoć i zaustave ratni sukobi u Bosni i Hercegovini 189
“Nek ostavi oruţje tko njime prijeteći maše!” 190
Godina 1994.
“Mir ostaje najveći izazov našega vremena” 193
Papa se susreo s pripadnicima mirovnih snaga 194
U Papinu srcu uvijek je nazoĉna drama balkanskih naroda 195
Vatikanski studijski susret o miru na Balkanu 196
Mir je moguć! 198
Obraćenje je sposobno preobraziti mrţnju u ljubav i rat u mir 200
Papina molitva za mir u pravdi za sve 203
“Puĉanstva se i dalje nalaze u rukama krvnika bez morala” 203
Ivan Pavao II. poziva i djecu da kriknu protiv rata u Bosni i Hercegovini 205
“Kršćani moraju biti sluţitelji pomirbe uvijek i posvuda” 206
Mir na Balkanu je uistinu moguć 206
Nikada nije previše kasno da se mir ostvari 207
Zalaganje ljudi dobre volje ne smije oslabiti 209
Kršćansko srce mora biti pogoĊeno patnjama druge braće 210
“Mi smo s vama; Bit ćemo s vama uvijek sve više i više!” 211
Papa istiĉe snagu molitve i poziva na osiguranje humanitarne pomoći 215
“Mjesto Crkve je uz narode koji pate” 217
Misli Papine su upućene redovnicima i redovnicama na podruĉju
bivše Jugoslavije 218
Narod lišen prava na suverenitet podnosi nepravdu 219
256
Zloĉinaĉke ruke sustavno natavljaju rušiti i ubijati 219

Teška je odgovornost onih koji su doveli narode do okrutnih i
rašĉovjeĉujućih sukoba 220
Razaraju i ubijaju osobe koje su zaboravile na svoju ĉovjeĉnost 221
Ĉini nasilja moraju potresti našu savjest 223
Papina zahvala za pomoć Njemaĉke 223
Bez djelovanja “plavih kaciga” stanje bi bilo još teţe 224
Sveti Otac poznaje iskušanu vjernost hrvatskog naroda Svetoj Stolici 225
Molitve za mir u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj Papa povjerio
Djevici Mariji 226
Društvo dostojno ĉovjeka i bogate i duge povijesti hrvatskog naroda graditi na
vrijednostima EvanĊelja 227
Mir uskrsloga Krista i apostolski blagoslov puĉanstvu Hrvatske i
Bosne i Hercegovine! 227
Radosna vijest mira neka odjekne na Balkanu! 228
Gospodarske sankcije ne smiju imati negativnih posljedica na
humanitarnom planu 228
Papa je “u ovo teško doba na vašoj strani, osobito bratskom molitvom” 230
Rat u Bosni i Hercegovini je brodolom graĊanskog suţivota i samog
ĉovjeĉanstva 231
Papin pozdrav hrvatskim prognanicima i ţelja da se što prije vrate
svojim kućama 232
Papa se moli Duhu Svetom za izmuĉene narode Bosne i Hercegovine 233
Pouzdanje u pomoć Blaţene Djevice 233
Rješenje za Bosnu i Hercegovinu treba poĉivati na pravdi i poštivanju
identiteta naroda u njoj 234
Papin pozdrav i blagoslov hodoĉasnicima iz Hrvatske i skupini djece iz
Pozdrav hodoĉasnicima iz Hrvatske i posebno djeci iz Pakraca 235
Napaćena puĉanstva iz Bosne i Hercegovine uvijek iznova zaokupljaju
Papinu pozornost i brigu 236
Na obiteljima se gradi buduća duhovna i materijalna obnova 236
Papa preporuĉuje Kraljici mira i Majci Crkve puĉanstvo
Pravedan i trajan mir u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini neprestance
su nazoĉni u Papinoj molitvi 237
Djeca - nevini svjedoci ratnih grozota u Bosni i Hercegovini 238
Sarajevo - grad vrlo ispaćen i Papi posebice drag 238
Papin pastirski pohod Sarajevu odgoĊen zbog sigurnosti puĉanstva 239
Sarajevu i njegovim stanovnicima je potrebno razumijevanje i
potpora Crkve i svijeta 240
Sarajevo - grad muĉenik i simbol nerazumijevanja 241
Razdraţeni nacionalizmi dovode do presizanja nad bliţnjim i
do ţudnje za osvetom 242
Svećenici, redovnici i redovnice evanĊeoskim duhom dijele sudbinu naroda 246
Papin pohod Sarajevu trebao je oznaĉiti poĉetak nove zore mira i sloge za
257
Bosnu i Hercegovinu 248

Primjer hrabrosti pred cijelim svijetom 251
Papa ţeli duhovno zagrliti ĉitav srpski narod 253
Kršćani i muslimani trebaju zajedno dati prinos uspostavi mira i sloge 254
Sveti Otac Ivan Pavao II. u misiji navještaja ljubavi, sloge i mira
u Hrvatskoj 255
Svećenici, redovnici i redovnice su u tragiĉnim danima rata dijelili
sudbinu naroda 259
Pomirenje ukljuĉuje opraštanje i traţenje oprosta 262
Crkva - promicateljica opraštanja i pomirenja 263
Papa svojim srcem, mišlju i ţeljom uz stanovnike Sarajeva 267
Mladi su pozvani u prve redove u izgradnji mira 268
Imajte hrabrosti oprostiti! 269
Papa u Hrvatskoj proveo trenutke snaţne duhovne radosti 272
Sveti Otac Ivan Pavao II. o svom pohodu Hrvatskoj 272
Neka u Kristovo ime ponovno zavlada razumijevanje i mir! 275
Povratak izbjeglica i prognanika vlastitim kućama uvjet je uspostave mira 276
Djeci iz Bosne i Hrvatske Papa ţeli budućnost mira i pravde 276
Rat u Bosni i Hercegovini potamnjuje povijest civiliziranoga
svijeta i Europe 277
Mir nije utopija, on je moguć ako ga se stvarno ţeli 277
Krunica s Papom za mir u Sarajevu i Bosni i Hercegovini 278
Molitva da Hrvatska i Bosna i Hercegovina postanu prebivalište mira
u pravdi 279
Budućnost graditi na zdravim temeljima prošlosti 279
Snagu za suoĉavanje s materijalnim i moralnim teškoćama pronaći
u katoliĉkoj vjeri 280
Etniĉki i vjerski razliĉiti narodi Bosne i Hercegovine sposobni su
ţivjeti zajedno 280
Mir je dragocjen Boţji dar i za njega treba moliti 281
Tragedija Hrvatske i Bosne i Hercegovine od odgovornih traţi objašnjenje 282
Ponovno izraţena Papina ţelja da njegov pohod Hrvatskoj pridonese
uspostavi mira 282
Papin poziv da prestane slijepo nasilje koje nagrĊuje ĉovjeka
i cijelo ĉovjeĉanstvo 283
Promicatelji istinskih vrijednosti ljudskoga ţivota 284
Uzdignuće nadbiskupa Vinka Puljića u ĉast kardinala i Papina solidarnost s puĉanstvom
Znak Papine blizine katolicima i svemu napaćenom puku
Pjevanjem širiti poruku nade 287
Boţji narod je oĉuvao vjeru u Bosni i Hercegovini i u trenucima
poniţavanja i progona 287
Vaša srca neka zraĉe dobrotom, strpljenjem i praštanjem 289
Puĉanstvu koje podnosi uţasnu tragediju rata Sveti Otac oĉituje svoju
blizinu punu ljubavi 290
258
“Papa nije mogao doći u Sarajevo (...), ali vi ste zato došli Papi” 291
Sudbina katoliĉke zajednice ipak izgleda najtragiĉnija 292
“Ljubav i sloga izgraĊuju mir, mrţnja i nasilje ga uništavaju” 293
Odgovorni za ratove - zastanite! 295
Ratni sukob, u srcu Europe, razdire Balkan 295
Godina 1995.
Ĉovjeĉniji svijet se ne gradi oruţjem u ruci 297
Papa poţelio da 1995. bude godina mira i pravde za puĉanstvo
Hrvatske i Bosne i Hercegovine 298
Drama u Bosni i Hercegovini je brodolom cijele Europe 299
Ivan Pavao II. se sjeća Zagreba i Hrvatske, a misli na Sarajevo
i Bosnu i Hercegovinu 300
Drugi dio:
INTERVENTI IZASLANIKA I PREDSTAVNIKA
SVETE STOLICE (1991-1994)
Nova Europa se ne gradi nametanjem volje jednoga naroda drugome 303
Privrţenost Svete Stolice svim naĉelima Helsinkija 305
Demokratski razvoj treba postati politiĉka i društvena
stvarnost Jugoslavije 305
U pitanju je opstanak hrvatskog naroda, ali i procesa sigurnosti i
suradnje u Europi 308
DogaĊaji u Jugoslaviji predstavljaju tešku povredu slova i duha
helsinškog procesa 310
Duţnost je sprijeĉiti da se braća meĊusobno ubijaju 311
Ljudi ne znaju uvijek izvući pouku iz povijesti 312
Uvjeti Svete Stolice za priznavanje novih drţava 313
Stajalište Svete Stolice o mogućem priznavanju nezavisnosti Hrvatske,
Slovenije i drugih republika bivše Jugoslavije 314
Priznavanje Republika Hrvatske i Slovenije 316
Sveta Stolica se zalaţe za poštivanje ljudskih prava i promicanje
demokracije 317
Uspostava diplomatskih odnosa izmeĊu Svete Stolice i Republike Hrvatske 319
Odnosi prijateljstva i tijesnoga saveza izmeĊu Hrvatske i Apostolske Stolice 319
Sveta Stolica zauzima se za obranu suvereniteta i opstojnosti
Demarš Organizaciji Ujedinjenih Naroda da se zaustavi rat u
Bosni i Hercegovini 321
Sveta Stolica zauzima se za prestanak neljudskih okrutnosti u
Zapoĉinje novo razdoblje prijateljskih odnosa izmeĊu Hrvatske i
Apostolske Stolice 323
Institucije KESS-a trebaju biti instrument pomirenja i suradnje 324
Razgovor izmeĊu Ivana Pavla II. i drţavnog tajnika Svete Stolice o
prilikama u Bosni i Hercegovini 326
Objašnjenje u pogledu stava o pravu-duţnosti meĊunarodne “humanitarne ingerencije”
327
259
Prikaz nasilja u “Republici srpskoj u Bosni” i zahtjev da Odbor za prava

ĉovjeka OUN-a osudi takve povrede ljudskih prava 328
Uspostava diplomatskih odnosa izmeĊu Svete Stolice i Republike
Jasan i izriĉit stav Svete Stolice o ulozi meĊunarodne zajednice i poglavito
KESS-a u oĉuvanju cjelovite Bosne i Hercegovine 331
Sveta Stolica i dalje zahtijeva aktivniju ulogu KESS-a u pruţanju pomoći
Sveta Stolica podupire primjenu sankcija meĊunarodne zajednice da bi se
zaustavio rat u Bosni i Hercegovini 336
Stajalište Crkve o zaustavljanju agresije u Bosni i Hercegovini oruţanom intervencijom
multinacionalnih snaga OUN-a 337
Nuţnost dijaloga meĊu zaraćenim stranama, ali i odluĉnosti meĊunarodne
zajednice da se zaustave patnje puĉanstava 338
MeĊunarodna zajednica ne moţe dopustiti kršenje ljudskih prava i mora
osuditi one koji su odgovorni za zloĉine protiv ĉovjeĉnosti 340
“Preventivna diplomacija” ukljuĉuje odgoj naroda za mir i suţivot 343
U Bosni i Hercegovini se na sustavan naĉin trajno krše sva ljudska prava 343
Zaštita nacionalnih manjina nuţdan je uvjet za mir i stabilnost u Europi 344
Nepristranost i dosljednost vatikanske diplomacije u rješavanju
jugoslavenske krize 345
Helsinški proces ugroţen stanjem ljudskih prava na Balkanu 347
Valja još mnogo raditi na pomirenju meĊu narodima 347
Drama koja se odigrava u bivšoj Jugoslaviji ukazuje na duţnost istinske
solidarnosti 348
Rješenje krize u jugoistoĉnoj Europi ukljuĉuje obvezu poštivanja
prava manjina i nacionalnih skupina 349
“Mir se gradi samo na vrijednostima istine, pravde, slobode i ljubavi” 350
Ljudi i njihove ambicije izazivaju trvenja meĊu narodima 350
Svim drţavama nastalim iz bivše Jugoslavije mjesto je u KESS-u 351
Politika “etniĉkog ĉišćenja” nije prestala, a povratak izbjeglica i raseljenih
osoba još se ne nazire 352
PotvrĊivanje nacionalnog identiteta je pravedno i zakonito 355
Sveta je duţnost - ukloniti rat iz Europe 357
Pogovor 359
Drugi dio
260
INTERVENTI IZASLANIKA I
PREDSTAVNIKA SVETE STOLICE
(1991-1994)
„Mir se gradi samo na vrijednostima istine,

pravde, slobode i ljubavi“
Kard. Angelo Sodano, drţavni tajnik

Svete Stolice, 25. sijeĉnja 1994.
261
262
NOVA EUROPA SE NE GRADI NAMETANJEM

VOLJE JEDNOGA NARODA DRUGOME
Sastanak Komiteta visokih duţnosnika KESS-a - Beč, 29. siječnja 1991.
Na sastanku Komiteta visokih duţnosnika KESS-a, predstavnik Svete Stolice,

mons. Alain Lebeaupin, je u svojem istupu 29. sijeĉnja 1991. samo usput spomenuo
Jugoslaviju, ali tada izneseno opće stajalište o poštivanju ljudskih prava i
temeljnih sloboda i prava pojedinih naroda, zatim o zanimanju drţava jednih za
druge i uzajamnoj solidarnosti te nuţnosti dijaloga u rješavanju meĊusobnih
sporova, ostalo je odrednicom i u kasnijim istupima diplomatskih predstavnika
Svete Stolice, kad se izravno raspravljalo o krizi u Jugoslaviji i o njezinu rješenju.
Zato dio toga izlaganja ovdje i donosimo.
(...)
II. Prava nacionalnih zajednica za sigurnost i suradnju u Europi
Prigodom ovog sastanka Komiteta visokih duţnosnika moţe biti korisno razmisliti
o sigurnosti i suradnji u Europi te zauzeti, u odreĊenom smislu, stajalište u trenutku kad
se poĉinje otvarati nova stranica europske povijesti.
Poslije Helsinkija, KESS je pruţio mogućnost za potvrĊivanje nekih naĉela,
zajedniĉkih svim sudionicima, sastavivši kao neki kodeks ponašanja u odnosima meĊu
drţavama poslije dva svjetska rata. Rijeĉ je o poznatih 10 naĉela iz Helsinkija, koja su
uvijek valjana i koja valja tumaĉiti povezano jedne s drugima.
Sigurnost i suradnja u Europi ne poĉivaju samo na poštivanju granica i suvereniteta
baštinjenog iz povijesti, nego i na poštivanju pravâ nerazdvojivih od ljudske osobe i
današnjih naroda. Pariška povelja je uĉvrstila vez jedinstva koji postoji meĊu svim
helsinškim naĉelima. Ona nudi za budućnost nenadomjestiv okvir za Novu Europu,
kojoj su Sjedinjene Ameriĉke Drţave i Kanada pridruţeni vezom nastanka i povijesti. U
Pariškoj povelji se nalazi sveĉano priznanje skupa vrijednosti koje svi dijele i koje su,
stoga, svima zajedniĉke. U toj zajednici naroda, koja ĉini Novu Europu, bilo bi
nenormalno kada netko ne bi osjećao da i njega pogaĊa sudbina susjedâ. Rijeĉ je o
zakonitom zanimanju za “drugoga” koje nalazi svoj razlog postojanja u solidarnosti što
je stvorena vezom bratstva. Nije, stoga, ĉudno što narode obuzima briga za sve što se
dogaĊa u nekoj drugoj europskoj drţavi, jednako kao što se ne moţe ignorirati stanje
vlastitog susjeda kada se stanuje u zajedniĉkoj kući. Ako se dijeli isti krov, dijeli se i
ista sudbina i valja priskrbiti bratsku potporu onome kome je potrebna, kako bi mir
vladao u cjelokupnosti zajedniĉkog prebivanja.
Tako se tumaĉi zanimanje što ga sve drţave sudionice KESS-a pokazuju, na
primjer, za razvoj situacije u Savezu Sovjetskih Socijalistiĉkih Republika, ili u
Jugoslaviji. Razumljivo je da se narodi pitaju, da su zabrinuti i da ĉine pritisak na
vlastite vlade kako bi bili sigurni da stvarnost odgovara onome što je proglašeno u
Parizu. Javno mišljenje mora biti obaviješteno o ĉinjeniĉnim istinama i ne moţe se
zadovoljiti da kao odgovor prima samo obavijesti o postojećem pravnom stanju; ono
mora poznavati toĉno odreĊene namjere odgovornika, kako bi u budućnosti bila
poštivana volja nacionalnih zajednica - i stoga naroda da odluĉuju sami o sebi. Ne
zaboravimo da Pariška povelja ne definira demokraciju ĉisto formalnim i
institucionalnim elementima, nego u naĉelima stvarnog poštivanja ljudskih prava i
263
temeljnih sloboda. Jednako tako, pravna drţava se odreĊuje u odnosu na njezin cilj
pravednosti i poštivanja ljudske osobe, a ne posve formalnim pravilima. U tome je
Pariška povelja, na tragu Dokumenta iz Kopenhagena o ljudskoj dimenziji KESS-a,
dala za Novu Europu bitan prinos odreĊivanju stvarnih uvjeta sigurnosti i suradnje u
Europi.
Zato je logiĉno da se narodi koji su u svojoj povijesti poznavali nezavisan
samostalni ţivot, mogu danas iskazati i biti u stanju provoditi vlastitu volju. Na taj će
naĉin moći biti uĉvršćeno povjerenje, bezuvjetno za sigurnost i suradnju. Kako bi se
europski narodi mogli osjećati sigurnima, ako se ustanovi da preuzete politiĉke obveze u
Europi bivaju izigrane? Kako bi mogli suraĊivati, ako ne osjete zajedniĉku volju da se
pokrene izgradnja nove zajednice koja se utemeljuje na istim vrijednostima?
Papa Ivan Pavao II. nije se sustezao ustvrditi i ponoviti u više navrata nuţnost da se
meĊunarodni sporovi ureĊuju miroljubivo. Ono što ĉini pravilo meĊu drţavama,
jednako ga ĉini unutar svake od njih, i još s većim razlogom kad je rijeĉ o skupini
naroda koji su ujedinjeni u konfederaciju. Dijalog je taj koji mora prevladavati. Pravi
dijalog, onaj što ga karakterizira stvarna volja da se postigne rješenje u poštivanju
osobnih prava i prava svakog naroda ili nacionalne zajednice. Dijalog koji vodi
priznavanju utemeljenosti pravednih traţenja, obazirući se na sve povijesne situacije
koje odgovaraju svakoj zajednici.
Veliĉina neke drţave prepoznaje se po mudrosti onih koji njom upravljaju,
primjenjujući nuţne mjere koje odgovaraju znakovima vremenâ. Poslije Pariške povelje,
nezavisnost europskih naroda, sadašnjih i budućih, ne moţe se više izraţavati u
suprotstavljanju i sukobu, nego u solidarnosti i stjecanju svijesti o postojanju dobra
zajedniĉkog svim sudionicima KESS-a, sadašnjim i budućim. U budućnosti, svi će biti
voĊeni uspostavljanju tijesnih veza sa svojim najbliţim susjedima; veza prijateljstva i
suradnje, koje će obuhvaćati sva podruĉja. Nova Europa se gradi pomoću te suradnje
meĊu svim narodima i ne više nametanjem volje jednoga naroda drugome. Zato valja
traţiti ono što ujedinjuje, priznajući svakako ono što razlikuje. Tako će, ĉini nam se, biti
utemeljeni sigurnost i suradnja u Europi.
----------
CJ, str. 79-81.
PRIVRŢENOST SVETE STOLICE SVIM NAĈELIMA HELSINKIJA
Sastanak KESS-a o nacionalnim manjinama - 2. srpnja 1991.
U Ţenevi je od 1. do 19. srpnja 1991. odrţan sastanak Konferencije o

sigurnosti i suradnji u Europi na kojem se raspravljalo o problemima nacionalnih
manjina.
Izaslanstvo Svete Stolice je predvodio nadb. Justo Mullor Garcia, apostolski
nuncij, koji je imao svoj intervent 2. srpnja, i u njemu izloţio stajalište Svete Stolice
u svezi s nacionalnim manjinama. Već u uvodnom dijelu svojeg istupa spomenuo je
teško stanje u Jugoslaviji i ponovio rijeĉi koje je o tome nekoliko dana ranije
izrekao Ivan Pavao II. Evo tog dijela govora.
264
(...)
Moje izaslanstvo ne moţe ostati nijemo glede teških dogaĊaja koji se odvijaju u
jugoslavenskoj drţavi. Neka mi bude dopušteno ukazati ovdje na privrţenost Svete
Stolice svim naĉelima Završnog akta iz Helsinkija. U tom kontekstu ţelio bih ponoviti
rijeĉi koje je, u pogledu situacije u Jugoslaviji, izgovorila Njegova Svetost prošle subote
(29. lipnja), kazavši: “Ponavljam još jednom da se ne mogu i ne smiju silom gušiti prava
i zakonite teţnje naroda, ţelim stoga ohrabriti sve inicijative koje su poduzete za
traţenje pravednih rješenja, jedinih koja mogu jamĉiti mir i bratski suţivot meĊu
narodima.”
----------
OR, 5. srpnja 1991, str. 2.
DEMOKRATSKI RAZVOJ TREBA POSTATI POLITIĈKA

I DRUŠTVENA STVARNOST JUGOSLAVIJE
Hitan sastanak Komiteta visokih duţnosnika KESS-a o jugoslavenskoj krizi

- Prag, 3. srpnja 1991.
Komitet visokih duţnosnika KESS-a odrţao je u Pragu, poĉetkom srpnja

1991. hitan sastanak u svezi s krizom u Jugoslaviji. Na tom je sastanku 3. srpnja
govorio i predvoditelj izaslanstva Svete Stolice, mons. Alain Lebeaupin.
On se najprije osvrnuo na Berlinsku deklaraciju ministara vanjskih poslova
ĉlanica KESS-a o rješavanju krize u Jugoslaviji i podrţao je. Zatim je izloţio
stajalište Svete Stolice o zakonitom postupanju KESS-a kad se ţeli ukljuĉiti u
rješavanje nekog konflikta na europskom podruĉju, istaknuvši kako takvo
angaţiranje u traţenju rješenja jugoslavenske krize ne znaĉi uplitanje u unutarnje
stvari Jugoslavije. Zaloţio se za miroljubivo rješenje spora, a bez upotrebe sile, i
naglasio da jugoslavenski narodi trebaju sami odluĉivati o sudbini svoje zemlje.
Evo, samo desetak dana od njegova stvaranja, savjetodavni mehanizam za sluĉaj

izvanrednog stanja je stavljen u pokret. Dolazimo ovamo s istim duhom koji je vladao
kod njegova uspostavljanja: to je duh meĊusobne pomoći, da se uĉini kako se odreĊena
situacija ne bi pogoršala, nego, naprotiv, da se uzmogne poboljšati solidarnom voljom
meĊu svim drţavama KESS-a i one drţave koja se nalazi u poteškoći. Ovaj je
mehanizam zamišljen kako bi se pokazala volja za suradnjom, s ciljem da naĊe
pravedno rješenje za situaciju koja bi mogla nanovo staviti u pitanje ono što je strpljivo
izgraĊivano poĉevši od Konferencije u Helsinkiju.
Kada su u Berlinu ministri vanjskih poslova prihvatili deklaraciju o jugoslavenskoj
situaciji, rijeĉ je bila o iskazivanju opravdanog zanimanja što su ga svi pridavali
evidentno nuţnim promjenama, kako bi u tom dijelu Europe mogao vladati mir i pravda.
Ne stavljajući nikakvog prigovora na konsenzus koji je o tekstu postignut, Sveta Stolica
je uzela u razmatranje duh naĉela Završnog helsinškog akta i Pariške povelje.
Stoga, za moje izaslanstvo tekst iz Berlina ostaje kao osnovica za današnje
zajedniĉko nastojanje. Ĉini nam se da taj tekst treba ĉitati u svjetlu deset naĉela, kao što
265
je sluĉaj sa svim deklaracijama donesenim u okviru KESS-a. Stoga, zakonit je ĉin to što
se ţeli ponuditi pomoć za rješenje nekog sukoba u Europi, i to što smo se ovdje sastali
nije uplitanje u unutarnje stvari Jugoslavije. Spomenuvši svoju “bratsku zabrinutost”,
ministri su htjeli potcrtati u prvom redu svoju podršku “demokratskom razvoju” koji
treba postati politiĉka i društvena stvarnost Jugoslavije u cjelini. Ovakva tvrdnja je u
logici prvog poglavlja Pariške povelje koja uzima u obzir novo razdoblje demokracije,
mira i jedinstva.
Kad Berlinska deklaracija govori o jedinstvu Jugoslavije, i taj je pojam inspiriran
Poveljom u kojoj se to jedinstvo opisuje kao “trajno pristajanje uz vrijednosti koje su
zajedniĉke”, koje stvaraju vez jedinstva. Rijeĉ je o jedinstvu koje poĉiva na povjerenju
meĊu svim narodima koji tvore federalnu drţavu kakva je Jugoslavija; nije rijeĉ o
jedinstvu koje nije ništa drugo nego rezultat djelovanja oruţanih sila ili neke izvanjske
volje. Posljednji dogaĊaji ne stavljaju u pitanje teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije od
strane druge drţave KESS-a, nego prije dovode u pitanje neke institucije Jugoslavije, za
koje su sami ministri zatraţili da se nanovo razmotre.
Ĉitajući Berlinsku deklaraciju, nema nikakve dvojbe o predloţenom rješenju, a ono
je: da se upotrijebe miroljubiva sredstva a odbaci upotreba oruţane sile. Ne ĉita li se u
berlinskom tekstu da samo narodi Jugoslavije trebaju odluĉiti o budućnosti svoje
zemlje! Ovdje se nameće naĉelo Završnog helsinškog akta: ono o pravu narodâ da
odluĉuju sami o sebi; to naĉelo sigurno treba nadahnjivati odnose meĊu drţavama
KESS-a, ali i meĊu drţavama koje su, poput Jugoslavije, proizašle iz jedinstva razliĉitih
nacionalnih zajednica. To pravo mora biti poštivano i, poslije Pariške povelje, nitko ga
ne moţe nijekati. Nova Europa je danas projekt koji se iscrtava postupno, stvaranjem
tješnjih veza bratstva i solidarnosti, ali valja raditi tako da se u obnovljenoj Europi
stvore uvjeti koji u isto vrijeme omogućuju slobodno izraţavanje razliĉitih nacionalnih
zajednica i traţenje zajedniĉkog dobra.
Berlinska deklaracija je, stoga, primjena naĉela Završnog akta, ĉitanih u svjetlu
Pariške povelje. To je duh u kojem Sveta Stolica ţeli djelovati, paţljivo osluškujući
narode i njihove upravitelje, i obvezujući ih da traţe pravedna rješenja koja će poštivati
neotuĊiva prava osoba i zajednica.
Zato je 28. lipnja papa Ivan Pavao II. uputio telegram gosp. Anti Markoviću,
predsjedniku Saveznog Izvršnog Vijeća Jugoslavije, da ponovno istakne svoju
zabrinutost pred vijestima koje dopiru iz Slovenije i Hrvatske. On je preporuĉio da se ne
upotrebljava sila i da se stvore uvjeti za dijalog, kako bi prava i zakonite teţnje narodâ
bili poštivani. U svojim brzojavima predsjednicima Republike Slovenije i Republike
Hrvatske, Papa je podsjetio na nuţnost dijaloga u cilju mira. Njegova Svetost je 29.
lipnja, pred tisućama hodoĉasnika na Trgu sv. Petra, ponovila da se ne mogu i da se ne
smiju gušiti prava i zakonite teţnje narodâ. Podrţao je, osim toga, inicijative koje bi išle
za postizanjem pravednog rješenja koje će jamĉiti mir i omogućiti narodima da ţive
bratski zajedno. Tim porukama Papa je htio podsjetiti da sila ne moţe biti, osobito ne u
ovom sluĉaju, pravedno rješenje u poštivanju što ga treba gajiti prema pravima narodâ.
S druge strane, pribjegavanje sili moglo bi na europskom kontinentu proizvesti
posljedice koje bi se teško kontrolirale.
Prošlog je sijeĉnja, prigodom prvog sastanka Komiteta visokih duţnosnika,
izaslanstvo Svete Stolice govorilo u okviru razmatranja toĉke dnevnog reda o
budućnosti KESS-a i njegovih poslova. Htjeli smo u to vrijeme privući paţnju na
bezuvjetno stvaranje uvjeta povjerenja za budućnost Europe te smo naglasili kako je
nuţno znati ĉitati znakove vremena i zaloţiti se na putu traţenja rješenja primjerenih
novim vremenima. Sveta Stolica poziva i ţeli da se ponovno uspostavi mir, tako što će
se promicati uvjeti povjerenja koji se sastoje u stvaranju pravednih institucija koje bi
unapreĊivale oĉitovanje narodâ, poštivanje ljudskih prava i razvitak solidarnosti.
266
Valja danas uĉiniti sve kako bi nastalo mirotvorno europsko društvo. Sve dok se
budu razvijali dogaĊaji kao što su oni u Sloveniji i Hrvatskoj, bit će teško tvrditi da je
Europa na pravom putu suradnje i sigurnosti u duhu Završnog helsinškog akta i Pariške
povelje. Jer zbivanja, kao što su ova što smo ih posljednjih dana ustanovili, ĉimbenici su
koji unazaĊuju proces KESS-a. Jedinstvo Europe neće se ostvariti a da se ne vodi raĉuna
o razliĉitostima njezina sastava; neće se ostvariti prikrivanjem pravih problema koji nisu
od juĉer.
Povjerenje će biti ĉimbenik jedinstva za neku drţavu ili za kontinent kada se narodi
koji ih tvore osjete slobodnim i gospodarima svoje budućnosti; kada stari sporovi koji se
danas iznova raĊaju nestanu, zahvaljujući osvješćivanju o nuţnosti suradnje meĊu
svima; kada svi narodi budu sigurni za vlastitu opstojnost i vlastitu slobodu i postanu
svjesni da su meĊuzavisni, a ta meĊuzavisnost da nije nametnuta neĉijom voljom, nego
da je rezultat priznavanja zahtjevâ zajedniĉkog dobra. To je ono za ĉim KESS mora
teţiti i u ĉemu stranke koje su u pitanju s KESS-om trebaju suraĊivati.
----------
CJ, str. 81-85.
U PITANJU JE OPSTANAK HRVATSKOG NARODA,

ALI I PROCESA SIGURNOSTI I SURADNJE U EUROPI

- Prag, 3. rujna 1991.
Predvoditelj izaslanstva Svete Stolice, mons. Alain Lebeaupin, govorio je i na

drugom hitnom sastanku Komiteta visokih duţnosnika KESS-a o jugoslavenskoj
krizi. U svom istupu, 3. rujna 1991, on je ukazao na teško stanje, s mnogo mrtvih i
previše razaranja u Jugoslaviji, i izrazio ţaljenje što nije došlo do prekida vatre i
otvaranja ozbiljnog i istinskog dijaloga meĊu stranama u sukobu. Upozorio je kako
situacija nije teška i opasna samo za Jugoslaviju ili Hrvatsku, nego za cijelu
Europu, jer se dovodi u pitanje proces sigurnosti i suradnje općenito. Naglasio je
kako se u Jugoslaviji krše naĉela Završnog helsinškog akta i da ukljuĉivanja EZ-a i
KESS-a u rješavanje jugoslavenske krize ne predstavljaju uplitanje u unutarnje
stvari jedne drţave, nego su rezultat helsinškog procesa na planu sigurnosti i
suradnje u izgradnji Nove Europe.
Izaslanstvo Svete Stolice ne moţe šutjeti pred teškim stanjem u Jugoslaviji, jer bi
iznevjerilo svoje poslanje. Vijesti koje nam stiţu više su nego alarmantne: broji se već
previše mrtvih i previše razaranja otkad smo se sastali prvi put poĉetkom srpnja. Te
vijesti, kao i one koje nam stiţu iz drugih krajeva europskog kontinenta, upozoravaju na
to da sigurnost u Europi tek treba graditi.
Uoĉi pregovora koje je pokrenula EZ, što moţemo konstatirati? Sa ţalošću to da je
moje izaslanstvo uvidjelo kako nisu poslušani apeli za prekid vatre, koje je KESS uputio
u dva navrata. U svojem istupu poĉetkom srpnja izaslanstvo Svete Stolice je uputilo
poziv za posredovanje i ukazalo na nuţnost da se zapoĉne ozbiljan i pravi dijalog o
(drţavnim) institucijama. Evo, u dva mjeseca nije se ništa od toga ostvarilo!
267
Sjetit ćete se kako je današnji sastanak bio predviĊen da se sasluša izvještaj o

stanju pregovora o budućnosti Jugoslavije. Moje izaslanstvo, stoga, drţi da bi ovaj
Komitet visokih duţnosnika trebao biti obaviješten o stanju i prilikama, tako da nijedna
strana u sporu ne bude povrijeĊena. Bilo bi nam, stoga, drago da od jugoslavenske
delegacije dobijemo potpun i objektivan prikaz dogaĊaja posljednjih vremena.
Ono što se do danas dogodilo bilo je, naţalost, predvidivo sve otkad se pokazalo da
nestaje volje za dijalogom. Koliko je to teško za Jugoslaviju, teško je i za cijelu Novu
Europu. Jer, ono što je stavljeno u pitanje na ratištima Hrvatske nije samo opstanak
jednog naroda, nego i proces sigurnosti i suradnje, strpljivo graĊen poĉevši od
Helsinkija. Koliko zapaţamo, ono što se do danas zbivalo u Jugoslaviji, stavlja u pitanje
duh naĉela Završnog akta. Ne moţemo zato nego osuditi taj teški napad upućen
naĉelima KESS-a.
Prije nekoliko dana u Moskvi, oni koji odbacuju Novu Europu pokušali su
paralizirati proces demokratizacije i poštivanja ljudskih prava za koja su se u Helsinkiju
i Parizu svi obvezali da će ih izgraĊivati. Taj je anakronistiĉki pokušaj, na sreću, propao
zahvaljujući narodnoj volji: sve je, stoga, nanovo moguće, ako se to hoće. Pogoršanje
situacije u Jugoslaviji, koje zapaţamo već nekoliko mjeseci, jednako stavlja u pitanje
izgradnju Nove Europe. Jesu li, dakle, u Jugoslaviji poštivana naĉela odbacivanja
uporabe sile u mirotvornom rješavanju sporova? Ili su to, moţda, naĉela koja su valjana
samo za inozemstvo? Nije li uporaba oruţanih snaga drţave na njezinu teritoriju i protiv
njezina vlastitog puĉanstva u suprotnosti sa Završnim helsinškim aktom i s Pariškom
poveljom? Nije li politika svršenog ĉina koja smjera promjeni unutarnjih granica, koje
nisu samo administrativne nego povijesne, meĊunarodno priznate i zajamĉene Ustavom
koji je na snazi, povreda kodeksa ponašanja izraĊenog 1975? Jesu li poštivani jednakost
meĊu narodima i njihovo pravo na samoodreĊenje? Je li suradnja naĉelo koje danas vodi
odnose meĊu republikama u Jugoslaviji? Deset naĉela Završnog akta tragiĉno je
povrijeĊeno krizom u Jugoslaviji. Ţalosno je da su u 1991. u Europi, unutar jedne
federacije naroda, stavljena u stranu naĉela Helsinkija. Zajednica naroda koji su ovdje
predstavljeni ne moţe, stoga, ne osuditi stanje svršenog ĉina i podsjeća saveznu i
republiĉku vlast Jugoslavije da su politiĉki i moralno obvezatne dokumentima
helsinškog procesa i da te dokumente ne mogu ostaviti po strani, nego ih, naprotiv,
moraju poštivati. Ta ista naĉela trebat će ravnati budućim pregovorima.
Bilo je mnogo apela što ih je Papa uputio u prilog istinskog dijaloga i poštivanja
zakonitih teţnji naroda u Jugoslaviji. On je zaduţio pastire kršćanske Crkve da se
sastanu radi promicanja sporazumijevanja. Konaĉno, prije nekoliko dana Njegova je
Svetost uputila predsjedniku Mesiću poruku da savezne i republiĉke vlasti podsjeti na
meĊunarodne obveze koje je Jugoslavija potpisala. Kardinal drţavni tajnik je u svojoj
poruci predsjedniku Vijeća ministara vanjskih poslova Europske Zajednice jasno
iskazao podršku Svete Stolice svim konkretnim meĊunarodnim nastojanjima koja su
kadra smjesta ušutkati oruţje i dovesti do pregovaranja koje bi se vodilo u europskom
okviru. Ponude dobrih usluga EZ-a i KESS-a ne predstavljaju, pravo govoreći,
internacionalizaciju sukoba, nego logiĉnu posljedicu helsinškog procesa o sigurnosti i
suradnji u Europi. Sve strane u sukobu moraju se u to uvjeriti i ne mogu drţati da bi
zanimanje što ga zajednica KESS-a pridaje situaciji u Jugoslaviji predstavljalo uplitanje
u unutarnje stvari. Naprotiv, rijeĉ je o ligiĉnoj posljedici gradnje Nove Europe. Stoga
sada svi trebaju biti spremni na dijalog i na pregovaranje. Oni koji bi još danas mogli
drţati kako se oruţjem moţe zadovoljiti vlastite aspiracije, moraju znati da se nalaze u
proturjeĉju s budućnošću Europe i da je velika njihova odgovornost pred Bogom i pred
poviješću.
----------
CJ, str.85-87; GK, 15. rujna 1991, str. 3.
268
DOGAĐAJI U JUGOSLAVIJI PREDSTAVLJAJU TEŠKU POVREDU SLOVA

I DUHA HELSINŠKOG PROCESA
Zasjedanje o ljudskoj dimenziji KESS-a - 11. rujna 1991.
Izaslanstvo Svete Stolice na trećem zasjedanju Konferencije o ljudskoj

dimenziji KESS-a, koje je odrţano u Moskvi od 10. rujna do 4. listopada 1991,
predvodio je mons. Jean-Louis Tauran, tajnik za odnose s drţavama. Evo dijela
njegova interventa što ga je imao 11. rujna.
(...)
Evo danas, nakon etapa Kopenhagena i Pariza, KESS se nalazi ovdje da bi ispitao
stanje ljudskih prava i veza meĊu ljudima na Istoku i na Zapadu kontinenta. Zapitat će
se: poslije svega što se dogaĊalo nakon završetka Beĉkog sastanka u sijeĉnju 1989,
ostaje li još nešto za uĉiniti?
Sigurno, ne moţe se nijekati napredak ostvaren u demokratizaciji društava Srednje
i Istoĉne Europe: nazoĉnost meĊu nama Albanije i baltiĉkih republika to rjeĉito govori.
Ali govoriti o demokratizaciji ne znaĉi nuţno govoriti i o demokraciji. Osim toga,
moţemo li zaboraviti ono što se dogaĊa u Jugoslaviji, dakle u Europi? (...)
Teške krize koje su pomućivale - i još pomućuju - ţivot federacijâ i konfederacijâ
europskih drţava znak su novog buĊenja slobode koja mora pomiriti nezavisnost i
suverenitet naroda i neizbjeţno zajedništvo koje povezuje društva što ih zajedniĉka
povijest, iste vjerske i kulturne tradicije i ukorijenjenost na istom kontinentu ĉine
bliskim jedne drugima.
Sloţeni problemi koje ta stvarnost postavlja trebaju se riješiti u svjetlu deset naĉela
Završnog helsinškog akta, ĉija je filozofija bila da se potvrdi da u Europi sila i pritisak
odsada više nisu pogodna sredstva za rješavanje politiĉkih i socijalnih problema.
Izaslanstvo Svete Stolice, stoga, mora ţaliti zbog teških dogaĊaja koji se odvijaju u
Jugoslaviji. Oni predstavljaju vrlo tešku povredu slova i duha helsinškog procesa.
Poslije sastanka u Beĉu i Pariške povelje nedopustivo je da se europski narodi upuštaju
u ono što se ispravno naziva “rat”. Oni koji su ga pokrenuli imat će veliku odgovornost
pred Bogom i pred poviješću. Današnja i sutrašnja Europa mora postati kontinent na
kojem je rat nemoguć. Rijeĉ je o vjerodostojnosti njezinih institucija, KESS-a, poruke
koju je ona zaduţena objaviti svijetu. Rijeĉ je, posve jednostavno, o slobodi osoba i
naroda.
(...)
----------
OR, 13. rujna 1991, str. 2; GK, 22.rujna 1991, str. 5.
DUŢNOST JE SPRIJEĈITI DA SE BRAĆA MEĐUSOBNO UBIJAJU

- Prag, 10. listopada 1991.
I na trećem hitnom sastanku Komiteta visokih duţnosnika KESS-a, koji se

bavio krizom u Jugoslaviji, govorio je takoĊer predstavnik Svete Stolice, mons.
269
Alain Lebeaupin. Istaknuo je da do rješenja jugoslavenske krize moţe doći samo na

temelju poštivanja svih naĉela KESS-a, te da zato naĉela Završnog helsinškog akta
i Pariške povelje moraju nadahnjivati sve odluke i sve akcije civilnih i vojnih vlasti.
Napomenuo je kako je zajednica drţava KESS-a duţna posredovati i sprijeĉiti
ubijanja.
U sadašnjim okolnostima izaslanstvo Svete Stolice ţeli ponoviti svoje uvjerenje da

će se, izgraĊujući Novu Europu na ukupnim naĉelima KESS-a, doći do rješenja
dramatiĉne i okrutne ratne situacije koju promatramo u jugoslavenskoj drţavi. Naĉela
Završnog akta i Pariške povelje moraju nadahnjivati svaku odluku i svaku politiĉku
akciju civilnih i vojnih vlasti. Stoga valja uĉiniti sve da se sukobljene strane sastanu, da
razgovaraju i da suprotstavljene snage priznaju spomenuta naĉela. Zajednica drţava
KESS-a je odgovorna za primjenu deset naĉela helsinškog Završnog akta i obveze
preuzete Pariškom poveljom; dosljedno tome, ona sve strane u sporu mora uvjeriti kako
su zajedniĉke vrijednosti, potvrĊene ponovno u razliĉitim dokumentima procesa KESS-
a, pravo jamstvo za ostvarenje njihovih teţnji. Duţnost je sprijeĉiti da se braća
meĊusobno ubijaju, i stoga je duţnost posredovati.
Priznati pravo jednog naroda da odluĉuje o sebi znaĉi priznati mu pravo na njegov
identitet i na njegovu nazoĉnost meĊu drţavama. To priznavanje treba biti shvaćeno kao
volja da se izgraĊuje Nova Europa, u kojoj bi stari sporovi bili stavljeni na stranu i u
kojoj bi se nacionalni osjećaji nadahnjivali na naĉelima KESS-a, za izgradnju društva u
kojem će vladati osjećaj zajedniĉkog dobra i solidarnosti meĊu svima. Taj nacionalni
identitet se ne bi smio potvrĊivati snagom oruţja, nego razvijanjem bogatstva koje on
sadrţi. Prigodom sastanka na vrhu u Parizu, rat i podjela su sveĉano proglašeni izvan
zakona u Europi. Zato, biti danas narod u Europi, veliki ili mali, ne znaĉi podvrgavanje
jednog naroda drugome narodu, nego pridonošenje obogaćivanju svih, dijeleći s drugim
što se ima, meĊusobnim razumijevanjem i solidarnošću.
Tako, u Jugoslaviji - i u mnogim drugim dijelovima Europe - nacije i narodi
moraju ţivjeti u duhu suradnje i dobre volje. Da bi pomogla da se stvori ta suradnja,
zajednica KESS-a mora, uz to, bdjeti nad sudbinom manjina, a osobito manjina
nacionalnih i etniĉkih koje se nalaze u razliĉitim republikama. Te manjine moraju znati
da će njihove zakonite teţnje biti poštivane od većine i zaštićene od drugih drţava
KESS-a. Jer, kako je potvrĊeno “kategoriĉki i neopozivo” u dokumentu koji je nedavno
donesen u Moskvi: “obveze preuzete na polju ljudske dimenzije KESS-a izvor su
neposredne i zakonite zaokupljenosti svih drţava sudionica, i one ne proizlaze iskljuĉivo
iz unutarnjih poslova upletenih zemalja”. U mirovnom procesu do kojeg treba doći da bi
se zaustavio sukob koji je u tijeku u Jugoslaviji, zajednica drţava KESS-a mora moći
izvršavati ulogu koja joj pripada u zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te
potpomoći nastanku skupa demokratskih zajednica u kojima bi vladala pravna drţava.
Kad to tvrdi, moje izaslanstvo ţeli govoriti u prilog svih republika i svih naroda
nazoĉnih na jugoslavenskom tlu.
Izaslanstvo Svete Stolice ţeli, nadalje, inzistirati na ĉinjenici da jugoslavenska
kriza nema svog korijena u vjerskim razlozima. Istina je da upletene zajednice pripadaju
razliĉitim Crkvama, ali sestrinskim. A namjera je Svete Stolice paziti da se jasno potvrdi
i odredi da vjera u Isusa Krista mora biti ĉimbenik jedinstva a ne podjele, i da bratstvo u
vjeri ne prestane biti, u kontekstu dijaloga, ĉimbenik prvorazredne vaţnosti za ponovno
uspostavljanje mira u praštanju i slozi. Sveta Stolica, kako dokazuju brojni Papini apeli
za molitvu da se postigne mir, nastavit će u svom djelovanju kako bi prestala tutnjava
oruţja, bila priznata svaĉija prava i da se svi zaloţe na pregovaraĉkom putu: zajednica
270
drţava da stvori uvjete za dijalog, a stranke kojih se tiĉe da prihvate da se u njemu

angaţiraju bez skrivenih namjera.
----------
CJ, str. 88-89; GK, 3. studenoga 1991, str. 4.
LJUDI NE ZNAJU UVIJEK IZVUĆI POUKU IZ POVIJESTI
Sjednica Prvog odbora Generalne skupštine OUN-a - 25. listopada 1991.
Monsinjor Jean-Louis Tauran, tajnik za odnose s drţavama, sudjelovao je na

sastanku Prvog odbora Generalne skupštine OUN-a, na kojem je razmatrana tema
razoruţanja te je 25. listopada 1991. izloţio stajalište Svete Stolice o nuţnosti
rješavanja sporova meĊu drţavama i meĊu narodima miroljubivim sredstvima.
U svom interventu predstavnik Svete Stolice spomenuo je i rat u Jugoslaviji.
Gospodine Predsjedniĉe:
(...)
2. Nakon prošlogodišnje sjednice svijet je vidio kako se rušilaĉki sukobi
razbuktavaju, mislim prije svega na Zaljevski rat i na rat koji upravo razara Jugoslaviju.
Prvi osjećaj koji se javlja u svakome od nas je ţalost. Ţalost što treba konstatirati
da ljudi ne znaju uvijek izvući korist iz pouke povijesti. Poslije tragedije Drugoga
svjetskog rata, kolonijalnih ratova, krizâ na srednjem i krajnjem Istoku, mislilo se,
uistinu, da su odgovornici naroda konaĉno shvatili ono što je prošlog 12. sijeĉnja
izrekao papa Ivan Pavao II: “Mir postignut oruţjem nije drugo doli priprema novoga
nasilja” (govor diplomatskom zboru).
(...)
Mi smo i dalje svjedoci - i s kakvim bolom - novoga bojišta koje je otvoreno na tlu
Europe: to je krvava rana graĊanskog rata koji razdire Jugoslaviju.
(...)
----------
UVJETI SVETE STOLICE ZA PRIZNAVANJE NOVIH DRŢAVA
Memorandum članicama KESS-a - 26. studenoga 1991.
Drţavno tajništvo Svete Stolice je 26. studenoga 1991. uputilo ĉlanicama

Konferencije za sigurnost i suradnju Europe Memorandum u kojem je izneseno
stajalište o uvjetima za moguće priznavanje suvereniteta i nezavisnosti novih
drţava na podruĉju bivše Jugoslavije. Taj Memorandum nije u javnosti
objelodanjen, ali za njegov sadrţaj znamo na temelju priopćenjâ Ureda za tisak
Svete Stolice, od 20. prosinca 1991. i 13. sijeĉnja 1992.
271
Evo na ĉemu je Sveta Stolica inzistirala u tom Memorandumu da bi Hrvatska i

druge drţave bile priznate “skupno” i “uvjetno”:
1. Poštivanje svih naĉela Završnog akta iz Helsinkija i Pariške povelje;
2. Poštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, kako su utvrĊene u meĊunarodnim
dokumentima, poglavito onim Ujedinjenih Nacija, Konferencije o sigurnosti i suradnji u
Europi i Europskog Vijeća;
3. Obveza ostvarivanja odluka dokumenata KESS-a u svezi s naĉelima i
demokratskim institucijama, tako da ove posljednje odgovaraju normama o pristupanju
Europskom Vijeću;
4. Formalno prihvaćanje odluka dokumenata KESS-a na zasjedanjima u
Kopenhagenu i Ţenevi o nacionalnim manjinama;
5. Prihvaćanje nadzora od Komiteta visokih duţnosnika KESS-a glede primjene
mjera u odnosu na nacionalne manjine.
----------
CJ, str. 75-76.
STAJALIŠTE SVETE STOLICE O MOGUĆEM PRIZNAVANJU

NEZAVISNOSTI HRVATSKE, SLOVENIJE
I DRUGIH REPUBLIKA BIVŠE JUGOSLAVIJE
Sluţbeno priopćenje - 20. prosinca 1991.
Nakon što su ministri vanjskih poslova drţava Europske Zajednice usvojili 16.
prosinca 1991. u Bruxellesu “Izjavu o Jugoslaviji”, koja je sadrţavala odluku o
priznavanju samostalnosti i suvereniteta novih drţava na tlu bivše Jugoslavije, koje
će se obvezati da će prihvatiti i poštivati kriterije što ih je EZ postavila, ubrzo je
uslijedilo takvo priznavanje Hrvatske i Slovenije od većeg broja drţava.
Na novinarska pitanja o tome koji je stav Svete Stolice u pogledu priznavanja
samostalnosti Hrvatske i Slovenije, iz Ureda za tisak dano je priopćenje.
Ured za tisak Svete Stolice, dobivši potrebne obavijesti, u stanju je pruţiti neka
pojašnjenja koja se tiĉu zahtjeva da se izvijesti o stavu Svete Stolice prema nastanku
novih drţava u Europi i, posebno, u Jugoslaviji.
I. Opći stav Svete Stolice
U naĉelu, Sveta Stolica drţi da je federalna drţava jedan od oblika koji narodi, na
temelju svojega prava na samoodreĊenje, mogu izabrati za ureĊenje svojega suţivota.
U odreĊenim okolnostima takav naĉin prava na samoodreĊenje moţe predstavljati
najprikladnije rješenje ne samo s obzirom na opće dobro federativne drţave, nego i s
obzirom na dobro svakog pojedinog naroda koji pripada federaciji. U tom se sluĉaju,
meĊutim, moraju strogo poštivati i prava svakog naroda i naĉela uzajamnoga suţivota.
Federalni sustav, općenito, predviĊa takoĊer mogućnost odvajanja od federacije,
kao pravo svakog naroda i, dakako, mogućnost drugaĉijega rješenja vlastitog politiĉkog
identiteta.
272
II. Poseban stav Svete Stolice prema Jugoslaviji
U sluĉaju Jugoslavije, Ustav iz 1974. predviĊa pravnu mogućnost odvajanja svake

pojedine republike od federacije.
Prošloga lipnja Hrvatska su i Slovenija, posluţivši se tim pravom, nakon
nacionalnih “referenduma” odabrale nezavisnost.
U poĉetku je bilo predviĊeno oĉuvanje federativnoga saveza u obliku konfederacije
suverenih drţava. Sveta je Stolica, kao i ostali drţala da bi to rješenje moglo biti
preporuĉljivo i korisno u posebnim jugoslavenskim prilikama.
Taj bi put bio moguć miroljubivim pregovorima. MeĊutim, ratno je djelovanje
federalne vojske protiv Slovenije i, poglavito, protiv Hrvatske pokopalo tu mogućnost.
Zaĉetnici su ratnoga djelovanja na se svalili glavnu odgovornost jer su sprijeĉili nuţdan
postupak traţenja miroljubiva rješenja jugoslavenske krize. Federacija se ili
konfederacija ne mogu nametnuti silom!
U novim prilikama, nastalim zbog ratnoga sukoba, Sveta je Stolica prošlih mjeseci
povećala pozive i pothvate da bi navela stranke da obustave neprijateljstva i da zapoĉnu
ozbiljne pregovore. Istodobno, Sveta je Stolica svratila pozornost na nuţnost poštivanja
prava na samoodreĊenje naroda, utvrĊeno 8. naĉelom Završnoga helsinškog akta.
III. Stav Svete Stolice prema priznanju
1. Zbog tragiĉnoga pogoršanja prilika i uzevši u obzir novu stvarnost nastalu u

Jugoslaviji, Sveta je Stolica u studenome drţavama sudionicama Konferencije o
sigurnosti i suradnji u Europi savjetovala kao primjereno da se jednostavno prijeĊe na
“skupno” i “uvjetno” priznanje nezavisnosti Hrvatske, Slovenije i drugih jugoslavenskih
republika koje ţele ostvariti to pravo. Sveta je Stolica predloţenim uvjetima i koji se
osobito tiĉu oĉuvanja pravâ manjinâ, namjeravala poduprijeti i poĉetak uspostave mira
na tom podruĉju.
2. Sada je pak Sveta Stolica s uvaţavanjem primila na znanje “Izjavu o Jugoslaviji”
koju su, 16. prosinca, u Bruxellesu, usvojili ministri vanjskih poslova Europske
Gospodarske Zajednice.
Sveta Stolica ţeli da mehanizam uvjetnog priznavanja nezavisnosti jugoslavenskih
republika navede stranke na poštivanje prekida vatre i omogućivanje uspostave
pravedna i postojana mira na podruĉju koje je već toliko iskušano nekorisnim
pokoljima.
Sama pak Sveta Stolica ne moţe uĉiniti drugo nego sa zadovoljstvom primiti
odluku da se priznaju sve republike koje to zatraţe i obveţu se da će poštivati uvjete što
su ih postavile vlade Europske Gospodarske Zajednice.
3. Hrvatska su i Slovenija zatraţile priznanje od MeĊunarodne zajednice i, dakako,
Apostolske Stolice. Uvjerivši se da su one voljne ispuniti uvjete priopćene dotiĉnim
vladama, Sveta Stolica neće propustiti da udovolji tom zahtjevu priznajući suverenitet i
nezavisnost dviju republika.
4. Taj ĉin nije usmjeren protiv nijedne strane kojih se to tiĉe. Naprotiv, Sveta
Stolica postojano ţeli oĉuvati dobre odnose sa svim republikama Jugoslavije. Njezina
djelatnost teţi za potporom većega dobra mira za sve narode toga podruĉja i za
stvaranjem uvjeta koji će omogućiti uredan i skladan razvoj tamošnjih naroda.
5. U svojim brojnim javnim nastupima u prilog uspostave mira u Jugoslaviji Sveti
je Otac uvijek pokazivao svoju veliku pastirsku skrb za sve narode tog podruĉja,
pozivajući ih da riješe svoje nesuglasice u uzajamnome poštivanju vlastitih povijesnih i
kulturnih tradicija. Istodobno, Sveti je Otac postojano isticao sve etiĉke vrijednosti koje
273
su zajedniĉke svim tamošnjim narodima, bez obzira na to jesu li katolici, pravoslavci ili
muslimani, i koje bi trebale biti temelj plodne suradnje.
Vjerna takvom stavu, Sveta Stolica kani oĉuvati srdaĉne odnose sa svim
jugoslavenskim republikama, u potpunom poštivanju njihova povijesnoga i kulturnoga
identiteta i slobodnih odluka koje namjeravaju donijeti za budućnost.
Iz Vatikana, 20. prosinca 1991.
----------
OR, 21. prosinca 1991, str. 1; GK, 29. prosinca 1991, str. 1. i 4;
ASS/1991, str. 1078-1080.
PRIZNAVANJE REPUBLIKA HRVATSKE I SLOVENIJE
Sluţbeno priopćenje - 13. siječnja 1992.
Sveta Stolica se zalagala za priznavanje samostalnosti i suvereniteta drţave

Hrvatske, a bila je meĊu prvima koja je to uĉinila. Nakon što je o priznanju
Hrvatske donesena odluka, iz Ureda za tisak je dano i sluţbeno priopćenje.
Priznavanje Republika Hrvatske i Slovenije
Danas, 13. sijeĉnja 1992, Sveta je Stolica poslala Notu vladama republike Hrvatske
i Slovenije, priopćujući priznanje njihova suvereniteta i samostalnosti.
Nota je uruĉena i vladi u Beogradu, radi informiranja o navedenoj odluci, istiĉući
kako ona nema nikakav karakter neprijateljske geste prema Jugoslaviji. Apostolski
pronuncij u Beogradu, njegova preuzvišenost mons. Gabriel Montalvo, nastavit će svoje
poslanje papinskog predstavnika u Jugoslaviji.
Prije nego što je pristupila takvu definitivnom priznanju, Sveta je Stolica priopćila
dvjema dotiĉnim vladama u Zagrebu i Ljubljani uvjete pod kojima je donijela svoju
odluku. Toĉke navedene već u Memorandumu o jugoslavenskom pitanju, koji je upućen
zemljama ĉlanicama Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi (KESS) 26. studenoga
prošle godine, bile su:
- poštivanje svih naĉela helsinškog Završnog akta i Pariške povelje;
- poštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, kako su utvrĊene u meĊunarodnim
dokumentima, osobito onim Ujedinjenih Nacija, Konferencije o sigurnosti i suradnji u
Europi i Europskog Vijeća;
- obveza ostvarivanja odluka dokumenata KESS-a u svezi s naĉelima i
demokratskim institucijama, tako da ove posljednje odgovaraju normama o pristupanju
Europskom Vijeću;
- formalno prihvaćanje odluka dokumenata KESS-a na zasjedanjima u
Kopenhagenu i Ţenevi o nacionalnim manjinama;
- prihvaćanje nadzora od Komiteta visokih duţnosnika KESS-a o primjeni mjera u
odnosu na nacionalne manjine.
Budući da je Europska Zajednica nastavila istim putem glede podvrgavanja
priznavanja odreĊenim zahtjevima što ih je trebalo razjasniti do 23. prosinca, hrvatska i
slovenska vlada su odmah odgovorile na Notu o uvjetnom priznanju od Svete Stolice.
274
Sveta Stolica, je osim toga, poţeljela da Hrvatska i Slovenija, njihovim ulaskom u

zajednicu naroda kao suverenih i samostalnih drţava, pridonesu smirivanju na
balkanskim prostorima i stvaranju bratskijeg i solidarnijeg svijeta.
----------
OR, 13-14. sijeĉnja 1992, str. 1; GK, 19. sijeĉnja 1992, str. 1. i 3;
ASS/1992, str. 34-35; CJ, str. 75-76.
SVETA STOLICA SE ZALAŢE ZA POŠTIVANJE LJUDSKIH PRAVA

I PROMICANJE DEMOKRACIJE
Sastanak Vijeća ministara vanjskih poslova KESS-a - Prag, 31. siječnja 1992.
Na sastanku Vijeća ministara vanjskih poslova KESS-a, koji je odrţan u

Pragu 31. sijeĉnja 1992, govorio je i predstavnik Svete Stolice, mons. Jean-Louis
Tauran, tajnik za odnose s drţavama.
U svojem istupu on se osvrnuo i na krizu u Jugoslaviji. Istaknuo je kako Sveta
Stolica od poĉetka krize inzistira na nuţnosti da se jugoslavenske republike u
meĊusobnim odnosima moraju nadahnjivati na deset naĉela Završnog akta iz
Helsinkija te da hitno treba zapoĉeti s ustavnim reformama koje će pridonijeti
poštivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda. Uz to je napomenuo kako Mirovna
konferencija o Jugoslaviji mora biti pregovaraĉki forum za rješavanje problema
koji ostaju i koji su bili uzrok sukobu meĊu jugoslavenskim narodima, a da će
Sveta Stolica uĉiniti sve da se povrati mir, temeljen na pravdi.
(...)
II. Rješenje jugoslavenske krize: poštivanje ljudskih prava i promicanje

demokracije
Htio bih uĉiniti kratak intervent o osjetljivom jugoslavenskom pitanju, da bih

precizirao neke toĉke i izloţio oĉekivanja Svete Stolice.
Sveta Stolica se uvijek nadala u mogućnost izbjegavanja sukoba u Jugoslaviji. Zato
je od poĉetka krize inzistirala na nuţnosti da se, s jedne strane, republike savezne drţave
u svojim meĊusobnim odnosima nadahnjuju na 10 naĉela helsinškog Završnog akta i, s
druge strane, da se hitno krene u ustavne reforme koje bi promicale poštivanje ljudskih
prava i temeljnih sloboda, ukljuĉujući tu i prava i slobode nacionalnih manjina, stvorivši
uvjete za demokraciju i izgraĊujući istinsku pravnu drţavu. Razvoj dogaĊaja, i prije
svega uporaba oruţja, uĉinili su, naţalost, iluzornim te nade.
Kad je priznala postojanje Hrvatske i Slovenije - a to priznavanje nije upereno ni
protiv koga - Sveta Stolica je uzela na znanje ĉinjeniĉno stanje, proizašlo iz zakonitih
teţnji demokratski izraţenih. Postavivši uvjete za to priznavanje, Sveta Stolica je htjela
potaknuti ostvarenje svih obveza preuzetih u okviru helsinškog procesa te naglasiti
ĉinjenicu da bi KESS morao biti jamac povjerenja u trenutku ureĊivanja pitanja
nacionalnih manjina. Na taj je naĉin Sveta Stolica htjela da tim novim zemljama bude
jasno, budući da su priznate suverenim i nezavisnim, da se sveĉano obvezuju da će
pridonositi stvaranju nove Europe ljudskih prava i demokracije.
275
Nitko ovdje ne misli nijekati da budućnost europskog kontinenta poĉiva na

suradnji, a ne na izolaciji. Zato, kao što je poĉetkom ovog mjeseca ispravno potvrdio
Komitet visokih duţnosnika, Konferencija o Jugoslaviji, kojoj predsjeda Lord
Carrington, trebala bi biti pregovaraĉki forum za ureĊenje problema koji postoje i koji
su prouzroĉili sukob meĊu jugoslavenskim narodima. Ipak, valja nadodati da bi ta
Mirovna konferencija morala voditi raĉuna o ulozi koju KESS moţe odigrati za
jamĉenje ostvarivanja obveza koje se tiĉu poštivanja pravâ nacionalnih manjina.
Sveta Stolica će ĉiniti sve što bude mogla da se vrati mir u pravdi. Ona će posebice
raditi na tome da se vjernici odluĉno zaloţe na putu praštanja i sloge.
----------
CJ, str. 90-91; OR, 3-4. veljaĉe 1992, str. 2.
USPOSTAVA DIPLOMATSKIH ODNOSA IZMEĐU SVETE STOLICE

I REPUBLIKE HRVATSKE
Priopćenje za javnost - 8. veljače 1992.
Prilikom uspostave diplomatskih odnosa izmeĊu Svete Stolice i novonastalih

drţava Hrvatske, Slovenije i Ukrajine dano je za javnost priopćenje, koje ovdje
donosimo.
Sveta Stolica i republike Hrvatska, Slovenija i Ukrajina, ţeljne da na stabilan i

prijateljski naĉin osiguraju svoje uzajamne bilateralne odnose, zajedniĉkim sporazumom
su odluĉile da uspostave diplomatske odnose na razini Apostolske Nuncijature Svete
Stolice i ambasada dotiĉnih republika.
Tom je prigodom Sveta Stolica izrazila osobite ţelje trima odskora nezavisnim
drţavama. Što se tiĉe Hrvatske, “utemeljene na dragocjenom blagu vjere i povijesti” -
zapisano je u jednom priopćenju Svete Stolice - ona se otvara budućnosti za koju se ţeli
da bude budućnost mira, napretka, pravde, istinske ekumenske djelatnosti. Spontano se
raĊa ţelja da se kalvarija hrvatskog naroda, prouzrokovana okrutnim ratom koji je
mnogo mjeseci harao njezinim predjelima, preobrazi u zoru novog uskrsnuća za sve
graĊane te plemenite drţave.
----------
ASS/1992, str. 77-78.
ODNOSI PRIJATELJSTVA I TIJESNOGA SAVEZA

IZMEĐU HRVATSKE I APOSTOLSKE STOLICE
Tekst vjerodajnica - 12. oţujka 1992.
Uskoro nakon priznanja Republike Hrvatske i uspostave diplomatskih odnosa

s njom, papa Ivan Pavao II. je 12. oţujka 1992. imenovao prvog apostolskog
nuncija u Hrvatskoj i predao mu vjerodajnice za predsjednika Republike.
276
ODLIĈNOM I ĈASNOM MUŢU FRANJI TUĐMANU

PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE
Mnogopoštovani i ĉasni gospodine, pozdrav i uspješan napredak u dobru.

Nakon sretno uspostavljenih drţavnih odnosa prijateljstva i tijesnog saveza izmeĊu
Hrvatske i ove Apostolske Stolice, imenujemo apostolskim nuncijem tome plemenitom
narodu ĉasnoga brata Giulia Einaudija, naslovnoga nadbiskupa villamagneškoga u
Tripolitaniji. Njemu pak dadosmo ovo Naše pismo koje će nastojati s osobitim
poštovanjem Tebi predati kao svjedoĉanstvo svoje sluţbe.
Uistinu nam je drago što ovaj Naš izaslanik posjeduje izvrsne darove duha i što ga
preporuĉuju naravna svojstva koja su potrebna za uspješno izvršavanje ove vrste sluţbe
na obostrano zajedniĉko dobro.
Ĉovjekoljubljem, koje i sam posjeduješ, izvoli dobrostivo i njega poĉastiti. A
onome koji radi u Naše ime pokloni onu vjernost koju bi iskazao Nama samima kao
sugovorniku.
Dakle, kako Tebi, mnogopoštovani i ĉasni gospodine, tako i ĉitavome predragom
hrvatskom narodu, od srca molimo predobrostivoga Boga svaki napredak i mir.
Dano u Rimu, kod Svetog Petra, 12. oţujka 1992, ĉetrnaeste godine Našega
pontifikata.
PAPA IVAN PAVAO II.
----------
GK, 17. svibnja 1992, str. 3; VD, str. 353.
SVETA STOLICA SE ZAUZIMA ZA OBRANU SUVERENITETA

I OPSTOJNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
Memorandum Europskoj Zajednici - 15. travnja 1992.
Od samog poĉetka agresije na Bosnu i Hercegovinu Sveta Stolica se zauzela i

na diplomatskom planu da meĊunarodna zajednica zaštiti njezin drţavni
suverenitet i opstojnost. To potvrĊuje i Memorandum što ga je Drţavno tajništvo
uputilo 15. travnja 1992. Predsjedništvu Europske Zajednice preko ambasadora
Portugala pri Svetoj Stolici, drţave koja je u to vrijeme u EZ obavljala ulogu
predsjedavajućega.
Evo kako je glasio tekst toga Memoranduma.
1. Sveta Stolica je sa zadovoljstvom uzela na znanje napore što ih je Europska

Zajednica uĉinila, osobito u vrijeme Konferencije u Bruxellesu prošlog 1-2. travnja,
kako bi tri zajednice u Bosni i Hercegovini - muslimansku, srpsku i hrvatsku - dovela do
sporazuma u pogledu novog ustavnog ustrojstva Republike.
2. Europska Zajednica se opredijelila za nacionalnu nezavisnost Republike Bosne i
Hercegovine, nakon što je prethodno, u svojoj Deklaraciji od 16. prosinca 1991, bila
predloţila neke uvjete za njezino priznavanje i potom provela njihovu verifikaciju, a
sukladno narodnom referendumu od 29. veljaĉe i 1. oţujka 1992.
Sada ti zahvati obvezuju poglavito drţave ĉlanice Europske Zajednice da jamĉe tu
nezavisnost koju su priznale prošlog 7. travnja.
277
3. Posljednje vijesti koje stiţu iz Bosne i Hercegovine ozbiljno zabrinjavaju Svetu

Stolicu. Napadi naoruţanih skupina i savezne jugoslavenske vojske u korist jedne od
strana u oĉitoj su suprotnosti s normama utvrĊenim helsinškim Završnim aktom koje se
odnose na pravo europskih naroda da odrede “kada i kako to ţele, svoj unutarnji i
vanjski politiĉki status” (8. naĉelo), i osobito u pogledu priznatih granica.
4. Razmještanje naoruţanih vojski uzrokuje odlazak tisuća izbjeglica prema
susjednim drţavama.
5. Rijeĉ je danas o tome da se dijelom izvrše zajedniĉke obveze što su ih u
Bruxellesu 10. oţujka 1992. preuzele drţave ĉlanice Europske Zajednice i Sjedinjene
Ameriĉke Drţave, za “politiĉko ureĊenje jugoslavenske krize, to jest za odricanje od
bilo kakve promjene granica jugoslavenskih republika upotrebom sile ili, u nedostatku
uzajamnog dogovora, za stvarnu zaštitu ljudskih prava i pravâ svih nacionalnih i
etniĉkih skupina u svim republikama.
6. Sveta Stolica, svjesna svojeg duhovnog poslanja u sluţbi mira, obrane pravâ
narodâ i promicanja nepovredivih osobnih prava, solidarna je s onima koji su ţrtve
takvih nepravdi i upućuje snaţan apel drţavama ĉlanicama Europske Zajednice, traţeći
da one pojaĉaju vlastito djelovanje:
a) da zaustave sukobe koji su u tijeku, ako je nuţno poticanjem Vijeća Sigurnosti
Ujedinjenih Naroda da na Bosnu i Hercegovinu protegnu mandat Zaštitnih snaga
UNPROFOR-a, rasporeĊenih u Hrvatskoj;
b) da strane u sukobu privedu ozbiljnim i obvezujućim pregovorima radi poštivanja
preuzetih obveza, sazvavši što prije novi sastanak Konferencije s tim ciljem;
c) da ispune obvezu koju je 10. oţujka 1992. preuzela Europska Zajednica i
Sjedinjene Ameriĉke Drţave, da će se odluĉno oduprijeti bilo kojem nastojanju koje je
usmjereno na potkopavanje stabilnosti i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine,
kako bi na opipljiv naĉin bila poštivana njezina cjelovitost.
Vatikanski grad, 15. travnja 1992.

----------
SSCB, str. 136-137.
DEMARŠ ORGANIZACIJI UJEDINJENIH NARODA DA SE ZAUSTAVI RAT

Brzojavna poruka Generalnom tajniku OUN-a - 5. svibnja 1992.
Drţavni tajnik Svete Stolice, kard. Angelo Sodano, u svezi s dramatiĉnom

situacijom u Bosni i Hercegovini, uputio je Generalnom tajniku OUN-a, gosp.
Boutrosu Boutrosu Ghaliju poruku sa zahtjevom da Organizacija Ujedinjenih
Nacija upotrijebi sve kako bi se zaustavio rat što sije smrt i razaranja.
NJEGOVA EKSCELENCIJA GOSPODIN

BOUTROS BOUTROS GHALI
GENERALNI TAJNIK ORGANIZACIJE UJEDINJENIH NACIJA
NEW YORK
Dramatiĉno širenje rata koji razdire Bosnu i Hercegovinu te brojni apeli pristigli
Svetoj Stolici od preplašenih puĉanstava tjeraju me da se obratim Vašoj Ekscelenciji
278
kako bi Organizacija Ujedinjenih Nacija poduzela sve da zaustavi rat što sije smrt i
razaranje.
Sveta Stolica drţi da će pojaĉano angaţiranje Organizacije Ujedinjenih Nacija u
sukobu što je u tijeku, u okviru mogućnosti što joj ih daje njezina Povelja, pridonijeti da
se dozovu razumu huškaĉi nemira i da se ponovno uspostavi mir u toj Republici.
Ne sumnjam da će Vaša Ekscelencija biti voljna pokloniti pozornost mojemu
demaršu i poduzeti sve prihvatljive inicijative da se ušutka jezik oruţja i da se olakšaju
patnje puĉanstva koje je postalo talac zaslijepljenog nasilja.
Uz izraze mojega vrlo visokog štovanja.
Iz Vatikana, 5. svibnja 1992.

Kard. Angelo Sodano
----------
OR, 7. svibnja 1992, str. 1; GK, 17. svibnja 1992, str. 4; ASS/1992, str. 319;
SSCB, str. 138.
SVETA STOLICA SE ZAUZIMA ZA PRESTANAK NELJUDSKIH

OKRUTNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI
Zasjedanje KESS-a u Helsinkiju - 6. svibnja 1992.
Mons. Alain Lebeaupin, predstavnik Svete Stolice na Konferenciji o sigurnosti i

suradnji u Europi, koja se odrţavala u Helsinkiju, iznio je na plenarnom sastanku 6.
svibnja 1992. stav Svete Stolice i proĉitao proglas u svezi s ratom u Bosni i
Hercegovini. Evo tog interventa.
Ţelim se pridruţiti prethodnim govornicima koji su pozdravili nazoĉnost gosp.

ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. Uvjeravam ga da je Sveta Stolica
zaprepaštena zbog stanja koje vlada u njegovoj zemlji i patnjama njegova naroda. Zbog
toga, upravo u ovom trenutku, Papa Ivan Pavao II, obraćajući se tisućama hodoĉasnika
okupljenih na Trgu sv. Petra, upućuje apel u prilog Bosne i Hercegovine.
Osim toga, obavješćujem ga da je kardinal drţavni tajnik sinoć uputio poruku
gospodinu Generalnom tajniku Organizacije Ujedinjenih Nacija i od njega zatraţio da
ona poveća svoje djelovanje za mir u Bosni i Hercegovini.
Konaĉno, gospodine Predsjedniĉe, po naputku Drţavnog tajništva Njegove
Svetosti, proĉitat ću slijedeći sluţbeni proglas:
Pred agonijom cijelog jednog naroda u Bosni i Hercegovini Sveta Stolica se
pridruţuje svima onima koji su, u raspravama na zasjedanju KESS-a koji je u Helsinkiju
u tijeku, uĉinili da se ĉuje njihov glas osude kršenja naĉela sadrţanih u dokumentima
Konferencije, unatoĉ obećanjima sveĉano potpisanima.
Sveta Stolica podupire i potiĉe sve poduzete inicijative u cilju unapreĊenja
poštenog dijaloga izmeĊu sukobljenih strana, da bi se postigao neposredan, bezuvjetan i
trajan prekid bratoubilaĉkih borbi i da bi se zaustavile neljudske okrutnosti što su
nanesene puĉanstvima bez obrane.
Drţeći vaţnim da se pred svjetsko javno mnijenje iznesu poĉinitelji tih teških i
opetovanih kršenja javnog meĊunarodnog prava i prava humanitarnog, Sveta Stolica po-
279
ziva odgovarajuće instancije da uĉine odvaţna i konkretna djela na ĉast ĉovjeĉanstva, i

osobito za obranu Europe i njezine duhovne, moralne i kulturne baštine.
----------
OR, 7. svibnja 1992, str. 1; GK, 17. svibnja 1992, str. 1; ASS/1992, str. 319-320;
SSCB, str. 153.
ZAPOĈINJE NOVO RAZDOBLJE PRIJATELJSKIH ODNOSA

IZMEĐU HRVATSKE I APOSTOLSKE STOLICE
Predaja vjerodajnica - 11. svibnja 1992.
Prigodom svog nastupa na sluţbu i predaje vjerodajnica predsjedniku

Republike Hrvatske dr. Franji TuĊmanu, apostolski nuncij u Hrvatskoj, mons.
Giulio Einaudi, izrekao je kratak nastupni govor.
Vaša Ekscelencijo, gospodine Predsjedniĉe!
Osobita mi je ĉast predati Vašoj Ekscelenciji vjerodajnice kojima me Njegova

Svetost Papa Ivan Pavao II. akreditira za apostolskog nuncija pri Vladi Republike
Hrvatske. U isto vrijeme osobito sam poĉašćen prenijeti Vam, gospodine Predsjedniĉe,
iskrene pozdrave Vrhovnog Svećenika i Njegove srdaĉne ĉestitke za svako dobro Vaše
Ekscelencije i za dobrobit plemenitog hrvatskog naroda.
Odnosi izmeĊu Svete Stolice i Hrvatske duboko su ukorijenjeni u povijest ove
zemlje. Hrvati su od poĉetka svoje povijesti stupili u vezu s kršćanstvom, prvi su
izmeĊu slavenskih naroda uspostavili odnose s Papom i primili, po misionarima iz
Rima, svjetlo Isusa Krista. EvanĊelje je utisnulo svoj neizbrisivi trag u kulturu ovog
naroda.
U vezi s tim mogao bih podsjetiti:
- na veze s papom Ivanom IV, Dalmatincem, u VII. stoljeću,
- na lik prvoga hrvatskog kralja Tomislava, zvanog “izvrsnim sinom Rimske
Crkve”,
- na odnose sve do 1908. izmeĊu Svete Stolice i Dubrovaĉke Republike, svetišta
hrvatske kulture i oaze slobode ,
- na slanje apostolskog vizitatora u Zagreb za vrijeme II. svjetskog rata,
- a u ovim sadašnjim vremenima na ţalosnu, ali u isto vrijeme i slavnu stranicu,
oznaĉenu patnjom i odvaţnom obranom Boţjih i ljudskih prava.
Zadobivši danas ponovno slobodu i postigavši priznanje svoje neovisnosti od
meĊunarodne zajednice, Hrvatska, vjerna svojim trinaeststoljetnim korijenima, ponovno
je uspostavila svoje odnose s Apostolskom Stolicom, sretno zapoĉinjući novo razdoblje
unapreĊivanja obostranih prijateljskih odnosa.
Mogu, dakle, s optimizmom zapoĉeti svoju misiju, potaknut sjajnim hodom Crkve
u Hrvatskoj i istodobno privrţenošću koju hrvatske vlasti i hrvatski narod gaje prema
Svetom Ocu i uvelike cijene Njegovo djelovanje za mir.
Vjeran uputama Svete Stolice, htio bih u ovom sveĉanom trenutku izraziti Vašoj
Ekscelenciji i Hrvatskoj vladi potpunu spremnost na suradnju za društveni, moralni i
vjerski napredak kojem teţi povijest plemenitoga hrvatskog naroda i prema kojemu je
usmjerena cijela njegova stvaralaĉka snaga.
----------
GK, 17. svibnja 1992, str. 3; VD, str. 354.
280
INSTITUCIJE KESS-A TREBAJU BITI INSTRUMENT POMIRENJA I SURADNJE
Sastanak na vrhu poglavara drţava ili vlada KESS-a - 9. srpnja 1992.
U radu Sastanka na vrhu poglavara drţava ili vlada KESS-a, koji je odrţan u
Helsinkiju 9. i 10. srpnja 1992, sudjelovalo je i izaslanstvo Svete Stolice koje je
predvodio kard. Angelo Sodano, drţavni tajnik. On je 9. srpnja imao intervent u
kojem se osobito osvrnuo na prilike u Bosni i Hercegovini.
Donosimo dio tog interventa.
(...)
Bratoubilačke borbe koje ranjavaju “proces” Helsinkija
4. Sadašnja kriza u središtu Europe posebno je teška i nikoga ne ostavlja

ravnodušnim. U nekim podruĉjima ona je poprimila oblik okrutnog rata, kao danas u
Bosni i Hercegovini, ili, juĉer, u Hrvatskoj. U tim sluĉajevima je rijeĉ o najteţoj povredi
- apsolutno nedopustivoj - slova i duha helsinškog Završnog akta i Pariške povelje.
Nema dovoljno snaţnih rijeĉi da se osude oni koji su odgovorni za masakre civilnih
puĉanstava i za razaranje kulturne baštine koja, u odreĊenom smislu, pripada cijeloj
Europi (...).
Imamo dokaz da etnocentrizmi brzo vode pojaĉanim i natraţnim nacionalizmima.
Samo su dijalog meĊu zaraćenim stranama i meĊunarodna solidarnost u stanju zaustaviti
borbe koje ne rješavaju ništa i bacaju ĉitava puĉanstva u oĉaj i bijedu. Dame i gospodo,
htio bih da ovdje ovog jutra odjeknu apeli onih civilnih puĉanstava koja su pritisnuta
tolikim nasiljem i koja se svakog dana utjeĉu papi Ivanu Pavlu II. da im se pomogne
kako bi izbjegli paklenoj spirali mrţnje i uništenja. Podsjetimo da i ovaj dio Europe ima
pravo na mir, na pravdu i na razvitak. Neke vlade i meĊunarodne organizacije su
poduzele akcije vrijedne hvale. Nove strukture KESS-a nastoje oţivotvoriti naĉela koja
su u temelju njezine izgradnje i njezina kredibiliteta. Mora se neumorno ustrajati.
KESS, obvezatna polazna točka na putu solidarnosti
5. KESS uistinu mora biti u isto vrijeme forum i luka u koju se slijevaju teţnje i
poteškoće naroda (europskog) kontinenta i onih koji s onu stranu Atlantika dijele istu
baštinu vrednota. Opasni porast nacionalizama, iznevjerena oĉekivanja slobode i
prosperiteta meĊu narodima, nedavno osloboĊenim u Srednjoj i Istoĉnoj Europi,
moralni raspad koji ĉesto vodi konfundiranju slobode i sebiĉnosti, pozivaju da se
pronaĊu zajedniĉke polazne toĉke i oblici sporazuma s obzirom na mobilizirajuće
projekte.
Neke institucije KESS-a, npr. Centar za sprjeĉavanje sukoba, Ured za demokratske
institucije i ljudska prava, Visoko povjereništvo za manjine, morale bi predstavljati
instrumente pomirenja i suradnje koji nisu zanemarivi. Sveta Stolica, ĉiji je naĉin
pridonošenja razliĉit od onoga drugih drţava sudionica Konferencije, osjeća se osobito
solidarnom sa svakim narodom, jer je uz svaki vezana jedinstvenom duhovnom vezom;
pred situacijama tako teških sukoba, kao što su ovi, ona upućuje svoju pozornost osobito
281
humanitarnoj dimenziji zajedniĉke akcije. Ona mora podsjetiti na humanistiĉke

vrijednosti Europe, proţete kršćanstvom, koje su izvori njezine tisućljetne kulture i koje
su oplodile vlastiti genij svakog naroda.
(...)
----------
OR, 10. srpnja 1992, str. 6; GK, 19. srpnja 1992, str. 5; ASS/1992, str. 523-524.
RAZGOVOR IZMEĐU IVANA PAVLA II. I DRŢAVNOG TAJNIKA

SVETE STOLICE O PRILIKAMA U BOSNI I HERCEGOVINI
Izjava drţavnog tajnika Angela Sodana - 6. kolovoza 1992.
Drţavni tajnik Svete Stolice, kard. Angelo Sodano, i tajnik za odnose s

drţavama, nadbiskup Jean-Louis Tauran, imali su 6. kolovoza 1992. u Castel
Gandolfu susret i razgovor s Papom o najteţim problemima u svijetu, i posebice o
ratu u Bosni i Hercegovini. Nakon tog razgovora drţavni tajnik je dao izjavu za
javnost.
U pogledu Bosne i Hercegovine osobito se razgovaralo o inicijativama OUN-
a i Europe da bi se zaustavio rat, dostavila humanitarna pomoć puĉanstvu i
provela istraga o optuţbama vezanim uz postojanje koncentracijskih logora.
Istaknuto je pravo na humanitarno uplitanje te da je to pravo u prilog
ĉovjeĉanstva.
Iz te izjave, kako je priopćena u vatikanskim novinama “L'Osservatore
Romano”, izdvajamo dio koji se odnosio na Bosnu i Hercegovinu.
(...)
“S Papom smo razgovarali o velikoj zabrinutosti za Bosnu i Hercegovinu. A
govorili smo malo i o pravu na humanitarno uplitanje (ingerencija). Rekao bih da
europske drţave i Ujedinjene Nacije imaju duţnost i pravo uplitanja da razoruţaju
onoga tko hoće ubijati. To ne znaĉi raspirivati rat, nego rat sprijeĉiti.” (...)
“Papu tišti teška zabrinutost za Bosnu i Hercegovinu i odluĉno podrţava sve
inicijative OUN-a i Europe da se zaustavi taj rat, da se dostavi pomoć puĉanstvu i da se
provede istraga o optuţbama glede okrutnosti u koncentracijskim logorima, za koje
Sveta Stolica ima više nego pouzdane vijesti.”
Potcrtavši kako je poţeljno da od Ujedinjenih Nacija poĊe inicijativa za
intervenciju u Bosni i Hercegovini, posebice da bi se mogla dostaviti humanitarna
pomoć, Kardinal je kazao da će je Sveta Stolica “potpuno podrţati” i nadodao da “treba
promisliti o javnom mnijenju, da je uistinu duţnost zaustaviti ruku agresora. Inaĉe se,
vjerujem, postaje pomalo sukrivcem”.
Oznaĉavajući ono što se dogaĊa u Bosni i Hercegovini “u ovom trnutku najteţom
sablazni pred ĉovjeĉanstvom”, kardinal Sodano je izrazio zgraţanje koje izazivaju
vijesti o koncentracijskim logorima; kazao je kako se “mislilo da se nikada više u
Europi ne moţe vratiti na to. Pa ipak, kard. Franjo Kuharić, nadbiskup Zagreba, poslao
nam je vijesti više nego sigurne. Ne znamo ništa o sudbini nekih ţupnika, nekih ĉasnih
sestara, koji bi se mogli nalaziti u tim koncentracijskim logorima”.
“Europa, koja bi trebala biti uĉiteljica uljudbe i ĉovjeĉnosti, daje loš primjer.
Mislilo se”, dodao je kardinal, “da više nikada vojni avioni neće moći bombardirati
gradove u srcu Europe.To su uspomene stare 50 godina. Zato, što drugo, nego pravo
282
ingerencije! Mi ćemo traţiti u svim instancijama da se ono ostvari. To je pravo u prilog

ĉovjeĉanstva. A podrţat ćemo i skup Komisije za ljudska prava, u Ţenevi, koji su traţili
mnogi, kako bi se razmotrio problem koji vrijeĊa dostojanstvo ĉovjeka. I to ĉinimo za
sve, i za kršćane i za muslimane. Svi su vidjeli to Papino zanimanje za ĉovjeka, bilo
kojeg vjerovanja ili uvjerenja. Kad sam bio u Helsinkiju (radi sjednice KESS-a),
govorio sam dugo s predsjednikom Bosne i Hercegovine, Izetbegovićem, koji je izrazio
kako cijeni jednako Papino drţanje za kršćane i muslimane, bez ikakva razlikovanja.”
(...)
----------
OR, 8. kolovoza 1992, str. 1; GK, 16. kolovoza 1992, str. 1. i 3; ASS/1992, str. 566.
OBJAŠNJENJE U POGLEDU STAVA O PRAVU - DUŢNOSTI

MEĐUNARODNE “HUMANITARNE INGERENCIJE”
Priopćenje Ureda za tisak Svete Stolice - 7. kolovoza 1992.
Nakon izjave što ju je 6. kolovoza 1992, poslije susreta i razgovora s Papom,

dao drţavni tajnik kard. Angelo Sodano, u javnosti se postavljalo pitanje o
promjeni stajališta Svete Stolice u pogledu rata u Bosni i Hercegovini, a osobito u
vezi s tzv. “humanitarnom ingerencijom”.
Na to je uslijedilo priopćenje koje donosimo u cijelosti.
Neki su novinari pitali: predstavljaju li izjave kardinala drţavnog tajnika, dane

juĉer u Castel Gandolfu nakon susreta s papom Ivanom Pavlom II, promjenu stajališta
Svete Stolice u pitanju rata koji je u tijeku u Bosni i Hercegovini. Gledom na to, Ured za
tisak je u mogućnosti pojasniti:
1. Sveti je Otac uvijek isticao nekorisnost tih bratoubilaĉkih borbi i osuĊivao
kršenje ljudskih prava. On ispunjava vlastitu duhovnu duţnost u korist svih, bili oni
katolici, pravoslavni ili muslimani. Brojni javni istupi Svetog Oca svima su poznati.
Kao sveopći pastir Katoliĉke Crkve, on je osobito raţalošćen vijestima o ubojstvima,
zlostavljanjima i drugim surovim postupcima prema golorukim ţenama i djeci te
svećenicima, redovnicima i redovnicama i laicima; o zaprekama koje se postavljaju
biskupima da obiĊu vlastite zajednice; o razaranju brojnih crkava, bolnica i škola; o
nasilnom odvoĊenju ĉitavih ţupskih zajednica. Stanje u biskupijama sarajevskoj,
banjaluĉkoj i mostarskoj je tragiĉno.
2. O nekim ĉinjenicama ponovljeno je mišljenje kard. Franje Kuharića, nadbiskupa
zagrebaĉkog, od 31. srpnja, iz njegova “Apela javnosti da se zaustavi nasilje u Bosni”.
IzmeĊu ostalog, moţe se podsjetiti da:
- biskup banjaluĉki, Njegova Uzvišenost mons. Franjo Komarica, ima poteškoća da
pruţi ohrabrenje i pomoć najpogoĊenijim zajednicama. Nedavno mu je zabranjeno da
poĊe u Dragalovce, u dobojskom okrugu, gdje su katolici podvrgnuti najteţim
muĉenjima, dok je njihov ţupnik zatoĉen u Doboju;
- ţupnik iz Ljubije, Don Stipe Šošić, nalazi se s mnogim drugima u jednom
zatvoreniĉkom logoru u rudniku Omarska, nedaleko od Prijedora;
- u prjedorskom dekanatu, Don Ilija Arlović, ţupnik Stare Rijeke i dekan, nalazi se
zatvoren s mnoštvom vjernika u jednoj velikoj tvorniĉkoj auli, u Sanskom Mostu.
Vlasti koje nadziru razliĉite zone tjeraju u bijeg osobe koje ne pripadaju istoj
etniĉkoj skupini, terorizirajući, pljaĉkajući, zatvarajući i ubijajući narod.
283
3. Sveta Stolica je snaţno podignula svoj glas u meĊunarodnim instancijama u

kojima ona ima pristup, da posvjedoĉi kako je ono što se dogaĊa u Bosni i Hercegovini
negacija svih naĉela meĊunarodnog prava i prava humanitarnog, koja je Zajednica
Nacija teškom mukom izradila. Borbe moraju prestati kako bi prevladao razum i dijalog.
Treba nametnuti mir, kao prvi korak prema pregovorima prikladnim za rješavanje
sporova meĊu stanovnicima bosanske Republike. Stoga se pritisak i meĊunarodne
intervencije moraju pojaĉati, da bi postali djelotvornijima.
4. Kardinal drţavni tajnik, u svojem juĉerašnjem razgovoru s novinarima, htio je da
odjekne ţalost i ogorĉenost Svetog Oca zbog produţavanja tako okrutnog rata, potvrde
o postojanju koncentracijskih logora i nasilnog odvoĊenja ĉitavih puĉanstava. Kardinal
Sodano je drţao nuţnim pripomenuti da je grijeh propusta ostati nijem i ne uĉiniti sve
što je moguće - sredstvima što su ih meĊunarodne organizacije u stanju staviti na
raspolaganje - da se zaustavi agresija na nebranjena puĉanstva. Sudionikom u zlu
postaje se takoĊer šutnjom. Zato je Kardinal govorio o pravu - duţnosti humanitarne
ingerencije “da se razoruţa onoga tko hoće ubijati”... ne da se rat raspiruje, nego da ga
se zaustavi.
----------
PRIKAZ NASILJA U “REPUBLICI SRPSKOJ U BOSNI” I ZAHTJEV

DA ODBOR ZA PRAVA ĈOVJEKA OUN-A
OSUDI TAKVE POVREDE LJUDSKIH PRAVA
Zasjedanje Odbora za ljudska prava OUN-a - 13. kolovoza 1992.
Odbor za ljudska prava OUN-a odrţao je u Ţenevi 13. i 14. kolovoza 1992.
posebnu sjednicu, posvećenu iskljuĉivo pogoršanju pravâ ĉovjeka u bivšoj
Jugoslaviji. Na tom zasjedanju Svetu je Stolicu predstavljao i imao intervent mons.
Christophe Perre. Evo što je tom prigodom kazao.
Otako su zapoĉeli sukobi koji razdiru podruĉja bivše Jugoslavije, papa Ivan Pavao
II. nije se prestao zauzimati za mir, ukazujući na uzaludnost i apsurdnost takvih
bratoubilaĉkih borbi, osuĊujući brojne povrede prava ĉovjeka i nastupajući kao
posrednik u prilog ţrtava. Sveta Stolica jednako je podizala svoj glas u meĊunarodnim
ustanovama u koje ima pristup, da bi iskazala da je ono što se dogaĊalo u Hrvatskoj,
ono ĉega smo danas svjedoci u Bosni i Hercegovini i ono što prijeti da se proširi na
druga dosad pošteĊena podruĉja, nijekanje svih naĉela meĊunarodnog prava i prava
humanitarnog, što ih je Zajednica Naroda uz toliko truda izradila. Sveta Stolica traţi od
meĊunarodne zajednice da izvrši pritiske i da posreduje da bi se mir vratio osobito u
Bosnu i Hercegovinu, te da bi sastavni dijelovi te Republike mogli dijalogom riješiti
svoje sporove.
Papa Ivan Pavao II. ponovno je, prije nekoliko dana, drţao nuţnim ĉvrsto izraziti
svoje negodovanje zbog grozota poĉinjenih u Bosni i Hercegovini. Tri su stvari pritom
sasvim nedopustive: poteškoće a ĉesto i nemogućnost dostavljanja humanitarne pomoći
napadnutom puĉanstvu; prisilni i masovni izgon civilnog puĉanstva, i to zbog etniĉke
284
pripadnosti, ukljuĉujući ţene, starije osobe i djecu; postojanje zatoĉeniĉkih logora s

uvjetima neljudskog ţivota.
Sveta Stolica raspolaţe s vjerodostojnim izvorima koji omogućuju utvrĊivanje
istinitosti tih nasilja. Oni dolaze od biskupâ, svećenikâ, redovnikâ i civilâ, koji su u isti
mah i svjedoci i ţrtve. MeĊu brojnim svjedoĉanstvima moţe se spomenuti
svjedoĉanstvo zagrebaĉkog nadbiskupa, gosp. kardinala Franje Kuharića, u pismu od
31. srpnja o.g., koje je kasnije bilo naveliko razglašeno. Dopustite mi, gospodine
Predsjedniĉe, da navedem neke ulomke toga dokumenta: “primio sam iz Banjaluke
sigurne i provjerene obavijesti o sadašnjoj situaciji u samozvanoj 'Republici srpskoj u
Bosni'. Stavljam te obavijesti na raspolaganje javnog mnijenja kao apel u ime
progonjenih, koji su izloţeni pokoljima i neĉuvenim poniţavanjima. Napadnuti su
svećenici, ţupnici, redovnice u samostanima, a bezbrojni vjernici praktiĉki su prepušteni
na milu volju svakovrsnih nositelja vlasti. Vlada potpuna anarhija u svim općinama toga
podruĉja prema katolicima i muslimanima. Velim 'katolicima', jer ne samo hrvatski
nego i poljski, talijanski, ukrajinski katolici i katolici drugih manjina podnose istu
sudbinu”. Kardinal zatim navodi osobito potresne primjere s obzirom na izgone, na
zatoĉenje u logorima, loša postupanja pa ĉak i umorstva.
Jedan nedavno osloboĊeni svećenik iz logora, gdje je bio zatvoren dvanaest dana sa
svojim ţupljanima, opisuje muĉenja i zlostavljanja koja je pretrpio kao i ranije zatoĉeni
muslimani. Nakon što su ih lišili svih njihovih osobnih stvari, psovali su ih, svukli do
gola, izmrcvarili udarcima, ostavili dva dana bez hrane, plašili pucnjavama iz
automatskog oruţja tijekom noći, itd... A što je još gore, tamniĉari su prisiljavali
katolike da javno ispovijedaju svoje grijehe, prijeteći im revolverom, iako je svećenik
odbio sudjelovati u takvoj profanaciji sakramenta pomirenja. Odmah nakon toga
napadaja na religiju, neke su ljude odveli izvan zatvoreniĉke sobe, pa su se ĉuli
pucnjevi; nakon toga su izveli dvojicu muslimana da iskopaju grobove, da bi tako druge
uvjerili da je pogubljenje izvršeno.
Sveta Stolica se osjeća duţnom da energiĉno prosvjeduje zato što u drţavi kakva je
Bosna i Hercegovina, priznatoj od meĊunarodne zajednice za suverenu i nezavisnu,
neredovne ĉete, koje primaju potporu izvana, napadaju civilno puĉanstvo i uzimaju ga
za taoce. Agresori ne poštuju nikakav pravni poredak a suĉeljene strane ne govore jedna
s drugom.
Upravo stoga Sveta Stolica rado je prihvatila sazivanje ove posebne sjednice
Odbora za prava ĉovjeka, kao što potpomaţe i inicijative raznih meĊunarodnih
ustanova. Zapravo, ne uĉiniti ništa u ovom sluĉaju bio bi teţak grijeh propustom, za koji
treba okriviti ne samo nekog pojedinca ili neku posebnu skupinu nego meĊunarodnu
zajednicu u cjelini.
Moja delegacija zahtijeva da Odbor za prava ĉovjeka najodluĉnije osudi takve
povrede prava ĉovjeka, a sasvim naroĉito povrede prema savjesti osoba, povrede kojima
se napadaju najsvetije vrijednosti vjere. Ona ţeli da se doĊe do potpune jasnoće pri
utvrĊivanju zaĉetnika i odgovornih za te grozote te da se sastavi njihov toĉan popis, da
bi drţave i meĊunarodne organizacije provele potrebne pritiske kojima bi se odgovorni
za zloĉin uĉinili neškodljivima. To je nuţdan uvjet da se ponovno povede dijalog na
solidnim i istinskim temeljima.
Sveta Stolica traţi da humanitarna pomoć stigne do onih kojima je potrebna da bi
preţivjeli i jamĉi za prinos Katoliĉke Crkve i svih njezinih karitativnih organizacija.
Ona zahtijeva da se prestane s izgonima i da se tisućama izbjeglica, iako ih prihvaćamo i
pomaţemo u njihovu progonstvu, brzo omogući da se ponovno vrate na svoju zemlju i u
svoj stan. Ona uporno traţi da se odmah završi strahota koncentracijskih logora. Ona
moli sukobljene strane da uĉine sve da bi nadvladale svoje razlike i poĉele pregovarati.
285
Sveta Stolica moli sve vjernike i ljude dobre volje da se sjete da se nijedna
civilizacija ne moţe izgraditi na mrţnji. Poštovanje ĉovjeka, svakog ĉovjeka i svih ljudi
mora biti glavni poticaj svaĉijeg naprezanja da se izgradi mir.
Hvala Vam, gospodine Predsjedniĉe!
----------
OR, 15. kolovoza 1992, str. 2; ASS/1992, str. 573-574; SSCB, str. 154-157.
USPOSTAVA DIPLOMATSKIH ODNOSA IZMEĐU SVETE STOLICE

I REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
Priopćenje za javnost - 18. kolovoza 1992.
O uspostavi diplomatskih odnosa izmeĊu Svete Stolice i Republike Bosne i

Hercegovine 18. kolovoza 1992, ĉiju je samostalnost i suverenitet Europska
Zajednica priznala 6. travnja i.g., iz Vatikana je dano kratko priopćenje koje glasi:
Sveta Stolica i Republika Bosna i Hercegovina, ţeljne da razvijaju prijateljske

odnose, zajedniĉkim sporazumom su odluĉile da uspostave izmeĊu sebe diplomatske
odnose, na razini Apostolske Nuncijature Svete Stolice i Ambasade Republike Bosne i
Hercegovine.
----------
ASS/1992, str. 577-578.
JASAN I IZRIĈIT STAV SVETE STOLICE O ULOZI

MEĐUNARODNE ZAJEDNICE I POGLAVITO KESS-A
U OĈUVANJU CJELOVITE BOSNE I HERCEGOVINE
Sastanak Komiteta visokih duţnosnika KESS-a - 16. rujna 1992.
U Pragu je 16. do 18. rujna odrţan sastanak Komiteta visokih duţnosnika

KESS-a. Na njemu je posebno bilo razmatrano pitanje rata i stradanja puĉanstava
u Bosni i Hercegovini. O tome je 16. rujna na sastanku govorio predstavnik Svete
Stolice, mons. Alain Lebeaupin. Evo njegova interventa.
Izaslanstva koja je ovaj Komitet bio odluĉio poslati na teren da se ispita konkretna
situacija na Balkanu, bila su prvi korak da se dobije obavijest o stvarnosti krize koja
dovodi u pitanje naĉela koja su odreĊivala tijek procesa KESS-a. Sada se, dakle, taj
Komitet nalazi suoĉen s nuţnošću da donese odluke o neposrednoj budućnosti. Upravo
bi zato delegacija Svete Stolice ţeljela odrediti svoje stajalište s obzirom na tu krizu i na
krvave sukobe koje poznajemo.
Postoje razna pitanja koja traţe odgovore od meĊunarodne zajednice, posebice od
KESS-a. Kako protumaĉiti neuspjeh KESS-a u sluĉaju rata u Bosni i Hercegovini?
286
Zašto KESS izgleda nemoćan pred sukobom? Još jednom, što moţemo i što trebamo
uĉiniti za puĉanstvo Bosne i Hercegovine? Koja sredstva valja razmotriti da bismo
poduprli pregovore u tijeku, da se obustave neprijateljstva i da se odgovornici suĉeljenih
skupina i zajednica uvjere u odluĉnost meĊunarodne zajednice? Kako ponovno vratiti
meĊunarodnoj zajednici mirovnu inicijativu i kako postupiti da ona ne postane talac za
sukobljene strane i da se nevino puĉanstvo ne prepusti, zapravo, agresoru na volju? Gdje
će to puĉanstvo potraţiti nadu ako ne u sigurnosti da će meĊunarodna zajednica uĉiniti
sve da ih oslobodi od tlaĉenja sile koju vode namjere što ih treba puno više suzbijati
nego samo osuĊivati?
Ovdje predstavljeni narodi dozivaju nam u pamet da ne moţemo i ne smijemo
ostati ravnodušni pred bolima puĉanstava. Zato Sveta Stolica ne prestaje uporno traţiti
da se upotrijebe sva sredstva u sluţbi humanitarne pomoći. Što bude veća suglasnost da
se poduzme taj napor, to će sigurnije biti njegovo ostvarenje u okviru postojećih
meĊunarodnih organizacija, uz uĉinkovitu suradnju KESS-a. Jer, ta Konferencija ne
moţe uskratiti odgovor onima koji trpe i ona mora, kao i u prošlosti, biti vjerna svojemu
poslanju, time što će biti mjesto gdje se izraţava svijest zajedništva ovog kontinenta.
Upravo zato, Zajednica ovdje predstavljenih drţava mora se sjetiti da za nju postoji ne
samo pravo nego i duţnost da humanitarno posreduje. Ali, da to uĉini, treba za to
postojati stvarna politiĉka volja, tj. povezanost izmeĊu rijeĉi i ĉina. Delegacija Svete
Stolice ţeljela bi privući pozornost na ĉinjenicu da bi KESS, najveći euro-atlantski
forum koji do ovog dana postoji, odgovorio svom poslanju kad bi odluĉno uputio poziv
sudionicima Londonske konferencije da potaknu što prije i što brţe na neposredne
sporazume meĊu stranama u sukobu, kako one ne bi više uzimale puĉanstvo kao taoce i
kako bi humanitarna pomoć sigurno stizala. Nije rijeĉ o tome da se na nasilje dodaje
nasilje, nego da se humanitarnom pravu pruţe sredstva time što će se zaraćenima dati
razumjeti da sudbina puĉanstava ne ovisi jedino o njihovoj volji, nego da je prvi cilj
ĉitave naše Zajednice sprijeĉiti uništavanje tolikih ljudskih ţivota. Duţnost je moje
delegacije ovdje istaknuti da je ĉvrsta politiĉka odluĉnost svih drţava KESS-a da
odgovore ĉinima a ne samo rijeĉima, jedini put kojim se mogu urazumiti odgovorni za
oruţane djelatnosti. Valja uĉiniti sve da postane vjerodostojno ono što u KESS-u već
toliko godina, a posebno - više od jedne godine - u pogledu jugoslavenske krize,
zastupamo.
Valja ustanoviti da meĊunarodna zajednica u odreĊenom smislu nema usklaĊene
strategije. Ne bi trebalo da se ona nuţno drţi nemoćnom reagirati na ono što s pravom
valja nazvati pravim agresivnim ratom i teritorijalnom etniĉkom ekspanzijom, koja sili
puĉanstva ĉitavih naselja da napuste svoja obitavališta i koja stvara klimu terora
otvaranjem zatoĉeniĉkih logora u kojima se dostojanstvo ĉovjekove osobe bezoĉno
vrijeĊa, pa i gazi. Kako naša Zajednica moţe prihvatiti stanje koje pred našim oĉima
upravo nastaje ostvarivanjem politikâ etniĉkog ĉišćenja? Takva teza, makar je branila i
sasvim neznatna skupina, postaje opasnom po ĉitavu našu Zajednicu ĉim se oruţana sila
stavi u njezinu sluţbu. Treba sveĉano ponoviti da je ratovanje u svrhu etniĉkog ĉišćenja
neprihvatljivo u današnjoj Europi i da se oni koji ga podrţavaju, ili su njegovi sukrivci,
sami izopćuju iz meĊunarodnog društva. MeĊunarodna zajednica ne moţe dopustiti da
je strah paralizira, ako neće da se vrati u zablude prošlosti. Nema ni jednog jedinog
naroda predstavljenog oko ovog stola koji nije sastavljen od raznih etnosa, rasa, kultura
ili religija. Opasno je, dakle, dopustiti da nas napastuju demoni prošlosti nacionalizma,
zasnovanog na rasi ili etnosu. Teritorijalna “ĉišćenja” što ih provode nacionalne
zajednice, a idu za tim da iskljuĉe najslabije ili manjinske skupine, jesu postupak koji
valja snaţno osuditi i suzbijati svim dopuštenim sredstvima.
Što da se uĉini?
287
Za moju delegaciju, posebno je vaţno da Londonska konferencija dobije od KESS-

a jasnu poruku i ĉvrstu podršku za izgradnju mira, traţeći stvarno poštivanje pravâ i
naĉelâ koja su temelj Nove Europe.
Trebala bi, dakle, naša poruka jasno izraziti naše ciljeve i ĉvrsto odrediti njihovo
provoĊenje. Neke od drţava izravno zauzetih za mirovni proces već su iznijele
konkretne prijedloge i njih treba razmotriti da bi se došlo do rješenja krize.
1. Sve strane kojih se to tiĉe valja uvjeriti da KESS nikad neće prihvatiti svršeni
ĉin koji bi bio oĉigledna povreda prava ĉovjeka i osnovnih sloboda te da KESS u tome
vidi uvredu europskoj moralnoj savjesti.
2. Politiĉku volju meĊunarodne zajednice valja jasno oĉitovati, i to osobito na
humanitarnom podruĉju, da bi se otvorili humanitarni koridori, zaštićeni potrebnim
vojnim sredstvima.
3. Valja uspostaviti pravu pomorsku blokadu dopunjujući je, ako je potrebito,
zatvaranjem zraĉnog prostora Bosne i Hercegovine za sve letove osim onih OUN-a, da
bi se izbjegla bombardiranja nezaštićenih i nenaoruţanih civilnih puĉanstava.
4. Treba pojaĉati i nadzirati kopneni i rijeĉni embargo.
5. Sve valja ostvarivati odluĉno, da bi se sukobljene strane uvjerile o potrebi
institucionalnog rješenja u Bosni i Hercegovini koje moţe dotiĉnim trima zajednicama
pruţiti jamstvo da će se njihova prava i njihove autonomije poštivati pod meĊunarodnim
nadzorom.
6. Valja odrediti uvjete za buduću i eventualnu nazoĉnost delegacije
jugoslavenskih saveznih vlasti u KESS-u i, meĊu ostalim, zahtijevati:
- ponovno jasno prihvaćanje, bez ikakvih pridrţaja, deset naĉela Završnog akta iz
Helsinkija u odnosu na svoje susjede;
- istinsku potvrdu teritorijalne cjelovitosti Bosne i Hercegovine;
- osudu sustavne politike etniĉkog ĉišćenja;
- prihvaćanje nadzora KESS-a s obzirom na ostvarivanje, na svojem cjelokupnom
podruĉju, naĉelâ koja se tiĉu demokracije i pravne drţave, vodeći raĉuna o postojećim
nacionalnim manjinama.
7. Valja dati podršku onim politiĉkim snagama sadašnje jugoslavenske federacije
koje hoće raditi za mir i za institucionalne promjene u smislu demokracije kako je ona
definirana u raznim dokumentima KESS-a.
8. Napokon, mora biti jasno za sukobljene strane da bi, kad one ne bi bile voljne
pristupiti miru, meĊunarodna zajednica - u skladu s pravilima meĊunarodnog prava i
razmjerno ciljevima koje treba postići - bila prisiljena upotrijebiti sva serdstva s kojima
raspolaţe, da pribavi poštivanje svoje odluke kako bi pobijedilo opće dobro.
Moţe izgledati sasvim otrcano i, naţalost, utopijski, htjeti upravo u ovom
povijesnom trenutku dozivati u pament da na Balkanu nema budućnosti bez pomirenja i
da je obmana htjeti izgraditi društvo na podjeli, na mrţnji prema drugima pa, prema
tome, na izolaciji. Zar će trebati još grozota da se ušutka oruţje i da borci stanu
razmišljati? Potrebito je istinsko obraćenje onima koji doĊu u Ţenevu za pregovaraĉki
stol. Svojom odluĉnošću meĊunarodna zajednica će podupirati to obraćenje onih koji
izravno ili neizravno vode rat u Bosni i Hercegovini, a posebno onih koji su odgovorni
za teške povrede dostojanstva ĉovjekove osobe. MeĊunarodna zajednica ne moţe
pobjeći od svoje odgovornosti koja proizlazi iz njezina priznanja postojanja Bosne i
Hercegovine; ona je tim ĉinom priznala da rješenje sadašnjeg problema znaĉi
prihvaćanje drţave koja udruţuje razne nacionalne zajednice. One nemaju budućnosti u
odjeljivanju, nego jedino u jedinstvu htijenja. Treba postupiti tako da tri sastavnice
Bosne i Hercegovine mogu doći do rijeĉi i da drţavne vlasti koje ih ujedinjuju budu
izraz njihove zajedniĉke volje da ţive u miru, poštivajući naĉela Nove Europe.
288
Nije više dovoljno odgovarati samo na potrebe trenutka i, zapravo, ĉesto ići za
dogaĊajima. KESS mora, više nego ikad, biti forum na kojem se izraţava europska
savjest, podsjećajući sukobljene strane na Balkanu da su ovisne o svijetu koji ih
okruţuje i gdje se upotrebljavaju sredstva prikladna da pribave poštovanje naĉelima
koja vladaju današnjim europskim društvom i od kojih se ni u kojem sluĉaju nitko neće
moći izuzeti.
----------
OR, 18. rujna 1992, str. 2; ASS/1992, str. 602-603; SSCB, str. 158-162.
SVETA STOLICA I DALJE ZAHTIJEVA AKTIVNIJU ULOGU KESS-A

U PRUŢANJU POMOĆI BOSNI I HERCEGOVINI
Sastanak Komiteta visokih duţnosnika KESS-a - 5. studenoga 1992.
Komitet visokih duţnosnika KESS-a je 5. i 6. studenoga 1992. odrţao u Pragu

novi sastanak, na kojem se raspravljalo o stanju na Balkanu i naroĉito u Bosni i
Hercegovini.
VoĊa izaslanstva Svete Stolice, mons. Alain Lebeaupin, je 5. studenoga
govorio o produţenju uţasnog stanja u Bosni i Hercegovini. Zaloţio se za
uĉinkovitu pomoć i solidarnost meĊunarodne zajednice, osvrnuvši se posebno na
ulogu KESS-a u tome.
Evo kako glasi njegov intervent u cijelosti.
Delegacija Svete Stolice uvjerena je da su mnogi ovdje ĉitali svjedoĉanstva ljudi i

ţena, ţrtava grozotâ koje se ĉine na Balkanu. Proĉitati ih znaĉi osvjedoĉiti se da je ono
što smo mi mislili postići, tj. Europu u kojoj bi postojale zajedniĉke vrijednosti
poštivanja ljudske osobe, na divlji naĉin ismijano. Neću sad ovdje stati ĉitati bolne
stranice brojnih obavijesti koje posjedujemo, kojima se opisuju primjeri poniţavanja
ljudske liĉnosti, sramna tjelesna i duševna muĉenja, za koje bi ĉovjek mislio da ih je
nestalo s europskog tla i koji nas ĉudnovato podsjećaju na muĉenja prije pedeset godina!
Ako takva kazivanja usporedimo s dokumentima koje je KESS donio prije gotovo
dvadeset godina, naĊemo se u napasti da kaţemo kako sve što smo napisali i prihvatili,
sve što su poglavari drţava i vlada potpisali, sada postaje mrtvim slovom.
Dokle god se to uţasno stanje na Balkanu bude nastavilo, delegacija Svete Stolice
neće prestati upućivati pozive na solidarnost meĊu svim narodima KESS-a. To je
njezina moralna i duhovna duţnost, radi koje ona i sudjeluje u KESS-u, a ujedno i
posebnost njezina prinosa. Sveta Stolica nema nikakva nacionalnog i zasebnog interesa,
ali je iz raznih razloga izravno zabrinuta za sudbinu svake od nacija i zajednica koje se
danas neprijateljski sukobljavaju. Zbog toga ona drţi da se njezina rijeĉ mora još
jednom podignuti s obzirom na situaciju na Balkanu. Ona to ĉini jer ono što ovdje kaţe
za Bosnu i Hercegovinu vrijedi i za sva druga ovdje predstavljena podruĉja gdje se ljudi
napadaju, kao na Gorskom Karabahu ili, isto tako, u Moldaviji ili Gruziji.
Već je prošlo više od mjesec i pol otkako se Komitet visokih duţnosnika sastao i,
naţalost, ponovno moţemo ustanoviti da se stanje puĉanstva u Bosni i Hercegovini
pogoršalo. Postalo je obiĉno i otrcano govoriti o pribliţavanju zime koja njihovu
sudbinu ĉini još nesigurnijom. Pred tom rastućom patnjom ne bismo mogli ostati kao
289
promatraĉi ili pobjeći u samilost bez sutrašnjice, prepuštajući odgovornost drugima.

Istina je da mnoštvo meĊunarodnih ustanova moţda ne pogoduje donošenju odluke, već
dovodi do velikog rastakanja odgovornosti meĊunarodne zajednice i ĉesto je ĉini slabo
djelotvornom. Duţni smo, dakle, da upravo razmislimo o vlastitoj nadleţnosti KESS-a.
Koja je uloga ove Konferencije u tom kontekstu? Preuzimlju li vlade u KESS-u
politiĉke obveze, ili je KESS tek udruţenje struĉnjaka? Moţe li se KESS zadovoljiti
donošenjem odluka da se pošalju trajna izaslanstva promatraĉa? Je li KESS uvjeren da
će mu takve ograniĉene inicijative dopustiti da odgovori zahtjevima situacije? Nije li
preĉesto ponavljano da se nema što uĉiniti ili da je KESS bez sredstava? Ovaj Komitet,
ispitujući sadašnju situaciju, mora jasno uoĉiti koja je odgovornost KESS-a i zapitati se:
što se oĉekuje od KESS-a?
Mojoj se delegaciji ĉini da je prvotna uloga KESS-a da dade globalni politiĉki
poticaj za ono što valja ostvariti radom svih specijaliziranih meĊunarodnih organizacija.
Jasno je, na primjer, da nadleţni organizmi OUN-a na humanitarnom podruĉju moraju
nastaviti svoje djelatnosti i da nije rijeĉ o tome da ih KESS udvostruĉi samostalnim
inicijativama. Ali ono što od KESS-a, kao jedinstvenog euro-atlantskog foruma oĉekuju,
na primjer MeĊunarodni komitet Crvenog kriţa, UNICEF, Visoko povjerenstvo za
izbjeglice, ili sami Ujedinjeni Narodi, jest da se u KESS-u vlade sveĉano obveţu da će
podrţavati i podupirati njihove djelatnosti na terenu. Zar se ovdje ne bi trebale, preko
Komiteta visokih duţnosnika, one vlade kojih se neposredno tiĉe sudbina naroda
europskog kontinenta, oglasiti jasnom i odluĉnom rijeĉju, tako da se na drugoj, manje
politiĉkoj a više struĉnoj, razini osigura ostvarivanje zajedniĉke politike? Zar se ovdje
ne bi trebalo odluĉiti da se drţave sudionice zauzmu za podjelu pomoći koju valja
pruţiti i u prihvaćanju i pomaganju izbjeglica iz Bosne i Hercegovine? Zar se ne bi
ovdje trebala donijeti politiĉka odluka da će humanitarni konvoj stići, jer su vlade
drţava sudionica spremne poduprijeti tu akciju? Zar odavde ne bi trebala stići rijeĉ koja
će osigurati politiĉku i financijsku potporu pa, ako zatreba, i vojnu zaštitu onih koji rade
na terenu u korist civilnog stanovništva?
Mojoj se delegaciji ĉini da izbjeći odgovor na ovih nekoliko pitanja, izmeĊu
drugih, znaĉi zanijekati KESS-u da zadrţi ulogu na koju ga ovlašćuje njegova povijest.
To bi znaĉilo vidjeti u KESS-u samo još jednu meĊunarodnu struĉnu organizaciju.
KESS nije mjesto na kojem se bavimo krizama, nego naprotiv, forum koji treba pruţiti
jasan politiĉki poticaj i koji treba izgraĊivati zajednicu naroda što ih on okuplja.
Za delegaciju Svete Stolice vaţno je, dakle, da ovaj Komitet krene putem
odgovornosti KESS-a koji ima vlast i duţnost da odluĉuje i da daje zajedniĉki politiĉki
poticaj, koji će omogućiti da se odgovori na ratni izazov time što će sebi postaviti
neposredan cilj: spasiti puĉanstva, izgraditi mir.
----------
OR, 7. studenoga 1992, str. 2; ASS/1992, str. 704-705; SSCB, str. 163-165.
SVETA STOLICA PODUPIRE PRIMJENU SANKCIJA MEĐUNARODNE

ZAJEDNICE DA BI SE ZAUSTAVIO RAT U BOSNI I HERCEGOVINI
Sastanak Vijeća ministara vanjskih poslova KESS-a - 14. i 15. prosinca 1992.
U Stockholmu je 14. i 15. prosinca 1992. odrţan godišnji sastanak Vijeća

ministara vanjskih poslova KESS-a. Ministarskom raspravom dominirao je rat u
Bosni i Hercegovini, a nisu mimoiĊena ni druga ţarišta regionalnih kriza.
290
Razmatrana je i uloga koju KESS mora imati u Europi u ovom njezinu prijelaznom
razdoblju.
Tajnik za odnose s drţavama pri Svetoj Stolici, mons. Jean-Louis Tauran,
imao je dva interventa: o ulozi KESS-a općenito na meĊunarodnom planu te o
stavu Svete Stolice prema ratu u Bosni i Hercegovini.
Evo kako je glasio ovaj drugi intervent.
Stav Svete Stolice prema ratu u Bosni i Hercegovini
Ideja meĊunarodne zajednice pretpostavlja da smo svi meĊusobno ovisni i da smo

svi duţni priteći u pomoć najslabijemu, osobito onome koji se ne moţe braniti protiv
nepravednog napadaĉa.
KESS je izradio mehanizme posredovanja kad su ugroţeni prava ĉovjeka,
demokracija i pravna drţava. Tu je rijeĉ o intervencijama koje su predviĊene i
sporazumno prihvaćene nakon Beĉkog sastanka (1989). Njih ne bismo smjeli zanemariti
pri rješavanju tako teške krize kao što je ova koja hara Bosnom i Hercegovinom.
Odgovornici zemalja sudionica u procesu KESS-a moraju pripaziti da isto tako
sprijeĉe negativan razvoj koji bi mogao izbiti na Kosovu, u Sandţaku, u Vojvodini ili u
nekadašnjoj jugoslavenskoj Republici Makedoniji. Ali oni bi trebali isto tako pokazati
jasnu politiĉku volju: osloboditi puĉanstva Bosne i Hercegovine, koja su taoci
svakovrsnih ratnika.
Sveta Stolica podupire, dakle, sve napore meĊunarodne zajednice u primjeni
sankcija, posebno što se tiĉe pomorske i rijeĉne blokade protiv napadaĉa i za hermetiĉko
zatvaranje zraĉnog prostora nad Bosnom i Hercegovinom. Ipak, takve odredbe trebalo
bi, prema našem mišljenju, popratiti meĊunarodnim humanitarnim nadzorom, da civilna
puĉanstva ne bi bila lišena bitnih sredstava za svoj svagdašnji ţivot.
Kad bi se potpora sile drţala nuţnom da bi se sve to ostvarilo, Sveta Stolica misli
da bi njezina uporaba trebala biti iskljuĉivo zaštitniĉka i zastrašna (to nije ratovanje!), te
da bi bilo nuţno prije donošenja svake odluke ocijeniti omjer izmeĊu neizbjeţnih
opasnosti i cilja koji se postavlja.
----------
OR, 18. prosinca 1992, str. 2; SSCB, str. 166.
STAJALIŠTE CRKVE O ZAUSTAVLJANJU AGRESIJE

U BOSNI I HERCEGOVINI ORUŢANOM INTERVENCIJOM
MULTINACIONALNIH SNAGA OUN-A
Intervju drţavnog tajnika kard. Angela Sodana - krajem prosinca 1992.
Drţavni tajnik, kard. Angelo Sodano, dao je intervju torinskim novinama “La
Stampa” u kojem je odgovorio na nekoliko pitanja vezanih uz rat u Bosni i
Hercegovini, posebno o mogućnosti da oruţane multinacionalne snage OUN-a
interveniraju.
Donosimo taj intervju, objavljen takoĊer u “L'Osservatore Romano”.
Stav Svete Stolice u pogledu rata u Bosni izazvao je polemike: ĉini se da sada
traţite intervenciju, pa i oruţanu, ako je nuţno, multinacionalnih snaga OUN-a u bivšoj
291
Jugoslaviji. Takvu ste intervenciju, meĊutim, u Zaljevskom ratu osuĊivali. Jeste li

promijenili ideju o granicama “pravednoga rata”?
“Nema nikakve promjene naĉelâ, nego postoji razliĉita prosudba o odreĊenoj
povijesnoj situaciji. Na Drugom vatikanskom saboru, toĉnije u konstituciji “Gaudium et
spes”, potvrĊena je nepromijenjena teza Crkve, ona o nemoralnosti rata, ali o
dopustivosti obrambenoga rata. A to je sada ponovno potvrĊeno u novom Katekizmu.
To je naĉelo koje proizlazi neposredno iz naĉela o pravu na ţivot. Ali isti Sabor nauĉava
da postoje precizne granice obrambenom ratu. Za Zaljev još nije izgledalo da postoje
uvjeti zakonitosti za rat jer se, prije svega, nije ĉinilo da su iscrpljene mogućnosti
pregovaranja. Osim toga, rušilaĉki uĉinci onoga rata izgledali su puno veći od zala koja
je trebalo ukloniti. U Bosni postoji razliĉita prosudba: mirovni pregovori idu k
iscrpljenju i izvršena je agresija na narod koji traţi da bude obranjen...”
Ako je zbog toga, i onda je postojala agresija, ona protiv naroda Kuwajta, i zahtjev
da ga se brani.
“Ponavljam vam da su konkretni povijesni uvjeti razliĉiti. Ne govore samo naše
informacije o logorima, gulazima, okrutnim kršenjima osnovnih ljudskih prava u Bosni,
nego su svi meĊunarodni promatraĉi izvješćivali o srpskoj agresiji, o oĉajnom i vrlo
teškom poloţaju, kada postaje zakonito i duţnost da se agresora razoruţa ako su se sva
druga sredstva pokazala nedjelotvornima.”
Da bi se razoruţalo agresora, osobito ovoga agresora, potrebita je snaţna i

riziĉna oruţana intervencija.
“Mogući su razliĉiti naĉini intervencije. Mnogi su promatraĉi, na primjer, tvrdili da
je embargo Bosni, tako kako je proveden, došao prekasno i više je štetio Bosancima
nego Srbima. Mogu postojati efikasne metode odvraćanja: izolirati neke zone koje su u
sukobu, zabraniti letove i mnoge druge inicijative.”
----------
OR, 28-29. prosinca 1992, str. 2; ASS/1992, str. 906.
NUŢNOST DIJALOGA MEĐU ZARAĆENIM STRANAMA, ALI I ODLUĈNOSTI

MEĐUNARODNE ZAJEDNICE DA SE ZAUSTAVE PATNJE PUĈANSTAVA
Sastanak Komiteta visokih duţnosnika KESS-a - 2. veljače 1993.
Od 1. do 5. veljaĉe 1993. odrţan je u Pragu sastanak Komiteta visokih

duţnosnika KESS-a. Nakon obustave mirovnih pregovora u Ţenevi i neodluĉnosti
meĊunarodne zajednice da primijeni pogodna sredstva i mjere za uspostavu mira
na Balkanu, predstavnik Svete Stolice, mons. Alain Lebeaupin uputio je hitan poziv
na dijalog. Evo tog interventa.
U govoru na nedavnom molitvenom sastanku u Asizu za mir u Europi i osobito na

Balkanu, papa Ivan Pavao II. podsjetio je koliko je ovo XX. stoljeće za Europu bilo
“stoljeće obiljeţeno mrţnjom i dubokim prezirom ĉovjeĉnosti, mrţnjom i prezirom koji
se nisu suzdrţavali ni od jednog sredstva i metode da se drugoga uništi i iskorijeni.
Ĉesto i na razliĉite naĉine povrijeĊena je boţanska zapovijed ljubavi, ĉak do te mjere da
se sa strahom pitamo: hoće li europski ĉovjek biti u stanju ponovno se dignuti iz onog
292
ponora u koji ga je gurnula luda ţudnja za moći i vladanjem - na raĉun drugih: drugih
ljudi, drugih naroda” (OR, 11-12. sijeĉnja 1993).
Naţalost, još jednom, Europa se našla suoĉena s istim izazovima. Pred sadašnjom
situacijom sukoba i pregovorâ o bivšoj Jugoslaviji, Sveta Stolica drţi svojom duţnošću
pozvati meĊunarodnu zajednicu i one koji vode rat na hrabrost mira i na prihvaćanje
ţrtava što ih ta hrabrost ukljuĉuje. Mir na podruĉju Balkana zahtijeva od svih koji
sudjeluju u nekom pregovoru o tome da spoznaju kako je vrijeme uĉiniti hrabar i
plemenit ĉin i priznati da će, na koncu, ako bi nastavili ići putem oruţanog sukoba,
preostati samo pobijeĊeni. Zaraćeni moraju uvaţiti da opće dobro traţi ţrtve koje više
nisu ţrtve hipotetiĉkih vojnih pobjeda.
Neće biti mira ako zaraćeni - svi zaraćeni - i oni koji ih podrţavaju (oruţjem ili
osobljem) nemaju hrabrosti da krenu teškim putem lojalnih pregovora do odluka koje se
u potpunosti poštuju. Sveta Stolica i dalje drţi da pregovore prekinute u Ţenevi treba što
prije ponovno zapoĉeti, unatoĉ dubokim neprijateljstvima oko pregovaraĉkog stola i na
terenu, kako dokazuju borbe u Bosni i Hercegovini koje udvostruĉavaju ponovljeni
sukobi na podruĉju Zadra izmeĊu onih koji su pregovarali. Stoga Sveta Stolica poziva
sukobljene da se vrate k stolu za pregovore s hrabrošću mira, s novim duhom dijaloga.
Doista, što duţe budu zaraćene strane ĉekale da uspostave istinski, lojalan i iskren
dijalog izmeĊu sebe, veću će cijenu morati platiti puĉanstva kojih se to tiĉe. Vaţno je,
dakle, izbjegavati sve neuravnoteţene akcije i reakcije; one bi samo ponovno izazvale i
podjarile sukobe.
Vlade su duţne objasniti svojim narodima razloge za mir i za ţrtve koje on
zahtijeva te im dati obavijesti i upute koje su prikladne da se stvori društvena klima
povoljna za meĊusobni dijalog pa, zašto to ovdje ne reći, i za uzajamno praštanje.
Radije nego da pripremaju i naoruţavaju vojne postrojbe, djelovanje kojih vrlo brzo
izmiĉe njihovim pokretaĉima, vlade su - na terenu ili izvan njega - duţne uvjeriti
graĊane u mogućnost pravog i trajnog mira, ako se podnesu neke ţrtve koje za narod
nemaju niĉeg poniţavajućeg i neĉasnog, a uvjet su mira. Naredbodavci ratnih djelatnosti
i sami bi morali biti osvjedoĉeni da snose tešku odgovornost pred meĊunarodnom
zajednicom i da je pravedno da ona od njih zahtijeva da poloţe raĉun o svojim ĉinima te
da, kad bi to bio sluĉaj, osudi one koji su predloţili, izvršili, dopustili ili olakšali ĉine
koji se drţe zloĉinima protiv ĉovjeĉnosti.
Hrabrost mira zahtijeva najprije realistiĉnu procjenu sadašnjih okolnosti sukoba,
da bi se njegovo rješavanje povjerilo strpljivom i konstruktivnom dijalogu. Taj dijalog
traţi ţrtve od sudionika da bi se omogućilo prihvaćanje najboljih prijedloga koji su
plodovi ĉesto teških pregovora. Ako dijalog i izgleda manje slavan od ratniĉkog
djelovanja na bojnom polju, njegov rezultat - pravedan i trajan mir - puno je
blagotvorniji po puĉanstva kojih se tiĉe. Upravo to je rekao papa Ivan Pavao II. u
svojem govoru 27. sijeĉnja o.g., podsjećajući sve strane u jugoslavenskom sukobu da
“naprave mjesta za pregovore koji su u tijeku, poštivajući uvjete što ih oni traţe i
ispunjavajući sve već potpisane obveze” (OR, 28. sijeĉnja 1993.).
Izazov što ga jugoslavenska kriza postavlja Europi zahtijeva vjerodostojan odgovor
meĊunarodne zajednice koja treba nastupiti upotrebljavajući sredstva prikladna da
pogoĊenim puĉanstvima vrate nadu i da ih oslobode od oĉaja koji ih moţe dovesti do
samoubilaĉkih ĉina i postupaka.
Uostalom, Sveta Stolica ne prestaje tvrditi da je humanitarna pomoć prva duţnost
meĊunarodne zajednice. Da bi bila dovoljna i uspješna, ona mora potjecati iz ĉvrste
politiĉke volje i postaviti jasne ciljeve zahvata koji mogu spasiti ĉitava puĉanstva koja
su uzeta kao taoci. Njoj moţe u tu svrhu zatrebati oruţana potpora da intervenira
pravodobno, odmjereno i odluĉno. Radi toga se ne smije dopustiti da mirovne snage
meĊunarodne zajednice i same postanu taoci ili predmet napada.
293
Što dulje bude meĊunarodna zajednica oklijevala da na sebe uzme vlastitu

odgovornost, to će više gubiti na svojoj vjerodostojnosti ne samo kod puĉanstava koja
oĉekuju njezino posredovanje, nego i kod onih koji njima upravljaju, jer će se smatrati
slobodnima da postupaju izvan svake zakonitosti. Hrabrost mira je u sluţbi
najneotuĊivijih prava ljudske osobe; ona se tiĉe i odgovornika strana u sukobu i onih
koji im pomaţu u pregovorima i, na kraju, svih nadleţnih meĊunarodnih ustanova. Ne
moţe postojati povjerenje u meĊunarodnu zajednicu kad ona oĉituje svoju malodušnost,
kad pokazuje svoju nemoć da spasi goloruka puĉanstva i kad bez dovoljnog odupiranja
pušta da se u velikoj mjeri i nasilno gaze dostojanstvo i osnovna prava ljudske osobe.
----------
OR, 4. veljaĉe 1993, str. 1-2; ASS/1993, str. 85-86; SSCB, str. 167-169.
MEĐUNARODNA ZAJEDNICA NE MOŢE DOPUSTITI KRŠENJE

LJUDSKIH PRAVA I MORA OSUDITI ONE KOJI SU ODGOVORNI
ZA ZLOĈINE PROTIV ĈOVJEĈNOSTI
Sjednica Odbora za ljudska prava OUN-a - 9. veljače 1993.
U Ţenevi je poĉetkom veljaĉe 1993. odrţano 49. zasjedanje Odbora za ljudska

prava OUN-a. Na njemu je sudjelovao i stalni promatraĉ Svete Stolice u Uredu
Ujedinjenih Nacija i Specijaliziranih ustanova u Ţenevi, mons. Paul Tabet, te
izrazio zabrinutost Svete Stolice zbog kršenja ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji.
TakoĊer je obnovio snaţan poziv meĊunarodnoj zajednici da se nadleţne ustanove,
meĊu kojima i Odbor za ljudska prava, s više volje zaloţe za obdrţavanje normi
meĊunarodnog prava. Evo kako je glasio taj intervent.
Po treći put u nekoliko mjeseci, Odbor za prava ĉovjeka naĉinje pitanje teških
povreda prava ĉovjeka u bivšoj Jugoslaviji. Posebni izvjestitelj podsjetio nas je na
njihovu neprekidnost, njihovu proširenost i posebno grozotu nekih postupaka, kao što su
umorstva, masovni izgoni i mnogostruka i sustavna silovanja.
Motiv radi kojeg se i dalje ĉine takva zlodjela već je uvelike utvrĊen i istaknut.
Naţalost, politika “etniĉkog ĉišćenja” još se nekaţnjeno provodi u velikim razmjerima.
Njezine intelektualne zaĉetnike i izvršitelje ohrabruje ĉinjenica što oni na kraju postiţu
svoje ciljeve i što uspijevaju staviti meĊunarodnu zajednicu pred gotov ĉin.
Pa ipak, ona se ne moţe pomiriti s tim da prihvati prevladavanje prava jaĉega niti
da odobri stanje koje je plod oĉitih i planiranih napada na najsvetija prava ljudske
osobe. Zapravo, zar se ona ne izlaţe opasnosti da izgubi svaku vjerodostojnost kad u
srcu Europe trpi nepoštivanje humanitarnog prava i kad prisustvuje, malodušno,
trpljenju tolikih neduţnih ljudi?
Govoreći 16. sijeĉnja o.g. diplomatskom zboru pri Svetoj Stolici, papa Ivan Pavao
II. je zatraţio od meĊunarodne zajednice da pokaţe “snaţnije svoju politiĉku volju o
neprihvatljivosti agresije i teritorijalnog osvajanja silom, niti zablude o 'etniĉkom
ĉišćenju'“. Taj su poziv potaknula slijedeća ĉetiri razloga: napadaĉki rat je nedostojan
ĉovjeka; moralno i fiziĉko uništavanje protivnika ili stranca je zloĉin; praktiĉna
ravnodušnost pred takvim postupcima je kriviĉna; napokon, onaj koji se odaje takvim
294
iznuĊivanjima, koji ih ispriĉava ili opravdava, odgovarat će za to ne samo pred

meĊunarodnom zajednicom nego, još više, pred Bogom.
Stoga Sveta Stolica podupire napore ovog Odbora da svjetsko mnijenje uĉini
osjetljivim i da potakne sve one koji to mogu da rade kako bi zaustavili krivce i pomogli
ţrtvama. Sveta Stolica drţi da meĊunarodna zajednica ima pravo suditi i osuditi one za
koje bi se utvrdilo da su osobno odgovorni za zloĉine protiv ĉovjeĉnosti.
Obrana ĉovjekovih prava i humanitarna pomoć koja iz nje proizlazi jest prva meĊu
duţnostima meĊunarodne zajednice.
Umjesno je, posebice, nastaviti raditi na oslobaĊanju utamniĉenih, nalazili se oni
na bilo kojoj strani. Neki su u zatvoru već duge mjesece u nedostojnim uvjetima, a drugi
su nedavno zatoĉeni. Vaţno je takoĊer pomoći milijunima raseljenih osoba koje su
pobjegle ispred “etniĉkog ĉišćenja” i borbi, osobito onih unutar bosanskih granica,
izvrgnutih hirovima naoruţanih ljudi jednoga ili drugoga tabora, a ponekad
upotrijebljenih kao štit u borbama. Nakon što su istjerani iz svojega obitavališta, a ne
mogavši napustiti zemlju, njihove ţivotne uvjete ĉesto je nemoguće zamisliti. Oni imaju
pravo oĉekivati da im se pruţi ne samo neposredna pomoć nego “luka sigurnosti”, gdje
će se moći privremeno smjestiti, pod meĊunarodnom zaštitom, u zaklonu pred nasiljem
i zlostavljanjima.
Sudbina tih puĉanstava ne treba ovisiti o dobroj volji zaraćenih strana. To bi bilo
isto što i prepustiti te neduţne ljude oĉaju u koji njihova oteţana situacija prijeti da ih
zatvori. MeĊunarodna zajednica treba pronaći sredstva da ostvari ovu djelotvornu i
uspješnu pomoć, da se uistinu spase i zaštite ĉitava puĉanstva koja su uzeta za taoce,
kojima je ţivot ugroţen i ĉiji su dostojanstvo i ĉast napadnuti. Budući da takvo
posredovanje ima za cilj poštivanje prava ĉovjeka kad su ona oĉito i u velikoj mjeri
povrijeĊena, njega više ne moţemo drţati predmetom pregovaranja, nego samo
predmetom razgovora izmeĊu raznih ustanova meĊunarodne zajednice i zaraćenih
strana.
Gospodine Predsjedniĉe, Sveta Stolica prati s puno pozornosti pregovore koji su u
tijeku u Ţenevi i u New Yorku da se pokušaju pronaći rješenja koja se drţe pravednim
za sve sudionike u sukobu. Ona je posredovala kod raznih ustanova tijekom posljednjih
dana i traţila od zaraćenih, od svih zaraćenih, ali i od drţava kojih se ova situacija
izbliza i izdaleka tiĉe, da imaju “hrabrost mira”. Papa je podsjetio, osobito 27. sijeĉnja
o.g., da “nema pomirenja bez strpljivog i napornog dijaloga da bi se došlo do rješenja
prihvatljivih za sve strane u cilju istinskog i trajnog mira” (OR, 28. sijeĉnja 1993). U
sadašnjem stanju, ne moţe se razmatrati neki drugi put nego pregovaranje, voĊeno u
duhu otvorenosti i dijaloga. Ono zahtijeva realistiĉko uviĊanje sadašnjeg stanja sukoba.
Ono traţi ţrtve da bi se došlo do najboljih rješenja i da bi se izbjegle neuravnoteţene
akcije i reakcije koje bi uništile već vrlo krhke izglede dijaloga. Ono treba biti
nadahnuto naĉelima pravde koja jedina dopuštaju da se izgradi ili obnovi mir. To od
svih, a osobito od odgovornih, traţi poštenje, iskrenost, osjećaj odgovornosti i hrabrost.
Ono neće biti djelotvorno ni trajno osim ako ga sve sukobljene strane ne prihvate
slobodno i sloţno.
Gospodine Predsjedniĉe, ova dva krilca, nuţna za djelovanje meĊunarodne
zajednice, pregovaranje i poštivanje prava ĉovjeka i humanitarnog prava, idu usporedno.
Vaţno je da narodi koji daju prvenstvo pravima ljudske osobe uspostave svoju
vjerodostojnost u toj izmuĉenoj zemlji. Radi toga Sveta Stolica drţi hitnim da oni
pokaţu svoju odluĉnost, da nametnu poštivanje toga prava i da ublaţe patnje neduţnih.
295
Bez ĉvrste akcije na tom podruĉju oni se izlaţu opasnosti da se pokaţu

nesposobnima stvoriti potrebno povjerenje koje moţe pridonijeti dogovornom rješenju
sukoba.
Hvala Vam!
Ţeneva, 9-10. veljaĉe 1993.
----------
“PREVENTIVNA DIPLOMACIJA” UKLJUĈUJE ODGOJ NARODA

ZA MIR I SUŢIVOT
Zasjedanje Visokih duţnosnika KESS-a - 26. travnja 1993.
Na redovnom 21. zasjedanju Visokih duţnosnika KESS-a, odrţanom u Pragu,

predstavnik Svete Stolice, mons. Alain Lebeaupin, se u svom interventu 26. travnja
1993. govoreći o naĉelima koja trebaju inspirirati aktivnost drţava ĉlanica KESS-a
u tzv. “preventivnoj diplomaciji” za odrţavanje ili ponovno uspostavljanje mira,
ponovno osvrnuo na rat na Balkanu.
Evo tog dijela interventa.
(...)
Evo pred gotovo tri mjeseca, za vrijeme našeg posljednjeg zasjedanja, izaslanstvo
Svete Stolice pozvalo je politiĉke odgovornike sukobljenih strana na Balkanu na
odvaţnost mira i ohrabrilo ih da prihvate ţrtve, da postanu promicatelji objašnjavanja i
odgoja svojih naroda za mir i za opraštanje. Naţalost, taj poziv nije izazvao odluĉujuće
uĉinke. Ono što se dogaĊa na Balkanu lekcija je za sve nas: prije nego što se dopusti da
govori oruţje i da srca i savjesti postanu zamraĉeni osvetom i mrţnjom, trebalo bi
odgajati za mir i za suradnju izmeĊu svih. To odgovara našoj zadaći preventivne
diplomacije.
(...)
----------
OR, 28. travnja 1993, str. 2; SSCB, str. 170-173.
U BOSNI I HERCEGOVINI SE NA SUSTAVAN NAĈIN TRAJNO

KRŠE SVA LJUDSKA PRAVA
Svjetska konferencija o ljudskim pravima - 21. lipnja 1993.
U Beĉu je od 14. do 25. lipnja 1993. odrţana Svjetska konferencija o ljudskim

pravima u ĉijem je radu sudjelovalo i izaslanstvo Svete Stolice, a predvodio ga je
mons. Jean-Louis Tauran, tajnik za odnose s drţavama. On je u svom interventu
što ga je imao 21. lipnja istaknuo vaţnost te Konferencije za daljnje promicanje i
zaštitu ljudskih prava te naglasio spremnost Svete Stolice da u tome suraĊuje i
296
dade svoj prinos. Upozorio je pritom kako još ima kršenja ljudskih prava i u tom
kontekstu izriĉito spomenuo u Europi Bosnu i Hercegovinu i u Africi Somaliju.
Evo izvatka iz tog njegova interventa.
(...)
5. Naţalost, ako pogledamo oko sebe, moramo konstatirati strašnu nazoĉnost
nepravdi, razaranja i smrti koje danas muĉe ovaj naš svijet. Mnoge osobe još ne uţivaju
slobode savjesti i izraţavanja. Daleko od toga da je vjerska sloboda svugdje stvarnost.
Nerazvijenost, socijalne nepravde, diktature svih vrsta još prijeĉe milijunima ţena i ljudi
da budu sudionici u planiranju društva u kojem se nalaze. Posve pred nama, u Bosni i
Hercegovini, moţe se reći da se na sustavan naĉin trajno krše sva ljudska prava. Ni
temeljno pravo, kao što je ono da se moţe ţivjeti na tlu gdje je netko roĊen, više se ne
poštuje. Koji razlozi mogu opravdati tako besmislen i okrutan rat kakav je onaj što
uništava taj dio Europe? Povijest će strogo suditi sve koji imaju politiĉku i moralnu
odgovornost u tim bratoubilaĉkim borbama.
(...)
----------
OR, 21-22. lipnja 1993, str. 2; GK, 4. srpnja 1993, str. 4; ASS/1993, str. 541-542.
ZAŠTITA NACIONALNIH MANJINA NUŢDAN JE UVJET

ZA MIR I STABILNOST U EUROPI
Susret ministara pravde Europskog Vijeća - 21-22. lipnja 1993.
Na neformalnom sastanku ministara pravde Europskog vijeća u Luganu u

Švicarskoj, koji se bavio pitanjem zaštite manjina kao nuţnom uvjetu za mir i
stabilnost, sudjelovalo je i izaslanstvo Svete Stolice. Predvodio ga je mons.
Eugenio Corecco, biskup Lugana, koji je imao i intervent i u njemu se dotaknuo
rata na podruĉju Jugoslavije. Evo dijela tog interventa.
Sveta Stolica je cijenila poziv što joj je upućen da sudjeluje na neformalnom

sastanku europskih ministara pravde koji se bavi aktualnom, osjetljivom i vaţnom
temom u sadašnjem kontekstu Europe.
Aktualnost je, naţalost, obiljeţena napetostima koje na europskom tlu okruţuju
ţivot manjina, ponajprije nacionalnih.
Osjetljivost su pokazale poteškoće na koje nailaze nadleţne vlasti u traţenju
odgovarajućih rješenja za sloţene probleme koji proizlaze iz povezanosti neke
nacionalne manjine sa širim društvenim tijelom drţave.
Vaţnost teme je sasvim oĉigledna, prije svega za mir i sigurnost cijelog kontinenta,
otkad je tragiĉan sukob koji je izbio na podruĉju bivše Jugoslavije iznova doveo narode
Europe pred krvavu stvarnost rata.
Vrlo je potrebito da ministri pravde razmotre pravne modalitete za zaštitu
nacionalnih manjina, upravo kako bi se izbjeglo da nedostatak prikladnih mjera ne iza-
297
zove daljnje eskalacije nasilja koje bi stavile u opasnost miran suţivot meĊu europskim
nacijama.
(...)
----------
OR, 4. srpnja 1993, str. 2.
NEPRISTRANOST I DOSLJEDNOST VATIKANSKE DIPLOMACIJE

U RJEŠAVANJU JUGOSLAVENSKE KRIZE
Intervju mons. Jean-Louis Taurana - srpanj 1993.
Mons. Jean-Louis Tauran, tajnik za odnose Svete Stolice s drţavama, dao je u

srpnju 1993. novinaru Dominiqueu Chivotu intervju za francuske novine “La
Croix”. Intervju je objavljen i kod nas, u “Vjesniku”, a zanimljiv je osobito stoga
što u njemu mons. Tauran odgovara na neke prigovore koji se iznose na raĉun
diplomacije Svete Stolice u svezi s rješavanjem krize na podruĉju bivše Jugoslavije.
Evo tog intervjua u cijelosti.
U Francuskoj i SAD, ponovno se optuţuje Svetu Stolicu za ubrzavanje krize u

bivšoj Jugoslaviji. Zašto su Hrvatska i Slovenija priznate prije ostalih?
- Pogledajmo kako su se stvari dogaĊale. Toĉno je da je Sveta Stolica priznala
Hrvatsku i Sloveniju dva dana prije zemalja ĉlanica EZ, 13. sijeĉnja 1992, no takav ĉin
nije se zbio neoĉekivano. U sijeĉnju 1991, u okviru KESS-a, Sveta Stolica je upozorila
nazoĉne ĉlanice da je potrebno pozorno motriti razvoj situacije u bivšoj Jugoslaviji i da
izvrše potrebne konstitucionalne promjene. Šest mjeseci kasnije, u lipnju, Sveta Stolica
je predloţila odgovornim ljudima u politiĉkom ţivotu Slovenije i Hrvatske da razmisle
o koristi konfederalnih oblika da bi nadišli spor sa Srbijom. Sveta Stolica je 26.
studenoga 1991. svim zemljama sudionicama KESS-a uputila Memorandum. Njime se
predlagalo da se meĊunarodno priznavanje Slovenije i Hrvatske provede tako da im se
postave odreĊeni uvjeti: poštivanje naĉela Helsinške deklaracije i Pariške povelje;
formalno zalaganje na planu poštivanja ljudskih prava, prihvaćanje odluke KESS-a o
nacionalnim manjinama i napokon prihvaćanje da se provoĊenje prava manjina odvija
pod kontrolom KESS-a.
Jedino je Sveta Stolica postavila ovaj zadnji uvjet. To pokazuje da je postojao
dijalog sa svim partnerima. Trebalo je misliti na to kako zaustaviti rat i mislili smo da je
priznavanje tih dviju republika jedno od sredstava. Doista, od sredine sijeĉnja, rat u
Hrvatskoj je prestao nekoliko dana nakon meĊunarodnog priznanja.
Nije li Sveta Stolica bila u napasti da na poĉetku podrţi samo jednu stranu?
- Sveta Stolica je uvijek izvan stranaka, no ne moţe biti neutralna kad je rijeĉ o
kršenju ljudskih prava i ugroţavanju naroda. Sveta Stolica nikad nije propustila priliku
da se zalaţe za razgovor katolika i pravoslavaca ali, isto tako, i Muslimana. Dakle, ako
je postojala nekakva strategija, bila je to strategija dijaloga.
No, ne pridaje li Crkva u Rimu, prirodno, veću pozornost katoliĉkim zemljama kao
što su Hrvatska i Slovenija?
- Prirodno je da se Papa zanima za sudbinu svojih sinova! No, dovoljno je vidjeti
koliko je intervencija uĉinio u korist BiH, zemlje s muslimanskom većinom, da bi se
298
shvatilo kako se ne moţe govoriti o pristranosti. Ne znam jesu li se muslimanski vjerski

voĊe izrazili tako jasno i ĉvrsto u obranu svojih suvjernika.
Nakon što je podrţavan Vance-Owenov plan, kako danas prosuĊujete pregovore,

posebno izmeĊu Srba i Hrvata?
- Vrijeme je za kompromise. A u njima moraju sudjelovati sve strane. Ne
vjerujemo da će rješenje biti trajno ako ne sadrţava poštivanje prava manjina. Svako bi
rješenje moralo omogućiti izbjeglicama povratak na mjesta iz kojih su istjerani silom.
Ni jedna drţava na svijetu ne moţe nastojati da bude etniĉki ĉista i nametati
koncept etniĉke ĉistoće silom. Zbog toga je Sveta Stolica uvijek inzistirala na
nastavljanju pregovora izmeĊu svih strana, da bi se tako dala podrška miru.
Ne pravi li se ova nova podjela na štetu Muslimana?

- Podjela prema etniĉkim kriterijima stvorila bi enklave koje bi bile izolirane jedne
od drugih. U Sarajevu je 35 posto obitelji miješano. Kako bi Sveta Stolica mogla
prihvatiti dogovor koji je predviĊao etniĉke drţave? Osim toga, to bi bilo samoubojstvo
i nove diktature.
No, ako dogovor potpišu sve strane?

- Nećemo moći prihvatiti uspostavljanje etniĉki ĉistih drţava. No, ako je u ovoj
novoj podjeli predviĊeno poštivanje prava manjina i povratak izbjeglica, to bi bila druga
stvar.
----------
“Vjesnik” (Zagreb), 8. srpnja 1993, str. 16.
HELSINŠKI PROCES UGROŢEN STANJEM LJUDSKIH PRAVA NA BALKANU
Zasjedanje Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi - 27. rujna 1993.
Zasjedanje je odrţano u Varšavi od 27. rujna do 15. listopada 1993. To je

zasjedanje bilo posvećeno ostvarivanju i poštivanju ljudskih prava. Šef izaslanstva
Svete Stolice, mons. Alain Lebeaupin, imao je intervent prvog dana zasjedanja, 27.
rujna 1993, i u govoru o unapreĊenju ljudskih prava i temeljnih sloboda, osobito
vjerske slobode, spomenuo je i stanje ljudskih prava na Balkanu.
(...)
Današnji naš sastanak opravdano ima za cilj da odrţi budnim KESS u njegovu
zadatku izraţavanja savjesti nacija koje ga tvore. Nije rijeĉ ovdje o tome da se izriĉu
izopćenja nego da se skrene pozornost na stanje i naroĉito na naĉine mišljenja koji, ako
potraju, izlaţu pogibelji da teško kompromitiraju helsinški proces koji je nesigurna
graĊevina, kako to pokazuje, npr. stanje ljudskih prava na Balkanu ili na Kavkazu.
Vremena su nova i obećavajuća, ali budući da Europa proţivljava prijelazno
razdoblje, ta se budnost nameće još više. Zajednica drţava KESS-a mora odgovoriti
svojem zadatku jamca, jer su u pitanju temeljna prava i slobode, kao sloboda savjesti i
vjere, sloboda izraţavanja, udruţivanja, okupljanja, pouke, pravo vlasništva, pravo
slobodnog kretanja osoba i ideja, pravo suradnje s drugim narodima.
(...)
----------
OR, 3. listopada 1993, str. 2; ASS/1993, str. 834.
299
VALJA JOŠ MNOGO RADITI NA POMIRENJU MEĐU NARODIMA
Sjednica Europskog Vijeća, u Beču - 9. listopada 1993.
Konferenciji poglavara drţava i vlada zemalja ĉlanica Europskog Vijeća koja

se 8. i 9. listopada bavila razmatranjem uloge toga Vijeća u novonastaloj
stvarnosti europskog kontinenta kao i konkretnih inicijativa koje bi trebalo
poduzeti za uĉvršćivanje demokracije u europskim drţavama, bilo je nazoĉno i
izaslanstvo Svete Stolice koje je predvodio drţavni tajnik, kard. Angelo Sodano.
On je na Konferenciji drugoga dana odrţao intervent u kojem je istaknuo tri
ţelje svojega izaslanstva, a odnosile su se na unapreĊenje organizacije Europskog
vijeća, na zaštitu pravâ pojedinaca i naroda te na pomirbu meĊu narodima. U
svezi s ovim posljednjim, spomenuo je i tragediju na Balkanu.
Iz tog istupa donosimo dio koji se odnosio na rat na Balkanu.
gospoĊo Generalni tajniĉe,
Ekscelencije!
(...)
Treća ţelja se odnosi na pomirbu meĊu narodima. Europsko vijeće mora još mnogo
raditi u tom pravcu, i Sveta Stolica, sukladno svojem poslanju, kao i Crkva u Europi
uopće, jamĉe najširu suradnju na tom podruĉju. Kod pomisli na tragediju Balkana i
Kavkaza, kod pomisli na ţarišta borbe meĊu razliĉitim etniĉkim skupinama u Europi,
neizbjeţno izbija konstatacija: mora se puno uĉiniti za pomirenje meĊu narodima! Taj
posao pomirbe moţe naprijed voditi Europsko Vijeće, pozivajući svaki narod da ima
odvaţnost prihvatiti istinu o samome sebi, o vlastitoj prošlosti i priznati vlastite
odgovornosti i vlastite krivice prema drugim narodima.
U tom cilju, uvjeravam sve drţave ĉlanice Europskog Vijeća da im je Sveta Stolica
bliza i, zajedno sa svim kršćanskim zajednicama u Europi, suraĊivat će na pomirenju
duhova još toliko razdijeljenih.
(...)
----------
OR, 10. listopada 1993, str. 1; ASS/1993, str. 850.
DRAMA KOJA SE ODIGRAVA U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI

UKAZUJE NA DUŢNOST ISTINSKE SOLIDARNOSTI
Rad Trećeg komiteta 48. generalne skupštine OUN-a - 17. studenog 1993.
Na sastanku koji je zapoĉeo s radom 17. studenog 1993, a raspravljalo se o

temi ljudskih prava, već prvog dana imao je intervent u ime Svete Stolice mons.
Jean-Louis Tauran, tajnik Odjela za odnose s drţavama. Govoreći o ljudskim
pravima i osobito o vjerskoj slobodi i o mehanizmima promicanja i zaštite tih
prava i sloboda, spomenuo je i stanje u bivšoj Jugoslaviji, kao i na drugim
mjestima u svijetu koje upozorava na duţnost istinske solidarnosti s onima koji su
izloţeni nasilju.
300
Donosimo dio tog interventa.
(...)
3. ... Iako se sav narod u teoriji treba moći organizirati u nezavisnu drţavu, mi
znamo da uvijek nije moguće i korisno da tako bude. Tada su federalni i konfederalni
oblici alternativa. Oni bi morali omogućiti da se s jedne strane spasi jedinstvo drţave, a
s druge strane da se nacionalnim zajednicama pruţi mogućnost da oĉuvaju i razvijaju
svoj identitet etniĉki, kulturni i vjerski u jednoj široj cjelini koja bi osiguravala svoj
ekonomski i društveni razvitak.
Ono što je vaţno jest da se izbjegnu rješenja manjkava, nepravedna ili koja sadrţe
klice nasilja ili nepodnošljivosti. Primjer drame koja se dogaĊa u bivšoj Jugoslaviji,
najnoviji neredi koji su okrvarili Burundi, ili opet suparništva koja suprotstavljaju
stranke u Somaliji, Angoli, Sri Lanki i u više predjela Kavkaza pozivaju nas na našu
duţnost istinske solidarnosti prema puĉanstvima izloţenim osveti bandi i napadaĉa bez
savjesti koji se hvale što ţive i djeluju izvan zakona.
(...)
----------
OR, 19. studenog 1993, str. 2; ASS/1993, str. 975-976.
RJEŠENJE KRIZE U JUGOISTOĈNOJ EUROPI UKLJUĈUJE OBVEZU

POŠTIVANJA PRAVA MANJINA I NACIONALNIH SKUPINA
Sjednica ministarskog Vijeća KESS-a u Rimu - 2. prosinca 1993.
Na sastanku Ministarskog Vijeća KESS-a, odrţanom u Rimu krajem

studenoga i poĉetkom prosinca 1993, raspravljalo se o nacionalnim manjinama.
Mons. Jean-Louis Tauran, tajnik Odjela za odnose s drţavama Drţavnog tajništva
i voĊa izaslanstva Svete Stolice, imao je intervent 2. prosinca.
Iz tog njegova interventa donosimo dio u kojem se usput spominje i Hrvatska.
(...)
4. Bilo bi uputno, na kraju, toĉno odrediti ulogu koju KESS treba igrati u provedbi
obveza što ih je preuzeo u odnosu na nacionalne manjine. U tom pogledu ţelim
podsjetiti da je, prigodom procedure priznavanja Slovenije i Hrvatske, Sveta Stolica
drţala nuţnim da se postavi jedan politiĉki uvjet: meĊunarodni nadzor provedbe obveza
što ih te dvije zemlje imaju prema nacionalnim manjinama. I mi smo sami govorili da
Komitet visokih duţnosnika treba biti za to zaduţen.
Zbog svih tih razloga, Sveta Stolica drţi najvaţnijim da cijeli nacrt rješenja krize
koja bjesni jugoistoĉnom Europom obuhvati strogu obvezu poštivanja prava manjina i
nacionalnih skupina, a da se ne zanemari temeljni zahtjev povratka prognanika na
njihova ognjišta.
KESS će tako biti nepristrani jamac sudbine najslabijih.
----------
OR, 3. prosinca 1994, str. 2; ASS/1993, str. 1016; SSCB, str. 174-175.
301
“MIR SE GRADI SAMO NA VRIJEDNOSTIMA ISTINE,

PRAVDE, SLOBODE I LJUBAVI”
Proslava 27. svjetskog dana mira, u Beču - 25. siječnja 1994.
U Beĉu, u Palaĉi organizacije OUN-a, proslavljen je 25. sijeĉnja 1994.

Svjetski dan mira. Na sveĉanosti, uz visoke drţavne i crkvene uglednike, bio je
nazoĉan i drţavni tajnik Svete Stolice, kard. Angelo Sodano. On je u svom istupu
govorio o tome kako iz obitelji proizlazi mir te je ukratko osvijetlio pitanja: narav
obitelji, njezina uloga u društvu, prinos obitelji miru i obveze ĉovjeĉanstva prema
obitelji. Osvrnuo se u predavanju i na rat na bivšim jugoslavenskim prostorima.
Taj dio govora ovdje donosimo.
Gospodine Predsjedniĉe Republike,

uzoriti, preuzvišeni, dame i gospodo!
(...)
Danas smo, u mnogim dijelovima svijeta, svjedoci sukoba meĊu nacijama
narodima i raznim etniĉkim skupinama. U Europi, samo nešto malo dalje od 300 km od
Beĉa, svjedoci smo tragiĉnog nizanja pogibija i razaranja, okrutnosti i nepravdi svake
vrste, ne iskljuĉujući ni jednu. MeĊu ţrtvama se nabrajaju ţene, starci, djeca,
nenaoruţani civili i obitelji ratom razdvojene.
Koliko je bilo pokušaja da se zaustavi rat i postigne mir! Znamo, meĊutim, da se
mir gradi samo na vrijednostima istine, pravde, slobode i ljubavi.
(...)
U svim dijelovima svijeta, a i ovdje u Europi, mi se ponovno suoĉavamo s
tragiĉnim scenama rata. Ali ljudi i ţene dobre volje ne smiju gubiti hrabrosti. Ako
budemo radili za mir, mir će biti moguć. Ako budemo molili od svemogućega i
milosrdnoga Boga za dar mira, mir će biti moguć. Naša je duţnost raditi i moliti za mir:
on nije neki san! Mir moţe biti stvarnost. Mir, ako ga uistinu hoćemo, bit će posljednja
rijeĉ ljudske povijesti.
----------
OR, 28. sijeĉnja 1994, str. 4; GK, 6. veljaĉe 1994, str. 1.
LJUDI I NJIHOVE AMBICIJE IZAZIVAJU TRVENJA MEĐU NARODIMA
Konferencija Europske Unije o stabilnosti u Europi - 26. svibnja 1994.
Europska Unija je sazvala diplomatsku konferenciju na razini ministara

inozemnih poslova, koja je odrţana u Parizu 26. i 27. svibnja 1994. Pozvani su bili
predstavnici 24 europske drţave, a pridruţili su im se predstavnici SAD-a, Kanade
i Svete Stolice. Cilj susreta je bio da se unaprijede dobrosusjedski odnosi meĊu
zemljama Srednje Europe i Baltika, a osobito da se olakša rješavanje nekih
problema u svezi s nacionalnim manjinama.
Svetu Stolicu je predstavljalo izaslanstvo koje je predvodio mons. Jean-Louis
Tauran, tajnik Odjela za odnose s drţavama. On je imao intervent 26. svibnja
1994. Govorio je o potrebi prihvaćanja drugoga u njegovoj razliĉitosti, o
302
prihvaćanju svake osobe i svakog naroda, zatim o bilateralnim i regionalnim

pregovaranjima i sporazumima koji će omogućiti ne samo da se izbjegnu ili da se
razriješe problemi vezani uz granice ili uz nacionalne manjine, nego će uskladiti
odnose meĊu narodima i drţavama. U tom kontekstu je spomenuo i dramatiĉnu
situaciju u bivšoj Jugoslaviji. Iz njegova interventa izdvajamo taj dio.
dame i gospodo!
(...)
Antagonizmi koji su obiljeţili ţivot europskih naroda, krvavi sukobi, invazije,
deportacije i poniţavanja koji su, na nesreću, pratili njihovu povijest, ne mogu biti plod
fatalizma. Ljudi i njihove ambicije su to izazvale i ĉak planirale. Dramatiĉna situacija
naroda bivše Jugoslavije ukazuje, naţalost, na to svaki dan.
(...)
----------
OR, 28. svibnja 1994, str. 2; SSCB, str. 176-177.
SVIM DRŢAVAMA NASTALIM IZ BIVŠE JUGOSLAVIJE MJESTO JE U KESS-U
Sastanak Komiteta visokih duţnosnika KESS-a - 14. lipnja 1994.
Od 13. do 15. lipnja 1994. odrţan je u Pragu 27. sastanak Komiteta visokih
duţnosnika Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi (KESS). Na dnevnom
redu drugog dana zasjedanja, 14. lipnja 1994, našao se zahtjev Republike
Makedonije da bude primljena u KESS. U raspravi o tom pitanju rijeĉ je uzeo i
mons. Alain Lebeaupin, predstavnik Svete Stolice. U svom je interventu naglasio
kako je vlastiti cilj KESS-a da promiĉe sporazumijevanje i suradnju meĊu svim
drţavama europskog kontinenta, te da stoga Sveta Stolica ţeli da u tom
meĊunarodnom tijelu sudjeluju sve republike koje su nastale iz bivše Jugoslavije,
kako bi se promicalo bolje razumijevanje meĊu drţavama i narodima.
Intervent predstavnika Svete Stolice donosimo u cijelosti.
U svezi s toĉkom dnevnog reda: “Zahtjev da se pripusti u KESS kao drţava

sudionica”, dopustite mojoj delegaciji da iznese neka razjašnjenja o stavu Svete Stolice
s obzirom na sudjelovanje u KESS-u drţava koje su nastale iz jugoslavenske krize.
Nuţno je uzeti u obzir specifiĉne karakteristike KESS-a koji nema samo politiĉke,
gospodarske ili vojne ciljeve nego ima takoĊer zadaću da unapreĊuje i da bdije nad
zaštitom ljudskih prava i temeljnih sloboda. Narav i povijest KESS-a nas uĉi da je on
meĊunarodna ustanova razliĉita od drugih meĊunarodnih organizacija, u kojoj je
sudjelovanje svih osobito potrebno. U svojoj biti KESS nije moguće usporeĊivati s
OUN-om ili s Vijećem Europe i on nije strogo vezan motivima koji su u temelju tih
drugih tijela. Osim toga, ne treba zaboraviti da on ima sudionike koji nisu ĉlanovi jedne
ili druge organizacije. KESS je, prije svega, forum politiĉkih konzultacija na koji su
pozvane da sudjeluju sve drţave koje postoje na europskom kontinentu, bez ulaţenja u
pitanja koja se tiĉu priznanja drţave ili postojanja diplomatskih odnosa meĊu drţavama
sudionicama.
303
Zbog toga Sveta Stolica drţi, vodeći raĉuna o sadašnjem stanju europskog
kontinenta, da svim drţavama nastalim od stare Jugoslavije - bez ikakve iznimke - valja
omogućiti da sjednu oko ovog stola, ako se ţeli postići da KESS doista moţe igrati
ulogu koja mu je oznaĉena prema Pariškoj povelji: stvarati uvjete koji će omogućiti
bolje sporazumijevanje i dobro susjedstvo ne samo meĊu drţavama nego jednako meĊu
narodima i nacionalnim zajednicama koje ih tvore.
----------
OR, 16. lipnja 1994, str. 2.
POLITIKA “ETNIĈKOG ĈIŠĆENJA” NIJE PRESTALA, A POVRATAK

IZBJEGLICA I RASELJENIH OSOBA JOŠ SE NE NAZIRE
Zasjedanje Izvršnog odbora UNHCR-a - početak listopada 1994.
U Ţenevi je od 3. do 7. listopada 1994. odrţano 45. zasjedanje Izvršnog

odbora Visokog povjerenstva Ujedinjenih Nacija za izbjeglica (UNHCR). U radu
je sudjelovalo i izaslanstvo Svete Stolice koje je predvodio mons. Paul Fouad
Tabet, trajni promatraĉ Svete Stolice pri Uredu Ujedinjenih Nacija i
specijaliziranih ustanova u Ţenevi. On je imao intervent u kojem je nekoliko puta
izriĉito spomenuo prilike u Bosni i Hercegovini. Kako je govorio o pitanju od
osobite vaţnosti za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, njegov intervent ovdje
donosimo u cijelosti.
Osjećam se duţnim da Vama i ĉlanovima Ureda srdaĉno ĉestitam na Vašem izboru

u predsjedništvo Izvršnog odbora. Sluţim se ovom prigodom da se zahvalim
dosadašnjem predsjedniku, g. poslaniku Bodens-Hosangu na odluĉnosti i vještini kojima
je upravljao radovima ovog odbora tijekom protekle godine.
Pridruţujem se, isto tako, onima koji su mi prethodili da toplo pozdravim primanje
Španjolske u krilo ovog odbora i da izrazim uvjerenost da će ta velika nacija donijeti u
nj svoj puni prinos u sluţbi izbjeglica.
Sveta Stolica izraţava svoje puno uvaţavanje gĊi Visokoj povjerenici zbog njezina
zauzimanja u upravi ove ustanove unatoĉ, naţalost, ĉesto ograniĉenim sredstvima. Osim
toga, duţan sam odati priznanje osoblju i ekipama Visokog povjerenstva za izbjeglice;
njihova struĉna svojstva i poţrtvovnost, ponekad uz opasnost po njihov ţivot, zaista
zavreĊuju najveće poštovanje.
1. Gospodine Predsjedniĉe! Uvodno izlganje gĊe. Ogata i odliĉna dokumentacija
do koje je Izvršni odbor došao pokazuju razmjere situacijâ, istodobno i tragiĉnih i
sloţenih, s kojima je Visoko povjerenstvo za izbjeglice 1994. bilo suoĉeno.
Oruţani sukobi, popraćeni vrlo teškim povredama ĉovjekovih prava i
humanitarnog prava, koje su ravne zloĉinima protiv ĉovjeĉanstva i genocidu, nisu samo
oštetili ili uništili drţavno ureĊenje podruĉjâ ili ĉak i zemalja, nego su isto tako prisilili
milijune osoba da se isele u unutrašnjost svoje zemlje ili u susjedne zemlje.
Humanitarna pomoć koju donosi Visoko povjerenstvo za izbjeglice ĉesto je bila
sprijeĉena jer je pristup do puĉanstva kojemu je pomoć bila potrebna bio onemogućen,
ili jer su strane u sukobu svojim uplitanjem izigrale humanitarno posredovanje. To treba
jako osuditi.
304
U bivšoj Jugoslaviji, a posebice u Bosni i Hercegovini, politika “etniĉkog ĉišćenja”

na nesreću nije prestala, a izbjeglice i raseljene osobe još ne naziru trenutak svojeg
povratka. Eto, zbog toga je bitno da Visoko povjerenstvo za izbjeglice moţe i dalje
obavljati svoju ulogu jamca i zaštitnika i raspolagati potrebnim sredstvima za to.
Ruandska kriza razotkrila je brojne nedostatke u odgovorima meĊunarodne
zajednice i u sustavu Ujedinjenih Naroda, osobito nedostatak sustava da se upozori na
opasnost i brzo upotrijebe sredstva kojima bi se ograniĉili pokolji i masovno bjeţanje.
Hitno je potrebno da svi sudionici bolje usklade svoje napore, posebno da bi se
riješilo stanje izbjeglica. Sasvim je oĉigledno da je rješenje u povratku koji se ne bi smio
odgaĊati. Ujedno bi trebalo osigurati uvjete za dragovoljni povratak u ozraĉju
povjerenja i sigurnosti.
Visoko povjerenstvo za izbjeglice istaknulo se na dosta drugih podruĉja djelovanja,
najĉešće s uspjehom, pomaţući da se doista riješe problemi izbjeglica, osobito njihov
povratak u Mozambik i u Mianmar.
2. Da bi se suprotstavilo novim sloţenim krizama, Visoko povjerenstvo za
izbjeglice bilo je potaknuto da se posluţi dijelovima globalnog pristupa, pogodnog da
bolje odgovori stvarnim potrebama meĊunarodne zaštite. “Nota o meĊunarodnoj zaštiti”
(A/AC 96/830) pokazuje da Visoko povjerenstvo za izbjeglice radi na podruĉjima koja
su veća od onih predviĊenih Ugovorom iz 1951. i Protokolom iz 1967.
Sveta Stolica doista smatra da Visoko povjerenstvo treba dobiti od meĊunarodne
zajednice širok mandat, to jest takav da osigura zaštitu izbjeglicama i da pridonese
traţenju rješenja njihovih problema. Taj je mandat sastavni dio okvira Ugovora iz 1951.
i dodatnog Protokola, pa njegova naĉela uvijek vrijede i tvore osnovu njegova
djelovanja, makar ona i ne bila dovoljna da pokriju današnje situacije.
Ta ista meĊunarodna zajednica treba, prema tome, dati Visokom povjerenstvu za
izbjeglice pravna i materijalna sredstva da odgovori potrebama zaštite u novim
okolnostima, posebno pri oruţanim sukobima i masovnim perseljavanjima ne samo
izvan granica nego i unutar zemlje i da rješava probleme i prije i nakon što se pojave -
da ih spreĉava i za njih traţi rješenja.
Sveta Stolica misli da se ovo proširenje zadataka meĊunarodne zaštite, a tako i
zadaća Visokog povjerenstva za izbjeglice, u sadašnjim okolnostima treba izvesti
otvoreno i postupno primjenom meĊunarodnog prava za izbjeglice i doradom podruĉnih
akata, praktiĉnim usmjeravanjem i odlukama o ovim novim pitanjima.
Takav postupak mogao bi dovesti do toga da se vodeća naĉela primijene u nekoj
općoj ili regionalnoj deklaraciji, poput one na koju nas podsjeća “Nota o meĊunarodnoj
zaštiti”. Prikladno je, osim toga, napomenuti da to proširenje odgovara politiĉkoj volji
onih koji su prihvatili Ugovor iz 1951.
Ipak, kako su nam to pokazale krize bivše Jugoslavije i Ruande, Visoko
povjerenstvo za izbjeglice ne moţe sâmo odigrati tu ulogu. Njegovo djelovanje valja
ukljuĉiti u širu mreţu humanitarne pomoći zajedno s vladama, s meĊudrţavnim i
nevladinim organizacijama za hitnu pomoć i s organizacijama za pomoć u razvoju.
Mnoštvo problema traţi istinsku suradnju meĊu ustanovama. To sudjelovanje svih
zahtijevaju sa svih strana. Umjesno je u tu svrhu istaknuti preporuku Plana djelovanja
Deklaracije iz Osla, koju je onda prihvatila Sveopća konferencija PARinAC meĊu
Nevladinim organizacijama i Visokim povjerenstvom za izbjeglice.
Isto tako, preporuke Komemorativnog simpozija u Adis-Abebi o izbjeglicama i
prisilnim raseljavanjima puĉanstva u Africi umjele su prikazati 25-godišnje iskustvo
rada Skupštine Organizacije afriĉkog jedinstva (EC/1994/SCP/CRP 7/Add. 1).
3. Gospodine Predsjedniĉe! Dragovoljni povratak izbjeglica u domovinu najbolje
je rješenje njihova problema. Treba ĉestitati zbog poduzetih napora da se on ostvari
posvuda gdje je moguć. Ipak, prijetnja odmazdom i nesigurnost preĉesto pritišću one
305
koji su se tako vratili u zaviĉaj. Zbog toga je poţeljno da se pojaĉaju uredbe za provjeru
sigurnosti i poštivanja ĉovjekovih prava u zemljama povratka.
Vaţno je takoĊer da se dobrovoljnost povratka strogo poštuje, da se drţimo naĉela
“neugonjenja” i da naĉelo azila ne bude nagriţeno neprikladnim pritiscima ili ĉak i
prijetnjama prognanicima. Visoko povjerenstvo za izbjeglice treba, prije svega, drţati
kao organizaciju koja istinski štiti izbjeglice.
MeĊunarodna zajednica obavila je vrlo znaĉajan rad za povratak izbjeglica na
azijskom jugoistoku i u Srednjoj Americi. Bilo bi ipak dobro da se naĊe dostojno
rješenje za oĉajno stanje preostalih osoba koje se još nalaze u privremenim uvjetima ili
u logorima, a koje se ne ţele vratiti u zemlju svojega podrijetla.
4. Moje izaslanstvo drţi prikladnim da Visoko povjerenstvo za izbjeglice sudjeluje
u naporima meĊunarodne zajednice u korist osoba raseljenih unutar svoje zemlje da bi
se zadovoljile njihove prijeke humanitarne potrebe i da tako pomognu sprijeĉiti da ne
doĊe do izbjegliĉkih problema ili da se oni s njihovom pomoći riješe. Ono odobrava
nacrt zakljuĉka što ga je Izvršno vijeće o njima izradilo.
5. Sveta Stolica jednako podupire mjere poduzete u prilog izbjeglih ţena i djece.
Ona koristi ovu prigodu da u meĊunarodnoj godini obitelji podsjeti da treba podupirati
spajanje obitelji izbjeglica. Umjesno je osim toga biti vrlo paţljiv na sudbinu djece,
posebno tisuća djece bez pratitelja, kako se to moţe vidjeti u sukobima u Bosni, Ruandi
i Angoli.
Sukobi koji su uzrok raseljavanja i bijega tisuća osoba izazvali su u njihovu ţivotu
neizrecive patnje, posebno meĊu onima koji su najranjiviji. Zbog toga se meĊunarodna
zajednica ne moţe ograniĉiti na pruţanje materijalne pomoći i drţati luksuzom
zadovoljavanje drugih nematerijalnih potreba. Prema tome, prikladno je ohrabrivati i
podizati sve što moţe pomoći obnovi osoba, ozdravljenju njihovih fiziĉkih i moralnih
ozljeda, obnovi obitelji i zajednica i radu na izmirenju. Crkvene ustanove, koje su i te
kako nazoĉne na tim mjestima, sjedinjujući svoje napore s naporima meĊunarodne
zajednice nastoje se aktivno ukljuĉiti u taj vrlo humanitarni zadatak.
Hvala Vam!
----------
OR, 12. listopada 1994, str. 2.
POTVRĐIVANJE NACIONALNOG IDENTITETA JE PRAVEDNO I ZAKONITO
Zasjedanje (visokih duţnosnika) KESS-a - 11. listopada 1994.
U okviru pripremnog zasjedanja KESS-a, koje je zapoĉelo u Budimpešti 10.

listopada 1994, na sastanku visokih duţnosnika razmatrano je pitanje djelovanja
Konferencije. Na sastanku je 11. listopada govorio i predstavnik Svete Stolice
mons. Alain Lebeaupin. Podsjetio je na pravu narav KESS-a i istaknuo da on nije
instrument samo za promicanje sloge meĊu drţavama nego i meĊu narodima i
nacijama. U tom je kontekstu naveo i njegovu ulogu u rješavanju krize na prostoru
bivše Jugoslavije.
Donosimo ovdje izvatke iz tog interventa.
306
(...)
Već više mjeseci u pripremanju za ovaj sastanak bio je podnesen odreĊen broj
prijedloga koji su išli za tim da se ojaĉa uloga KESS-a da bi se odgovorilo na kritike o
njegovoj nemoći kojih nije nedostajalo.
Za moje poslanstvo bitno je da se jasno ispita korist i osobitost struktura KESS-a.
Jugoslavenska kriza je uĉinila da se jednog trenutka pomislilo kako je KESS, da je
imao neku strukturu interveniranja za oĉuvanje mira, mogao sprijeĉiti ţalosni razvoj
dogaĊaja. MeĊutim, treba se prisjetiti da već postoje strukture koje su prikladnije nego
što je KESS i bile su nadleţne u pogledu donošenja politiĉkih i vojnih odluka.
(...)
Pariška povelja za Novu Europu opravdano govori o konsenzusu meĊu svim
drţavama sudionicama oko zajedniĉkih vrijednosti. Ali danas, promatrajući dramatiĉno
stanje na podruĉjima bivšeg SSSR-a i bivše Jugoslavije, postavljaju se pitanja o
djelotvornosti toga prihvaćanja baštine zajedniĉkih vrijednosti. Pariška povelja, misli se
na onu iz g. 1990, bila je cilj Nove Europe; naprotiv, ista se Povelja danas pokazuje više
kao polazna toĉka za izgradnju Nove Europe. Za meĊudrţavni forum kakav je KESS
nastojanje na izgradnji sastoji se u tome da se u društvenu stvarnost svake drţave unesu
vrijednosti koje su priznate, kao što su poštivanje dostojanstva ljudske osobe,
demokratske strukture graĊana i pravna drţava koja odstranjuje samovolju i nepravdu.
To je posve sigurno jedan od najvećih zadataka KESS-a. S obzirom na tu zadaću, nije
rijeĉ o tome da se samo od vlada postignu neka popuštanja u stvari ljudskih prava nego i
o nastojanju da se uspostave veze izmeĊu razliĉitih naroda koji se ĉesto ne poznaju.
(...)
Nakon nestanka blokova izmeĊu 1989. i 1991, naravno je da nekad potlaĉeni
narodi ţele iznova potvrditi svoje pravo na nacionalni identitet. Ali ta teţnja se ne smije
pretvoriti u oboţavanje nacije, krvi, rase, jedne društvene klase ili jednoga naroda, a još
manje koristiti religiozne osjećaje kao ĉimbenik suprotstavljanja. Za moje izaslanstvo
potvrĊivanje nacionalnog identiteta je pravedno i zakonito dokle god se ne protivi
sigurnosti zajednice i suradnji meĊu svima i dokle god se integrira u nastojanje na
suradnji koju vodi uzajamno poštivanje. Moje izaslanstvo drţi da je sasvim u redu da
jedan diplomatski forum kao što je KESS potiĉe vlade da se zaloţe da se osude svi
oblici nacionalizma i rasizma koji vode konfrontaciji te da sve upotrijebe kako bi se
posredovanjem struktura dijaloga, suradnje i odgajanja za bolje razumijevanje meĊu
njihovim odgovarajućim narodima uklonili povijesni i psihološki razlozi takvih
devijacija.
Na kraju, gospodine Predsjedniĉe, moje izaslanstvo drţi da pravilo konsenzusa
zadrţava vaţnost jer ono dopušta da se osigura uspostavljanje zajedniĉke baštine,
sastavljene od skupa vrijednosti priznatih od svih, koje su iznad interesa pojedinaca. To
je zadatak koji je KESS predano izvršavao od 1975. i za kojim je teţio osobito za
trajanja sukoba u bivšoj Jugoslaviji; on je postupao na taj naĉin da svi sudionici, mali i
veliki, budu svjesni prijeke nuţnosti koja nalaţe da se izjasne i da osude etniĉko
ĉišćenje, razaranje kulture ili povrede temeljnih prava ljudske osobe, osobito onih ţena i
djece. U tom smislu KESS je bio sredstvo izraţavanja zajedniĉke svijesti: takva misija
ne ĉini se mojem izaslanstvu beznaĉajnom, jer je povijest Europe u XX. stoljeću
pokazala kako nepostojanje institucija koje trebaju promicati zajedniĉku svijest moţe
dovesti do gaţenja ĉovjeĉnosti. Postoji nada da će rezultati budimpeštanskog sastanka
307
omogućiti da KESS doista postane zajednica dijaloga, razmjenâ (mišljenja) i

diplomatskih savjetovanja radi promicanja povjerenja meĊu narodima i drţavama.
----------
OR, 13. listopada 1994, str. 12; GK, 11. prosinca 1994, str. 3
SVETA JE DUŢNOST - UKLONITI RAT IZ EUROPE
Sastanak poglavara drţava ili vlada KESS-a - 6. prosinca 1994.
U Budimpešti su se 5. i 6. prosinca 1994. sastali na redovitom zasjedanju

poglavari drţava ili vlada i ministri vanjskih poslova iz 53 drţave ĉlanice KESS-a,
da bi razmatrali probleme Europe u prijelaznom razdoblju, a osobito da ispitaju
sredstva prikladna za okonĉanje dramatiĉnog stanja u Bosni i Hercegovini. Svetu
je Stolicu na tom skupu predstavljalo izaslanstvo od ĉak 13 ĉlanova, koje je
predvodio drţavni tajnik kard. Angelo Sodano a u kojem su, uz druge, bili još i
mons. Jean-Louis Tauran, tajnik za odnose s drţavama, mons. Alain Lebeaupin,
predstavnik Svete Stolice u KESS-u, i mons. Angelo Acerbi, apostolski nuncij u
MaĊarskoj i Moldovi.
Drugog dana zasjedanja je nastupio kard. Angelo Sodano i govorio najprije o
nuţnosti zaustavljanja rata u Bosni i Hercegovini, a zatim i zaštiti osnovnih
ljudskih prava, osobito o slobodi vjere.
Donosimo ovdje prvi dio njegova interventa.
1. Pariška povelja koja predviĊa sastanak poglavara drţava ili vlada u pravilnim
razmacima, pruţa nam priliku da se naĊemo zajedno kako bi se suoĉili s izazovima koji
pogaĊaju Europu. Mi to ĉinimo ovdje, na obalama Dunava, u srcu ovog kontinenta,
zahvaljujući plemenitoj gostoljubivosti maĊarske vlade, kojoj upućujemo svoje
priznanje.
2. Ova nam se Europa danas predstavlja u prijelaznom razdoblju. Jer, nakon
istinske revolucije koja se odigrala u godinama 1989-1991, evo, ona je kao uzdrmana
neravnoteţama, nesigurna na svojem putu i paralizirana u svojem djelovanju.
3. Drama Bosne i Hercegovine je, bez sumnje, poniţenje za Europu: poslije više od
tri godine borbe se nastavljaju, a da mi nismo došli do zajedniĉke dijagnoze i do nekog
koherentnog odgovora. Sigurno, humanitarno djelovanje i posredovanje meĊunarodnih
mirovnih snaga su uspjeli ublaţiti patnje civilnog puĉanstva i ograniĉiti rat, ali se još ne
razlikuju jasno agresor i ţrtva. Moţe li se i nadalje ostati “neutralan” pred sustavnim
kršenjem najosnovnijih prava ljudske osobe i narodâ? Moţe li se popustljivo promatrati
kako je humanitarno pravo do te mjere pogaţeno? Neće biti konaĉnog rješenja sadašnje
balkanske drame dok ne bude usklaĊivanja zakonitih i konkretnih prava narodâ.
4. Papa Ivan Pavao II. mi je naloţio da vam priopćim njegovu zbunjenost pred
nasiljem i okrutnostima koje su poĉinjene u Bosni i Hercegovini i pred pozivima za
pomoć koji mu stiţu neprestance sa svih strana. On se nada da će biti donesene
konkretne odluke koje bi se nametnule da se zaustave borbe i da se saslušaju ţelje
svakoga. Pr vo bi trebalo biti jedina odrednica u traţenju kako urediti razliĉitosti koje od
svake strane traţe visok moralni osjećaj, što je uvijek na ĉast onima koji znaju postići da
on prevlada. Zato se pridruţujem prethodnim govornicima da djeluju na savjest onih
308
koji ratuju, posebice srpskog rukovodstva u Bosni. Vrijeme je da oni ponovno krenu
putem dijaloga, kako bi se došlo do pravednog rješenja, za koje će meĊunarodna
zajednica trebati jamĉiti da je u sukladnosti s naĉelima i zalaganjem KESS-a.
Hoćemo li mi slaviti pedesetu obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata
prihvaćajući jedan drugi rat? Ne, nikad više rata! Svi imamo svetu duţnost: ukloniti rat
iz Europe.
Europa posjeduje, na svu sreću, cijeli skup instrumenata i postupaka kako da riješi
sukobe i da uskladi svoje politiĉke, ekonomske i kulturne odnose. Mora ih upotrijebiti
na temelju zajedniĉke politiĉke volje, u vjernosti povijesti i kulturama ovoga kontinenta.
Sloboda izraţavanja, udruţivanja, kretanja osoba kao i ideja su temelj svakog
razmišljanja i uporabe sredstava koja je KESS koristio od 1975. Ona su snaţan
ĉimbenik nacionalnog i meĊunarodnog mira.
(...)
----------
309
310
POGOVOR
„Mjesto Crkve je uz narode koji pate“

Ivan Pavao II, 24. sijeĉnja 1994.
Papa Ivan Pavao II. je vrlo ĉesto i u razliĉitim zgodama isticao i ponavljao kako su
mu zemlje Hrvatska i Bosna i Hercegovina drage te kako su mu dragi i kako ljubi
hrvatski narod i narode Bosne i Hercegovine. Naglašavao je kako im je bliz i s njima
duhovno sjedinjen, kako je s njima solidaran i suosjeća u njihovim patnjama i bolima.
Papino zalaganje za obustavu rata i neprijateljstava, a za uspostavljanje mira,
pravde i slobode, za promicanje skladnog suţivota, suradnje i prosperiteta svih naroda i
drţava na prostorima bivše Jugoslavije nije proizlazilo samo iz njegovih intimnih
osjećaja i iz osobne povezanosti i bliskosti s hrvatskim i drugim narodima i puĉanstvima
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. I njegovo osobno angaţiranje, kao i aktivnost
diplomacije Svete Stolice, izraţavali su duh i poslanje Crkve u svijetu i sluţbe koju
papa, Kristov namjesnik, ima na zemlji.
Stoga, da bi se mogli što bolje i potpunije razumjeti motivi i razlozi tako snaţnog
zauzimanja pape Ivana Pavla II. i Svete Stolice u zaustavljanju rata i svih njegovih
strahota i u traţenju pravednog mira za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, naznaĉit ću i
podsjetiti samo ukratko na kojim je odrednicama to angaţiranje poĉivalo i ĉime je bilo
poticano i usmjeravano.
Poslanje Crkve i njezin vlastiti cilj je religioznog reda i duhovne naravi, tj.
spasiteljski i eshatološki, koji će se konaĉno i potpuno ostvariti samo u budućem vijeku.
Ali Crkva je zajednica ljudi; ustanovljena je i nalazi se na zemlji; ugraĊena je u ljudsku
zajednicu i otvorena je svim narodima i drţavama i svim ljudima. Proţivljava istu
sudbinu sa svima s kojima ţivi i koji je okruţuju. Zato Crkva ne moţe ostati po strani i
biti ravnodušna i neosjetljiva za pitanje vremenitog reda i zemaljskog ţivota, društvenog
poretka, suţivota ljudi i naroda, dostojanstva svake ljudske osobe i osnovnih,
individualnih i skupnih, prava i sloboda.
Crkva je itekako svjesna te i takve svoje zadaće, koja je jasno naznaĉena, osobito u
pastoralnoj konstituciji 2. vatikanskog sabora o Crkvi u suvremenom svijetu (Gaudium
et spes). U tom se dokumentu kaţe kako je njezino “pr vo da uvijek i svugdje s
istinskom slobodom propovijeda vjeru, nauĉava svoju socijalnu nauku, da nesmetano
vrši svoju sluţbu meĊu ljudima te da izriĉe moralni sud, pa i o stvarima koje se odnose
na politiĉki poredak, kada to traţe temeljna prava ljudske osobe ili spas duša” (GS 76;
usp. i br. 40 i 42). O djelovanju i ulozi Crkve u meĊunarodnoj zajednici se istiĉe: “Kada
Crkva na osnovi svog boţanskog poslanja svim ljudima propovijeda EvanĊelje i dijeli
bogatstva milosti, pridonosi posvuda jaĉanju mira i polaganju ĉvrstog temelja bratske
zajednice ljudi i naroda: poznavanje, naime, Boţjeg i prirodnog zakona. Zbog toga mora
Crkva svakako biti prisutna u samoj zajednici naroda da bi pospješila i pobudila
suradnju meĊu ljudima; i to preko svojih javnih ustanova kao i punom i iskrenom
suradnjom svih kršćana koja se nadahnjuje jedino ţeljom da svima sluţi” (GS 89).
U svojoj brizi i zauzetosti za dobrobit svih naroda i cijelog ĉovjeĉanstva, Crkva
osobito snaţno i neprestance te jasno i odluĉno osuĊuje i odbacuje svako nasilje nad
pojedincima i drugim narodima i drţavama, zalaţe se za spreĉavanje i obustavu rata i za
razoruţanje, poziva i potiĉe na gradnju istinskog mira u pravdi i slobodi, u meĊusobnom
poštivanju i solidarnoj pomoći. Tim pitanjima je posvećen dobar dio spomenute
pastoralne konstitucije (vidi GS 40-45 i 63-90), a njima se opseţno bave i socijalne
311
enciklike: “Mater et magistra” (Majka i uĉiteljica) i “Pacem in terris” (Mir na zemlji)

pape Ivana XXIII, “Populorum progressio” (Razvitak naroda) Pavla VI, kao i
“Redemptor hominis” (Otkupitelj ĉovjeka), “Dives in misericordia” (Bogat milosrĊem),
“Sollicitudo rei socialis” (Društvena skrb) i “Centesimus annus” (Stota godina) pape
Ivana Pavla II.
Pavao VI. i Ivan Pavao II. su nastupali takoĊer u Generalnoj skupštini OUN-a i
upućivali su poruke Organizaciji Ujedinjenih Naroda, diţući svoj glas osude rata i
zalaţući se za mir u svijetu.
U poruci izvanrednom zasjedanju Generalne skupštine OUN-a o razoruţanju, 24
svibnja 1978, Pavao VI. je napomenuo kako bi se moglo postaviti pitanje: “Što Sveta
Stolica moţe i što ţeli uĉiniti da bi pomogla u ogromnom zajedniĉkom nastojanju na
razoruţanju i miru?”, na što je ovako odgovorio: “Sveta Stolica nije neka sila, niti ima
politiĉku moć... Ako drţite da Sveta Stolica moţe biti od koristi u nadvladavanju
prepreka koje se ispreĉuju na putu mira, ona se neće zaklanjati iza razloga ne-
vremenosti, neće se povlaĉiti natrag da bi izbjegla odgovornost koju sa sobom moţe
povući neka priţeljkivana ili zatraţena intervencija. Ona drţi mnogo do mira, jako ga
ljubi! U svakom sluĉaju, mi ćemo glasno i bez umaranja, bez obeshrabrenja nastaviti
proglašavati duţnost mira, naĉela koja ga ureĊuju, dinamizam i sredstva da bi se on
postigao i branio... Mi ćemo nastaviti suraĊivati kako bi snaţno odgojili novo
ĉovjeĉanstvo za mir, i podsjećat ćemo da se neće moći postići razoruţanje od
naoruţanja ako se ne ostvari razoruţanje srdaca” (EV 6/817-818).
Ivan Pavao II. se obratio Generalnoj skupštini OUN-a 2. listopada 1979. te se u
svojem govoru posebno zaloţio za poštivanje dostojanstva ljudske osobe, ljudskih prava
i duhovnih vrijednosti, za spreĉavanje nasilja, progonstava i torture, a za gradnju mira i
pravde u svijetu. Tom je prilikom naveo rijeĉi što ih je papa Pavao VI. izrekao za
govornicom Generalne skupštine OUN-a 4. listopada 1965: “Ne više rata, nikad više!
Nikad više jedni protiv drugih” a niti “jedni nad drugima” nego uvijek i u svakoj prilici
“jedni s drugima”. Nazvao je Pavla VI. neumornim slugom stvari mira te istaknuo da ga
ţeli slijediti svim snagama i nastaviti to njegovo djelo sluţenja (vidi: EV 6/1733-1734).
To obećanje koje je dao na samom poĉetku svojeg pontifikata, Ivan Pavao II. je u
potpunosti i dosljedno ostvarivao. Dovoljno je spomenuti njegovo zauzimanje za mirno
rješenje argentinsko-ĉileanskog graniĉnog spora, za zaustavljanje rata i krvoprolića u
Zaljevu, Angoli i Somaliji, Ugandi i Ruandi, u Gorskom Karabahu i brojnim drugim
ţarištima ratnih sukoba i bratoubilaĉkih borbi. Takvo Papino angaţiranje došlo je do
punog izraţaja i posvjedoĉeno je na najbolji naĉin u sluĉaju Hrvatske i Bosne i
Hercegovine.
U poruci koju je uputio 7. lipnja 1982. drugom izvanrednom zasjedanju Generalne
skupštine OUN-a o razoruţanju, Ivan Pavao II. je mogao s punim pravom izjaviti:
“Sveta Stolica i Katoliĉka Crkva su neprestano nastojali pridonositi miru i izgradnji
svijeta u kojem se ne bi moralo pribjegavati ratu da bi se riješila neslaganja. Podupirala
je odrţavanje meĊunarodne klime meĊusobnog povjerenja i suradnje. Podrţavala je
strukture sposobne da osiguraju mir. Podsjećala je na uţasne posljedice rata.
Upozoravala je na opasnosti koje prijete i ukazivala na vrijednosti koje valja promicati
da bi se razvijala suradnja, meĊusobno povjerenje, bratstvo i mir” (EV 8/210).
Usporedo s mirotvornim akcijama što ih pape poduzimaju osobno, odvija se i
djelatnost Svete Stolice. Nije ovdje mjesto za prikazivanje i obrazlaganje specifiĉnog
poloţaja Svete Stolice kao subjekta meĊunarodnog prava, ali ĉinjenica da joj se taj
poloţaj općenito priznaje omogućuje joj ravnopravnost u nastupima i u odnosima s
drugim subjektima meĊunarodne zajednice.
Angaţiranje Svete Stolice u razmatranju i rješavanju pitanja koja zaokupljaju
pozornost pojedinih drţava i naroda ili cijele meĊunarodne zajednice odvija se preko
312
Drţavnog tajništva, poglavito preko njegova posebnog Odsjeka za odnose s drţavama.

Taj je Odsjek bio vrlo aktivan i u razmatranju “jugoslavenske krize” i u traţenju putova
izlaska iz nje, naroĉito u okviru KESS-a.
Papa i Sveta Stolica su u svojim istupima, apelima, proglasima i upozorenjima
mogli nastupati odluĉno, ustrajno i dosljedno, jer su s velikom pozornošću i
zabrinutošću pratili razvoj situacije i bili su neprekidno obavještavani o svim zbivanjima
u ratom pogoĊenoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Ivan Pavao II. i drţavni tajnik Svete Stolice su u više navrata imali susrete s
predsjednicima drţava i vlada i s ministrima vanjskih poslova Hrvatske i Bosne i
Hercegovine. Oni su izvješćivali Papu i Svetu Stolicu o teţini stanja i traţili
odgovarajuću pomoć i podršku.
I hrvatski i bosansko-hercegovaĉki biskupi su pojedinaĉno i zajedniĉki takoĊer
redovito izvješćivali Svetog Oca o teškom stanju u vlastitim biskupijama i na širem
podruĉju, kao i o tome što su mjesne Crkve i pastiri u tim prilikama ĉinili. Bilo bi vrlo
vaţno i potrebno da se skupe i objelodane i svi spisi i dokumenti koji se odnose na rat u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a koji potjeĉu bilo od biskupske konferencije ili od
biskupa pojedinih crkvenih pokrajina, bilo od biskupa pojedinaĉno, a isto tako i od
drugih crkvenih institucija i osoba, kako bi se u potpunosti osvijetlila i uloga Crkve u
Hrvata u nastojanju i zalaganju na stvaranju samostalnih i slobodnih drţava Hrvatske i
Bosne i Hercegovine, na suzbijanju rata i nasilja, mrţnje i neprijateljstva te u
promicanju pomirbe i pomaganja svim stradalnicima.
O trajnom i svakodnevnom informiranju Pape i Svete Stolice o dogaĊajima i stanju
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini svjedoĉe i vatikanske dnevne novine “L'Osservatore
Romano”. Moţe se slobodno reći da od sredine g. 1991. pa do kraja 1994. nije bilo niti
jednog broja tih novina a da u njemu nije objavljen barem jedan prilog, redovito neko
izvješće o oruţanim sukobima i razaranjima gradova i sela, o stradanjima nenaoruţanih
civila i bespomoćne djece i staraca, o prognanicima i izbjeglicama iz vlastitih domova i
mjesta, o potrebi humanitarne pomoći i teškoćama u njezinu dostavljanju, o
nepoštivanju bilo kojeg dogovora meĊu sukobljenim stranama, o ravnodušnosti i
nemoći meĊunarodne zajednice i neuĉinkovitosti svjetske diplomacije, itd. Bio bi
itekako vrijedan prikaz i tih priloga i komentara u “L'Osservatore Romano” da se dobije
još cjelovitija slika i uvid kako su se Sveta Stolica i cijela Katoliĉka Crkva postavljali
sve to vrijeme prema ratu i njegovim ţrtvama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Tko proĉita ili barem letimice prelista i pregleda tekstove i dokumentarnu graĊu
koju ova knjiga sadrţi, uvidjet će da su briga i zauzimanje pape Ivana Pavla II. i Svete
Stolice za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, odnosno za puĉanstva tih zemalja, bili
uistinu iznimno veliki. Ali će se vjerojatno nametnuti i pitanje: Je li od svega toga bilo
ikakve stvarne koristi i kakve je plodove to proizvelo?
Ţelim, na kraju, i o tome reći samo nekoliko rijeĉi.
Sukladno poslanju i naravi sluţbe te sredstvima kojima raspolaţu, Ivan Pavao II. i
Sveta Stolica su poduzimali i ĉinili što je bilo u njihovoj moći da se u Hrvatskoj i Bosni
i Hercegovini zaustavi rat, da se pomogne svima koji trpe i da se meĊu sukobljenim
stranama i narodima uspostavi mir i skladan suţivot.
Papin moralni autoritet i karizmatska veliĉina u današnjem svijetu i vremenu su
priznati i neosporni, tako da se njegove rijeĉi i misli pozorno prate i nailaze na velik
odjek i podršku ne samo meĊu vjernicima katolicima nego i meĊu pripadnicima drugih
religija i meĊu svim ljudima dobre volje. Nepobitna je istina da je Ivan Pavao II. i u
sluĉaju Hrvatske i Bosne i Hercegovine bio glas i vapaj slabih, nemoćnih,
obespravljenih, poniţavanih, progonjenih, muĉenih i ubijenih. On je progovarao “u
zgodno i nezgodno vrijeme” kao savjest koja mora promatrati i prosuĊivati svu zbilju
suvremenog svijeta i ĉovjeĉanstva.
313
Valja, isto tako, reći da se diplomacija Svete Stolice stavila na ĉelo onog dijela
svijeta i onih najsvjesnijih i najdobronamjernijih ĉimbenika u meĊunarodnoj zajednici
koji su se svrstali na stranu istine, pravde, moralnih naĉela, prirodnih ljudskih prava, a
protiv svake rušilaĉke sile zla, hipokrizije, sebiĉnih interesa i cinizma nekih “velesila” u
Europi i svijetu.
Naţalost, mora se konstatirati da ni tako snaţno i trajno angaţiranje pape Ivana
Pavla II. i Svete Stolice nisu urodili ţeljenim plodom. Stanje u Hrvatskoj još nije
normalizirano i prijeti opasnost od izbijanja novih ratnih sukoba. Bosansko-
hercegovaĉka drama se nastavlja sa sve tragiĉnijim posljedicama i neizvjesnijom
budućnošću.
MeĊutim, kolikogod je proteklo ĉetverogodišnje razdoblje ratnih uništavanja i
stradanja bilo strašno i mraĉno za drţave i narode Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ono
će ipak u povijesti Katoliĉke Crkve predstavljati jednu od najsvjetlijih stranica po
zauzimanju pape Ivana Pavla II. i Svete Stolice da se pomogne tim dvjema napaćenim i
egzistencijalno ugroţenim drţavama i njihovim narodima.
Nadam se, a to mi je i bila namjera, da će i objavljivanje ove knjige barem malo
pridonijeti osvjetljavanju tog razdoblja i angaţiranja Svetog Oca Ivana Pavla II. i Svete
Stolice u pruţanju pomoći drţavama i narodima Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
314
SADRŢAJ
Predgovor
Kratice
Zauzimanje Ivana Pavla II. i Svete Stolice za mir u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
(kratki prikaz)
Prvi dio:
ISTUPI SVETOG OCA I VELIKODOSTOJNIKA SVETE STOLICE (1991-1995)
Godina 1991.
- Papa ţeli mir Hrvatskoj
- Papa svakodnevno moli za hrvatski narod i njegovu domovinu
- “Potiĉem vas na molitvu Bogu za mir”
- Molitva oslobaĊa ljudska srca osjećaja neprijateljstva i mrţnje
- Boţji blagoslov i mir Hrvatskoj!
- Bliz strepnjama i nadama hrvatskog naroda, Papa potiĉe na molitvu
- “Neka svim narodnim skupinama bude osigurano poštivanje njihove samobitnosti”
- Papina ţelja da mir vlada u Hrvatskoj i posvuda u svijetu
- Samo uz pomoć Boţju i poštujući Njegove zakone moguće je izgraditi društvo uistinu
ĉovjeĉno
- “Podiţem svoj glas, moleći da se izbjegnu bratoubilaĉki sukobi”
- Papina molitva Mariji da bdije nad ljudima i narodima kojima prijeti opasnost rata
- Miroljubivi suţivot u uzajamnom poštivanju i pravdi
- Pravedan i miroljubiv suţivot meĊu narodima u poštivanju njihovih prava i kulturnih
tradicija
- Sluţeći ljudima, Crkva svjedoĉi Boţju ljubav prema svakome ĉovjeku
- Teški sukobi i ţrtve u Hrvatskoj i Sloveniji duboko zabrinjavaju Svetu Stolicu
- Ne mogu se i ne smiju silom gušiti prava i zakonite teţnje naroda
- Zaustaviti pakleno kolo nasilja i mrţnje
- Sveti Otac suosjeća sa svima koji trpe i poziva da odmah prestane uporaba sile
- Nuţno je promicati pomirbu izmeĊu hrvatskog i srpskog naroda
- Mirnom suţivotu vode uzajamno poštivanje i iskren dijalog
- Sveta Stolica cijeni napore Europske Zajednice u rješavanju “jugoslavenske krize”
- Zauzimanje Svetog Oca Ivana Pavla II. i Svete Stolice za hrvatski narod
- “Narodi imaju pravo na mir u istini i slobodi, u pravdi i ljubavi”
- “Uvjeravam vas da sam bliz vašim zakonitim teţnjama”
- Sveta Stolica podupire sve napore da bi oruţje zašutjelo
- Ne propustiti nijednu inicijativu da se zaustavi oruţano nasilje
- Oruţje treba zašutjeti, a rješenje problema traţiti na politiĉkom i diplomatskom planu
- Pouka povijesti: Rat ne rješava probleme, nego stvara nove i još teţe
- Papa pozvao cijelu Crkvu na molitvu za mir u Hrvatskoj i u Jugoslaviji
- Hrvatski narod, a i svi drugi, imaju pravo ţivjeti u miru
- “Ne rješavaju se oruţjem razmirice meĊu narodima”
- Oĉekivanja puĉanstava zahvaćenih strahom i patnjom ne bi smjela biti iznevjerena
- Jednakost naroda i njihovo pravo na samoodreĊenje trebaju se stvarno poštivati
- Da bi se zajamĉio mir, valja pruţiti jednake uvjete ţivota i napretka za sve
315
- “Nije dostojno ĉovjeka, nije dostojno Europe”

- Sveta Stolica nastoji pridonijeti postizanju najvećeg dobra - mira
- Ponovni poziv na molitvu za narode i zemlje Jugoslavije
- Drama se dogaĊa na oĉigled Europe i cijeloga svijeta
- Rat uzrokuje rušenja i smrt, pothranjuje mrţnju i duh osvete!
- Temelji bolje budućnosti u poštivanju naĉela pravednosti, slobode i dostojanstva
svakoga naroda
- Kako u svojim molitvama zaboraviti narode Jugoslavije!
- Svim narodima na Balkanu omogućiti ţivot u postojanom miru
- Ne gubiti nadu - moliti još više
- Zaustaviti tragediju koja je na sramotu Europi i svijetu!
- Mir i pravda za sve, bez razlike na nacionalnost i vjeru
- Papa je uz sve one koji pate zbog besmislena rata
- Bratoubilaĉki i beskorisni rat tjera cijele narode u malodušnost i oĉajanje
- Papa traţi pravdu i mir za hrvatski narod, koji najviše pati
- Rat koji kalja Europu i kompromitira pouzdanje u nju
- “Nitko ne moţe šutjeti pred tako neljudskim prizorom”
- Jakost kršćanske nade ohrabruje i u najmraĉnijim trenucima
- Snaga mira neka nadvlada snagu mrţnje, rata, nasilja
- “Neka više ne bude rata u dragoj zemlji Hrvatskoj”
Godina 1992.
- Umjesto govora oruţja neka uslijedi djelo strpljive gradnje mira
- Ţrtve pale u misiji mira
- Bombama se ne moţe izgraditi budućnost neke zemlje
- Papa moli za mir, povratak izbjeglica svojim domovima i za obnovu ratom porušene
Hrvatske
- Ivan Pavao II. duboko zabrinut za Bosnu i Hercegovinu
- Poziv zaraćenima da ostave zlokobni put oruţanog sukoba i da poĊu putem iskrenog
dijaloga
- Papa moli za mir u Hrvatskoj te zaziva zagovor i zaštitu Bogorodice, Kraljice Mira
- Papa ne zaboravlja puĉanstva Bosne i Hercegovine
- Poziv na djela ljubavi prema stradalnicima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
- Hrvatska je s ljubavlju i kršćanskim osjećajem prihvatila mnoštvo izbjeglica iz Bosne i
Hercegovine
- Patnje naroda izmuĉene Bosne i Hercegovine ne mogu nikoga ostaviti ravnodušnim
- Poticaj na molitvu za pravi mir svim narodima Balkana
- Drama kakva se u Europi nije vidjela od završetka Drugog svjetskog rata
- “Znajte da niste sami, niti napušteni”
- Narodi su pozvani dijeliti ista materijalna i duhovna dobra
- Poziv za pomoć ţrtvama rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini mora dobiti odgovor
danas, ne sutra
- Suosjećanje u patnjama i udioništvo u kušnjama stanovnika Sarajeva i puĉanstva
Bosne i Hercegovine
- Papa je bliz svima koji pate zbog nasilja i moli za mir u Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini
- Izrazi suosjećanja zbog zlostavljanja ĉasnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove
- Molitva Pape i karmelićanki za ĉasne sestre u Bosni i Hercegovini
316
- Ogromna tragedija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zahtijeva izravan odgovor i ţarĉu

ljubav
- Snaga za svladavanje poteškoća nalazi se u vjeri i u plemenitoj i drevnoj kulturnoj
baštini hrvatskog naroda
- Sveta Stolica je s pozornošću pratila nastanak Hrvatske i ţeli da ona bude europska
pravna drţava
- “Ako hoćemo mir... moramo se brinuti za patnje tolike braće i sestara”
- Papin poziv na molitvu za mir i pozdrav svima koji pate
- Ivan Pavao II. glasnogovornik onih koji oĉekuju pomoć i koji mole da prestanu
neprijateljstva
- Patnje puĉanstva Bosne i Hercegovine stalno su nazoĉne u mislima Ivana Pavla II.
- Papin izaslanik došao u Sarajevo posvjedoĉiti ljubav i solidarnost Ivana Pavla II. i
cijele Crkve
- Apel odgovornima u svijetu da uĉine sve što mogu za povratak mira u Bosnu i
Hercegovinu
- Rat koji razdire Bosnu i Hercegovinu - tragiĉno vrijeme za Europu!
- Sebiĉnost, mrţnju i nasilje suzbijati slogom i bratskom ljubavlju
- Papin poticaj na moljenje krunice Majci Boţjoj, Kraljici Mira, za dar sloge i mira
puĉanstvu Bosne i Hercegovine
- Neĉuvena nasilja u Bosni i Hercegovini ugroţavaju opstanak pojedinaca i cijelih
naroda
- Papina zahvala za humanitarnu pomoć izbjeglicama i prognanicima iz Hrvatske i
Bosne i Hercegovine
- Rat ne rješava probleme, a nanosi neprocjenjive štete
- Papa cijeni velikodušnost u pruţanju pomoći i utoĉišta izbjeglicama iz Hrvatske i
Bosne i Hercegovine
- Sveti Otac ţeli Hrvatskoj novo razdoblje mira i duhovne ţivotnosti
- Papina poruka biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te svim
vjernicima: “Više nego ikada doţivljavam vašu dramu”
- Vjerom u Isusa Krista nadvladati iskušenja i posljedice strašnoga rata
- Diplomatski predstavnici Svete Stolice u balkanskim zemljama raspravljali o prinosu
Katoliĉke Crkve uspostavljanju mira i povećanju humanitarne pomoći Bosni i
Hercegovini
- Rat u Bosni i Hercegovini - rana na srcu Europe
- Europske krajevne Crkve pozvane da 1. sijeĉnja 1993. mole za mir u Europi i posebice
na Balkanu
- Zabludjela logika rata nadjaĉava opetovane i snaţne pozive na mir
- Humanitarnu pomoć valja koordinirati i pojaĉati
- Papa misli na djecu Sarajeva, Banje Luke i puĉanstva Bosne i Hercegovine
Godina 1993.
- Europa ne moţe ostati po strani i ne osjećati se prozvanom da nešto uĉini
- Papino podsjećanje na ratna ţarišta i bratoubilaĉka nasilja i ţelja da se u Bosnu i
Hercegovinu i na Balkan vrati mir
- “Molitva je oruţje mira” - U Asizu će se odrţati meĊuvjerski susret molitve za mir u
svijetu i posebice na Balkanu
- Papa podsjeća na predstojeći molitveni susret u Asizu i poziva na molitvu za mir koji
svijet ne moţe dati
- Razaranju i smrti, nasilju i okrutnostima vjernici se suprotstavljaju molitvom
- Pred takvom tragedijom ne moţe se ostati ravnodušnim
317
- I kršćanstvo i islam nas nadahnjuju obvezom da ustrajemo u postizanju pravde i mira

- Krist je nazoĉan meĊu onima koji trpe i podnose kršenje ljudskih prava
- Sluţenje miru je raspoznajni znak Kristovih uĉenika
- Redovnici i redovnice su dali i nastavljaju davati junaĉko svjedoĉanstvo ljubavi
- Poticaj na molitvu da Bog udijeli mir i slobodu te poštivanje prava i dostojanstva
svakog ĉovjeka i naroda
- Mir se ne moţe temeljiti osim na istini i slobodi
- Svjedoĉiti i provoditi u djelo EvanĊelje mira
- Papina podrška humanitarnoj inicijativi: “Insieme - Diamo una mano a chi soffre”
- Podsjećanje na molitveni susret u Asizu i Papina ponovna zahvala svima koji su
sudjelovali
- Papa i dalje poziva na molitvu za mir i potiĉe zaraćene strane na strpljivi dijalog i
pregovore
- I mladi mogu biti graditelji mira - molitvom
- “Na barbarstvo mrţnje i rasizma valja odgovoriti snagom ljubavi i solidarnosti”
- Papin ponovni poziv na molitvu za mir i poticaj na pruţanje humanitarne pomoći
Bosni i Hercegovini
- Papa iznova potiĉe na molitvu za mir u slobodi i pravdi za sve narode na Balkanu
- Svijet stoji kao bespomoćan svjedok pred dramom puĉanstva Bosne i Hercegovine
- Agresivan rat je nedostojan ĉovjeka i vapi za osvetom pred licem Boţjim
- Bratoubilaĉke borbe na prostorima Balkana trn su u tijelu Europljana
- Pravo je prognanika i izbjeglica da se vrate na svoja ognjišta
- Nastavite ići putem vjere, nade i ljubavi
- Okrutna drama koja ponizuje Europu
- Humanitarna misija ohrabrenja
- Papa poziva djecu da mole za djecu pogoĊenu ratom
- “Susjed u nevolji” i dalje treba pomoć
- Ivan Pavao II. ne prestaje pozivati na molitvu za mir
- “Kršćani koji ţivite na bosanskoj zemlji, nemojte se bojati”
- Papina molitva za mir na Balkanu
- Nasilje i mrţnja ne izgraĊuju nego samo siju razaranje i smrt
- Vjera daje snagu za svladavanje teških posljedica rata
- Sveta Stolica će uvijek promicati mir, pravdu i poštivanje ljudskih prava
- Papa moli Gospodina za što skoriji prestanak patnja
- Priznanje za crkveni duh u djelovanju i za hrabrost u suoĉavanju s velikim
opasnostima i mukama
- Poticaj na molitvu i prikazivanje patnja za istinsku slobodu i mir u pravdi te na duh
bratimstva i solidarnosti
- Pravo-duţnost meĊunarodne zajednice da intervenira kad se sustavno krše temeljni
zahtjevi ĉovjeĉanstva
- “Kad ljudske mogućnosti i oslabe, neka se nikada ne umanji pouzdanje u Boga!”
- Opasno je sijati mrţnju i pokrenuti rat za koji se ne zna kako ga zaustaviti
- Gospodin neka prosvijetli pamet odgovornih u narodima, da postupe po mjerilima
pravde
- “Zaustavite rat! On ponizuje ĉovjeka i potiĉe ga na nedostojna i sramotna ponašanja”
- Osigurati dopremanje humanitarne pomoći svima koji pate, na cijelom prostoru bivše
Jugoslavije, bez ikakve razlike
318
- “Bog, ishodište svakoga dobra i mira, neka blagoslovi vas i krajeve iz kojih ste došli!”
- Ĉin je ljubavi braniti onoga tko je nepravedno napadnut
- Potrebne su djelotvornije strukture za odrţavanje i promicanje pravde i mira
- Papin pozdrav hrvatskoj mladeţi na 8. svjetskom danu mladih u Denveru, SAD
- “Tutnjava oruţja i sablast smrti i patnje moraju ustupiti mjesto radosti mira i slozi
meĊu narodima”
- Papa upućuje svoj blagoslov izbjeglicama i prognanicima
- Papa moli da se dokrajĉi preduga kalvarija puĉanstava Bosne i Hercegovine i Hrvatske
- Papa ne prestaje zazivati Gospodina da ukloni strašan biĉ koji još uvijek bije tolike
nevine
- Ništa ne smije obeshrabriti potragu za mirom
- “U konaĉnici dobro pobjeĊuje zlo, ljubav mrţnju, razbor ludilo sukobljavanja”
- “Neće nikada moći postojati budućnost sagraĊena na nasilju”
- Sarajevo, bogato raznolikošću i s prošlošću punom vjerske snošljivosti, postani
ponovno ono što si bilo!
- Hrvatskim vjernicima i krajevima Papa poţelio Boţji mir i blagoslov
- Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i cijelo podruĉje Balkana neka Bog uĉini
prebivalištem pravoga mira i pravde!
- Unatoĉ poteškoćama sadašnjeg trenutka, kršćanska nada omogućuje spokojno gledanje
na budućnost
- Crkva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini svjedoĉi Boţju ljubav prema svakom ĉovjeku
- “Svaki narod mora imati pravo da se brani”
- U teškim kušnjama izvor nade je vjera u Krista, Otkupitelja ĉovjeka
- Smrt dvojice bosanskih franjevaca neka ne bude uzaludna, nego poticaj njihovoj
subraći da i dalje ostanu glasnici mira i dobra
- Ima onih koji pucaju na djecu - budućnost ĉovjeĉanstva
- Papa se utjeĉe Duhu Svetom da u krajevnim Crkvama SR Jugoslavije obnovi dar
jedinstva i mira
- Sigurnost se ne moţe uspostaviti ako se ozakone teritorijalna osvajanja silom i prihvati
“etniĉko ĉišćenje”
- Papin izraz suosjećanja u patnjama Udruge “Hrvatska ţena”, prouzrokovanim ratom u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini
- Poziv cijeloj Crkvi da se ukljuĉi u sveopći pokret molitve i pokore za mir na Balkanu
- Molitva u rimskoj bazilici Svete Marije Velike da se zaustave sukobi i uspostavi mir u
Bosni i Hercegovini
- Papa zaziva Bezgrešnu Mariju da svrne svoj pogled na Balkan
- Papa iznova usmjerava paţnju svijeta na obitelji razdirane ratom i poziva na sveopću
molitvu
- Obitelji su ĉesto prve ţrtve okrutnih ratnih sukoba
- Nauĉavanje i pastoralno djelovanje Crkve teţe afirmiranju ĉovjekova dostojanstva u
pravdi i miru
- Potpora nastojanjima meĊunarodne zajednice da se osigura humanitarna pomoć i
zaustave ratni sukobi u Bosni i Hercegovini
- “Nek ostavi oruţje tko njime prijeteći maše!”
Godina 1994.
- “Mir ostaje najveći izazov našega vremena”
- Papa se susreo s pripadnicima mirovnih snaga
- U Papinu srcu uvijek je nazoĉna drama balkanskih naroda
- Vatikanski studijski susret o miru na Balkanu
319
- Mir je moguć!
- Obraćenje je sposobno preobraziti mrţnju u ljubav i rat u mir
- Papina molitva za mir u pravdi za sve
- “Puĉanstva se i dalje nalaze u rukama krvnika bez morala”
- Ivan Pavao II. poziva i djecu da kriknu protiv rata u Bosni i Hercegovini
- “Kršćani moraju biti sluţitelji pomirbe uvijek i posvuda”
- Mir na Balkanu je uistinu moguć
- Nikada nije previše kasno da se mir ostvari
- Zalaganje ljudi dobre volje ne smije oslabiti
- Kršćansko srce mora biti pogoĊeno patnjama druge braće
- “Mi smo s vama; Bit ćemo s vama uvijek sve više i više!”
- Papa istiĉe snagu molitve i poziva na osiguranje humanitarne pomoći
- “Mjesto Crkve je uz narode koji pate”
- Misli Papine su upućene redovnicima i redovnicama na podruĉju bivše Jugoslavije
- Narod lišen prava na suverenitet podnosi nepravdu
- Zloĉinaĉke ruke sustavno natavljaju rušiti i ubijati
- Teška je odgovornost onih koji su doveli narode do okrutnih i rašĉovjeĉujućih sukoba
- Razaraju i ubijaju osobe koje su zaboravile na svoju ĉovjeĉnost
- Ĉini nasilja moraju potresti našu savjest
- Papina zahvala za pomoć Njemaĉke
- Bez djelovanja “plavih kaciga” stanje bi bilo još teţe
- Sveti Otac poznaje iskušanu vjernost hrvatskog naroda Svetoj Stolici
- Molitve za mir u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj Papa povjerio Djevici Mariji
- Društvo dostojno ĉovjeka i bogate i duge povijesti hrvatskog naroda graditi na
vrijednostima EvanĊelja
- Mir uskrsloga Krista i apostolski blagoslov puĉanstvu Hrvatske i Bosne i
Hercegovine!
- Radosna vijest mira neka odjekne na Balkanu!
- Gospodarske sankcije ne smiju imati negativnih posljedica na humanitarnom planu
- Papa je “u ovo teško doba na vašoj strani, osobito bratskom molitvom”
- Rat u Bosni i Hercegovini je brodolom graĊanskog suţivota i samog ĉovjeĉanstva
- Papin pozdrav hrvatskim prognanicima i ţelja da se što prije vrate svojim kućama
- Papa se moli Duhu Svetom za izmuĉene narode Bosne i Hercegovine
- Pouzdanje u pomoć Blaţene Djevice
- Rješenje za Bosnu i Hercegovinu treba poĉivati na pravdi i poštivanju identiteta
narodâ u njoj
- Papin pozdrav i blagoslov hodoĉasnicima iz Hrvatske i skupini djece iz Bosne i
Hercegovine
- Pozdrav hodoĉasnicima iz Hrvatske i posebno djeci iz Pakraca
- Napaćena puĉanstva iz Bosne i Hercegovine uvijek iznova zaokupljaju Papinu
pozornost i brigu
- Na obiteljima se gradi buduća duhovna i materijalna obnova
- Papa preporuĉuje Kraljici mira i Majci Crkve puĉanstvo Bosne i Hercegovine
- Pravedan i trajan mir u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini neprestance su nazoĉni u
Papinoj molitvi
- Djeca - nevini svjedoci ratnih grozota u Bosni i Hercegovini
- Sarajevo - grad vrlo ispaćen i Papi posebice drag
320
- Papin pastirski pohod Sarajevu odgoĊen zbog sigurnosti puĉanstva

- Sarajevu i njegovim stanovnicima je potrebno razumijevanje i potpora Crkve i svijeta
- Sarajevo - grad muĉenik i simbol nerazumijevanja
- Razdraţeni nacionalizmi dovode do presizanja nad bliţnjim i do ţudnje za osvetom
- Svećenici, redovnici i redovnice evanĊeoskim duhom dijele sudbinu naroda
- Papin pohod Sarajevu trebao je oznaĉiti poĉetak nove zore mira i sloge za Bosnu i
Hercegovinu
- Primjer hrabrosti pred cijelim svijetom
- Papa ţeli duhovno zagrliti ĉitav srpski narod
- Kršćani i muslimani trebaju zajedno dati prinos uspostavi mira i sloge
- Sveti Otac Ivan Pavao II. u misiji navještaja ljubavi, sloge i mira u Hrvatskoj
- Svećenici, redovnici i redovnice su u tragiĉnim danima rata dijelili sudbinu naroda
- Pomirenje ukljuĉuje opraštanje i traţenje oprosta
- Crkva - promicateljica opraštanja i pomirenja
- Papa svojim srcem, mišlju i ţeljom uz stanovnike Sarajeva
- Mladi su pozvani u prve redove u izgradnji mira
- Imajte hrabrosti oprostiti!
- Papa u Hrvatskoj proveo trenutke snaţne duhovne radosti
- Sveti Otac Ivan Pavao II. o svom pohodu Hrvatskoj
- Neka u Kristovo ime ponovno zavlada razumijevanje i mir!
- Povratak izbjeglica i prognanika vlastitim kućama uvjet je uspostave mira
- Djeci iz Bosne i Hrvatske Papa ţeli budućnost mira i pravde
- Rat u Bosni i Hercegovini potamnjuje povijest civiliziranoga svijeta i Europe
- Mir nije utopija, on je moguć ako ga se stvarno ţeli
- Krunica s Papom za mir u Sarajevu i Bosni i Hercegovini
- Molitva da Hrvatska i Bosna i Hercegovina postanu prebivalište mira u pravdi
- Budućnost graditi na zdravim temeljima prošlosti
- Snagu za suoĉavanje s materijalnim i moralnim teškoćama pronaći u katoliĉkoj vjeri
- Etniĉki i vjerski razliĉiti narodi Bosne i Hercegovine sposobni su ţivjeti zajedno
- Mir je dragocjen Boţji dar i za njega treba moliti
- Tragedija Hrvatske i Bosne i Hercegovine od odgovornih traţi objašnjenje
- Ponovno izraţena Papina ţelja da njegov pohod Hrvatskoj pridonese uspostavi mira
- Papin poziv da prestane slijepo nasilje koje nagrĊuje ĉovjeka i cijelo ĉovjeĉanstvo
- Promicatelji istinskih vrijednosti ljudskoga ţivota
- Uzdignuće nadbiskupa Vinka Puljića u ĉast kardinala i Papina solidarnost s
puĉanstvom Bosne i Hercegovine
- Znak Papine blizine katolicima i svemu napaćenom puku Bosne i Hercegovine
- Pjevanjem širiti poruku nade
- Boţji narod je oĉuvao vjeru u Bosni i Hercegovini i u trenucima poniţavanja i progona
- Vaša srca neka zraĉe dobrotom, strpljenjem i praštanjem
- Puĉanstvu koje podnosi uţasnu tragediju rata Sveti Otac oĉituje svoju blizinu punu
ljubavi
- “Papa nije mogao doći u Sarajevo (...), ali vi ste zato došli Papi”
- Sudbina katoliĉke zajednice ipak izgleda najtragiĉnija
- “Ljubav i sloga izgraĊuju mir, mrţnja i nasilje ga uništavaju”
- Odgovorni za ratove - zastanite!
- Ratni sukob, u srcu Europe, razdire Balkan
321
Godina 1995.
- Ĉovjeĉniji svijet se ne gradi oruţjem u ruci
- Papa poţelio da 1995. bude godina mira i pravde za puĉanstvo Hrvatske i Bosne i
Hercegovine
- Drama u Bosni i Hercegovini je brodolom cijele Europe
- Ivan Pavao II. se sjeća Zagreba i Hrvatske, a misli na Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu
Drugi dio:
INTERVENTI IZASLANIKA I PREDSTAVNIKA SVETE STOLICE (1991-1994)
- Nova Europa se ne gradi nametanjem volje jednoga naroda drugome
- Privrţenost Svete Stolice svim naĉelima Helsinkija
- Demokratski razvoj treba postati politiĉka i društvena stvarnost Jugoslavije
- U pitanju je opstanak hrvatskog naroda, ali i procesa sigurnosti i suradnje u Europi
- DogaĊaji u Jugoslaviji predstavljaju tešku povredu slova i duha helsinškog procesa
- Duţnost je sprijeĉiti da se braća meĊusobno ubijaju
- Ljudi ne znaju uvijek izvući pouku iz povijesti
- Uvjeti Svete Stolice za priznavanje novih drţava
- Stajalište Svete Stolice o mogućem priznavanju nezavisnosti Hrvatske, Slovenije i
drugih republika bivše Jugoslavije
- Priznavanje Republika Hrvatske i Slovenije
- Sveta Stolica se zalaţe za poštivanje ljudskih prava i promicanje demokracije
- Uspostava diplomatskih odnosa izmeĊu Svete Stolice i Republike Hrvatske
- Odnosi prijateljstva i tijesnoga saveza izmeĊu Hrvatske i Apostolske Stolice
- Sveta Stolica zauzima se za obranu suvereniteta i opstojnosti Bosne i Hercegovine
- Demarš Organizaciji Ujedinjenih Naroda da se zaustavi rat u Bosni i Hercegovini
- Sveta Stolica zauzima se za prestanak neljudskih okrutnosti u Bosni i Hercegovini
- Zapoĉinje novo razdoblje prijateljskih odnosa izmeĊu Hrvatske i Apostolske Stolice
- Institucije KESS-a trebaju biti instrument pomirenja i suradnje
- Razgovor izmeĊu Ivana Pavla II. i drţavnog tajnika Svete Stolice o prilikama u Bosni i
Hercegovini
- Objašnjenje u pogledu stava o pravu-duţnosti meĊunarodne “humanitarne ingerencije”
- Prikaz nasilja u “Republici srpskoj u Bosni” i zahtjev da Odbor za prava ĉovjeka
OUN-a osudi takve povrede ljudskih prava
- Uspostava diplomatskih odnosa izmeĊu Svete Stolice i Republike Bosne i
Hercegovine
- Jasan i izriĉit stav Svete Stolice o ulozi meĊunarodne zajednice i poglavito KESS-a u
oĉuvanju cjelovite Bosne i Hercegovine
- Sveta Stolica i dalje zahtijeva aktivniju ulogu KESS-a u pruţanju pomoći Bosni i
Hercegovini
- Sveta Stolica podupire primjenu sankcija meĊunarodne zajednice da bi se zaustavio rat
u Bosni i Hercegovini
-Stajalište Crkve o zaustavljanju agresije u Bosni i Hercegovini oruţanom intervencijom
multinacionalnih snaga OUN-a
- Nuţnost dijaloga meĊu zaraćenim stranama, ali i odluĉnosti meĊunarodne zajednice da
se zaustave patnje puĉanstava
- MeĊunarodna zajednica ne moţe dopustiti kršenje ljudskih prava i mora osuditi one
koji su odgovorni za zloĉine protiv ĉovjeĉnosti
- “Preventivna diplomacija” ukljuĉuje odgoj naroda za mir i suţivot
- U Bosni i Hercegovini se na sustavan naĉin trajno krše sva ljudska prava
- Zaštita nacionalnih manjina nuţdan je uvjet za mir i stabilnost u Europi
322
- Nepristranost i dosljednost vatikanske diplomacije u rješavanju jugoslavenske krize

- Helsinški proces ugroţen stanjem ljudskih prava na Balkanu
- Valja još mnogo raditi na pomirenju meĊu narodima
- Drama koja se odigrava u bivšoj Jugoslaviji ukazuje na duţnost istinske solidarnosti
- Rješenje krize u jugoistoĉnoj Europi ukljuĉuje obvezu poštivanja prava manjina i
nacionalnih skupina
- Mir se gradi samo na vrijednostima istine, pravde, slobode i ljubavi”
- Ljudi i njihove ambicije izazivaju trvenja meĊu narodima
- Svim drţavama nastalim iz bivše Jugoslavije mjesto je u KESS-u
- Politika “etniĉkog ĉišćenja” nije prestala, a povratak izbjeglica i raseljenih osoba još se
ne nazire
- PotvrĊivanje nacionalnog identiteta je pravedno i zakonito
- Sveta je duţnost - ukloniti rat iz Europe
Pogovor

Dr. Sc. Velimir Blažević, Služenje Miru

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dr. Sc. Velimir Blažević, Služenje Miru

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

2

Fra VELIMIR BLAŢEVIĆ

„Znajte da niste sami niti napušteni!“

Zagreb, 13. sijeĉnja 1995.,

KORIŠTENA VRELA I NJIHOVE KRATICE

ZAUZIMANJE IVANA PAVLA II. I SVETE STOLICE

„Mi smo s vama;

Politiĉka previranja i ratni sukobi na prostorima bivše Jugoslavije, osobito u

1. Papini pozivi na molitvu i solidarnost sa ţrtvama nasilja i rata

silovanim ţenama i djevojkama, djeci i starcima. Osobno je podrţavao i preporuĉivao

2. Osuda rata i Papino zauzimanje za mir,

samoodreĊenje, tj. prava na slobodno, demokratsko odluĉivanje o samostalnosti i

zaklinjem vas, neizrecive okrutnosti kojima se povreĊuje ljudsko dostojanstvo i nanosi

3. Pozivi Svetoga Oca na pomirenje i opraštanje

Ivan Pavao II. je bio neumoran i nepokolebljiv u traţenju da se zaustavi rat u

4. Diplomatske inicijative i zauzimanje Svete Stolice

naslovnog nadbiskupa villamagneškoga, koji je 11. svibnja 1992. predsjedniku

programiranim kršenjem najsvetijih prava ljudske osobe i legitimnih prava nekog

ISTUPI PAPE IVANA PAVLA II.

Podiţem svoj glas, moleći da se izbjegnu

PAPA ŢELI MIR HRVATSKOJ

Generalna audijencija - 2. siječnja 1991.

MeĊu nazoĉnima na generalnoj audijenciji 2. sijeĉnja 1991. bili su i

Draga hrvatska katoliĉka mladeţi, dragi hodoĉasnici iz Hrvatske, srdaĉno vas

PAPA SVAKODNEVNO MOLI ZA HRVATSKI NAROD

“Anđeoski pozdrav” - 27. siječnja 1991.

U tijeku je bio Zaljevski rat. Papa je u podnevnom govoru uz “AnĊeoski

“POTIĈEM VAS NA MOLITVU BOGU ZA MIR”

Generalna audijencija - 30. siječnja 1991.

Hodoĉasnike iz Hrvatske, iz zagrebaĉke ţupe sv. Petra i iz dubrovaĉkog

MOLITVA OSLOBAĐA LJUDSKA SRCA OSJEĆAJA

Generalna audijencija - 27. veljače 1991.

Papa je uputio nekoliko rijeĉi i skupini hodoĉasnika iz Poţege, koji su bili

Dragi hodoĉasnici iz Hrvatske, sve vas od srca pozdravljam!

BOŢJI BLAGOSLOV I MIR HRVATSKOJ

Generalna audijencija - 10. travnja 1991.

Papa se posebno obratio skupini hodoĉasnika iz Hrvatske, meĊu kojima je bio

Dragi Hrvati, sve vas od srca pozdravljam!

BLIZ STREPNJAMA I NADAMA HRVATSKOG NARODA,

Generalna audijencija - 17. travnja 1991.

Papa je uputio nekoliko rijeĉi i skupini vjernika iz ţupe Karlovac-Švarĉa koji

Srdaĉno vas pozdravljam, dragi Hrvati!

“NEKA SVIM NARODNIM SKUPINAMA BUDE OSIGURANO

“Anđeoski pozdrav” - 21. travnja 1991.

U obraćanju vjernicima na Trgu sv. Petra, meĊu kojima je bila i skupina

PAPINA ŢELJA DA MIR VLADA U HRVATSKOJ

Generalna audijencija - 24. travnja 1991.

Brojnim hodoĉasnicima iz Hrvatske Papa je poţelio dobrodošlicu na audijenciju,

SAMO UZ POMOĆ BOŢJU I POŠTUJUĆI NJEGOVE ZAKONE

Generalna audijencija - 1. svibnja 1991.

MeĊu brojnim hodoĉasnicima u audijenciji je bila i skupina hrvatskih

Dragi hrvatski hodoĉasnici, srdaĉno vas pozdravljam!

OR, 2-3. svibnja 1991, str. 13.

“PODIŢEM SVOJ GLAS, MOLEĆI DA SE IZBJEGNU

Generalna audijencija - 8. svibnja 1991.

Danas se upravlja molitva Gospi Pompejskoj od ruţarja, i moli Kraljicu mira da

PAPINA MOLITVA MARIJI DA BDIJE NAD LJUDIMA

Hodočašće Papino u Portugal - 13. svibnja 1991.

U velikom svetištu Gospe Fatimske, za vrijeme sveĉanog ĉina povjeravanja

MIROLJUBIVI SUŢIVOT U UZAJAMNOM POŠTIVANJU I PRAVDI

Zasebna audijencija - 23. svibnja 1991.

Ivan Pavao II. je primio u posebnu audijenciju izaslanstvo iz Jugoslavije, koje

zaštiti jugoslavenske narode, da ih vode u aktualnom teškom trenutku, kako bi se